Dario
Upotreba obnovljivih izvora energije snažno će se povećati do sredine ovog stoljeća, pri čemu bi očekivani napredak u tehnologiji trebao uroditi i značajno nižim troškovima, stoji u nacrtu dokumenta Ujedinjenih naroda. što se iznosi u dosada najcjelovitijem pregledu stanja u sektoru obnovljivih energija. UN je procijenio da bi se primjena takvih izvora do 2050. mogla proširiti od tri do 20 puta. Dokument će biti objavljen 9. svibnja a pripremljen je za sastanak Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC) koji će biti održan od 5. do 13. svibnja u Abu Dhabiju. Troškovi povezani s većinom tehnologija za upotrebu obnovljivih izvora energije padaju a očekuju se i značajna dodatna tehnička poboljšanja«, stoji u nacrtu IPCC-ova dokumenta koji je dan na uvid Reutersu a temelji se na procjeni 164 moguća scenarija. Očekuje se daljnje smanjenje troškova, što bi rezultiralo većim potencijalom za uspješno ublažavanje klimatskih promjena i ublažilo bi potrebu za političkim mjerama usmjerenim na brzu primjenu« tih tehnologija, stoji u dokumentu. U dokumentu se također navodi da većina scenarija ukazuje na "značajnu učestalost primjene obnovljivih izvora energije do 2030., 2050. i nakon toga«. U 2008. iz obnovljivih se izvora proizvodilo oko 12,9 posto svjetske ponude primarne energije, uz dominaciju bioenergije s udjelom od 10,2 posto. Slijedila je hidroenergija, te energija vjetra, geotermalna, solarna i energija oceana. Predviđeno širenje obnovljivih izvora vjerojatno će se nastaviti čak i ako se ne budu poduzimale nove mjere za promociju smanjenog oslanjanja na fosilna goriva, koje su sastavni dio UN-ove borbe protiv klimatskih promjena, procjenjuju autori dokumenta. Analiza scenarija pokazala je također da bi se primjenom obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2010. do 2050. mogla ostvariti kumulativna ušteda ugljičnog dioksida u rasponu od 220 do 560 milijardi tona. Usporedbe radi, u referentnom je scenariju za isto razdoblje kumulativna emisija štetnih plinova povezana s upotrebom fosilnih goriva procijenjena na 1.530 milijardi tona. U četiri ilustrativna scenarija svjetska su ulaganja u obnovljive izvore u istom desetogodišnjem razdoblju procijenjena na 1.360 milijardi do 5.100 milijardi dolara. [Hina]
www.vjesnik.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Kada se govori o biomasi kao obnovljivom gorivu, podrazumjeva se materija od biljne mase u vidu proizvoda, nusproizvoda, otpada ili ostataka te biljne mase. Prema agregatnom stanju, s utjecajem na način energetskog korištenja, biomasa se dijeli na čvrstu, tekuću i plinovitu.
Čvrsta biomasa su ostaci ratarske proizvodnje, ostaci rezidbe iz voćarstva i vinogradarstva, ostaci šumarstva, biljna masa brzorastućih biljaka – u engleskom govornom području poznate pod nazivom Short Rotation Coppice (SRC), a prije svega brzorastućih šuma, dio komunalnog otpada, ostaci iz drvoprerađivačke industrije, ostaci primarne i sekundarne prerade poljoprivrednih proizvoda i drugo.
Tekuća biomasa podrazumjeva sva tekuća biogoriva – biljna ulja, transesterifikovana biljna ulja – biodizel i bioetanol.
Plinovita biomasa predstavlja bioplin, koji se može proizvesti iz životinjskih ekskremenata ili energetskih biljaka (silaža trave i kukuruza), ali kao sirovina mogu poslužiti i druge otpadne materije. Plinovitu, pa i tekuću, biomasu, predstavljaju i produkti gasifikacije, odnosno pirolize čvrste biomase.
Direktiva 2001/77/EC daje definiciju biomase: Biomasa predstavlja biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka u poljoprivredi (uključujući biljne i životinjske supstance), u šumarstvu i pripadajućoj industriji, kao i biorazgradivi dio industrijskog i gradskog otpada. Ova definicija biomase koja je data u Direktivi na nivou je inicijalne definicije, očekujući da će zemlje članice za sebe definirati znatno preciznije što se podrazumjeva pod pojmom biomase. Također, ova direktiva preporučuje da se mješavina gradskog otpada ne podrazumjeva pod pojmom biomase za potrebe ove direktive.
Čvrsta biomasa su ostaci ratarske proizvodnje, ostaci rezidbe iz voćarstva i vinogradarstva, ostaci šumarstva, biljna masa brzorastućih biljaka – u engleskom govornom području poznate pod nazivom Short Rotation Coppice (SRC), a prije svega brzorastućih šuma, dio komunalnog otpada, ostaci iz drvoprerađivačke industrije, ostaci primarne i sekundarne prerade poljoprivrednih proizvoda i drugo.
Tekuća biomasa podrazumjeva sva tekuća biogoriva – biljna ulja, transesterifikovana biljna ulja – biodizel i bioetanol.
Plinovita biomasa predstavlja bioplin, koji se može proizvesti iz životinjskih ekskremenata ili energetskih biljaka (silaža trave i kukuruza), ali kao sirovina mogu poslužiti i druge otpadne materije. Plinovitu, pa i tekuću, biomasu, predstavljaju i produkti gasifikacije, odnosno pirolize čvrste biomase.
Direktiva 2001/77/EC daje definiciju biomase: Biomasa predstavlja biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka u poljoprivredi (uključujući biljne i životinjske supstance), u šumarstvu i pripadajućoj industriji, kao i biorazgradivi dio industrijskog i gradskog otpada. Ova definicija biomase koja je data u Direktivi na nivou je inicijalne definicije, očekujući da će zemlje članice za sebe definirati znatno preciznije što se podrazumjeva pod pojmom biomase. Također, ova direktiva preporučuje da se mješavina gradskog otpada ne podrazumjeva pod pojmom biomase za potrebe ove direktive.
Obzirom na postojanje vrlo velikog broja otpadnog materijala, koji u određenoj mjeri sadrži biomasu, ali pored biomase sadrži štetne i opasne tvari, razvijene zemlje pod pojmom biomase uglavnom definiraju gorivo koje se može smatrati kao čisto gorivo, bez štetnih i opasnih tvari u sebi. Pod biomasom kao obnovljivim izvorom energije podrazumjeva se biljna masa, uključujući i proizvode, nusproizvode, otpad i ostatke te biljne mase, ali bez štetnih i opasnih tvari, koje se mogu naći u bojanim i na neki drugi način kemijski tretiranim drvetom, pri procesima u drvoprerađivačkoj industriji.
Biomasa je dio zatvorenog ugljičnog kruga. Ugljik iz atmosfere se pohranjuje u biljkama, prilikom spaljivanja ugljik se ponovno oslobađa u atmosferu kao ugljični dioksid (CO2). Dok god se poštuje princip obnovljivog razvoja (zasadi se onoliko drveća koliko se spali biomase) ovaj oblik dobivanja energije nema značajnog utjecaja na okolinu. Biomasa se smatra obnovljivim izvorom energije i često se naziva ugljično neutralno gorivo, no ono ipak može doprinjeti globalnom zagrijavanju. To se događa kad se poremeti ravnoteža sječe i sađenja drveća, na primjer kod krčenja šuma ili urbanizacije zelenih površina. Kada se biomasa koristi kao gorivo umjesto fosilnih goriva ono ispušta jednaku količinu CO2 u atmosferu. Ugljik iz biomase koji čini otprilike pedeset posto njene mase je već dio atmosferskog ugljičnog kruga. Biomasa apsorbira CO2 tokom svog životnog ciklusa te ga ispušta natrag u atmosferu kad se koristi za dobivanje energije. Kod fosilnih goriva je to drugačiji proces jer se kod njih ugljik izdvaja iz dugotrajnih spremnika, u kojem bi inače bio zauvijek zarobljen, i ispušta se u atmosferu.
Biomasa je dio zatvorenog ugljičnog kruga. Ugljik iz atmosfere se pohranjuje u biljkama, prilikom spaljivanja ugljik se ponovno oslobađa u atmosferu kao ugljični dioksid (CO2). Dok god se poštuje princip obnovljivog razvoja (zasadi se onoliko drveća koliko se spali biomase) ovaj oblik dobivanja energije nema značajnog utjecaja na okolinu. Biomasa se smatra obnovljivim izvorom energije i često se naziva ugljično neutralno gorivo, no ono ipak može doprinjeti globalnom zagrijavanju. To se događa kad se poremeti ravnoteža sječe i sađenja drveća, na primjer kod krčenja šuma ili urbanizacije zelenih površina. Kada se biomasa koristi kao gorivo umjesto fosilnih goriva ono ispušta jednaku količinu CO2 u atmosferu. Ugljik iz biomase koji čini otprilike pedeset posto njene mase je već dio atmosferskog ugljičnog kruga. Biomasa apsorbira CO2 tokom svog životnog ciklusa te ga ispušta natrag u atmosferu kad se koristi za dobivanje energije. Kod fosilnih goriva je to drugačiji proces jer se kod njih ugljik izdvaja iz dugotrajnih spremnika, u kojem bi inače bio zauvijek zarobljen, i ispušta se u atmosferu.
Objavljeno u
Nekategorizirano
Označeno u
Svjetske naftne zalihe se neprekidno smanjuju, a relativna cijena nafte raste, pa se prema nekim procjenama, ova sirovina već sredinom 21. stoljeća neće smatrati komercijalnim proizvodom. Izvori nafte se na svjetskom nivou procenjuju na još 50 godina pa se stoga danas ozbiljno razmatra upotreba biomase, naročito u smislu dobivanja biogoriva. Sve veći broj zemalja u svijetu postepeno povećava udio biogoriva u smjesi sa fosilnim gorivom i na taj način formira novu politiku opskrbe gorivom.
U svijetu je u fokusu razvoj novih procesa za proizvodnju biogoriva iz biomase. Plasiranje nusproizvoda proizvodnje biogoriva je također vrlo značajno za krajnju ekonomičnost biogoriva. Na primjer, glicerin koji nastaje tokom proizvodnje biodizela se može pročistiti do farmaceutske kvalitete, a nusproizvodi proizvodnje bioetanola se mogu koristiti kao stočna hrana obogaćena proteinima.
U svijetu je u fokusu razvoj novih procesa za proizvodnju biogoriva iz biomase. Plasiranje nusproizvoda proizvodnje biogoriva je također vrlo značajno za krajnju ekonomičnost biogoriva. Na primjer, glicerin koji nastaje tokom proizvodnje biodizela se može pročistiti do farmaceutske kvalitete, a nusproizvodi proizvodnje bioetanola se mogu koristiti kao stočna hrana obogaćena proteinima.
Trenutno, na tržištu biogoriva dominiraju biodizel i bioetanol. Biodizel je ekološki energent koji se dobiva iz biljnog ulja, uz višestruke koristi i prednosti u odnosu na klasične vrste goriva. Njegovim korištenjem smanjuje se emisija plinova i izbjegava se stvaranje efekta staklenika. Sagorjevanjem biodizela nastaje ugljik-dioksid koji je neutralan. Biodizel ne sadrži sadrži sumpor, olovo. Bolje sagorjeva u motoru, a njegovim korištenjem smanjeno je zagađivanje zraka, vode i okoliša za čak 300 posto, jer je biološki razgradiv. Nus proizvodi koji nastaju tokom proizvodnje biodizela (glicerin, masne kiseline, lecitin) također se mogu koristiti, čime se smanjuje potreba za njihovim uvozom. Od glicerina se pravi ekološko sredstvo za hlađenje motora, a ima i mnogostruku primjenu u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
Za razliku od konvencionalnog goriva, biodizel ne sadrži sumpor (odnosno sadržaj sumpora je veoma nizak), čime se smanjuje mogućnost pojave kiselih kiša. Biodizel ne sadrži ni toksične spojeve kao što je benzen. Visok sadržaj kisika doprinosi smanjenju sadržaja čestica u ispušnim plinovima, dok potpunije sagorjevanje doprinosi i smanjenoj emisiji ugljik-monoksida. Kao i kod svih goriva, sagorjevanjem biodizela nastaje ugljik-dioksid, međutim, pošto biljke koriste ugljik-dioksid iz atmosfere (proces fotosinteze) za svoj rast, ugljik-dioksid formiran sagorjevanjem ovog goriva uravnotežava se sa apsorbiranim ugljik-dioksidom tokom godišnjeg rasta biljaka koje se upotrebljavaju kao sirovine za dobivanje biljnih ulja. Iako slogan dizel ulazi u njegov naziv, u biodizelu nema naftnih derivata ili drugih fosilnih goriva. Kod biodizela radi se o sirovinama koje nisu toksične, koje su obnovljive.
Za razliku od konvencionalnog goriva, biodizel ne sadrži sumpor (odnosno sadržaj sumpora je veoma nizak), čime se smanjuje mogućnost pojave kiselih kiša. Biodizel ne sadrži ni toksične spojeve kao što je benzen. Visok sadržaj kisika doprinosi smanjenju sadržaja čestica u ispušnim plinovima, dok potpunije sagorjevanje doprinosi i smanjenoj emisiji ugljik-monoksida. Kao i kod svih goriva, sagorjevanjem biodizela nastaje ugljik-dioksid, međutim, pošto biljke koriste ugljik-dioksid iz atmosfere (proces fotosinteze) za svoj rast, ugljik-dioksid formiran sagorjevanjem ovog goriva uravnotežava se sa apsorbiranim ugljik-dioksidom tokom godišnjeg rasta biljaka koje se upotrebljavaju kao sirovine za dobivanje biljnih ulja. Iako slogan dizel ulazi u njegov naziv, u biodizelu nema naftnih derivata ili drugih fosilnih goriva. Kod biodizela radi se o sirovinama koje nisu toksične, koje su obnovljive.
Standardni postupak za proizvodnju biodizela je transesterifikacija biljnog ulja. Tokom 2006/2007. godine u svijetu je proizvedeno 8,9 miliona tona biodizela, od kojih je 64% proizvedeno u EU, a 11% u SAD-u. Biodizel se proizvodi uglavnom od uljane repice. Grube kalkulacije pokazuju da se od svakih 100 kg prerađene uljane repice dobije oko 57 kg sirovine za stočnu hranu obogaćenu proteinima i oko 43 kg repičinog ulja. Ekstrahirano i rafinirano ulje se podvrgava procesu transesterifikacije sa metanolom, uz dodatak katalizatora, i dobiva se metilestar masnih kiselina (FAME – biodizel). Dobiveno gorivo ima sličnu energiju i viskoznost kao fosilni dizel, i koje se stoga može koristiti u standardnim dizel motorima.
Generalno, sva biljna ulja se mogu koristiti za proizvodnju biodizela. U Europi je uljana repica dominantna sirovina za proizvodnju biodizela dok se u SAD-u koristi soja. Ostala biljna ulja koja se koriste kao sirovina za proizvodnju biodizela su palmino ulje, suncokretovo ulje i ulje jatrope. Odlaganje otpada postaje sve veći problem, te se rješenje problema može naći u upotrebi otpada kao sirovine za dobivanje biogoriva. U razvijenim zemljama biodizel se dobiva i od poljoprivrednog, industrijskog, komunalnog i raznog drugog otpada. Rabljena ulja i životinjske masti se također mogu koristiti za proizvodnju biodizela, nakon adekvatnog procesa pročišćavanja.
Biodizel se može upotrebljavati kao gorivo za motore s unutrašnjim sagorjevanjem u čistom obliku, ali obično se koristi kao aditiv naftnom dizelu radi smanjenja emisije čvrstih čestica, ugljik-monoksida, aromatičnih ugljikovodika i drugih zagađivača zraka koji nastaju sagorjevanjem konvencionalnog dizela u motoru. Smjesa od maksimalno 20% biodizela (pomješanog s konvencionalnim fosilnim dizelom) može se upotrijebiti u skoro svim konvencionalnim dizel motorima, i bez promjena na motoru. Veći sadržaj biodizela ili čak čisti biodizel (Europski standard EN 14214) može se upotrijebiti u velikom broju motora napravljenih od 1994. godine bez većih, ili gotovo nikakvih modifikacija. U Europi se smjesa dizela koji sadrži do 5% biodizela može prodavati bez posebnih naznaka. Utvrđeno je da se upotrebom čistog biodizela smanjuje rizik od raka za 94%, a smjese sa 20% biodizela za 27%.
Biogoriva su od posebnog značaja zbog mogućnosti zamjene sirove nafte iz uvoza biogorivom proizvedenim iz domaće sirovine. Na taj način se može formirati sigurna i stabilna cijena energije, što je od izuzetne važnosti za privredni rast. Mnoge vlade podržavaju proizvodnju biogoriva putem poreznih olakšica i poticajnih programa ulaganja. Širom svijeta, u više od 30 zemalja, su već definirani ciljevi i zakonska regulativa koje se odnosi na minimum sadržaja biogoriva u vozilima. Osim novih proizvodnih procesa, u svijetu se ispituju i alternativne sirovine. Primjer je novi proces proizvodnje biodizela iz algi koje su bogate uljima. Pilot projekt pokrenut je 2002. godine s godišnjom proizvodnjom od 150 tona biomase algi, i foto-aktivnim neto obimom od 700.000 litara.
Generalno, sva biljna ulja se mogu koristiti za proizvodnju biodizela. U Europi je uljana repica dominantna sirovina za proizvodnju biodizela dok se u SAD-u koristi soja. Ostala biljna ulja koja se koriste kao sirovina za proizvodnju biodizela su palmino ulje, suncokretovo ulje i ulje jatrope. Odlaganje otpada postaje sve veći problem, te se rješenje problema može naći u upotrebi otpada kao sirovine za dobivanje biogoriva. U razvijenim zemljama biodizel se dobiva i od poljoprivrednog, industrijskog, komunalnog i raznog drugog otpada. Rabljena ulja i životinjske masti se također mogu koristiti za proizvodnju biodizela, nakon adekvatnog procesa pročišćavanja.
Biodizel se može upotrebljavati kao gorivo za motore s unutrašnjim sagorjevanjem u čistom obliku, ali obično se koristi kao aditiv naftnom dizelu radi smanjenja emisije čvrstih čestica, ugljik-monoksida, aromatičnih ugljikovodika i drugih zagađivača zraka koji nastaju sagorjevanjem konvencionalnog dizela u motoru. Smjesa od maksimalno 20% biodizela (pomješanog s konvencionalnim fosilnim dizelom) može se upotrijebiti u skoro svim konvencionalnim dizel motorima, i bez promjena na motoru. Veći sadržaj biodizela ili čak čisti biodizel (Europski standard EN 14214) može se upotrijebiti u velikom broju motora napravljenih od 1994. godine bez većih, ili gotovo nikakvih modifikacija. U Europi se smjesa dizela koji sadrži do 5% biodizela može prodavati bez posebnih naznaka. Utvrđeno je da se upotrebom čistog biodizela smanjuje rizik od raka za 94%, a smjese sa 20% biodizela za 27%.
Biogoriva su od posebnog značaja zbog mogućnosti zamjene sirove nafte iz uvoza biogorivom proizvedenim iz domaće sirovine. Na taj način se može formirati sigurna i stabilna cijena energije, što je od izuzetne važnosti za privredni rast. Mnoge vlade podržavaju proizvodnju biogoriva putem poreznih olakšica i poticajnih programa ulaganja. Širom svijeta, u više od 30 zemalja, su već definirani ciljevi i zakonska regulativa koje se odnosi na minimum sadržaja biogoriva u vozilima. Osim novih proizvodnih procesa, u svijetu se ispituju i alternativne sirovine. Primjer je novi proces proizvodnje biodizela iz algi koje su bogate uljima. Pilot projekt pokrenut je 2002. godine s godišnjom proizvodnjom od 150 tona biomase algi, i foto-aktivnim neto obimom od 700.000 litara.
Bioetanol se može proizvesti iz raznih poljoprivrednih sirovina. U Europi se koriste žitarice i šećerna repa, u Brazilu je glavna sirovina šećerna trska, dok je u SAD kukuruz. Kao i alkohol, bioetanol se proizvodi alkoholnom fermentacijom šećera pomoću kvasca, nakon čega slijedi proces pročišćavanja. Ukoliko je žitarica sirovina, škrob se enzimskim putem pretvara u šećer. U toku ovog procesa stvara se nusproizvod koji se može upotrijebiti kao stočna hrana obogaćena proteinima, sa sadržajem proteina od 30%. Bioetanol se koristi u smjesi sa benzinom, u različitim koncentracijama. U Brazilu se čak koristi u nerazrjeđenom stanju (E100). U Njemačkoj, Europski standard DIN EN 228, omogućuje upotrebu mješavine goriva sa sadržajem bioetanola do 5% (E5). U motorima vozila koja su prilagođena i fleksibilna za različita goriva (flexible fuel vehicles - FFV) mogu se koristiti goriva koja sadrže i do 85% bioetanola (E85). Druga mogućnost je upotreba bioetanola za proizvodnju etil-terc-butiletra (ETBE) koji sadrži 74% bioetanola. ETBE se može koristiti kao zamjena za metil-terc-butiletar (MTBE), koji se dobiva isključivo iz neobnovljivih izvora, i kao aditiv za smanjenje udara (lupanja) u motoru. Od 2004. godine ubrzana je i proizvodnja bioetanola kao goriva. U toku 2007. godine u svijetu je proizvedeno oko 40 miliona m³ bioetanola. Brazil je vodeći svjetski proizvođač bioetanola iz šećerne trske.
Troškovi proizvodnje biogoriva i zahtjev za konkurentnošću utječu na cijene poljoprivrednih sirovina. Osim povećanja efikasnosti u konverziji sirovina u goriva, uvođenje novih sirovina će također generalno potaknuti korištenje biogoriva. Prva generacija biogoriva se zasniva isključivo na biljkama koje sadrže šećer, škrob i ulja. Sirovine koje se koriste u proizvodnji biogoriva se koriste za proizvodnju hrane čime se povećavaju cijene sirovina, a sa njima i troškovi proizvodnje. Stoga je trenutačno u fazi razvoja druga generacija biogoriva koja je još uvijek u svojim ranim fazama.
Objavljeno u
Nekategorizirano
Označeno u
Znanstvenici sa Tehnološkog instituta u bostonu tvrde da su pronašli sveti gral znanosti, a riječ je o umjetnom listu koji bi mogao pretvoriti svaku kuću u elektranu. Uređaj veličine pokerske karte imitira proces fotosinteze, koji biljke koriste da bi Sunčevu svjetlost i vodu pretvorile u energiju. Znanstvenici koji stoje iza ovog pronalaska kažu da bi on mogao ponuditi prihvatljivo rešenje za sve veću energetsku krizu u zemljama trećeg sveta. Umjetni list bi mogao postati povoljan izvor električne energije u siromašnim zemljama u razvoju - kaže rukovodilac istraživačkog tima dr Danijel Nocera. Imamo opravdanih razloga da verujemo da nije daleko dan kada će sela u Indiji i Africi kupovati povoljne sisteme za opskrbu električnom energijom zasnovanim na ovoj tehnologiji. Prilikom razvoja ove nove vrste solarnih ćelija, znanstvenicima su kao model poslužili listovi hrasta, javora i drugih zelenih biljaka. Za izradu umjetnog lista veličine karte koristili su silicijum, elektroniku i katalizatore. Ubačen u svega pet litara vode, uređaj bi pod djelovanjem Sunčeve svjetlosti mogao proizvesti dovoljno električne energije kako bi se u zemljama u razvoju zadovoljile potrebe za opskrbom jedne kuće tokom cijelog dana - kaže Nocera. Uređaj u obliku lista funkcionira tako što razlaže vodu na njene sastavne komponente, vodonik i kiseonik. Plinovi bi se čuvali u gorivnoj ćeliji koja ih koristi da za proizvodnju struju i koja bi bila smeštena ili na krovu kuće ili pored nje. Prvi umjetni list razvio je pre više od deset godina John Tarner iz Nacionalnog laboratorija za obnovljivu energiju u Bolderu (Colorado). Iako je bio veoma efikasan kada je reč o procesu fotosinteze, Tarnerov uređaj nije bio praktičan za primjenu, jer je bio napravljen od rijetkih, skupih metala. Nocerin tim je riješio ovaj problem. Njegov list je napravljen od lako dostupnih, jeftinih materijala, funkcionira u jednostavnim uvjetima i izuzetno je stabilan. Testiranje u laboratoriju pokazalo je da može raditi najmanje 45 sati neprekidno. Ključ Nocerinog uspjeha je u novim, jeftinim katalizatorima, napravljenim od nikla i kobalta, koji su sposobni da efikasno razlažu vodu na njene dvije komponente. Naš cilj je da pretvorimo svaku kuću u elektranu - kaže Nocera. Za sada njegov list obavlja fotosintezu oko deset puta efikasnije nego prirodni list, ali znanstvenik se nada da će njegov uređaj u budućnosti biti daleko efikasniji.
www.obnovljiviizvorienergije.rs
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Izgradnja "zelenih" zgrada je neophodna kako bi stvorio ekološki održiv svijet za buduće generacije. Donosimo top 10 zelenih zgrada širom svijeta koje postavljaju nove standarde u projektiranju i zelenoj gradnji. Zgrade u sebi objedinjuju određene elemente zelenih tehnologija, sakupljanja kišnice i sl.
1) Holy Wisdom Monastery. Madison, Wisconsin's Holy Wisdom samostan je ušao na brojne liste "najzelenijih" zgrada u svijetu. Objekat je dobio najvišu ocjenu koju dodjeljuje US Green Building Vijeće - s 63 od 69 mogućih bodova. Šta čini ovaj samostan tako "zelenim"? Samostan nudi parkiralište za efikasna vozila, dostupan zeleni krov, nema stalnog sistema za navodnjavanje, fotonaponske ćelije su dovoljne za zadovoljavanje 13 posto svih energetskih potreba, 99 posto svih otpada od građenja i rušenja se reciklira, građevinski materijali su proizvedeni u užoj regiji, bambusni podovi, veoma efikasni prozori, te sistem za praćenje isporuke vanjskog zraka.
2) Hydro Manitoba Place. Manitoba u Winnipegu Hydro Place, Manitoba, Kanada je naveden kao četvrti najveći ekološki projekat u Kanadi u 2009. Više od 40 posto od ukupne svjetlosti dolazi od sunca. Geotermalni sistem osigurava sve potrebe grijanja i hlađenja za zgradu. Ventilacijski sistem opskrbljuje urede svježim zrakom. Kako bi se zadržao višak kišnice, napravljena je optimalna izolacija kroz tzv. zeleni krov. Osim toga, zgrada je izgrađena u sprezi pasivne solarne energije i vjetra za hlađenje, grijanje, ventilaciju.
3) India Tower u Mumbaiu ima vrlo zanimljiv dizajn koji izgleda kao da su slagane kutije jedne na drugu, ali zapravo simbolizira povećanje ekološke svijesti u cijeloj zemlji. Zgrada će biti napravljena na 74 sprata, a svaki blok će imati posebnu namjenu kao što su uredi, stambeni dio i drugi poslovni prostori. Dizajn zgrade uključuje solarno sjenčenje, osvjetljenje, prirodnu ventilaciju, čuvanje kišnice i zelene unutrašnjosti. To je jedna od najzelenijih zgrada u Indiji i postigla je Gold standard Green Building Vijeća LEED.
4) Crystal Island u Moskvi će biti 450 metara visoka građevina s više od 25 miliona metara kvadratnih površine. To je samoodrživi grad s ekološki nastrojenom tehnikom za upravljanje i štednju energije. Objekat će emitovati jako malo stakleničkih gasova pomoću solarnih ćelija, kao i vjetroturbina koje se nalaze oko zgrade zajedno s velikim atrijima koji će se koristiti u regulaciji unutrašnje temperature zraka u ekstremnim vremenskim prilikama koje su prisutne u Rusiji.
5) Chicago Centar za zelene tehnologije je poznat po različitim samoodrživim značajkama koje su pomogle u postizanju Platinum LEED statusa. Zgrada koristi oko 40 posto manje ukupne energije od zgrada sa sličnom strukturom. To su postigli sa velikom količinom solarnih ploča koje se nalaze na krovu, tendama i na žlijebu centra. Druge značajke uključuju 28 vertikalnih bunara koji pomažu u regulaciji temperature dvostrukog izo stakla, sistema pametne rasvjete, podove od recikliranog stakla i otpadnog pluta kao i činjenica da je 40 posto objekta izgrađeno s recikliranim materijalima. Zeleni krov apsorbira kišnicu i povećava izolaciju građevine.
6) Masdar. Grad koji emitira nula emisija ugljičnog dioksida i bez otpada. U Masdaru neki vid javnog prijevoza će se nalaziti svakih 200 metara za osobni brzi prijevoz, što je dobro jer nije dozvoljen ulaz automobila. U gradu će se nalaziti i veliki broj vjetroturbina i solarnih polja kako bi Masdar u Abu Dhabi-u bio u potpunosti samoodrživ.
7) BMW Welt. BMW Welt u Munchenu je odličan primjer njemačke inženjerske genijalnosti. Njemačka firma Solarwatt je ugradila više od 3500 solarnih ploča koje isporučuju 824 kWp. Tu su i brojne čelične ploče koje su ugrađene uz krov koje pomažu pri grijanju kroz solarni dobitak. Solarna energija je također ugrađena u fasadu radi kontroliranja klimatiziranog zraka a uz to objekat ima i prirodnu ventilaciju. Tu su i termički efikasne površine unutar zgrade kako bi se pomoglo u održavanju konstantne toplinske udobnosti i kontrole temperature.
8) Predsjednička biblioteka Clinton. Predsjednička biblioteka Clinton i muzej u Little Rocku, Arkansas primila je LEED Platinum standard u studenom 2007. Od tada, biblioteka je uvela niz novih "zelenih" značajki: vrtni krov koji će maksimizirati upotrebu kišnice i regulirati temperaturu unutar objekta, ali će i apsorbirati emisije ugljičnog dioksida, različite mogućnosti recikliranja, sposobnosti za "zeleno čišćenje", tj. smanjenje otpada i program za kompenzaciju korištenja neobnovljivih izvora energije. Budućim planovima za biblioteku su i vjetroturbine i ili fotonaponski sistemi.
9) Zeleni svjetionik. U Kopenhagenu se nalazi Zeleni svjetionik koja je prva javna karbon neutralna zgrada. Zeleni svjetionik je smješten na Sveučilištu u Kopenhagenu i dizajnirala ga je kompanija Christensen & Co u obliku sunčanog sata koji služi kao centar studentske službe. Svjetionik je pravi primjer drugim općinama da se može izgraditi karbon neutralan objekat. Zapravo više od 70 posto svih energetskih smanjenja je nastalo restruktuiranjem same zgrade, a ne upotrebom tehnologija. Niz "zelenih" mjera je provedeno kako bi se osigurala zdrava unutrašnja okolina, uključujući prirodnu ventilaciju i prirodnu rasvjetu putem krovnih prozora, LED svjetla sa solarnim panelima, solarna sjenila na prozorima, geotermalne toplinske pumpe, te sistem daljinskog grijanja.
10) Bank of America Tower. Toranj Bank of America u New Yorku je jedini neboder kojim je dodjeljen Platinum LEED status. Ovaj 54 katni toranj je drugi po veličini u New Yorku, a četvrti po veličini u Sjedinjenim Američkim Državama. Toranj posjeduje kogeneracijski sistem na sedmom katu koji pohranjuje prirodnu toplinu, koristi kišnicu i otpad, te je većina sirovina za izgradnju dolaze iz lokalnih izvora u okrugu od 500 milja od tornja.
www.obnovljiviizvorienergije.rs
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Naizgled obična stambena zgrada, međutim, obiteljska kuća novsadskog umirovljenika Miliovoja Pejina izgrađena je od ekoloških i energetski efikasnih materijala, jedino su temelji i stepenište od armiranog betona, jer tako mora biti po propisima. Osnovni materijali koji ulaze u ovu kuću su dostupni. Koristi se trska, slama, negašeni kreč i blato. Nema cementa i čelika. Ustvari, ima ih u temelju, ali sam ja bio prinuđen da to prihvatim", objašnjava novosadski umirovljenik i vlasnik kuće Milivoj Pejin. Najveća prednost kuće su zidovi koji su ispunjeni energetski efikasnim blokovima od presane slame, a primjera radi, u izgradnji je potrošeno 500 takvih blokova koji vrijde svega 50 dinara po komadu. "Svi zidovi sa unutrašnje strane su isprskani živim krečom, a on je i strojno ubačen u bale slame. Kreč je ušao 6 cemntimetra u balu i sada ga ne možete razbiti ni čekićem jer je tvrd kao kamen. Ne možete ni čavao da zakucate," objašnjava Pejin. Inače stručnjaci poručuju da je znanstven dokazano da blokovi od slame, miješani sa krečom i blatom, ne privlače glodavce i insekte, i ne mogu da se zapale. Vojvođanska polja obiluju dobrim izolatorima poput slame i žute ilovače, naši preci su ih decetlječima koristili za gradnju, a mi smo se ipak okrenuli manje efikasnim suvremenim materijalima. "Mislim da dolazi do neke nove revizije, kada počinjemo ponovo da koristimo te klasične materijale koji imaju ne samo ekološku prednost nego i zdravstvenu", poručuje prof. dr Slobodan Krnjetin sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. U našoj zemlji, osim predrasuda ljudi, postoji i nedostatak znanja projektanata i izvođača radova o gradnji kuća od slame i sličnih materijala, a nedostaje i standardizacija takve vrste gradnje, kakva na primer postoji u Francuskoj ili Novom Zelandu
www.obnovljiviizvorienergije.rsSlama je u svetu, uz već poznatu primenu u proizvodnji energije, i veoma popularan građevinski materijal, a u Srbiji kada se spomene kuća od slame to liči na dečju bajku, izjavio je Tanjugu magistar rudarstva Goran Stefanović. Ogromne površine pod strnjištem poljoprivrednici pale što predstavlja i ozbiljan ekološki problem i stalnu opasnost od požara, nekad katatrofalnih, rekao je Stefanović koji je i veliki poznavalac i pobornik ekologije. "Slama je primenu našla u proizvodnji energije, ali se sve više koristi u građevinarstvu, najviše u izgradnji porodičnih kuća. Kuća od slame je stanogradnja budućnosti", smatra Stefanović. Radi se o blokovima od slame i zemlje. Postupak je veoma jednostavan. Bala slame se otvori, preko nje se sipa mešavina od blata. To se sve dobro izmeša i sipa se u kalupe, dobro se nabije i ostavi da se suši 20 dana. Na kraju se dobije blok suv kao barut, objasnio je Stefanović. On je istakao da je prednost, pre svega, ekološka, ovakve gradnje višestruka, počev od termičke i zvučne izolacije, pa sve do zdravstvenih karakteristika. Kuće od slame stvaraju prijatnu mikroklimu, a zidovi od slame obezbeđuju prirodnu filtraciju i razmenu vazduha u prostorijama, dodao je on. Pored toga objekti od slame su energetski efikasniji."Laici bi pomislili da su kuće izgrađene od slame lako zapaljive, to mišljenje nije tačno. Rezultati novijih istraživanja pokazali su da malterisani zidovi od balirane slame imaju manji požarni rizik od, na primer, panelnih drvenih zidova", rekao je Stefanović. Ono što prestavlja problem u Srbiji je nedostatak stručnjaka za ovakav vid gradnje, tvrdi Stefanović i napominje da u svetu postoje centri za obuku građevinskih eksperata, a "kod nas ne postoji ni dozvola, odnosno zakonom regulisani standardi za gradnju od slame".
www.gradjevinarstvo.rs
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Čitav grad osmišljen na principima ekologije više nije znanstvena fantastika. Svijest o očuvanju okoline se iz godine u godinu popravlja, tako da je sve prisutnije razmišljanje o zelenim gradovima umjesto o zelenim zgradama. Koncept postaje realnost u vidu Tian Yi Eko-grada u Kini. Ovaj futuristički grad će ležati na 30 kvadratnih kilometara i biti će dom za 350.000 ljudi.Prije nego što se iskoriste sve mogućnosti primjene čistih i obnovljivih izvora energija, za grijanje će se koristiti toplina koja je otpad u obližnjoj elektrani. Na svim zgradama u Eko-gradu će biti primenjeni „zeleni" standardi da bi se osigurala energetska efikasnost, a među stanovnicima će biti promovirani principi očuvanja energije. Javni prijevoz će biti vrlo efikasan i pristupačan, a plan je da se 90 posto putovanja unutar samog grada obavi hodanjem, biciklom ili javnim prijevozom. Jedna od ključnih karakteristika grada će biti reciklaža vode i efikasnije korištenje resursa vode. Eko-grad je lociran u području malih padavina i voda iz rijeka koje protiču kroz regiju neće biti dovoljna za njegove potrebe. Da bi prevladali ovaj problem, projektanti su odlučili da se okrenu netradicionalnim izvorima poput desalinizirane vode i reciklirane vode iz domaćinstava i industrije. Također, naglasak će biti i na društvenoj harmoniji, tako da će ljudi s različitim prihodima i iz različitih društvenih slojeva živjrti izmješani. Dakle neće biti podjela, a posebno će se obratiti pažnja na stare i invalide. Predloženo je da grad ima sedam različitih sektora – Eko dolinu, Lifescape, Solarscape, Windscape, Urbanscape, Earthscape i Eko-koridore. Svaki od ovih sektora će imati specifične osobine i drugačiju ulogu u funkcioniranju grada. Solarscape će dobivati energiju od Sunca i biti će administrativni centar grada, Earthscape će biti u zelenilu, Lifescape će, pored parkova, imati i brda koja će biti protuteža visokim zgradama. Urbanscape će biti, kako mu i ime kaže, urbana rezidencijalna zona koja će biti dobro uređena, a planira se povezivanje zgrada visećim mostovima. S druge strane, Earthscape će biti predgrađe i biti će primenjena stepenasta arhitektura s velikim zelenim površinama. Sto godina staro selo Qingtouzi će biti pretvoreno u Windscape koji će biti prostor za opuštanje građana Eko-grada. Morati ćemo pričekati još bar deset godina da bismo vidjeli kako će to stvarno izgledati. Kina polako ali sigurno osvaja vodeće pozicije u svijetu. Najveći je zagađivač, postala je druga ekonomska sila na svijetu, ali tu svoju moć koristi da ulaže u ekološki napredak i u napore da svoje zagađenje smanji, čime se ne mogu pohvaliti baš sve vodeće svjetske sile.
www.obnovljiviizvorienergije.rs
U močvarama na rubu grada Wuxi u istočnoj Kini, nova Tian Yi gradska četvrt će uskoro vidjeti svjetlost dana. Bivše industrijsko područje će biti integrirano u Wuxi postojeću urbanu strukturu, te na području prirodnog okoliša će se ponovno kreirati izvorna flora i fauna. S naglaskom na održivosti životne sredine. Tian Yi će biti nezavisno i kompaktano pomiješano susjedstvo s domovima i poslovnim subjektima, čime će stanovnici ispuniti sve potrebe na lokalnoj razini. Područje je dio većeg master plana za 2 km ² veliko područje.Tian Yi se nalazi u niskim močvarnim okružen kanalima i prirodnim vodotocima. Master plan za novo naselje temelji se na tri elemenata krajolika: vanjski prsten, koji se sastoji od močvare s gustom vegetacijom, zelenog unutarnjeg prstena koji će funkcionirati kao prostor za igru, slobodno vrijeme i središnjeg sektora s vrtovima i zelenim oazama. Susjedstvo će imati domove i tvrtke, urede, hotele i trgovine. Postojati će javne funkcije kao što su knjižnice, škole, vrtići, ustanove, zdravstveni centar, sportski centar i sadržaji za slobodno vrijeme. Svi javne ustanove nalaze se unutar pješačke udaljenosti od stambenih prostora u najdubljem zelenom sektoru, čime će stanovnici živjeti i raditi u istom području. Nadamo se da će blizina načelnog Master plana rezultirati veselim, skladnim susjedstvom uz manju potrebu za osobnim automobilima i drugim oblicima prijevoza. Automobili će se parkirati u podzemnim parkiralištima ispod kuća, te neće ući u središte grada. Neće trebati više od pet minuta hoda od bilo kojeg doma do trgovačkih objekata i javnog prijevoza, koji će osigurati dobre veze s Wuxi. To će učiniti centar više naklonjen pješacima i biciklistima. Kuće će biti smještene u cik-cak obliku, tako da su sve okrenute u smjeru sjever-jug. Sve sobe za korištenje tijekom dana će se okreniti jugu da se najbolje iskoristiti Sunčevo pasivno zračenje. Cik-cak pozicioniranje s kosim krovovima također će omogućiti u većini dan bolju cirkulaciju zraka i optimizirati će se pogled iz svake pojedine kuće. Kuće su smještene niz vjetar u zimskom razdoblju i otvorene su za povjetarac tijekom ljeta. Krovovi će imati solarne panele za grijanje i toplu vodu te solarne ćelija za proizvodnju električne energije. Grad će biti opskrbljen vodom sa okolnih rijeka. Voda će biti usmjerena s jedne rijeke u drugu, koja teče kroz sustav kanala, trstike i livada, gdje će biti pročišćena, naravno, što ga čini pogodnim za navodnjavanje okolnog poljoprivrednog zemljišta. Voda će protjecati kroz mrežu kanala i bazena između kuća, pomažući da se ohladi mikroklima tijekom ljetnih mjeseci. Pročišćavanje vode će se također napraviti da se smanji opterećenje na podzemne vode. Gusta vegetacija će pružiti hlad između kuća, te ih zakloniti od vjetra tijekom zime. Voda se štedi sustavima u kućama, npr. koristiti će se sive vode za ispiranje WC-a koje se prikupljaju sa krovova. Domovi će imati integrirane sustave otpada te sortiranje otpada, prikupljanje te odvoženje u pogon za preradu otpada, gdje će se reciklirati.
sustainablecities.dk
Sa ubrzanom modernizacijom Kine postoji potreba za stvaranjem održivog modela grada. Tiandžin eko-grad je rezultat suradnje vlada Kine i Singapura da zajednički razviju socijalno harmoničan, ekološki i energetski efikasan grad u Kini. Projekt bi trebao biti završen 2020. godine i očekuje se da će u ovom ekološkom gradu na površini od 30 kvadratnih kilometara živjeti 350.000 stanovnika. Eko-grad će koristiti najnovije održive tehnologije, kao što su solarna energija, energija vjetra, upotreba kišnice, pročišćavanje otpadnih voda, desalinizacija morske vode i mnoge druge. Eko-grad je lociran u području malih padavina i voda iz rijeka koje protječu kroz region neće biti dovoljna za njegove potrebe. Da bi rješili ovaj problem, planeri su odlučili da se okrenu netradicionalnim izvorima poput desalinizacije vode i reciklaže vode iz domaćinstava i industrije. U cilju smanjivanja emisije ugljik-dioksida, stanovnici će koristiti napredni sistem za šinski promet, a plan je da 90 posto prometa u gradu bude javni prijevoz. Također, naglasak će biti i na društvenoj harmoniji, tako da će ljudi sa različitim prihodima i iz različitih društvenih slojeva živeti izmješani. Dakle neće biti podjela, a posebno će se obratiti pažnja na starije osobe i osobe sa invaliditetom. Tiandžin eko-grad će biti podjeljen u sedam dijelova: Lifescape, Eco-Valley, Solarscape, Urbanscape, Windscape, Earthscape i Eco-Corridors. Svaki od ovih sektora će imati specifične osobine i drugačiju ulogu u funkcioniranju grada. Solarscape će dobijati energiju od Sunca i biti će administrativni centar grada, Earthscape će biti u zelenilu, Lifescape će, pored parkova, imati i brda koja će biti protuteža visokim zgradama. Urbanscape će biti, kako mu i ime kaže, urbana rezidencijalna zona koja će biti dobro uređena i planira se povezivanje zgrada visećim mostovima. S druge strane, Earthscape će biti predgrađe i biti će primjenjena stepenasta arhitektura s velikim zelenim površinama. Sto godina staro selo Qingtouzi će biti pretvoreno u Windscape koji će biti prostor za relaksaciju građana Eko-grada.
www.ekopedia.rs
www.ekopedia.rs
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Pored sunca, vjetra i drugih poznatijih obnovljivih izvora energije, mnogi znanstvenici u svijetu eksperimentiraju s bioizvorima – odnosno biljkama koje brzo rastu i imaju veliki energetski potencijal. Jedan od takvih izvora su alge. Alge su prirodni izvor energije kojeg ima u ogromnim količinama. Ljigava zelena skrama u barama, zvana žabokrečina, mogla bi da bude jedan od pogona američke privrede. "Alge rastu na ovim mrežicama, a mi ih jednostavno snabdevamo vodom. Nadamo se da će naš sistem moći sam da proizvodi gorivo". U početku, ova farma algi koju je nedaleko od Washington osnovao Patrick Kangas, sa Sveučilišta države Maryland, služila je za istraživanje metoda za pročišćavanje vode. Kangas kaže da je sistem izmislio jedan znanstvenik proučavajući morske alge. "Shvatio je da bi ovaj sistem mogao da se iskoristi za izdvajanje hranljivih materija iz algi. Tada još nismo znali što bismo s tim, ali sada se pojavljuje interes za to. Uzbudljivo je kada pomislite da alge mogu da se koriste i za druge korisne stvari", kaže Kangas. Firma Solazajm, iz San Francisca, već koristi alge za proizvodnju ulja. "Imamo veoma snažnu tehnologiju koja na obnovljiv način proizvodi ulja, a čitava planeta ide na naftu. Stoga se proizvodnja nafte sa malim oslobađanjem ugljik-dioksida uklapa u postojeću infrastrukturu u svim dodirnim točkama". Jonatan Volfson je osnivač i direktor firme Solarzajm, koja snabdjeva čak i američku mornaricu. "Mi smo kompanija koja na obnovljiv način proizvodi ulja pogodna za razne primene. Na primer, proizvodimo ulja za kozmetiku, ulja za jestive proizvode, za osobnu higijenu ili za kemijsku industriju. I naposlijetku, proizvodimo ulje od koga se pravi gorivo", kaže Volfson. Sjedinjene Države troše oko 20 miliona barela nafte dnevno. Profesor kemije na Sveučilištu države Arkanzas, Jimmy Hestekin, kaže da je moguće da alge jednoga dana postanu izvor energije. "Način na koji Patrick gaji alge je verovatno najjednostavniji. Dobra strana je to što je to lak način. Moguće je zamisliti grupu ovakvih farmi sa kojih kamion jednom nedeljno skuplja alge i odvozi ih u postrojenje koje proizvodi biodizel, koji se onda dodaje ukupnoj količini goriva u zemlji", kaže Hestekin. S druge strane, proizvodnja u Solazajmu počinje od epruvete. "Koristimo veoma staru tehnologiju zvanu fermentacija, što znači da u velike rezervoare od neđrajućeg čelika stavljamo jedan jednoćelijski organizam koji onda hranimo ugljiko hidratima", kaže Jonathan Volfson. Krajnji proizvod je jedna vrsta tekućeg goriva. "Od algi se proizvode mnoge stvari. Ispitujemo pretvaranje algi u butenol ili biodizel. Od algi može da se dobija i etanol, a otpaci mogu da se koriste kao gnojivo", kaže Hestekin. Hestekin takođe primećuje da bi alge koje uzgaja Patrik Kangas mogle da sudjeluju u čišćenju rijeka jer se hrane materijama koje zagađuju vodu. Biogorivo proizvedeno od algi moglo bi da se koristiti u roku od pet godina.
www.obnovljiviizvorienergije.rs
Mikroskopski organizmi mogli bi biti ključ za stvaranje goriva koji ne zagađuje okoliš a koje mogu koristiti postojeći klasični motori. Trend električnih i hibridnih vozila je sam po sebi pozitivan, ali idealno bi bilo imati gorivo koje nije štetno i koje bi se moglo koristiti u postojećim motornim tehnologijama umjesto da se iz temelja stvaraju novi sustavi. Automobilska industrija je u svojih 100-ak godina iskustva u izradi motora do danas postala poprilično dobra u tome tako da bi bilo bolje pronaći novu vrstu goriva koje ne zagađuje okoliš i koje bi mogli koristiti postojeći motori. Biogoriva dobivena iz kukuruza i šećerne trske su već stavljana na kušnju, naročito u Brazilu, ali pojavio se novi problem - zemlja koja se koristila za proizvodnju hrane počela se koristiti za proizvodnju biogoriva što nipošto nije dobro. Vrlo je izgledno da će naša djeca, kad dođe vrijeme da kupe obiteljske automobile, voziti električne automobile u urbanim sredinama, a na duge relacije automobile s klasičnim motorima na goriva. Međutim, umjesto zagađivanja okoliša, klasični motori bi u skoroj budućnosti mogli koristiti nešto puno zelenije od aktualnih goriva. I to doslovno. Rješenje bi se moglo pronaći u mikroskopskim organizmima. Alge bi mogle postati to zeleno gorivo jer se brzo razmnožavaju, a čak 50 posto njihove težine može se iskoristiti za stvaranje goriva, preciznije zelenog dizela. Sjetit ćete se onih zelenkastih naslaga na jezercima i lokvama iz djetinjstva - vjerovali ili ne, neki ljudi ih čak koriste u prehrani; Azteci su ih redovito jeli. Znanstvenici trenutno rade na pronalaženju načina za masovni uzgoj algi kako bi ih imali u ogromnim količinama. Jedan od načina je takozvani vertikalni uzgoj zahvaljujući kojem su alge maksimalno izložene suncu u minimalnom prostoru - na taj se način maksimalizira iskoristivost. Uz sve to, alge baš poput ostalih biljaka trebaju CO2 za fotosintezu tako da bi se proizvodnja algi u industrijskim razmjerima mogla poboljšati i kvalitetu zraka kojeg udišemo. Na kraju, iz različitih algi mogli bismo dobiti različita goriva za različite potrebe i iako smo daleko od široke proizvodnje i uporabe, u slučaju da se ta vrsta proizvodnje pokaže jeftinom i ostvarivom, prerađivanje konvencionalnih motora radi mogućnosti korištenja goriva iz algi bi trebala postati prva sljedeća stavka.
metro-portal.hr
metro-portal.hr
Prema vrlo cijenjenoj američkoj studiji, potrebno je provesti još niz dugoročnih istraživanja te razvojnih i demonstracijskih projekata kako bi se postigao zadovoljavajući cost-benefit odnos u proizvodnji nafte iz algi.Potrebna su dugoročna istraživanja te razvojni i demonstracijski projekti kako bi se postigao zadovoljavajući cost-benefit odnos u proizvodnji nafte iz algi. U međuvremenu bi druge primjene, koje nisu usmjerene isključivo na dobivanje energije, mogle ubrzati ovaj proces te postaviti temelje novoj, obećavajućoj industriji. Ovo su zaključci izvješća koje je sastavio Energy Biosciences Institute (EBI), vrlo cijenjeni institut sa sjedištem u Berkleyu, Kaliforniji, koji se bavi biološkim primjenama s ciljem pronalaženja održivih rješenja za globalne energetske izazove. Prema izvještaju, čak i sa "povoljnim pretpostavkama o budućem uzgoju, sakupljanju i preradi ovog resursa, proizvodnja nafte iz algi u kratko do srednjoročnom razdoblju još uvijek će ostati skupa te će zahtijevati dodatne ekonomske poticaje kako bi bila održiva". Studija je pokazala da je već više od sto tvrtki diljem svijeta posvećeno istraživanju industrijske proizvodnje druge generacije biogoriva iz biomase algi. Međutim, većina ovih tvrtki je mala i nije nikada uspjela provesti pilot projekt uzgoja algi veličine adekvatne za industrijsku proizvodnju. Tek su nedavno velike naftne kompanije (kao što su Exxon Mobil, Shell i ENI) najavile izradu projekata adekvatne veličine. U međuvremenu, javni sektor je također počeo pokazivati interes za proizvodnju energije iz biomase algi. U SAD-u je Ministarstvo obrane razvilo niz projekata, dok Ministarstvo energetike financira demonstracijski projekt u New Mexicu koji obuhvaća površinu od oko 120 hektara. Što se tiče Europe, Velika Britanija je posebno aktivna u ovom polju, dok je ostatak Europske unije do sada financirao tri projekta ograničene veličine.
www.croenergo.eu
Sićušne alge možda će riješiti problem kako proizvoditi više energije i smanjiti ispuštanje ugljikova dioksida u atmosferu, nadaju se norveški znanstvenici.Zahvaljujući svojim prirodnim osobinama, mikroalge posjeduju klimatske kvalitete jer troše ugljični dioksid, i energetske jer su bogate lipidima koji se mogu iskoristiti za proizvodnju biodizela. Na tragu smo jednom od najnevjerojatnijih i najrevolucionarnijih otkrića u borbi s klimatskim promjenama i zadovoljavanju energetskih potreba - ocijenio je Frederic Hauge, predsjednik norveške ekološke organizacije Bellona. Zamisao je u tome da se plinovi koje ispuštaju tvornice, termocentrale i druga postrojenja koja onečišćuju okoliš sakupljaju i uz dodavanje vode ubrizgavaju u 'fotobioreaktore', goleme prozirne cijevi s algama koje se hrane plinom na načelu fotosinteze. Ideja je uspješno ispitana na uglednom Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT).Nakon prolaska kroz 'juhu' s algama, ispušni plinovi iz njegove kogeneracijske centrale (koja istodobno prizvodi električnu i toplinsku energiju koju pak koristi za grijanje vode ili pare) imali su 50 do 82 posto manje CO2 i 85 posto manje dušikova oksida koji imaju snažan staklenički učinak. Nakon iskorištenja alge se mogu zakopati pod morem ili pustiti u more gdje će ga stalno čistiti od ugljikova dioksida.Ova ideja je još u začetku i znanstvenici moraju pronaći tehnološka rješenja koja će omogućiti njezinu realizaciju u industrijskim razmjerima te utvrditi koja je vrsta alge, među stotinama tisuća postojećih, najprikladnija za ovu svrhu. (HINA)metro-portal.hr
Joule Biotechnologies u svjetskim je okvirima anonimna kompanija iz Cambridgea. Ipak, ako je vjerovati njegovu direktoru Billu Simsu, upravo je Joule na pragu revolucionarnog otkrića - biogoriva budućnosti! Kakav će to utjecaj imati na svjetsko gospodarstvo i poredak, teško je uopće pojmiti. Sims tvrdi da su u Jouleovim laboratorijima došli blizu rješenja koje će biogoriva ponovo staviti u fokus alternativnih goriva sutrašnjice. Najveće zamjerke proizvodnji bioloških goriva predstavljaju polja koja se sade tim kulturama. S druge strane, svijet se bori sa sve većim brojem populacije koja živi ispod granice siromaštva. Druga je značajna zamjerka upotreba prevelikih količina vode pri proizvodnji takvoga goriva. U Joule Biotechnologies uspjeli su prevladati te prepreke stvarajući organizme za koje tvrde kako će uskoro proizvoditi gorivo konkurentno konvencionalnima po cijeni i količini. Kakav će to utjecaj imati na svjetsko gospodarstvo i poredak, teško je uopće pojmiti. Organizam kojem još nisu dali ime iskorištava slankastu vodu kao stanište i Sunčeve zrake, hrani se ugljičnim dioksidom i magično isparava „solarna goriva" etanol, biodizel i kemikalije izvedene iz nafte. Joule je također osmislio „SolarConverter", specijalnu posudu u kojoj organizmi žive i proizvode gorivo. U posudu napunjenu recikliranom nepitkom vodom upumpavaju se Sunčeve zrake i ugljični dioksid. U tim uvjetima organizmi počinju proces fotosinteze, oslobađajući korisna goriva. Tako stvorena goriva trebaju minimalne preinake prije puštanja u spremnike, cijevi i rezervoare. Sims tvrdi da će Joule proizvoditi 20.000 galona (75.708 litara) etanola te 13.000 galona biodizela (49.210 litara) na jednom jutru zemlje godišnje. Procjena je da će tako proizvedena goriva koštati 75 dolara za barel etanola te 50 dolara za biodizel. U kompaniji smatraju da ih taj pronalazak stavlja u poziciju stvaranja puta prema energetskoj neovisnosti – prepreku više ne predstavljaju vrijedni izvori vode i obradive zemlje.Nakon dvije godine istraživanja Joule je angažirao Simsa da je izvede iz anonimnosti – plan je financiranje pilotne plantaže do kraja 2010. te komercijalno isplativog pogona do 2012. godine. Takav plan čini se jako ambicioznim, pogotovo u kriznim vremenima, u kojima investitori tradicionalno okreću sigurnijim investicijama. Joule nije testirao svoj koncept i dok ne prođu nezavisna testiranja goriva, sve što mogu reći potencijalnim ulagačima jest „vjerujte nam na riječ".Ako nađu investitore spremne na rizik, naftne bušotine možda postanu eksponat u povijesnim muzejima – velike korake naprijed mogu činiti samo vizionari.
www.profitiraj.hr
www.profitiraj.hr
Alge su značajan izvor energije. Imamo pred očima najveći izvor biogoriva, a tek sada to uviđamo – vjerojatno su takvo što pomislili istraživači sa Sveučilišta Aberystwyth iz Velike Britanije. Naime, ovi su istraživači ustanovili da su morske alge vrlo zanimljiva alternativa drugim biljkama od kojih se proizvodi biogorivo. Istražili su algu Laminaria digitata, koja je pokazala da se od nje može proizvesti biogorivo, pogotovo ako se sakuplja tijekom ljeta. Rezultati istraživanja, predstavljeni u Glasgowu, pokazuju da su koncentracije šećera, potrebne za proizvodnju goriva, u ovoj algi najveće tijekom ljeta, posebice tijekom srpnja. A te se količine šećera fermentacijom mogu pretvoriti u etanol. Dosad su istraživanja za proizvodnju biogoriva bila usmjerena na kopnene biljke, iako je to značilo oduzimanje zemljišta potrebnog za porizvodnju hrane. Morski ekosustavi, međutim, nikad nisu korišteni u ovu svrhu, a iz algi se može izvući čak 50% biomase čitavog planeta, što ih čini vrlo značajnim za proivodnju energije.
www.biosvijest.hr
New Hampshire, SAD - u jugozapadnoj Iowi kukuruz se prerađuju u etanol. U svojoj borbi za odnose s javnošću etanol ima problem jer emitira u procesu proizvodnje velike količine CO2. Da bi pronašao rješenje Tim Burns je drugačiji sagledao problem. Umjesto da promatra CO2 koji se emitira od etanola kao otpad on ga vidi kao robu koja se može iskoristiti putem algi. Na farmi u Shenendoah, Iowa svaki dan je Dan zahvalnosti za alge. Burns vodi bioprocesno postrojenje algi te je udružio površine sa tvrtkom koja proizvodi etanol u proizvodnji obnovljivih izvora energije. Razvili su prvi svjetski pogon alge-etanol iz biljka. CO2 koji se emitira tijekom proizvodnog procesa se pumpa u reaktor gdje alge rastu alge. Za svaku jedinicu proizvedene biomase algi dvije jedinice CO2 se apsorbiraju u proces rasta. Osušene alge se zatim koriste za opskrbu stoke preko hrane. Burns je zainteresiran za razvoj poslovanja oko algi te da proizvodnja bude isplativa i sve kroz stvaranje hrane. Na kraju se nadaju da će se alge koristitti za stvaranje biogoriva u nešto složenijem procesu. U međuvremenu alge eć pomoći primjeni etanola uz smanjivanje problema emisije CO2. Uz stalnu vezu između hrane, hrane i goriva. "Ono što radite je da se CO2 vrednuje na jedan novi način", rekao je Burns. "Svatko tko u proizvodnji koristi fermentacijske procese i pri tome oslobađa emisije CO2 u atmosferu gubi jedan važan resurs. Ako možete napraviti vrijedan proizvod iz CO2 svatko tko ima CO2 u procesu će promatrati tu emisiju kao priliku, a ne kao glavobolju. " Operacije su prešle u svoju drugu fazu. I to je bio tao velik pothvat da je i američki tajnik poljoprivrede Tom Vilsack bio tamo kako bi otvorio pogon ovog proljeća. Najbolja izjava dana je od samog Vilsacka: "Ovo je izvanredan projekt ... Ja to ne razumijem potpuno, ali to je stvarno u redu pogledati." Burns kaže da se susreo s prehrambenim tvrtkama i komunalnim tvrtkama koje vide potencijal u algama, ne samo kao biogorivo, već kao način da se smanji emisija CO2. Postrojenja algi mogu se postaviti uz elektrane na ugljen i prirodni plin kao način smanjenja emisija. Tvrtka je aktivno u potrazi za partnerstvom sa stotinama proizvođača etanola u cijeloj zemlji. "Ovo je ključ do profitabilnosti", rekao je Burns. " Potrebno je puno početnih ulaganja za izravnu proizvodnju biogoriva iz algi. Kada se broj gospodarstava koji se bave etanolom poveća u tom trenutku ćete imati dovoljno površina da biste dobili gorivo od algi. "
www.renewableenergyworld.com
Tvrtka Heliae iz Arizone uzgaja alge na komercijalnoj razini a koristit će ga kao gorivo za transport. Posljednjih godina su gorivo od algi i druga biogoriva ubrzano počela dobivati na popularnosti, do razine da ga i vojska koristi kao gorivo za avione.Zbog toga je tvrtka Heliae koja koristi biogorivo počela iskorištavati te alge na komercijalnom nivou kako bi se mogle koristiti kao gorivo za transport. Heliae je nedavno otvorila novu tvornicu za uzgajanje algi, ali ima nekih problema koji uključuju nedostatak investitora i stvaranje biogoriva koje neće uzrokovati veće ispuštanje štetnih emisija tokom svojeg korištenja, nego što upije emisija dok raste. Glavni cilj ove tvrtke je razviti održivi izvor za transportno gorivo. Glavni problem komercijalne proizvodnje ovih algi su preveliki troškovi same proizvodnje koji se moraju spustiti, te se procjenjuje da će biti potrebno 5 do 10 godina da se troškovi dovoljno spuste. Očekuje se da će s daljnjim porastom cijene nafte doći do velikog rasta u ovom tržištu u idućih nekoliko godina. Prema istraživanju tvrtke Pike Reseach teži problemi koji bi se mogli pojaviti u ovoj industriji uključuju pristup vodi i hranjivim tvarima te privatnom kapitalu. Jedan od načina da se pomogne industriji je da država daje poticaje slične onima koje dobiva industrija etanola. U SAD-u su u razvoj ove tehnologije krenuli i BP, Chevron Corp i ExxonMobil pri čemu je potonji u istraživanja već uložio 600 milijuna dolara.
inhabitat.com
Napravljena bakterija koja stvara gorivo iz sunčevog svjetla
Kemičari s Davis Sveučilišta u Kaliforniji istražili su modrozelenu algu kako bi dobili kemijsku preteču za gorivo i plastiku – prvi korak prema zamjeni fosilnih goriva kao sirovih materijala kemijske industrije. „Većina kemijskih sirovina dolazi iz nafte i prirodnog plina te nam je potreban novi izvor", rekla je Shota Atsumi, asistentica- profesorica kemije na Sveučilištu Davis te vodeći autor istraživanja, izdanog 7. siječnja u Zborniku Nacionalne akademije znanosti. Ministarstvo za energiju (DOE) SAD-a postavili su cilj dobivanja barem četvrtine industrijskih kemikalija biološkim procesom do 2025 godine.Biološka reakcija je dobra za stvaranje ugljik-ugljik veza koristeći ugljikov dioksid kao sirov materijal za reakciju izazvanu svjetlom. Proces se zove fotosinteza, a cijanobakterija znana kao modrozelena alga stvara ga više od 3 milijarde godina. Korištenje cijanobakterije za uzgoj kemikalija ima drukčiju prednost: ona ne konkurira potrebi za hranom kao što je npr. uloga kukuruza pri dobivanju etanola. Izazov predstavlja korištenje cijanobakterije kako bi se proizvela značajna količina kemikalija koje se mogu pretvoriti u kemijsku sirovinu. S potporom japanskog proizvođača Asahi Kasei Corp., Atsumin laboratorij na Davis Sveučilištu radio je na predstavljanju novih kemijskih procedura za dobivanje cijanobakterije. Istraživači su identificirali enzime pronađene u online bazi podataka koji provode reakcije koje su tražili, te ubacili DNK tih enzima u ćelije. Radeći korak po korak, istraživači su napravili most koji omogućuje cijanobakteriji pretvorbu ugljikovog dioksida u 2,3 butandiol- kemikaliju koja se može upotrebljavati za proizvodnju boja, otapala, plastika i goriva. "Budući da enzimi reagiraju drugačije u različitim organizmima skoro je nemoguće, bez provođenja eksperimenata, predvidjeti koliko će uspješan proces biti", rekla je Atsumi. "Nakon tri tjedna rasta cijanobakterija je uspjela proizvesti 2.4 grama na litru 2,3 butandiola, što je najveća do sada postignuta produktivnost kemikalija dobivenih iz cijanobakterije te samim time ima potencijal komercijalne uporabe", rekla je Atsumi. Atsumi se nada da će u budućnosti uspjeti uskladiti sistem za poboljšanje produktivnosti te provoditi eksperimente i sa drugim proizvodima. Suradnici ovog istraživanja su John Oliver, student diplomskog studija, Iara Machado, postdoktorandski istraživač te Hisanari Yoneda, istraživač iz Asahi Kasei korporacije.
Izvor: UCDAVIS
Napredna biogoriva od algi mogu biti čisto, dostupno rješenje
S obzirom da je svjetska energetska kriza sve jača, potrebna su troškovno isplativa i održiva rješenja za proizvodnju biogoriva, pri čemu se trenutačno razvijaju napredna biogriva koja trebaju manje zemljišta za proizvodnju, te omogućuju veću proizvodnju uz prihvatljive troškove. U tom sektoru su predvodnik postale alge i to ponajviše zbog jednostavnosti procesa. Za pretvorbu algi u gorivu potrebno je samo Sunce, ugljični-dioksid i morska voda. Doprinos pojedinog biogoriva je nivo proizvodnje po jutru po žitarici. Najčešći je etanol iz kukuruza koji daje 420 galona goriva po jutru godišnje. Druge žitarice daju veći prinos, pa recimo brazilska šećerna repa daje proizvodnju od 860 galona po jutru godišnje, ali ni to nije ni blizu dokazanih prinosa algi koji iznose čak 8.000 galona po jutru godišnje. Dodatno je za alge potrebno puno manje energije za rast i žetvu. To je vrlo važno ako se želi postići da biogoriva budu konkurentna sa tradicionalnim izvorima fosilnih goriva. Očekuje se daljnji pad troškova razvojem industrije i povećanjem prinosa pojedinih žitarica. Još jedan ključni aspekt proizvodnje biogoriva iz algi je činjenica da se za proizvodnju može koristiti ugljični-dioksid koji je proizveden i uhvaćen u drugim industrijskim procesima u vanjskom reaktivnom sustavu, pri čemu se proizvodi etanol procesom fotosinteze. Kao rješenje u smanjenju emisija stakleničkih plinova jedinstveni proces hvatanja i ponovnog korištenja ugljičnog-dioksida u algama predstavlja održivu alternativu. Osim toga proizvodnja biogoriva iz algi djelomično rješava problem korištenja vode, pošto prirodno proizvode i 1,4 galona čiste vode iz morske vode za svaki galon goriva. Druga biogoriva kao kukuruzni etanol troše do 15 galona čiste vode za proizvodnju jednog galona goriva. I završna prednost algi je da je za proizvodnju istih potrebno puno manje zemlje čime se povećava količina zemlje koja se može koristiti za proizvodnju hrane. Komercijalizacija ove tehnologije je na vidiku i prijelaz na gorivo kojem su osnova alge sada treba dobiti globalnu podršku.
www.renewableenergyworld.com
S obzirom da je svjetska energetska kriza sve jača, potrebna su troškovno isplativa i održiva rješenja za proizvodnju biogoriva, pri čemu se trenutačno razvijaju napredna biogriva koja trebaju manje zemljišta za proizvodnju, te omogućuju veću proizvodnju uz prihvatljive troškove. U tom sektoru su predvodnik postale alge i to ponajviše zbog jednostavnosti procesa. Za pretvorbu algi u gorivu potrebno je samo Sunce, ugljični-dioksid i morska voda. Doprinos pojedinog biogoriva je nivo proizvodnje po jutru po žitarici. Najčešći je etanol iz kukuruza koji daje 420 galona goriva po jutru godišnje. Druge žitarice daju veći prinos, pa recimo brazilska šećerna repa daje proizvodnju od 860 galona po jutru godišnje, ali ni to nije ni blizu dokazanih prinosa algi koji iznose čak 8.000 galona po jutru godišnje. Dodatno je za alge potrebno puno manje energije za rast i žetvu. To je vrlo važno ako se želi postići da biogoriva budu konkurentna sa tradicionalnim izvorima fosilnih goriva. Očekuje se daljnji pad troškova razvojem industrije i povećanjem prinosa pojedinih žitarica. Još jedan ključni aspekt proizvodnje biogoriva iz algi je činjenica da se za proizvodnju može koristiti ugljični-dioksid koji je proizveden i uhvaćen u drugim industrijskim procesima u vanjskom reaktivnom sustavu, pri čemu se proizvodi etanol procesom fotosinteze. Kao rješenje u smanjenju emisija stakleničkih plinova jedinstveni proces hvatanja i ponovnog korištenja ugljičnog-dioksida u algama predstavlja održivu alternativu. Osim toga proizvodnja biogoriva iz algi djelomično rješava problem korištenja vode, pošto prirodno proizvode i 1,4 galona čiste vode iz morske vode za svaki galon goriva. Druga biogoriva kao kukuruzni etanol troše do 15 galona čiste vode za proizvodnju jednog galona goriva. I završna prednost algi je da je za proizvodnju istih potrebno puno manje zemlje čime se povećava količina zemlje koja se može koristiti za proizvodnju hrane. Komercijalizacija ove tehnologije je na vidiku i prijelaz na gorivo kojem su osnova alge sada treba dobiti globalnu podršku.
www.renewableenergyworld.com
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
Zainteresiranost za zelenu gradnju u svijetu i u Hrvatskoj sve je veća – kako zbog uštede energije tako i zbog brige o okolišu. O porastu zelene gradnje govori podatak da je u 2003. godini samo 24 posto svjetskih građevinskih tvrtki značajnije sudjelovalo u takvoj gradnji, dok se do 2013. godine očekuje porast na 94 posto. Inače, takva se gradnja odnosi na cjeloviti proces osmišljavanja, izvedbe, održavanja, korištenja i obnove objekata temeljen na principu održivosti. S aktualnom tehnologijom, zelene zgrade mogu smanjiti potrošnju energije za 30 do 50 posto, emisiju ugljikova dioksida za 35 posto, količinu otpada za 70 posto, a uporabu vode za 40 posto. Premda su mnogi uvjereni da je zelena gradnja znatno skuplja, gradnja tzv. zelene zgrade u prosjeku košta od tri do pet posto više nego standardna zgrada. U vezi s prednostima takve gradnje za investitore, podaci o isplativosti ukazuju na to da zelene zgrade vlasniku – investitoru ostvaruju šest posto veću rentu, 13 posto manji su troškovi održavanja te imaju 16 posto višu prodajnu cijenu. Od 2004. godine europsko zeleno investicijsko tržište raste u prosjeku 20 posto godišnje te se procjenjuje da će do 2014. vrijednost tog tržišta doseći 573 milijardi eura. I u Hrvatskoj se u posljednje vrijeme događaju određene transformacije na tržištu graditeljstva i nekretnina vezano uz održivost. Naime, premda je Hrvatska je tek na početku svog ‘zelenog’ puta, važnost uštede energije i poboljšanja energetske učinkovitosti nužna je i trajna orijentacija. To su prepoznale i vodeće banke u Hrvatskoj, jer one imaju važnu ulogu zbog financijskog utjecaja, odnosno kredita. Na primjer, Zagrebačka je banka lani u travnju predstavila Zelene kredite, namijenjene poticanju energetske učinkovitosti, što je važno budući da je u Hrvatskoj stupila na snagu obveza ishođenja energetskog certifikata za nove zgrade, a njihovo uvođenje uvjet je za sve postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing na dan pristupanja u članstvo Europske unije. Financiranje Zagrebačke banke namijenjeno je poboljšanju energetske učinkovitosti za izradu projekta, kupnje i ugradnje solarnih kolektora ili drugih sustava iz obnovljivih izvora energije, ugradnju vanjske stolarije s izostaklom, postavljanje termo-fasada… Uz rok otplate do 360 mjeseci te najvišeg iznosa do 250.000 eura, kamatna stopa na Zeleni kredit iznosi 5,9 posto. Erste banka ima više modela ekokredita, a kod stambenih za kupnju kuće ili stana, gradnju kuće s visokom energetskom efikasnošću iznos se kreće do 500.000 eura , uz valutnu klauzulu u eurima. U PBZ-u trenutačno još nemaju taj segment kreditiranja.
www.webgradnja.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Na krovovima, garažama i poljima sjeverne Kalifonije izniknule su solarne ploče. Sada nekoliko malenih razvojnih tvrtki vidi veliki potencijal u solarnim panelima koji plutaju na vodi. Na pontonima usidrenima na umjetnom jezeru od jednog hektara u vinogradu u Petalumi već počivaju 144 solarna panela. 72 kilometra sjeverno, 994 solarne ploče prekrivaju površinu jezera u vinariji Far Niente. “Željeli smo prijeći na solarnu energiju, ali nismo bili spremni dio vinograda odvojiti za solarne ploče”, objasnio je Larry Maguire, izvršni direktor Far Nientea. Tvrtka koja je postavila solarne ploče na vodu, SPG Solar iz kalifornijskog grada Novato, uz australsku tvrku Sunengy i izraelski Solaris Synergy, jedna je od onih koje pokušavaju razviti tržište za solarne panele na poljoprivrednim i rudarskim jezerima, hidroelektričkim rezervoarima i kanalima. Na globalnoj razini, to bi tržište moglo biti golemo. Solarnovodene farme privukle su zanimanje zbog obećanja novog oblika uporabe (kao i dodatnih prihoda) vodoprivrednih dobara, tvrde rukovoditelji tvrtki koje posluju sa solarnom energijom.Primjerice, tvrtka Sunengy udvara tržištima zemalja u razvoju koje pate od nestanaka električne energije, ali imaju bogate izvore vode i mnogo sunca, otkrio nam je Philip Connor, suosnivač te tvrtke te njen glavni tehnološki direktor. Chris Robine, izvršni direktor tvrtke SPG Solar, kaže da je razgovarao s potencijalnim klijentima iz Indije, Australije i s Bliskog istoka. Kad vam je zemlja dragocjena, objasnio je, “velika je povlastica imati čistu energiju iz solarnih izvora koja ne oduzima zemljište predviđeno za poljoprivredu ili rudarstvo”. Tvrtka Sunengy izjavila je da je potpisala ugovor s najvećom indijskom privatnom elektroenergetskom kompanijom Tata Power o izgradnji malenog probnog projekta na hidroelektričkom rezervoaru pored Mumbaija. Istovremeno, Solaris Synergy je objavio kako planira postaviti plutajuće solarne ploče na rezervoar na jugu Francuske također kao dio pokusnog projekta za francusku kompaniju EDF. Konglomerat za rudarsku i energetsku infrastrukturu MDU Resources Group iz Bismarcka u Sjevernoj Dakoti pregovara s tvrtkom SPG Solar o postavljanju plutajućih fotovoltaičkih mreža na jezeru pored jednog kalifornijskog rudnika šljunka, izjavio je Bill Connors, potpredsjednik MDUa za obnovljive izvore.“Ukoliko time uspijemo pronaći produktivnu svrhu za dosad neproduktivo zemljište i smanjiti troškove električne energije kao i ugljični otisak, onda smo itekako zainteresirani”, pojasnio je Connors. SPG Solar posljednje četiri godine razvija komercijalni sustav pod nazivom “Plutajući fotovoltaici” (Floatovoltaics) za kojega odgovorni tvrde kako je cijenom konkurentan konvencionalnim sustavima. Taj model je ona mreža solarnih ploča na površini umjetnog jezera Petaluma. Redovi standardnih fotovoltaičkih panela kineskog proizvođača Suntecha, počivaju na metalnoj rešetkastoj mreži pričvršćenoj za pontone i privezanoj za plutače kako bi odoljela vjetru i valovima. Kad mreža bude u funkciji bit će povezana s prijenosnom linijom u kablu na dno jezera. Phil Alwitt, rukovoditelj tog projekta tvrtke SPG Solar, izjavio je kako će kad mreža bude dovršena, 2016 panela prekrivati veći dio površine jezera te stvarati maksimalno jedan megavat električne energije. Navedene tvrtke tvrde da će njihovi sustavi spriječiti širenje razornih algi budući da će blokirati sunčevu svjetlost koja im je potrebna za rast. “Umjetna jezera pogodno su stanište za širenje algi, koje mogu prouzročiti mnoštvo problema”, rekao je David L. Sedlak, profesor građevinarstva i ekologije na sveučilištu u Berkeleyju.Connor iz Sunengyja izjavio je kako se ta tvrtka okreće zemljama u razvoju glede pretvorbe hidroelektričkih brana i seoskih rezervoara u goleme baterije. “Ukoliko bilježite manjak na hidroelektričkoj brani, ulaganje vam je neisplativo”, rekao je. “Ali ako na toj brani imate solarne ploče, možete nastaviti stvarati električnu energiju.”
www.webgradnja.hr
Solarna i vjetroenergija dva su glavna konkurenta u sektoru obnovljivih izvora energije. I dok vjetroturbine nude potencijal proizvodnje električne energije 24 sata dnevno, solarni paneli su daleko jednostavniji za postavljanje i puno prihvatljiviji sa stajališta zaštite ptica i šišmiša. Kako bi dodatno pojačala zastupljenost solarne energije, te nju učinila atraktivnom opcijom za komunalna poduzeća diljem svijeta, globalna konzultantska i certifikacijska kompanija DNV osmislila je SUNdy - plutajuće "otoke" solarnih panela koji bi uskoro mogli postati opasna konkurencija offshore vjetroelektranama. Glavna ideja vrti se oko razvoja šesterokutnih umjetnih otoka te njihovog zajedničkog povezivanja i instalacije oko 4200 solarnih panela na njihovoj površini koja je jednaka onoj nogometnog stadiona. Na spomenutoj površini jednom instalirana solarna elektrana mogla bi imati snagu od oko 2 MW. Umjetni otoci mogli bi se međusobno povezivati sve do snage od 50 MW, što je dovoljno za zadovoljavanje energetskih potreba oko 30 tisuća osoba. Šesterokutna struktura već je prefabricirana sa 560 W tankoslojnim solarnim panelima koji čine puno laganiju i fleksibilniju strukturu od konvencionalnih staklenih solarnih modula, ali dovoljno čvrstu da se nosi da valovima i drugim morskim nedaćama. U DNV-u vjeruju kako solarna polja izgrađena uz pomoć montažnih modula mogu dodatno olakšati i ubrzati proizvodnju te pojednostaviti instalaciju na lokacijama diljem svijeta. Idejni tvorci SUNdy-a vjeruju kako se radi o idealnom rješenju za gusto naseljene zemlje koje ne raspolažu sa dovoljnom količinom slobodnog zemljišta za izgradnju solarnih elektrana.
www.croenergo.eu
www.croenergo.eu
Ciel et Terre: Plutajuće solarne elektrane
Prijelaz na obnovljive izvore energije u svakom slučaju ovisi o povećanom korištenju energije sunca i vjetra, no problem sa oba izvora je da zahtijevaju velike količine zemlje. I dok vjetroturbine mogu biti instalirane i na offshore lokacijama, slični projekti su u slučaju solarnih elektrana još uvijek u začetku. Francuska tvrtka Ciel et Terre pokušala je riješiti ovaj problem te je nedavno predstavila Hydrelio to jest plutajuću solarnu platformu koja omogućuje instalaciju velikog broja konvencionalnih fotonaponskih panela na vodi. Iz tvrtke navode kako je platformu moguće instalirati nad rezervoarima pitke vode, kanalima za navodnjavanje i raznim drugim tijelima vode koja se koriste u industriji. Tehnologija u ovom slučaju može pomoći industrijama koje uvelike ovise o vodi i energiji da dio svojih troškova za struju "iskompenziraju" bez gubitka dragocjenog zemljišta tj. ugradnjom fotonaponskih sustava direktno na vodi. Osim navedenog, platforme Hydrelio pomažu u stvaranju više električne energije u odnosu na konvencionalne kopnene elektrane zbog učinka hlađenja panela vodom. Štoviše, platforme smanjuju isparavanje vode za gotovo 33%, kao i rast algi zbog ograničavanja prodiranja sunčeve svjetlosti. Iz tvrtke navode kako platforme imaju 30-godišnju garanciju te rade na razvoju 12 i 14 MW sustava koji će omogućiti tisućama kućanstava na jugu Francuske korištenje OIE bez zauzimanja vrijednog prostora na kopnu.
Portal croenergo.eu
Prijelaz na obnovljive izvore energije u svakom slučaju ovisi o povećanom korištenju energije sunca i vjetra, no problem sa oba izvora je da zahtijevaju velike količine zemlje. I dok vjetroturbine mogu biti instalirane i na offshore lokacijama, slični projekti su u slučaju solarnih elektrana još uvijek u začetku. Francuska tvrtka Ciel et Terre pokušala je riješiti ovaj problem te je nedavno predstavila Hydrelio to jest plutajuću solarnu platformu koja omogućuje instalaciju velikog broja konvencionalnih fotonaponskih panela na vodi. Iz tvrtke navode kako je platformu moguće instalirati nad rezervoarima pitke vode, kanalima za navodnjavanje i raznim drugim tijelima vode koja se koriste u industriji. Tehnologija u ovom slučaju može pomoći industrijama koje uvelike ovise o vodi i energiji da dio svojih troškova za struju "iskompenziraju" bez gubitka dragocjenog zemljišta tj. ugradnjom fotonaponskih sustava direktno na vodi. Osim navedenog, platforme Hydrelio pomažu u stvaranju više električne energije u odnosu na konvencionalne kopnene elektrane zbog učinka hlađenja panela vodom. Štoviše, platforme smanjuju isparavanje vode za gotovo 33%, kao i rast algi zbog ograničavanja prodiranja sunčeve svjetlosti. Iz tvrtke navode kako platforme imaju 30-godišnju garanciju te rade na razvoju 12 i 14 MW sustava koji će omogućiti tisućama kućanstava na jugu Francuske korištenje OIE bez zauzimanja vrijednog prostora na kopnu.
Portal croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
ElectRoad indukcijska tehnologija
Uskoro bi u potpunosti mogli zaboraviti na punionice za...
-
Balkan UFO - najveći mit egipatskih piramida
Balkan UFO - najveći mit egipatskih piramida...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503