Dodatni troškovi za izgradnju low-energy zgrada ne mogu biti točno predviđeni i uvijek zavise od specifičnosti projekta. Sada se to povećanje kreće do 10%, ali sa očitom tendencijom pada. Troškovi gradnje energetski efikasnih zgrada prosječno su viši zbog dodatnih izdataka u vezi s boljom termoizolacijom. Drugi razlog je u tome što većina preduzetnika nije navikla na rad s novim tehnologijama i veliki dio vremena i resursa troši se za planiranje, edukaciju i potvrdu kvaliteta – što sve povećava troškove. Ovo također doprinosi mišljenju da su ove zgrade skupe. Točne informacije u vezi s ovim dodatnim troškovima bilo je teško dobiti, naročito u zemljama EU gdje je ovo tržište manje razvijeno (zbog nedostatka dovoljno velikog uzorka), međutim, u ovom dijelu dokumenta (Low-energy Buildings in Europe: Current State of Play, Definitions and Best Practice, Brussels, 25 September 2009) dat je pregled studija i primjera u nekoliko država.

Tako se sa sigurnošću pokazuje da je sada u Njemačkoj, Austriji ili Švedskoj, moguće izgraditi kuću po Passivhaus standardu po cijeni koja više nije značajno veća od prosječne kuće. Ovome je doprinjela veća konkurencija među proizvođačima koji osiguravaju potrebne uređaje i materijale za izradu ovih kuća.

Za ove države (neko bi dodao i Švicarsku), dodatni troškovi izgradnje su prosječno od 4 do 6% veći od troškova za standardnu kuću. U Švicarskoj su troškovi za postizanje osnovnog Minergie standarda od 2 do 6%, zavisno od projektnog rešenja.

Međutim za Minergie kuću građenu po Passivhaus standardu – Minergie P, povećanje troškova se kreće od 4 do 5%, najviše 10% (povećanje od 10% je regulirano samim standardom Minergie, i ako se ta brojka pređe, objekt neće dobiti certifikat bez obzira na ispunjenje zahtjeva koji se odnose na samu energetsku efikasnost).

Interessensgemeinschaft Passivhaus, Njemačka, daje sličnu procjenu koja se kreće od 0 do 14% povećanja troškova, što po sadašnjim cijenama za energiju predstavlja period otplate do 10 godina (ne uzimajući u obzir eventualni/sigurni rast cijene energenata).

Passive-On projekt procjenjuje da se povećanje troškova u pet zemalja EU (Velika Britanija, Francuska, Portugal, Španjolska, Italija) kreće od 3 do 10% za novogradnju zgrada po Passivhaus standardu. Razlika u cijeni za energetski efikasnu kuću i zahtjevniju, Passivhaus kuću, iznosi oko 8%, tj. oko 15.000 eura u Njemačkoj.

Standardizirane oznake koje se koriste u Švicarskoj i Francuskoj mogu pomoći da se ograniče dodatni troškovi (10% za Minergie S – osnovni standard, i 15% za Minergie P – Passivhaus standard) koje zahtjevaju specifični radovi.

Francuska studija Construction durable također je pokazala da, što je ranije u projekt uključen parametar potrošnje energije, to će dodatni troškovi biti manji. HQE asocijacija u Francuskoj prijavljuje dodatne troškove u visini od samo 5% ukoliko su HQE parametri uključeni u projekt veoma rano (HQE – High Environmental Quality – visoki kvalitet u odnosu na životnu sredinu).

U drugim slučajevima dodatni troškovi i vrijeme povrata investicije su znatno viši. Na primjer, prva kuća sa niskom potrošnjom energije u Irskoj koštala je oko 1130 eura više po kvadratu.

Za specifični slučaj kuća po Passivhaus standardu treba ponovo naglasiti da su ukupni zahtjevi za energijom oko 15kWh/m2 godišnje, te da tradicionalni sistem za grijanje nije ni potreban. Ukoliko je kuća građena po ovom standardu, ona već štedi novac samim tim što nema klasični sistem za grijanje, cijevi, radijatore, kotao i sl. Također, na ovom nivou energetske efikasnosti, uštede energije biti će veoma značajne.

Međutim, dodatni troškovi znatno rastu kako bi se postigao kvalitet gradnje koji omogućava taj nivo efikasnosti (izvor: Laustsen, Jens: Energy Efficiency requirements in building codes and energy efficiency policies for new buildings. IEA, 2008):

Treba biti oprezan u pokušaju da se usporede procjenjeni troškovi od zemlje do zemlje zbog više različitih parametara: cijena energije, cijena radne snage, dostupnost stručnjaka (razlike su velike), kao i različiti načini građenja.

Naročito, pogrešno bi bilo upoređivati cijene u zemljama koje su krupnim koracima otišle ispred u energetskoj efikasnosti kao što su Njemačka i Austrija, i cijene u onim zemljama gde je energetski efikasno građenje tek u povoju, kao što su neke zemlje Južne i Istočne Europe.

Kako bilo, prosječna dodatna investicija kreće se u rangu od oko 100 eura po kvadratnom metru (ili više ukoliko su korištena skuplja rješenja), sa povratom investicije za manje od 20 godina.

Očekuje se dalji pad cijene u budućnosti u skladu sa tehnološkim razvojem, i procjene su da će cijena biti manja za 20% do 2030. godine.

Zgrade sa niskom potrošnjom energije (low-energy buildings) nude značajne uštede u plaćanjima za energiju tokom godina u odnosu na standardne kuće jer troše samo 15-25% energije u odnosu na njih.

Ključno za brzo smanjenje cijene izgradnje ovih zgrada u EU biti će korištenje metodologija za određivanje optimalnog nivoa troškova investicija za uštedu energije (methodologies to identify the cost optimal level of energy saving investments).

Belgijska studija iz 2008. godine identificira optimalnu kombinaciju troškova za zgrade sa kancelarijskim prostorom u Briselu u kojima je potrošnja energije smanjena za 30-40%, a dodatni troškovi su manji od 50 eura po kvadratu za nove zgrade, ili smanjena potrošnja za 60-70% za rekonstruirane objekte.

Shorrock i Henderson iz Velike Britanije (UK’s Building Research Establishment) napravili su slijedeću tabelu smanjenja emisije CO₂ za kuće koje su dostigle nivoe od 1 do 6 Standarda Velike Britanije za održive kuće (UK’s Code for Sustainable Homes – CSH):

Iz tabele se vidi da, u ovom primjeru iz Velike Britanije, dok je smanjenje emisije CO2 znatno veće, naročito za nivoe 5 i 6 (nivo 6 je zero-carbon – nulta emisija CO2), dok se cijena troškova ne mijenja linearno. CHS 5 je troškovno efikasniji od CHS 3 i 4, dok istovremeno uspjeva da smanji potrošnju CO2 od 2 do 4 puta.

U konačni proračun treba uzeti i indirektne koristi koje je teže izmjeriti kao što su činjenice da energetski efikasna gradnja štiti od rasta cijene energije, što dalje donosi prednosti od povećane sigurnosti i nezavisnosti.

Dodatno, jedna studija iz SAD-a govori da su zakupci i investitori voljni da plate više za energetski efikasne zgrade. Pokazalo se da smanjenje potrošnje energije za 10% dovodi do povišenja rente za 20 bodova i povećanja cijene nekretnine za 2%. Treba još vremena da se utvrdi da li ovo utječe na tržište nekretnina i u Europi.

Jedan trenutni projekt EU pod nazivom IMMOVALUE u svojim preliminarnim rezultatima nije mogao da da empirijske podatke o postojanju ovakvih premija za zelenu gradnju, ali izražava očekivanje da će se u budućnosti one kretati od 5 do 15%.

Nizozemska studija iz 2009. godine nedvosmisleno je utvrdila statistički značajno postojanje više vrijednosti za certificirane zgrade u Nizozemskoj.

www.alterenergija.com