Administrator

    Administrator

    Potražnja za prvim električnim Porscheom veća od očekivane. Potražnja za prvim električnim Porscheom razvija se bolje nego što se očekivalo. Voditelj prodaje Detlev von Platen očekuje veću prodaju modela Mission E, za koji se očekuje da će biti pokrenut 2019. "Pozitivan odgovor na Mission E čini nas vrlo optimističnim", rekao je u intervjuu petak u Reutersu. Izvorno je planirana godišnja proizvodnja od 20.000 jedinica. "Ali mi već istražujemo mogućnosti da povećamo kapacitet proizvodnje zbog vrlo dobrog odziva". Kina će postati važno tržište za sportski sedan sa četvero vrata, nakon što je vlada u Pekingu potaknula elektromobilnost u gradovima. Ali i u SAD-u Platen vidi potencijal usprkos prethodnoj dominaciji električnog automobila Tesla. Narudžbe još nisu moguće, ali Porsche već prihvaća rezervacije za Mission E. Najprofitabilnija tvrtka Volkswagena također planira daljnje električne automobile, primjerice u sportskom kompaktnom SUV segmentu. Odluka hoće li najprodavaniji model, SUV Macan, iz sljedeće generacije biti isključivo električni, pada u narednim mjesecima, rekao je von Platen. Osim toga, prodaja modela s hibridnim motorima neočekivano se dobro razvija. "Vrlo smo iznenađeni koliko su jaki naš plug-in modeli u razvoju", rekao je Von Platen. "U Europi je oko 60 posto svih Panamera vozila bilo hibridno osnaženo od svog izdavanja", dodao je.
    croenergo.eu


    Porsche Mission E
    Prvi potpuno električni Porsche Mission E bit će dostupan s nevjerojatnih 670 KS, ali će i dalje biti sporiji od Teslinog Modela S. Kao automobil koji bi se na tržištu trebao pojaviti krajem 2019., Mission E sve se više ističe kao jedan od najvažnijih vozila koje će ikad izletjeti iz Porscheovog gnijezda. Da je Porsche itekako ozbljan u svojoj nakani, ukazuje i činjenica da su nedavno neki mediji imali priliku kratko testirati potpuno funkcionalni prototip na stazi u Weissachu. Iako će Mission E biti manji od Panamere, bit će dovoljno mjesta za udobnu vožnju čak i za one na stražnjim sjedalima. Prema riječima voditelja projekta, Stefana Weckbacha, Mission E će biti gotovo jednako prostran iznutra kao i model iz klase iznad njega. Izvori bliski Porscheu otkrili su da se planira ponuda s tri različite verzije Missiona E, od kojih će sve imati pogon na sva četiri kotača. Osnovni model, čija bi početna cijena trebala iznositi 85.000 dolara, kao i Panamera, ponudit će otprilike 402 KS (300 kilovata). Srednji model će povećati snagu do 536 KS (400 kW), dok će najjača verzija doći u paketu s čak 670 KS (500 kW). Postoji mogućnost da se u nekom trenutku liniji doda i jeftinija varijanta s pogonom na stražnje kotače, ali za sada to nije prioritet. Najbrži od ova tri modela će do stotke moći doći za otprilike 3,5 sekundi, prije nego dosegne maksimalnu brzinu od 250 km/h. Kod Missiona E, koji je prije svega električno vozilo, domet će biti ključna točka prodaje. Obećaje se domet od oko 480 km, uz mogućnost punjenja baterija do 80 posto u svega 20 minuta, što zvuči više nego pristojno. Gledano s električne perspektive, sljedeći Porsche s potpuno električnim pogonom će najvjerojatnije biti Macan. Iza toga se, prema pisanju medija, planira potpuno elektični model “929”. Dakle, budućnost Porschea je (vjerovali ili ne) u struji.

     

    HD MISSION E 750 1

    HD MISSION E 750 2

    HD MISSION E 750 3

    HD MISSION E 750 5

    HD MISSION E 750 6

    HD MISSION E 750 7

    Ako se ne okrenemo budućnosti, pojest će nas duhovi prošlosti. Hrvatska sveučilišta odmaknuta su od nacionalne gospodarske i društvene zbilje i daleko su od onih uloga koje imaju prestižna (pa i manje prestižna) sveučilišta u svijetu.

    O čemu ponajviše Hrvatska treba voditi računa, kako i kamo usmjeriti tijek njezina tehnološkog razvoja, kako bismo bili bar donekle ravnopravan takmac kad se radi o četvrtoj industrijskoj revoluciji, koja je aktualna tema u svijetu danas?
    - Hrvatska, kao mala država s ograničenim ljudskim i financijskim potencijalima, treba brižno voditi računa kako usmjeriti tijek svoga tehnološkog razvoja, stvarajući vrijednosni lanac s tri bitne karike: znanstveno istraživanje, primijenjeno istraživanje i razvoj inovacija te proizvodno i uslužno gospodarstvo. Dakle, nužno je izgraditi znanstveno-inovacijski ekosustav Hrvatske kompatibilan ekosustavima globalnijih razmjera. Znanstveno-inovacijski ekosustav Hrvatske treba se dominantno zasnivati na primijenjenom istraživanju i razvoju, imajući u vidu ovodobne gospodarske i društvene potrebe Hrvatske te stvaranje pretpostavki za strukturiranje i profiliranje novoga hrvatskog gospodarstva. Tako ćemo se, kao gospodarstvo i društvo u cjelini, početi približavati postaji s koje se ulazi u vlak zvan četvrta industrijska revolucija. A to je proces koji podrazumijeva osmišljenost i usmjerenost nacionalne razvojne strategije. Četvrta industrijska revolucija nastaje kroz evolucijski proces utemeljen na postignućima treće industrijske revolucije (digitalna revolucija). Najvažniji udarni pravci znanstvenih istraživanja u svijetu koji podupiru i koji će podupirati četvrtu industrijsku revoluciju usmjereni su na:
    - energiju i pohranu energije te energetsku učinkovitost sa snažnim utjecajem na ublažavanje klimatskih promjena
    - znanost o materijalima i
    - znanost o podatcima i informacijama (platformska, horizontalna znanost), što uključuje senzoriku i senzorske mreže, big data, komunikacijske znanosti, umjetnu inteligenciju i prediktivnu analitiku.

    Energetski resursi i napredni materijali, zajedno sa znanošću o podatcima i informacijama, temelj su za stvaranje tehnoloških i društvenih iskoraka ogromnih razmjera, koje karakterizira četvrtu industrijsku revoluciju. Kako se koristiti znanošću, krucijalno je pitanje; posebno, kako će se koristiti umjetna inteligencija i biotehnologija. Upotreba umjetne inteligencije otvara nova moralna i etička pitanja.

    TRANSFORMACIJA SVEUČILIŠTA

    Hrvatska sveučilišta i četvrta industrijska revolucija, kakvo je tu stanje danas, i kakvo treba biti u budućnosti?
    - Hrvatska sveučilišta odmaknuta su od nacionalne gospodarske i društvene zbilje i daleko su od onih uloga koje imaju prestižna (pa i manje prestižna) sveučilišta u svijetu, tj. da imaju snažan strateški utjecaj na razvoj društva i nacionalnoga gospodarstva. Odgovor na pitanje zašto je to tako, zahtijevao bi širu elaboraciju. Da bi se naša sveučilišta usmjerila na procese koji se odvijaju i koji će se odvijati u četvrtoj industrijskoj revoluciji, osobno sam uvjeren da je nužno osnažiti nekoliko ključnih komponenata koje bi transformirale naša sveučilišta. Prvo, osnažiti opsežnija višedisciplinarna i međudisciplinarna istraživanja; izvrsni pojedinci i istraživačke skupine neće postići željene rezultate ako se ne poduzmu i učinkovite mjere povezivanja takvih skupina u veće timove sposobne provoditi opsežna znanstvena istraživanja koja zahtijevaju višedisciplinarni i međudisciplinarni pristup. Drugo, ustanoviti održive modele partnerstva s gospodarstvom na istraživačko-razvojnim i inovacijskim projektima; partnerstvo s nacionalnim gospodarstvom treba služiti uspostavljanju čvrstih međusobnih veza na obostranu korist. Partnerstvo se može ostvarivati na različite načine. Treće, izgrađivati inovacijski ekosustav koji će stvarati uvjete za razvoj inovacija i transfer tehnologije; vodeća svjetska sveučilišta, uz tradicionalno istraživačku i nastavnu djelatnost, preuzimaju odgovornost i za područje transfera tehnologije i razvoja inovacija kao treće važne društvene uloge sveučilišta. Četvrto, osnivanje i razvoj znanstvenih centara izvrsnosti te inovacijskih centara; provođenje opsežnijih višedisciplinarnih i međudisciplinarnih istraživanja može rezultirati razvojem novih ključnih tehnologija kao osnove za razvoj inovacija. Peto, afirmacija područja STEM; ponovno jačanje gospodarstva u Hrvatskoj nije moguće bez pomicanja težišta obrazovanja na znanstvene discipline obuhvaćene područjem prirodnih i tehničkih znanosti, informacijske i komunikacijske tehnologije, biomedicine i biotehnike, jer one su temelj suvremenog gospodarstva visoke dodane vrijednosti.

    Koliko je danas četvrta industrijska revolucija prisutna u hrvatskoj industriji, pratimo li i koliko u tom smislu dostignuća u svijetu i ima li Hrvatska dostatno potencijala?
    - Četvrta industrijska revolucija najavljuje nekoliko važnih trendova i megatrendova. Kad govorimo o fizičkim megatrendovima, onda se imaju u vidu inteligentni roboti, autonomna vozila, uključivo i dronove, pa 3D tehnologiju tiskanja odnosno aditivnu tehnologiju. U to se ubraja i problematika vezana uz senzoriku i senzorske mreže, napredni materijali... Digitalni megatrendovi usmjereni su na internet-stvari koje s pomoću senzora povezuju inteligentne fizičke objekte s čovjekom. Među te megatrendove spadaju i razne digitalne platforme koje omogućuju visoku razinu automatizacije, primjerice, u energetici, transportu, proizvodnim kompleksima, zdravstvenom sustavu... Platforme su jako važne za usustavljenje informacijskih tijekova i skladištenje podataka u proizvodnim i radnim procesima i svi oni koji se bave platformama, i ako to dobro rade, uspješno posluju. Biološki megatrendovi imaju jaku poveznicu s prethodna dva megatrenda. Primjerice, DNA analize te genetsko diferenciranje - to ne možete raditi ako nemate razvijena rješenja koja spadaju u fizičke i digitalne megatrendove. Uspješnost bioloških megatrendova utoliko je veća ukoliko imate veću računalnu moć, višu razinu umjetne inteligencije. Ono što se prije deset godina analiziralo danima ili mjesecima, danas se obavi u nekoliko sati. To su neki megatrendovi koje je teško sagledati u cijelosti, ali ipak se uočavaju konture vjerojatnih budućih zbivanja. U svakom slučaju, razvijeni svijet ušao je u četvrtu industrijsku revoluciju, u kojoj dominira sinergija virtualnog i fizičkog, stvarnost su kibernetičko-fizikalni sustavi.

    Gdje je u svemu tome Hrvatska? Tehnološka razina našega gospodarstva u cjelini relativno je niska. To ne bi trebalo biti toliko zabrinjavajuće koliko činjenica da se ne poduzimaju koraci kako bi se to stanje promijenilo. Promjene se postižu razvojem i primjenom naprednih tehnologija u proizvodnim i uslužnim sektorima, u kojem se razvoju ne bi smjeli podcjenjivati domaći razvojni i inovacijski potencijali. Hrvatske gospodarske, znanstvene i političke institucije trebaju razumjeti važnost četvrte industrijske revolucije te odgovorno i aktivno pridonositi stvaranju mehanizama s pomoću kojih će i Hrvatska postati prepoznatljiv čimbenik u toj tehnološkoj i društvenoj transformaciji. Na sreću, imamo i pozitivnih hrvatskih primjera iz proizvodnih sektora koji su ušli u tijekove četvrte industrijske revolucije. Također, Inovacijski centar “Nikola Tesla” protagonist je četvrte industrijske revolucije.

    NOVA ZNANJA I VJEŠTINE

    Što se tiče inteligentne robotike, primjerice, ako ona postane dominantna, trebaju li se ljudi bojati za svoja radna mjesta, je li to odveć velik izazov za budućnost?
    - Svaka veća društveno-ekonomska promjena sa sobom nosi niz posljedica, pa i ova, četvrta industrijska revolucija. Jedna od posljedica je da će inteligentna robotika, kao bitna komponenta kompleksne automatizacije, znatno utjecati na radna mjesta ljudi, tj. utjecat će na tržište rada. Čovjek će uvijek biti potreban kao sudionik proizvodnih i radnih procesa, samo je pitanje kakve će mu biti potrebne kompetencije i radne vještine. Sve će se više tražiti kreativni i inovativni ljudi. U tome kontekstu ne treba čuvati nekonkurentna radna mjesta, nego stvarati pretpostavke za otvaranje novih radnih mjesta. Globalna promišljanja koja u posljednjih nekoliko godina provodi Svjetski ekonomski forum upućuju na to da će razvijene svjetske ekonomije pojačano tražiti nova znanja i vještine koje će omogućiti rješavanje kompleksnih problema, upravljanje ljudima, koordinaciju sa suradnicima, procjenu i donošenje odluka, orijentiranost usluzi, pregovaranje te kognitivnu fleksibilnost, za što će biti posebno potrebno kritičko razmišljanje, kreativnost i emocionalna inteligencija. Bit će veća potražnja za ljudskim kapitalom iz područja tehnike i arhitekture, posebno računarstva, matematike, upravljanja poslovnim i financijskim operacijama te dizajna. Očekuje se gubitak radnih mjesta u administraciji i rutinskim poslovima. Što se Hrvatske tiče, dobro je znati globalni kontekst robotizacije i automatizacije, ali biti svjestan i naše zbilje. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj u operativnoj upotrebi 200 robota, a da bismo bili u prosjeku Europe, trebali bismo ih imati oko 2000. Ono što je sigurno, egzodus koji se događa u Hrvatskoj nije prouzročen robotikom, nego sporošću provođenja strukturnih promjena.(D.J.)
    NEDJELJKO PERIĆ, Ravnatelj Inovacijskog centra “Nikola Tesla”, redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu

    REVOLUCIJA U GRADU NA DRAVI

    Iako se s našim gradom uglavnom povezuju teme o nezaposlenosti, o iseljavanju mladih, o demografskom slomu, o uništenju industrije - općenito jedan turoban osjećaj, ako malo pružite šansu pogledati dalje od tog sivila, uvidjet ćete da je Osijek debelo u budućnosti, a da su zapravo njegovi stanovnici većinom ostali u prošlosti.Iako možda zvuči grubo, gledajući osječku IT scenu, tj. industriju, to se uistinu čini takvim. Osijek je u proteklih nekoliko godina postao poželjno mjesto za rad i razvoj tehnoloških kompanija, a svakako među recentnije i one zvučnije možemo ubrojiti i Rimac Automobile, koji su nedavno najavili otvaranje ureda u Osijeku. Dakako, tu su još desetci drugih tvrtki koje svoje poslovanje uspješno grade s mladim, obrazovanim i stručnim ljudima, radeći iz našeg grada za klijente diljem svijeta. Osim domaćih tvrtki tu su i inozemna imena, koja su prepoznala potencijal Osijeka i svoje urede samo šire. I dok se narod u većini sa sjetom sjeća propalih industrijskih divova spremajući vlastitu djecu na autobuse ili zrakoplove za inozemstvo, poslovne prilike u našem gradu ostaju nepopunjene. Na to upozoravaju i svi oni koji rade u ovoj industriji. Naime, IT scena Hrvatske, pa i Osijeka, vapi za stručnjacima, programerima, developerima, IT guruima, kojih jednostavno nema dovoljno. Na činjenicu da nam već pomalo razvikana četvrta industrijska revolucija donosi poslove u IT sektoru mi se pomalo oglušujemo te i dalje djecu i mlade usmjeravamo u industrije koje će, prema procjenama, u skorijoj budućnosti nestati ili se drastično smanjiti. Umjesto da uhvatimo prilike našeg grada, koji je, po svemu sudeći, ispred svojih stanovnika, mi se i dalje osvrćemo za prošlošću i prilikama koje u današnjem svijetu više nemaju prosperiteta. Možda bi i imale, ali te su prilike prošle. Stoga je vrijeme za učenje novih znanja, vrijeme je za nove prilike i vrijeme je za poslove kojih u našem gradu ima. Dok šaljemo djecu u Irsku na bilo kakve poslove pod parolom „bitno je da se radi“, Osijek nudi vrhunske mogućnosti u sektoru koji je najbrže rastući globalno, nudi posao, i to iznadprosječno plaćen, nudi razvoj i stjecanje novih znanja i nudi ostanak u našoj sredini. Vrijeme je da progledamo i postanemo svjesni poslova koji će u budućnosti činiti većinu, jer, kako su pokazale i prethodne industrijske revolucije, sa svakom promjenom gasi se velik broj do tada potrebnih radnih mjesta, međutim još više ih se otvara u novom sektoru. Zamislite samo da se svijet opirao promjenama koje donosi razvoj i napredak društva, odnosno industrije. Možda bismo i dalje imali zanimanja kao što je fenjerdžija (osoba koja pali gradske svjetiljke na petrolej). Nezamislivo, zar ne? Novo je doba tu, novi poslovi su tu, oni koji prepoznaju priliku bit će dio onih uspješnih, onih koji pišu povijest.
    Piše: Marin REŽIĆ

    TOME ANTIČIĆ
    PODUZIMAMO RADIKALNE MJERE DA RH PRIPREMIMO ZA 4. INDUSTRIJSKU REVOLUCIJU

    Prema mnogim medijskim napisima, razgovorima i prezentacijama stječe se dojam da je 4. industrijska revolucija već počela, premda sve to običnom čovjeku zaokupljenom vlastitim problemima zvuči pomalo dramatično, nejasno i prenaglašeno.

    Sažeto, o čemu se zapravo radi?
    - Situacija je uistinu revolucionarna. Naime, svijet će se zbog ubrzanog tehnološkog napretka više promijeniti u sljedećih 10 - 20 godina nego što je to bilo u posljednjih desetak tisuća godina. Na početku smo revolucionarnih saznanja u senzorici, genetici, umjetnoj inteligenciji, robotici, “big data”, internetu stvari. Velika većina poslova koje imamo danas će uskoro biti nepotrebna jer će ih strojevi i umjetna inteligencija moći mnogo bolje i jeftinije raditi. Otvara se mogućnost velikog produženja ljudskog vijeka, kao i genetska selekcija i modificiranje ljudi na širim razinama. Automatizacija svega, i komunikacija svih načina između svih sprava i ljudi, bit će standard. Situacija uistinu jest dramatična, no budućnost može biti nevjerojatno pozitivna ako smo spremni na ove promjene.

    S tim u vezi - kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja odgovara, da tako kažem, na te izazove budućnosti, ali i sadašnjosti?
    - Zemlje koje se neće prilagoditi novom okruženju postat će irelevantne, siromašne, nazadne i dogodit će se masovno iseljavanje prema kvalitetnijim zemljama. MZO je i te kako svjestan ove situacije, i zato poduzima radikalne mjere da pripremi Hrvatsku za 4. industrijsku revoluciju. A to znači uvesti u škole sustav gdje je naglasak na kritičko razmišljanje umjesto memorizacije, na fleksilnost radnih znanja, na STEM područja. Kurikularna reforma ključna je komponenta u ovoj strategiji. Dalje, sveučilišta nam moraju biti puno kompetivnija nego što je to slučaj sada, i mobilnost naših istraživanja puno veća. Radi toga se izrađuje novi zakon o znanosti i visokom obrazovanju kojim se želi uvesti sustav koji je što bliže onom u vodećim gospodarstvenim zemljama - “tenure track”; postdoktorsko iskustvo je nužno, i to bolje ako je izvan RH; uspostava sustava gdje ukupna plaća nije fiksna, već ovisi o znanstvenoj i projektnoj izvrsnosti. Tu je i naglasak na povlačenje u sustav škola, obrazovanja, i znanosti što većeg financijskog iznosa iz strukturnih fondova EU-a.

    Prije dolaska na novu dužnost u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, radili se u Institutu Ruđer Bošković. Koliki je značaj, dosezi, planovi i programi te znanstvene instituciju kad govorimo o 4. industrijskoj relvoluciji?
    - IRB je dakako ključan za Hrvatsku u 4. industrijskoj revoluciji, kao što je ključno i nekoliko drugih znanstvenih tijela koja se bave STEM-om i medicinom. Bez jasne podrške ovim institucijama Hrvatska nema budućnosti jer samo se preko izvrsnosti Hrvatska može odmaknuti iz letargije u kojoj se našla. IRB-u je prioritet uspješnost u međunarodnim projektima jer jedino na taj način možete biti kompetitivni, i jedino na taj način možete zadržati najbolje znanstvenike da ostanu u Hrvatskoj, te privući najbolje iz svijeta da dođu kod nas.

    Koja su još područja, i potencijali, koje RH može i treba iskoristiti i razvijati da bi našla svoje mjesto u 4. industrijskoj revoluciji?
    - Hrvatska treba promovirati svoje najuspješnije i najbolje u svim poljima. Raširena praksa uravnilovke u RH, gdje se ide logikom da ako je netko uspješan u znanosti, onda treba drugom dati, katastrofalna je. U znanosti, a i u gospodarstvu, postoji samo međunarodni uspjeh. Zato Hrvatska treba svoja pravila i zakone prilagoditi da primjerice Rimcu bude maksimalno olakšan posao, da su naši najuspješniji znanstvenici - oni koji su dobili ERC ili takozvani znanstveni oskari - budu poticani na svim razinama. Hrvatska je jako uspješna u IT-u, u električnim baterijma (Rimac), u medicinskom istraživanju i nekim drugim poljima koja se identificiraju međunarodnim uspjehom. Ta područja, ti timovi, moraju se poduprijeti.

    Zaključno - gdje je u svemu tome, napose u 4. industrijskoj revoluciji, Hrvatska danas, i što nam je o tom pitanju činiti u idućim godinama?
    - Hrvatska danas nije u dobroj poziciji, što se vidi iz relevantnih EU rang-lista gdje smo ili na dnu ili pri dnu. Ako RH ne prilagodi svoj fokus u znanosti, onda će već sada katastrofalni odlazak mozgova biti još masovniji, i mi ćemo kao zemlja strahovito nazadovati. Srećom, MZO radi na brojnim mjerama kroz koje sam uvjeren da možemo od Hrvatske stvoriti znanstveno izvrsnu i gospodarstveno kompetitivnu zemlju.(D.J.)
    TOME ANTIČIĆ, državni tajnik za znanost i EU fondove, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske

    FRANE ŠESNIĆ
    MLADI MORAJU BITI NOSITELJI TRENDOVA, KREACIJA I INOVACIJA

    Tehnologija neupitno donosi napredak i osigurava budućnost. Njezinom pametnom, usmjerenom i reguliranom implementacijom moguće je uvelike poboljšati kvalitetu života ljudi uštedom ograničenih resursa poput vremena i energije. U tom kontekstu godinama se zalažem za razvoj inovacijskog poduzetništva koje kvalitetno može pratiti i stvarati na tehnologiji i znanosti bazirana rješenja. Takve pothvate svakako mora pratiti adekvatna i pravovremena financijska podrška za što rješenje vidim u naprednim financijskim instrumentima. Razvojna agencija Zagreb svojim svakodnevnim aktivnostima pridonosi poticanju poduzetništva kroz jačanje poduzetničkih kompetencija, te im pomaže pri transferu poslovnih ideja u proizvode i usluge. Kroz naš Tehnološki park i programe, poput predinkubacije, inkubacije, postinkubacije i akceleracije, nastojimo mladima koji će biti nositelji 4. industrijske revolucije osigurati uvjete za razvoj njihovih inovativnih ideja koje već sada stvaraju buduće trendove. U TPZ-u u ovome trenutku inkubirana je ukupno 81 visokotehnološka tvrtka, sa više od 200 zaposlenika, čije su djelatnosti usmjerene razvijanje različitih inovacija primjenjivih u područjima novih tehnologija, fizike i energetike do turizma, mode i zdravlja. Gotovo svakodnevno dobivamo nove upite zainteresiranih osoba s perspektivnim idejama i projektima, što dokazuje kvalitetu i potencijal naših domaćih inovatora koji kanaliziranjem znanja, ideja i tehnoloških dostignuća kroz startup poduzetništvo ostvaruju međunarodne tržišne uspjehe. U spomenuti prostor na Velesajmu do sada je uloženo 15 milijuna kuna. Upravo je u provedbi nastavak opremanja ovog prostora najsuvremenijom i visoko sofisticiranom opremom i uređenje laboratorija, za što nam je odobreno i gotovo 16 mil. kuna europskog novca. Naravno, kako bismo kao društvo postigli što bolje rezultate potrebno je intenzivnije razvijati ljudske potencijale koji će biti spremni pratiti nastale i nadolazeće tehnologije i sve ono što te tehnologije sa sobom nose. Stoga je na kvalitetnoj edukaciji nužno raditi na svim razinama obrazovanja, počevši od najranije dobi. U startup sferi platforma koja obuhvaća edukaciju, mentoriranje, infrastrukturnu i tehničku pomoć kombiniranu s multidisciplinarnošću tima i umrežavanjem, čine idealnu kombinaciju koja osigurava razvoji i tržišni uspjeh.
    FRANE ŠESNIĆ, Direktor Razvojne agencije Zagreb - TPZ d.o.o., tvrtke koja upravlja zagrebačkim Tehnološkim parkom.
    Kina je apsolutno najveći svjetski investitor u obnovljive izvore energije, zemlja s apsolutno najvećom instaliranom snagom iz pogona obnovljivih izvora. Svake godine Kina obnovljive izvore energije ulaže više od sto milijardi dolara. Tri su podjednako važna i kritična razloga zašto Kina već nekoliko godina najhitnije što može, a da to bude održivo, instalira ogromne pogone obnovljivih izvora energije. Najnoviji projekt je velika plutajuća solarna elektrana na mjestu gdje je prije bio ugljenokop Anhui. Ugljenokop je poplavljen, na njegovom mjestu nastalo je jezero dubine između četiri i deset metara, da bi prošle godine započelo instaliranje 166.000 fotoelektričnih panela, ukupne snage 40 MW, što je dovoljno za snabdijevanje 15.000 domaćinstava. Ovakav potez s jedne strane predstavlja još jedan rekord u razvoju industrije u smjeru obnovljivih izvora energije, a s druge ilustrira da je ugljen kao energent definitivno mrtav, i to u korist apsolutno čistih energetskih izvora. Prethodno je istoj stvari s jednim ugljenokopom doživjela Velika Britanija. O ovom projektu izvijestio je Business insider, navevši da je Kina “jedan od najvećih svjetskih investitora u alternativne izvore energije poput sunčevih, vjetro i hidroelektrana”. Izjava je višestruko netočna. Kina je apsolutno najveći svjetski investitor u obnovljive izvore energije, zemlja s apsolutno najvećom instaliranom snagom iz pogona obnovljivih izvora, konačno, ono što je prije 15 ili 20 godina bilo “alternativni izvori energije”, već cijelo jedno desetljeće, a posljednjih godina apsolutno, postali su mainstream. Kina je već godinama najveći svjetski zagađivač atmosfere stakleničkim plinovima i time predstavlja i veliku prijetnju u smislu klimatskih promjena, ali je time ujedno i ključna karika u procesu spašavanja globalne klime. Također, svake godine u toj zemlji od jezivih zagađenja izgaranja fosilnih goriva, najviše uslijed ugljena, u ovoj zemlji pomre između 350 i 400 tisuća ljudi od bolesti koje su zaradili uslijed zagađenja. Kina je kao najveća svjetska i stalno rastuća svjetska ekonomija stalno izrazito gladna energije, a tu je i pitanje praćenja ritma tehnološkog razvoja povezanih s obnovljivim izvorima energije, što je u Europi prije svih prepoznala Njemačka i na tome jako profitira. Sve ove stvari natjerale su Kinu da razvoj obnovljivih izvora energije i prelazak na njih shvati kao pitanje opstanka na niz načina. Prije godinu dana državne vlati u Pekingu objavile su plan da do 2020. godine ulože 361 milijardi dolara u obnovljive izvore. Najmanje 13 milijuna novih radnih mjesta koje pritom Kina namjerava otvoriti samo je jedna vrlo sretna nuspojava ovakvog poteza. Nasuprot kineskom očitom totalnom odustajanju od ugljena, što naveliko radi i EU, i to kao tek prvoj fazi za kojom bi trebalo slijediti i industrijsko skidanje s ovisnosti o nafti, SAD je sa stupanjem Donalda Trumpa na vlast krenuo u poticanje ugljena kao energenta. Ovaj Trumpov potez doveo je do snažnog bunta u SAD-u cijelog niza inače sasvim raznorodnih organizacija koje su se s obnovljivim izvorima energije našle oko istog cilja; ekološke organizacije, velike kompanije koje ulažu ili žele ulagati u zelenu energiju, političari od konzervativaca do ljevice, skupine urođenika... Nije tajna da je Trump ostao šokiran kad mu je veliki dio zemlje naprosto okrenuo leđa i nedavno mu poručio da “mogu oni razvijati zelenu budućnost i unatoč njemu”, a u suradnji s EU. Što se Kine tiče, ona je još 2015. proizvela 1,5 milijuna GWh iz obnovljivih izvora. SAD je proizveo 600.000 GWh, nešto više od Brazila i Kanade. Pritom je bilo zanimljivo vidjeti da je SAD u toj utrci nad Kinom za dlaku vodio u energiji iz vjetra, a da je Kina za kakvih 25 posto vodila ispred SAD-a u utrci u solarnoj energiji. Te godine kompanije u SAD-u investirale su u obnovljive izvore energije 44 milijarde dolara, dok je Kina investirala 102 milijarde. Da bi prije točno jedne godine Kina objavila plan o investiciji od najmanje 361 milijardi dolara, što su zapadne ekonomije u pravilu doživjele kao crveni alarm da učine što god mogu za što brže izboriti se za svoje mjesto u zelenoj energetskoj i tehnološkoj budućnosti.
    express.hr


    Kina ulaže 360 milijarda dolara u obnovljivu energiju
    Kina u sljedeće četiri godine planira uložiti 360 milijarda dolara u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, objavila je u četvrtak kineska Nacionalna uprava za energiju (NEA), dok se najmnogoljudnija zemlja svijeta sve više pokušava odmaknuti od "prljave" energije poput ugljena. Ulaganja bi trebala otvoriti 13 milijuna radnih mjesta u tom sektoru, navodi NEA u nacrtu dokumenta u kojem se predstavlja energetska politika za razdoblje 2016.-2020. NEA je ponovila da je cilj do 2020. godišnje proizvoditi energiju iz obnovljivih izvora ekvivalentnu energiji koja bi se dobila izgaranjem 580 milijuna tona ugljena, odnosno 15 posto od ukupne potrošnje energije u Kini. Nova postrojenja za proizvodnju struje od hidro, solarne, vjetro i nuklearne energije činit će oko polovice novoinstaliranih energetskih kapaciteta do 2020. godine, navodi NEA. Uprava nije objavila druge pojedinosti o financiranju tih projekata.
    www.poslovni.hr

    Kina s najvećom plutajućom solarnom elektranom želi biti svjetski lider u korištenju obnovljivih izvora
    Kina je objavila kako je završila izgradnju najveće plutajuće solarne elektrane na svijetu te ju uspješno povezala s lokalnom energetskom mrežom. Najveća plutajuća solarna elektrana na svijetu smještena je u gradu Huainan u Kini, a izgradio ju je kineski proizvođač invertera Sungrow Co. Sustav ima snagu od 40 megavata, a ironično je što je sama elektrana izgrađena na poplavljenom rudniku ugljena. Plutajuće solarne farme kako se još nazivaju, imaju nekoliko prednosti. Najveća je što štede teren u gusto naseljenim područjima, što je za Kinu, koja ima preko 100 gradova s populacijom od više od milijun stanovnika veoma važno. Ovi plutajući sustavi također smanjuju isparavanje vode, a hladniji zrak na površini jezera pomaže da se minimizira rizik od propadanja solarnih ćelija, zbog dugotrajnog izlaganja visokim temperaturama prenose iz CleanTehnice. Međutim, najzanimljivija stvar o plutajućoj solarnoj elektrani Huainan jest činjenica da je jezero na kojem pluta, nastalo nakon što je stari rudnik ugljena, tijekom godina ispunjen kišnicom. Provincija Anhui bogata je rezervama ugljena koji se koristi za potrebe kineskog gospodarstva. Za razliku od SAD-a, gdje Vladine daje sve veću potporu korištenju ugljena i termoelektrana koji ih koriste, Kina, koja se toliko ograđivala od upozorenja o utjecaju na okoliš, sada se zalaže da korištenje ugljena postane prošlost te želi postati vodeći svjetski proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora.
    zimo.dnevnik.hr

    Najveća američka građevina od drvene konstrukcije biti će poslovna zgrada i nalaziti će se u gradu Newarku u saveznoj državi New Jersey. Kanadski studio Michael Green Architecture prezentirao je planove za veliki uredski kompleks od drveta koji će biti formiran kao kompleks tri volumena visine šest, osam i jedanaest katova. S površinom od 46.451 kvadratnih metara očekuje se da će ova zgrada, kada se izgradi, ponijeti titulu najveće u Sjedinjenim Američkim Državama koja je izgrađena korištenjem drveta kao primarnog građevinskog materijala. Arhitekti su izabrali drvo zbog održivosti, ali i zbog kvalitete i brzine izgradnje. Drvena zgrada će biti duplo veća od slične zgrade u Mineapolisu, koju također potpisuje studio Michael Green Architecture, i koja je do sada nosila epitet najveće zgrade od drveta u SAD. Kroz pokazane rendere, može se uočiti da će drvo biti potpuno izloženo u interijeru dok će veliki prozori na fasadi i centralni atrijum sa staklenim krovom osigurati dovoljno prirodnog osvjetljenja. Arhitektonska tvrtka projektirala je ovu zgradu komercijalne namjene prema zahtjevu kompanije za nekretnine Lotus Equity Group. Zgrada će biti dio novog trga Riverfront koji će se nalaziti na površini od 4,8 hektara. Cjelokupan projekt Trga Riverfront imati će ekološki karakter tako da su arhitekti za gradnju izabrali drvo što zbog održivosti što zbog kvalitete i brzine izgradnje. „Dobre zgrade su dobri susjedi i mi predviđamo održivu, efikasnu i arhitektonski zapanjujuću budućnost Newarka.“, rekli su arhitekti. Projekt Trga Riverfront će sadržati stambeni kompleks od 2.000 stambenih jedinica, mnoštvo uredskog prostora, hotel, objekte kulture i funkcionalno zamišljen javni prostor. Početak gradnje očekuje se ove godine.
    www.gradnja.rs

     

    HD DRVENA ZGRADA 750 1

    HD DRVENA ZGRADA 750 2

    HD DRVENA ZGRADA 750 3

    HD DRVENA ZGRADA 750 4

    HD DRVENA ZGRADA 750 5

    Hrvatske šume će svoje zgrade grijati drvnim peletima. Više državnih tijela već provodi aktivnosti koje imaju za cilj povećanje svijesti o prednostima upotrebe energenata iz obnovljivih izvora među kojima se svakako ističu biomasa i pelet. "Hrvatske šume također žele dati aktivan doprinos održivom razvoju i većoj uporabi obnovljivih izvora energije te tako pomoći lokalnu poslovnu zajednicu koja proizvodi pelet i pripadajuće tehnologije. Naš novi pristup šumarstvu polazi od najbližeg okruženja šume, pa sve više uzimamo u obzir potrebe lokalnog stanovništva. U našim objektima prelazimo na drvni pelet, sada smo nabavili 40 peći, a u pripremi će se ubrzo naći još više od 100 lokacija što osim ekoloških ima i ekonomske razloge", rekao je Krunoslav Jakupčić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma. Ova tvrtka u državnom vlasništvu nastavit će prilagodbu europskim i nacionalnim trendovima tranzicije prema nisko-ugljičnom gospodarstvu što je trend u svim članicama EU.
    www.energetika-net.com


    Grijanje na pelete - jeftino, ekološko i ekonomično
    Ne šteti zdravlju, ne zagađuje zrak, sto posto je ekološko i usto vrlo ekonomično. Riječ je o grijanju na pelete, koji zovu i energentom budućnosti. Iako su od nafte i plina jeftiniji i do 40 posto, potražnja za peletima još je premala pa se gotovo sve proizvedeno u Hrvatskoj - izvozi. S pola vrećice peleta Marina ugrije čak pet soba. Kuću je pregrijala, a račune za grijanje - prepolovila. Marininu obitelj peleti griju, no od njih i žive. Ona i suprug svu ušteđevinu uložili su u vlastitu peletirnicu. Dva kilograma peleta ugriju kao litra loživog ulja, ali čak 16 puta manje onečiste okoliš. No samo su rijetki toga svjesni. Iako je pelet gorivo budućnosti - politički lobiji, tvrde u drvnom klasteru, forsiraju fosilna goriva. Pisali su premijeru - traže pomoć. Tražimo reviziju tog pravilnika, tražimo reviziju zakona o obnovljivim izvorima energije, koji je usput donesen na telefonskoj sjednici Vlade, ističe Marijan Kavran, direktor Hrvatskoga drvnog klastera. Nema razvoja ni bez decentralizacije Hrvatskih šuma. Jer županjska Šišarka po trupce ide u 100 km udaljenu Požegu. Na prijevoz godišnje troše 250 tisuća eura. Iz Zagreba se dodjeljuju kvote gdje će tko i kamo voziti trupce. Ovako moramo koristiti kamione, trošiti naftu, što isto tako zagađuje okoliš, a borimo se da dođe do što manjeg zagađivanja, ističe Mijo Ćošković, direktor tvrtke za proizvodnju peleta u Županji. I dok su drvo i šuma visoko na ljestvici prioriteta naših europskih susjeda, mi smo spori, nejasni i većinom izvrćemo jasna pravila EU - kažu u klasteru. Zato nam 90 posto peleta izgori u europskim pećima, a velik dio građana miješa pelete i palete.
    vijesti.hrt.hr


    Grijanjem na pelete ostvarile bi se značajne uštede
    O kolikim uštedama se radi rečeno je na primjeru grijanja obrazovnih institucija koje godišnje na ime grijanja izdvajaju oko 250 milijuna kuna. Grijanje na pele omogućuje velike uštede, a uz iste toplinske učinke kao i kod grijanja sa fosilnim energentima, istaknuto je na današnjoj konferenciji za novinare Udruge proizvođača peleta, drvne biomase i pripadajućih tehnologija i Hrvatskog drvnog klastera koja je održana u Vinkovcima. Tom prilikom predstavljena je i inicijativa kojom su pozvali nadležne institucije da se kroz sustav javne nabave većina javnih objekata umjesto na fosilna goriva grije na pelet kao obnovljivi izvor energije, što donosi velike uštede. Prema riječima tajnika klastera Darka Motika, koji je i profesor na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, grijanje na pelete omogućava značajne uštede, a jamči i ostajanje novca u Hrvatskoj, a ne da se radi kupovine plina i drugih goriva financiraju strane tvrtke. - U odnosu na plin grijanje na pelete povoljnije je 20 posto, a u odnosu na naftu čak 40 posto. Pri tome se bilježe i značajno manja zagađenja CO2. Najbitnije je da Hrvatska raspolaže sa dovoljnim količinama sirovine pri čemu se iz godine u godinu šumska biomasa obnavlja, odnosno, bilježimo veći prirast šume nego što je posiječemo tijekom godine, rekao je Motik. U Hrvatskoj trenutno djeluje 15-ak proizvođača peleta koji godišnje proizvedu oko 250 tisuća tona ovoga energenta, Najveći dio proizvodnje, čak preko 90 posto se izvozi i to najvećim dijelom u Njemačku, Italiju, Austriju i Sloveniju. Pojašnjavajući inicijativu rečeno je kako 3200 javnih naručitelja u Hrvatskoj direktno i autonomno odlučuju o vrsti grijanja. Istaknuto je kako je to prilika da Hrvatska energetski postane neovisna s obzirom da ima dovoljne količine sirovine, posjeduje tehnologiju, a u isto vrijeme ostvarile bi se i značajne uštede. Na taj način država bi došla do sredstava koja bi se mogla usmjeriti dalje. O kolikim uštedama se radi rečeno je na primjeru grijanja obrazovnih institucija koje godišnje na ime grijanja izdvajaju oko 250 milijuna kuna. Prebacivanjem na grijanje na pelete ostvarile bi se uštede i do 30 posto, odnosno, minimalno 100 milijuna kuna. Kako bi se sustav prebacio na grijanje na pelete potrebno je prilagoditi i sustav grijanja koji se, kako je rečeno, isplati u roku od 3 do 5 godina. Da su razvijene zemlje već prepoznale prednosti peleta kao energenta govori i primjer Italije koja godišnje proizvede 500.000 tona peleta, a troši 3,5 milijuna tona.
    www.vecernji.hr


    Grijanjem na pelete prepolovili troškove za pola milijuna kuna
    Sa samo nekoliko milijuna tona drvenih ostataka ili peleta mogli bismo grijati nekoliko gradova srednje veličine. Grijanjem na pelete prepolovili smo troškove koje smo imali s lož-uljem. Godišnje trošimo čak pola milijuna kuna manje, a pritom se ne grije samo naša osnovna škola sa 343 đaka nego i dječji vrtić, sportska dvorana i bazen u našem sastavu – kaže prof. Mladen Bolf, ravnatelj Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Delnicama, Potencijal biomase, zna li se da je čak 48% teritorija Hrvatske pod šumama, ogroman je. S nekoliko milijuna tona drvenih ostataka, od kojih prešanjem nastaju peleti ili drvno biogorivo, u nas bi se, tvrde stručnjaci, mogli grijati deseci gradova srednje veličine. U svakoj školi i drugim javnim ustanovama koje će obnavljati kotlovnice u obzir bi se morale uzeti prednosti peleta koji su 30% jeftiniji od plina i 50% od loživog ulja. Dva kilograma peleta daju istu količinu topline kao i jedna litra loživog ulja, a u atmosferu sagorijevanjem ispuštaju samo 18 grama CO2, nasuprot 295 grama ili 16 puta više iz loživog ulja. – Peleti su najjeftiniji način grijanja, kojim se smanjuje i zagađenje i ugljikov dioksid koji nastaju tijekom transporta fosilnih goriva – objašnjava i direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran. Ispada da 95% domaće proizvodnje peleta izvezemo u Sloveniju, Austriju, a najviše u Italiju (što čini 23% tržišta EU). Od lani proizvedenih 230.000 tona u Hrvatskoj kod kuće je tako ostalo svega 5%, dok potražnja za tim visokovrijednom, CO2 neutralnim gorivom godišnje u svijetu raste po stopi od 20%. Raoul Cvečić Bole, direktor Energy Peletsa iz Delnica i predsjednik Udruge proizvođača peleta, briketa i drvne biomase, kaže kako, ovisno o površini koja se grije, za kotlove za centralno grijanje na pelete treba izdvojiti oko 15.000 kuna, a za sobne peći koje se mogu kupiti od 5000 kuna naviše. No moguće su i subvencije Fonda za zaštitu okoliša ili energetskih agencija.
    www.vecernji.hr


    Hrvatska može i mora više koristiti obnovljive izvore energije
    Moglo se čuti i podsjećanje kako je Hrvatska potpisnica Kyoto protokola s čime se obvezala do do 2020. godine poveća potrošnju energije iz obnovljivih izvora i tako smanji ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu. U organizaciji Udruge Eko Slavonija i Vukovarsko – srijemske županije danas je u Vinkovcima održana prva Međunarodna konferencija o optimalnom energetskom korištenju biomase u istočnoj Slavoniji. Bila je to još jedna prilika da se prisutnima ukaže na značajne financijske i materijalne uštede, značajnom doprinosu smanjenja emisija CO2 što predstavlja važan dio EU okolišne i energetske politike što se dobiva korištenjem energije iz obnovljivih izvora energije. Moglo se čuti i podsjećanje kako je Hrvatska potpisnica Kyoto protokola s čime se obvezala do do 2020. godine poveća potrošnju energije iz obnovljivih izvora i tako smanji ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu. - Značaj korištenja biomase prepoznali su hrvatski građani, ali ne i dosadašnje hrvatske Vlade. Kao članica EU Hrvatske je preuzela obveze iz Direktive o promociji energije iz obnovljivih izvora energije s čime smo se obvezali da 2020. moramo imati 20 posto energije iz obnovljivih izvora. Sada smo na 16,4 posto, što nije loše, rekao je Goran Krajačić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Prisutnima se obratio i Andrija Matić, pročelnik za poljoprivredu Vukovarsko – srijemske županije, koji je rekao kako poljoprivreda može snažno odgovoriti na bitna pitanja EU u smislu "zelene" energije. Smatra i kako nekoliko stotina hektara raspoloživog poljoprivrednog zemljišta koje može biti u funkciji obnovljivih izvora energije. - Hrvatska može i mora biti sto posto obnovljiva i to kombinacijom korištenja energije sunca, vjetra i biomase, ali da se ta tranzicija mora obaviti tako da se usput jačaju lokalne zajednice i omogući lokalnom stanovništvu sudjelovanje u svim fazama projekta te vrste. Nedopustivo je da izvozimo pelete, a uvozimo skupu naftu, rekla je predsjednica Udruge Eko Slavonija Katarina Kozina. Dodala je kako se ona i njena udruga zalažu za izgradnju velike elektrane i toplane na biomasu na području istočne Slavonije ali i sadnju brzorastućih nasada breza i topola na području županjske Posavine stradalom u svibnju prošle godine u poplavi. Uz domaće stručnjake u radu konferencije sudjelovalo je tridesetak stručnjaka i predstavnika udruga te lokalne samouprave i uprave iz BiH, Velike Britanije i Hrvatske.
    www.vecernji.hr

    Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova (ETS od eng. Emissions trading system) Europske unije temeljni je alat za smanjenje industrijskih emisija. Europski parlament raspravljao je 5. veljače i glasovao 6. veljače o prijedlogu za reformu ETS-a. Reforma o kojoj je odlučivao Parlament i koja je usvojena na glasanju 6. veljače bila je neophodna. Naime, EU je treći najveći zagađivač ugljikovim dioksidom na svijetu s najambicioznijim planom: želi smanjiti emisije za 40 posto do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. godine. ETS je pokrenut 2005. kako bi se smanjile emisije u industrijskom sektoru. ETS obvezuje više od 11 tisuća elektrana i tvornica na posjedovanje dozvole za svaku tonu emisija CO2. Tvrtke ih moraju kupiti na aukcijama, a količina dozvola, kao i besplatnih dozvola, svake se godine smanjuje. Radi se o financijskom poticaju za smanjenje zagađenja – što manje emisija, manji je trošak. Cijena ovisi o tržištu i rezultat je kretanja ponude i potražnje. Za neke tvrtke dozvole su besplatne, ako postoji rizik da će tvrtka zbog povećanih troškova napustiti regiju i preseliti proizvodnju na područje gdje su dozvole jeftinije. Dozvole za emisijske jedinice trenutno su iznimno jeftine, jer je potražnja za njima pala uslijed gospodarske krize dok je ponuda ostala stabilna. Suficit dozvola je u 2013. godini iznosio 2,1 milijardi, što je malo smanjeno u 2014. i onda još značajnije na 1,7 milijardi dozvola u 2015. te na 1,69 milijardi u 2016. Ta velika količina dozvola na tržištu po niskim cijenama ne potiče tvrtke na ulaganje u zelene tehnologije, što ide u potpunosti protiv cijele ideje da se pomoću sustava borimo protiv klimatskih promjena. Trenutna direktiva o ETS-u istječe 2020. godine. Cilj reforme je stvaranje i provođenje učinkovitog i stabilnog tržišta emisijama za razdoblje nakon 2020. s planovima za poboljšanje troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika u skladu s obvezama iz Pariškog klimatskog sporazuma. Kako bi se podigle cijene, prijedlog uključuje brže postupno povlačenje količine dozvola za emisije, za 2,2 posto od 2021. u usporedbi s postojećim smanjenjem od 1,74 posto. Zastupnici zatim žele udvostručiti količinu dozvola u rezervi. Time bi se višak uklonio s tržišta i vratila ravnoteža ponude i potražnje, a dodatne količine jedinica puštale bi se u prodaju samo po potrebi. Kad se pokrene, rezerva za stabilnost tržišta povukla bi 24 posto neraspoređenih jedinica svake godine. Konačno, prijedlog uključuje i stvaranje nekoliko mehanizama za potporu kojima će se industriji i energetskim sektorima pomoći u inovacijama i ulaganjima u prelasku na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika. To uključuje dva nova fonda, a to su: Fond za inovacije, kojim se proširuje postojeća potpora za primjenu inovativnih tehnologija na napredne inovacije u industriji i Fond za modernizaciju, kojim se omogućuju ulaganja u modernizaciju energetskog sektora i širih energetskih sustava te povećanje energetske učinkovitosti u deset država članica s nižim dohocima. Nakon glasanja u EP, Vijeće će morati i službeno usvojiti tekst prije nego što se tekst objavi u Službenom listu EU-a.
    croenergo.eu


    EU priprema reformu sustava trgovanja emisijama CO2
    Smanjivanje emisije stakleničkih plinova, ponajprije ugljičnog dioksida, u središtu je svake strategije suzbijanja posljedica klimatskih promjena. Ključni stup europske strategije za klimu i energiju je shema trgovanja dozvolama za emisiju CO2 (ETS), daleko najveći multinacionalni sustav te vrste na svijetu, pišu europski mediji. U sklopu sustava, pokrenutog 2005., gotovo 10.000 velikih tvornica u EU kupuje i prodaje dozvole za emisiju CO2. Tvornice koje premaše svoju kvotu mogu kupiti neiskorištene dozvole onih koji su uspješniji u smanjivanju svojih emisija. Sustavom je obuhvaćeno oko 40 posto ukupne emisije CO2 u EU. No, ETS se našao pod udarom kritika jer je velikodušno dodjeljivanje dozvola rezultiralo golemom dobiti energetskih kompanija, nekih od najvećih zagađivača u EU, koja se procjenjuje na 1,2 milijarda eura. Cijene dozvola zbog toga su u prvoj fazi sustava, koja je završila 2007., postale gotovo beznačajne. Istodobno, konzultantska kuća “Poit Carbon” procjenjuje da je emisija ugljičnog dioksida u Europi prošle godine porasla za 1,1 posto. Jeftine dozvole također nisu potaknule industriju na veća ulaganja u čistu infrastrukturu i energetsku učinkovitost. Prošle godine gotovo polovica zemalja članica nije napredovala u ispunjavanju svojih obveza iz Protokola iz Kyota. Potrošačke cijene su porasle, a s njima i dobit energetskih kompanija te emisija ugljičnog dioksida. Imajući to u vidu, Europska komisija predstavila je u siječnju nekoliko prijedloga za suzbijanje klimatskih promjena, među kojima i reformu ETS-a. Prema prijedlogu, dozvole za emisiju ugljičnog dioksida određivat će se na europskoj razini umjesto, kao do sada, na nacionalnoj, a kupnja dozvola postupno će zamijeniti njihovo besplatno dodjeljivanje. Do 2020. kupovat će se sve dozvole u energetskom sektoru. Kupnja dozvola obuhvatit će s vremenom i ostale industrijske grane koje troše mnogo energije, a od 2012. do 2020. povećat će se broj sektora obuhvaćenih ETS-om, uključujući i civilni zračni promet, koji već prosvjeduje zbog milijardi eura dodatnih troškova koje će zbog toga imati. Uključit će se petrokemijsku industriju, proizvodnju amonijaka i aluminija, a izvan sustava ostat će cestovni promet i brodarstvo te poljoprivreda i šumarstvo. Osim toga, za grane koje nisu obuhvaćene ETS-om, kao što su poljoprivreda, zbrinjavanje otpada, građevinarstvo i promet, zemlje članice dobit će obvezujuće nacionalne ciljeve za smanjenje emisije ugljičnog dioksida, s tim da će bogatije zemlje dobiti strože ciljeve. Unatoč tomu, aktivisti za zaštitu okoliša strahuju da ETS-ov cilj, prema kojemu bi industrija do 2020. trebala smanjiti emisiju ugljičnog dioksida za 21 posto u odnosu prema 2005., nije dovoljno strog. Mnogi dijelovi svijeta u ETS-u ipak vide primjer kako smanjiti emisiju ugljičnog dioksida uz najnižu moguću cijenu. Kroz ETS svake se godine na dozvolama za emisiju ugljičnog dioksida ostvari trgovina vrijedna gotovo 50 milijardi eura, a popratni financijski proizvodi pokazuju impresivan rast.
    www.poslovni.hr

    Što više rastavljamo materiju, stvari oko nas, nalazimo da je sve, zapravo, vibrirajuća energija. Što dublje promatramo prirodu materije počinjemo uviđati da postoji puno više prostora nego očigledne materije. Kvantna fizika je već prije puno godina učinkovito pobila naivnu koncepciju “vjerujem u ono što vidim”. Otkrilo se da su atomi većinom prazan prostor, dok su tzv. subatomske čestice očito valovi energije. To bi značilo da je cijeli svijet oko nas jedan veliki prazan prostor. Postojimo li onda uopće? “Svi događaji i predmeti s kojima se susrećemo u stvarnom životu – zgrade, ljudi, gradovi, automobili, mjesta – sve što vidimo, držimo, dodirujemo, mirišemo, kušamo i čujemo – postoje kao rezultat vizije i osjećaja u našem mozgu”.– Harun Yahya Mi smo naučeni da razmišljamo kako su te slike i osjećaji uzrokovani čvrstim pojavnim svijetom izvan našeg mozga, gdje materijalne stvari postoje. Međutim, u stvarnosti mi nikada ne vidimo stvarne materijale niti ih dodirujemo. Drugim riječima, svaki materijalni entitet za koji vjerujemo da postoji u našim životima, je, zapravo, samo vizija koja je stvorena u našem mozgu. Ovo nije filozofska spekulacija. To je empirijska činjenica dokazana od strane moderne znanosti. Danas bi svaki znanstvenik koji je specijalist medicine, biologije, neurologije ili bilo kojeg drugog područja vezanog za istraživanje mozga, kada bi ga se pitalo kako i gdje vidimo svijet, rekao da vidimo cijeli svijet u centru vizije koji nalazi u našem mozgu. Ova činjenica je znanstveno dokazana u dvadesetom stoljeću, i iako se može činiti čudnim, nužno se podrazumijeva da je potrebno odgovoriti na slijedeća dva pitanja: “Ako tijekom života samo promatramo vizije stvorene u našem mozgu, onda tko stvara te vizije? I tko je taj koji promatra ove vizije u našem mozgu, uživa u njima, postaje uznemiren ili sretan? “ Harvardski profesor fizike, P.W. Bridgeman objašnjava: “Struktura prirode je takva da je procesi naših misli uopće ne mogu shvatiti... Dostigli smo granice vizije velikih pionira znanosti.” Popularni američki fizičar Michio Kaku je također izjavio: “Fizičari svake godine dolaze sa sve luđim idejama o fizičkoj stvarnosti. To je zato što je stvarnost luđa od svih naših mogućih predodžbi.” Uzimajući to u obzir, postavlja se pitanje: koja je stvarna priroda našeg postojanja? Jesam li ja fizičko tijelo? Ili fizičko tijelo udomljava “pravog mene”? Ako je tako, tko sam ja? Ako je ovo fizičko tijelo samo nakupina vibrirajućih valova energije, koji su presvučeni i ukrašeni drugim valovima energije, u tom slučaju ispada da smo mi, grubo rečeno, samo kožom presvučena vreća raspadajuće materije. Svakako, mi mora da smo nešto više. Ali što je to više? Teolozi i filozofi debatiraju i razmišljaju o ovim pitanjima od samog početka vremena. Promatrajući iz perspektive bikokemije, ljudsko je tijelo građeno od kisika, ugljika i vodika, uz manje količine ostalih kemikalija poput dušika, kalcija, fosfora, sumpora, kalija, itd. Kad bismo išli kupiti ove kemikalije u istom omjeru koji se nalazi u našem tijelu, cijena bi bila smiješno niska. Većina ljudskog tijela je građena od kisika i vodika, što je u osnovi, voda. Znanstvenici izjavljuju da je tijelo sačinjeno od 68% vode. Proteini sačinjavaju 16,6%, masnoće 14,9% i dušik 3,3%. Drugi elementi se nalaze u manjim postocima. Voda nije skupa, također ni proteini niti ostale tvari. Očito je da vrijednost ljudskog tijela nije u njegovim kemikalijama. Ispada da mi živimo u svijetu kojeg samo promatramo, a ono što vidimo zapravo i ne postoji, ali ipak na neki način to sve doživljavamo kao stvarnost. Što nas onda, zapravo, čini vrijednima ako to nisu sirove kemikalije koje čine fizičko tijelo, a koje je većinom prazan prostor i u kojem sitne čestice plešu na valovima energije? Jedino logičko objašnjenje je da postoji nešto više – nešto nedohvatljivo našim zatupljenim materijalnim osjetilima... nešto što oplemenjuje svaki odnos pun ljubavi i što nas pokreće da imamo interakciju s drugim ljudima i životinjama... nešto čija se vrijednost ne može izmjeriti novcem... nešto transcendentalno...
    Izvor: atma.hr

     

    Znanstvenici potvrđuju: Sve je energija!
    Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku su izvan svake sumnje dokazali da je fizički svijet jedan veliki ocean energije koja se materijalizira i dematerijalizira u djeliću sekunde, uvijek iznova. Ništa nije čvrsto. To je svijet kvantne fizike. Dokazali su da su misli ono što skuplja i drži zajedno ovo vječno promjenjivo. Energetsko polje u objekte kakve vidimo.

    Pa zašto onda vidimo osobu, umjesto trepereće nakupine energije?
    Razmislite o filmskoj traci. Film je zbirka od oko 24 sličica u sekundi. Svaka sličica je od druge odvojena razmakom. Međutim, s obzirom na brzinu kojom se slike smjenjuju, naše oči su prevarene i vide kontinuirano pokretnu sliku. Razmislite o televiziji. Katodna cijev je jednostavno cijev s hrpom elektrona koji udaraju zaslon na određeni način, stvarajući iluziju oblika i pokreta. U svakom slučaju, to je ono što čini sve objekte. Imamo 5 fizičkih osjetila (vid, zvuk, dodir, miris i okus). Svako od tih osjetila ima specifičan spektar (primjerice, pas čuje drugačiji spektar zvuka nego mi, zmija vidi drugačiji spektar svjetla od nas, i tako dalje). Drugim riječima, naš skup osjetila percipira more energije iz određenog ograničenog stajališta i čini slike iz toga. To nije potpuno, niti je točno. To je samo interpretacija. Sve naše interpretacije se temelje isključivo na našoj “unutarnjoj karti” ‘stvarnosti koju imamo, a ne na pravoj istini. Naša “karta” je rezultat kolektivnih iskustava iz našeg osobnog života. Naše misli su povezane s tom nevidljivom energijom i one određuju što će energija oformiti. Vaše misli doslovno mijenjaju svemir na osnovi “čestica po čestica”, kreirajući vaš fizički život.

    Pogledajte oko sebe.
    Sve što vidite u našem fizičkom svijetu počelo je kao ideja, koja je rasla dok nije narasla dovoljno u fizički objekt kroz niz koraka. Vi ste doslovno postali ono o čemu najviše mislite. Vaš život je postao ono što ste zamislili i vjerovali. Svijet je doslovno vaše ogledalo, omogućuje vam da doživite na fizičkom planu ono što držite kao svoju istinu ... sve dok je ne promijenite. Kvantna fizika nam pokazuje da svijet nije nepromjenjiva stvar kao što se to čini. Umjesto toga, to je vrlo fluidno mjesto koje se kontinuirano gradi pomoću naših individualnih i kolektivnih misli. Ono što mislimo da je istina je zapravo iluzija, gotovo magija. Srećom, počeli smo razotkrivati privid i što je najvažnije, kako to promijeniti.

    Od čega se sastoji naše tijelo?
    Ljudsko tijelo obuhvaća devet sustava, što uključuje krvožilni, probavni, endokrini, mišićni, živčani, reproduktivni, respiratorni, skeletni i mokraćni sustav.

    Što čini te sustave?
    Tkiva i organi.

    Od čega su tkiva i organi izrađeni?
    Od stanica.

    Što čini stanice?
    Molekule.

    Što čini molekule?
    Atomi.

    Što čini atome?
    Sub-atomske čestice.

    Što čini subatomske čestice?
    Energija!

    Mi smo čisto energetsko svjetlo u svojoj najljepšoj i inteligentnoj konfiguraciji. Energija koja se stalno mijenja ispod površine, a sve to kontroliramo svojim snažnim umom. Vi ste jedno veliko i snažno ljudsko biće. Ako biste se mogli vidjeti pod snažnim elektronskim mikroskopom i vršiti druge eksperimente na sebi, vidjeli biste da ste sastavljeni od nakupina vječno promjenjive energije u obliku elektrona, neutrona, fotona i tako dalje. Tako je i sve ostalo oko vas. Kvantna fizika nam govori da je čin promatranja objekta taj koji uzrokuje da objekt bude tamo. Objekt ne postoji neovisno od svog promatrača! Dakle, kao što možete vidjeti, vaše zapažanje, vaša pažnja usmjerena na nešto i vaša namjera, doslovno stvaraju tu stvar. To je znanstveno i dokazano. Vaš svijet se sastoji od duše, uma i tijela. Svako od to troje, ima funkciju koja je jedinstvena. Ono što vidite svojim očima i iskusite svojim tijelom je fizički svijet koji ćemo nazvati Tijelo. Tijelo je učinak, stvoreno uzrokom.

    Taj uzrok je Misao.
    Tijelo ne može stvarati. Ono samo može doživljavati i biti doživljeno ... to je jedinstvena funkcija. Misao ne može doživjeti ... ona može napraviti, stvarati i interpretirati. Ona treba svijet relativnosti (fizički svijet, tijelo) da bi se doživjela. Duša je sve što jest, koja daje život misli i tijelu. Tijelo nema moć stvaranja, iako daje iluziju moći da to čini. Ova je iluzija uzrok mnogih frustracija. Tijelo je čisti učinak i nema moć uzrokovati ili stvarati. Ključ svih ovih informacija je kako vidjeti svemir drugačije nego što to vidimo sada tako da možemo manifestirati sve što doista želimo.
    atma.hr


    ILUZIJA STVARNOSTI

    Koliki broj ljudi koji ovu priču o iluziji odbacuju kao glupost uopće zna
    da oni čak i ne vide svojim očima? Oni ‘vide’ svojim mozgom. To je jedino mjesto na kojem postoji ‘svijet’ za koji mislite da je ‘oko’ vas. Do ovih zaključaka nisam došao sjedeći u zamračenoj prostoriji i pušeći travu; to je priznata znanstvena činjenica. Naše oči samo pretvaraju svjetlost u električne signale koji se neprestano šalju mozgu na interpretiranje. Ta ‘vidljiva svjetlost’ ograničena je na vrlo uzak djelić elektromagnetskog spektra, koji i sam čini tek 0,005 posto materije/energije u poznatom svemiru. Unutar tog mikroskopskog frekvencijskog raspona mi dekodiramo ‘vid’ u ‘fizičku’ stvarnost. Oči ne šalju mozgu trodimenzionalne prizore šume ili djece koja se igraju u parku, ili bilo čega drugog što mislimo da vidimo oko sebe. One šalju električne signale. Tek kada mozak dekodira te signale u prividnu trodimenzionalnu realnost, svijet za koji vjerujemo da je ‘oko’ nas počinje postojati. Nema svijeta ‘oko’ nas kako ga mi doživljavamo; sve se događa u našim mozgovima.

    Primarni vizualni korteks
    Ili se barem događa na jednoj razini iluzije. Dok gledate ovu knjigu zaista se čini da je ona izvan vas, ali ona postoji samo u vašoj glavi – a kao ‘fizičko’ tijelo, i vi također! Način na koji knjigu osjećate i vidite električni su signali dekodirani u vašem mozgu, a isto vrijedi kada čujete, mirišete ili kušate. Uho, poput svih drugih organa za primanje podražaja, pretvara vibracije u električne signale koji se šalju u mozak na interpretaciju u zvuk. Buka je u vašoj glavi. Ne postoje čak ni boje, osim kao neuroni koji se aktiviraju na određen način. Boje su različite valne dužine koje mozak dekodira iz ‘bijele’ svjetlosti u elektromagnetskom spektru. Mi ‘vidimo’ samo ono što nam mozak kaže da vidimo a to, kao što su pokusi pokazali, ovisi o tome što vjerujemo da vidimo. Ne postoji nešto kao što je Svemir, jer postoji po jedan svemir u svakom mozgu, svaki s drugačijim opažanjem. Električno kretanje pojedinih misli sada se može pratiti skeniranjem pomoću najnovije tehnologije, i ono što vjerujemo određuje put kojim će se misao kretati. Obratite pažnju na tu riječ – vjerujemo. Sada možemo početi shvaćati dublje razloge iza iluminatske kontrole ‘obrazovanja’ i medija, posebno televizije. Ako u ljudski mozak mogu usaditi set programiranih ideja o svijetu i tome što je stvarno, ta vjerovanja će, putem mozga, urediti ono što ljudi ‘vide’. Taj proces uređivanja konstruirat će realnost na način da ona bude u skladu s onim što vjeruju da bi trebali vidjeti. Na taj način mi ubacujemo detalje koji podržavaju unaprijed stvorena vjerovanja, a izbacujemo ono što je s njima u suprotnosti. Ono što mislimo da vidimo diktirano je unaprijed stvorenim idejama, i to je razlog zašto nam ih sustav neprestano nastoji implantirati. Kako zovemo informacije koje nam televizija predstavlja? Televizijski programi. Televizija nam prodaje vizije.

    Što je dobro a što je loše?
    Naši životi se sastoje od bezbroj dobrih i loši stvari, događaja, trnutaka itd. Naš život je cjelina protkana takozvanim lošim i dobrim stvarima. Što je dobro? Kada nađemo idealnog partnera, sagradimo kuću, kupimo auto ... dali to oslikava nešto dobro? U tom trenutku zasigurno da. Život jest sadašnji trenutak, ali protkan sa bezbroj događaja na koje mi gledamo, etiketiramo ih dobrima ili lošima. Trenutak kupnje novog auta zasigurno možemo etiketirati dobrim trenutkom, no dali je on stvarno dobar, to ćemo tek vidjeti u beskonačnom sadašnjem trenutku. Za kupnju novog auta možemo potrošiti zadnju kunu, ili se zadužiti u nekoj od banaka na nekoliko godina. Auto možemo razbiti za dan, mjesec, godinu ili nikad. Ako razbijemo auto, popravak će nam zasigurno stvoriti mnoge financijske i druge probleme, što znači da ćemo taj događaj zasigurno okarakterizirati, etiketirati lošim. Kada smo kupili auto, taj smo događaj nazvali dobrim, no isti taj auto, kad smo ga razbili etiketirali smo ga lošim. Razbijanje auta, odnosno etiketa loše stvar koja nam se dogodila, ne bi bila moguća da nismo kupili taj auto, koji smo čin kupnje etiketirali nečim dobrim. Prema ovom, svako dobro prethodi nečem lošem a loše prethodi nečem dobrom. Pa možemo zaključiti da su naši životi protkani dobrim i lošim događajima. Da nam se nije dogodilo nešto loše, ne bismo završili tamo gdje nam se dogodilo nešto dobro. No to je još jedna iluzija dobrog i lošeg. Ne postoji ni dobro ni loše, već sve jednostavno postoji, sve je onako kako i treba biti, jer da nije, ne bi niti bilo. Dobro, loše, sve je to dio programiranosti našega uma, programi koje smo pokupili od naših roditelja, rodbine, prijatelja, okoline... Nešto je loše, samo ako mi o tome stvorimo sliku, kažemo da je loše. Na slomljenu ruku mogu gledati kao na nešto loše, neću moći igrati nogomet, plivati, voziti auto itd. Ili mogu gledati ovako: neću ići na posao dva tjedna, lijepo ću se odmoriti, imat ću više vremena da provedem sa djecom, da čitam knjige, da odem do prijatelja...itd. Sve je stvar uma, programiranosti. Mi biramo, mi imamo moć na koji ćemo način etiketirati neki događaj, samo prvo moramo postati svjesni te moći. Moramo postati svjesni iluzija vjerovanja o dobrom i lošem, moramo postati svjesni da je sve baš onako kako i treba biti, jer da nije ne bi ni bilo, sve je škola i sve je prožeto ljubavlju stvaratelja, odnosno svega sa svime. Pištolj se može koristiti za razbijanje oraha, ali se može koristiti i za ubijanje, sve je stvar izbora, programiranosti na koji ćemo način gledati na njega, u koju ćemo ga svrhu koristiti. Isto je i sa “lošim” događajima, ništa nije loše ako mi to ne etiketiramo lošim, odnosno ne tražimo u tom događaju samo loše. Ono što mi nazovemo lošim, može prethoditi nečem dobrom, pa zar je onda to loše, bilo loše? A ono što je dobro može prethodit nečem lošem, pa zar je onda to dobro, bilo zaista dobro?

    Mi smo uskomešane čestice koje vibriraju...
    Materija je više od 99.9999% praznina! Nema ničega osim uskomešane čestice koja vibrira kao luda i koja čini da vjerujemo da je materija čvrsta. Kako to? Kako nemožemo vidjeti kroz materiju ako je ona 99.9999% prazna? Zašto vidimo i doživljavamo čvrstoću? Kako to da nismo učili u školi, u svih tih 12 razreda, da je materija gotovo sasvim prazna? Zašto nam nije rečeno da je materija iluzija? U čemu je tajna? Zašto nas zaglupljuju...??? Mi nismo slijepi za boje – mi smo slijepi za dimenzije i denzitete... Jedna od tajni je u ovome – naše telo je leća – filter. Ono vidi i doživljava fizičku realnost, koja u sebi i po sebi u stvari, ne postoji – ona je iluzija. Tamo vani nema objektivne realnosti! Mi je kreiramo u svojim glavama. To je kao kada bismo mogli raspoznati samo crvenu boju i onda rekli: Vidim crvenu građevinu – sve je crveno! Vjerovatno vidimo samo milionti dio realnosti koja nas okružuje. Sve druge realnosti su profiltrirane kroz naš sistem svijesti. Mi smo okruženi svim tim realitetima, ali ljudsko biće nema iskustva o njima i ne primjećuje ih. Mi čak ni ne pretpostavljamo da one postoje! Kakvo iznenađenje...

    Sve stvari su polja sila energije...
    Sledeća točka: ne postoji objektivna realnost odvojena od promatrača. Realnost koju doživljavamo selektiramo iz Apsolutne Realnosti koja nas okružuje. Mi samo doživljavamo svoju percepciju Stvarnosti! To znači da u stvari – fizička realnost kao objektivna realnost ne postoji. Naša percepcija je realnost koju mislimo da doživljavamo i formirana je od Beskonačne Realnosti u koju gledamo. Svi mi pojedinačno kreiramo svoju vlastitu realnost percepcijom! Teško je povjerovati – znam! Sve stvari u kreaciji su aspekti jednih drugih i svjesna energija može doživjeti druge energije. Te druge energije nisu obavezno one koje su svjesne kao ljudska bića. Neke su manje svjesne, neke su svjesnije. Postoje različiti stupnjevi svijesti...

    Univerzum je odnos energija...
    Ove energije su u stvari polja energetskih sila (svijesti) i jedna energija reagira na drugu. Ova reakcija je ono što nazivamo njenom percepcijom ili doživljajem! Na primer, ljudska energija može doživjeti energiju drveta i energija drveta je takođre u stanju doživjeti ljudsku energiju. Možemo upotrebiti svaku kombinaciju energija i sve dok su u okviru određenih opsega, one mogu imati iskustvo jedna o drugoj. Univerzum je odnos Energija ... Svijesti. To je odnos razmjene energija ili svijesti! Sve to je vrlo jednostavno. Razlog zašto možemo opaziti druge ljude je taj što smo u stanju osjetiti njihovu energiju. Karizmatični ljudi izazivaju ugodne osejćaje, a neki drugi čine da se osjećamo izbačenim iz ravnoteže. Neki izazovu jezu...

    Nema ničega izvan nas ...
    Mi svi kreiramo svoju individualnu realnost od Beskonačne Holografske Apsolutne Realnosti koja nas okružuje i u kojoj živimo. Mi živimo u njoj i jesmo ona! Također bi mogli nazvati tu realnost i Božijom Realnošću! U stvarnosti postoji samo Bog ... samo Duh! Postoji samo Um ili Svijest! Postoji samo kvantna juha! Mi smo Jedno sa tom Apsolutnom realnošću, ali doživljavamo samo dio njene Kontinuirane cjelovitosti. Ta apsolutna realnost je kao paleta sa koje selektiramo svoju realnost kao što slikar bira boje sa svoje palete. Ono što vidimo i doživljavamo kao fizičku realnost je izbor posebnih vibracija suštine Univerzuma. Apsolutna realnost u kojoj živimo se također naziva Univerzalni um...

    Kreacija je uvijek nova...
    Univerzalni um je/sadrži svijest kao i podsvjesno, ili takozvani Ne-Bitak. Drugim riječima, taj Um ili Bog nije statička energija – to je dinamična energija koja se stalno mijenja. Kreacija je uvek nova! Ne postoji ništa izvan univerzalnog uma, jer sve stvari i bića žive unutar kontinuirane cjelovitosti. Mi jesmo kontinuirana cjelovitost univerzalnog uma. To je naš um, ali mi isključujemo sve realnosti osim fizičke! Priče iz prošlosti su Apsolutnu Realnost ili kvantnu juhu nazivale – Ništa. To zaista jest gnijezdo Ništavila iz koga se rađaju sve stvari da bi se manifestirale. Sve stvari su kreirane iz Apsolutne Realnosti upravljenom energijom koju nazivamo misli ili um. Što smo više u stanju fokusirati svoje misli, to smo sposobniji za kreiranje. Škola na Zemlji služi da bi se ovo naučilo. Mi smo kreatori početnici!

    Napomena o Lekcijama...
    Lekcije su mala metafizička sjedinjenja koja su kreirana usmjerenim energijama misli i koje se manifestiraju na vašem ekranu. One čine misli izražene u obliku riječi i njih čitaju mnogi ljubitelji lekcija. Ove lekcije su monolozi jer čitav Univerzum jest monolog! Ne postoji ništa osim Svemogućeg i ta sila se ne obraća nikome drugom nego sebi. Uvijek je bilo i uvek će biti... The Cosmic Cookie List...

    Propuštamo više nego što vidimo ili doživljavamo...
    Samo zbog toga što doživljavamo život u materijalnom obliku preko tijela ili filtera, zamišljamo budalasto da je materija sve što postoji. Naše materijalno tijelo i naš svjesni um su sinhronizirani sa percepcijom koju kreiramo iz svoje okoline. Mi ne primjećujemo sve te druge energije ili realitete jer nismo sinhronizirani sa njima (sada ih nemožemo percipirati). Oni potiču iz drugih dimenzija i realiteta. Budući da doživljavamo samo djelić onoga što se događa – mi smo obmanuti svojim ljudskim sistemom svijesti. U tom smislu naš sistem svijesti predstavlja izvjestan neuspjeh, sa druge strane, to je brilijantno djelo kreacije, svjesno samo-određenih aspekata kreacije. Prava majstorija, za sve to postoji svrha! Veliki Su-Kreatori su vrlo, vrlo vješti...

    Mi svi kreiramo svoju vlastitu jedinstvenu percepciju iz realnosti u kojoj plivamo...
    Slična stvar se dešava kada gledamo TV. Tamo nema slike – mi je kreiramo tako što je promatramo. Isto se događa kada gledamo film. Nema pokretnih slika na ekranu – mi kreiramo slike koje se pokreću tako što gledamo sekvence nepokretnih slika. Slično je i sa uobičajenom realnošću materijalnog svijeta – mi ga kreiramo dok živimo u njemu. Naša osjetila, naš mozak i svjesni um su odgovorni za to. Vani je Apsolutna Realnost koja sadrži sve realitete. Sve stvari postoje unutar Apsolutne Realnosti ili unutar Univerzalnog Uma. Jedine stvari koje ne postoje unutar Apsolutne Realnosti su stvari koje kreiramo ponovo, iz minute u minutu. Čak i to je diskutabilno, jer čitav život je simultani doživljaj. Iz perspektive fizičke realnosti – mi smo uvijek u glavnom toku kreacije...

    Ljudska bića – minijaturni Univerzumi ....
    Možemo nazvati Apsolutnu Realnost beskonačnom Holografskom Kvantnom Juhom i ona sadrži sve realitete ili iluzije (oni su jedno te isto). Iz te kvantne juhe mi kreiramo fizički univerzum koji je naš svijet. Sigurno, uključujući i vaš monitor! Sva bića i sve stvari kreirane iz Beskonačne holografske kvantne energije su prolazni aspekti Cjeline. U međuvremenu mi smo kompletan minijaturni univerzum, duplikat Originala u punom pogonu. Zapravo, mi jesmo Original – ali nismo svjesni toga! Imamo iste kvalitete kao i sila koju ponekad nazivamo Svemogući! Tako, mi smo Apsolutna Realnost i možemo opaziti sami sebe kao Holografski Duplikat koji egzistira unutar Apsolutne Realnosti. Mi kreiramo svoju percepciju realiteta, iluzija, osobnih istina i univerzume putem snage i kvaliteta misli koje usvajamo. Mi zbog toga jesmo – živuća istina! Mi kreiramo svoj Svijet i svoju Istinu dok ih doživljavamo. Svi su oni jedinstvene kreacije...

    Ne učimo mnogo u učionicama...
    Mi kao ljudska bića (duše u materiji) smo ograničili sami sebe na samo nekoliko oktava realnosti dok je spektrum beskonačan. Sada slijedi vrlo važna točka: čitava shema deluzije/iluzije je održavana i pokretana od strane vladara našeg svijeta! Ne postoji škola ili institucija na svijetu koja će nam nešto reći o iluzornosti postojanja, a mi ipak provodimo 12 do 15 godina u tim velikim učionicama. Koji vic! Zašto je to tako?

    Ljudska bića su roboti ispranog mozga...
    Vladari svijeta žele da ljudska vrsta postoji u ograničenom stanju sa ispranim mozgom. To im olakšava da nama vladaju i dominiraju. To čini da vjerujemo i reagiramo na sve vrste fikcija i/ili besmislica. Ta zbrka ili fikcije uključuje sve postojeće filozofije, religije i političke koncepte kao i svakodnevni način života. Kao i naš financijski sistem, medicinski sistem i zločinačko obmanjivanje medija. Sve nas to okupira vjerom u svjetovno i besmisleno. Oni nas čak nateraju da odemo u rat i ubijamo svoju braću i sestre. Kakva igra! Ispran nam je mozak od dana kada smo rođeni. Vladari svijeta žele da vjerujemo samo u realnost svjesnog uma! Taj um nam kaže da su stvare onakve kakve ih vidimo. Nisu! Realnost koju doživljavamo je rezultat mentalne navike, zaglavljeni smo u mentalnom kolosjeku i prinuđeni da se rađamo iznova i iznova samo zbog toga. Mi spavamo! Probuditi se u „ono što jest“ – je individualni podvig. Postoje mnoge i mnogo bolje realnosti od ove koju većina ljudi sada doživljava ...

    Vraća se domu svoga oca...
    Čitav fizički univerzum, uključujući i svijet u kome živimo, je iluzija. Međutim, on je realan za one koji žive u toj iluziji i vjeruju u nju. Kada naše tijelo umre, energija naše duše kreće ka energetskim realitetima viših dimenzija/denziteta. Ona automatski odlazi na odgovarajući nivo univerzalnog uma. Ili kao što se pretpostavlja da je Isus rekao: ona se vraća domu svoga oca. Tamo susrećemo druge duše na sličnom nivou uma ili vibracija. Svi se vraćamo na odgovarajući nivo energetskih vibracija i kritički ispitujemo svoje putovanje na Zemlju. U međuvremenu razmislite o ovome: nadam se da ste iskusili sve svoje lekcije. Jednom kada ih sve probate i usvojite – idete direktno na nebo. Šalim se, naravno... haha!

    Možemo vidjeti da se to događa svuda oko nas...
    Vladari svijeta se protežu sve do viših realiteta univerzuma i čovječanstvo je tokom mnogo tisuća godina kontrolirano od strane negativnih snaga. Kao što znamo, to stvara pakao od života na Zemlji koji ćemo prevazići u budućim vremenima. Svijetom vlada Strah umesto Ljubavi! Energije Straha i Patnje su hrana za te vanzemaljce. Svijet zbog toga pati. To je razlog što ima toliko ratova! U bliskoj budućnosti naš trodimenzionalni način života će biti odbačen u našem svijetu. Možemo vidjeti kako se to događa oko nas. U međuvremenu neki od nas su željeli iskusiti fenomenalan završetak ovog perioda i to je razlog što nas je toliko ovdje. Majka Zemlja je uslijed toga pomalo prenastanjena, ali neće biti zadugo. Vrijeme ističe...

    Programirali smo svoj um iluzijom...
    Naše iluzorno postojanje na Zemlji je kreirano od strane kreatora u nama, kojim upravlja um populacije na svijetu. Svi mi (manje ili više) smo suglasni oko stvarnosti koju doživljavamo, dok je u stvari ono što vidimo virtualna realnost koju osnažujemo vjerovanjem u nju! Programirali smo svoj um iluzijom. Mi obmanjujemo sami sebe, a da to neznamo! U međuvremenu nas nitko ne uči što se zbilja dešava. Imamo velike institucije za učenje i sve one nas uče vjerovati u svijet osjetila – svijet vladara koji su na vlasti. Ti vladari su vrlo zadovoljni sobom. Njih same kontroliraju negativni vanzemaljci, a mi smo obmanuti sa lijeve, sa desne strane i iz sredine. Život na Zemlji je postao rezultat Laži...
    www.magicus.info

    Norveška gradi prvi električni samoplovni teretni brod. Norveška u idućoj godini planira predstaviti prvi autonomni i potpuno električni teretni brod, za koji projektanti prognoziraju da će nadomjestiti 40.000 putovanja kamionima godišnje. Proizvođač umjetnih gnojiva Yara International udružio se s industrijskom grupom Kongsberg u gradnji Yara Birkelanda, koji će prevoziti gnojivo između tri luke u južnoj Norveškoj. Na ruti duljoj od 65 nautičkih milja, brod će moći prevoziti otprilike 100 kontejnera brzinom od 12 do 15 čvorova, kaže voditelj projekta Bjorna Tore Orvika. U početku će brodom upravljati ljudi, od početka 2019. godine će biti djelomice autonoman, a do 2020. godine njime bi se potpuno automatski upravljalo, objavili su iz tvrtke. Svakodnevno je potrebno više od 100 putovanja kamiona dizelaša za transport iz Yareove tvornice Porsgrunn do luka u Breviku i Larviku, odakle isporučujemo gnojivo i proizvode kupcima širom svijeta, izjavio je glavni izvršni direktor Yare Svein Tore Holsether. S novim autonomnim kontejnerskim brodom na električni pogon preselit ćemo prijevoz s cesta na more i time smanjiti emisiju buke i prašine, poboljšati sigurnost lokalnih cesta te umanjiti emisiju dušikovih i ugljikovih plinova, dodao je. Očekuje se kako će se takvim prijevozom smanjiti emisija ugljikovih plinova za 678 tona godišnje, navodi Yara u priopćenju, dok će se za napajanje brodskih baterija koristiti gotovo isključivo električna energija iz hidroelektrana. Norveška je glavni proizvođač nafte, ali predvodi u širenju upotrebe električnih automobila zahvaljujući velikodušnim poreznim poticajima i eksperimentima s trajektima na električni pogon koji se koriste za prijelaz poznatih norveških fjordova.
    vijesti.hrt.hr


    Prvi električni autonomni teretni brod spreman do 2020.
    Norveški stručnjak za pomorsku tehnologiju Kongsberg i proizvođač umjetnih gnojiva Yara udružili su se na projektu izgradnje prvog autonomnog i potpuno električnog teretnog broda. Brod „Yara Birkeland” prevozit će gnojiva između tri luke u južnoj Norveškoj. Na ruti duljoj od 65 nautičkih milja, moći će prevoziti otprilike 100 kontejnera brzinom od 12 do 15 čvorova, kaže voditelj projekta Bjorna Tore Orvika. Operacije bi trebale započeti u drugoj polovici 2018. godine, prijevozom iz postrojenja Porsgrunn tvrtke Yara u Brevik i Larvik u Norveškoj. „Yara Birkeland” će u početku imati posadu dok bi u 2019. trebao prijeći na daljinsko upravljanje, a od 2020. trebao bi biti u stanju obavljati potpuno autonomne operacije. “Svakodnevno je potrebno više od 100 putovanja kamiona dizelaša za transport proizvoda iz Yareove tvornice Porsgrunn do luka u Breviku i Larviku, odakle isporučujemo gnojiva i proizvode kupcima širom svijeta. S novim autonomnim kontejnerskim brodom na električni pogon preselit ćemo prijevoz s cesta na more i time smanjiti emisije buke i prašine, poboljšati sigurnost lokalnih cesta i smanjiti emisije dušikovih i ugljikovih plinova”, izjavio je glavni izvršni direktor Yare Svein Tore Holsether. U sklopu partnerstva, Kongsberg će biti zadužen za razvoj i isporuku svih ključnih tehnologija na „Yara Birkeland”, uključujući senzore i integraciju potrebnu za daljinske i autonomne operacije, uz električne pogone, sustave za nadzor baterijskih i pogonskih sustava. Prema tvrtki, njegovi integrirani sustavi nadzora i nadgledanja već su sposobni osigurati tehnologiju za daljinske i bespilotne operacije. “Premještanjem kontejnerskog transporta s kopna na more, „Yara Birkeland” je početak velikog doprinosa ispunjavanju nacionalnih i međunarodnih ciljeva utjecaja na okoliš. Novi koncept također je divovski korak naprijed prema povećanom pomorskom transportu općenito”, kaže Geir Håøy, predsjednik i izvršni direktor tvrtke Kongsberg. “Razvoj sustava za autonomne operacije je prirodni korak za Kongsberg, s obzirom na naše desetljeće stručnosti u razvoju i integraciji naprednih senzora, sustava kontrole i komunikacije za sva područja brodskog poslovanja. „Yara Birkeland” će postaviti mjerilo za primjenu inovativne pomorske tehnologije za učinkovitije i ekološki prihvatljivije otpremništvo”, kaže Håøy.
    www.worldmaritimenews.com

    Solarni staklenici mogu uzgajati usjeve i generirati električnu energiju istovremeno. Sigurno ste dosad u životu makar jednom dobili neku ideju i zapitali se zašto nitko drugi nije pomislio na nešto tako jednostavno. Ovaj put, to su solarni staklenici, koji rade upravo ono što biste očekivali. Michael Loik, znanstvenik ekologije i okoliša pri Sveučilištu Kalifornija u Santa Cruzu, je u časopisu Earth’s Future objasnio kako je njegov tim službeno uzgojio svoje prve usjeve rajčica i krastavaca u jednom od tih prototipova. Kao što su se i nadali, ovi su plodovi jednako zdravi i hranjivi kao oni koji su uzgojeni u konvencionalnim staklenicima. „Pokazali smo da „pametni staklenici“ mogu pretvarati Sunčevu energiju u električnu energiju bez smanjenja rasta biljaka, što je prilično uzbudljivo“, rekao je Loik u priopćenju. „Loikov staklenik funkcionira u velikoj mjeri kao i redoviti, s obzirom na to da dizajn zarobljava svjetlost i toplinu, i održavaju biljke na optimalnoj temperaturi i vlažnosti. Postoje, međutim, neke nevjerojatno svijetle crveno-magenta ploče koje ukrašavaju krov, koji aktivno upija Sunčevu svjetlost i stvara električnu energiju. Staklenici su prilično energetski intenzivni pa se već dugo nastoji pronaći način da se smanje njihovi troškovi električne energije. Solarne ploče su već bile istaknute kao potencijalno rješenje, ali normalne solarne ploče bi jednostavno zaustavile svjetlost koja prolazi i dolazi do biljaka – prilično velika blokada. Kako bi riješili ovaj problem, Loik i njegov tim odlučili su koristiti specijalizirane verzije fotonaponskih ćelija WSPV (eng. Wawelength-Selective Photovoltaic Systems), prilično novu tehnologiju koja generira električnu energiju učinkovitije i jeftinije od običnih fotonaponskih sustava. Također, one propuštaju svjetlost, iako samo određene valne duljine, što bi potencijalno moglo poremetiti sposobnost biljaka za fotosintezu. Kako bi ova čista energija staklenika bila održiva, Loik je osigurao da biljke i dalje pravilno rastu pod ovim ružičastim tonovima svjetla. Koristeći 20 sorti usjeva – rajčicu, krastavac, limun, limeta, papriku, jagodu, bosiljak i još mnogo toga – otkriveno je da je 80 posto flore raslo jednako kao i u konvencionalnim staklenicima. Zanimljivo je da je 20 posto usjeva raslo još bolje, iako nije sasvim jasno zašto – osobito jer manje svjetlosti prodire kroz ove crvene prozore. Kao dodatni bonus, usjevi su generalno tražili nešto manje vode nego u normalnim staklenicima. „Iako je potrebno više istraživanja o utjecajima WSPV-ova, oni su obećavajuća tehnologija“, zaključuje istraživanje. Loik je rekao da ovo istraživanje „ima potencijal da staklenike postavi u offline“. Staklenici zahtijevaju znatnu količinu energije, posebno za grijanje, praćenje i osvjetljavanje tijekom najmračnijih sati u danu. Iako su dizajnirani za nešto što je doslovno zeleno, njihova je stopa ugljika mnogo veća nego što većina ljudi shvaća. Loikovo istraživanje upućuje na bolju budućnost, gdje će se u „pametnim“ staklenicima biljke uzgajati još učinkovitije nego do sada, te će istovremeno pružati način borbe protiv klimatskih promjena.
    geek.hr


    Solar greenhouses generate electricity and grow crops at the same time, UC Santa Cruz study reveals
    The first crops of tomatoes and cucumbers grown inside electricity-generating solar greenhouses were as healthy as those raised in conventional greenhouses, signaling that "smart" greenhouses hold great promise for dual-use farming and renewable electricity production. "We have demonstrated that 'smart greenhouses' can capture solar energy for electricity without reducing plant growth, which is pretty exciting," said Michael Loik, professor of environmental studies at the University of California, Santa Cruz, and lead author on a paper that appears in the current issue of the American Geophysical Union's journal Earth's Future. Electricity-generating solar greenhouses utilize Wavelength-Selective Photovoltaic Systems (WSPVs), a novel technology that generates electricity more efficiently and at less cost than traditional photovoltaic systems. These greenhouses are outfitted with transparent roof panels embedded with a bright magenta luminescent dye that absorbs light and transfers energy to narrow photovoltaic strips, where electricity is produced. WSPVs absorb some of the blue and green wavelengths of light but let the rest through, allowing the plants to grow. WSPV technology was developed by coauthors Sue Carter and Glenn Alers, both professors of physics at UC Santa Cruz, who founded Soliculture in 2012 to bring the technology to market. Loik's team monitored photosynthesis and fruit production across 20 varieties of tomatoes, cucumbers, lemons, limes, peppers, strawberries, and basil grown in magenta glasshouses at two locations on campus and one in Watsonville, California. "Eighty percent of the plants weren’t affected, while 20 percent actually grew better under the magenta windows," said Loik. Tomatoes and cucumbers are among the top greenhouse-produced crops worldwide, he said. In additional experiments, small water savings were associated with tomato photosynthesis inside the magenta glasshouses. "Plants required 5 percent less water to grow the same amount as in more conventional glasshouses," he said. "I thought the plants would grow more slowly, because it's darker under these pink panels. The color of the light makes it like being on the Red Planet," said Loik. "Plants are sensitive not just to the intensity of light but also to color. But it turns out the plants grow just as well." Reducing the energy consumed by greenhouses has become a priority as the global use of greenhouses for food production has increased six-fold over the past 20 years to more than 9 million acres today—roughly twice the size of New Jersey, according to Loik. "It's big and getting bigger," he said. "Canada relies heavily on greenhouses for vegetable production, and their use is growing in China, too." Plastic greenhouses are becoming popular for small-scale commercial farming, as well as for household food production, he added. Greenhouses use electricity to control temperature and power fans, lights, and other monitoring systems. "This technology has the potential to take greenhouses offline," said Loik, who specializes in climate change, plant physiology, water resources, and sustainable technologies. Cost per panel of WSPV technology is 65 cents per watt—about 40 percent less than the per-watt cost of traditional silicon-based photovoltaic cells. "If greenhouses generate electricity on site, that reduces the need for an outside source, which helps lower greenhouse gas emissions even more," said Loik. "We're moving toward self-sustaining greenhouses." Additional coauthors include Catherine Wade, who participated as a graduate student, Carley Corrado, who participated as a postdoctoral researcher, and undergraduates David Shugar and Devin Jokerst, all of UC Santa Cruz; and Carol Kitayama, senior grower at Kitayama Brothers Growers.
    news.ucsc.edu

    Deponiji EU skrivaju prava bogatstva, a u smeću se kriju velike količine zlata, bakra i aluminija. Katkad je nevjerojatno što „obični“ otpad ima u sebi. Izgleda kako se tamo kriju velike količine zlata, bakra i aluminija. A ono najbitnije je da su u pitanju velike vrijednosti. Znanstvenici nam ukazuju na prava mala bogatstva koja se skrivaju na deponijima diljem Europe. Zbog toga su i završili prvu studiju o svim mogućim dragocjenim materijalima koji se nalaze na velikim deponijima smeća i na otpadu diljem Europe, i sve to u sklopu projekta nazvanog ProSUM koji se provodi na razini Europske unije. Konzorcij od ukupno 17 partnera, koji predstavljaju razne istraživačke institute te geološke institute i industriju, pokrenuo je u srijedu internetsku bazu podataka koja pruža informacije o “urbanim rudnicima”. Upravo tamo je detaljno navedeno sve o dragocjenim sirovinama skrivenim u raznim odbačenim baterijama i akumulatorima, u elektroničkim uređajima ili na otpadima za vozila diljem EU. Cilj cijelog tog projekta ProSUM je pokušati utvrditi koje su inovativne mogućnosti za korištenje sekundarnih izvora kritičnih sirovina (KS) u reciklažnoj industriji te također istaknuti područja na kojima se nalaze bakar, aluminij i zlato koji vrijede više milijardi dolara. Grupa, koja također uključuje i Sveučilište UN-a, navodi kako su bogat izvor spomenutih svih sirovina i otpadi vozila. Tu se nalaze sirovine poput litija iz električnih automobila ili čelika i magnezija. Ističu kako je u odbačenim pametnim telefonima koncentracija zlata čak 25 puta veća nego što je to slučaj u najbogatijoj podzemnoj rudi. Projekt ProSUM radi na tome da uspostavi europsku mrežu znanja o raznim sekundarnim izvorima kritičnih sirovina, jer su one od vitalne važnosti za naše današnje visoko tehnološko društvo. Svrha navedenog projekta je prikupiti i koordinirati podatke o sekundarnim izvorima svih kritičnih sirovina te također usporediti karte zaliha iz različitih “urbanih rudnika”. Projekt ProSUM se financira iz programa Obzor 2020 (Horizon 2020) Europske unije za inovacije i istraživanje u razdoblju od 2014. do 2020.
    geek.hr


    Gomilanje elektroničkog otpada doseglo vrhunac
    Svjetski elektronički otpad je prošle godine dosegnuo rekordnih 45 milijuna tona. Drugim riječima, 8 posto više u odnosu na posljednje procjene, a među svim sirovinama ugrađenima u razne odbačene mobitele, televizore i druge slične proizvode ima i plemenitih metala kao što su zlato, bakar i platina, piše u UN-ovoj studiji. Rast prihoda i pad cijena proizvoda od solarnih panela pa do hladnjaka potpomaže povećanju količine e-otpada, pojma koji obuhvaća sve uređaje koji rade na bateriju ili struju. Za razliku od 2014. godine, kad su procijenjene količine tog otpada iznosile 41 milijun tona, u 2016. godini je elektronički otpad porastao za 8 posto. Sve to stoji u studiji koju su izradili Sveučilište Ujedinjenih naroda, Međunarodni savez za telekomunikacije (International Telecommunication Union) i Međunarodni savez za čvrsti otpad (International Solid Waste Association). Vrijednost svih tih sirovina u elektroničkom otpadu u 2016. godini se procjenjuje na 55 milijarda eura, a sve to uključuje metale kao što su zlato, srebro, platina, bakar i paladij. Ipak, dokumentirano je sakupljanje i recikliranje svega 8,9 milijuna tona u 2016., a većina ostalog e-otpada je završila na smetlištima, unatoč tome što baš recikliranje takvih uređaja nosi nemalu gospodarsku dobit. “Još je najšokantnije to što se svega 20 posto tog otpada službeno prikuplja i reciklira”, tvrdi Ruediger Kuehr, voditelj Programa za održivi razvoj na UN-ovu sveučilištu. Očekuje se nadalje da će e-otpad porasti na 52,2 milijuna tona u 2021., piše u studiji. Inače, Kina je u prošloj godini bila najveći svjetski izvor elektroničkog otpada, sa 7,2 milijuna tona, a iza nje odmah slijede Sjedinjene Američke Države. Ono čime se Europa može podičiti jest to da je vodeća na svijetu po prikupljanju otpada, s oko 35 posto. Novi Zeland i Australija su proizveli najveće količine e-otpada po glavi stanovnika – čak 17,3 kilograma svaki, ali je svega oko 6 posto tog otpada službeno prikupljeno i reciklirano. U dotičnom se izvješću UN-a navodi kako je mnogi ljudi sklono bacati stare gadgete da bi si poslije toga priuštili naprednije i novije modele, ali i zbog toga što popravak, primjerice pametnog telefona ili tostera, stoji više nego kupnja novog. “Puno se raspravlja o kulturi društva koje konstantno odbacuje stvari, o društvu konzumerizma i trenda koji promiče da je bolje kupovati novo nego staro prepravljati”, dio je izvješća. Kuehr smatra da je zapanjujuća činjenica da su postoci recikliranja e-otpada toliko niski s obzirom na to da su u 67 zemalja (koje obuhvaćaju dvije trećine stanovništva) upravo na snazi zakoni koji govore o zbrinjavanju elektroničkog otpada. Kuehr je također pozvao potrošače koji kreću u kupovinu darova za Božić da povodu računa o recikliranju. “Za božićne darove se sve više i više nude uređaji na baterije ili utikač... a to povećava planinu elektroničkog otpada”, poručio je. Da bi se slikovitije predočilo koliko je s obzirom na masu bilo otpada prošle godine, u izvješću stoji da je to poput devet velikih piramida iz Gize, 4 i pol tisuće Eiffelovih tornjeva ili 1.23 milijuna posve napunjenih kamiona od 40 tona koji formiraju liniju od New Yorka do Bangkoka i natrag.
    geek.hr

     

    Elektronički otpad Virovitici donio 50 novih radnih mjesta
    VIROVITICA - Sve stroži ekološki zakoni natjerali su hrvatske građane i tvrtke da više brinu o električnom i elektroničkom otpadu, koji je godinama završavao na gradskim smetištima ili je bacan u kanale i šumarke. Virovitička tvrtka Flora Vtc potkraj 2007. godine od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva na javnom je natječaju dobila koncesiju za prikupljanje svih deset vrsta električnoga i elektroničkoga otpada. Od tada je na skladištenje i recikliranje u Viroviticu dovezeno ukupno oko 5200 tona odbačenih televizora, računala, hladnjaka, štednjaka i drugih uređaja i aparata. U studenome 2007. godine prikupili smo 20 tona, a u travnju ove godine 720 tona električnoga i elektroničkoga otpada, što potvrđuje da je takav otpad najbrže rastući u Hrvatskoj. S više od 150 poduzeća i organizacija širom Hrvatske dogovorili smo prikupljanje otpada koji dovozimo u Viroviticu i predajemo tvrtki Spectra media na obradu – kaže Željko Iharoš, direktor Flore Vtc, i ističe da je nova djelatnost otvorila pedesetak novih radnih mjesta. Stručnjaci tvrde da u Hrvatskoj godišnje nastane više od 30.000 tona ee otpada. Svake godine građani kupe nekoliko stotina tisuća računala, mobitela i drugih uređaja, koji već za nekoliko godina završe u otpadu. Cijeneći da će ee otpada biti sve više, država je ove godine naknadu od 1,5 kuna za kilogram ee otpada povećala na 2,6 kuna, a sve kako bi se povećale količine prikupljena ee otpada. Grad Virovitica predvodnik je u zbrinjavanju ee otpada pa smo ranijih godina među prvima u Hrvatskoj prikupljali dotrajale baterije i sortirali komunalni otpad. Danas je tvrtka Flora Vtc naš gradski brand za koji zna cijela Hrvatska, pa i izvan naših granica – napominje gradonačelnik Ivica Kirin. U suvremenu opremu i vozila za prikupljanje ee otpada Flora Vtc investirala je dosad više od 15 milijuna kuna. Ovaj posao pokazuje se isplativim, a ove godine u Virovitici očekuju porast prihoda od prikupljanja ee otpada sa 6 na više od 10 milijuna kuna.
    www.virovitica.net

     

    ISTRAŽIVANJE: Recikliranje zlata, bakra i ostalih metala iz elektroničkog otpada je sada jeftinije od njihovog rudarenja
    Problem elektroničkog otpada (e-otpada) postao je tako velik u mnogim dijelovima svijeta da su znanstvenici stalno u potrazi za boljim načinima njihovog odlaganja. E-otpad, koji uključuje stvari poput starih i odbačenih mobilnih telefona, računala i televizora, trenutno se smatra jednim od najbrže rastućih kategorija otpada u cijelom svijetu. Sada je tim istraživača došao do učinkovite metode zbrinjavanja e-otpada koja nije samo održiv, već i isplativ. Skupina istraživača iz Kine – koji su imali financijsku potporu Nacionalne zaklade za prirodne znanosti Kine i Nacionalnog fonda za društvene znanosti Kine – otkrili su kako je daleko jeftinije ozimati elektronički otpad i reciklirati bakar, zlato, i druge metale iz njih, u usporedbi sa dobivanjem metala izravno iz rudnika. Istraživači su podijelili svoja otkrića u studiji pod nazivom “Urbano rudarstvo e-otpada postaje ekonomičnije od radarstva”, što je nedavno objavljeno u časopisu Environmental Science & Technology. Oko 50 milijuna tona e-otpada će se odbacivati diljem svijeta 2018. godine. To se temelji na podacima iz izvješća Ujedinjenih naroda o globalnom elektroničkom otpadu, koji je objavljen u 2017. godini. Tipično, elektronički otpad sadrži određene količine metala. Na primjer, katodne cijevi konvencionalnih televizora navodi da sadrže gotovo pola kilograma bakra i više od pola kilograma aluminija. U njemu se nalazi i zlato, vjerovali ili ne, ali u vrlo malim količinama. Samo oko 0.5 grama. Zbog tih razloga i više, istraživači su se okupili kako bi prikupili podatke od ukupno osam tvrtki za recikliranje u Kini kako bi se izračunali stvarne troškove koji nastaju u pokušaju izdvojanja vrijednig metala iz e-otpada. Kod urbanih rudnika, istraživači su utvrdili da su troškovi uključivali određene troškove za stvari poput skupljanja otpada, energije, rada, materijala i prijevoza. Uključeni su i kapitalni troškovi za opremu i zgrade u vlasništvu tvrtke za recikliranje, iako nisu uključeni, osim ako se posebno ne napomene. Osim toga, troškovi se obično nadoknađuju kroz državne subvencije, kao i kroz prihod od prodaje bilo recikliranih materijala. Ono što su istraživači pronašli bilo je da je potrebno čak 13 puta više novca za dobivanje metala iz rudarenja nego iz urbanog rudarstva (recikliranja elektroničkog otpada). Dakle, čini se da urbano rudarstvo može biti ekološki prihvatljivo, ali isto tako može biti i ekonomski održivo. Prema izvješću Global E-Waste Monitora, gotovo 50 milijuna metričkih tona e-otpada bi moglo biti proizvedeno samo 2018. godine. To je povećanje od gotovo 20 posto od prije dvije godine, a iznos bi mogao postati još veći u nadolazećim godinama. Imajući to na umu, bilo bi dobro započeti gradsko rudarstvo kako bi se vratili vrijedni resursi od materijala koji se inače smatraju nevažnim i krenuti na brižnije zbrinjavanje otpada.
    NoviSvjetskiPoredak.com

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503