Njemačka je ugasila skoro sve svoje nuklearne elektrane te je time postala ovisna o uvoznom ruskom plinu za pokretanje plinskih elektrana. Nakon uništenja sjevernog plinskog toka Njemačka je ostala bez dovoljno plina za pokrivanje svih svojih potreba i okrenula se ponovnoj aktivaciji starih termoelektrana na ugljen. Ugljen postaje najbrže rješenje za ispunjavanje njemačkih energetskih potreba u velikoj energetskoj krizi dok ne izgrade nove instalacije vjetroelektrana.

Iz Njemačke dolazi novi primjer povezan s kolapsom njemačkog energetskog sustava i vezane energijske politike. Njemački energetski div RWE započeo je s rastavljanjem osam vjetroturbina u blizini rudnika kako bi napravili mjesta za daljnje širenje otvorenog rudnika lignita u zapadnoj regiji Sjeverna Rajna Vestfalija. Jedna vjetroturbina već je demontirana, a daljnjih sedam planiraju ukloniti kako bi se iskopalo dodatnih 15 do 20 milijuna tona takozvanog ‘smeđeg‘ ugljena, izvora energije koji najviše zagađuje okoliš.

Rušenje vjetroturbina dio je dogovora postignutog prošle godine između Roberta Habecka, ministra za gospodarstvo i klimatske akcije stranke Zelenih i Mone Neubaur, koja je ministrica gospodarstva za Sjevernu Rajnu Vestfaliju, kako bi se omogućilo proširenje rudnika. Zauzvrat, RWE je morao pristati na postupno ukidanje ugljena do 2030., osam godina prije prethodnog roka. Ovo je dobar dan za zaštitu klime - rekao je tada Habeck.

Međutim, ovotjedni potez izazvao je zgražanje aktivista. Trenutna klimatska kriza zahtijeva hitne i usklađene napore kako bi se ubrzalo postavljanje svake pojedine vjetroturbine, solarnog panela i dizalica topline. Sve što odvraća od ovog kritičnog nastojanja, posebice demontiranje obnovljivih izvora energije radi dobivanja više fosilnih goriva, mora biti nedvosmisleno zabranjeno - rekao je Fabian Hübner, viši aktivist u Beyond Fossil Fuels, koaliciji za klimu sa sjedištem u Njemačkoj

No RWE i njemačka vlada uporno su opravdavali širenje takozvanih polja ugljena Garzweiler ukazujući na rusku invaziju na Ukrajinu i energetsku krizu koja je uslijedila. Prema RWE-u, proširenje je nužno ‘zbog energetske krize‘. Vlada u Berlinu slijedi tu logiku. Doista, neki od vodećih zagovornika RWE-ovih planova za širenje ugljena dolaze iz Stranke zelenih, jedne od tri vladajuće stranke u Njemačkoj.

Konzultantska tvrtka za energetiku Aurora otkrila je da bi proširenje otvorenog rudnika Garzweiler uzrokovalo da zemlja premaši svoja klimatska obećanja. Istraživači su također rekli da će ugljen lignita ionako vjerojatno nestati 2030. jer brzo postaje neekonomičan u usporedbi s drugim jeftinijim izvorima energije kao što su sunce i vjetar.

Proširenje Garzweilera također je posljednjih godina dovelo do značajnog uništenja i raseljavanja zajednica u području zapadno od Kölna te je nekoliko općina moralo biti preseljeno. To je došlo do vrhunca u siječnju kada je njemački sud u Münsteru dopustio RWE-u da sruši grad Lützerath, koji se nalazio na rubu površinskog kopa. Tisuće aktivista pohrlilo je u grad kako bi spriječili njegovo uništenje no vojna policija je istjerala aktiviste nakon višednevnih prosvjeda.
lidermedia.hr

Riječkom startupu IE-Energy je za gradnju velikog baterijskog sustava još lani Europska komisija odobrila državnu potporu od skoro 20 milijuna eura iz Modernizacijskog fonda EU-a, i to kao jednom od prioritetnih projekata. No, oni još uvijek čekaju na građevinsku dozvolu za parcelu u krugu šibenskog Impol TLM-a. Direktor Željko Šmitran najavljuje da će baterijski sustav snage 10 megavata ipak biti gotov i spojen na prijenosni sustav u prvom kvartalu 2024. godine, a odmah će krenuti i u širenje za 50 megavata. Cilj im je da pružaju usluge Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS) za održavanje ravnoteže između opskrbe električnom energijom i potražnje.

Početkom iduće godine bi u Hrvatskoj na elektroenergetsku mrežu napokon trebao biti priključen prvi baterijski sustav za koji je riječkoj startup kompaniji IE Energy odobrena i europska potpora od skoro 20 milijuna eura, odnosno oko 30 posto vrijednosti ukupne investicije.

No iako ga je Ministarstvo gospodarstva navelo kao jedno od prioritetnih ulaganja iz europskog Modernizacijskog fonda, ni ovaj projekt nije s administrativne strane dosad baš išao brzo, što je u Hrvatskoj već postao običaj s većinom projekata obnovljivih izvora energije. Kako za N1 kaže suosnivač i direktor Željko Šmitran, zašli su u treću godinu otkako su počeli pripremati izgradnju baterijskog sustava, najvećeg u regiji jugoistočne Europe, no tek u rujnu očekuju da će moći krenuti s građevinskim radovima i postavljanjem kontejnera s baterijama Tesla MegaPack.

Lokaciju projekta, za koji sada još čekaju izdavanje građevinske dozvole, u tvorničkom je krugu šibenskog prerađivača aluminija Impol TLM-a, što je Šmitran uspio dogovoriti, kako nam kaže, sa slovenskim vlasnikom te kompanije „u roku 10 minuta“. Naime, koristit će postojeću elektroinfrastrukturu unutar tog velikog tvorničkog kruga, transformator i priključak na prijenosnu mrežu.

Trebalo je već biti gotovo
Projekt se službeno vodi pod nazivom „Pametno skladištenje energije na razini mreže trgovačkog društva IE-Energy d.o.o.“, a u funkciji će, ocjenjuje Šmitran, biti u prvom kvartalu iduće godine i to s kapacitetom baterijskog sustava od 10 megavata. Plan je da odmah nastave s gradnjom druge faze, proširenjem sustava za još 50 megavata, što je i bilo najavljeno za 2024. godinu.

Europska komisija je inače odobrila državnu potporu od 19,8 milijuna eura za IE-Energy kao operatora za skladištenje energije još u rujnu 2022. godine, kako bi se sufinancirala nabava i ugradnja baterija na razini mreže, a inicijalno se očekivalo da će prva faza biti gotova već početkom ove godine. No, kako sve malo kasni, tako Riječani još nisu niti primili potporu, ali iznos je državi uplaćen.

Investicija od 70 milijuna eura
Ukupna investicija je oko 70 milijuna eura, a Europska komisija je ocijenila da će se ovim ulaganjem modernizirati hrvatska energetska mreža i povećati energetska sigurnost opskrbe te ubrzati dekarbonizacija sektora. Cilj je, naime, da IE-Energy pruža usluge operatoru prijenosnog sustava, HOPS-u, koji će i te baterije koristiti kako bi održavao ravnotežu između opskrbe električnom energijom elektrana i potražnje potrošača te će se tu po potrebi skladištiti električna energija.

Takvi baterijski sustavi bit će u budućnosti sve važniji, kao i virtualne elektrane, jer će s izgradnjom velikih kapaciteta solarnih i vjetroelektrana na europskom tržištu rasti varijabilnost u proizvodnji i povremeno će dolaziti do prevelike ponude električne energije u odnosu na potražnju. Već sada zbog toga na europskim burzama električne energije, kao i hrvatskom Cropexu, dolazi i do negativnih cijena struje, a nedavno je u jednom danu zabilježen negativni rekord od -500 eura za megavatsat.

Znaju li u državi što riskiraju?
Šmitran upozorava da taj događaj na europskim burzama predstavlja zapravo „mikro pogled u budućnost“ te da je i iz tog razloga važno da se u Hrvatskoj drastično ubrzaju procedure i pojednostavi regulativa za obnovljive izvore energije te da se postojeći veliki projekti solarnih i vjetroelektrana s izdanim energetskim odobrenjima mogu što prije izgraditi i uključiti na tržište. „U protivnom, potencijalno se suočavaju s opasnošću da će, zbog viškova električne energije koji će se pojavljivati u određenim dijelovima dana na europskom povezanom tržištu, ti projekti praktički vrijediti ‘jedan cent’, postati bezvrijedni,“ kaže Šmitran. To bi pak značilo da privatni investitori u tom trenutku odustaju od projekata, ili gube novac.

Ukratko, Hrvatskoj bi se moglo dogoditi da zbog svoje sporosti toliko zaostane u razvoju obnovljivih izvora energije iz vjetra i sunca da, na kraju, zakasni „na vlak“ jer će na EU tržištu već biti velika ponuda jeftine električne energije i ona će se samo prelijevati k nama. To pak, kako kaže Šmitran, može biti jako nezgodno dođe li nova energetska kriza i izazove „stani-pani“ na tržištu, budući da bi tada mogla biti ugrožena sigurnost opskrbe.

Upozorenje proizvođača obnovljivih izvora
Bilo to prepesimistično gledanje ili ne, dodajmo tome tek da su iz udruženja proizvođača obnovljivih izvora energije OIEH ovih dana upozorili da bi u Hrvatskoj moglo doći do usporavanja projekata zbog novih pravila HOPS-a o priključenju na mrežu, a ne ubrzavanja. Poručuje, naime, da postoje projekti u početnoj fazi razvoja koji su vrijedni ukupno 1,5 milijarde eura, „a zbog novih Pravila HOPS-a pitanje je kad će i hoće li se uopće moći razviti“.
n1info.hr

Tim južnokorejskih znanstvenika je uspio pronaći materijal LK-99 koji ima svojstvo supravodiča, odnosno supravodiča na sobnoj temperaturi i normalnom tlaku, što se smatra jednim od svetih gralova znanosti. O tom novom materijalu objavljena su čak dva znanstvena rada u bazi arXiv.org, no oni još nisu prošli recenziju. U njima tim južnokorejskih znanstvenika tvrdi da su otkrili da električni otpor materijala nazvanog LK-99 naglo nestaje na sobnoj temperaturi.

Ako se ovo otkriće potvrdi, opisani materijal mogao bi unijeti golemu promjenu u mnoge tehnologije u kojima se koristi električna energija što uključuje prijenos električne energije bez gubitaka, magnete za medicinsku dijagnostiku kao što je MRI, magnete za fuzijske reaktore, magnete ubrzivača elementarnih čestica kakvi postoje u CERN-u, lebdeće magnetske vlakove tzv. 'maglev vlakove', kvantna računala itd.

Spoj više elemenata
U svojim radovima znanstvenici tumače da je LK-99 napravljen tako što je došlo do reakcije između lanarkita (Pb2SO5) i bakrenog fosfida (Cu3P) te da je materijal postao supravodljiv na temperaturi od 400 K, odnosno 127°C (Kelvini se računaju od apsolutne nule, odnosno -273.15℃, dok se Celzijevi stupnjevi računaju od ledišta vode). Također predstavljaju detaljan recept za izradu kuglica veličine grožđica od slitine, što zahtijeva miješanje preciznih omjera praškastih sastojaka i zatim pečenje smjese na visokim temperaturama. Konačno, predstavljaju i pokuse koje su napravili s LK-99.

Rezultate treba uzeti sa zrnom soli
Ovdje je odmah na početku potrebno istaknuti neke važne stvari. Jedna je da ne postoje poznati fizikalni zakoni koji bi onemogućavali postojanje supravodljivosti na sobnoj temperaturi. Problem pronalaska takvih supravodiča svodi se na tehnološka istraživanja jer još uvijek nema potpunog fizikalnog modela za tumačenje supravodljivosti, osim tzv. BCS modela za supravodiče s kritičnim temperaturama do 25 Kelvina, o kojem će biti riječi kasnije u tekstu.

S druge strane problem je u tome što je u povijesti bilo jako puno objava o pronalasku supravodiča koji funkcioniraju na sobnoj temperaturi da bi se ubrzo pokazalo da u radovima postoje neki problemi ili da nitko nije uspio ponoviti iste eksperimente. O nekim takvim slučajevima već smo pisali na Indexu. Zbog takve povijesti, neki su znanstvenici supravodljivost na sobnoj temperaturi u šali počeli nazivati USO (neidentificirani supravodljivi objekti), po uzoru na UFO-e (neidentificirane leteće objekte).

Rezultati za sada nisu uspješno replicirani
Istaknimo također da je od objave radova 22. srpnja do danas provedeno više pokušaja repliciranja eksperimenta te da je tek dio njih dao neke rezultate, poput djelomične levitacije, ali ne i svi. Primjerice, kineski znanstvenici sa Sveučilišta Qufu Normal objavili su da nisu primijetili nulti otpor, jednu od nužnih karakteristika supravodiča, dok su njihovi kolege s Jugoistočnog sveučilišta u Nanjingu utvrdili da su izmjerili nulti otpor, ali samo na temperaturi od -163℃.

Stoga je novu vijest važno uzeti s priličnom dozom opreza, osobito kada se uzme u obzir još i činjenica da su neki znanstvenici otkrili da u novom radu ima nekih grešaka, ali i nedefiniranih detalja postupka sinteze materijala. One mogu biti slučajne, rezultat žurbe ili želje da se ne otkriju sve karte, no ipak ulijevaju određeno nepovjerenje.

Supravodljivost već postoji
Postojanje supravodiča nije novost. Postoje stotine materijala koji imaju svojstvo supravodljivosti; jedan dio čine elementi i metalne legure supravodljivi na sobnom tlaku do 25 K, a drugi su oksidni materijali, supravodljivi na sobnom tlaku i nešto višim temperaturama ispod 133 K. Tu je i niz drugih elemenata i spojeva za koje je supravodljivost opažena uz primjene različitih tlakova, često vrlo velikih vrijednosti, što je sve skupo i teško izvedivo za široku komercijalnu primjenu.

Što je supravodljivost?
Supravodljivost je svojstvo nekih materijala da provode električnu struju bez gubitka energije, odnosno bez otpora, uglavnom na vrlo niskim temperaturama. Otkrio ju je Heike Kamerlingh Onnes 1911. dok je proučavao ovisnost električnog otpora žive o temperaturi. Primijetio je da taj otpor postaje nemjerljiv na temperaturama nižim od -269°C, za što je dobio Nobelovu nagradu 1913.

Jedno od zanimljivih svojstava supravodiča je da struja u njima može nastaviti teći godinama nakon što se isključi izvor struje. Primjerice, Onnes je 1911. izveo eksperiment u kojem je struja u prstenu od žive, čiju je temperaturu pomoću tekućeg helija održavao na nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule, tekla bez otpora još dvije godine. Nastavila bi i dalje, da nije bilo štrajka u isporuci tekućeg helija.

Dobri vodiči nisu dobri supravodiči
Kako smo već naveli, svojstvo supravodljivosti do danas je otkriveno u brojnim metalima i legurama. No zanimljivo je da one tvari koje su na običnoj temperaturi najbolji električni vodiči, poput zlata, platine, bakra i srebra, zbog određenih fizikalnih svojstava nisu dobri supravodiči.

Tipovi supravodiča
Hrvatski fizičar Amir Hamzić, koji je dobar dio svoje karijere posvetio istraživanjima supravodiča, kaže da se razdoblje od Onnesovog otkrića 1911. pa do 1970-ih naziva razdobljem "klasične" supravodljivosti te da su tijekom njega intenzivna eksperimentalna i teorijska istraživanja imala za cilj, s jedne strane, pronaći materijale sa·što većom vrijednošću kritične temperature, a s druge dati i potpuno fizikalno objašnjenje supravodljivosti.

"U tom razdoblju otkriveni su i postali tehnološki raspoloživi brojni materijali pogodni za široku primjenu, a prvi prototipovi novih uređaja napravljeni uz pomoć njih dokazali su svoje prednosti", kaže Hamzić.

"Novi spektakularan rezultat ostvaren je 1986., kada je započela era tzv. oksidnih materijala sa znatno većim kritičnim temperaturama i do 133 K, te s mogućnostima stvaranja znatno jačih magnetskih polja, ali u formama koje nisu bile pogodne za primjene. Od tada počinje i intenzivnija potraga za supravodičima sa što većim kritičnim temperaturama, no ona je dosta empirijska jer ne postoji nikakvo sveobuhvatno fizikalno objašnjenje visokotemperaturne supravodljivosti", tumači Hamzić.

U novije vrijeme sve se češće pronalaze materijali koji su supravodljivi pod tlakom. Kod tih tzv. hibridnih supravodiča supravodljivost se može postići na golemim tlakovima koji se u nekim od primjera mjere u stotinama gigapaskala (GPa). Hamzić kaže da je negativan primjer za to rad objavljen 2020. u časopisu "Nature" o supravodljivosti koja je na sobnoj temperaturi postignuta na 267 GPa, što je 2400 puta više od tlaka na dnu Marijanske brazde, najdublje točke u oceanima. "Nakon objave javila su se pitanja vezana uz pravilnosti analize objavljenih rezultata što je konačno dovelo do toga da je Nature povukao objavljeni članak."

Kako funkcioniraju supravodiči?
Od otkrića prvog supravodiča do predstavljanja prvog uspješnog teorijskog tumačenja supravodljivosti koje je objasnilo sva svojstva tzv. klasičnih supravodiča, čije su kritične temperature niže od 25 K, prošla su desetljeća. Njega su 1957. predstavili John Bardeen, Leon Cooper i John R. Schrieffer, ono je po autorima nazvano "BCS teorija", a trojac je nagrađen Nobelovom nagradom.

Kako izgleda to tumačenje?

Na normalnim temperaturama elektroni se u kristalu ne mogu slobodno kretati bez sudaranja s vibrirajućim atomima u materijalu - sudaraju se ili s vibracijama kristalnih rešetki (fononima) i/ili s nečistoćama, što uzrokuje otpor i gubitak energije u obliku topline. Pojednostavljeno rečeno, prema BCS teoriji negativno nabijeni elektroni svojim prolazom kroz kristalnu rešetku pozitivno nabijenih iona dovode do distorzije rešetke. Time se emitira foton, odnosno formira se pozitivni naboj koji potom privlačno utječe na drugi elektron, pa se dva elektrona vežu u tzv. Cooperov par, umjesto da se odbijaju zbog istog, negativnog naboja.

Hamzić kaže da se takvi parovi kontinuirano razbijaju i formiraju, no da je zbog nemogućnosti razlikovanja elektrona jednostavnije promatrati sliku u kojoj dva elektrona stalno čine isti par. "Cooperovi parovi slijede kvantno-mehanička pravila koja su drugačija od onih koja vrijede za pojedinačne elektrone. Na temperaturi od 0 K svi elektroni su spareni. Prijelaz iz normalnog u supravodljivo stanje je kondenzacija elektrona u novo energetsko stanje, koje je od ostalih elektronskih stanja odvojeno tzv. energetskim procjepom. Porastom temperature jačaju fotonske vibracije, parovi elektrona se počinju razbijati, da bi na kritičnoj temperaturi svi Cooperovi parovi bili razbijeni i materijal prešao u normalno stanje u kojem više nije supravodljiv", tumači Hamzić.

Analogija s plesnim podijem
Kaže da se to može pokušati ilustrirati analogijom s plesom u kojoj je svaki elektron plesač. "U toj analogiji normalan otpor odgovara situaciji u kojoj se na podiju plešu moderni plesovi - partneri nisu uvijek zajedno i sudaraju se s drugim plesačima, što odgovara otporu. Cooperov par je par koji pleše tango između ostalih plesača koji plešu svašta. Partneri u tangu međusobno su jako koordinirani, no svaka interakcija s okolnim plesačima izbacuje ih "iz takta" i par se razbija.

Prisutnost BCS elektrona podsjeća na plesove na otmjenim dvorovima u XVIII. ili XIX. stoljeću. Plesači su u krugu, svako malo partneri se mijenjaju, pa se opet susreću, no gledano s balkona osnovna formacija grupe uvijek je ista. Ako netko i pogriješi u plesnom koraku, to ne utječe na cjelokupni oblik cijelog plesnog kruga. Potrebno je da svi istovremeno pogriješe, a tada opet nastupa prva slika", opisuje naš sugovornik. Ovdje treba istaknuti da za tzv. visokotemperaturne oksidne supravodiče, koji vode struju bez otpora i do 133 K (-140℃), još uvijek, 30 godina nakon njihovog otkrića, nema potpunog teorijskog objašnjenja, pa se zato ne može predvidjeti gornja granična kritična temperatura.

Meissnerov efekt - lebdenje
Osim provođenja struje bez otpora, supravodiči imaju još jedno spektakularno svojstvo koje se naziva Meissnerov efekt, a manifestira se kao izbacivanje magnetskog polja iz supravodiča pri njegovom prijelazu u supravodljivo stanje. Ako je prije hlađenja magnetsko polje u materijalu bilo nula, u ohlađenom, supravodljivom stanju, izvanjsko magnetsko polje neće moći prodrijeti u unutrašnjost materijala.

Riječ je o kvantno-mehaničkom efektu koji se pojednostavljeno govoreći može objasniti na sljedeći način: kako se supravodič u magnetskom polju hladi na temperaturi na kojoj naglo gubi električni otpor, cijelo ili dio magnetskog polja unutar materijala izbacuje se iz supravodiča. Drugim riječima, silnice magnetskog polja magneta koji se nalazi u blizini supravodiča ne mogu prolaziti kroz supravodič već na njegovoj površini pokreću tok elektrona koji pak generira suprotno, odnosno zrcalno magnetsko polje. Kako materijal prelazi u supravodljivo stanje, elektroni u njemu teku bez trenja pa takvo magnetsko polje postaje dovoljno snažno da odbije vanjski magnet jednakom i suprotnom snagom. Rezultat je da će supravodič, ako se postavi iznad magneta, ondje stabilno levitirati.

Postoje značajni planovi za korištenje ovog efekta u transportu (tzv. maglev ili lebdeći vlakovi). U njihovoj realizaciji najdalje su došli u Japanu i Kini s prototipovima koji postižu brzine preko 600 km/h. Ova levitacija jedno je od svojstava koje se mora dokazati kada se tvrdi da je napravljen novi supravodič.

Prvi supravodič na višim temperaturama sintetiziran je u Zagrebu
Hamzić kaže da u Hrvatskoj do 1986. nisu postojala sustavna istraživanja supravodljivosti, no da su se već tada u eksperimentalnim istraživanjima koristili gotovi supravodljivi magneti jer su njihova polja bila značajno jača od klasičnih elektromagneta.

"Promjena je nastupila otkrićem supravodljivosti u prvom oksidnom supravodiču La-Ba-Cu-O 1986., s kritičnom temperaturom oko 35 K, za što su Bednorz i Muller dobili Nobelovu nagradu 1987. U jesen 1986. kolega Mladen Prester s Instituta za fiziku pozvao me da mu se, zajedno s Nevenkom Brničević s Instituta Ruđer Bošković, pridružim u Zagrebu da započnemo istraživanja novih oksidnih supravodiča. Nakon uspješne potvrde rezultata za La-Ba-Cu-O, početkom 1987. do nas su došle vijesti o još spektakularnijem otkriću do danas najpoznatijeg oksidnog supravodiča Y-Ba-Cu-O, čija se kritična temperatura od 92 K ili -181℃ mogla postići puno jednostavnije i jeftinije korištenjem tekućeg dušika na -196℃, umjesto tekućeg helija.

Unutar tjedan dana nakon objave rada u ožujku 1987. uspješno smo sintetizirali i reproducirali objavljeni rezultat za Y-Ba-Cu-O. Kasnije, krajem 80-ih i početkom 90-ih, u istraživanja visokotemperaturnih supravodiča uključio se veći broj eksperimentalnih i teorijskih istraživačkih grupa u Hrvatskoj, no nakon nekoliko godina ostale su samo neke koje još uvijek aktivno pridonose razumijevanju i razvoju ovih kupratnih materijala. U istraživanjima supravodljivosti ostao sam do 1991. i u koautorstvu ukupno objavio desetak radova u međunarodnim časopisima, od kojih mogu istaknuti rad objavljen u Nature 1991. godine", zaključio je Hamzić.
www.index.hr

Hrvatska zajedno sa Slovenijom i Italijom sudjeluje u projektu "Dolina vodika Sjeverni Jadran", posvećenom lancu primjene "obnovljivog" vodika kao energenta. Plan je da 17 tvrtki u te tri zemlje u sljedećih šest godina u pilot-projektima proizvedu više od 5.000 tona vodika godišnje iz obnovljivih izvora, da ga skladište, distribuiraju i koriste. Potpisivanjem 25 milijuna eura bespovratnih sredstava sufinanciranja projekta "Dolina vodika Sjeverni Jadran" (NAHV) od strane Europske komisije omogućeno je pokretanje projekta koji je okupio 37 subjekata u tri države. Ciljevi su stvaranje tržišta obnovljivog vodika i dekarbonizacija, odnosno što veće smanjenje ugljičnog otiska, u skladu sa ciljevima europskog projekta zelene tranzicije.

Proizvodnja i primjena vodika
"Hrvatska ima strategiju primjene obnovljivog vodika, ali zbog nedostatka koordinacije nije se daleko odmakla – nitko ne kupuje aute na vodik jer nema punionica, a nema punionica, jer nitko nema aute na vodik", opisao je situaciju sa obnovljivim vodikom u Hrvatskoj za Radio Slobodna Europa (RSE) doajen bavljenja obnovljivim vodikom Frane Barbir sa Sveučilišta u Splitu.

"Doline vodika su europski pokušaj da se izbjegne ovo pitanje što je prije - jaje ili kokoš, odnosno hoćemo li prije raditi punionice, pa kupovati aute, ili obrnuto. One su zamišljene da se to radi odjednom. Dakle u projektu se mora proizvesti određena količina vodika – u ovom slučaju 5.000 tona godišnje, i moraju biti bar dvije primjene – ne samo u prometu nego i u nekoj od industrija", kaže profesor Barbir.

Za što se sve koristi obnovljivi vodik?
Iz Hrvatske u projektu sudjeluju Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Sveučilište u Rijeci i šest tvrtki. Kako je Hrvatska razmjerno mala zemlja, projekt pokriva cijelu njenu površinu, pa je najudaljenija tvrtka iz Hrvatske uključena u projekt "Nexe" iz u Dilja u istočnoj Slavoniji. Predsjednica uprave jedne od šest tvrki koje sudjeluju u projektu njih, Active Solera, Ivana Chaux-Jukić kaže za RSE kako obnovljivi vodik ima mnogostruku mogućnost upotrebe.

"On se koristi direktno u transportu kao gorivo, kao sirovina u proizvodnoj industriji, odnosno može se koristiti direktno kao supstanca za sintezu, ali isto tako i kao zamjena zemnom plinu za grijanje peći, i za ostale proizvodne procese gdje je potrebna proizvodnja i toplinske i električne energije na licu mjesta", pojašnjava Ivana Chaux-Jukić.

Proizvodnja vodika iz neobnovljivog otpada
Active Solera razvija inovativne procese proizvodnje čistog vodika, odnosno vodika proizvedenog bez emisije ugljičnog dioksida. "U našem-pilot-projektu kojim sudjelujemo u projektu Sjeverni Jadran je proizvodnja čistog vodika iz nereciklabilnog otpada na arhipelagu Cres – Lošinj. Kako osim konteksta dekarbonizacije industrije i proizvodnje čistog vodika arhipelag Cres – Lošinj ima i drugi problem – trošak odvoza nereciklabilnog otpada s arhipelaga, mi u ovom projektu zapravo rješavamo nekoliko problema odjednom", otkriva naša sugovornica.

U Europi postoji već nekoliko dolina vodika, ali sve one su unutar granica jedne zemlje. "Ovo je prva transnacionalna dolina vodika", naglašava prva žena tvrtke Active Solera.

"Ovo je iznimna prilika za Hrvatsku i za ostale države koje sudjeluju u konzorciju za regionalni razvoj ekonomije vodika. Kako u konzorciju sudjeluju i tijela izvršne vlasti i akademska zajednica i industrija, to je prilika da se svi usuglase oko najboljeg smjera razvoja proizvodnje, transporta, pohrane i korištenja energije u obliku vodika", navodi svoja očekivanja Ivana Chaux-Jukić.

Hrvatska usvojila Strategiju za vodik do 2050.
U projektu sudjeluje i hrvatsko Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Kako su za RSE pojasnili iz tog Ministarstva, "Republika Hrvatska je prepoznala značaj vodika u dekarbonizacijskom procesu i radi na razvoju gospodarstva zasnovanog na vodiku u Hrvatskoj, što je važan dio zelene energetske tranzicije i bitan faktor u ispunjavanju ciljeva Europske unije vezanih uz čistu energiju i smanjenje emisije stakleničkih plinova".

Iz Ministarstva podsjećaju da je Hrvatska u ožujku ove godine usvojila Hrvatsku strategiju za vodik do 2050. godine, čija će realizacija "doprinijeti tranziciji gospodarstva Republike Hrvatske u zeleno i napredno gospodarstvo, ali i smanjenju CO2 emisija u skladu s obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela kao dio Europske unije s ciljem smanjenja utjecaja na globalno zatopljenje". Nakon donošenja Strategije ubrzane su provedbene aktivnosti, a vodeći projekt je upravo "Dolina vodika Sjeverni Jadran", dodaju iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Hrvatske.

O 'Dolini vodika'
Vodeći partner u projektu je Holding Slovenske elektrane (HSE). Projekt će započeti 1. rujna ove godine i trajat će 72 mjeseca, a uključivat će 17 pilot-projekata na različitim lokacijama u sve tri zemlje partnera (Sloveniji, Hrvatskoj i Italiji). Konzorcij na čelu s HSE-om uključuje 37 organizacija: tvrtki, sveučilišta, instituta i drugih javnih ustanova iz Slovenije, Hrvatske i Italije (Autonomne pokrajine Furlanije i Julijske krajine).

Projekt uključuje cijeli lanac primjene "obnovljivog" vodika, od proizvodnje preko skladištenja i distribucije, do njegove konačne primjene u različitim područjima, a osobito u industriji, kopnenom i pomorskom prometu. Na natječaju "Obzor Europe" ("Horizon Europe") Europske komisije proglašen je jednim od najboljih.

Planovi su - uspostava tržišta obnovljivog vodika na strani potražnje i na strani ponude, što će ga učiniti konkurentnim energentom budućnosti. Zahvaljujući uvođenju naprednih rješenja za primjenu vodika i razvojem znanja i infrastrukture projekt slijedi i druge ključne ciljeve iz Europskog zelenog plana.

To se posebno odnosi na dekarbonizaciju važnih industrijskih grana kao što su proizvodnja čelika, cementa i stakla i na održiva prometna rješenja povezana sa smanjenjem ugljičnog otiska. Cilj je da na taj način projekat NAHV stvori cjeloviti ekosustav za prelazak na korištenje obnovljivog vodika što uključuje proizvodne i uslužne djelatnosti i potrebe kućanstava i građana.

Čelik, cement i staklo istaknuti su na razini cijelog projekta – Italija, Slovenija, Hrvatska, ali u Hrvatskoj zbog deindustrijalizacije unazad 30 godina ne predstavljaju strateški problem. Što se Hrvatske tiče, ugljični otisak u proizvodnji željeza i čelika se zbog značajnog smanjenja obujma proizvodnje sa 43,8 kilotona u 1990. godini smanjio na 4,9 u 2020. godini. Ugljični otisak u proizvodnji cementa se sa 1.093,5 kilotona u 1990. godini povećao na 1.212,9 kt, a u proizvodnji stakla je zbog zatvaranja jedne od dviju tvornica stakla sa 43,2 kilotona CO2 u 1990. godini pao na 25,6 kt u 2020. godini.

Gotovo pola električne energije iz čistih izvora
Prema publikaciji "Elektroenergetska kretanja u Hrvatskoj 2022. godine" koju je objavilo specijalizirano udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), u Hrvatskoj u razdoblju 2018-2022. sustavno raste udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji, pogotovo vjetroeletrana i postrojenja na biomasu. Prema podacima Hrvatske elektroprivrede (HEP) kao glavnog proizvođača i distributera električne energije u Hrvatskoj, u 2022. godini u Hrvatskoj su proizvedena 13.774 gigavatsata (GWh) električne energije.

U termoelektranama je proizvedeno 4.365 GWh, što je 31,69 posto, u Nuklearnoj elektrani Krško u Sloveniji, koja je u 50-postotnom vlasništvu Republike Hrvatske, 2.655 GWh, što je 19.27 posto, a u obnovljivim izvorima energije (hidroelektrane, solarne elektrane, postrojenja na biomasu, vjetroelektrane) 6.754 GWh što je 49.03 posto ukupne proizvodnje električne energije u Hrvatskoj.

Od toga na hidroelektrane otpada 4.915 GWh, što je 35,68 posto ukupno proizvedene energije, na druge obnovljive izvore energije u vlasništvu HEP-a 168 GWh, što je 1,38 posto ukupno proizvedene energije, a na druge obnovljive izvore energije u Hrvatskoj u vlasništvu drugih subjekata čiju je proizvedenu električnu energiju HEP otkupio - 1.671 GWh, što je 12,16 posto proizvedene električne energije.

To znači da je u vjetroelektranama, solarnim elektranama i postrojenjima na biomasu u 2022. godini proizvedeno 13,54 posto električne energije. Prema istom izvoru, tijekom 2022. iz HEP-ovih termoelektrana, termoelektrana toplana i bioenergana u procesu proizvodnje električne energije ispušteno je 2.515,6 kilotona (kt) CO2.

Koliki je ugljični otisak Hrvatske?
Ugljični otisak (ukupna količina stakleničkih plinova koju izravno ili neizravno proizvede neka osoba, proizvod, tvrtka ili događaj) uključujući LULUCF sektor (korištenje zemljišta, promjena korištenja zemljišta i šumarstvo) u Hrvatskoj 1990. godine bio je 25,444,6 kt, a 2020. godine 18.450,6 kt. Najveći doprinos emisiji stakleničkih plinova u 2020. godini imao je sektor energetike sa 65.3 posto, slijede industrijski procesi i uporaba proizvoda sa 15.9 posto, poljoprivreda sa 11.3 posto i gospodarenje otpadom sa 7.5 posto.

Ova struktura je, uz neznatne promjene, zadržana tijekom cijelog razdoblja 1990.-2020, navodi isti izvor. Obnovljivi vodik samo je jedno od rješenja za niskougljični razvoj Hrvatske i smanjenje emisije stakleničkih plinova. Hrvatska je 2021. godine usvojila Strategiju niskougljičnog razvoja do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, sa glavnim ciljem – smanjenje emisije CO2 do 2030. godine za 55 posto u odnosu na 1990. godinu.

Hrvatska elektroprivreda pomoću zajma Europske investicijske banke (EIB) gradi jedan vjetropark i pet solarnih elektrana, sa 130 milijuna eura iz istog izvora planira se postojeću termoelektranu-toplanu u Zagrebu zamijeniti novom koja će proizvoditi više energije, a manje zagađivati okoliš.

Osim javnog sektora, niz je domaćih i stranih investicija u vjetroparkove, a nedavno je liberalizirano zakonodavstvo kako bi se olakšalo postavljanje solarnih panela što širem krugu građana, zadruga i tvrtki.

U svibnju ove godine donesen je i Plan razvoja geotermalnog potencijala Republike Hrvatske do 2030. godine. Geotermalna energija naziva se baznom obnovljivom energijom, jer elektrane mogu raditi s kapacitetom i do 95 posto i to kontinuirano 24 sata, a da pritom ne ovise o vremenskim uvjetima.

"Također, mogu nadomjestiti proizvodnju energije u nedostatku ostalih obnovljivih izvora energije pa se iz tog razloga za geotermalnu energiju veže pojam bazne obnovljive energije. Ekološki je čista, koristi toplinu iz podzemlja i smanjuje emisiju stakleničkih plinova (CO2) u okoliš", navodi se u Planu. Aktualno se geotermalna voda eksploatira u energetske svrhe na sedam lokacija, a istraživanja se provode na daljnjih 16 lokacija.
www.slobodnaevropa.org

Novi Zeland ulaže milijarde dolara kako bi postao zemlja koja koristi električnu energiju isključivo iz obnovljivih izvora. Konverzija na „zeleno“ manje od 20 posto potrebne električne energije koju sada dobiva iz fosilnih izvora koštat će ovu zemlju na drugom kraju svijeta 26 milijardi američkih dolara.

Novi Zeland bi se uskoro mogao pridružiti uskom krugu zemalja koje se mogu pohvaliti da su im svi izvori za proizvodnju električne energije obnovljivi. Naime, novozelandska vlada je danas objavila da ulazi u partnerstvo s američkim investicijskim divom BlackRock kako bi dosegla taj cilj.

Projekt uključuje početni paket ulaganja od 1,2 milijarde dolara u solarne i vjetroelektrane, kao i postrojenja na vodik za generiranje električne energije. Plan novozelandskih vlasti je da do kraja desetljeća njihova električna mreža bude 100 posto napajana iz obnovljivih izvora.

Prva država na svijetu koja svu svoju električnu energiju proizvodila iz obnovljivih izvora bio je Island, sad već davne 1998. godine kad još priča o efektu staklenika i klimatskim promjenama nije bila tako urgentna i imala status imperativa. Island je oko dvije trećine potreba namiruje iz hidroelektrana, a ostatak uglavnom iz bogatih termalnih izvora. Danas svi streme k tome da proizvodnjom električne energije što manje opterećuju atmosferu i pokušavaju dohvati ideal nultog karbonskog otiska, no malo kome to zapravo polazi za rukom.

U međuvremenu, taj su cilj postigle još dvije države, Albanija i Paragvaj, ali više kao rezultat spleta okolnosti negoli ekološke osviještenosti. Naime, obje zemlje imaju dovoljna vodno-riječna bogatstva da odavna svoju elektrifikaciju baziraju na hidroelektranama pa zapravo danas svu električnu energiju dobivaju iz njih. Paragvaj je toliko „nakrcan“ hidroelektranama da čak 90 posto svoje električne energije ozvozi.

Na korak do 100 posto, na 96 posto električne energije iz obnovljivih izvora, u Europi je Norveška, koja oduvijek temelji svoju mrežu na hidroelektranama.

I u mnogim drugim stvarima avangardna i atipična srednjeamerička država Kostarika koja također većinu energije dobiva iz hidro izvora, ostatak iz vjetra, sunca i geotermalnih izvora, samo 1 posto električne energije proizvodi u elektranama na fosilna goriva.

Osim nabrojanih, blizu su i neke afričke države, ali ponovno ne iz ekoloških razloga negoli siromaštva. Recimo, Demokratska republika Kongo gotovo sto posto svoje struje dobiva iz obnovljivih (hidro) izvora, ali je tek devet posto stanovništva uopće priključeno na električnu mrežu. Slično je i u Etiopiji gdje više od polovice ljudi nema pristup električnoj mreži.

I Novi Zeland ima dobru startnu poziciju. Prema podacima iz prošle godine, 56 posto električne energije stiže iz hidroelektrana, preko deset posto iz geotermalnih izvora, od vjetra tek nešto manje i 2 posto iz solarnih panela. Odnosno, Novi Zeland već sad preko 80 posto svoje električne energije proizvodi putem obnovljivih izvora.

Tek da spomenemo, u Hrvatskoj je prošle godine od ukupne potrošene električne energije iz hidroelektrana došlo 25 posto, 14 posto iz NE Krško koja se može smatrati „zelenim“ izvorom, deset posto iz energije sunca i vjetra, ali i 23 posto iz „prljavih“ termoelektrana, dok smo krupnih 28 posto uvezli.

Koliko je prelazak na obnovljive izvore energije skup, govori i procjena koliko će Novom Zelandu ukupno trebati novaca da stigne do cilja i da električna energija u njihovoj mreži bude isključivo iz obnovljivih izvora. Konverzija na „zeleno“ tih manje od 20 posto potrebne energije koja se dobiva iz fosilnih izvora koštat će ovu zemlju na drugom kraju svijeta 26 milijardi američkih dolara.
www.novilist.hr

Strojarski fakultet u Beogradu razvija rješenja za rekonstrukciju postojećih termoelektrana na ugljen radi akumulacije energije u spoju sa solarnim elektranama i vjetrogeneratorima. Primjenom rješenja i ulaganjem od 70 milijuna eura dnevno bi se moglo akumulirati oko 600 MWh električne energije, doznaje portal eKapija.

Ovo je samo jedan od 20 projekata koje podržava Fond za znanost Republike Srbije u okviru Zelenog programa suradnje znanosti i gospodarstva. Ukupni proračun odobrenih projekata, čija je misija smanjenje onečišćenja okoliša, iznosi 3,5 milijuna eura. U sljedeće dvije godine 215 istraživača iz 37 znanstveno-istraživačkih organizacija razvijat će rješenja koja će doprinijeti smanjenju onečišćenja zraka, vode i tla.

TE-RSU: Rekonstrukcija termoelektrana na ugljen
U okviru projekta „Poboljšanje fleksibilnosti rada dekarboniziranih termoelektrana s toplinskom akumulacijom u svrhu povećanja udjela obnovljivih izvora energije“ (akronim TPP-RSU) istražuju se mogućnosti i izrađuju rješenja za rekonstrukciju postojećeg ugljenog postrojenja. - termoelektrane na pogon kako bi se povećala njihova fleksibilnost i akumulacija energije u spregnutom radu sa solarnim elektranama i vjetrogeneratorima, čija proizvodna snaga ovisi o vremenskim uvjetima i izrazito je promjenjiva. Kako je za portal eKapija otkrio voditelj projekta dr. Vladimir D. Stevanović, procjenjuje se da se primjenom rješenja razvijenog u okviru projekta TE-RSU dnevno u Srbiji može akumulirati oko 600 MWh električne energije uz investicija od oko 70 milijuna eura.

Tehničko-tehnološka rješenja koja se razvijaju u okviru projekta, za čiju je provedbu zadužen Strojarski fakultet Sveučilišta u Beogradu, temelje se na inovativnoj primjeni parnih akumulatora u parnim blokovima termoelektrana . Omogućuju značajnu akumulaciju energije u razdobljima kada izdašnost obnovljivih izvora zajedno s drugim proizvodnim kapacitetima premašuje potrebe potrošača, odnosno korištenje akumulirane energije za povećanje snage termoelektrana u razdobljima kada je izdašnost obnovljivih izvora energenata se smanjuje, otkriva voditeljica projekta.

Na ovaj način se posredno dnevno mogu akumulirati značajne količine električne energije , pri čemu su troškovi akumulacije usporedivi s troškovima akumulacije današnjih standardnih rješenja s reverzibilnim hidroelektranama, a značajno su niži od troškova akumulacije pomoću elektrokemijskih baterija ili kroz proizvodnju vodika – kaže dr. Vladimir D. Stevanović.

Procjenjuje se da se unutar jedne termoelektrane nazivne snage 600 MW može akumulirati do 100 MWh električne energije koja bi bila raspoloživa tijekom dvadesetčetverosatnog razdoblja. Investicije se procjenjuju na 100 EUR/kWh, što je, napominje naš sugovornik, na razini ili čak niže od investicijskih troškova reverzibilnih elektrana (čiji troškovi bitno ovise o lokaciji), a znatno niže od investicijskih troškova elektrokemijskih. baterije, čiji investicijski troškovi prelaze nekoliko stotina pa čak i tisuća EUR/MWh (ovisno o vrsti, raspoloživom kapacitetu i drugim karakteristikama baterija).

Na razini elektroenergetskog sustava Srbije procjenjuje se da se primjenom rješenja razvijenog u okviru projekta TE-RSU dnevno može akumulirati oko 600 MWh električne energije uz investiciju od oko 70 milijuna eura - kaže naš sugovornik. Osim navedenog, u okviru projekta TPP-RSU razmatrane su mogućnosti dekarbonizacije termoelektrana suizgaranjem ugljena sa „zelenim“ gorivima , kao što su biomasa, bioplin, vodik ili amonijak, kao i istražit će se uvođenje tehnologija za izdvajanje ugljičnog dioksida iz dimnih plinova i njegovo skladištenje.

Sagledat će se stanje razvoja navedenih tehnologija u svijetu, investicijski troškovi i učinci njihove primjene u usporedbi s gašenjem postojećih termoelektrana na ugljen i primjenom novih naprednih tehnologija poput novih elektrana. o "zelenim" gorivima, primjeni vodikovog ciklusa, značajnom povećanju obnovljivih izvora energije sa skladištima, uvođenju nuklearne energije i dr. Tijekom provedbe projekta procijenit će se potrebni investicijski troškovi za dekarbonizaciju termoelektrana na ugljen, dijelom kroz izgaranje ugljena sa „zelenim“ gorivima ili kroz punu primjenu tehnologija za ekstrakciju i skladištenje ugljičnog dioksida – kaže dr. Vladimir D. Stevanović.

Gašenje termoelektrana "preko noći" nije moguće
Iako Zelena agenda nalaže gašenje termoelektrana na ugljen, naš sugovornik navodi da gašenje "preko noći" i potpuni prelazak na obnovljive izvore energije u kombinaciji s nuklearnom energijom ili bez nje nije moguć , kako u Srbiji, tako ni u drugim razvijenim zemljama. zemlje u svijetu koje koriste mjere ugljen za proizvodnju električne energije.

Takav scenarij podrazumijevao bi oslanjanje na značajan uvoz električne energije, ako bi je uopće bilo moguće uvoziti, a to bi značilo i energetsku nesigurnost. U tranzicijskom razdoblju, koje će trajati nekoliko desetljeća, rekonstrukcijom, revitalizacijom i modernizacijom postojećih termoelektrana na ugljen treba povećati njihovu učinkovitost , fleksibilnost i ugraditi sustave za pohranu energije, koji bi uz raspoloživu fleksibilnost i akumulaciju reverzibilnih i skladišnih hidroelektrane, omogućit će značajno povećanje udjela solarnih elektrana i vjetrogeneratora u proizvodnji električne energije, uz mogući razvoj vodikovog ciklusa i primjenu nuklearne energije – ističe naš sugovornik.

Prema njegovim riječima, značajna dekarbonizacija termoelektrana može se postići djelomičnom zamjenom ugljena drugim "zelenim" gorivima te ugradnjom sustava za izdvajanje ugljičnog dioksida iz dimnih plinova i njegovo skladištenje. U takvom energetskom miksu treba tražiti optimalno rješenje za dekarbonizaciju elektroenergetskog sustava Srbije. Neke elemente takvih strateških promišljanja dat će i rezultati projekta TPP-RSU – zaključuje dr. Vladimir D. Stevanović.
www.ekapija.com

Križevci su grad bogate povijesti i tradicije koji se stoljećima mijenjao zadržavajući istovremeno svoj prepoznatljivi identitet, a tako je i danas kada se Križevci hrabro i odlučno okreću novim izazovima i otvorenim suvremenim rješenjima. U skladu s jasno postavljenim ciljem da do 2030. godine postanu prvi energetski potpuno neovisan grad u Hrvatskoj, Križevci su se proteklih godina etablirali kao predvodnik energetske tranzicije u Hrvatskoj te su prvi i jedini u zemlji organizirali crowdfunding kampanju kojom su građanima omogućili ulaganje u solarne elektrane. Prvi su krenuli i s potporama za ugradnju solara na obiteljskim kućama. Interes građana za ove potpore raste iz godine u godinu kao i izdvajanja Grada koji je ove godine za potpore građanima osigurao čak 200.000 eura. U pogledu energetske neovisnosti provedene su brojne aktivnosti i projekti o čemu nam je više rekao gradonačelnik Mario Rajn.

Križevački sunčani krovovi
Godine 2018. pokrenut je projekt Križevački sunčani krovovi, prvi takav projekt u Hrvatskoj koji građanima pruža mogućnost da financiraju postavljanje 30.530 eura vrijedne elektrane na krov Razvojnog centra i tehnološkog parka kroz davanje zajma na razdoblje od 10 godina unutar kojih im se vraća ulog s kamatom od 4,5 posto. Najniži ulog bio je oko 133, a najviši 1330 eura – pojašnjava nam Rajn i dodaje kako je nakon objave kampanje potreban iznos prikupljen u samo 10 dana te je odaziv građana bio zaista izvanredan.

Snaga postavljene elektrane je 30 kilovata, a procijenjena ušteda plaćanja računa za struju je 4780 eura godišnje. Već 2019. godine Križevci su proveli i drugo grupno ulaganje, ovog puta za postavljanje fotonaponske elektrane na krov Gradske knjižnice Franjo Marković Križevci. Vrijednost ove elektrane bila je 22.830 eura, a potreban iznos prikupljen je u rekordna dva dana te su je također u potpunosti financirali građani po modelu mikro zajmova.

Postavljanjem ove elektrane snage 30 kilovata, naša knjižnica je postala prva hrvatska sunčana knjižnica – naglasio je.
Kako su solarne elektrane sve češći način dobivanja električne energije iz prirodnih i obnovljivih izvora, pravi uzlet doživljava njihovo instaliranje na krovovima kućanstava. Sufinanciranje solarnih elektrana građanima Križevaca krenulo je 2020. godine jer je Grad osvijestio da energetski neovisni ne mogu postati ako se u sve ne uključe i sami građani. Raspisana su potom dva natječaja, jedan za projektu dokumentaciju, a jedan za potrebnu opremu.

Prve godine bila su dva korisnika za projektnu dokumentaciju i tri korisnika za opremu odnosno postavljanje solarne elektrane, a već 2021. primijetio se veći broj korisnika. Njih 17 građana iskoristilo je novac za izradu projektne dokumentacije dok je novac za opremu iskoristilo 13 građana. Prošle godine istu potporu iskoristila su 72 korisnika za projektnu dokumentaciju i 47 za opremu – kaže nam Rajn i dodaje kako je riječ o 80 posto ukupnog troška kojeg sufinancira Grad, no ne više od 500 eura po prijavi za dokumentaciju i 40 posto za opremu i ne više od 2500 eura po prijavi. Poručio je i kako je natječaj za ovu godinu još uvijek u tijeku pa se građani još stignu prijaviti.

One Sun Connecting Sun and North
Osim solarnih elektrana koje se grade na krovovima obiteljskih kuća, važno je spomenuti kako će se tijekom ove godine na krovovima šest javnih zgrada postaviti solarne elektrane. Riječ je o projektu One Sun Connecting North and South, a na kojem je Grad Križevci jedan od brojnih partnera. Ukupna vrijednost dijela projekta koji se odnosi na Križevce iznosi gotovo 246.000 eura, od čega je 209.000 bespovratnog novca. Elektrane ukupne snage 229 kilovata gradit će se na zgradi Gradskog društva Crvenog križa, Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, Dječjeg vrtića Križevci, Osnovne škole Vladimir Nazor, nove sportske dvorane i sportske dvorane OŠ Ljudevita Modeca. U tijeku je i prikupljanje potrebne dokumentacije za izgradnju velike sunčane elektrane snage sedam megavata koja će biti postavljena na ulazu u Križevce na otprilike 100.000 metara kvadratnih.

Energetsko-klimatski ured
U kategoriji lokalne i područne samouprave kao pokretačima zelenih promjena, Gradu Križevcima dodijeljeno je priznanje Nacionalne nagrade za okoliš 2022. Green Prix za projekt Energetsko-klimatskog ureda, prvog takvog ureda u Hrvatskoj.

Ovim uredom građani imaju izravan pristup svim informacijama o obnovljivim izvorima energije i ostalim energetskim rješenjima, a služi i kao mjesto za edukaciju o klimatskim tematikama. Cilj je građane osnažiti kroz već započetu energetsku tranziciju grada te stvoriti zajednicu otpornu na klimatske promjene – naglašava Rajn i dodaje kako građani kroz upoznavanje sa zelenim tehnologijama iz prve ruke mogu bolje razumjeti njihove prednosti, dobiti sve potrebne informacije i kontakte dobavljača. Ured je zamišljen na ‘one-stop-shop’ principu koji je trenutno ograničen na informiranje i edukaciju. Također, razvijen je ‘ključ u ruke’ model za sunčanu elektranu pa tako građani mogu dobiti kompletnu uslugu, od projektiranja,
prikupljanja dokumentacije i prijave na natječaj pa do izgradnje elektrana i puštanja u rad te podnošenja zahtjeva za isplatu.

Kroz nešto manje od godine dana rada, u uredu se o obnovljivim izvorima energije informiralo više od 500 građana koji su dobili sve potrebne informacije, a uz pomoć energetske zadruge KLIK koja radi u sklopu ureda, napravljeno je 50 projekata sunčanih elektrana za kućanstva te prijavljeno na gradski javni poziv kao i šest projekata sunčanih elektrana za pravne osobe koji su prijavljeni na javni poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost – kazao je te dodao kako se u neposrednoj blizini centra Križevaca nalazi geotermalna bušotina Križevčanka -1 uz koju se provode dva vrlo važna projekta.

Geotermalna bušotina
Riječ je o projektu Izrada tehničke dokumentacije za korištenje geotermalne energije na području Grad Križevaca kojim će se izraditi sva potrebna tehnička dokumentacija za eksploataciju bušotine Križevčanka -1, glavni projekt za istražnu bušotinu Križevčanka -2 te idejni i glavni projekt za uspostavu sustava grijanja javnih objekata.

Cilj je geotermalnu bušotinu iskoristiti za grijanje kompleksa javnih zgrada koje su u blizini izvora kao što su škole, Visoko gospodarsko učilište, potencijalno gradski bazen, ali i omogućiti korištenje geotermalne energije za grijanje staklenika i sušare u suradnji s VGUK koji u blizini bušotine ima svoje poljoprivredne površine i praktikume – pojašnjava Rajn i dodaje kako se uz sve ove projekte veže i projekt ‘Uspostavljanje sustava za proizvodnju geotermalne energije na području Grada Križevaca’ koji ima za cilj utvrditi geotermalni potencijal ležišta. Svim ovim, ali i nadolazećim projektima glavni je cilj, naglašava Rajn, omogućiti našim sugrađanima da energiju koju troše ne plaćaju nego proizvode sami iz obnovljivih i održivih izvora čime u konačnici štite svoj okoliš i klimu.

Primjećujemo da je energija sve skuplja pa je stoga nužno kod građana podizati svijest da većinu te potrošene energije mogu samo proizvesti pri čemu im podršku pruža Grad – ističe i svojim sugrađanima poručuje da se jave u Energetsko-klimatski ured i saznaju kako i oni mogu postaviti solarnu elektranu na krov svoje obiteljske kuće i smanje svoje račune.
glaspodravine.hr

Ina u Sisku umjesto u bio rafinerije ulaže u novi strateški bio projekt. Kada je prije dvije godine predstavljen plan korištenja sredstava iz NPOO-a, dva su projekta odskočila i izdvojena kao važna – razvijanje autonomnog vozila hrvatskog poduzetnika Mate Rimca, te projekt Inine biorafinerije u Sisku. Potonji je projekt tad već bio “sazrio” i u samom NPOO-u detaljno prezentiran. Prethodno je Ina zatražila i dobila od Vlade status strateškog državnog projekta za biorafineriju koja bi kao sirovinu koristila miskantus. U međuvremenu, Rimac je dobio izdašan financijski iznos od 180 milijuna eura, dok se o Ininom projektu, za koji je namijenjeno izdvojiti oko 130 milijuna eura bespovratnih sredstava, zna samo da je još na razmatranju. U međuvremenu su, kako je već komunicirano, u hrvatskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji utvrdili niz manjkavosti tog projekta, prije svega mogući slab interes kupaca za bioetanol i povrat ulaganja projekta, zbog čega je on stavljen na čekanje. I premijerov savjetnik, koji je i koordinator za korištenje NPOO-a, Zvonimir Savić, nedavno je, upitan kakva je budućnost projekta, konstatirao da “još stoji u NPOO-u i bit će tako dok Ina ne kaže suprotno”. U Ini i dalje ustrajavaju kako konačna odluka o odustajanju od biorafinerije nije donesena, ali se ozbiljno razmatraju druge opcije.

Štoviše, kako doznajemo, ovih dana trebala bi biti donesena odluka o početku aktivnosti na projektu postrojenja za proizvodnju bioplina i biometana, novog projekta na području nekadašnje sisačke rafinerije, na kojoj je predviđena bila i gradnja biorafinerije. Službeno smo iz Ine dobili tek kratki odgovor, potvrdu da se ide u taj projekt. “Ina na industrijskoj lokaciji u Sisku razvija projekt proizvodnje bioplina/biometana iz poljoprivrednih ostataka. Projekt je trenutno u fazi odabira izvođača za projektiranje i izgradnju postrojenja, nakon čega će uslijediti konačna poslovna odluka”. I to je sve što su za sada o ovoj temi otkrili u Ini.

Neslužbeno se, pak, doznaje kako je projekt već “posložen”, te osim što je obavljen pozivni natječaj za projektiranje i gradnju postrojenja, utvrđene potrebne količine sirovine, te su čak “u tišini” i zaključeni memorandumi o razumijevanju s potencijalnim dobavljačima za potrebne količine. Inini su planovi, prema dostupnim informacijama, da postrojenje ima godišnji kapacitet proizvodnje oko 3 tisuće tona biometana, za koji bi se nabavljalo između 75 i 99 tisuća tona različitih ekoloških sirovina.

Budući da se bioplin proizvodi iz različitih bioloških supstrata, od stajskog gnoja, slame i poljoprivrednih ostataka do organskog otpada, za suradnju su već detektirani dobavljači među lokalnim poljoprivrednicima i komunalnim poduzećima, s kojima će, kada budu donesene sve potrebne odluke o pokretanju proizvodnje, biti zaključeni i komercijalni ugovori o kupnji sirovine za proizvodnju bioplina. Osim toga, sama proizvodnja otvara i mogućnost daljnje suradnje, budući da je nusprodukt u proizvodnji digestat koji se može koristiti kao ekološki prihvatljivo biognojivo.

Koliko novca?
A pročišćavanjem bioplina i uklanjanjem ugljičnog dioksida dobiva se biometan koji se sve češće upotrebljava kao zamjena za prirodni plin. Ina ga, naravno, namjerava pustiti u hrvatsku plinsku mrežu i prodavati kao napredno biogorivo za vozila. Okvirno, procjene su da bi za gradnju ovakvog postrojenja bilo potrebno oko tri godine, a o kolikoj vrijednosti investicije je riječ, za sada je još dobro čuvana tajna. Tek je poznato da je riječ o manjem iznosu nego što je bilo predviđeno za biorafineriju. Prije nego su poskupjeli građevinski materijali i sirovine, procjene su bile da će se za njezino stavljanje u funkciju osigurati 320 milijuna eura, od čega je, dakle, iz NPOO-a predviđeno osigurati bespovratnih 130 milijuna. Za projekt je Ina planirala osigurati sredstva iz vlastitih izvora, te iz drugog raspoloživog EU izvora, Modernizacijskog fonda.

Zvonimir Savić potvrdio nam je kako iz Ine nemaju informacije da odustaju od projekta, te da kao takav on i dalje ostaje u NPOO-u. U slučaju da Ina odustane ili kasni s provedbom, takav razvoj događaja, ističe premijerov savjetnik, neće imati nikakvih negativnih posljedica za ostale projekte iz NPOO-a ili za državni proračun, jer će se nastaviti dosadašnjom dinamikom, a ona je izvrsna. Ako se ne provede jedna od reformi ili investicija iz NPOO-a, može uslijediti uskrata jednog manjeg dijela iznosa po zacrtanoj formuli iz mehanizma, no to neće remetiti ostale projekte, kaže Savić.

Hrvatska je već sada rekorder po korištenju sredstava NPOO-a, od raspoloživih 5,5 milijardi eura već je otvorila ili završila natječaje za 3,4 milijarde eura, odnosno 60 posto sredstava koje ima na dispoziciji, a do sada je samo šest država dobilo uplatu druge rate, dok su tek četiri, a među njima i Hrvatska, predale zahtjev i za treću ratu.

Druge mogućnosti
Drugim riječima, Inin eventualni odustanak od strateškog projekta biorafinerije (ili prolongat) neće poremetiti dobar tempo, a Ini će ostati mogućnost traženja izvora financiranja projekta proizvodnje bioplina, koji je u skladu sa zelenom tranzicijom EU. Proizvodnja biogoriva, posve je izgledno, pokazat će se kao ispravna odluka Ine koja će se dugoročno isplatiti, a najbolje jamstvo za to je činjenica da će se zakonodavac pobrinuti da se distributere obveže da na tržište plasiraju napredna biogoriva.

Takvu direktivu (RED II) EU je već usvojila, pa će se Inin projekt idealno uklopiti u energetsku strategiju Europske komisije “Fit for 55”, kojom se cilja smanjiti neto emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. Za takav projekt, nema sumnje, naći će se prostora u europskim fondovima.
www.poslovni.hr

Njemačka vlada usvojila je proračun za svoj Fond za klimu i transformaciju (KTF) koji bi trebao ubrzati zelenu tranziciju ulaganjem 212 milijardi eura u razne projekte u razdoblju između 2024. i 2027. Namjenski fond, koji je isključen iz obično strogih njemačkih pravila koja ograničavaju potrošnju, postao je jedan od glavnih instrumenata vlade za financiranje velikih projekata. Samo u 2024. godini vlada će izdvojiti 57,6 milijardi eura za razne projekte - preko 20 milijardi više nego 2023.

"Gospodarskim planom KTF promoviramo inovacije i Njemačku kao poslovnu lokaciju. Postavljamo temelje koji će omogućiti da dekarbonizacija i digitalizacija otvore nove mogućnosti za budućnost," navodi se u priopćenju ministra financija Christiana Lindnera.

Fond je posebno namijenjen financiranju energetski učinkovite obnove zgrada, dekarbonizacije industrije, te širenja obnovljivih izvora energije, elektromobilnosti i infrastrukture za punjenje električnih vozila. Izvorno osnovan 2010. za vrijeme vlade kancelarke Angele Merkel, fond je dobio novu važnost otkako je sadašnja vlada stupila na dužnost 2021. Kako bi financirala projekte predviđene novim koalicijskim sporazumom, vlada je 2021. godine u KTF prenijela 60 milijardi eura sredstava za borbu protiv pandemije Covida-19. Osim toga, fond se financira i prihodima iz nacionalnog i europskog sustava trgovanja emisijama. Ministarstvo financija projicira da će 2024. godine samo iz tog izvora zaraditi oko 19 milijardi eura.

Najveći dio novca bit će namijenjen za obnovu zgrada, a 27 milijardi eura namijenjeno je za zamjenu postojećih sustava grijanja na naftu i plin klimatski prihvatljivim alternativama kao što su dizalice topline. Vlada planira da svaki sustav grijanja instaliran nakon 2024. bude najmanje 65 posto pogonjen obnovljivom energijom, što de facto predstavlja zabranu korištenja bojlera na prirodni plin. Plan je doveo vladu na rub koalicijske krize, jer se liberalna stranka FDP snažno protivila ranijem nacrtu zakona. Vlada namjerava uložiti tih 27 milijardi eura u smanjenje financijskog opterećenje kućanstava pri prelasku na klimatski prihvatljive alternative.

"Kao savezni ministar financija, važno mi je da izbjegnemo prekomjerni teret. Pružamo ciljanu potporu za konverziju na nove tehnologije i sprječavamo pojavu gospodarskih strukturnih lomova," dodaje Lindner.

Cilj fonda je i postaviti na noge državnu željeznicu Deutsche Bahn ulaganjima u iznosu od 12,5 milijardi eura u narednim godinama, koji će se potrošiti na obnovu i proširenje željezničke mreže. Deutsche Bahn već godinama ima kroničnih problema s kašnjenjem vlakova. Osim toga, vlada 2024. planira izdvojiti i 4,7 milijardi eura za proširenje infrastrukture za punjenje električnih vozila, te 3,8 milijardi eura za razvoj industrije vodika. Vlada planira i dodatno povećati financiranje projekata vezanih za proizvodnju čipova, te će na to potrošiti oko 4 milijarde eura.

Njemačka vlada u posljednje vrijeme mnogo ulaže u industriju poluvodiča. Tajvanski TSMC je najavio ulaganje od 3,5 milijardi eura u izgradnju tvornice u Dresdenu za koju će vlada dati 5 milijardi eura subvencija, a američki Intel je u lipnju najavio investiciju od 30 milijardi eura za izgradnju dva postrojenja u Magdeburgu, uz državne subvencije od 10 milijardi eura.
euractiv.hr

Australski znanstvenici predložili su idealnu lokaciju za jednu plutajuću fotonaponsku elektranu, koja bi zbog kombinacije uvjeta mogla imati potencijal proizvoditi električnu energiju za cijeli svijet. Ogromna priobalna farma fotonaponskih panela, postavljena u blizini ekvatora, nedaleko obala Indonezije, mogla bi proizvoditi dovoljno električne energije za napajanje gusto naseljenih područja jugoistoka azijskog i zapada afričkog kontinenta, a možda i ostatka svijeta. Pokazuje to rad australskih znanstvenika, koji su istraživali potencijal različitih lokacija za idealni smještaj jedne gigantske plutajuće solarne elektrane.

Ambiciozan projekt
Njihovo je istraživanje dalo i zaključak: kada bi se na spomenutoj lokaciji postavili dovoljno veliki paneli, oni bi bili u stanju "preživjeti" uvjete oceana i ekvatorijalne klime, pa bi mogli napajati obližnje zemlje, kontinente ili još šire područje. Upravo ova regija, u vodama Indonezije i u blizini ekvatora, pokazala se idealnom iz više razloga. Tamo je osunčanost vrlo visoka, tropske su oluje vrlo rijetke, morski valovi ne prelaze visinu od 6 metara, a vjetrovi brzinu od 15 m/s. Postave li se plutajuće solarne elektrane, u teoriji, na sve takve lokacije i pokriju cijelu njihovu površinu, moglo bi se proizvesti pet puta više energije nego čovječanstvu od 10 milijardi ljudi može trebati. Osim Indonezije, predlaže se još nekoliko potencijalno kvalitetnih lokacija, smještenih između 5° i 12° zemljopisne širine oko ekvatora, pa se tako kao povoljan ističe Gvinejski zaljev na zapadu Afrike.

Popis lijepih želja
No, sve ovo u teoriji možda i prolazi, dok bi u praksi sigurno bilo daleko teže izvedivo. Računica pokazuje da za zadovoljavanje potreba za električnom energijom naselja s milijun ljudi treba oko 70 kvadratnih kilometara solarnih panela. Samim time, za procijenjenih 10 milijardi ljudi i 220.000 TWh godišnje, trebalo bi solarnu elektranu rasprostrijeti na čak 0,7 milijuna km2, što je inženjerski popriličan (da ne kažemo trenutačno ne savladiv) izazov. Istraživači potrebnu površinu uspoređuju s ukupnim kopnom na Zemlji (150 milijuna km2), ukupnom obrađenom površinom (50 milijuna km2) ili površinom svjetskih mora i oceana (363 milijuna km2), pa se ona – u nekoj globalnoj slici – može činiti malenom. No, njihova bi studija trebala poslužiti tek kao temelj za daljnji razvoj plutajućih fotonaponskih elektrana, za koje smatraju da će biti značajan dio svjetskog energetskog miksa do sredine ovoga stoljeća.
www.bug.hr