Nakon ideje da se TE Plomin, kada prestane s radom, pretvori u spalionicu otpada, u HEP-u čini se imaju novu zamisao o tome što bi mogli raditi na toj lokaciji nakon 2035. godine, što je planirani izlazak iz pogona sadašnje termoelektrane. Naime, HEP je ovih dana raspisao natječaj za izradu dokumentacije za ishođenje lokacijske dozvole za solarnu elektranu i elektrolizator za proizvodnju vodika s pripadajućim sustavima na lokaciji TE Plomin. Kako stoji u obrazloženju javne nabave, „prema okolišnoj dozvoli planirani izlazak iz pogona TE Plomin je 2035. godine, što otvara nove mogućnosti korištenja lokacije“.
„S obzirom na trenutne uvjete u elektroenergetskom sustavu, izgrađenost infrastrukture i prelazak na niskougljične izvore energije, predloženo je korištenje lokacije TE Plomin za postavljanje elektrolizatora za proizvodnju vodika s pripadajućim sustavima, te za izgradnju solarne elektrane koja će napajati elektrolizator ili će proizvoditi električnu energiju i prodavati je u mrežu, sve u ovisnosti o trenutačnom stanju na tržištu električnom energijom.
Strategija prostornog razvoja RH predviđa do 2030. godine rekonstrukciju, dogradnju i zamjenu postojećih pogona najboljim raspoloživim tehnikama (povećanje kapaciteta uz minimalne zahtjeve za prostor i okoliš) i povećanje proizvodnog portfelja HEP-a optimizacijom strukture proizvodnje iz postojećih i novih proizvodnih objekata (rad u vršnom režimu, različite tehnologije za skladištenje energije te osiguranje portfelja različitih pomoćnih usluga).
Predviđene tehnologije elektrolizatora i solarne elektrane koje se planiraju realizirati na lokaciji TE Plomin usklađene su s navedenim odredbama strateških dokumenata prostornog razvoja“. U obrazloženju se dalje navodi da je proizvedeni vodik moguće utilizirati suizgaranjem na postojećem kotlu Bloka 2 ili ubrizgavanjem vodika u plinsku mrežu Plinacra (do max 10%) Zatim, komprimiranjem vodika i pružanjem usluga prodaje vodika za punjenje kamiona i brodova, punjenjem visokotlačnih baterija za vodik i transport baterija na buduće lokacije potrošnje te proizvodnjom električne energije u svrhu pružanja pomoćnih usluga regulacije frekvencije posebice u gorivim ćelijama.
labinstina.info
Od 2019. austrijski glavni grad testira kombinaciju proizvodnje obnovljive energije i uzgoja usjeva ili skraćeno agrosolara/agrofotonapona. Bolja iskorištenost poljoprivrednog zemljišta kao i dodatni profit od proizvodnje energije donijeli su zadovoljstvo kako poljoprivrednicima tako i gradskoj energetskoj tvrtki Wien Energie. U sklopu testiranja prije dvije godine na jednom žitnom polju u sjeveroistočnom predgrađu Beča izgrađeno je oko 400 vertikalnih dvostranih solarnih panela snage 116 megavata, što predstavlja najveću agrosolarnu elektranu takve vrste u Austriji , navodi se u priopćenju Ureda Grada Beča u Sarajevu. Takozvani bifacijalni solarni paneli postavljeni u redovima jedan do drugog pretvaraju sunčevu svjetlost sprijeda i straga u električnu energiju. Između panela rastu poljoprivredne kulture, a razmak omogućuje ulazak i rukovanje potrebnom poljoprivrednom opremom. Kako bi se zaštitili od štete uzrokovane poljoprivrednim aktivnostima, između ploča i obradivog zemljišta postavljen je razmak od oko jednog metra, što također pridonosi povećanju biološke raznolikosti. Nakon izgradnje panela, poljoprivrednici su 2021. godine prvo posijali lucernu, vrstu djeteline, kako bi poboljšali kvalitetu tla. Slijedile su razne vrste žitarica (pšenica, pir i ječam) te soja, a ove godine pokus se nastavlja po principu plodoreda. Beč će do kraja godine analizirati sve dosadašnje rezultate i odlučiti o daljnjem razvoju ovog istraživačkog projekta. Glavni grad Austrije već si je zadao cilj postizanja ugljične neutralnosti do 2040. godine, fokusirajući se na povećanje proizvodnje solarne energije. Wien Energie planira do kraja 2030. dodati još 60 elektrana kapaciteta 1000 megavata obnovljive energije. Međutim, pronalaženje prikladnih područja za dobivanje obnovljive energije u dovoljnim količinama za metropolu od dva milijuna stanovnika težak je zadatak, jer krovne ploče neće biti dovoljne da zadovolje potražnju za električnom energijom iz obnovljivih izvora u budućnosti. Zelena energija može se koristiti izravno za proizvodnju hrane, što znači daljnje smanjenje emisije CO2. Kombinirano korištenje zemljišta povećalo je ukupnu ekonomsku učinkovitost zahvaljujući prihodu od električne energije. Paneli zauzimaju tek oko jedan posto zemljišta, oko 14 posto predstavljaju tzv cvjetnih traka, a veliku većinu od 85 posto još uvijek čine obradive površine. Prema Wien Energie, okomiti paneli proizvode istu količinu električne energije kao i tradicionalni paneli okrenuti prema jugu. Međutim, zahvaljujući svojoj orijentaciji istok-zapad, oni također proizvode najviše energije u vrijeme najveće potražnje. Kombinacija klasičnih i dvostranih panela omogućuje proširenje proizvodnje i time rasterećuje energetsku mrežu.
ilidzagrad.net
Više od 50 godina Rusija je bila pouzdan opskrbljivač Europske unije zemnim plinom. Ispunjavala je svoje ugovorne obveze čak i na vrhuncu Hladnog rata. Dobra reputacija Moskve dovela je do toga da je EU više od trećine potrebnog plina uvozila iz Rusije, a Njemačka, najjače gospodarstvo u Europi, plinovodima iz Rusije pokrivala je čak više od polovice svojih potreba. A onda su 24. veljače 2022. prvi ruski tenkovi ušli na ukrajinski teritorij. Invaziju Rusije na Ukrajinu pratila je serija paketa zapadnih sankcija Moskvi bez presedana. Ali za razliku od ruske nafte i ugljena, zemni plin je izuzet od formalnih sankcija, piše Deutsche Welle.
Gazprom je ipak zavrnuo slavine
No Moskva je na nedvosmislenu podršku EU Ukrajini odgovorila koristeći isporuke plina kao oružje. Državni koncern Gazprom je najprije smanjio protok plina kroz Sjeverni tok 1, najveći ruski plinovod prema Europi, da bi zatim 31. kolovoza 2022., prije točno godinu dana, zatvorio slavine na neodređeno vrijeme. Zbog toga su krajem kolovoza prošle godine cijene plina u Europi dostigle rekordne visine – više od 343 eura po megavat-satu. To je podiglo inflaciju na povijesnu razinu. Europa se uplašila da bi predstojeće zime moglo doći do nestašice energije. No Europa je izbjegla energetsku krizu zahvaljujući blagoj zimi, smanjenoj potrošnji plina i većem uvozu ukapljenog plina (LNG) iz cijelog svijeta. "Kompletna ruska strategija bila je autodestruktivna, potpuni neuspjeh", smatra Simone Tagliapietra, stručnjakinja za energetiku u briselskom istraživačkom centru Bruegel. "Kremlj je mislio da će zbog ukidanja isporuka plina Unija biti prisiljena odmah smanjiti podršku Ukrajini. To se pokazalo kao potpuno pogrešno", kaže Tagliapietra.
Ugrožen njemački gospodarski model
Umjesto Rusije, Europsku uniju sada plinom snabdijevaju uglavnom SAD, Norveška i Katar. Skladišta su već popunjena više od 90 posto, znatno prije 1. studenoga, što je rok koji je sebi postavila Unija. Preokret na tržištu plina i nagla poskupljenja prisilili su energetski intenzivne industrije, kao što su kemijska, metalska i industrija papira, na zatvaranje pogona ili smanje proizvodnje. To je naročito pogodilo Njemačku, u kojoj je proizvodnja u energetski intenzivnim sektorima pala za gotovo 20 posto u odnosu na predratnu razinu, odnosno u odnosu na razdoblje između kraja 2021. i kraja 2022. godine. Visoke cijene energije naštetile su konkurentnosti Njemačke čiji se poslovni model temeljio na izvozu i jeftinoj energiji iz Rusije. Prema nedavnom izvještaju Njemačke gospodarske i industrijske komore, skoro trećina njemačkih proizvođača razmatra ili provodi planove za preseljenje proizvodnje u inozemstvo – prije svega zbog visokih troškova energije. Zbog usporavanja u proizvodnom sektoru, potražnja za plinom ostaje smanjena držeći time cijene pod kontrolom. Početkom ovoga tjedna megavat-sat je koštao 35 eura, što je ipak i dalje znatno iznad razine prethodnih godina.
Rusija nikada više neće biti najveći izvoznik plina
Za Rusiju, koja je dvije trećine svog izvoza plina isporučivala u Europu, odluka o zatvaranju Sjevernog toka 1 bila je autogol, smatra stručnjakinja iz Bruxellesa. Udio ruskog plina u EU-u drastično je pao, na oko deset posto. Izvoz plinovodima u Europu 2022. je smanjen za skoro 60 posto, na 62 milijarde kubičnih metara, što je natjeralo Gazprom da za 20 posto smanji proizvodnju. Očekuje se da će se proizvodnja tog koncerna ove godine dodatno smanjiti, jer je u prvih pet mjeseci 2023. isporuka preko preostalih ukrajinskih i turskih plinovoda pala na samo deset milijardi kubičnih metara. "Rusija je izgubila svoju poziciju glavnog međunarodnog izvoznika plina i to zauvijek", tvrdi Tagliapietra za DW. U prvih pet mjeseci 2023. ruski prihodi od plina pali su za gotovo 45 posto, na 710 milijardi rubalja (6.8 milijardi eura) u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, objavio je Bloomberg, pozivajući se na podatke ruskog Ministarstva financija.
Plin nije nafta
U usporedbi s naftom, koju je Moskva prilično uspješno, ali uz velike popuste, ipak uspjela prodati Kini i Indiji, zemni plin je teže preusmjeriti novim kupcima: teže ga je transportirati i potrebna su ogromna ulaganja u plinovode i prateća postrojenja. Rusija je većinu infrastrukture za izvoz plina napravila kako bi opskrbljivala europske kupce. Moskva vidi Kinu kao alternativu velikom europskom tržištu, ali to zahtijeva izgradnju novih plinovoda, uz već postojeći Snaga Sibira. "Ako Putin planira izgraditi plinovode do Kine s istim kapacitetom kao što su ovi koji vode u Europu, morat će sačekati par desetljeća", kaže za DW Mikhail Krutikhin, analitičar neovisne moskovske agencije RusEnergy. On dodaje kako se čini da Peking za sada ne bi htio kupovati više ruskog plina. Rusija hoće privući i druge nove kupce, uključujući i bivše sovjetske republike poput Kazahstana i Uzbekistana, a želi i povećati svoj izvoz ukapljenog zemnog plina (LNG) i proširiti domaću plinsku mrežu kako bi održala protok plina.
Europska unija i ruski LNG
Europska komisija postavila je cilj: EU bi do 2027. trebao prestati uvoziti ruski plin u bilo kojem obliku. U ožujku ove godine europski povjerenik za energetiku Kadri Simson pozvao je tvrtke iz EU-a da se suzdrže od potpisivanja novih ugovora s ruskim opskrbljivačima ukapljenog plina, navodeći kao razlog "rizik od gubitka reputacije".
www.index.hr
(OIEH) Udruženje obnovljivih izvora energije Hrvatske donosi analizu elektroenergetskih kretanja u prvih sedam mjeseci 2023. godine. Podaci za ovu analizu prikupljani su na satnoj i dnevnoj razini putem mjesečnih izvješća za električnu energiju, a prikazuju sva njezina obilježja u Hrvatskoj. Objedinjuju podatke za određeno razdoblje o potrošnji, proizvodnji, razvoju obnovljivih izvora energije, prekograničnoj razmjeni, kao i promjenama istih. Nakon izvješća o elektroenergetskim kretanjima za mjesec srpanj u ovom izvješću donosimo pregled najvažnijih pokazatelja za prvih sedam mjeseci ove godine i usporedbu s istim razdobljem lani.
Elektroenergetske prilike u razdoblju siječanj – srpanj 2023.
Ukupni promet električne energije u elektroenergetskom sustavu Hrvatske u sedam mjeseci ove godine iznosio je 15.552 GWh, od čega je raspoloživa energija, odnosno potražnja iznosila 11.782 GWh, dok smo u izvoznoj bilanci s inozemstvom razmijenili 1.086 GWh. Planirani izvoz u prvih šest mjeseci iznosio je 1.351 GWh, a planirani uvoz u srpnju 265 GWh. Neplanirani uvoz i izvoz iznosio je 3.505 GWh.
U razdoblju od siječnja do srpnja ukupna proizvodnja električne energije na pragu elektrana u Hrvatskoj iznosila je 10.016 GWh, od čega je proizvodnja iz neobnovljivih izvora iznosila 2.936 GWh, odnosno 29,3%, a proizvodnja obnovljivih 7.080 GWh odnosno značajnih 70,7%.
U promatranom razdoblju ukupna potrošnja električne energije iznosila je 10.696 GWh pri čemu je tuzemna potrošnja iznosila 10.637 GWh, dok su reverzibilne hidroelektrane za crpljenje vode potrošile 59 GWh. Hrvatski dio nuklearne elektrane Krško proizveo je 1.766 GWh električne energije u prvih sedam mjeseci. S obzirom na to da je raspoloživa energija u promatranom razdoblju bila veća od ukupne potrošnje za 1.086 GWh, ovi su viškovi u saldu razmjene izvezeni na inozemna tržišta.
Obnovljivi izvori su u prvih sedam mjeseci proizveli značajnu količinu električne energije raspoložive za potrošnju. U prvih sedam mjeseci ove godine sudjelovali su sa 60,1 % ukupno raspoložive električne energije. Najviše su proizvele hidroelektrane 41,6%, dok su ostali obnovljivi proizveli 18,3%. Neobnovljivi izvori proizveli su 24,9 % i nuklearna elektrana Krško sudjelovala je s 15,0 %.
S inozemstvom smo u promatranom razdoblju razmijenili 1.086 GWh električne energije od čega je izvoz iznosio 1.351 GWh, a uvoz 265 GWh. Ukupna proizvodnja obnovljivih izvora u prvih je sedam mjeseci iznosila 7.080 GWh, ali je ostvareno i pražnjenje akumulacija u odnosu na početak godine u iznosu 13 GWh pa je tako ukupna izdašnost /produktabilnost obnovljivih izvora energije iznosila 7.067 GWh. Ove godine se iz OIE očekuje proizvodnja 11 TWh električne energije više, odnosno oko 27 TWh primarne energije.
Elektroenergetska kretanja u prvih sedam mjeseci ove i prošle godine
U prvih sedam mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje lani ostvareni su vrlo povoljni energetski rezultati, koji bi se mogli pozitivno odraziti na poslovanje energetskih tvrtki, prije svega Hrvatske elektroprivrede (HEP). Gotovo svi proizvodni kapaciteti ostvarili su bolje rezultate u prvih sedam mjeseci ove godine u odnosu na isto razbolje lani. Tako je u promatranom razdoblju nuklearna elektrana Krško proizvela 35 GWh električne energije više nego lani, a radila je skoro s nominalnom snagom. I proizvodnja energije iz obnovljivih izvora bila je veća za 1.991 GWh pri čemu se ističe veća proizvodnja hidroelektrana iz dotoka vode i akumulacija za 1.846 GWh. I vjetroelektrane su u promatranom razdoblju proizvele 58 GWh električne energije više, dok je proizvodnja energije u sunčanim elektranama bila veća za 112 GWh. Ostali obnovljivi (biomasa, bioplin, geotermal) doživjeli su pad proizvodnje. Ona je u promatranom razdoblju bila manja za 25 GWh.
Sadržaj akumulacija se smanjio za 13 GWh u odnosu na početak godine, što je za 409 GWh bolje u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Prošle smo godine u prvih sedam mjeseci kupili 1.248 GWh električne energije, dok smo u istom razdoblju ove godine zbog povećane proizvodnje hidrocentrala prodali viškove od 1.086 GWh električne energije. Tako smo u promatranom razdoblju u razmjeni s inozemstvom ostvarili razliku od 2.334 GWh te ostvarili izvrsne gospodarske rezultate, naročito kad se uzmu u obzir tržišne cijene električne energije u tom razdoblju.
Uzimajući u obzir razmjenu s drugim tržištima te ostvarene prosječne mjesečne cijene na Cropex-u u prvih sedam mjeseci ove i prošle godine, proizlazi da smo u odnosu na isto razdoblje lani ostvarili povoljniju vrijednost razmjene u iznosu od 466 milijuna eura, gledajući ekonomski tržišnu vrijednost razmjene ove (prodaja) i prošle godine (kupovina). Prijenos električne energije prema drugim regulacijskim područjima putem prijenosne mreže smanjio se za 426 GWh u promatranom razdoblju.
Hidroenergija u prvih sedam mjeseci ove i prošle godine
Ukupna proizvodnja hidroelektrana na pragu za prvih sedam mjeseci ove godine je iznosila 4.972 GWh, od čega je neobnovljivih 47 GWh proizvedeno iz crpljene vode naših reverzibilnih hidroelektrana. Energetska vrijednost dotoka vode za hidroelektrane za prvih sedam mjeseci ove godine je iznosila 4.912 GWh i veća je za 2.255 GWh u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Zbog vrlo dobrog sadržaja akumulacija za ovo doba godine te nešto manjeg ljetnog dotoka vode za hidroelektrane možemo i u kolovozu i rujnu očekivati povoljna energetska i ekonomska kretanja. To će omogućiti i sigurnost elektroenergetskog sustava i opskrbe potrošača, bez obzira na povećanu potrošnju energije zbog turističke sezone i rada velikog broja rashladnih uređaja što je uobičajeni razlog ljetnog uvoza električne energije.
Očekuje se da će ostali OIE ove godine preći 20% raspoložive energije
Vidljiv je veliki porast proizvodnje sunčanih elektrana zbog ulaska novih proizvodnih kapaciteta u pogon (306 MW na dan 1. srpnja prema podacima HEP ODS-a) te dobre proizvodnje vjetroelektrana, ali i smanjenje proizvodnje geotermalnih elektrana. No ako se njihov razvoj nastavi za očekivati je da će udio OIE u ukupnoj energetskoj bilanci ove godine iznositi 20%. Pri izradi ovog izvješća korišteni su javno objavljeni podaci na stranicama: HEP, HOPS, HROTE, CROPEX, NE Krško, ENTSO, DZS, RTE France, RED Electrica, World Data, IEA, EEX, EPEX, IRENA.
www.oie.hr
“Vastu je u biti fizika koja objašnjava prirodu polja i materije te uči kako projektirati forme da budu podržavajuće. Kad idete arhitektu, dobro je osvijestiti koje su temeljne potrebe koje se žele ostvariti s projektom. Je li to potreba za kreativnim djelovanjem za koje će u novoj kući biti mjesta? Je li to potreba da se napokon živi na zdravim temeljima, a ne krpa staro? Je li to potreba za distancom od gradskog života i veći kontakt s prirodom? Ako je to u pitanju, što se netko nada da će to donijeti kao posljedicu. Duhovni rast? Bolji odnos s djecom? Veću dozu življenja svoje prave prirode? Ako je tako, koja je moja prava priroda?”
– Gospođo Dana, dobro nam došli ponovo u goste i veliko hvala što ste se i ovoga puta odazvali našem pozivu. I mada je ovo nastavak našeg prošlog razgovora, predlažem da se vratimo na sami početak. Dakle…Ako u početku bijaše Riječ, nema dvojbe da u početku arhitekture bijaše Vastu. Jesam li u pravu?
– Riječ je stvorila Vastu s jednim „a“. To je polje, naš otac i majka, početak i kraj…….Vastu je igralište duha. Duha koji je u svakom od nas. Vastu je prostor kroz koji taj duh dobiva forme, dolazi u međuodnose, ostvaruje se. To je prostor u kojem se realizira arhitektura, no i sve drugo što percipiramo kao formu. Gotovo cijela Znanost koja se zove Vastu se bavi prirodom tog polja. Bavi se geometrijom i dinamikom tog polja, što je donekle dokučivo. No bavi se i njegovom pravom prirodom koja je, ako je pokušavamo sagledati logičnim umom, potpuno nedokučiva. Tako se i arhitektura, ako gledamo strukturu i dinamiku, donekle može činiti svladljivom, no ako pokušamo zaroniti u ono što arhitektura doista jest, možemo se samo otvoriti misteriju kroz koji nastaje život. I probati ga propustiti kroz nas u procesu stvaranja.
– Vastu izvorno potiče iz Sthapatya vede, kada je znanost – a to se može zaključiti i iz vašeg prethodnog odgovora – bila duboko spiritualna, intuitivno fokusirana spoznajna disciplina, koja znanje o prirodnim zakonima crpi iz neposrednog uvida u kvantna polja prirode, a ne misaona analitička mozgalica koja izvodi racionalne logičke zaključke iz moždanih vijuga. Stoga često znamo reći da je Vastu znanost i filozofija u jednom. Iz toga proizlazi i moje sljedeće pitanje: Može li se razumjeti znanost Vastu arhitekture, ako ne poznajemo filozofiju iz koje potječe? Odnosno, da budem krajnje konkretan, mogu li studenti, budući Vastu arhitekti, svladati znanost Vastua prije nego što svladaju gradivo Vastu filozofije?
– Baš sam puno dvojila oko toga što da odgovorim. Možda nije nužno poznavanje cijele filozofije koja stoji iza Vastu znanosti. No, imam iskustva da može biti upitna primjena „Vastu pravila” bez dubljeg sagledavanja nekog prostora ili teme s kojom se bavimo u nekom projektu. Vastu je u osnovi znanost o harmoniji na svim razinama. Harmoniji na razini nekog prostora i njegovog odnosa s korisnicima, harmoniji u odnosu sa Zemljom i Zemljinim energetski poljem i u harmoniji s poljem, izvorom svega. Ono što se najčešće mislim pod Vastuom je niz pravila gdje mora što biti, ulaz, WC i sl. što je isto bitno no ima još jako puno bitnih stvari za koje se uobičajeno uopće nema percepcije. I ne može je biti, bez ideje što je zapravo Vastu znanost. No, i to je OK.
…ako pokušamo zaroniti u ono što arhitektura doista jest, možemo se samo otvoriti misteriju kroz koji nastaje život. I probati ga propustiti kroz nas u procesu stvaranja.
– Inicijalni povod ovom razgovoru, sada to mogu reći, je zanimljiv kratki životopis s vaše internetske stranice koji u nekoliko crta opisuje vaš osobni životni rast i postepeno sazrijevanje u ovoj nauci. Jedan dio bih posebno izdvojio. Citiram: „Vastu– znanost o arhitekturi iz Vedskih tekstova je logičan izbor za arhitekticu. Učim od Marcusa Schmieke, vrhunskog fizičara koji mi približava samu bit ovog znanja. Vastu je u biti fizika koja objašnjava prirodu polja i materije te uči kako projektirati forme da budu podržavajuće. Paralele koje potvrđuju Vastu teorije pronalazim u radu fizičara Nassima Haramaina. Neko vrijeme poput Jehovinih svjedoka svima objašnjavam da smo dio polja i kako je to važno…..“ (završen citat).
Mislim da bismo odavde poprilično mogli raširiti priču, no idemo u sami centar: „Projektiranje podržavajućih formi“. Možete li nam to malo približiti?
– Sve što percipiramo kao formu sačinjeno je od kvalitete 4 elementa (vatra, zemlje, voda, zrak) koji su, pojednostavljeno rečeno, transformirani oblik 5.elementa etera. Na taj način sve što postoji u ovom materijalnom svijetu je u relaciji s elementom etera odnosno sačinjeno od njega.
Da bi forma bila podržana, mora biti u skladu s izvorom. O tome u osnovi, govori Vastu. Uz to smo mi na Zemlji dio Zemljinog sustava, koja je dio našeg Sunčavog sustava, koji je dio galaksije…..
Dakle dio smo sistema. Forma koja je u skladu s cijelim sistemom, kompatibilna s njih, energetski je stabilna, ima jasnu vibraciju i frekvenciju. Kakvu, ovisno o toj formi.
Takva forma je podržavajuća. Dakle podržavajuća forma se hrani iz izvora, prožeta je energijom izvora. Energija izvora je životna sila koja je baza života. I u skladu je sa sustavima unutar kojih se manifestira.
Ako krenemo na drugu stranu, čovjek je također složen sustav s više slojeva (emotivni, fizički, astralni, mentalni….). On može i ne mora biti u skladu s nekom formom koja je u skladu s izvorom. Dakle, neka forma može biti dobra, ali s nekim nije kompatibilna. Znači, pri projektiranju treba ići iz čovjeka i njegove specifičnosti te naći formu koje je u harmoniji s njim i istovremeno u harmoniji s izvorom i cijelim sustavom.
Čim smo se ovdje materijalizirali, postali smo izdiferencirana jedinka. Autentična u svom spoju kvaliteta. I forma koju projektiramo je izdiferencirana i specifična u setu svojih posebnosti. Kao što je svaka biljka ili životinja izdiferencirana u setu svojih posebnosti. Ne radimo ideal. Radimo život. Tu se moj pristup razlikuje od drugih Vastu praktičara koji teže stvaranju „heaven on earth”. Ja se ne slažem s tim. Ja mislim da stvaramo Zemlju prepunu različitosti koje su prožete bazičnom kvalitetom raja odnosno životnom silom. Količina životne sile unutar neke forme određuje razinu njene životnosti.
– Kažete da pri projektiranju treba ići iz čovjeka i njegove specifičnosti te naći formu koje je u harmoniji s njim i istovremeno u harmoniji s izvorom i cijelim sustavom.
Iz toga slijedi – a to se može zaključiti još iz našeg prvog intervjua – da je upravo razgovor s klijentom najvažnija karika u pripremnoj fazi projektiranja?
– S godinama sam razvila metodologiju koju nazivam Proces prirodnog rasta arhitekture. Proces se sastoji od nekoliko koraka koji nam poput karte daju smjernice kojim putem moramo proći da bi što više toga pohvatali. Naime, ono što će se izgraditi vanjska je manifestacija onog što jest na svim razinama: na onima kojih smo svjesni i na onim kojih nismo svjesni.
Dakle postoji niz specifičnosti vezani za neki projekt. Investitori su uvijek posebni, neka specifična obitelj sa svojim ljepotama i težinama. Povijest njihovih iskustva sa životnim okolinama bitan je čimbenik. Njihovo trenutačno stanje, emotivno, mentalno, duhovno…. Stanje njihovog odnosa, novac koji je u podlozi investicije….Sve je to čini niz energija koje se slijevaju u projekt. Ja sam tu nešto kao svjedok, „archi-terapeut” koji postavlja pitanja i sluša. Osnovna ideja prvog dijela procesa je da oslobodi prostor da se manifestira nešto bolje nego što bi se manifestiralo bez procesa. Jer kako Vastu znanost kaže: „Vanjsko je zrcalna slika unutrašnjeg”. Naprosto se ništa ne može potrpati pod tepih.
Dakle prvi korak procesa se naziva: „Koegzistencija” i bavi se onim što sada klijenti žive i što su živjeli do sada. Drugi korak procesa je: „Sjeme”. Sjeme se u prvom dijelu bavi kvalitetama koje klijent želi unijeti s projektom u svoj život. Svatko ide graditi iz želje da mu se život obogati na neki način. To je bitno izreći te dubinske potrebe i postati ih svjestan. Drugi dio sjemena bavi se fizičkim potrebama.
Mjesto na kojem se gradi također ima svoju autentičnost i potrebe. U Procesu prirodnog rasta arhitekture imamo divan protokol za analiziranje terena i komunikaciju s njim. Bitno je dobiti perspektivu „Ja-teren” da se dobije osjećaj za ono što je prisutno u prostoru. To je treći korak Procesa.
Tek tada možemo krenuti u kokreaciju sa silama univerzuma i pokušati utjeloviti komadić vlastitog raja.
Arhitektura je nepogrešiva manifestacija unutarnjeg sadržaja u fizičku formu i nikada ne vara.
– „Kokreacija sa silama svemira“. Što znači da smo duboko u kvantnim poljima prirode kada se sinteza vedske filozofije i kvantne fizike nameće kao racionalna teorijska podloga u Vastu. Pretpostavljam da je upravo u tome dijelu „mentorska podrška“ Marcusa Schmiekea i Nassima Haramaina, odigrala važnu ulogu. Zadržimo se stoga upravo na toj dimenziji polja u kojoj se naše energije – mentalne, duhovne i fizičke – prožimaju sa silama svemira. Što biste nam rekli o tome?
– Da, ta poveznica fizike i Vastu znanosti mi puno znači. Volim utemeljenost. Kad moj intelektualni dio razumije, moj intuitivni dio može doći do izražaja.
Zadnje dvije godine učim BioGeometry od Ibrahima Karima koja jako smisleno ulazi u prirodu postojanja oblika. I donosi niz alata s kojim si možemo pomoći da povisimo kvalitetu energije u kućama usprkos svim EMF zračenjima, elektro-smogu, energetskoj mreži Zemlje koja zbog svega što s nalazi na njoj, može biti štetna…….
Na treningu BioGeometry su rekli jednu formulaciju koja mi je ostala na pameti: Naše tijelo sa svim svojim razinama postojanja (duhovno, mentalno, emotivno, vitalno i fizičko) je nedjeljivo od svih polja u kojima smo uronjeni. Dakle ne radi se samo o utjecaju tih polja, polja kuće u kojoj živimo, polja od telekomunikacijskih kompanija, polja od drugih ljudi. Mi smo prožeti tim poljima i nije moguće odrediti gdje prestajemo mi, a počinje neke drugo polje.
Neke stvari mogu imati veći utjecaj, neke manji. Naša percepcija je puuuuno veća od dijela kojeg smo svjesni.
Kad kontempliram nad tim, zapitam se koji je stvarni ljudski potencijal kada bi živjeli u harmoničnoj okolini. Koju razinu intuicije i slobode bi živjeli…..Lijepo mi je misliti o tome i to me motivira da se bavim s projektiranjem harmoničnih životnih okolina. I popravljanjem postojećih.
– Intuicija i kontemplacija – esencijalno prisutne u procesu svakog umjetničkog stvaralaštva – svakako su kauzalno povezane psihološke forme s kojima često kondicira onaj, svima nama dobro poznati, subjektivni psihički fenomen – znan kao sinkronicitet. Koliko u postupku projektiranja, od početka pa do samog kraja, obraćate pažnju na tu pojavnost? I možemo li reći da je vastu arhitektura u svom esencijalnom duhovnom segmentu jedna profinjena, jungovski osviještena, psihološka praksa?
Za mene da. Riječ proces je vrlo česta kada radim s ljudima. Stvari se počinju otvarati, mijenjati jednom kada ih se vidi. Tako često neki proces krene s namjerom da se gradi kuća, pa se onda po putu shvati da zapravo treba nešto drugo. Često ljudi očekuju od arhitekture da riješi neki problem. A, arhitektura ga nikad ne riješi nego samo učini još vidljivijim.
I tako po meni treba biti. Meni intuicija radi kada se događa nešto što je istinito, što vibra. Dakle postoji namjera i postoji put po kojem se hoda da bi se od namjere došlo negdje. Put nas mijenja ako nije unaprijed određen.
S kućama koje se rade po Vastu principima je baš bitna ravnoteža između intelekta i intuicije. Jer ono što se obično smatra pod Vastuom je hrpa pravila gdje što mora biti. No, ako napravimo kuću vođenu samo tim pravilima, obično dobijemo beživotni, nelogični sklop. On kao takav zadovoljava intelekt i kontrolira strah.
Arhitektura je rezultat života, potrebe i stremljenja. Dobra arhitektura proizvodi život. Zato zapravo nikad nije posljedica intelekta. Ona je naprosto uprizorenje onog što je. I proizvodit će dalje život na paradigmi na kojoj je nastala.
– Ovdje ćemo malo zastati da pokušamo rezimirati gradivo. Prošli smo kroz filozofiju, fiziku i psihologiju. Integrirajući ovo znanje pokušajmo shvatiti harmoniju – krajnji smisao i cilj umjetničkog stvaralaštva ove znanosti. A to mi se čini najlakše na jednom slikovitom primjeru glazbenog instrumenta. No prije toga imam potrebu podijeliti s vama i našim čitateljima jednu zanimljivu koincidenciju povezanu na prethodno pitanje o sinkronicitetu. Naime, neposredno nakon što sam pročitao vaš odgovor, imao sam u sebi gotov koncept ovog pitanja, za koji mi treba jedna gitara i malo solfeđa. Ali pošto sam glazbeno nepismen otišao sam po pomoć na Google i ukucam naziv instrumenta, u namjeri da mi izbaci neki prigodni glazbeni članak iz kojega bih izvukao uvod u pitanje o harmoniji vastu arhitekture. I već na prvi „enter“ dobijem ono što sam imao u svojoj glavi:
„Da biste svoje sviranje podignuli na višu razinu, lijepo bi bilo znati raspored tonova na vratu gitare, tzv. fretboard. … Isti se ton može uhvatiti na nekoliko mjesta: iako će zvučati isto, njegova će ‘boja’ biti drugačija. Odsvirajte, primjerice, C na trećem polju pete žice i C na osmom polju šeste žice; ako je gitara uštimana kako treba, tonovi zvuče identično (u fizikalnom smislu), ali ipak različito.“
Nema sumnje da bi profesor Jung bi oduševljen ovim primjerom, jer moja predodžba o vastu harmoniji polja upravo je bila gore opisana slika. No, evo da budem konkretan:
Zamišljajući vastu melodiju stambenog prostora pokušavam osluhnuti ton izvornog stvaralačkog kozmičkog zvuka (izvora cjelokupnog stvaranja) kako se modulira u različitim tonovima zatvorenih prostornih formi koje možemo usporediti s poljima na gitari. Po mojem intuitivnom shvaćanju, umijeće vastu arhitekte je stvoriti glazbenu harmoniju prostora koja rezonira sa energijom stanara, jer vastu polazi od pretpostavke da svaka duša na ovome svijetu ima svoju kozmičku melodiju – jedinstvenu i neponovljivu boju tonova koja nas čini različitima jedni od drugih, a savršeno usklađenim s Izvornim tonom. Ako su svi tonovi prostorne forme tog jedinstvenog kozmičkog zvuka usklađeni s našim unutarnjim poljem, kao podržavajuća forma, onda dobivamo jedan usklađeni zbor stanara, s dobrim izgledima da im život postane pjesma.
Dakle, kada se arhitekt „bavi s projektiranjem harmoničnih životnih okolina. I popravljanjem postojećih“ jesam li na dobrom putu ako kažem da on u biti komponira?
– U Vastu knjigama se često navodi ta sintagma: „Arhitektura je smrznuta glazba.” Puno bi o tome kontemplirala. A potom sam i ponešto naučila što mi je pomoglo da to nekako stvarno pojmim.
U pojavnom svijetu govorimo o formama, bojama, tonovima i brojevima….. koje se čine kao različite kategorije. A u biti su to samo različiti načini na koji naša osjetila percipiraju pojedinu kvalitetu. Dakle ton C npr. je isto što i crvena boja. Kod ljudi koji imaju sinesteziju događa se da npr. kada čuju ton C vide crvenu boju.
Tako da je stvarno, bukvalno govoreći, arhitektura smrznuta glazba odnosno, prolazeći kroz prostor, boraveći u njemu isto je kao da stalno slušamo neku muzičku sekvencu, vrlo složenu melodiju.
E sada, koliko nam je ta melodija bliska, opušta li nas ili tjera na akciju, je li vedra ili spuštajuća….. postaje jako bitno, jer je zapravo slušamo stalno. Postoji neki univerzalni priznati karakter nečega, npr. zelene boje kao smirujuće, a postoji i naš osobni doživljaj te boje. Tu dolazi do pitanja kompatibilnosti, jesmo li u harmoniji mi i prostor. Naravno, ne samo na razini svjesne percepcije.
I da, onda je arhitekt kao kompozitor. Po Vastu-u je važna proporcija i mjera osnovnog volumena. On mi zapravo određuje osnovni ton u skladu s kojim trebam dalje svirati. Paralelno više dionica.
No, zanimljivo mi je pitanje stvaranja u arhitekturi. Ja pišem pjesme. Dosta ljudi se sviđaju moje pjesme. U biti se pjesma napiše sama. Nešto mi se počinje vrtjeti u polju, obično prvi stih. Tada sjednem i napišem pjesmu u cca 15 min. Stvaranje arhitekture je složenije, s puno više uvjetovanosti. No, moje iskustvo je da, ako se ostavi dovoljno prostora da se kroz Proces prirodnog rasta arhitekture, sve bitno kaže, istraži, propita, otpusti, utemelji itd. … tada složim kuću u prekrasnom toku u dan, dva….. I te kuće su najbolje. No, često je teško „držati uzde” jer se čini lakše kroz arhitekturu propitkivati što treba. Pa se onda popikavamo, tražimo, mijenjamo i sl. I to je isto OK i nekada ne može drugačije. Meni je draži jaki, neupitan stvaralački tok…..no….svaki proces nosi svoje. Možda ću jednog dana imati potpuno jasnoću i hrabrost reći: još nešto nismo razriješili, nema još projektiranja. No, to je neki ideal kojem težim. Procesi i problematike su naprosto jako složene i mora se poštovati način koji je moguć u nekom trenutku.
…pri projektiranju treba ići iz čovjeka i njegove specifičnosti te naći formu koja je u harmoniji s njim i istovremeno u harmoniji s Izvorom i cijelim sustavom.
– S obzirom da je u središtu vastu arhitekture osoba, sa svim svojim osobnostima i posebnostima, koje nas čine jedinstvenima u cijelom postojanju, sagledavajući stvari iz tog konteksta, ako svedemo vastu na kombinaciju matematičkih dimenzija i geometrijskih prostornih oblika, slobodno možemo reći da u nekom idealnom matematičko geometrijskom konceptu ne postoje dva istovjetna arhitektonska projekta koja bi jednako bila u skladu s dvije osobe, a ponajmanje dvije obitelji. Što znači da, sviđa mi se ova kuća koju ste projektirali za mojeg susjeda, želim istu takvu, nije dobra špranca sa kojom se dolazi kod vastu arhitekta. No vi jednako tako projektirate i stambene zgrade, za potpuno nepoznate stanare. Pretpostavljam da je to jedna posebna vrsta izazova – posao koji zahtjeva jedan drugačiji pristup? Bilo bi zanimljivo čuti za čime se tada vodite i koji Vam je posao draži.
– Malo ću objasniti što ja mislim pod individualnim pristupom.
U Vastu-u postoje tzv. Ayadi formule. Ima ih 6. One koriste opseg osnovnog volumena za izračunavanje raznih parametara: karakter kuće, hoće li život njoj donijeti više prihoda ili rashoda, jedna formula opisuje simboličnu dušu kuće, druga kojem danu u tjednu pripada te koja je njena Nakshatra. Nakshatra kuće je osnova za usuglašavanje kuće s korisnikom pri čemu se upoređuje Nakshatra u kojoj je mjesec prema jyotishu s Nakshatrom kuće.
Kao što sam već pisala, osnovni volumen, njegova proporcija i opseg su jako važni za kuću, za njenu osnovnu „vibru”. No, to je kao baza na koju se nadograđuje puno slojeva.
Svaki projekt je u osnovi manifestacija neke namjere. Kao rođenje djeteta. Postoji spoj muškog i ženskog principa iz kojeg nastaje novi život koji se kombinacija onog što je donijela ženska strana i onog što je donijela muška strana. U njima su njihove geneze s transgeneracijskog nivoa, povijesti njihovih inkarnacija, onog što su ovom životu skupili…. Potom u taj miks ulazi realitet trenutka spoja i rađanja i potom okolnosti u kojim ta beba raste. U trbuhu i poslije u vani.
Tako isto i kod kuće. Dogodi se spoj onih koju ju začinju, energije terena i trenutka. Tako da kuća ne može ne biti individualna. Ja svoju ulogu arhitekta vidim kao medijatora koji, kao prvo ima sluha i načina, kako da postigne, da svi realiteti koji se slijevaju u projekt dobiju prostor. To je suštinski. Potom, nekad postoji potreba da se stvari malo raščiste. Da se nečemu da mjesto koje mu pripada. Tu mi pomaže moja edukacija za voditelja sistemskih konstelacija. Moja osnovna premisa rada je, da Proces služi tome da kuća bude bolja nego da procesa nije bilo. Jer i bez procesa, vjerojatno bi se dogodila kuća. Proces pomaže da se ta kreacija dogodi s više osviještenosti što u konačnici donosi više životnosti.
Stoga kod većih projekta opet postoji investitor koji s nekom namjerom ide u projekt, s nekom svojom profilacijom. Neki investitor drži do sebe i želi napraviti najbolje moguće u nekoj kategoriji stanogradnje. Dok neki drugi ide na to da zaradi što više novaca bez da se pita o kvaliteti. Sama lokacija puno donese. Energija terena, neposredna okolina. To su faktori s kojim se radi i na koje ja pokušavam pozitivno utjecati tijekom procesa. (Ili odlučiti da ne želim sudjelovati.)
Da sada probam spojiti prvi i drugi dio ovog odgovora, nekada je nemoguće napraviti da je osnovna forma kompatibilna i s mužem i sa ženom, a kamoli još s djecom. Jer, moraju i ostale formule biti zadovoljene i ne postoji opseg unutar željene veličine kuće koji će biti u svemu dobar. Onda se smatra da je bitno da bude kompatibilan za ženom. To je posljedica realiteta toj spoja i svih okolnosti. I to je i ljepota realiteta i svih okolnosti tog spoja. Ljepota stvaranja iz onog što jest.
– „Bitno da bude kompatibilan sa ženom“….Vrlo zanimljivo. Znači to da „žena drži tri kuta u kući“ potječe iz Vastua? Očito je Tvorac bio svjestan kamo to vodi pa je žensku energiju postavio kao temelj arhitektonskoj teoriji. :))
– Da… Čini se da su u Vedskoj civilizaciji bili svjesni razlike muških i ženskih principa. Po BioDecodingu, kojeg studiram, ženska potreba i sposobnost je da organizira i brine se o teritoriju. Muška potreba je da čuva granice teritorija. To bi bilo dobro objašnjenje zašto se najprije usklađuje da je prostor vibracijski kompatibilan sa ženom.
Tu bi još voljela napomenuti da se moj način rada nastoji u toku rada držati ženski i muški princip u ravnoteži. Naime, standardna procedura pri naručivanju nekog projekta od arhitekta je zamišljena da teče linearno, više muški. Postoji klijent koji naručuje projekt. Svoje želje najčešće komunicira u toku jednog sastanka, eventualno se sastavlja neki „briefing” nakon kojeg se loptica predaje arhitektima koji unutar svog internog procesu pripremaju prijedlog koji se prezentira klijentima i pokušava ih se atraktivnom vizualizacijom uvjeriti u to rješenje. Dakle imamo narudžbu i produkt narudžbe.
Ja omekšavam rubove tih faza sa željom da proces bude puno organskiji. Najprije nastojim razvući fazu analize da bi se stvorio višeslojni transfer informacija u prostor. Također želim omogućiti klijentu da mu se paralelno s razvojem projekta, razvija osjećaj za kuću i za teren. Ne postavljam se u ulogu onog koji zna što treba, već onog tko je sposoban prepoznati kada se pokaže što treba. Više dopuštam nego kontroliram ovisno o tome što je potrebno. Nastojim što više projekt razvijati u kokreaciji, temeljem zajedničkog utemeljenog osjećaja za početne parametre. Ti utemeljeni početni parametri su baš bitni. Da se utvrdi ono što je nepobitno jer obično ima dovoljno nepobitnih parametra koje koji su svima jasni ako se zajednički došlo do njih, koji dobrim dijelom određuju projekt.
To se sve tiče idejne faze projekta. Glavni i izvedbeni projekt su više tehnički i tu se projekt razrađuje po strukama i detaljima. No, moje je iskustvo, ako se idejna faza dobro odradila u smislu utemeljenosti, glavni i izvedbeni idu glatko.
Sama činjenica da je netko došao u priliku da si izgradi kuću je znak unutrašnjeg evolutivnog pomaka iz kojeg će se na van reflektirati neka nova kvaliteta životnog prostora.
– S obzirom na iznimno mali broj vastu arhitekata u našem okružju, mnogi investitori koji vastu arhitekturu prepoznaju kao dio svoga svjetonazorskog uvjerenja neće, na žalost, u tom pogledu imati prilike koristiti usluge struke. Zato mislim da bi bilo korisno kada bismo ove iscrpne osnove vastu teorije materijalizirali u neke slikovite primjere koji će im biti smjernice za njihova vlastita idejna tlocrtna rješenja. Pa predlažem jednu malu praktičnu vastu radionicu u vidu nekih korisnih savjeta. Čega bi se trebali pridržavati i što bi svakako, ako je ikako moguće, trebali izbjeći?
– Imam potrebu ovu praktičnu Vastu radionicu voditi na 3 razine.
Najviša razina je pomalo teorijska no, vjerujem i praktična.
Živimo u jako organiziranom svemiru u kojem se ništa ne događa slučajno. Nema šanse da dobijemo nešto što nas ne ide… Različite tradicije astrologije, bave se interpretacijom sveukupnosti odnosa cijelog svemira i našeg života. Očito je da smo dio složenog mehanizma i da u ovaj život ulazimo sa puno početnih parametara, transgeneracijskih, narodskih i drugih uvjetovanosti koji se usloje kroz osobno životno iskustvo.
Kako ja doživljavam nas u stvarnosti, mogu reći da smo mi ljudi, aktivni čimbenici, sukreatori, našeg životnog iskustva. Po astrologiji, dobivene kvalitete možemo živjeti u njihovom pozitivnom ili negativnom aspektu. Uvidom u taj izbor dobijemo prostor za svjesno djelovanje s kojim sudjelujemo u kreiranju naše osobne životne krivulje.
Proces projektiranja i gradnje kuće je zapravo jako moćan dijagnostički i terapijski alat iz moje perspektive kao arhitekta. Njegova priroda je da iz nesvjesnog podigne puno toga. I divna je to prilika da se osvijeste neki novi dijelovi nas samih i preuzme odgovornost za njih, i time poveća prostor djelovanja vlastite volje. Sama činjenica da je netko došao u priliku da si izgradi kuću je znak unutrašnjeg evolutivnog pomaka iz kojeg će se na van reflektirati neka nova kvaliteta životnog prostora.
Svaki projekt je uvijek nova kombinacija uvjetovanosti i stremljenja. Budžet, urbanizam, stanje duha i morala, neki su od početnih parametara. Ideal ne postoji. Postoji ta divna magija stvaranja, nove kombinacije iz početnih parametara……
Arhitektura je nepogrešiva manifestacija unutarnjeg sadržaja u fizičku formu i nikada ne vara.
Sve ovo sam napisala da napravim razliku između slijepog kopiranja ideala, idealne kuće, idealne slike, idealnog sebe u situacije koje nisu idealne i mojeg pristupa koje nazivam Proces prirodnog rasta životne okoline. Shematski ideal vodi nas uniformnosti, negiranju autentičnost, kako osobne tako i prostora i vremena, a time i manjoj životnosti forme… Moj pristup je da igramo s kartama koje imamo i tražimo novi sklad s više osjećaja harmonije, sreće i realizacije osobne autentičnosti.
Druga razina ove radionice sastoji se od uputa ljudima koji se spremaju na gradnju nove kuće.
Htjela bi naglasiti važnost osvještavanja cijelog procesa i preuzimanje odgovornosti za svoje sudjelovanje u njemu. To je, u biti isto kao kod svih drugih područja djelovanja s time da je proces projektiranja, dozvola i izvođenje kuće jako izazovan jer se radi o veliki odlukama, puno novaca je u igri, puno uložene energije. Dakle treba nastojati unatoč izazovima zadržati moć i fokus na sebi, ostati u povezanosti sa sobom. Odluke donositi iz utemeljenog unutrašnjeg osjećaja mira. Ponavljam, negdje po putu će se vjerojatno stvari zakomplicirati, no uvijek treba nastojati vratiti se u svoj energetski prostor jer se iz energije klijenta i onoga što on unosi u proces, većina stvari događa. Arhitekt treba nastojati imati širu sliku, pratiti sinkronicitete, gledati koju energetsku pozicije sudionika procesa u odnosu sa stvarima koje se pojavljuju.
Druga stvar koju želim naglasiti je uspostavljanje odnosa sa svim elementima unutar procesa. Često unutar Procesa prirodnog rasta arhitekture napravimo sistemsku konstelaciju u kojoj su pojedini reprezentanti: teren, duh terena, projekt, novac i sl….. Svi ti čimbenici imaju svoju razinu svjesnosti s kojom se može ući u komunikaciju. Dakle pozivam na napuštanje uobičajenog egocentričnog pristupa u kojoj se sve doživljava iz perspektive čovjeka-konzumenta i trendu podređenog.
Npr. aktivna meditacija na terenu u kojoj se otvaramo za ono što je tamo prisutno može pomoći da se dobije osjećaj za potrebe terena. Bilo bi mudro otići kod nekog voditelja sistemskih konstelacija i pogledati koje su sile ispod površine koje utječu na projekt. Svakako treba energetski harmonizirati prostor iz kojeg se ide i teren koji se kupuje.
Kad idete arhitektu, dobro je osvijestiti koje su temeljne potrebe koje se žele ostvariti s projektom. Je li to potreba za kreativnim djelovanjem za koje će u novoj kući biti mjesta? Je li to potreba da se napokon živi na zdravim temeljima, a ne krpa staro? Je li to potreba za distancom od gradskog života i veći kontakt s prirodom? Ako je to u pitanju, što se netko nada da će to donijeti kao posljedicu. Duhovni rast? Bolji odnos s djecom? Veću dozu življenja svoje prave prirode? Ako je tako, koja je moja prava priroda?
To može ići dosta duboko…..Što dublje ide, veće su šanse da kuća to stvarno i donese. Proces prirodnog rasta arhitekture obuhvaća sve te komponente istraživanja i osvještavanja.
Treća razina radionice odnosi se na praktične savjete o odabiru terena i nekoliko naputaka o oblikovanju kuće koji se temelje na Vastu znanosti i BioGeonetriji.
Neki praktični savjeti za izbor terena su: što pravilniji teren u tlocrtnom smislu. Idealni oblik je pravokutnik, pravilno položen s obzirom na strane svijeta. Pravilno orijentiran teren omogućuje pravilnu orijentaciju i same kuće u odnosu na sjever. Dakle da su glavni smjerovi prema stranicama, a ne uglovima. To je važno jer je tada kuću položena u skladu sa osnovnim Zemljinim energetskim tokovima. U starim kulturama možemo naći puno primjera za takovo planiranje i gradova i kuća.
Idealno je da je teren relativno blage kosine ili ravan. Velike strmine rade neravnotežu jer je jedna kvaliteta jako naglašena. Što se prije ujutro vidi izlazak sunca, to bolje. No, svi smjerovi nose svoje kvalitete i trebaju biti zastupljeni.
Treba gledati kakav je pristup i neposredno okruženje. Nije idealno biti u blizini nečega u raspadu, groblja i sl.
Ulaz u kuću je najbolje da je oko sredine volumena, ne na rubu. Iako je uvriježeno mišljenje da Vastu kuća mora imati sjeverni ili istočni ulaz, moguće je imati dobar ulaz i na zapadu i jugu. No, suštinski je bitno da je oko sredine pripadajuće stranice zbog energetskih tokova, stabilnosti osnovne forme itd.
Koliko je moguće, planirati otvore na sve strane svijeta. Dakle ako imamo jako otvoren jug, mora biti i puno otvora sa sjevera. Potrebna nam je vatrena energija juga i organska energija sjevera. I vitalna energija istoka i stabilna energija zapada…..
Sredinu kuće je bolje ne opterećivati s puno sadržaja i zidova. Ako je moguće, bilo bi super da je slobodna sredina i da ima neki tip zenitalnog otvora. To je komunikacijski prostor kuće, kako njenih svih dijelova međusobno, tako i kuće sa Zemljom i Nebom.
Prijedlog arhitekta, tlocrt za početak, treba promotriti na više načine. Ne samo analizom funkcionalnosti. Nego i, osjetiti da li je skladan, da li je miran, da li ima unutrašnjeg reda.….To ide iz osjećaja za sklad kojeg svatko ima. Tako treba promotriti i pročelja…..3D model je jako koristan. Ja radim sve u 3D-u i s klijentima komuniciram putem modela. No, jako ušminkane perspektivne prikaze radim tek na kraju ako ih uopće napravim. Zapravo mi trebaju za WEB samo. Oni mogu biti jako zavodljive i sakriti pritom neke probleme.
Dakle, predlažem ići u cijelu priču oko nove kuće sa jasnom namjerom, otvorenim srcem i puno spremnosti na odnošenjem s onim što dolazi. A to će u konačnici biti odnos sa svojom novom prekrasnom kućom!!! Ta ljubav i veselje neka je nit vodilja i rezultat će sigurno biti divna kuća u kojoj je živjeti veliki gušt i slavlje života na svim razinama.
www.atma.hr
U Sušionici povrća u Virovitici skupljenom kišnicom prat će se korjenasto povrće, koje će se zatim usitnjavati te sušiti energijom dobivenom iz fotonaponske sunčane elektrane i kotlovnice na biomasu.
Zeleno i pametno, moderno, funkcionalno i samoodrživo. Riječi su koje najbolje ocrtavaju prezentaciju projektne ideje sušionice povrća koja će se nalaziti u Virovitici. Za projekt „Izrada projektne dokumentacije za izgradnju i opremanje sušionice povrća“ vezano za projekte koji se financiraju iz EU fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020.", sredstva su Virovitičko-podravskoj županiji odobrena od Ministarstva regionalnog razvoja i Europskih fondova, a osigurana kroz Razvojni sporazum za Slavoniju, Baranju i Srijem.
Ljetos je virovitičko-podravski župan Igor Andrović, s predstavnikom tvrtke Eko plus inženjering, potpisao ugovor o izradi projektno tehničke dokumentacije vrijedan 2.443.750,00 kuna. Tri mjeseca nakon potpisa predstavljena je prva verzija projektne ideje. I ona prema riječima nazočnih, a na predstavljanju su bili virovitičko-podravski župan Igor Andrović, gradonačelnik Grada Virovitice Ivica Kirin, pročelnik za gospodarstvo i poljoprivredu VPŽ Bojan Mijok, te pročelnik odjela za komunalne poslove, prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Virovitice Kristijan Sabo, izgleda sjajno.
Njima je direktor tvrtke Eko plus inženjering, Slaven Pavlović, prezentirao budući projekt, jednu od najvažnijih gospodarskih investicija na području Virovitičko-podravske županije.
Cijela sušionica će se prostirati na površini nešto većoj od 10 hektara. Radili smo projekt da sama sušionica bude gotovo samoodrživa. Sa skupljenom kišnicom, prat će se pristiglo korjenasto povrće (mrkva, celer, pastrnjak, peršin, krumpir...), koje će se zatim usitnjavati. Bit će tu i fotonaponska sunčana elektrana snage 2,15 MW. Sušionica će 80 posto energije dobivati iz te elektrane, a ostatak od 20 posto dobivat će se iz kotlovnice na biomasu, jer toplinska energija je važna za sušenje povrća. Bit će to prvi takav primjer u Europi – naglasio je Slaven Pavlović.
Pogon sušionice, za koji je predviđeno da će godišnje raditi 250 dana u dvije smjene, imat će i potrebnu hladnjaču, a kapacitet prerade korjenastog povrća bit će 1.600.000 kilograma godišnje. U Hrvatskoj nema sušionica za povrće. Sušeno povrće uvozi se iz Mađarske, Poljske, Srbije, a kada se izgradi zdanje u Virovitici, bit će to prva sušionica u RH, dajući sigurnost plasmana korjenastog povrća hrvatskim poljoprivrednicima, otvarajući nova radna mjesta i nudeći svijetlu perspektivu brojnim kooperantima ponajprije onima iz Virovitičko-podravske, ali zasigurno i iz susjednih županija.
Sušionica povrća će dati novi zamah gospodarskom razvoju Virovitičko-podravske županije. Pritom će generirati nova radna mjesta, otvoriti vrata brojnim kooperantima. Time Virovitičko-podravska županija, uz potporu Vlade RH, nastavlja sa značajnim ulaganjem u poljoprivredu. Sama ideja pokretanja ovog projekta nastala je kroz kontinuiranu suradnju s najvećom prerađivačkom kompanijom u RH, Podravkom, koja je od samog početka dala potpunu podršku za razvoj i pokretanje ovog projekta. Zajednički želimo napraviti sve što je u našoj moći da ostvarimo samodostatnost proizvodnje hrane za potrebe tržišta u našoj zemlji. Ovaj projekt puno će značiti i za Viroviticu i Virovitičko-podravsku županiju, ali i cijeli ovaj dio Hrvatske. Ovdje se radi o sušenju prije svega korjenastog povrća koje bi se koristilo u preradi i proizvodnji konačnih proizvoda, kao što je primjerice Vegeta. Izgradnjom sušionice povrća, još će više do izražaja doći naši sustavi navodnjavanja. Očekujemo kako će sve to doprinijeti još većoj proizvodnji povrća, nudeći našim poljoprivrednicima proizvodnju dohodovnijih kultura i dodatnu vrijednost onoga što su proizveli svojim rukama - istaknuo je virovitičko-podravski župan Igor Andrović.
Zadovoljan je i gradonačelnik Grada Virovitice Ivica Kirin, jer će se sušionica nalaziti na području Poduzetničke zone Zapad 2 grada Virovitice. Inače, već su odrađeni i razgovori s poljoprivrednim sektorom, koji željno iščekuje realizaciju ove investicije.
Poljoprivrednici žele imati sigurno tržište, organizirani otkup i mi ćemo se pobrinuti da tako i bude. Tlo na ovom području idealno je za sadnju korjenastog povrća. Pri tome je posebno značajna ekološka očuvanost naše zemlje koja će kroz krajnji proizvod nuditi nezagađena i zdrava hrana – naglasio je županijski pročelnik za gospodarstvo i poljoprivredu Bojan Mijok.
Virovitičko-podravska županija je među najvećim uzgajivačima povrća u Hrvatskoj, koja je prepoznala stratešku važnost ove proizvodnje, pa na svom području ima razgranate sustave navodnjavanja, iznimno važnih baš za proizvodnju povrća. Podsjetimo, do sada su otvorena tri sustava navodnjavanja, Kapinci – Vaška, Đolta i Novi Gradac – Detkovac, dok traju radovi na sustavu Kapinci – Vaška II. U skoroj budućnosti niknut će ih još nekoliko (Čađavica, Đolta II., Zdenci, Čačinci – Crnac...) pa će u ne tako dalekoj budućnosti, ovdje biti gotovo 10.000 hektara natapanih površina, uglavnom vodom iz rijeke Drave. Sve to, strateški, nudi velike mogućnosti dodatnog zamaha razvoja poljoprivrede. Projekt je financiran u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj ( EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda ( KF) za razdoblje 2014.-2020. godine. Razdoblje provedbe projekta je od 1. siječnja 2020. do 1. kolovoza 2022. godine. Ukupni prihvatljivi troškovi projekta iznose 4.752.100,00 kuna. Dodijeljena bespovratna sredstva iznose 4.039.284,98 kuna.
www.vpz.hr
Zašto je propala električna mobilnost u Brazilu? Razlog je šećerna trska i jaka industrija šećera! Toyota, Volkswagen i Stellantis u Brazilu više vole automobile s gorivom na etanol nego električna vozila.
Političari, velike poljoprivredne tvrtke i veliki proizvođači automobila, poput Toyote i Volkswagena, ujedinili su u Brazilu kako bi zadržali primat na tržištu vozila pogonjenih na etanola nauštrb električnih vozila. Brazilski automobili na fleksibilno gorivo, koji se mogu pokretati mješavinom etanola i benzina, dugo su najpopularnija vozila na tržištu, a sada ti automobili pokretani dijelom i destilatom šećerne trske prijete usvajanju potpuno električnih automobila u toj južnoameričkoj zemlji, izvještava Bloomberg.
Unatoč popularnosti automobila s fleksibilnim pogonom na etanol, nije sve nužno u rukama kupaca. Naime, automobili na etanol povezani su s moćnom i utjecajnom brazilskom industrijom šećera. Podsjetimo, Brazil je najveći svjetski proizvođač šećerne trske, a industrija šećera postala je sve moćnija i do 1979. pronašla još jednu nišu u automobilima na čisti etanol koje je tada uvozio Fiat.
Ovi automobili pogonjeni alkoholom dobivenim od šećerne trske bili su jeftiniji od automobila na benzin i učinili su Brazil manje izloženim nestašicama nafte. Kupci su dobro reagirali na ove automobile. Za referencu, automobili s fleksibilnim gorivom činili su 84,5 posto ukupne prodaje automobila u zemlji u lipnju 2023., prema Bloombergu. Unatoč tome što električna vozila emitiraju tek polovicu štetnih plinova (8 ili 9 tona CO2) u odnosu na automobile pogonjene šećernom trskom, čini se da vlada Brazila nije voljna dopustiti da električna vozila uspiju.
Komercijalni interesi postojećih velikih poljoprivrednih tvrtki te autoindustrije također igraju važnu ulogu, a ne pomaže ni to što su električna vozila u Brazilu dvostruko skuplja od vozila na etanol. Zbog tvrdoglave privrženosti zemlje automobilima na pogon etanolom, čak i nadolazeći proizvođači električnih vozila iz Kine planiraju proizvoditi fleksibilne hibride. Isplati se, velikoj tržište. Zanimljivo, električni automobili imali bi smisla u Brazilu jer ova velika država ima jednu od najčišćih energetskih mreža na svijetu. Više od 80 posto električne energije dolazi iz obnovljivih izvora.
revijahak.hr
Kina je prerasta u apsolutnog šampiona kad su u pitanju instalacije novih kapaciteta obnovljivih izvora energije. Kineska postignuća su, sudeći prema podacima iz izvješća IEA, doslovno impresivna: „Očekuje se da će se kineski doprinos povećanju globalnih obnovljivih kapaciteta povećati 2023. i 2024., učvršćujući svoju poziciju neupitnog lidera u globalnoj implementaciji.
Novi detalji u izvješću Međunarodne agencije za energiju (International Energy Agency – IEA) o obnovljivim izvorima energije postaje prava muzika za uši svih onih koji se nadaju da će pametnije upravljanje prirodnim resursima usporiti zaustaviti klimatske promjene. Upravo svjedočimo prekretnici u energetskoj povijesti: Ukupni globalni kapacitet globalnih obnovljivih izvora energije trebao bi u ovoj godini narasti za fascinantnih 107 GW, što znači da će sveukupno doseći 440 GW te tako po prvi put u povijesti premašiti ukupni kapacitet svih nuklearnih elektrana koji se kreće na razini od 413 GW. O kolikom se rastu kapaciteta obnovljivih izvora radi govori i podatak da je tih 107 GW više nego cjelokupni instalirani kapacitet Njemačke i Španjolske kombinirano. Prema tumačenju IEA dva su glavna razloga ovako impresivnog rasta kapaciteta obnovljivih izvora energije: širenje poticajnih javnih politika za obnovljive izvore kako bi postali konkurentniji u odnosu na fosilna goriva, i zabrinutost zbog energetske sigurnosti nakon invazije Rusije na Ukrajinu. Ti faktori nadjačali su rast troškova zaduživanja i zastoje u lancima opskrbe kao glavne kočnice investicija u obnovljive izvore. Posebno ugodno iznenađenje jest brzina povećavanja solarnih kapaciteta jer oni donose dvije trećine ovogodišnjeg rasta obnovljivih izvora.
„Kao odgovor na više cijene električne energije uzrokovane globalnom energetskom krizom, kreatori politike u mnogim zemljama, posebice u Europi, aktivno su tražili alternative uvezenim fosilnim gorivima koje mogu poboljšati energetsku sigurnost. Ova promjena fokusa stvorila je povoljno okruženje za solarnu PV, posebno za stambene i komercijalne sustave koji se mogu brzo instalirati kako bi se zadovoljila rastuća potražnja za obnovljivom energijom. Ove manje distribuirane fotonaponske aplikacije na putu su da zauzmu polovicu ovogodišnje ukupne implementacije solarne fotonaponske energije – više od ukupne implementacije kopnene vjetroelektrane u istom razdoblju“, tumače eksperti IEA.
Što se pak tiče instalacije kapaciteta vjetra, također se očekuje rekordni skok, i to za čak 70 posto u 2023. (na 107 GW), što je rekordni rast svih vremena. Rast se zahuktao nakon ukidanja restrikcija u Kini.
Rast obnovljivih izvora energije po vrstama tehnologije i godinama
„Globalni dodaci obnovljivih kapaciteta mogli bi doseći 550 GW 2024., što je u ubrzanom scenariju gotovo 20 posto više nego u glavnoj prognozi. To je uglavnom zbog brže implementacije stambenih i komercijalnih PV instalacija, uz pretpostavku brže provedbe nedavnih politika i poticaja. Prednosti kopnenih vjetroelektranskih i solarnih fotonaponskih projekata većinom ovise o brzini izdavanja dozvola, izgradnji i pravodobnom povezivanju na mrežu projekata u razvoju“, poručuju iz IEA, pri čemu očekuju nastavak jačanja solara, dok bi kapaciteti vjetra sljedeće godine mogli doživjeti 5-postotni pad.
Posebno snažni zamah razvoja obnovljivih izvora IEA prepoznaje u EU nakon drastičnog smanjivanja uvoza ruskog plina: „Političke mjere u mnogim europskim zemljama dovele su nas do revidiranja naše prognoze za povećanje kapaciteta obnovljivih izvora energije u EU 2023. i 2024. za 40 posto više u usporedbi s prije rata. Brzi rast distribuirane solarne fotonaponske energije glavni je razlog za pozitivnije izglede, koji čine gotovo tri četvrtine revizija prognoza EU-a. To je potaknuto visokim cijenama električne energije koje solarnu PV čine financijski privlačnijom i povećanjem potpore politike na ključnim tržištima EU-a, posebno u Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj… Potrošači električne energije u EU-u trebali bi uštedjeti procijenjenih 100 milijardi eura tijekom razdoblja 2021. – 2023. zahvaljujući novo instaliranim solarnim fotonaponskim i vjetroelektranama.“
Ono što je intrigantno u izvješću IEA jest činjenica da ono razbija predrasude prema Kini kao brzorastućoj zemlji koja tobože ignorira problem globalnog zagrijavanja te je problem u tome što će se zapadne liberalne demokracije lako dogovoriti oko zelene tranzicije, ali će Kina i ostatak svijeta vući unazad. Takva impresija potpuno je pogrešna jer Kina prerasta u apsolutnog šampiona kad su u pitanju instalacije novih kapaciteta obnovljivih izvora energije. Kineska postignuća su, sudeći prema podacima iz izvješća IEA, doslovno impresivna: „Očekuje se da će se kineski doprinos povećanju globalnih obnovljivih kapaciteta povećati 2023. i 2024., učvršćujući svoju poziciju neupitnog lidera u globalnoj implementaciji. U 2022. Kina je realizirala gotovo polovicu svih novih obnovljivih energetskih kapaciteta u svijetu. Do 2024. godine udio zemlje trebao bi se proširiti na rekordnih 55 posto globalne godišnje implementacije obnovljivih kapaciteta. Do 2024. Kina će isporučiti gotovo 70 posto svih novih projekata vjetroelektrana na moru na globalnoj razini, kao i više od 60 posto projekata vjetroelektrana na kopnu i 50 posto solarnih PV projekata“, piše IEA.
Dojam je da donosioci odluka u EU, koji još uopće nisu smislili princip financiranja vrlo ambiciozne europske zelene agende, puno više pričaju nego Kinezi, a brzina jezika nije jamstvo ispunjavana strateških klimatskih ciljeva.
www.jutarnji.hr
Na osnovi 150.000 prijeđenih kilometara godišnje auto na gorive ćelije, odnosno na pogon vodikom, ima gotovo 6.500 eura veće troškove od električnih automobila, a skuplji je u startu i od hibridnih benzinaca.
Za razliku od većine proizvođača automobila Toyota još uvijek vjeruje u pogon na vodik i gorive ćelije. Japanski div proizvodi Mirai, a u skoroj budućnosti najavljuje i druge modele koji bi za pogon trebali koristiti gorive ćelije koje kisik iz atmosfere i vodik iz spremnika u autu pretvaraju u električnu energiju, dok iz "auspuha" auta izlazi čista voda.
Prodaja je vrlo skromna. Od 2014. godine do danas je prodano samo nešto više od 20.000 primjeraka te se Mirai iz "nišnog" malo serijskog automobila automobila ne uspijeva transformirati u nešto što bi bilo opće prihvaćeno. Glavni problem nije u samom automobilu već u infrastrukturi punjenja vodikom.
Čak i u Japanu koji je jedna od prvih nacija koja ima vlastitu vodikovu strategiju, postoje mnogi problemi s kojima se vlasnici moraju suočavati. Kako to izgleda u praksi slikovito je opisao Yoshiaki Aoki predsjednik velike taksi tvrtke MK West Group iz Kobea u Japanu. “Morali biste biti ludi da kupite vozilo s gorivim ćelijama, čak i ako uzmete u obzir ekologiju. A klijenti pak nisu spremni platiti dodatni novac jer je taksi koji koriste dobar za okoliš,” rekao je Aoki.
Vlasnik taksi tvrtke ima mnogo iskustva s automobilima na gorive ćelije. Njegov vozni park trenutno uključuje dvije Toyote Mirai, dok su većina drugih automobila u tvrtki hibridni modeli Toyota Camry, Crown i Alphard te modeli Lexusa. Prednost Miraia u odnosu na električne aute je brzo punjenje spremnika vodikom, no financijski minusi su toliki da tvrtka unatoč tome namjerava prijeći na baterijska električna vozila.
Na osnovi 150.000 prijeđenih kilometara godišnje auto na gorive ćelije ima gotovo 6500 eura veće troškove od električnih automobila, a skuplji je i od hibridnih, tvrdi Aoki. Problem je u velikoj cijeni vodika koji je trenutno osjetno skuplji od benzina. Problem je i nedostatak vodika. Infrastruktura je čak i u Japanu tek u povojima, a ne nazire se da bi se uskoro mogla poboljšati jer jednostavno nema potražnje te se tvrtkama ne isplati građenje stanica za punjenje vodikom. Od 80 milijuna automobila na japanskim cestama, samo njih 8000 je na vodikov pogon, što je zanemarivih 0,01 posto.
Krajem ove godine Toyota bi trebala predstaviti novi Crown na gorive ćelije. Od njega se očekuje mnogo bolja prodaja, no pitanje je hoće li ona biti takva da potražnja za vodikom poraste, a njegova cijena padne toliko da bi automobili na gorive ćelije postali isplativi.
autostart.24sata.hr
Najveći su problemi električnih vozila oni o kojima samo rijetki govore: veća masa električnih vozila, požari baterija električnih vozila, brz pad vrijednosti rabljenih vozila... Zabrana novih automobila na fosilna goriva s motorima s unutarnjim izgaranjem od 2035. ambiciozan je plan. Broj novih registracija električnih vozila raste, a istočna tržišta, poput Hrvatskog, zaostaju za zapadnim. Više od 10 godina do ambicioznog cilja dužnosnika EU-a, stručnjak za automobile iz tvrtke carVertical Matas Buzelis dijeli svoj pogled na probleme na koje vladajući, izgleda, ne obraćaju pažnju.
Očite prednosti za one koji si to mogu priuštiti
U 2021., udio električnih vozila u ukupnom broju automobila provjerenih na platformi za provjeru povijesti iznosio je samo 0,2 %. Godinu dana kasnije, udvostručio se na 0,4 %, a u 2023. povećao se na 0,6 %. Iako se ovi brojevi mogu činiti tek kao kap u moru, deseci tisuća električnih vozila prolaze kroz provjeru povijesti. Sve više vozača prelazi na električna vozila. Održavanje i operativni troškovi čine tu odluku jednostavnom. Iako je držanje vrijednosti električnih automobila kroz godine zabrinjavajuće, s električnim je vozilima lakše živjeti jer su manje sklona kvarovima i zahtijevaju manje održavanja, bez potrebe za promjenom različitih tekućina i filtera. Potrebno je dosta vremena da se naviknete na punjenje, ali vozači koji su uspješno razvili svoje navike punjenja baterije smatraju da je to mnogo prikladnije od točenja goriva. Obično pune svoja vozila noću, a samo u rijetkim slučajevima koriste javne stanice za punjenje.
Problem je u infrastrukturi
Međutim, čak i ako si vozači mogu priuštiti električno vozilo, to ne znači nužno da će im život s njima biti dobar. Ljudi koji nemaju vlastite punjače ili stanice za punjenje koje bi mogli koristiti tijekom radnog vremena suočit će se s nepraktičnošću korištenja javnih punjača jer njihovo korištenje nije jednostavno kao točenje goriva. Ne samo da traje mnogo duže nego točenje benzina ili dizela, već obično zahtijeva i instaliranje posebnih aplikacija koje su ključne za punjače. To nije ni blizu procesa na koji su vozači navikli kada je u pitanju točenje goriva jer ne postoji praksa „natoči pa plati.” Također, iako su električna vozila vrlo učinkovita u gradovima i okruženjima gdje je stalno kočenje neizbježno, električni automobili nisu toliko učinkoviti na autocestama i cestama kategorije B. Postoji kvadratni omjer između brzine i aerodinamičkog otpora, što znači da, kada se brzina udvostruči, otpor se učetverostručuje. To značajno smanjuje domet i brzinu kretanja, što električna vozila čini daleko od idealnih za duža putovanja.
Problemi o kojima malo ljudi razmišlja
Ali najveći su problemi oni o kojima samo rijetki govore. Kao prvo, neka parkirališta na više razina nisu dizajnirana za teške automobile poput električnih. Teške baterije obično znače da su električna vozila vrlo teška, a neki objekti, poput parkirališta na više razina ili mostova, vlasti će možda trebati pregledati i ponovno procijeniti. Štoviše, postoje nedoumice i oko sigurnosti električnih vozila. Vatru je izuzetno teško ugasiti u slučaju požara. Do sada, vatrogasci su imali poteškoća s gašenjem požara na električnim vozilima s baterijama većeg kapaciteta. Situacija postaje još ekstremnija ako se električni automobil zapali na podzemnom parkiralištu, na primjer, ispod stambenih zgrada. Ono što je još veće pitanje za budućnost električnih vozila jest njihovo stanje 20 godina nakon proizvodnje. Trenutačno postoji prilično velik izbor rabljenih električnih automobila, ali za 10 godina, bit će starijih električnih vozila. Koliko će biti vrijedni na tržištu rabljenih automobila, s baterijama kojima već ponestaje vijeka trajanja?
autostart.24sata.hr
Calvin MacCracken iznosi 1952. godine viziju budućnost...
Solar Decathlon 2009., Team Missouri: Missouri Universi...
2015 godine u Parizu je potpisan sporazum o smanjenju e...
Sveti gral klasične energetike je kopiranje procesa ko...
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503