Nekategorizirano

    Nekategorizirano (5)

    Subota, 25 Lipanj 2011 11:16

    Eco Biomasa

    Napisao
    Kada se govori o biomasi kao obnovljivom gorivu, podrazumjeva se materija od biljne mase u vidu proizvoda, nusproizvoda, otpada ili ostataka te biljne mase. Prema agregatnom stanju, s utjecajem na način energetskog korištenja, biomasa se dijeli na čvrstu, tekuću i plinovitu.

    Čvrsta biomasa
     su ostaci ratarske proizvodnje, ostaci rezidbe iz voćarstva i vinogradarstva, ostaci šumarstva, biljna masa brzorastućih biljaka – u engleskom govornom području poznate pod nazivom Short Rotation Coppice (SRC), a prije svega brzorastućih šuma, dio komunalnog otpada, ostaci iz drvoprerađivačke industrije, ostaci primarne i sekundarne prerade poljoprivrednih proizvoda i drugo.

    Tekuća biomasa
     podrazumjeva sva tekuća biogoriva – biljna ulja, transesterifikovana biljna ulja – biodizel i bioetanol.

    Plinovita biomasa
     predstavlja bioplin, koji se može proizvesti iz životinjskih ekskremenata ili energetskih biljaka (silaža trave i kukuruza), ali kao sirovina mogu poslužiti i druge otpadne materije. Plinovitu, pa i tekuću, biomasu, predstavljaju i produkti gasifikacije, odnosno pirolize čvrste biomase.

    Direktiva 2001/77/EC daje definiciju biomase: Biomasa predstavlja biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka u poljoprivredi (uključujući biljne i životinjske supstance), u šumarstvu i pripadajućoj industriji, kao i biorazgradivi dio industrijskog i gradskog otpada. Ova definicija biomase koja je data u Direktivi na nivou je inicijalne definicije, očekujući da će zemlje članice za sebe definirati znatno preciznije što se podrazumjeva pod pojmom biomase. Također, ova direktiva preporučuje da se mješavina gradskog otpada ne podrazumjeva pod pojmom biomase za potrebe ove direktive.

    d1

    Obzirom na postojanje vrlo velikog broja otpadnog materijala, koji u određenoj mjeri sadrži biomasu, ali pored biomase sadrži štetne i opasne tvari, razvijene zemlje pod pojmom biomase uglavnom definiraju gorivo koje se može smatrati kao čisto gorivo, bez štetnih i opasnih tvari u sebi. Pod biomasom kao obnovljivim izvorom energije podrazumjeva se biljna masa, uključujući i proizvode, nusproizvode, otpad i ostatke te biljne mase, ali bez štetnih i opasnih tvari, koje se mogu naći u bojanim i na neki drugi način kemijski tretiranim drvetom, pri procesima u drvoprerađivačkoj industriji.

    Biomasa je dio zatvorenog ugljičnog kruga. Ugljik iz atmosfere se pohranjuje u biljkama, prilikom spaljivanja ugljik se ponovno oslobađa u atmosferu kao ugljični dioksid (CO2). Dok god se poštuje princip obnovljivog razvoja (zasadi se onoliko drveća koliko se spali biomase) ovaj oblik dobivanja energije nema značajnog utjecaja na okolinu. Biomasa se smatra obnovljivim izvorom energije i često se naziva ugljično neutralno gorivo, no ono ipak može doprinjeti globalnom zagrijavanju. To se događa kad se poremeti ravnoteža sječe i sađenja drveća, na primjer kod krčenja šuma ili urbanizacije zelenih površina. Kada se biomasa koristi kao gorivo umjesto fosilnih goriva ono ispušta jednaku količinu CO2 u atmosferu. Ugljik iz biomase koji čini otprilike pedeset posto njene mase je već dio atmosferskog ugljičnog kruga. Biomasa apsorbira CO2 tokom svog životnog ciklusa te ga ispušta natrag u atmosferu kad se koristi za dobivanje energije. Kod fosilnih goriva je to drugačiji proces jer se kod njih ugljik izdvaja iz dugotrajnih spremnika, u kojem bi inače bio zauvijek zarobljen, i ispušta se u atmosferu.

    d2

    Subota, 25 Lipanj 2011 10:41

    Eco Biogorivo

    Napisao
    Svjetske naftne zalihe se neprekidno smanjuju, a relativna cijena nafte raste, pa se prema nekim procjenama, ova sirovina već sredinom 21. stoljeća neće smatrati komercijalnim proizvodom. Izvori nafte se na svjetskom nivou procenjuju na još 50 godina pa se stoga danas ozbiljno razmatra upotreba biomase, naročito u smislu dobivanja biogoriva. Sve veći broj zemalja u svijetu postepeno povećava udio biogoriva u smjesi sa fosilnim gorivom i na taj način formira novu politiku opskrbe gorivom.

    U svijetu je u fokusu razvoj novih procesa za proizvodnju biogoriva iz biomase. Plasiranje nusproizvoda proizvodnje biogoriva je također vrlo značajno za krajnju ekonomičnost biogoriva. Na primjer, glicerin koji nastaje tokom proizvodnje biodizela se može pročistiti do farmaceutske kvalitete, a nusproizvodi proizvodnje bioetanola se mogu koristiti kao stočna hrana obogaćena proteinima.

    b3

    Trenutno, na tržištu biogoriva dominiraju biodizel i bioetanol. Biodizel je ekološki energent koji se dobiva iz biljnog ulja, uz višestruke koristi i prednosti u odnosu na klasične vrste goriva. Njegovim korištenjem smanjuje se emisija plinova i izbjegava se stvaranje efekta staklenika. Sagorjevanjem biodizela nastaje ugljik-dioksid koji je neutralan. Biodizel ne sadrži sadrži sumpor, olovo. Bolje sagorjeva u motoru, a njegovim korištenjem smanjeno je zagađivanje zraka, vode i okoliša za čak 300 posto, jer je biološki razgradiv. Nus proizvodi koji nastaju tokom proizvodnje biodizela (glicerin, masne kiseline, lecitin) također se mogu koristiti, čime se smanjuje potreba za njihovim uvozom. Od glicerina se pravi ekološko sredstvo za hlađenje motora, a ima i mnogostruku primjenu u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.

    Za razliku od konvencionalnog goriva, biodizel ne sadrži sumpor (odnosno sadržaj sumpora je veoma nizak), čime se smanjuje mogućnost pojave kiselih kiša. Biodizel ne sadrži ni toksične spojeve kao što je benzen. Visok sadržaj kisika doprinosi smanjenju sadržaja čestica u ispušnim plinovima, dok potpunije sagorjevanje doprinosi i smanjenoj emisiji ugljik-monoksida. Kao i kod svih goriva, sagorjevanjem biodizela nastaje ugljik-dioksid, međutim, pošto biljke koriste ugljik-dioksid iz atmosfere (proces fotosinteze) za svoj rast, ugljik-dioksid formiran sagorjevanjem ovog goriva uravnotežava se sa apsorbiranim ugljik-dioksidom tokom godišnjeg rasta biljaka koje se upotrebljavaju kao sirovine za dobivanje biljnih ulja. Iako slogan dizel ulazi u njegov naziv, u biodizelu nema naftnih derivata ili drugih fosilnih goriva. Kod biodizela radi se o sirovinama koje nisu toksične, koje su obnovljive.

    b2

    Standardni postupak za proizvodnju biodizela je transesterifikacija biljnog ulja. Tokom 2006/2007. godine u svijetu je proizvedeno 8,9 miliona tona biodizela, od kojih je 64% proizvedeno u EU, a 11% u SAD-u. Biodizel se proizvodi uglavnom od uljane repice. Grube kalkulacije pokazuju da se od svakih 100 kg prerađene uljane repice dobije oko 57 kg sirovine za stočnu hranu obogaćenu proteinima i oko 43 kg repičinog ulja. Ekstrahirano i rafinirano ulje se podvrgava procesu transesterifikacije sa metanolom, uz dodatak katalizatora, i dobiva se metilestar masnih kiselina (FAME – biodizel). Dobiveno gorivo ima sličnu energiju i viskoznost kao fosilni dizel, i koje se stoga može koristiti u standardnim dizel motorima.

    Generalno, sva biljna ulja se mogu koristiti za proizvodnju biodizela. U Europi je uljana repica dominantna sirovina za proizvodnju biodizela dok se u SAD-u koristi soja. Ostala biljna ulja koja se koriste kao sirovina za proizvodnju biodizela su palmino ulje, suncokretovo ulje i ulje jatrope. Odlaganje otpada postaje sve veći problem, te se rješenje problema može naći u upotrebi otpada kao sirovine za dobivanje biogoriva. U razvijenim zemljama biodizel se dobiva i od poljoprivrednog, industrijskog, komunalnog i raznog drugog otpada. Rabljena ulja i životinjske masti se također mogu koristiti za proizvodnju biodizela, nakon adekvatnog procesa pročišćavanja.

    Biodizel se može upotrebljavati kao gorivo za motore s unutrašnjim sagorjevanjem u čistom obliku, ali obično se koristi kao aditiv naftnom dizelu radi smanjenja emisije čvrstih čestica, ugljik-monoksida, aromatičnih ugljikovodika i drugih zagađivača zraka koji nastaju sagorjevanjem konvencionalnog dizela u motoru. Smjesa od maksimalno 20% biodizela (pomješanog s konvencionalnim fosilnim dizelom) može se upotrijebiti u skoro svim konvencionalnim dizel motorima, i bez promjena na motoru. Veći sadržaj biodizela ili čak čisti biodizel (Europski standard EN 14214) može se upotrijebiti u velikom broju motora napravljenih od 1994. godine bez većih, ili gotovo nikakvih modifikacija. U Europi se smjesa dizela koji sadrži do 5% biodizela može prodavati bez posebnih naznaka. Utvrđeno je da se upotrebom čistog biodizela smanjuje rizik od raka za 94%, a smjese sa 20% biodizela za 27%.

    Biogoriva su od posebnog značaja zbog mogućnosti zamjene sirove nafte iz uvoza biogorivom proizvedenim iz domaće sirovine. Na taj način se može formirati sigurna i stabilna cijena energije, što je od izuzetne važnosti za privredni rast. Mnoge vlade podržavaju proizvodnju biogoriva putem poreznih olakšica i poticajnih programa ulaganja. Širom svijeta, u više od 30 zemalja, su već definirani ciljevi i zakonska regulativa koje se odnosi na minimum sadržaja biogoriva u vozilima. Osim novih proizvodnih procesa, u svijetu se ispituju i alternativne sirovine. Primjer je novi proces proizvodnje biodizela iz algi koje su bogate uljima. Pilot projekt pokrenut je 2002. godine s godišnjom proizvodnjom od 150 tona biomase algi, i foto-aktivnim neto obimom od 700.000 litara.

    b1

    Bioetanol se može proizvesti iz raznih poljoprivrednih sirovina. U Europi se koriste žitarice i šećerna repa, u Brazilu je glavna sirovina šećerna trska, dok je u SAD kukuruz. Kao i alkohol, bioetanol se proizvodi alkoholnom fermentacijom šećera pomoću kvasca, nakon čega slijedi proces pročišćavanja. Ukoliko je žitarica sirovina, škrob se enzimskim putem pretvara u šećer. U toku ovog procesa stvara se nusproizvod koji se može upotrijebiti kao stočna hrana obogaćena proteinima, sa sadržajem proteina od 30%. Bioetanol se koristi u smjesi sa benzinom, u različitim koncentracijama. U Brazilu se čak koristi u nerazrjeđenom stanju (E100). U Njemačkoj, Europski standard DIN EN 228, omogućuje upotrebu mješavine goriva sa sadržajem bioetanola do 5% (E5). U motorima vozila koja su prilagođena i fleksibilna za različita goriva (flexible fuel vehicles - FFV) mogu se koristiti goriva koja sadrže i do 85% bioetanola (E85). Druga mogućnost je upotreba bioetanola za proizvodnju etil-terc-butiletra (ETBE) koji sadrži 74% bioetanola. ETBE se može koristiti kao zamjena za metil-terc-butiletar (MTBE), koji se dobiva isključivo iz neobnovljivih izvora, i kao aditiv za smanjenje udara (lupanja) u motoru. Od 2004. godine ubrzana je i proizvodnja bioetanola kao goriva. U toku 2007. godine u svijetu je proizvedeno oko 40 miliona m³ bioetanola. Brazil je vodeći svjetski proizvođač bioetanola iz šećerne trske.

    Troškovi proizvodnje biogoriva i zahtjev za konkurentnošću utječu na cijene poljoprivrednih sirovina. Osim povećanja efikasnosti u konverziji sirovina u goriva, uvođenje novih sirovina će također generalno potaknuti korištenje biogoriva. Prva generacija biogoriva se zasniva isključivo na biljkama koje sadrže šećer, škrob i ulja. Sirovine koje se koriste u proizvodnji biogoriva se koriste za proizvodnju hrane čime se povećavaju cijene sirovina, a sa njima i troškovi proizvodnje. Stoga je trenutačno u fazi razvoja druga generacija biogoriva koja je još uvijek u svojim ranim fazama.
    Ponedjeljak, 23 Svi 2011 08:27

    Udruga SOLAR

    Napisao
    SOLARUdruga SOLAR (Link na Pristupnicu) je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice. Osnova postojanja udruge je promicanje, razvitak i unapređenje primjene sunčeve energije. Područje rada udruge se bazira na transformacijama energije u prirodi u jedan od korisnih oblika energije toplinsku ili električnu s ciljem stvaranja održivog društva temeljenog na energetskoj neovisnosti zajednice.

    Sunčeva energija uključuje direktnu i akumuliranu energiju. Direktna energija sunčevog zračenja se sunčanim toplinskim pretvornicima može transformirati u toplinsku energiju te se primjenom sunčanih fotonaponskih pretvornika pretvara u električnu energiju. Akumulirana sunčeva energija u zraku, vodi i zemlji se primjenom dizalica topline može crpiti iz okoliša i koristiti u sustavima grijanja građevina. Akumulirana energija u zraku se primjenom vjetrogeneratora može pretvoriti u električnu energiju dok se akumulirana energija u vodama primjenom hidrogeneratora pretvara u električnu energiju.

    Udruga će poticati primjenu obnovljive električne energije u električnim vozilima jer se električni pogon pokazuje kao jedina alternativa upotrebi fosilnih goriva. Ovisnost o fosilnim gorivima te visoke emisije stakleničkih plinova dovode do potrebe uvođenja nove koncepcije u transportu. Trenutačni osnovni problem električnih vozila je domet koji je relativno mali u odnosu na klasične fosilne energente. Prijelazna rješenja su hibridna vozila koja imaju dualni električni i fosilni pogon te hibridi koji proizvode vlastitu električnu energiju preko fosilnog elektrogeneratora. U narednim desetljećima može se očekivati veliko smanjivanje cijene baterijskih jedinica te povećanje njihovog kapaciteta. Primjenom stanica za zamjenu baterija i razvojem baterija sa brzim punjenjem može se očekivati velika ekspanzija primjene električnih vozila u budućnosti.

    Udruga je neprofitna pravna osoba s javnim djelovanjem koja je otvorena za učlanjenje isključivo fizičkih osoba koje svojim radom i djelovanjem žele promicati primjenu energetskih tehnologija. Članstvo u udruzi je besplatno, a od članova se očekuje da vlastitim primjerom i načinom života pokazuju kako se koriste i primjenjuju zelene tehnologije. S vremenom će se aktivnosti djelovanja udruge mijenjati kako se povećava i broj zainteresiranih članova te će se svakom članu odrediti dio područja djelovanja u skladu s njegovim mogućnostima. Rad udruge će se bazirati na edukaciji vezanoj uz primjenu sunčeve energije koja se planira provoditi kroz seminare prema mogućnostima članova udruge.

    Za donacije
    Udruga SOLAR
    Petra Svačića 37.a
    31400 Đakovo
    OIB 57577466722
    ž.r. 2340009-1110483613 kod PBZ

    Za učlanjenje
    u udrugu potrebno je ispuniti pristupnicu koja se nalazi na linku (Link na Pristupnicu) te ju poslati na email Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    Nedjelja, 08 Svi 2011 10:04

    Vjetro Elektrane

    Napisao
    Vjetroturbine su uređaji koji pretvaraju energiju vjetra u korisnu električnu energiju. Energija vjetra nastaje kao posljedica akumulirane sunčeve energije u atmosferi. Zbog razlike u temperaturama zraka te različitog zagrijavanja površine Zemlje i okolnog zraka dolazi do pojave zona različitog tlaka i temperatura. Razlika tlakova zračnih masa uzrokuje stvaranje toka mase zraka odnosno pojave vjetra. Brzina vjetra na svakoj mikrolokaciji je različita te postoje specifični vjetrovi koji su posljedica lokalnih mikroklimatskih uvjeta. Na globalnoj razini postoje vjetrovi koji pušu uvijek u istom smjeru, a to su planetarni vjetrovi i na tim lokacijama je najisplativije postavljanje vjetroelektrana. Dvije trećine energije vjetra se dobivaju tijekom proljeća, jeseni i zime što je obrnuto razdoblju rada hidroelektrana koje imaju vršnu proizvodnju tijekom ljeta te se ova dva izvora mogu dobro kombinirati u radu elektro-energetskog sustava. Na globalnoj razini uvijek negdje dolazi do kretanja zračnih masa te je vjetar neiscrpan globalni energetski izvor. Iskorištava se horizontalna komponenta strujanja zračnih masa koja je podljedica razlike tlakova i razlika temperatura te lokalnih utjecaja geografske lokacije i strukture površine Zemlje. Više vjetroturbina čini vjetropolje te instalaciju kojom se proizvodi električna energija zovemo vjetroelektrana. U blizini velikih polja vjetroelektrana ne smiju biti naselja jer instalacija u radu stvara polje zračne buke koje negativno djeluje na biosvijet, insekte, ptice te rastjeruje divljač. Snaga polja zračne buke opada s povećanjem udaljenosti od izvora buke, ali buka koja se stvara je stalni šum koji razornije djeluje od prekidne buke.

    wind
    2

    Električna energija se dobiva pretvorbom mehaničke kinetičke energije vjetra u električnu energiju. Vjetar pokreće lopatice vjetroturbine koje rotacijski moment prenose osovinom na generator, a putem generatora se dobiva električna energija. Električna energija se potom transportira podzemnim vodovima do elektro-energetske mreže. Energija vjetra je nestalna i dosta nepredvidljiva, a sama vjetroelektrana ne može dati stalan dotok energije u mrežu, ali se može procijeniti koliko bi se godišnje moglo dobiti energije ovim sustavom. Dimenzije vjetrogeneratora se odabiru ovisno o svakoj mikro-lokaciji te da li je korištenje uređaja primjenjivo uz lokalne srednje godišnje brzine vjetrova. Najniža srednja godišnja brzina vjetra na lokaciji mora biti 5,5 m/s da se može goviriti o ekonomskoj isplativosti investicije. Dosta su visoki troškovi izgradnje ovih sustava, ali su zato primjenjivi na gotovo bilo kojoj lokaciji. Velika prednost ovog sustava je rad tijekom noći kada postoji strujanje vjetra. Korištenjem baterijskog sustava može se osigurati stalni izvor energije građevine. A primjenom mrežnih invertera postoji mogućnost direktnog spajanja na elektro-energetsku mrežu.

    e3

    Maksimalna teorijska snaga koja se može postići ovisi o trećoj potenciji brzine vjetra. Brzina vjetra raste s visinom iznad tla te se na određenoj visini iznad površine postiže stalan tok mase zraka i stabilna brzina vjetra. U blizini tla dolazi do pojave turbulentnih struja vjetra koje su promjenjive te negativno djeluju na životni vijek vjetroturbine zbog stalnih promjena smjera toka zraka.  Ovisno o mikrolokaciji te srednjim brzinama vjetra odabiru se dimenzije vjetroturbine i njezini elementi. Osnovni dijelovi vjetroturbine su: lopatice, rotor, generator, prijenosnik snage, kočnice, upravljački i nadzorni sustav, oprema za zakretanje, gondola i stup. Svi elementi su rotacijski i podložni su trošenju te je potrebno osigurati stalan servis da bi se uređaj mogao dugoročno koristiti. Materijali moraju biti otporni na olujne udare vjetra, otporni na djelovanje korozije soli u priobalnim područjima. Zaštita od udara groma mora biti osigurana te instalacija mora imati obavezno odvod prenapona koja štiti mrežu od atmosferskih statičkih pražnjenja. Od svih instalirnih 90% vjetroturbina imaju tri kraka, tri lopatice jer je njih najjednostavnije kontrolirati i upravljati u radu, a inercijski moment rotora je stabilan.

    w2

    windy
    Inverter vjetroagregata koji ima funkciju da ulazni oscilirajući DC napon vjetrogeneratora pretvori u stabilni izlazni AC napon s karakteristikom gradske mreže 220/50. Kako se brzina vjetra stalno mijenja i nestalna je tako će i izlazna električna snaga biti promjenjiva. Inverter se kombinira dobro u radu hibridnih sustava koji su upravljani centralnom jedinicom.




    Izlazna snaga vjetroturbine ovisiti će o nekoliko faktora. Srednja godišnja brzina vjetra na lokaciji ograničava koliko će se godišnje dobiti električne energije. Također srednja brzina vjetra uvjetuje i primjenu vjetroturbina koje su konstruirane za taj raspon srednjih brzina vjetrova lokacije jer kod promjene nominalne brzine vjetra dolazi i do različite izlazne snage. O promjeru lopatica ovisi i teorijska snaga vjetroturbine te koliku snagu može dati jedinica. Vjetroturbine se dizajniraju za srednje brzine vjetra od max 15 m/s te nisu predviđene za rad na većim brzinama vjetra jer su te brzine rijetke. Kontrolom nagiba rotora smanjuje se izlazna snaga kod visokih brzina vjetra te se ujedno štite lopatice i turbina od oštećenja. Vijek trajanja vjetroturbine je oko 20 godina i tijekom životnog vijeka se proizvede 30 do 80 puta više energije nego što je potrošeno u njihovoj proizvodnji.

    powpow

    Povećanjem visine postavljanja dolazi se do područja stabilnih godišnjih vjetrova te porastom visine iznad Zemlje raste i srednja godišnja brzina vjetra. Uz površinu tla dolazi do usporavanja zračnih struja zbog trenja objekata na površini Zemlje: šume, planine, gradovi te mikrolokacijskih specifičnosti. Postoji optimalna visinska granica postavljanja vjetroturbine kada se napravi analiza dobivene energije, uloženih sredstava te povrata investicije. 

    towerpow

    0-3 m/s     - kod malih brzina vjetra isključenje s mreže
    5,5 m/s     - najniža srednja godišnja ekonomska brzina vjetra
    3-15 m/s   - standardno područje rada
    15 m/s      - standardna max brzina na koju se dimenzioniraju
    15-17 m/s  - opadanje snage na 90% i manje
    > 25 m/s   - kod visokih brzina vjetra isključenje s mreže


    Vjetroturbine se konstruiraju za određeni raspon brzina vjetrova te se kod visokih brzina vjetra neće dobiti više energije. Da se osigura nominalna brzina rotacije i maksimalna izlazna snaga koriste se kočnice koje usporavaju rotaciju i daju nominalnu rotaciju kod koje se ostvaruje i nominalna maksimalna snaga vjetroturbine. Kod izrazito visokih brzina vjetra vjetroturbina se isključuje iz rada da ne dođe do mehaničkih oštećenja.  Uslijed kočenja dolazi do oslobađanja toplinske energije te je zabilježeno pregrijavanje i zapaljenje pojedinih gondola same turbine koje nisu bile pravilno odabrane, a kod odabira tehnologije turbina potrebno je imati na umu i raspon brzina vjetra koje se mogu pojaviti na određenom području.

    6 

     

    Četvrtak, 24 Veljača 2011 10:59

    Dizalice Topline

    Napisao
    Dizalice topline pretvaraju električnu energiju u toplinsku ili rashladnu energiju te pri tome imaju faktor sustava SPF u rangu 2,5 - 5,5 ovisno o vrsti dizalice topline koje imaju faktor dizalice COP 4,5 - 5,5. Uređaji se koriste u kombinaciji s vanjskim zrakom, geotermalnim sondama, zemnim kolektorima ili površinskim vodama kao izvorima topline. Akumulirana Sunčeva energija u zraku, vodama ili tlu se koristi kao izvor energije za grijanje zgrada. U režimu hlađenja energija se iz zgrade prebacuje pomoću dizalice topline u zrak, vodu ili tlo. Osnovni princip rada dizalice topline je da iz elektro-energetske mreže uzme 1 kW električne energije te iz okoliša 2-4 kW obnovljive akumulirane energije dok se u zgradu ubacuje zbroj tih energija ili 3-5 kW toplinske energije. 

    dt

    Ovisno o lokaciji zgrade odabire se koji će izvor energije biti najprikladniji za tražene uvjete primjene. Primjenom prirodnih energetskih izvora zgrada se povezuju s okolišem te se tijekom zime vrši izmjena energije u smjeru okoliša prema zgradi dok je tijekom ljeta energetski tok suprotan od zgrade prema zemlji. Za pravilan rad sustava presudan je dualni tok energije i regeneracija toplinskog izvora tijekom godine. Energija se crpi pomoću dizalica topline iz zemlje, vode ili zraka. Kao stabilni energetski izvor se smatra zemlja i podzemna voda koja tijekom godine ima stabilnu temperaturu između 14-16°C. Temperatura zraka tijekom godine oscilira te je zrak idealan energetski izvor u sredinama s blagom primorskom klimom. Dizalice topline kao izvor energije koriste energiju vode, zraka ili zemlje odnosno tri prirodna energetska elementa koji do sada nisu korišteni u masovnoj primjeni za grijanje i hlađenje zgrada. Sunčeva energija se akumulira u biomasi te se izgaranjem odnosno vatrom energija Sunca pretvara u primjenjivu toplinsku energiju. Također se akumulira kao unutrašnja potencijalna energija koja se manifestira kroz promjenu u temperaturi vode, zraka te zemlje.
    2 

    thermia



    Freonska dizalica topline iskorištava stijenu, površinu zemlje, podzemne vode ili vode u jezeru kao izvor energije za grijanje odnosno kao izvor akumulirane sunčeve energije. Sunčeva energija se akumulira u okolišu, a primjenom određenog tipa izmjenjivača ta se energija može usmjeriti za grijanje zgrada. Klasične freonske dizalice topline mogu za 1kW električne energije dati 3-5kW toplinske energije. Preporučuje se primjena uređaja u niskoenergetskim i pasivnim zgradama kod kojih postoji malo toplinsko opterećenje pa će biti i mala instalirana snaga električnog priključka. Određeni tipovi dizalica imaju mogućnost grijanja i hlađenja pa postaju konkurentni klasičnim složenim instalacijama te postoji mogućnost kombiniranja uređaja u složenim sustavima istovremenog grijanja i hlađenja.





    co2

    Transkritična dizalica topline je nova generacija uređaja koji koriste CO2 kao radnu tvar u skladu sa propisima o smanjivanju upotrebe freona. CO2 kao radni medij je posljednjih desetljeća ponovno postao primjenjiv u tehnici dizalica topline jer su konstruirani kompresori koji mogu raditi na tlakovima iznad 120 bar. CO2 je prirodna radna tvar te se u odnosu na CO2 mjere veličine GWP i ODP svih ostalih radnih tvari. CO2 je stabilna radna tvar i može raditi od -40 do 160 °C, nije zapaljiva, nije toksična i nekorozivna je. CO2 dizalice topline su idealne za zagrijavanje sanitarne vode na visokim temperaturama preko 60°C čak do 90°C u procesnoj industriji. Ako se CO2 dizalica topline koristi istovremeno za grijanje i hlađenje moguće je postići SPF sustava iznad 8,0 što je izrazito visoko. 




    vdm

    Zračna dizalica topline (Digital Variable Multi) koristi kompresore sa DVI tehnologijom (Digital Vapor Injection) koji imaju povećani učinak sustava zbog injekcijskog ubacivanja pare freona u kompresor, a sam kompresor ima zaštitu od oscilacija napona. Injekcijsko ubacivanje pare povećava kapacitet kompresora za 20%. Ostvariv je faktor grijanja COP 4,57 te faktor hlađenja EER 3,88 dok je godišnji faktor sustava SPF nešto niži. Sustav koristi pločasti međuizmjenjivač koji ostvaruje 50% veći učinak u odnosu na klasične cijevne izmjenjivače. Visinska razlika vanjske jedinice i unutrašnje jedinice je max 110m.




    drexel
    Kompaktne dizalice topline razvijaju se posljednjih desetak godina prvenstveno za potrebe malih obiteljskih kuća koje imaju energetske potrebe u razini pasivnih kuća te se nalaze u energetskom razredu A+. Super izolirane obiteljske kuće sa više od 20-25 cm izolacije imaju i jako male potrebe za energijom grijanja ispod 15 kWh/m2a što je desetak puta manje od energetskih potreba klasičnih zgrada. Kompaktne dizalice topline u sebi imaju pripremu sanitarne vode, mogućnost spoja sa sunčanim toplinskim ili fotonaponskim pretvornicima, imaju u sebi rekuperator, filtere zraka te kompresorski krug za grijanje i hlađenje zraka. Zauzimaju jako malo prostora i dostatne su za pokrivanje potreba za grijanjem i hlađenjem tijekom cijele godine.




    zemni
    Zemni kolektori se izgrađuju od plastičnih cijevi postavljenih na dubini 2,0 m i dublje. Krugovi plastičnih cijevi se vode do razdjelnika i sabirnika. Cijevi se potom vode do strojarnice i spajaju se na dizalicu topline. U mreži se nalazi glikol koji omogućuje rad do -10°C te osigurava da neće doći do smrzavanja kolektorskog polja tijekom rada dizalice. Sustav ima SPF oko  4,5.


    sonda
    Geotermalne sonde koriste istu tehnologiju kao i kolektori samo je razlika u tome što se četiri plastične cijevi koje čine sondu postavljaju vertikalno u zemlju. Pri tome se zauzima manje prostora, a dobiva se na instaliranoj snazi sustava. Sonde se primjenjuju na prostorima na kojima nema dovoljno površine za ugradnju kolektora, a želimo instalirati dizalicu topline. Jedna sonda od 100m može osigurati oko 4-7 kW toplinske snage ovisno o sastavu tla.  

    pump

    Podzemne bunarske vode
     te riječne, potočne površinske vode se mogu koristiti kao izvori topline u kombinaciji s dizalicom topline. Moguće je ostvariti SPF 5,5 što je dosta visok toplinski učinak sustava grijanja. Ekonomski ovaj način grijanja je najpovoljniji jer je jedino potreban minimalan trošak električne energije za pokretanje dizalice topline. Ovaj sustav se može koristiti samo na mikrolokacijama koje su bogate vodama.


    pond
    Površinske vode se na najučinkovitiji način mogu koristiti ako se na dno jezera postavi niz petlji izmjenjivača koji je izgrađen od plastičnih cijevi. Koriste se iste PEHD ili Pe-Xa cijevi kao i za zemni kolektor ili za geo sondu. Temperatura vode na dnu jezera je dosta stabilna tijekom godine, a ako je riječ o velikoj vodenoj površini može se očekivati jako mali utjecaj na temperaturu vode. Mogu se očekivati visoki koeficijenti prijelaza topline jer se voda nalazi oko cijevi.



    dx
    DX Cu direktni bakreni izmjenjivači u kojima radna tvar direktno isparava. Koncepijski ovaj tip izmjenjivača je zadnja riječ tehnike geotermalnih dizalica topline. Zbog direktnog isparavanja freona u podzemnom izmjenjivaču povećati će se ukupni faktor sustava te se on kreće na razini SPF od 3,5 do 5,8. Sonde se postavljaju sličnom tehnologijom kao i klasične sonde izrađene od PE-Xa plastike, ali DX Cu sonde imaju promjere 75 mm te dubine do max 30 m zbog karakteristike rada kompresorskog sustava.

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive