Ursula von der Leyen na forumu GLOBSEC 2024 na najpoznatijoj srednjoeuropskoj sigurnosnoj konferenciji. To je bilo njezino prvo javno obraćanje otkako je izabrana na čelo Europske komisije u drugom mandatu. Ističe da je Europa masivno uložila u obnovljive izvore energije, a ulaže se značajno i u goriva budućnosti, poput primjerice čistog vodika.  U prvoj polovici ove godine 50% ukupne europske proizvodnje električne energije dolazilo je iz obnovljivih izvora energije. Vjetar i sunce proizveli su više električne energije nego sva fosilna goriva zajedno. Kada govorimo o europskoj energiji, moramo proizvoditi više vlastite energije, više obnovljivih izvora energije no i više nuklearne energije. Trebamo povećavati istovremeno i energetsku učinkovitost svih tehničkih sustava, zgrada i prijevoza.

Sam govor Ursule von der Leyen donosimo u nastavku:

"Nova stvarnost je da Srednja Europa nije samo geografski u srcu Europe, ali je Srednja Europa politički i strateški ključna za budućnost Europske unije. Prošle godine najveći investitori u ovoj regiji nisu bile njemačke ili francuske tvrtke nego češke. Poljska je jedno od najdinamičnijih europskih gospodarstava. Otpornost većine srednjoeuropskih zemalja u suočavanju s ruskim agresorskim ratom u Ukrajini bila je i ostala je izvanredna. Dakle, kada govorimo o konkurentnosti, mislim da europski zapad ima mnogo za naučiti od europskog istoka.

U posljednje tri godine Europa je otkrila drugu stranu impresivne snage ove regije. Otkako su ruski tenkovi ušli u Ukrajinu, postali ste srce europske solidarnosti. A tako je i danas, nakon dvije i pol godine ruske agresije i brutalnosti. Gotovo na isti dan, kada će Prag slaviti 35 godina Baršunaste revolucije, svijet će obilježiti 1000 dana ruske invazije punog opsega. Nema ničeg 'baršunastog' u Putinovom ratu. Toliko nevinih ljudi je ubijeno. Toliko je gradova sravnjeno sa zemljom. Toliko je obitelji razdvojeno. Jednog dana ćemo znati koliko je mladića i djevojaka rođenih 1989. godine ubijeno 2024. Ali ima još nešto što već znamo. Mir se ne može uzeti zdravo za gotovo. Vi ste već godinama upozoravali na Putinove namjere. Pa trebali smo bolje slušati Srednju i Istočnu Europu.

Danas neki političari unutar naše Unije, pa čak i u ovom dijelu Europe, mute vodu našeg razgovora o Ukrajini. Oni za rat ne krive osvajača nego napadnute; ne na Putinovoj žudnji za moći, već na ukrajinskoj žeđi za slobodom. Stoga ih želim pitati: Biste li ikada okrivili Mađare za sovjetsku invaziju 1956.? Biste li ikada okrivili Čehe za sovjetsku represiju 1968.? Odgovor na ova pitanja je vrlo jasan: ponašanje Kremlja tada je bilo nezakonito i okrutno. A ponašanje Kremlja danas je nezakonito i grozno. Mi Europljani imamo mnogo različitih povijesti. Govorimo mnogo različitih jezika, ali ni u jednom jeziku mir nije sinonim za predaju. Ni u jednom jeziku suverenitet nije sinonim za okupaciju. Dakle, oni koji se zalažu za prestanak podrške Ukrajini ne zalažu se za mir. Zalažu se za smirivanje i pokoravanje Ukrajine.

Zato se danas želim obratiti svima onima koji se nakon 1000 dana smrti i razaranja iskreno pitaju: Nije li vrijeme za razgovor? Odgovor na ovo pitanje je prije svega na našim ukrajinskim prijateljima. I mi i oni želimo da rat što prije prestane. Ali dok su mnogi izvan Europe zaokupljeni samo završetkom borbi, moj stav je da mir nije samo odsutnost rata. Mir je nagodba koja rat čini nemogućim i nepotrebnim. Stoga Ukrajinu moramo staviti pod uvjet pregovaranja o takvom miru. I zato je integracija Ukrajine u našu Europsku uniju za nas u srcu naših mirovnih napora.

Ako želimo istinski mir, moramo temeljito preispitati temelje europske sigurnosne arhitekture. Ruska invazija Europi je otvorila oči. Ono što leži u ruševinama nisu samo ukrajinski gradovi, već i mnoge od naših osnovnih sigurnosnih pretpostavki. Desetljećima su mnogi govorili da je ekonomska međuovisnost krajnji izvor sigurnosti. Svi znate da je Europa kupovala ruski plin. I to je trebalo biti jamstvo da Moskva više nikada neće započeti novi rat na starom kontinentu. Ovo je bila iluzija. Putin je zamijenio prosperitet svoje zemlje za vlastite imperijalne ambicije. A naša vlastita ovisnost o Rusiji postala je bogatstvo u Putinovim rukama.

Ono za što se vjerovalo da je izvor sigurnosti zapravo je bio izvor ranjivosti. Dok je Rusija počela pomicati svoje trupe prema granici s Ukrajinom, zatvorila je i plinsku slavinu kako bi ucijenila Europu. Svi se sjećamo šoka i užasa kada je započela potpuna invazija na Ukrajinu, ali i straha od nestanka struje u Europi. Ti se strahovi nikada nisu ostvarili. Zašto? Europa je odmah dobila podršku svih naših partnera. Sjedinjene Države su primjerice odmah pojačale isporuke LNG-a, a Norveška je povećala isporuke plina iz cjevovoda. Ali pomogli smo i sami sebi. Izgradili smo novu infrastrukturu. Zajedno smo kupovali energiju kako bismo imali jaku tržišnu moć. Cijene smo spustili i stavili pod kontrolu – još uvijek su previsoke, ali smo ih dosta snizili. Ali što je najvažnije, radili smo na strukturnom odgovoru na ovu krizu. Masivno smo uložili u obnovljive izvore energije. A mi ulažemo u goriva budućnosti, poput primjerice čistog vodika. A rezultat govori sam za sebe. U prvoj polovici ove godine 50% ukupne naše proizvodnje električne energije dolazilo je iz obnovljivih izvora energije. Vjetar i sunce proizveli su više električne energije nego sva fosilna goriva zajedno. Putinov pokušaj da ucijeni našu Uniju ne samo da je potpuno propao, već je zapravo pokrenuo poticaj europske domaće, obnovljive energije koja nas čini neovisnima.

I naučili smo lekciju. Kada govorimo o našoj energiji, moramo proizvoditi više vlastite energije – više obnovljivih izvora energije, više nuklearne energije, više učinkovitosti. Kada govorimo o našim tehnologijama, poluvodičima i umjetnoj inteligenciji, moramo osmisliti vlastita europska rješenja. Za mene inovacije i konkurentnost nisu samo bitan dio našeg budućeg prosperiteta, već su također bitan i ključan dio naše dugoročne sigurnosti.

Postoji i druga lekcija koju smo naučili. Europa je prevladala svoju dugogodišnju nespremnost da troši dovoljno na vlastitu obranu. I tu dolazim do poante naše transatlantske suradnje. Ne mogu previše naglasiti važnost potpore SAD-a Ukrajini od početka ovog rata. Amerika se još jednom zauzela za slobodu svih Europljana. Osjećam duboku zahvalnost za to, ali i dubok osjećaj odgovornosti. Zaštita Europe je prije svega dužnost Europe. I dok NATO mora ostati središte naše kolektivne obrane, potreban nam je mnogo jači europski stup. Mi Europljani moramo imati sredstva da se obranimo i zaštitimo i odvratimo sve moguće protivnike.

Od početka rata već smo napredovali bez presedana. Države članice su povećale svoje izdatke za obranu, s nešto više od 200 milijardi eura prije rata na gotovo 300 milijardi eura ove godine. I naša obrambena industrija također je zakoračila u susret novoj stvarnosti. Ponovno smo otvorili proizvodne linije. Imamo nove narudžbe i smanjujemo birokratiju kako bismo proizvodili sve brže. Ali ovo nije dovoljno. Stvarnost je takva da će, čak i ako Europljani ozbiljno shvate trenutne sigurnosne prijetnje, trebati vremena i golemih ulaganja za restrukturiranje naše obrambene industrije. Naš cilj mora biti izgraditi obrambenu snagu veličine kontinenta. Središnja Europa je vrlo dobro pozicionirana da bude jedan od pokretača i jedan od velikih korisnika ovog novog poticaja za europski obrambeni sektor. I ovdje je izazov za male zemlje i male tvrtke da nauče razmišljati veliko, stvarno veliko. Moramo imati na umu sustavnu reviziju europske obrane. Zato ću u sljedećem Povjerenstvu imenovati punopravnog povjerenika za obranu. To je strateška odgovornost Europe.

Početkom ovog desetljeća u Europi su se razbile mnoge iluzije. Iluzija da je mir jednom zauvijek postignut. Iluzija da bi Putinu prosperitet mogao biti važniji od njegovih varljivih snova o carstvu. Iluzija da je Europa učinila dovoljno na sigurnosti - bilo da je riječ o gospodarskom ili vojnom. Danas si više ne možemo priuštiti iluzije. Druga polovica ovog desetljeća bit će visokorizična. Rat protiv Ukrajine i sukob na Bliskom istoku promijenili su geopolitiku. Napetosti su visoke i na Dalekom istoku. Suočavamo se s klimatskim promjenama s, na primjer, dezertifikacijom cijelih regija. Mi Europljani moramo biti na oprezu. Moramo ponovno usmjeriti pozornost na sigurnosnu dimenziju svega što radimo. O našoj Uniji moramo razmišljati kao o sigurnosnom projektu. A središnja Europa ima presudnu ulogu. Zbog toga sam tako sretan što sam danas ovdje u GLOBSEC-u jer vi morate biti u srcu europske sigurnosti. Morate biti u srcu budućnosti naše Unije. računam na tebe.

Hvala vam puno i živjela Europa."
www.ec.europa.eu.