Ukrajinske snage izvele su višestruke napade dronovima na rusku infrastrukturu naftovoda Družba (Druzhba), uključujući pumpnu stanicu Unecha NPS u Bryanskoj oblasti Rusije. Ovi napadi dogodili su se u kolovozu 2025. godine, s najnovijim incidentom 22. kolovoza, kada su ukrajinski dronovi ponovno udarili na Unecha stanicu, uzrokujući prekide u opskrbi naftom prema Mađarskoj i Slovačkoj. Ovo je treći put u dva tjedna da su tokovi ruske nafte prema Mađarskoj obustavljeni zbog ukrajinskih napada.

Prema izvješćima, napad na Unecha NPS izazvao je eksplozije i velike požare u blizini zgrade pomoćne pumpe, što je privremeno zaustavilo pumpanje nafte kroz ključni naftovod Druzhba. Ukrajinska vojska objavila je video snimke napada, ističući da su ciljevi bili strateški objekti koji podržavaju ruske ratne napore. S druge strane, Mađarska je oštro osudila ove akcije, nazivajući ih "bijesnim i neprihvatljivim" napadom na njezinu energetsku sigurnost. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó izjavio je da su ovi napadi dio pokušaja Kijeva i Bruxellesa da "uvuku Mađarsku u rat", te da su prekidi doveli do privremene nestašice nafte u zemlji. Za razliku od većine zemalja EU-a, Mađarska i Slovačka i dalje ovise o ruskoj nafti preko Druzhba naftovoda, što čini ove napade posebno osjetljivim za njih.

Prethodni napadi na Druzhba naftovod dogodili su se 18. kolovoza i ranije, što je dovelo do sličnih prekida, ali opskrba je obično obnovljena u kratkom roku. Ukrajina opravdava ove akcije kao nužnu mjeru u odgovoru na rusku agresiju i napade na ukrajinsku infrastrukturu, dok Rusija nije javno komentirala specifične posljedice, ali izvori navode da su rafinerije poput Syzrana također pogođene. Ovi incidenti ističu rastuće napetosti između Ukrajine, Rusije i njezinih saveznika u EU-u, poput Mađarske, koja optužuje Kijev za ugrožavanje europske energetske stabilnosti.

POVIJEST UNECHA PUMPNE NAFTNE STANICE

Unecha pumpna naftna stanica (NPS) je ključni čvor u sustavu naftovoda Druzhba, koji je jedan od najdužih naftovoda na svijetu s ukupnom duljinom od preko 4.000 km (do 8.900 km uključujući grane). Nalazi se u Bryanskoj oblasti u Rusiji, blizu grada Unecha, i predstavlja strateški važan hub za distribuciju nafte iz Rusije prema Europi. Njezin značaj leži u tome što povezuje glavne linije naftovoda iz Volga-Ural regije (poput Samare i Almetyevska) s granama koje vode prema Bjelorusiji (npr. prema Mozyru i Polotsku), a dalje prema zemljama poput Poljske, Mađarske, Slovačke, Češke i Njemačke. Ranije je opskrbljivala i baltičke države poput Litve i Latvije (preko grana prema Ventspilsu i Mažeikiai), ali te grane nisu u funkciji od 2006. godine. Unecha je također povezana s Baltičkim naftovodnim sustavom-2 (BPS-2), koji ide prema Ust-Luga terminalu na Finskom zaljevu, s kapacitetom od 50 milijuna tona nafte godišnje.

Stanica je u vlasništvu i pod upravom Transnefta (ranije Transnefteprodukt), a njezina uloga je pumpanje i distribucija nafte kroz više paralelnih linija, uključujući Druzhba-1 i Druzhba-2. Zbog svog položaja, Unecha je najveći čvor u sustavu, koji omogućuje transport ruske i kazahstanske nafte prema Europi, čineći je vitalnom za energetsku sigurnost nekoliko zemalja EU-a koje još ovise o ruskoj nafti (poput Mađarske i Slovačke). Nedavni ukrajinski napadi dronovima na stanicu (npr. 12. i 21. kolovoza 2025.) doveli su do prekida opskrbe, što ističe njezin strateški značaj u kontekstu rusko-ukrajinskog sukoba, jer oštećenja uzrokuju požare i privremene zastoje u protoku nafte.

Što se tiče vremena gradnje, Unecha NPS je izgrađena kao dio originalnog Druzhba naftovoda, čija je izgradnja započela u prosincu 1960. godine, nakon odluke Vijeća za međusobnu ekonomsku pomoć (Comecon) iz 1958. godine. Prva linija sustava puštena je u rad postupno od 1962. do 1964. godine, s punim kapacitetom dostignutim sredinom 1970-ih. Specifično, grane povezane s Unechom, poput Unecha-Polotsk 1, izgrađene su 1964., dok je Unecha-Polotsk 2 (dio Druzhba-2) dovršena 1974. godine za proširenje kapaciteta. Sama stanica, kao posrednička pumpna stanica, vjerojatno je dovršena oko 1964. godine, kada je cijeli sustav započeo s radom.

ENERGETSKA OVISNOST MAĐARSKE I SLOVAČKE

Mađarska i Slovačka su među rijetkim zemljama Europske unije koje još uvijek uvelike ovise o uvozu ruske nafte, prvenstveno preko naftovoda Druzhba (Družba). Ovaj naftovod, izgrađen tijekom sovjetskog razdoblja, predstavlja ključni kanal za transport sirove nafte iz Rusije preko Bjelorusije i Ukrajine u središnju Europu. EU je 2022. godine uvela sankcije na većinu uvoza ruske nafte zbog invazije na Ukrajinu, ali je odobrila izuzetke za zemlje poput Mađarske i Slovačke zbog njihove geografske i infrastrukturne ovisnosti o kopnenim cjevovodima. Ovi izuzeci omogućuju nastavak uvoza, ali ističu ranjivost ovih zemalja na geopolitičke napetosti, poput nedavnih ukrajinskih napada na ključne stanice poput Unecha NPS, koji su doveli do privremenih prekida opskrbe u kolovozu 2025. Prema podacima iz 2025., ovisnost ovih zemalja nije samo ekonomska, već i politička, jer omogućuje Rusiji utjecaj na njihove energetske politike, dok EU pritiska na diversifikaciju izvora.

Ovisnost Mađarske

Trenutni uvoz i ovisnost: Mađarska je najveći uvoznik ruskih fosilnih goriva u EU-u, s uvozom vrijednim oko 485 milijuna eura u srpnju 2025., od čega je 200 milijuna eura sirove nafte preko Druzhba. Oko 65-86% mađarske sirove nafte dolazi iz Rusije, što je porast u odnosu na predratno razdoblje (61% prije 2022.). Ova ovisnost čini Mađarsku ranjivom na prekide, poput onih uzrokovanih ukrajinskim napadima, što dovodi do nestašica i povećanja cijena.

Ekonomski i strateški značaj: Mađarska rafinerija MOL u velikoj mjeri ovisi o ruskoj nafti, a alternativni izvori (poput pomorskog uvoza preko Jadrana) zahtijevaju skupe nadogradnje infrastrukture. Vlada Viktora Orbána koristi ovu ovisnost kao argument protiv bržeg prelaska na druge dobavljače, ističući rizike za energetsku sigurnost i ekonomiju. Međutim, kritičari vide to kao politički alat za održavanje bliskih veza s Moskvom, što je dovelo do sukoba s Bruxellesom.

Budućnost: EU zahtijeva nacionalni plan diversifikacije do ožujka 2026., s potpunim prestankom uvoza ruske nafte do 2027. Mađarska je izrazila otpor, tražeći kompenzacije i derogacije za slučajeve ugrožene opskrbe.

Ovisnost Slovačke

Trenutni uvoz i ovisnost: Slovačka je u srpnju 2025. uvezla ruske fosilne gorive vrijedne 169 milijuna eura, od čega 79% (133,51 milijuna eura) čini sirova nafta preko Druzhba. Zemlja je gotovo 100% ovisna o ruskoj nafti, što je čini izuzetno osjetljivom na prekide opskrbe. Rafinerija Slovnaft u Bratislavi, u vlasništvu mađarske grupe MOL, oslanja se na ovaj uvoz.

Ekonomski i strateški značaj: Kao kopnena zemlja bez pristupa moru, Slovačka ima ograničene alternative, a tranzicija na druge izvore (npr. preko Adria cjevovoda) zahtijeva investicije. Ovisnost je pojačana činjenicom da je derogacija za re-izvoz u Češku istekla 5. lipnja 2025., što dodatno ograničava fleksibilnost.

Budućnost: Slično Mađarskoj, Slovačka mora podnijeti plan diversifikacije do 2026., s ciljem prestanka uvoza do 2027. Vlada je izrazila zabrinutost za energetsku sigurnost i traži EU podršku.

Posljedice ovisnosti i rizici

Geopolitički rizici: Nedavni ukrajinski napadi na Druzhba (npr. 18. i 22. kolovoza 2025.) doveli su do prekida, što je izazvalo bijes u Budimpešti i Bratislavi. Mađarska je optužila Ukrajinu za "energetski terorizam" i prijetila prekidom električne opskrbe Ukrajini. Ovo ističe kako ovisnost čini ove zemlje pijunima u rusko-ukrajinskom sukobu.

Ekonomski utjecaji: Prekidi povećavaju cijene goriva i ugrožavaju industrije ovisne o nafti. EU procjenjuje da je ukupni uvoz ruske nafte u EU pao na 3% ukupnog uvoza u 2024., ali za Mađarsku i Slovačku to ostaje vitalno.

EU perspektiva: Ovisnost ometa jedinstvo EU-a protiv Rusije, jer Mađarska i Slovačka često blokiraju strože sankcije. REPowerEU plan potiče prelazak na obnovljive izvore i alternativne dobavljače (npr. Azerbajdžan, Norveška).

Druge europske zemlje koje uvoze rusku naftu preko Druzhba

Prema dostupnim podacima iz 2025., samo Mađarska i Slovačka još uvijek uvoze rusku naftu preko Druzhba naftovoda u značajnim količinama. Ostale zemlje su značajno smanjile ili prestale s uvozom:

Češka: Prestala uvoziti rusku naftu preko Druzhba početkom 2025., nakon nadogradnje TAL cjevovoda. Ranije je ovisila o 42% uvoza preko Druzhba, ali sada je neovisna.

Njemačka: Ne uvozi rusku naftu preko Druzhba; umjesto toga, prima naftu iz Kazahstana preko istog cjevovoda. Uvoz ruske nafte je zabranjen, a fokus je na LNG i drugim izvorima.

Poljska: Zadnji ugovor za uvoz ruske nafte završio je 30. lipnja 2025., čime je potpuno prestala ovisnost o ruskoj nafti preko Druzhba ili drugih kanala.

Druge zemlje (npr. Francuska, Belgija, Španjolska): Uvoze ruski LNG (ne naftu preko Druzhba), ali EU ne sankcionira plin, pa uvoz nastavlja (npr. Francuska: 239 milijuna eura u srpnju 2025.). Nema značajnog uvoza ruske nafte preko cjevovoda.

U zaključku, ovisnost Mađarske i Slovačke ostaje ključni izazov za EU energetsku politiku, ali trend je prema potpunoj diversifikaciji do 2027., uz smanjenje ruskih utjecaja.