Konačno je otkrivena Teslina velika tajna, tzv. “Teslino tajno oružje”, za kojim narodi Balkana, ili bar oni koji Teslu smatraju svojim, tragaju već više od pola stoljeća! Nakon mnogo godina traganja i proučavanja spisa Nikole Tesle, otkriveno je dugo traženo Teslino tajno oružje. Vođa istraživačkog tima, koji je želio ostati anoniman, rekao je sljedeće: “Vrlo smo uzbuđeni što smo u prilici svim građanima otkriti ovu tajnu, čije smo postojanje naslućivali i do koje smo pokušavali doći čitav niz godina. Ukoliko bude iskorišteno, ovo tajno Teslino oružje omogućit će narodima Balkana da postanu ozbiljniji faktor na svjetskoj sceni” – rekao je ovaj izvor, a zatim otkrio o kakvoj tajni je riječ. “Teslino tajno oružje zove se RAD”, rekao je naš sugovornik. “Ovo nevjerojatno oružje, do sada nepoznato, omogućilo je Nikoli Tesli da otkrije naizmjenični transformator, bežičnu komunikaciju, obrtno magnetno polje, radio prijenos i još neke od najvažnijih pronalazaka u povijesti. Tesla je ovo tajno oružje skraćeno zvano RAD koristio ponekad i po 20 sati dnevno.” Rad je jedna prilično nedokučiva vrsta aktivnosti, tako da će ljudima na našim prostorima biti potrebno dosta vremena da ovo Teslino tajno oružje primjene u praksi. Naši narodi su navikli na svakodnevne aktivnosti koje su dijametralno suprotne RADU: ispijanje kava, puš-pauze, spletkarenje i očijukanje sa kolegama, telefoniranje, prepucavanje na internet forumima, “blejanje” u kafićima, gledanje i glasanje za “Zvijezde granda”, “Farmu” i “Velikog brata”, Facebook, pijanke i žurke do zore, rasprave o politici, dogovaranje ‘dealova’, praćenje sportskih rezultata, slavljenje Novih godina i svakojakih drugih svetkovina, praćenje javnog i privatnog života poznatih osoba, kao i mnoge druge slične aktivnosti. Nasuprot tome, RAD se odvija na slijedeći način: sjednete i usredotočite se na zadatak, uklonite sve što vas može uznemiravati i predano rješavate probleme, ne razmišljajući ni o čemu osim o zadatku koji je pred vama. Ovo oružje, ukoliko se primjeni, može narodima naših prostora donijeti neslućene promjene na bolje o kojima uglavnom samo maštaju. Analitičari, međutim, navode da će biti vrlo teško naučiti kako se rukuje ovim tajnim oružjem, s obzirom na to da je glavna misao koja se tijekom cijelog dana mota po glavi prosječnog našeg građanina slijedeća: “Gdje mogu naći nekog da učini ovo umjesto mene, a ja da se ugradim u njegov honorar i da se nazovem menadžerom?” Možemo se samo nadati da će, usprkos svemu, uspješno biti iskorišten potencijal ovog – konačno otkrivenog – Teslinog oružja.
atma.hr

Jin i jang kuća s krovnim vrtom u kojem se uzgaja voće i povrće. Austrijski studio prestavio je projekt prilično nekonvencionalne kuće u kojoj se dvije glavne cjeline, radni i životni prostor, međusobno isprepliću. Kuća nazvana Jin i jang projektirana je za njemačku porodicu koja ne želi da živi uokvirena u postojeće standarde životnog prostora. Oni su željeli nešto neobično – nešto u skladu s prirodom. Kako bi ispunili njihovu želju, koja i ne bi trebala da je tako neobična, arhitektonski studio Penda, vođen arhitektom Krisom Prehtom, pretvorio je krov u vrt u kojem će porodica uzgajati biljke, voće i povrće, odnosno, gdje će proizvoditi dovoljno hrane za vlastite potrebe. „Kada god arhitekti projektiraju neku zgradu, oni uzimaju dio područja koje je nekada pripadalo prirodi. Mi pokušavamo da ovaj prostor vratimo biljkama na krovu. Istovremeno osiguravamo vlasnicima prostor za uzgajanje biljaka. Zimi ga mogu koristiti za plastenike, a tijekom ostatka godine za čitave redove sadnica koje će im proizvoditi hranu za osobne potrebe“, rekli su iz studija Penda. Cijelokupan projekt definiraju dva odvojena entiteta koji su povezani krovnim vrtom, piše Designboom. Baš kao i kod simbola jin i jang, dvije glavne cjeline kuće, koje čine radni i životni prostor, međusobno su isprepletene. Krov je zamišljen tako da usmjerava kišnicu u prostore u kojem se ona skladišti, dok ne nastupe sušni dani kada će biljkama trebati voda. „Moja supruga Fei i ja također živimo u maloj kući u ruralnom području Austrije i možemo reći da je najveća prednost sela kvalitet života. Naročito kada je u pitanju uzgajanje hrane.“, rekao je arhitekt Khris Preht. Hrana postaje dio vašeg identiteta, na isti način kao što to radi i arhitektura. „Uzgajanje vlastitog bilja, voća i povrća mijenja naš odnos prema hrani. U našem vrtu pokušavamo da proizvedemo što više hrane koja nam je potrebna tijekom dana. Povrće možda neće izgledati savršeno kao ono iz supermarketa, ali ukus je sigurno bolji i ono je hranljivije. Hrana postaje dio vašeg identiteta, na isti način kao što to radi i arhitektura. Kombinacija obje stvari u harmoničan dizajn daje poetičnu sliku malom seoskom imanju.“, dodala je Fei Tang. Iz biroa Pende su objasnili da je njihova ideja za oblikovanje ovakve arhitekture stvorena iz ideje da bi svi trebalo da uzgajaju hranu za vlastite potrebe, a ne da to bude prepušteno upravljanju nekoliko svjetskih korporacija. Baš iz tog razloga oni vjeruju da će arhitekti i njihovi objekti moći da odigraju važnu ulogu u realizaciji ove zamisli.
energis.ba

Ovaj hotel na francuskom brdašcu nikog ne ostavlja ravnodušnim. Kabine u nordijskom stilu plijene pažnju svojom neobičnom vertikalnom formom pa nas najviše podsećaju na osmatračnice. Po projektu studija Reiulf Ramstad Arkitekter na sjeveroistoku Francuske nikao je hotel Breitenbach Landscape koji se zahvaljujući neobičnom arhitektonskom oblikovanju savršeno uklapa u bajkovit krajolik. Glavna zgrada hotela s recepcijom, restoranom i spa centrom je vizualno razbijena s 14 kabina u nordijskom stilu koje izgledaju kao da su raspršene po terenu. Zahvaljujući njihovoj laganoj konstrukciji i elegantnom oblikovanju cijeli prizor djeluje nestvarno! Iako su kabine u kontrastu sa zelenim, brdovitim krajolikom one zahvaljujući svojim proporcijama i formom izgledaju kao da su oduvijek bile tu. Svedena paleta materijala i boja, koja se uglavnom koncentrira na svjetlije drvo i staklo, zaslužna je da cijeli kompleks, koji se prostire na 17.000 kvadrata, djeluje vrlo elegantno i nenamjetljivo stavljajući prirodu u prvi plan, a opet ne ostavljajući gostu dilemu da li će dobiti prvoklasan smještaj. Kabine, koje imaju od 20 do 60 kvadrata, plijene pažnju svojom neobičnom vertikalnom formom koje nas najviše podsećaju na promatračnice. Iako su one u kontrastu sa zelenim, brdovitim krajolikom one zahvaljujući svojim proporcijama i formom izgledaju kao da su oduvijek bile tu. Zahvaljući svojoj visini, s vrha kabine prostire se spektakularan pogled na dolinu. Interijer smještajnih jedinica je sveden ali je pritom i bogat opremom, tako da se je cijeli akcenat stavljen na uživanje u prirodnoj okolini.
www.gradnja.rs

Nizozemac hrvatskog podrijetla Boyan Slat izumio je revolucionarni sustav Ocean Cleanup koji elimira plastični otpad iz mora. Ima samo 22 godine, a o njemu bruje mediji diljem svijeta. Ne, on nije nogometaš, glumac ili pjevačka zvijezda. Boyan Slat (Bojan Šlat), mladi Nizozemac hrvatskih korijena, izumitelj je sustava Ocean Cleanup za čišćenje oceana od plastičnog otpada. Njegov projekt trenutno je u fazi testiranja, a pokaže li se uspješnim, Boyan bi uistinu mogao postati “spasitelj mora od plastičnog otpada” kako ga nazivaju u medijima. Iako sam pročitala da mladi inovator nerado daje intervjue, to me nije obeshrabrilo već sam se javila službi za odnose s javnošću u Ocean Cleanup. Nakon tjedan dana čekanja, omogućen mi je kraći telefonski razgovor s Boyanom Slatom. - Volio bih da znam hrvatski, ali moje znanje je jako ograničeno. Rastao sam u Nizozemskoj, a mama i tata me nisu učili hrvatski tako da znam vrlo ograničen broj hrvatskih riječi - rekao mi je na početku razgovora Boyan Slat. Rođen je 1994. godine u nizozemskom gradu Delftu gdje je odrastao je s majkom Nizozemkom. Boyanov otac je umjetnik koji živi u Istri. U Hrvatsku u prosjeku dolazim jednom godišnje i obično provedem tjedan dana sa svojim ocem koji živi u Baderni kod Poreča. Nemam prijatelja u Hrvatskoj jer kad dođem tamo, vrijeme provedem s ocem - priznao mi je Boyan Slat. Od djetinjstva zainteresiran za znanost, Boyan je problema plastičnog otpada u moru postao svjestan kada je kao srednjoškolac 2011. godine bio u Grčkoj. - Dok sam ronio, vidio sam više plastičnih vrećica nego riba - stalno ponavlja Boyan koji je nakon povratka u Delft intenzivno razmišljao kako očistiti mora od plastičnog otpada. Tako je još kao srednjoškolac osmislio ideju sustava Ocean Cleanup.

Morske struje
Ključni princip je da sustav koristi prirodne oceanske struje za svoj rad. Ideja je da stavimo velike plutajuće barijere u ocean. Pritom bi se plastika duž barijera gibala prema središtu barijere gdje bi se prikupljala, a ispod bi oceanske struje neometano nosile morski život - pojasnio mi je Boyan Slat. Svoju ideju prvi put je predstavio u javnosti na Tedx konferenciji u Delftu 2012. godine kada je održao predavanje “Kako natjerati oceane da sami sebe čiste”. Dosad je bilo mnogo ideja za čišćenje oceana, ali sve su se zasnivale na principu plovila s mrežama koja love’ plastiku. Ali, trebalo bi 79.000 godina da se to napravi. Mi bismo to mogli napraviti za pet godina. Zašto mi prolazimo kroz more kad ono može proći ispod nas? - zapitao se tada Boyan. Bila je to prava senzacija: snimka predavanja toga vitkog mladića duge, tamne kose i svijetlih očiju dosad je pregledana više od 2,5 milijuna puta. Iako je upisao studij aeronautike na Sveučilištu Delft, Boyan Slat ostao je i dalje fokusiran na čišćenje plastike iz mora. Stoga je 2013. godine napustio studij te u Delftu utemeljio istraživačku i razvojnu zakladu Ocean Cleanup. Startao je sa 200 eura ušteđevine, a zatim se e-mailom obratio predstavnicima 300 kompanija ne bi li tako skupio 10.000 dolara za prva istraživanja. No, nije uspio pa se nakon bezuspješne potrage za sponzorima odlučio za crowdfunding. Upalilo je: za samo tri mjeseca prikupio je 1,8 milijuna dolara.

Rad volontera
Startali smo s nekoliko volontera, a sada imamo pedesetak zaposlenih. Uglavnom su to inženjeri i oceanolozi - rekao mi je Boyan. Zatim je ispričao o ekspediciji koju je prošle godine vodio na tzv. Great Pacific Garbage Patch. Prije nego što počnemo s čišćenjem plastike iz mora, moramo obaviti niz priprema. U sklopu tih priprema, prošle godine smo pokrenuli ‘megaekspediciju’. S flotom od 30 brodova istodobno prešli smo ocean kako bismo mapirali Great Pacific Garbage Patch i stekli uvid u količinu plastike u moru. To je područje između Havaja i Kalifornije gdje je koncentrirano najviše plastike - ispričao je Boyan o prošlogodišnjoj ekspediciji tijekom koje je iz Pacifika izvađeno 1,5 milijuna komada plastike. Dobra je vijest da nije kasno za čišćenje oceana i da možemo prevenirati stvaranje mikroplastike u budućnosti. Naime, mali komadići plastike ulaze u prehrambeni lanac riba i ptica - rekao je Boyan Slat koji je 2014. godine postao najmlađi dobitnik The Champions of the Earth Award, prestižne nagrade za zaštitu okoliša koju dodjeljuje UN. Nedavno je mladi inovator u društvu nizozemske ministrice zaštite okoliša Sharon Dijksma u Delftu predstavio 1,5 milijuna eura vrijedan prvi prototip čistača plastike za Sjeverno more.

Godina testiranja
Jednogodišnjem testiranju u Sjevernom moru cilj je utvrditi može li se prototip nositi sa strujama i nevremenom. - To je 100 metara dug sustav, prvi prototip sustava čistača mora koji će biti testiran u moru. To je strukturalni test, a prvi put ćemo hvatati plastiku u sklopu pilot-projekta koji bi trebao početi u drugoj polovici iduće godine u blizini japanskog otoka Tsushima. To će biti prvi operativni sustav za čišćenje plastike. Mi sada tragamo za kompanijama koje bi bile naši partneri u tome poslu - pojasnio je Boyan Slat. Zanimalo me tko su glavni partneri i financijaši njegova projekta. Najveći dio dosadašnje podrške stigao je od bogatih pojedinaca koji su svjesni važnosti čišćenja oceana od plastičnog otpada. U gradnju prototipa za Sjeverno more bili su uključeni partneri poput velike nizozemske kompanije Boskalis, ali i nizozemska vlada. Imamo još neke financijaše u Nizozemskoj, EU, ali i SAD-u, uključujući Marca Benioffa, poznatog milijardera koji je utemeljitelj Salesforce u Silicijskoj dolini. No, za idući pilot-projekt tražimo još financijaša jer je to vrlo konkretan posao - rekao mi Boyan Slat koji smatra da bi nakon testiranja i pilot-projekata sustav Ocean Cleanup mogao početi s radom već 2020. godine. Procjenjuje se da bi oko 300 milijuna eura vrijedan projekt već za 10 godina mogao očistiti oceane od plastičnog otpada.

Pet kritičnih zona
Plastični je otpad u oceanima koncentriran na pet velikih područja i mislim da možemo biti uspješni u njegovu čišćenju. Počet ćemo s čišćenjem idućih godina, no mislim da moramo raditi na tome da plastika ne dolazi u more - naglasio je Boyan. Zanimalo me što misli o zagađenosti Jadranskog mora plastikom. Jadransko je more jako lijepo te sam u nekoliko navrata ronio u njemu. Nažalost, plastike ima kao i u ostalim morima. Većina toga dolazi u Jadran putem struja i rijeka. Naravno, ako bude interesa, rado bih pomogao da se u Hrvatskoj u rijeke postavi sustav kako bi prikupljao plastiku prije nego što ona dođe do mora. To je jedan od mojih planova za budućnost za koji mislim da bi koristio Hrvatskoj - rekao je Boyan Slat koji je sad fokusiran na to da skupi potrebna sredstva za realizaciju svoga projekta. Također, želi angažirati najbolje znanstvenike i inženjere. Upitala sam ga koji su mu inovatori i poduzetnici uzor. Mnogo sam inspiracija stekao čitajući biografije izumitelja u prošlosti. Primjerice, među mojim velikim uzorima su braća Wright koji su izradili prvi avion s motorom. Drugi veliki uzor je Nikola Tesla, s kojim se osjećam na neki način familijaran jer je porijeklom iz Hrvatske - rekao je.
www.jutarnji.hr

Koncept električnog automobila već dugo postoji, ali kao i svaka druga tehnologija koja bi mogla revolucionirati svijet, potrebno je neko vrijeme da se objavi javnosti. Bilo bi izvrsno izbaciti svu birokraciju koja odgađa ovaj proces, ali naš svijet ne funkcionira na taj način, u stvari, već zapravo sasvim suprotno i u industriji u kojoj dominira nafta, teško je da se išta promijeni. Megalomanske korporacije imaju monopol na takve tehnologije, i oni sami žele kontrolirati tržište čiste energije, baš kao i u svezi sa naftom. Energija čiste tehnologije energije ima ogromne implikacije, ne samo s aspekta zaštite okoliša, nego i geopolitičke. Možda zato tako dugo one neće vidjeti svjetlost dana, a mnoge od njih zapravo i nikada. Sjajno je vidjeti tvrtke poput Tesle koje su na tržištu, i do sada bi već trebalo biti ilegalno da proizvođači naprave automobil koji troši samo naftu, a ne i električnu energiju ili neki drugi oblik zelene tehnologije. Uzmite na primjer “Zakon o inventivnoj tajnosti”, napisan je 1951. godine. Prema tom zakonu, patentne prijave za nove izume mogu biti podložne tajnosti. Vlada može ograničiti njihovo objavljivanje u javnosti ako vladine agencije vjeruju da bi njihovo otkrivanje bilo štetno za nacionalnu sigurnost. Može li to biti razlog zašto mnogi revolucionarni izumi nikada nisu vidjeli svjetlo dana? Prema izvješću Federacije američkih znanstvenika, na kraju fiskalne godine 2014. bilo je više od 5000 izuma koji su završili pod oznakom tajnosti, što je obilježilo najveći broj postavljanja izuma pod oznaku tajnosti još od 1994. godine. Steven Aftergood iz federacije američkih znanstvenika izvještava: “Popis iz 1971. ukazuje da su patenti solarnih fotonaponskih generatora bili podvrgnuti pregledu i eventualnim ograničenjima ako su fotonaponske ćelije učinkovitije više od 20%. Sustavi pretvorbe energije bili su također podložni pregledu i mogućim ograničenjima ako su ponudili učinkovitost pretvorbe “veće od 70 do 80%”. Prilično ludo, ali definitivno vam daje materijala za kritičko razmišljanje. Zadovoljstvo nam je izvijestiti o novom razvoju proizvoda od strane čovjek pod imenom Maxwell Chikumbutso, koji je sada postao prvi stanovnik Zimbabvea koji je dizajnirao i napravio vozilo na električni pogon i hibridni helikopter, među ostalim programima tvrtke SAITH Technologies. Što je tu posebno? Njegova vozila stvaraju električnu energiju putem elektromagnetskih valova; radio frekvencije. Kao što objašnjava njegova web stranica. Mislili biste da će električni automobil koji ne zahtijeva napajanje i koji se u osnovi može kretati na neodređeno vrijeme (sve dok se dijelovi ne oštete), biti velika vijest. Ali, nije, i čini se da takve tehnologije nikada i nisu. “Vlada Sjedinjenih Država dala je plodnom izumitelju iz Zimbabvea Maxwella Chikumbutsou novi dom u velikoj državi Kaliforniji. Chikumbutso je osnivač tvrtke Saith Holdings Inc. pod kojom je napravio svoje serijske inovacije koje uključuju prvi svjetski generator zelene energije koji može proizvesti električnu energiju uporabom radio frekvencija, električni automobil koji ne troši gorivo, helikopter i mnogo više.” Trenutno ovaj izumitelj živi u Kaliforniji. Zašto je to učinio? Je li to zbog toga što su ONI naišli na revolucionara sa moćnim strojem koji bi mogao promijeniti svijet, ili je to zato što žele zadržati, ono što prijeti cjelokupnom geo-političkom okviru, u blizini kako bi ga mogli pratiti i kontrolirati? Tko zna. Ali uvijek je važno ispitati namjere američke vlade.
www.novi-svjetski-poredak.com

Prvi svemirski hotel će se lansirati 2021. Kompanija Orion Span će uskoro pružati uslugu putovanja izvan našeg planeta. Naime, osnivač i direktor Frank Bunger je na Space 2.0 samitu u Kaliforniji najavio svoj projekt. Prema njegovim riječima, luksuzni svemirski hotel pod imenom Aurora Station će se lansirati 2021. godine, a prvi gosti će u njemu moći odsjesti 2022. Što se tiče cijene, rijetki će moći priuštiti ovakvo putovanje jer 12 dana boravka u svemiru će koštati 9,5 milijuna dolara. U hotelu će moći boraviti 6 osoba (4 putnika i 2 člana posade). Orion Span nudi nezaboravno iskustvo, jer će putnici iskusiti nultu gravitaciju i imati zadivljujući pogled na planet Zemlju. Ujedno, doživjet će 16 izlazaka i zalazaka sunca u jednom danu. Frank Bunger kaže da je njihova misija izgraditi samoodržive zajednice u svemiru koje će biti dostupne svima. “Nakon lansiranja, Aurora Station će putnike dovesti u svemir brže nego ikada prije i za nižu cijenu. U isto vrijeme pružit će im nezaboravno iskustvo”, rekao je Bunger. Stručnjaci iz kompanije namjeravaju sami sagraditi svemirsku postaju, ali lansiranje će možda obaviti u suradnji s drugim kompanijama. Ovaj svemirski hotel će biti 13,3 m dug i 4,3 m širok. Putnici će se moći koristiti brzim internetom kako bi se mogli javiti obitelji i prijateljima. U luksuznom uređenom prostoru oni će moći iskusiti kako izgleda život astronauta. Prije samog putovanja, turisti će morati provesti 3 mjeseca na pripremama u Hustonu. Ako bude velika potražnja za ovakvim putovanjem, Bunger planira prodavati i stanove u letjelici u kojima će ljudi jednog dana moći živjeti. Ljudi će imati priliku iznajmiti ili kupiti prostor u Aurori. Osim SAD-a i Rusija ima planove vezane za svemirski turizam. Oni se nadaju da će prvi turisti vidjeti svemir do 2022.
geek.hr

Dizajnirati zgradu koja stoji u potpunoj harmoniji sa prirodnom okolinom nije nimalo lako. Ipak, kanadski arhitekti nastavljaju da pobjeđuju u tom izazovu. Vila L’Accostée House nalazi se nadomak Montraela na obali tamošnjeg jezera. Vlasnici kuće su dugo živjeli na tom mjestu, ali su zbog lošeg stanja u kojem se nalazio njihov prvobitni dom odlučili da ga rekonstruiraju iz temelja. Za konačno rješenje pobrinio se studio Bourgeois/Lechasseur architects. Temelji stare kuće zadržani su da bi se napravio veliki skladišni prostor, uključujući i spa terasu čije stepenice vode do jezera. Klijenti su željeli da novo zdanje bude u skladu sa prirodom, da ne remeti okolinu, kao i da se ostavi otvorena zona koja vodi ka jezeru. Temelji stare kuće zadržani su da bi se napravio veliki skladišni prostor, uključujući i veliku spa terasu čije stepenice vode do jezera. Ovaj moment predstavljao je početnu točku za razvoj ostatka dizajna. Sa ulične strane vidljivi su samo garaža i gornji kat, dok se sa jezera vide sva tri elegantno uređena nivoa kuće. Struktura kuće izgrađena je mahom od drveta. Ogoljeni plafon sa drvenim gredama stoji u harmoničnom odnosu sa prirodnom okolinom, a krov dobrim dijelom prekriva prozore na sjevernoj strani kuće kako bi pružio dobar hlad i tijekom toplih dana. Fasada kuće izgrađena je od drveta bež boje i ljestvica od kedra. Nagib čestice također je vrlo bitan za cjelokupan dizajn, pogotovo u interijeru gde su sve prostorije povezane tako da daju utisak da prolazeći kroz kuću zapravo silazite niz padinu. Što se tiče interijera, on je podijeljen u nekoliko karakterističnih cjelina. Posebno je zanimljiva geometrija prostora u prizemlju gde se nalaze dnevni boravak sa trpezarijom na više nivoa, kuhinja i ostale zajedničke prostorije, dok su pojedinačne sobe članova porodice smještene na katu i povezuje ih hodnik. No, na katu se nalazi i jedno skriveno blago – zatvoreni bazen u samom središtu kuće. Bazen je obasjan kako prirodnim svjetlom tako i elegantnim svetiljkama na plafonu, dok zid od betona pored pravi odličnu izolaciju. Do bazena se dolazi kroz veliko kupatilo čiji su zidovi ukrašeni „paleotskim“ mozaikom.
www.gradnja.rs

Kolektor za kišnicu koji će uljepšati vaše dvorište ili terasu. Raindrop skladišti kišnicu iz oluka koju potom možete koristiti za zaljevanje cvijeća ili za navodnjavanje malog vrta. Nizozemski dizajnerski studio Bas van der Veer predstavio je na festivalu spoga+gafa 2017 u Kelnu proizvod za sakupljanje kišnice nazvan Raindrop. Van der Veer, koji je diplomirao na Akademiji za dizajn u Eindhovenu svojevremeno je dizajnirao proizvod nazvan „A drop of Water“ (Kap vode) kao dio diplomskog rada za koji ne samo da je dobio priznanje za najbolji dizajn na fakultetu, već je osvojio i prestižnu nagradu Rene Smeets. Potaknut ovim uspjehom, Van der Veer je dodatno usavršavao dizajn dok nije došao do kolektora koji izgleda tako da će uljepšati vaše dvorište ili terasu. Kolektor kišnice u obliku kapi em što odlično izgleda em što je zaista koristan. Ova elegantna naprava za sakupljanje kišnice u obliku kapi veže se na oluk presjeka od 50 do 80 mm i omogućava skladištenje kišnice. Voda se iz kolektora može koristiti na dva načina. Za početak, vodu možete istočiti preko slavine u bokal koji je sastavni dio dizajna, a drugi način je da na dno rezervoara spojite crijevo. Iako Raindrop nije velik, on je veoma zgodan i predstavlja pametan korak napred ka masovnijoj upotrebi kišnice kao prirodnog resursa. Prikupljena voda može se koristiti za zaljevanje cvijeća ili za navodnjavanje malog vrta. Raindrop je nastao upotrebom CNC stroja i tehnike termoformiranja topljenja plastike u kalupima. Za Van der Veera, koji je osmislio više verzija Raindropa, oblik kapi je bio najprikladniji jer simbolično predstavlja čemu ova naprava zapravo služi. Postoji i verzija Raindrop Mini dizajnirana za one koji žive u stanovima s manjim terasama. Rezervoar za kišnicu je srazmjerno manji ali i dalje sjajno izgleda. Također, postoji i malo veća verzija zvana Pure Rain koja ima ugrađen bazenčić gde ptice mogu da se kupaju. Raindrop će se naći u prodaji širom svijeta pod brendom Elho od 2018. godine, a moći će se kupiti i online.
www.gradnja.rs

Plutajuće ekološke piramide mogu postati budućnost za razvoj modernih gradova. Modularne strukture nude energetski nezavisan život na vodi, ali po ne tako maloj cijeni. Ako nema više slobodnog zemljišta za gradnju, zašto onda ne bismo zidali na vodi? Wayaland je projekt dizajnerskog studija Pierpaolo Lazzarini i predstavlja modularni grad napravljen od sistema piramidalnih struktura u kojima su, pored stambenih jedinica, organizirani i hoteli, spa centri, teretane, sportski tereni, trgovine, restorani, kina i slično... i sve to na vodenoj površini! Međutim, ono što ovaj projekt čini interesantnim jest prisustvo naprednih sistema održivosti poput fotonaponskih panela ali i vodenih turbina koje osiguravaju potrebnu energiju za snabdjevanje ovih struktura, a sve to kako bi se postigli zadati ciljevi – potpuno autonoman način snabdjevanja energijom i života u otvorenoj samoodrživoj zajednici, piše Designboom. Wayaland ima potpuno autonoman način snabdjevanja energijom i nudi život u otvorenoj samoodrživoj zajednici. Glavna piramida nazvana Waya konstruirana je od više preklopljenih modula, a baza strukture ima osnovu od 54 sa 54 metra, osiguravajući ukupnu površinu objekta od 3.000 kvadratnih metara. Piramidalno objekti mogu biti različitih veličina u ovisnosti od količine uklopljenih modula. Struktura može dostići najvišu visinu od 30 metara, a korištenjem deset različitih modula može se dostići ukupna površina od 6.500 kvadratnih metara. Pierpaolo Lazzarini je pokrenuo kampanju promocije ovog projekta kako bi uspio da realizuje izgradnju početne manje strukture od dva kata, osnove 10 sa 10 metara. Prema riječima dizajnera, potrebno je 350.000 eura za izgradnju prve jedinice. Lazzarini planira da novac prikupi tako što će omogućiti budućim korisnicima promotivnu rezervaciju smještaja, a cijena noćenja biti će 1.000 eura. Svim potencijalnim investitorima, Lazzarini nudi Waya putovnicu, tako da će oni nakon planiranog otvaranja plutajućeg grada 2022. godine postati građani Wayalanda. Do piramida se stiže brodovima i čamcima.
www.gradnja.rs

U Švedskoj je otvorena prva elektrificirana cesta na svijetu, koja može puniti baterije električnih automobila i kamiona pomoću inovativnog sustava za prijenos energije. U cestu dugu 2 kilometra, koja vodi od aerodroma Stockholm Arlanda do servisne lokacije, ugrađene su po dvije željezničke šine preko kojih se prenosi energija za punjenje baterija. I iako su tek otvorili tu, relativno kratku dionicu, švedska vlada je već izradila mapu za širenje mreže ovakvih cesta u budućnosti. Švedska je za cilj postavila da postane potpuno neovisna od fosilnog goriva do 2030. godine, a to zahtjeva smanjenje od 70 posto u sektoru transporta, piše Guardian. Tehnologija koja stoji iza elektrifikacije ceste treba riještiti problem punjenja baterija električnih automobila te učiniti proizvodnju baterija pristupačnom. Automobil preuzima energiju kontaktom pokretne “ruke” na dnu automobila, koja se spaja s dvije šine ugrađene u cestu. Ukoliko dođe do pretjecanja, ruka se automatski odvaja od šine. Elektrificirana cesta je podjeljena na dijelove od po 50 metara, a svaki dio je pod naponom samo kada je vozilo iznad njega. Kada se vozilo zaustavi, struja se isključi. Sustav može izračunati potrošnju energije vozila i tako podijeliti trošak po vozilu i korisniku. “Dinamičko punjenje” omogućava korištenje manjih baterija, kao i smanjenje troškova njihove proizvodnje. Kamion logističke tvrtke PostNord, koji je nekada koristio dizel, postao je prvo vozilo koje je koristilo cestu. Iza ovog projekta stoji konzorcij eRoadArlanda, a njegov predsjednik Hans Sall tvrdi da se postojeća vozila i ceste mogu adaptirati kako bi se koristila ova tehnologija. Švedska ima oko pola milijuna kilometara cesta, od čega 20.000 km otpada na autoceste. “Ako elektrificiramo 20.000 km autoceste, to će biti dovoljno. Udaljenost između dvije autoceste nigdje nije veća od 45 km, a električni automobili već mogu preći tu udaljenost bez potrebe za novim punjenjem baterije. Neki vjeruju da će biti dovoljno i ako elektrificiramo 5.000 km autocesta”, rekao je Sall.
gentleman.hr