Godinama se govori o projektima solarnih elektrana u Sahari, hvaljenim kao potencijalni Sveti gral obnovljive energije. Velika saharska pustinja je više od 3,6 milijuna četvornih milja suhe, vruće zemlje, od čega bi 1,2% moglo napajati cijeli svijet, teoretski, ako bi bilo pokriveno solarnim tehnologijama.
TuNur, mala tvrtka sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, podnijela je zahtjev vladi Tunisa za početak izgradnje projekta koncentrirane solarne energije (CSP) od 4,5 GW u pustinji Sahari. U slučaju uspjeha, proizvedena energija prenosit će se podzemnim kabelima u Italiju, Maltu i Francusku, osiguravajući Europi novi alternativni izvor energije bez ugljika. “Projekt TuNur potpuno je integriran projekt solarnog izvoza, tako da kombinira proizvodnju solarne energije u Tunisu s namjenskim kabelskim vezama za prijenos na europsku mrežu,” objašnjava glavni operativni direktor TuNura Daniel Rich.
Projekt će se nalaziti u blizini Réjima Maâtouga u pokrajini Kébili, na jugozapadu Tunisa, gdje je TuNur pristao unajmiti zemlju od lokalnog plemena. Ljeti temperature ovdje dosežu najviše 34°C uz čak 12 sunčanih sati dnevno. Kada bude u potpunosti izgrađen, projekt će pokrivati područje tri puta veće od Manhattana. Stotine tisuća paraboličkih zrcala bit će raspoređeno da usmjere intenzivno saharsko sunce na CSP tornjeve koji dosežu visinu od čak 200 m. Toplina će biti pohranjena u rastaljenim solima koje prolaze kroz ove tornjeve, grijaće paru za okretanje turbina, ali također, budući da sol može zadržati toplinu satima, energija se može generirati dugo nakon što sunce prestane sjati. Ako se dobije zeleno svjetlo, Sahara solar mogla bi opskrbljivati strujom dva milijuna europskih domova. Ovaj koncept nije nov, ali je do sada bio neuspješan. Što TuNurs čini drugačijim?
Rješavanje nedostatka čiste snage osnovnog opterećenja
Usvajanje obnovljivih izvora energije se pojačalo i nastavlja rasti iz godine u godinu. U 2016. godini 86% novih instaliranih kapaciteta u EU dolazilo je iz obnovljivih izvora energije. Ali pitanje kako osigurati pouzdanu baznu snagu za uravnoteženje povremene solarne fotonaponske (PV) energije i vjetra i dalje ostaje.
"Prije nego što kreatori politike odluče o prirodi budućih električnih mreža, trebalo bi se pozabaviti nekim osnovnim pitanjima o raznolikosti električne mreže i čini se da je potrebno preispitivanje uloge tehnologija osnovnog opterećenja", primijetili su Benjamin Matek i Karl Gawell u The Benefits of Baseload Renewables: A Misunderstood Energy Technology , rad koji je objavio The Electricity Journal 2015. "Umjesto pretpostavke da se preferira jedna tehnologija, treba razmotriti niz opcija opskrbe obnovljivim izvorima energije", dodaje.
Dok su neki zagovarali veće oslanjanje na nuklearnu energiju kako bi se osigurala osnovna snaga, antinuklearni osjećaji ograničili su njezino usvajanje. U Njemačkoj je predanost prestanku korištenja nuklearne energije nakon katastrofe u Fukushimi dovela do porasta novih termoelektrana na ugljen. Između 2011. i 2015. snaga proizvedena ugljenom porasla je za 10,7 GW unatoč širenju njemačkog sektora obnovljivih izvora energije.
TuNurova čista, alternativna energija mora se natjecati s tradicionalnim oblicima bazne energije kao što su ugljen i plin, ali i drugim obnovljivim izvorima koji se temelje na skladištenju. Kako se napori za dekarbonizaciju povećavaju diljem Europe, tako raste i potreba za pouzdanom, čistom energijom, posebno kako elektrifikacija transportnih sustava dobiva na zamahu. Trenutno, međutim, Europa uvozi 60% svoje energije u obliku plina, nafte i ugljena iz Rusije i Bliskog istoka, s nekoliko uvoznih alternativa.
"Ono što radimo je u biti natjecanje s drugim oblicima faktora visokog kapaciteta ili niskougljičnim tehnologijama temeljenim na pohranjivanju u Europi, tako da je to PV s pohranom električne energije ili tehnologijama kao što su pučinske vjetroelektrane, nove nuklearne elektrane i tako dalje", kaže Rich .
CSP protiv PV tehnologija
Kad je projekt prvi put predložen, TuNur nije donio čvrstu odluku kojoj solarnoj tehnologiji će se posvetiti. Međutim, bio je uvjeren u potrebu za sposobnošću skladištenja energije, kako bi osigurao da nije samo još jedan pružatelj obnovljivih izvora energije na europskom tržištu, već da može ponuditi nešto jedinstveno.
"Budući da smo morali integrirati pohranu u nekom obliku, hoćemo li ići s CSP-om s integriranom pohranom ili ćemo ići s PV-om s baterijama ili hibridom ova dva?" kaže Rich. TuNur tvrdi da CSP trenutno nudi najekonomičniji izvor pohranjene energije. "CSP je toplinska proizvodnja i stoga je element za pohranu zapravo pohrana topline, a ne pohrana električne energije", objašnjava Rich. "Danas je toplinsko skladištenje jeftinije i učinkovitije od baterijskog skladištenja."
U prvoj fazi Sahara solara izgradit će se CSP toranj od 250 MW, zajedno s namjenskim dalekovodom kroz Sredozemno more do Malte. Procjenjuje se da će ova faza koštati 85 milijuna eura, a dodatnih 1,6 milijardi eura za kabelsku vezu. Kao takva, očekuje se da će cijena električne energije biti 8,73 centa po kilovatsatu (c/kWh). Procjenjuje se da solarni PV košta 7,7 c/kWh samo za proizvodnju u Tunisu. Drugdje u regiji Bliskog istoka i sjeverne Afrike (MENA), cijena CSP-a već je dramatično pala.
Ranije ove godine, Uprava za električnu energiju i vodu Dubaija objavila je da je četvrta faza njenog solarnog parka Mohammed bin Rashid Al Maktoum od 200 MW uključivala ponude od samo 6,3 centalija/kWh, dok je SolarReserve u Južnoj Australiji postigao cijene od čak 5,2 centalija/KWh, a njegov projekt u Čileu 2016. dosegao je 5,7 c/kWh.
Kako je cijena CSP-a pala, postao je sve konkurentniji s drugim izvorima dispečabilne energije. “Vjerujemo da smo postavljanjem CSP-a u Tunisu i tamošnjim stvaranjem električne energije, čak i uz dodatne troškove veza za prijenos prema Europi, puno konkurentnije rješenje za europska tržišta od tih alternativa”, kaže Rich.
Nadalje, CSP nudi mnoštvo lokalnih pogodnosti. Samo TuNurs obećava do 20.000 novih radnih mjesta. "S CSP tehnologijom, do 60% kapitalnih ulaganja može, u teoriji, doći od lokalnih tvrtki, tako da postoji golema izravna strana ulaganja i prilika za socio-ekonomski razvoj za Tunis, a da se Tunis ne ograničava da to učini i za svoju domaću opskrbu", kaže Bogati. CSP nedvojbeno pruža veće prilike za lokalno ulaganje nego PV projekt, budući da postoji veći postotak lokalne proizvodnje; PV paneli se općenito uvoze, pa zahtijevaju manje izgradnje na licu mjesta, stvarajući manje lokalnih poslova. "CSP je više infrastrukturni projekt dok je PV postao prilično pojednostavljena roba", kaže Rich, dodajući da "Postoji više izazova, ali građevinska industrija se sprema i već se pripremila da to može prihvatiti."
Je li Sahara sveti gral obnovljive energije?
Godinama se govori o projektima solarnih elektrana u Sahari, hvaljenim kao potencijalni Sveti gral obnovljive energije. Velika saharska pustinja je više od 3,6 milijuna četvornih milja suhe, vruće zemlje, od čega bi 1,2% moglo napajati cijeli svijet, teoretski, ako bi bilo pokriveno solarnom fotonaponom.
Ali solarni potencijal Sahare tek treba biti realiziran, jer samo projekt Noor u Maroku trenutno radi na tom području. Postoji niz razloga za to, uključujući političku nestabilnost u regiji MENA koja odbija potencijalne ulagače. Nadalje, troškovi prijenosa, solarnih panela i održavanja postrojenja odvratili su investitore u prošlosti.
Na Saharu se dugo gledalo kao na potencijalnu bateriju za Europu, koristeći CSP. Godine 2013. projekt Desertec vrijedan 400 milijardi eura propao je nakon što su se dva zagovornika, Desertec Foundation i Desertec Industrial Initiative, posvađali, optužujući jedan drugoga za lošu komunikaciju.
TuNur vjeruje da je sada vrijeme da solarna energija u Sahari konačno zaživi. "Ako pogledate osnove, mislim da je do sada bilo tehničkih izazova koje je trebalo prevladati u smislu koja je prava tehnologija za implementaciju u Sahari, uključujući razvoj prijenosa, posebno podmorskog sektora prijenosa", kaže Rich .
Ako aplikacija TuNur bude uspješna i projekt se ostvari, to bi moglo označiti važan korak za saharsku solarnu energiju, CSP tehnologije i europske zelene ciljeve. Kao što Rich kaže: “Naš fokus danas je dobivanje svih dozvola i ovlaštenja u Tunisu i Europi. „U ovom trenutku, na temelju dosadašnjeg rada i preostalih razvojnih koraka, vjerujemo da bismo mogli ući u financijski okvir i započeti izgradnju prve faze do kraja 2019. Procjenjujemo dvije i pol do tri godine 'vrijeme izgradnje prije komercijalnih operacija.”
www.power-technology.com
