Sada kad je većini stigla plaća umanjena za krizni porez i kada su poskupljenja unatoč obećanjima tiho već pokucala, svima je jasno do domaćinstvu mjesečno nedostaje barem 1000 kuna. No, odgovor na pitanje kako taj novac uštedjeti i pritom zadržati sličan životni standard leži i u racionalnijem trošenju svih resursa. Stručnjaci kažu da samo ako prilikom stajanja u svom automobilu ugasite motor možete godišnje uštedjeti 400 kuna, a da vožnjom u skladu s ograničenjima brzine možete smanjiti potrošnju goriva za 20 posto. No, takvih metoda štednje na “malom mjerilu” ima bezbroj, stoga smo vam pripremili kratki vodič kako možete uštedjeti u svom domu. Pa započnimo baby koracima, stvarima koji ne iziskuju velike, ekstrainvesticije, a na duže razdoblje štede novac, energiju i okoliš. Prva stvar koju je jako dobro primijeniti je to da sve kućanske aparate u potpunosti ugasite kada ih ne upotrebljavate. Primjerice, TV u “stand by modu” troši i do 24% manje energije u odnosu kad je upaljen. Stoga stvorite novu naviku gašenja svih kućanskih aparata kada vam to nije potrebno, posebice monitora i računala, a punjače za mobitele, fotoaparate i kamere obavezno isključite iz struje. 

Drugi baby korak je kupnja štedljivih žarulja koje troše pet puta manje energije nego slične obične sijalice. Uz to, štedna žarulja traje 8 puta dulje od obične sijalice, pa je računica sasvim jasna zašto je dobro uložiti 20-ak kuna više u štedljivu rasvjetu. Uz to, naravno, iza sebe gasite sva svjetla jer na godišnjoj je razini taj trošak i te kako vidljiv. Svaki novi kućanski aparat koji budete kupovali obavezno neka bude iz energetskog razreda A ili čak A+. Naime, uređaji i rasvjetna tijela energetskog razreda A troše i do 45% manje energije od istih uređaja energetskog razreda D. Što znači da na svakom kućanskom aparatu, počevši od hladnjaka, štednjaka, perilice, sušilice, klima-uređaja, možete godišnje uštedjeti od 100 do 200 kuna. 

Razmještaj aparata 

S tim pametnim štedljivim uređajima poput perilice rublja razreda A+  štedjet ćete i na struji, vodi i deterdžentu, a štedjeti se može i korištenjem mikrovalne umjesto pećnice, zagrijavanjem točno onoliko hrane koliko vam treba, pećnicama s ventilatorom… kao i samim razmještajem kućanskih aparata u kuhinji (staro pravilo glasi da hladnjak i ledilicu stavite u najhladniji dio kuhinje, nipošto blizu štednjaka ili osunčanog prozora).  Sljedeći korak odnosi se na grijanje i hlađenje. Nemojte pretjeravati s klimom, upozoravaju liječnici, ali jednako tako i inženjeri koji tvrde da se za hlađenje samo jednog stupnja Celzijeva troši 3-5 posto ukupne energije. Ipak, kada kupujete klima-uređaj, osim što svakako pripazite da kupujete onaj iz razreda A, svakako razmislite o kupnji uređaja s inverterom jer postiže uštede od 20 do 40% (ovisno o proizvođaču) u odnosu na klasične uređaje. Kad je riječ o grijanju, ako ga već nemate, nabavite termostate za radijatore. Ugradnjom termostatskih ventila možete uštedjeti i do 20% na računu za grijanje, a ako temperaturu koju održavate u prostoru smanjite za samo 1°C, godišnje možete uštedjeti približno 5% energije za grijanje, što bi za kuću od 200 m2 iznosilo i do 1500 kn godišnje. 

Low-e premaz 

Svi navedeni koraci štednje zaista su jeftini i moguće ih je odmah primijeniti ili pak kod sljedeće kupnje kućanskih aparata, no ako zaista želite svoju kuću ili stan učinitienergetski štedljivijim, prvi korak je promjena prozora. Prozori koje biste što prije trebali nabaviti su oni s dvostrukim ili trostrukim ostakljenjem sa zračnim prostorom od najmanje 16 mm. Prozori bi trebali imati I Low-e premaz na unutarnjoj strani unutarnjeg stakla koji sprječava gubitak topline reflektirajući je natrag u prostor, kao i kvalitetan okvir koji ne gubi toplinu. Ti su prozori u odnosu na obično IZO staklo skuplji 20%, ali su im toplinski gubici 50% manji. Cijena PVC stolarije kreće se od 1800 do 2000 kn/m2, dok je cijena za prozore drvo-aluminij od 2500 do 3000 kn/m2.  Sljedeći financijski zahtjevniji korak svakako je dobra izolacija. To se prvenstveno odnosi na obiteljske kuće bez fasade te stare stanove u zgradama s lošom izolacijom i fasadom. S dobrom izolacijom i kvalitetnim prozorima režije si možete bez ikakva pretjerivanja prepoloviti, a možda i smanjiti za 70 posto. Na tome ne treba štedjeti, pa poslušajte arhitekta ili građevinara kada vam kaže koliko milimetara mora biti debela izolacija vanjskog zida, koliko poda, koliko zida, a koliko krova… U kakvom god stanu ili kući živjeli, razmislite o boljoj izolaciji, a prilikom adaptacije fasade ne propustite priliku da ugradite toplinsku izolaciju. Dodatni troškovi za toplinsku izolaciju su oko 200 kn/m2, što čini 20-40% od ukupnih troškova adaptacije fasade. 

Bolja svojstva 

Na kvalitetu toplinske izolacije zidova utječe debljina izolacijskog sloja i provodljivost materijala. Kao izolacijski materijali najčešće se koriste kamena i staklena vuna, te polistiren (stiropor). Većina uobičajenih materijala za toplinsku izolaciju ima toplinsku vodljivost od oko 0,030-0,045 W/mK, a što je vrijednost manja, toplinska izolacija ima bolja svojstva. Sve podatke o izolaciji možete pronaći na portalima www.energetska-efikasnost.undp.hr, www.gradimo.hr te brojnim drugim portalima brojnih proizvođača. Na portalu www.energetska-efikasnost.undp.hr tvrde da ako se usporede dvije kuće iste površine, jedna građena od pune opeke bez ikakve izolacije, a druga od šuplje cigle 25 cm i s toplinskom izolacijom od 10 cm, razlika u troškovima za grijanje može biti i do 6 puta! Bolja kuća troši 10 litara lož-ulja ili 10 m3 plina manje po četvornom metru kuće, što je oko 52 kn/m2 u slučaju lož-ulja ili 22 kn/m2 u slučaju plina. 

Konzultacije s arhitektom 

Ako sve navedeno već primjenjujete, korak na koji se treba odlučiti je ugradnja solarnih panela. S njima u ljetnim mjesecima možete eliminirati troškove potrebne za zagrijavanje tople vode, a zimi svoje potrebe za energijom smanjiti za 30-60 posto. Ako pak razmišljate o gradnji nove kuće, svakako razmislite o gradnji nekog tipa niskoenergetske kuće. Da li sagraditi pasivnu s termalnom pompom, da li aktivnu s mnoštvom kolektora… konzultirajte se s arhitektom koji će s obzirom na vaše želje, navike i podneblje, gdje se kuća namjerava graditi, znati što vam je najisplativije.
www.jutarnji.hr

Od doba grčkih hramova i rimskih ostataka kamen uživa poseban status u arhitekturi, graditeljstvu i uređenju interijera i eksterijera   U jednom dobrinjskom selu obnavljali smo i dograđivali kamenu kuću u tradicijskom stilu koja čak i nije bila nešto posebno atraktivna ali se isticala od okoline. U neposrednom susjedstvu gradila se pseudokamena kuća za prodaju kakvih ima sve više na našoj obali, a koje imitiraju provanski ili toskanski stil. Primijetio sam kako slučajni šetači stalno posjećuju naše gradilište zanimajući se za naš rad, a na susjedno se baš i ne osvrću. Nije mi bilo potpuno jasno zašto je tomu tako, a onda mi je stariji turist iz Njemačke dao precizan odgovor: Ovo je prava primorska kuća, a ono u susjedstvu mogu vidjeti bilo gdje na svijetu - priča Damir Franolić, vlasnik obrta Kamen-dekor čije je sjedište u Malinskoj na otoku Krku. Obrt je specijaliziran za obradu kamena, uređenje starih kamenih kuća i izgradnju novih, pa stoga ne čudi da su upravo oni bili naša adresa kada smo krenuli istraživati najvažnije karakteristike ovotjedne teme o materijalima - kamena.

Bez sumnje, riječ je o materijalu koji od doba grčkih hramova i rimskih ostataka uživa poseban status u arhitekturi, uređenju interijera i eksterijera, graditeljstvu te izradi raznih uporabnih i neuporabnih predmeta. Vjerojatno je tomu razlog činjenica da je kamena oduvijek bilo u izobilju pa je on, riječima jednog našeg znanstvenika, u prošlosti čovjeku bio oružje, alat, nakit, stan i grobnica. I otada pa do danas ostao omiljeni materijal ili kako se voli naglašavati “vječni” materijal. Ipak... 

Pravilno polaganje

Sve se mijenja. Ni kamen nije ono što je nekad bio. Nekada se kamen upotrebljavao kao konstruktivni element, kamena masa je bila uredno složen nosivi element. U tom slučaju kamen ima “vječnu” trajnost. Danas se u graditeljstvu kao prirodan kamen upotrebljavaju tanke ploče dobivene rezanjem koje su samo dekorativni element. Ako su kamene ploče nepravilno ugrađene trajanje im može biti samo nekoliko godina. Zbog nepravilnog polaganja ili neadekvatnih veziva kod kamenih ploča dolazi do nepovratnog propadanja (cvjetanje kamena, skriveno cvjetanje). Atmosferilije i ostali vanjski utjecaji također značajno utječu na trajnost i izgled kamenih ploča pa je zato važno odabrati pogodan kamen za određenu namjenu, ovisno o zahtjevu. Klasično građenje kamenom, pak, sasvim je druga stvar. Ovdje je kamen nosivi element a ne samo šminka. U ovom slučaju kamen ne samo da opravdava izreku “kamena kao vječnog materijala”, nego postiže pravu ljepotu i što je možda najvažnije ne glumi “tapetu“. Naravno, današnja arhitektura i graditeljstvo zahtijevaju veliku brzinu i masovnu gradnju što bi bilo nemoguće postići kamenom jer bi to zahtijevalo ogromne iskope i troškove što bi bilo ekološki i ekonomski nedopustivo. Ali, klasično građenje kamenom ostaje nezamjenjivo prilikom obnove kamenih kuća - objašnjava Damir Franolić i kaže kako postoji zaista puno vrsta kamena te napominje kako nisu sve vrste prikladne za sve namjene. 

Priča o riječkom Korzu 

Praktična podjela (komercijalna) kamena je na granite i mramore, s tim da se mramori dijele u četiri podskupine: mramori, tvrdi vapnenci, srednje tvrdi vapnenci i meki vapnenci. Graniti se danas masovno primijenjuju za oblaganje svih površina. Polira se do visokog sjaja, a može se obrađivati i termički (paljeni granit). Posebno se odlikuju dekorativnošću i postojanošću. Ipak, u Hrvatskoj ne postoji značajno nalazište granita - kaže Franolić i dodaje da kada pričamo o mramoru najvažnije je znati da su oni dekorativni, ali i vrlo mekani pa nisu naročito pogodni za podove za razliku od skupine tvrdih vapnenaca. Neki vapnenci, primjerice Kirmenjak iz Istre posebice su pogodni za vanjske podove. Kirmenjak je meni jedan od najljepših mramora jer površina glačanjem poprima “porculanski“ izgled. Ovaj kamen krasi mnoge trgove i prava je šteta što cijeli riječki Korzo nije popločen Kirmenjakom nego samo jedan stariji dio. Ostalo je sve popločeno bezveznim i skupim granitom. Već sada možemo vidjeti da su ploče Kirmenjaka, iako nešto ranije postavljene, u boljem stanju te mnogo ljepše od preskupo plaćenog uvoznog granita - kaže Damir Franolić. Napominje kako obojeni vapnenci nisu pogodni za eksterijere jer brzo gube dekorativnost dok se srednje tvrdi vapnenci najčešće koriste za vertikalna oblaganja i pročelja. U ovu skupinu, otkriva, spada bračko Veselje. 

Pravilan izbor 

Mekani vapnenci se najčešće upotrebljavaju za oblaganje vertikalnih površina. Od mekanih vapnenaca posebno mi je drag istarski Vinkuran i Valtura. Iako se obrađuju, vrlo su otporni na mraz, ali manje na prljanje - kaže Damir Franolić koji upozorava kako treba biti jako pažljiv prilikom odabira kamena posebno kada se upotrebljava za kuhinjske i kupaonske ploče, podove (posebno vani) te na mjestima gdje je velik utjecaj atmosferilija i okoliša. Tvrdi, veliki izbor hrvatskih vapnenaca može pravilnim izborom zadovoljiti gotovo sve potrebe te tu skupinu opisuje kao “dobrim izborom za svakog korisnika”. Domaći vapnenci su prema našim iskustvima i najpopularniji među ljudima, a koriste se za sve namjene. Kao konstruktivni element (zidanje) najbolje je koristiti lokalni kamen čime se približavamo tradicionalnoj gradnji. Način gradnje i upotreba kamena bi trebala poštovati pravila struke, što nažalost često nije slučaj. U zadnje vrijeme pokrenuto je niz projekata kojima se potiče i educira poduzetnike kako bi trebalo obnavljati kamene kuće. No to ni izdaleka nije dovoljno jer smo svakodnevno svjedoci bezobrazne agresije na naš prostor i kulturni krajolik. Nismo ni svijesni što imamo i gubimo. Po mojoj ocjeni manji je problem nepoznavanje problematike jer većina naših arhitekata poznaje ovu problematiku, ali neriješivi je problem pravilnog ekonomskog razvoja, divlje urbanizacije, korupcije u urbanizmu i nesposobnosti naših vlasti da pravilno upravlja prostorom i zaštiti baštinu - objašnjava Franolić kojeg posebno ljuti, kako kaže, pojava masovnog kiča. Kaže, na obali se masovno izgrađuju pseudokamene kuće koje se reklamiraju kao autohtona arhitektura, iako nemaju nikakve veze s njom.

Mnogo prednosti 

Na tim kičastim kućama kamen je samo naljepljen na betonske zidove te loše imitira tradicijsku gradnju - kaže Franolić kojeg smo upitali koje su prednosti kamene kuće i zašto toliki broj ljudi kaže - Za lijepi život mi je potrebna kamena kućica i modro nebo iznad nje. Ljudi su u prošlosti upotrebljavali ono što im je neposredno bilo dostupno. Obala je u tom pogledu bila škrta. Dala nam je samo kamen, a on je korišten za gotovo sve građevine, ograde, namještaj... Kamena kuća ima niz prednosti pred običnom kućom. Debeli kameni zidovi i drveni podovi odlični su izolatori, prirodni materijali najpogodniji su za stanovanje, a ljepota kamena i mediteranska arhitektura pružaju nevjerojatan sklad - zaključuje Damir Franolić.

Prirodni ili dekorativni kamen? 

Ono što vrijedi uvijek će se, neovisno o ponekad nestvarno brzom mijenjaju trendova i napretku tehnologije, ponovno vratiti “u modu”. Zato smo toliko dugo nestrpljivo čekali, vjerovali i napokon dočekali povratak drva kao poželjnog i vodećeg materijala u graditeljstvu, arhitekturu i dizajnu interijera. Minimalizam i ljubav prema hladnim tonovima u životnom prostoru, doduše, odgovaraju modernom načinu života koji je stresan te u kojem sve manje vremena provodimo kod kuće, a više na radnome mjestu ili trčeći gradskim ulicama i obavljajući tisuću i jednu stvar koju smo si zadali da baš danas moramo obaviti. Komadi namještaja koji su zapravo “3 u 1”, primjerice oni koji su danju stol, noću krevet, a cijelo vrijeme i ormar, funkcionalni su i ne zauzimaju puno prostora pa ih, logično, ljudi koji vode gore opisan život vole i zbog toga na tržištu kotiraju jako dobro. Nadalje, moderna arhitektura je sve promijenila. Krov je danas samo ravna površina, zidovi koji dijele prostorije polako nestaju, a dom postaje svojevrsna plesna dvorana koja eventulano “trpi” prozirne, gotovo nevidljive staklene stijene. Detalja nema. Zapravo, poželjno je da stan ili kuća imaju samo osnovni, neizbježan namještaj, bez “nepotrebnih črčki”, kako dizajneri često znajureći. 

Vjerojatno zbog činjenice da nam svima treba promjena, ali i zbog onog davno zaboravljenog osjećaja “topline doma” kojeg se još mutno sjećamo dok smo posjećivali bake i djedove na selu, drvene kuće na nekome mirnom mjestu, daleko od gradske buke i vreve, ponovno su postale veliki hit. I dok neke zemlje u svijetu godinama već njeguju tradiciju stanovanja u objektima te vrste, u Hrvatskoj su ljudi još malo skeptični prema cijeloj toj priči, ali se, na sreću, sve više opuštaju i shvaćaju koje sve prednosti donosi život u drvenoj kući. Glavno pitanje koje se postavlja kada je u pitanju stanovanje u drvenoj kući jest - što ako dođe do požara? Ovaj strah ne samo da nije opravdan već, skroz suprotno drvene kuće, za razliku primjerice od onih građenih od opeke i betona, imaju viši stupanj požarne otpornosti jer se drvo brani prirodno. Nadalje, drvene kuće potresno su otpornije od klasično građenih kuća, i to zbog manje težine (drvena kuća približno je četiri puta lakša od klasične gradnje). Ostale prednosti drva su lakoća transporta i montaže, izvedba instalacija, toplinska instalacija itd. Sviđa li vam se pomisao na život u drvenoj kući, ne trebate guglati adrese stranih tvrtki i slati molbe, zahtjeve i pitanja “negdje daleko, daleko” jer i mi se možemo pohvaliti originalnim i atraktivnim “hrvatskim drvenim kućama”. Riječ je o kućama koje su uklonile tradicionalne nedostatke i bojazni poput trajnosti, mukotrpnog održavanja i stalne borbe s vjetrom koji puše između njegovih greda. Te kuće napravljene su od greda koje se više ne uzimaju “iz srca stabla”, nego se pripremaju od nekoliko komada punog drva. Zato godinama ostaju potpuno ravne bez obzira na vremenske uvjete, a njihova mosnica (zračni prostor u sredini grede) višestruko im povećava toplinska svojstva. Time ne samo da je povećan njihov estetski izgled i ekološka prihvatljivost, nego je spriječeno i njihovo pucanje, raslojavanje te vitoperenje. Za izradu ovih kuća koristi se isključivo odabrana građa najbolje kvalitete iz hrvatskih šuma. 

Estetski nepromijenjene 

Ono što je najveća prednost su lamelirane grede koje su novost u graditeljstvu. Kod starog načina gradnje drvenih kuća koriste se teški drveni profili koji nisu uvijek dobro osuđeni, a ako i jesu, uglavnom su preteški, usporavaju gradnju i uzrokuju probleme u kasnijem održavanju jer se često raspucaju zbog neuravnoteženosti unutarnje vlage te one koja ih okružuje. To stvara niz teškoća kod statike objekta, mikroklimatskih uvjeta u objektu, kao i same estetike i izolacije. Zbog toga smo proizveli grede koje su slijepljene od nekoliko komada solidnih debelih drvenih plosnatih profila koji u unutrašnjosti profiliraju šupljinu - mosnicu. Ona može biti prirodno ispunjena zrakom ili zapunjena izolacijskim materijalom pa je provodljivost topline i zvuka znatno niža. Nadalje, rad drveta sveden je na minimum, zbog čega ove grede jamče minimalne promjene oblika, a kuće sagrađene od njih ostaju godinama iste, tj. estetski nepromijenjene - kažu u tvrtki Azelija - Kupa i dodaju kako je njihovoj tvrtki potrebno samo 10 do 15 dana za izradu greda prema nacrtu naručitelja kuće te 60 do 90 dana za dopremanje i gradnju. Moguće je tako da se za samo dva mjeseca uselite u svoj dom iz snova - poručili su iz spomenute tvrtke i napomenuli da drvene kuće nisu montažne. Poželjno je da unutrašnjost drvene kuće bude napravljena od drva ili od drugih materijala koji su u skladu s drvom. Primjerice, zidove možete obložiti ravnim gipsanim pločama - savjetovali su iz Azelije.

Najbolje od hrvatske drvne industrije za vas 

Ako i vi maštate o životu u drvenoj kući, uključite se u nagradnu igru Jutarnjeg lista koja počinje u ponedjeljak 23. studenoga. Ova izuzetna nagradna, drvena kuća vrijedna 550.000 kuna, realizirana je u suradnji s HGK i hrvatskim tvrtkama koje su se uključile sa sponzoriranjem nagrade i uređenjem interijera. Azelija je proizvođač drvene kuće koja očekuje sretnog dobitnika koji mora osigurati građevinsko zemljište i sve potrebne uvjete za početak montaže. Tvrtka Pana d.o.o. kreira drvenu stolariju za funkcionalnu i lijepu okolinu za svaki dom i poslovni prostor. Njihovi proizvodi donose individualan i prirodan izgled s naglaskom na kvalitetu i trajnost, a krasit će interijer dobitne kuće. PPS Galeković koristi inovativnu finsku tehnologiju u primjeni drva u uređenju doma, a njihovi decking sistemi koriste se u uređenju interijera, terasa, vrtova i prostora oko bazena. Nenadmašan je prirodni ugođaj i vremenska elegancija gotovog parketa koje će osjetiti i dobitnik naše nagrade za koju će tvrtka Pan Parket d.o.o. osigurati široku paletu boja za izbor parketa u kući.
www.jutarnji.hr

Sve veći broj nezavisnih znanstvenika dovodi u sumnju podatke o globalnom zatopljenju uzrokovanom ljudskom aktivnošću koje su prikupljale meteorološke stanice. Neke su meteorološke postaje smještene uz snažne klimatizacijske uređaje, druge uz kolektore za pročišćavanje voda, dok se jedna nalazi uz spalionicu. Zaključci nove studije nastavljaju se na aferu Climategate i dovode u pitanje izvještaj koji je predložio UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) i prema kojemu znanost neosporno potvrđuje porast temperature. Suautor izvješća Anthony Watts, američki meteorolog i skeptik kad je riječ o klimatskim promjenama, javnosti je prikazao snimke meteoroloških stanica koje su smještene u blizini postrojenja koja zagrijavaju okolinu. Znanstvenik tvrdi kako utjecaj lokalnih uvjeta može potpuno promijeniti očitanja mjerenja temperature, prenosi Telegraph. Neke su meteorološke postaje smještene uz snažne klimatizacijske uređaje, druge uz kolektore za pročišćavanje voda, dok se jedna nalazi uz samu spalionicu otpada. Meteorološka stanica u rimskoj zrakoplovnoj luci izložena je snažnim ispušnim plinovima, a druga u zrakoplovnoj luci u Manchesteru, sagrađena je u vrijeme kada su u blizini bila samo polja, a sada je okružena blokom grijanih zgrada. Porast temperature oko stanica, koje su u uporabi gotovo 150 godina, također bi moglo biti uzrokovano urbanizacijom, tvrdi se u studiji. Prema podacima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, staklenički plinovi već su izazvali porast temperature od 0.7 stupnjeva Celzijusovih, a do 2100. očekuje se daljnje zagrijavanje do 6 stupnjeva Celzijusovih koje može imati razorne posljedice na civilizaciju i životinjski svijet. Sumnje u točnost istraživanja i zaključaka potaknuli su e-mailovi koji su slučajno dospjeli u javnost. Navodno su ukradeni od članova Climatic Research Unita sa sveučilišta East Anglia, Rusi su potvrdili da su britanski znanstvenici manipulirali podacima prikupljanima 13 godina i korištenima u stvaranju modela čovjekovog utjecaja na klimu. “U svakom od navedenih slučajeva riječ je o istoj priči. Prikupljeni nizovi podataka ukazuju na zagrijavanje, ali očiti porast temperature zapravo je uzrokovan lokalnim čimbenicima koji utječu na lokalne meteorološke postaje“, objasnio je profesor John Christy, nekad čelnik Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, stručnjak za područje znanosti koje se bavi atmosferom na sveučilištu u Alabami. Kevin Trenberth, glavni autor poglavlja o klimatskim promjenama u izvješću IPCC-a, priznaje kako je bilo problema, ali sva su odstupanja uzeta u obzir u završnom izvještaju. “Ne dokazuje samo porast temperature činjenicu da se Zemlja zagrijava”, istaknuo je Trenberth. “Fizičke promjene poput porasta razine mora, topljenje ledenjaka i nestanak snježnog pokrivača na sjevernoj hemisferi također ukazuju na globalno zagrijavanje."

www.jutarnji.hr


Istraživanja pokazuju da sve manje Amerikanaca vjeruje da globalno zatopljavanje predstavlja prijetnju, odnosno da mu je uzrok ljudski faktor. U izvješću iz 2007. godine, panel Ujedinjenih naroda za klimatske promjene je objavio da je globalno zatopljavanje u tijeku, a uzrok mu je, još od 1950. godine, ljudska aktivnost. Većina znanstvenika slaže se da su klimatske promjene stvarne te da su uglavnom nastale izgaranjem fosilnih goriva iz atomobila, kamiona i elektrana. No, istraživanja pokazuju da sve manje Amerikanaca vjeruje da globalno zatopljavanje predstavlja prijetnju, odnosno da mu je uzrok ljudski faktor. Kad je nedavno, za vrijeme svoje predsjedničke kampanje u New Hampshireu, upitan o globalnom zatopljavanju, guverner Teksasa i republikanac Rick Perry je odgovorio: "Da, naša se klima mijenja. Mijenja se otkada postoji svijet. Ali ja ne vjerujem skupini znanstvenika za koje se, u nekim slučajevima, otkrilo da manipuliraju podacima". Rick Perry nije jedini koji sumnja u znanost. Prošlogodišnja anketa Gallupa pronašla je da je, između 2007. i 2010. godine, broj Amerikanaca koji vjerjuju da je globalno zatopljavanje ozbiljna prijetnja opao sa 64 na 55 posto. A broj onih koji tvrde da klimatske promjene uzrokuje ljudska aktivnost – na primjer industrijska proizvodnja ili ovisnost o automobilima - pao je sa 61 na 50 posto. Zašto toliko puno Amerikanaca ne vjeruje znanosti? Profesorica povijesti na Sveučilištu Kalifornije, Naomi Oreskes, obrađuje to pitanje u knjizi Merchants of Doubt, "Trgovci sumnjom". Njezina teza izražena je u podnaslovu knjige koji otprilike glasi: "Kako je grupica znanstvenika prikrila istinu o pitanjima koja se kreću od dima cigarete do globalnog zatopljavanja." Priča počinje prije pedeset godina u duhanskoj industriji, kad su medicinski stručnjaci objavili da katran u cigaretama izaziva rak. Naomi Oreskes kaže da su čelnici duhanske industrije počeli strahovati za svoj profit. Zbog toga su se obratili jednoj kompaniji za odnose s javnošću, s ciljem da 'zamagle' problem: "Njihova je strategija bila da koriste nekoliko izjava od kojih svaka za sebe nije nužno netočna, no koje su, zajedno napisane, stvorile sliku koja JEST netočna. To je iznimno mudra strategija jer njen smisao nije tvrdnja da je duhan dobar po zdravlje, već da ne možemo zasigurno znati je li dobar ili loš". Duhanska industrija financirala je istraživanja i uposlila renomirane znanstvenike kako bi potkrijepila postojeće sumnje. No, Naomi Oreskes kaže da specijalnost tih znanstvenika nije bilo javno zdravstvo, već - oružje i raketna znanost. Ali, to je, kaže ona, upravo bio dio njihove strategije – boriti se protiv znanosti znanošću. Isti znanstvenici, dodaje ona, kasnije su radili u jednom washingtonskom think-tanku kao stručnjaci za hladni rat. A kad je on završio, svoju su pažnju usmjerili na novu prijetnju - radikalnu ekologiju: "Oni smatraju da se po pitanju ekoloških problema pretjeruje iz političkih razloga. Oni se boje da će se ekološki problemi, kao što je globalno zatopljavanje, iskoristiti kao izgovor za širenje državne moći, regulaciju svega i svačega te državnu kontrolu nad tržištem. Što po njima znači, polako, ali sigurno okretanje prema socijalizmu". Naomi Oreskes tvrdi da ova debata o klimatskim promjenama nema veze s fizičkim zagrijavanjem planeta, već s politikom. To objašnjava odbijanje američkog Kongresa da usvoji plan za smanjivanje emisije ugljičnih plinova, uzročnika klimatskih promjena. Da nema znanstvenih dokaza o njihovoj štetnosti po klimu, dodaje ona, onda bi imalo smisla odbiti da se troši mnogo novca na alternativne tehnologije. Isto to ponovio je i republikanski predsjednički kandidat Rick Perry u svojoj kampanji: on se protivi trošenju – kako je rekao – "milijardi dolara na programe smanjenja emisije ugljika." Međutim, – u raspravama oko globalnog zatopljavanja moraju vladati jednaka pravila igre za sve, ističe Naomi Oreskes. U znanosti se ne radi o mišljenju, već o činjenicama - kaže ona. Ako netko tvrdi da globalno zatopljavanje ne postoji ili da nije uzrokovano ljudskim faktorom, onda to treba i dokazati: "Teret dokazivanja je na njima. Kad bi mediji tražili da se dokazi pokažu, saznali bi da dokaza u puno slučajeva ili nema ili su iskrivljeni, izvađeni iz konteksta ili krivo protumačeni. Ili se, u nekim slučajevima, radi o dokazima koji su stari 20 ili 30 godina i koji su u međuvremenu pobijeni". U knjizi "Trgovci sumnjom," Naomi Oreskes piše: "Kisele kiše, pasivno udisanje duhanskog dima, uništavanje ozona u stratosferi i globalno zatopljavanje – sve su to stvarni, postojeći problemi. Stvarno pitanje je kako se s njima treba uhvatiti u koštac i na koji način ih riješiti. " Poricanjem istine – ističe ova autorica – "ti problemi neće nestati."
www.croenergo.eu

 

 

Razotkriven mit o globalnom zatopljenju
U rujnu je prošle godine dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, Ivar Giaever, podnio ostavku na mjesto u Američkom udruženju fizičara (APS) pismom koje počinje riječima: „Ne obnavljam svoje članstvo jer ne mogu živjeti sa službenom izjavom ovog Udruženja koja izjavljuje da su 'dokazi neoborivi : globalno se zagrijavanje odvija. Ukoliko se ne poduzmu olakotne radnje, doći će do značajnih poremećaja u zemljinom fizičkom i ekološkom sustavu, društvenim sustavima i vjerojatno će doći i do ugrožavanja sigurnosti i zdravlja judi. Moramo reducirati emisiju stakleničkih plinova i to moramo učiniti odmah.' U ARS-u je prihvatljivo razgovarati o tome mijenja li se masa protona tijekom vremena i kako se ponaša multiverzum, ali dokazi o globalnom zatopljenju ostaju neupitni?" Unatoč međunarodnoj multidekadskoj kampanji guranja poruke o tome da će sve veća količina „onečišćujućeg" ugljičnog dioksida uništiti civilizaciju, mnogi prominentni znanstvenici dijele mišljenje dr. Giaevera, a broj tih znanstvenih „heretika" se tijekom posljednjih godina i povećao. Razlog tome je sve veći broj nepobitnih činjenica na koje se nadovezala i nedavna NASA-ina studija. Izgleda da je praktički sve što nam je rečeno od strane glavnostrujaške znanstvene zajednice i medija o navodnoj šteti koju uzrokuju staklenički plinovi, osobito o ugljik dioksidu, bilo lažno jer, kako su pokazali podaci koje je prikupio NASA-in Langley istraživački centar, atmosferski plinovi zapravo hlade naš planet. Kako je izvjestio Principia Scientific International (PSI), Martin Mlynczak i njegovi kolege iz NASA-e su pratili infracrveno zračenje iz zemljine gornje atmosfere tijekom i nakon solarne oluje koja se odigrala u razdoblju između 8. i 10. ožujka. Ono što su otkrili jest to da je velika većina energije otpuštene sa Sunca tijekom tog masovnog koronarnog izbacivanja reflektirana natrag u svemir i nije pohranjena u zemljinu nižu atmosferu. Ovo je rezultiralo ukupnim učinkom hlađenja koji je u potpunoj suprotnosti s tvrdnjama NASA-inog klimatološkog odjela koji tvrdi da staklenički plinovi uzrokuju globalno zagrijavanje. Kao što je, uz pomoć podataka prikupljenih korištenjem Radiometrije širokopojasne emisije, prikazano, ugljični dioksid (CO2) i dušikov oksid (NO), kojih u zemljinoj gornjoj atmosferi ima u izobilju, staklenički plinovi ne apsorbiraju nego reflektiraju toplinsku energiju. „Ugljični dioksid i dušikov oksid su prirodni termostati," kaže James Russell sa Sveučilišta Hampton, a koji je bio jedan od istražitelja uključenih u ovu revolucionarnu studiju. „Kada se gornja atmosfera (ili 'termosfera') zagrijava, ove molekule daju sve od sebe kako bi ovu toplinu odbacile natrag u svemir." Prema dobivenim podacima, do 95 % sunčevog zračenja se doslovce odbija natrag u svemir i to upravo zahvaljujući CO2 i NO u gornjoj atmosferi. Drugim riječima, bez ovih neophodnih elemenata zemlja bi mogla apsorbirati potencijalno devastirajuće količine solarne energije koja bi doista otopila polarne kape i uništila planet. „Šok otkrivenja se suprotstavlja osnovnoj tezi o tzv. Teoriji stakleničkih plinova koja tvrdi da veća količina CO2 znači i veće zagrijavanje našeg planeta," napisali su H. Schreuder i J. O'Sullivan za PSI. „Ovi uvjerljivi novi NASA-ini podaci opovrgavaju tu ideju i predstavljaju veliku sramotu za NASA-inog glavnog klimatologa, dr. Jamesa Hansena i njegov tim." Dr. Hansen je, naravno, aktivist globalnog zatopljenja koji je pomogao širenju histerije o klimatskim promjenama u Americi još 1988.g. Neposredno nakon objave ove studije on se povukao u mirovinu. Dakle, kako se pokazalo, CO2 pomaže pri hlađenju našeg planeta, ali on je također potreban i usjevima, a trenutno postoji problem njegovog nedostatka u odnosu na ono što bi bilo optimalno za biljke. Staklenički operateri u stvari KUPUJU ugljični dioksid i ubrizgavaju ih u svoje staklenike kako bi maksimizirali rast biljaka. Količina CO2 u današnjoj atmosferi iznosi 340ppm, ali poljoprivredne bi kulture rasle mnogo brže kada bi njegov udio bio bliži 1000ppm, odnosno kada bi bio 300 % veći od sadašnje razine. U stvari, većina biljne proizvodnje u staklenicima uzrokuje „nedostatak" CO2 čime se gasi fotosinteza i limitira proizvodnja hrane. Odakle tolika strast za globalnim zatopljenjem i zbog čega se ova tema nameće javnosti? Postoji nekoliko razloga tome, a najbolje je započeti pitanjem: „Tko od toga ima koristi?", odnosno potrebno je slijediti trag novca. Lažno klimatsko uzbunjivanje mnogima donosi koristi te pruža vladina sredstva za istraživanja i postaje razlog rasta državne birokracije. Lažno uzbunjivanje također pruža ispriku za podizanje poreza čime porezni obveznik financira tvrtke koje razumiju kako radi politički sustav i koje se služe takvim mamcima kako bi zaprimile velike donacije kojima će, navodno, spasiti planet. Nedavna je studija raznih političkih opcija, a koju je proveo ekonomist sa Sveučilišta Yale, William Nordhaus, pokazala da se najviši omjer koristi i troškova postiže kroz politiku koja omogućuje 50-godišnji gospodarski rast. U pismu, kojeg je potpisalo 16 renomiranih znanstvenika, se poručuje: „Ako bi se izabrani dužnosnici osjećali primorani „učiniti nešto" u vezi klime, preporučujemo podršku izvrsnim znanstvenicima koji obogaćuju naše razumijevanje klime pomoću dobro dizajniranih instrumenata na satelitima, oceanima i zemlji kao i analizi podataka zaprimljenih promatranjem. Što bolje razumijemo klimu, bolje se možemo nositi s njezinom promjenjivom prirodom koja je, tijekom povijesti, komplicirala ljudski život. Međutim, velik dio privatnih i vladinih ulaganja u klimu su loša i potrebuju kritički osvrt." I znanstvenici se slažu da nam političke marionete pokušavaju isprati mozak kako bismo povjerovali u laži kao što su „ugljični dioksid je opasan zagađivač" ili „narodu ne treba zdrava hrana, njemu su potrebna cjepiva i lijekovi". A društvu koje vjeruje u takve laži prijeti raspad i kolaps.
matrixworldhr.wordpress.com

Pridjev ‘zeleno’ uglavnom koristimo kada želimo opisati nešto čisto, prirodno, prihvatljivo za okoliš. Može li takva biti i gradnja, odnosno zgrada? Zelena gradnja obuhvaća cjelovit proces osmišljavanja, izvedbe, održavanja, korištenja i obnove objekata, temeljen na principu održivosti. U Hrvatskoj se pojam zelena gradnja često izjednačava s pasivnom kućom. Ali, pasivna kuća podrazumijeva samo energetsku učinkovitost, a zelena gradnja počiva na holističkim principima te uzima u obzir sve aspekte održivosti zgrade - iskorištenje građevinskog zemljišta, povezanost sa susjedstvom i servisima dostupnim korisnicima, načinu i količini potrošnje voda, krajobrazu, rješenjima i ambijentu interijera, brigu o zdravlju korisnika, odabir i način upotrebe materijala, emisiju stakleničkih plinova iz objekta, energetsku učinkovitost, korištenje obnovljivih i alternativnih izvora energije te cjelovitu funkcionalnost objekta. Zelena gradnja ne podrazumijeva samo korištenje novih materijala nego pretpostavlja i određenu kulturu življenja, stanovanja i korištenja prostora koja je u harmoniji s održivim razvojem. 

Podaci o isplativosti zelene gradnje pokazuju da zelene zgrade za svojeg vlasnika investitora ostvaruju 6 posto više rente te 16 posto više prodajne cijene. Zelene zgrade su zgrade budućnosti koje svojim vlasnicima omogućuju veću isplativost i veću poželjnost, a svojim korisnicima niže operativne troškove, niže troškove održavanja. 

Koje su prednosti zelene gradnje za korisnike takvih zgrada? 

Zelene građevine svuda u svijetu uživaju u jasnim tržišnim prednostima koje uobičajeni projekti nemaju. Tvrtke, organizacije i pojedinci iz svakog sektora imaju priliku uživati u koristima nekretnina ili dijelova projekata koji su usvojili i ugradili aspekte održivosti. Naime, rezultati o kojima svjedoče su smanjeni troškovi upravljanja, veći povrat od ulaganja i vrhunski stambeni ili radni okoliš. Dodatno, građevine koje optimiziraju kvalitetu unutarnjeg okoliša dokazano povećavaju produktivnost zaposlenika i smanjuju izostajanje s posla, čime automatski možemo povezati utjecaj zelene gradnje s ekonomskom isplativošću kroz korištenje građevine. Osim toga, vitalna urbana područja s mogućnošću stanovanja blizu poslovnih prostora i osnovnih usluga smanjuju količinu potrošenog vremena, novca i zagađenja koje nastaje kao posljedica dugog putovanja na posao i s posla - što znači da će ljudi imati više vremena koje mogu provesti sa svojom obitelji, uštedjeti više novca te udisati čišći zrak. 

Kakva je situacija sa zelenom gradnjom u Hrvatskoj? 

Hrvatska je jedna od nekoliko europskih zemalja koje još nemaju certificiranih zelenih zgrada na temelju međunarodnih certifikacijskih standarda (LEED, BREAM, DGNB, GREEN STAR), nego samo nekoliko zgrada koje su certificirane kao energetski efikasne. Nekoliko zgrada u Hrvatskoj dobilo je međunarodna priznanja za energetsku učinkovitost u okviru pojedinačnih projekata i temeljem specifičnih mjerenja (primjerice, Energetski institut ‘Hrvoje Požar’ dodijelio je prošle godine nagrade u okviru europskog projekta GreenBuild). Dodajmo ovome i činjenicu da je tradicionalna gradnja u Hrvatskoj izrazito orijentirana na principe zelene gradnje, i to u pogledu orijentacije objekta, izolacije, iskorištavanja dnevnog svjetla, akumulacije i zadržavanja topline, provjetravanja. Ako uzmemo u obzir podatak da je čitava tradicijska, kulturološka i društvena vizija Hrvatske temeljena na ‘zeleno-plavom’, preduvjeti za uspješan razvoj, kao i mogućnosti razvoja tržišta zelene gradnje, u Hrvatskoj su neograničeni. 

Na koji se način održiva gradnja promiče u Hrvatskoj? 

U ljeto 2009. godine osnovan je Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj, neprofitna organizacija koja služi kao platforma za promicanje prakse održive gradnje u Hrvatskoj. Svrha Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj je poticati i provoditi promjene u načinu planiranja i gradnje građevinskih projekata i načina njihova korištenja, s ciljem održivosti, a uzimajući u obzir usklađenje interesa onih koji koriste objekte, očuvanosti okoliša, društvene odgovornosti i ekonomske isplativosti. Ključni cilj Savjeta je voditi transformaciju hrvatskog tržišta graditeljstva i nekretnina prema održivosti, promičući programe zelene gradnje i tehnologije, kao i integraciju dostupnih i stečenih znanja, iskustva i spoznaja o zelenoj gradnji u projektiranje idizajn, izvođenje i funkcioniranje građevina u Hrvatskoj. 

Na koji je način strukturiran i kako funkcionira 

Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj? Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj djeluje uz operativnu podršku Svjetskog savjeta za zelenu gradnju kako bi dobio službeni status unutar globalne mreže. Diljem svijeta danas postoji, priznato je i aktivno radi 14 savjeta za zelenu gradnju, savjeti u osam zemalja imaju status savjeta u osnivanju, a u više od 50 zemalja postoje aktivnosti interesnih skupina s ciljem formiranja nacionalnih savjeta. Upravo jedna od njih je i Hrvatska. Rad Savjeta u Hrvatskoj isključivo se financira iz članarina i donacijama. Osim osnivača i članova, institucije koje daju operativnu podršku radu Savjeta u Hrvatskoj su UNDP, EBRD, APIU, Energetski institut ‘Hrvoje Požar’. 

Tko su osnivači Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj? 

Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj ima 23 osnivača - to su vodeće tvrtke u projektiranju, proizvodnji građevinskog materijala i opreme, financiranju i izvođenju građevinskih projekata, tvrtke specijalizirane za tehnologiju energetske učinkovitosti, alternativnih izvora energije, udruge, obrazovne institucije, veleposlanstvo, Gospodarska komora, savjetnici i arhitekti. 

Predviđate li da će se hrvatski investitori u budućnosti okretati tom načinu gradnje? 

Hrvatsko tržište nekretnina u razvojnoj je fazi i tek nam predstoji procvat u graditeljskom sektoru. Osim toga, europsko zeleno investicijsko tržište od 2004. godine raste u prosjeku 20 posto godišnje, a procjenjuje se da će do 2014. vrijednost tog tržišta dosegnuti 573 milijarde eura. Stoga Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj procjenjuje da će smjer daljnjeg razvoja graditeljskog sektora kod nas ići upravo u smjeru zelene gradnje. U prilog pretpostavci da je zelena gradnja možda jedini izbor za buduće investicije idu i podaci istraživanja Colliers Internationala iz 2009. godine, koji potvrđuju da je kod 66 posto ispitanika (vlasnika i korisnika zgrada) ekonomska kriza djelomično ili u potpunosti povećala interes za zelenom gradnjom te da ih se čak 95 posto u sljedećih pet godina vidi kao budući vlasnik, operater ili korisnik zelene zgrade!

Jedan od osnivača Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj je i tvrtka Holcim (Hrvatska) d.o.o., proizvođač cementa, betona i agregata. Holcim i na lokalnoj i na globalnoj razini potiče održivu gradnju te ideju da ona ne obuhvaća samo određeni građevinski materijal nego predstavlja i stvaranje konteksta u kojem ljudi žive, rade, kreću se i uzajamno djeluju. Kako bi koncept održive gradnje što jasnije definirao, Holcim je zajedno s pet svjetskih sveučilišta 2003. osnovao zakladu za održivu gradnju Holcim Foundation for Sustainable Construction. Zaklada ove godine treći put zaredom organizira međunarodni natječaj za projekte održive gradnje Holcim Awards koji je otvoren 1. srpnja 2010., a trajat će do 23. ožujka 2011. godine. Pristigli radovi ocjenjuju se prema pet kriterija: 1. veličina i važnost promjene/prenosivost (projekt mora pokazati inovativnost, a novi trendovi i pristupi moraju biti ostvarivi bilo gdje u svijetu), 2. etički standardi i društvena jednakost (projekt mora zadovoljavati najviše etičke standarde i podupirati socijalnu ravnopravnost u svim fazama svog životnog vijeka) 3.ekološka kvaliteta i očuvanje energije (projekt mora pokazati odgovornu uporabu i upravljanje prirodnim resursima kroz čitav ciklus građenja) 4. ekonomska učinkovitost i kompatibilnost (projekt mora dokazati da je ekonomski izvediv i inovativan u korištenju financijskih izvora; mora dokazati fleksibilnost i otpornost prema promjenama ekonomskih uvjeta) 5. kontekstualni i estetski utjecaj (objekt mora imati pozitivan, dugoročni estetski utjecaj na okoliš u kojem se nalazi). Ukupni nagradni fond trećeg Holcim Awardsa iznosi dva milijuna američkihdolara, a upute za prijavu, na službenoj su web stranici natječajawww.holcimawards.org

www.jutarnji.hr


Pojam „zelene gradnje" ušao je u širu uporabu krajem prošlog stoljeća, a njime se označava pokušaje očuvanja prirodnih resursa i reciklažu materijala koji to dopuštaju, u arhitekturi i građevini. Danas je ta ista, „zelena", gradnja postala nešto bez čega se više ne može i nijedan arhitekt koji drži do svog rada i imena, više neće na svjetlo dana poslati projekt koji ne ispunjava barem najvažnije zahtjeve „zelenog", niti će velika većina građevinskih koncerna u zapadnom svijetu prihvatiti graditi nešto što ne spada u istu kategoriju. U Hrvatsku taj arhitektonski i građevinski trend tek ulazi (na mala vrata?) pa hrvatski znanstvenik zaposlen na njemačkom institutu za fiziku Max Planck u Munchenu, Ivo Derado, kaže da hrvatski arhitekti danas, u vrijeme treće industrijske revolucije, još uvijek grade skupe, reprezentativne zgrade iz doba kad su energetski resursi bili jeftini i u izobilju. Ipak, trend se neizbježno nameće i kod nas i samo je pitanje dana kad će postati sramotno napraviti nešto što ne spada u kategoriju „zelenog". Što je to što neku zgradu čini zelenom? Tko odlučuje o tome što može biti „zeleno", a što ne? Koje uvjete treba ispunjavati zgrada da bi bila nazvana „zelenom? Koje su do(bro)biti „zelene" gradnje? Mnogo pitanja, još više odgovora... Pa krenimo! Eko arhitekturu i gradnju nikako ne možemo gledati kao skup pojedninačnih i nepovezanih otkrića i proizvoda. Ovaj način gradnje pretpostvlja upotrebu materijala koji ne štete okolišu, a koji osiguravaju kvalitetu i trajnost konstrukcije, ekološku prihvatljivost i ekonomsku isplativost građevine. Ovakav način gradnje svoje forme nalazi izvan tradicionalnih tehnologija i materijala, a temelji se na planiranju načina života koji će biti prihvatljiv budućim generacijama, koje će morati ponovo uspostaviti dublju i čvršću vezu s prirodnim okruženjem, jer izvori energije nisu vječni i čovječanstvo će uskoro (ako to nije trebalo učiniti već jučer) morati pronaći način da ponovo živi u skladu s prirodom ako želi opstati na Zemlji. Zelena gradnja, dakle, ne uključuje samo nove načine gradnje, već pretpostavlja i jedan drugačiji, „zeleni" način života.

Njome se:
1. smanjuje operativne troškove povećanjem produktivnosti i korištenjem manje vode i energije,
2. može poboljšati javno i zdravlje pojedinca zbog poboljšanje kvalitete zraka u zatvorenim prostorima,
3. može smanjiti štetne utjecaje na okoliš od strane korisnika građevine.

I koliko god to i danas nekome zvučalo smiješno i/ili nebitno, rast cijena i strah od nestanka prirodnih energenata natjerao je gotovo sve zapadne zemlje da počnu ozbiljno shvaćati prednosti zelene gradnje i uvrste ju u svoje zakonske regulative koje se tiču arhitekture i građevine. Osim, još uvijek nedovoljno definiranih, zakonskih odredbi, na širenje trenda zelene gradnje utječe i njegova isplativost i želja korisnika da svoj prostor učine što ugodnijim i zdravijim za rad i život. Postoji mnoštvo nevladinih organizacija (one su možda i najvažnija karika u lancu određivanja „zelenosti" nekog građevinskog i inog proizvoda) koje dodjeljuju različite certifikate zgradama izgrađenim na ekološkim principima, ovisno o njihovoj namjeni, funkciji i ispunjavanju uvjeta koje treba zadovoljiti. Zelene građevine koriste energiju Sunce, vjetra, biomase i skupljaju kišnicu. Troše i do 60% manje energije nego građevine jednake velićine izgrađene tradicionalnim stilom gradnje i bez poštivanja zahtjeva prirode. Ove zgrade proizvode jako malo ugljikovog dioksida i prema nekim istraživanjima, kad bi sve poslovne zgrade u SAD-u bile izgrađene u maniri „zelene" gradnje, emisija CO2 bi se smanjila do mjere da bi SAD same ispunjavale 70% zahtjeva sporazuma za smanjenjem emisije štetnih plinova iz Kyota.

U SAD-u, zemlji pioniru zelene gradnje, se pretpostavlja da će 2010. kroz tržište zelenih zgrada proći oko 60 milijardi dolara, što je mnogostruko više od 7 milijardi iz 2005. Tamo je također započeo trend prilagodbe tradicionalnih građevina zelenom trendu. Prije nekoliko mjeseci zgrada Merchandise Marta u Chichagu je „pozelenjena" i nakon toga je dobila Srebrni LEED certifikat čime je postala ekološki najprihvatljivija, rekonstruirana poslovna zgrada u svijetu. U rekonstrukciju i pozelenjavanje Empire State Buildinga bit će uloženo više od 20 milijuna dolara. Empire State je trenutno jedna od energetski najneisplativijih zgrada u svijetu, a investitori se nadaju da će nakon rekonstrukcije smanjiti troškove energije i emitiranje štetnih tvari u okoliš. U Kaliforniji je izgrađena prva „eko" garaža na svijetu. Garažu koja je dobila LEED certifikat dizajnirali su arhitekti iz ureda Moore Ruble Yudell. U Francuskoj je prije gotovo četiri godine vrata otvorio Musee du quai Branly. Muzej je projektirao poznati arhitekt Jean Nouvel, a Gilles Clément i Patrick Blanc su doslovno ozelenili jedan od vanjskih zidova dimenzija 200 x 12 m. Ovakav koncept uređenja zidova nazvan je „živi zid". Doxford Solar Office u Velikoj Britaniji je bio prva zgrada s ugrađenim fotovoltičnim staklima i solarnom fasadom. Ova niskoenergetska zgrada s fasadom u potpunosti orijentiranom prema jugu bila je ugodno iznenađenje čak i u odnosu na projekte izrađene u SAD–u ili Kanadi, koje su daleko ispred europskih zemalja u promicanju i korištenju održive gradnje. Trend održive gradnje došao je i u Hrvatsku pa se tako u narednih nekoliko godina planira gradnja nekoliko zelenih zgrada diljem zemlje.prva od njih će biti poslovni neboder na Vukovarskoj ulici u Zagrebu. S estetske strane, zelena arhitektura mora pratiti filozofiju oblikovanja zgrade u skladu sa značajkama i resursima prirode na lokaciji na kojoj će se zgrada graditi. Promocija zelene gradnje postala je mnogo više od obične ekološke kampanje. Građevine izgrađene na ekološkim principima širom svijeta uživaju u tržišnim prednostima koje obični projekti nemaju. Više nitko ne sumnja u njihovu isplativost i pitanje je trena kad će se i u cijelom svijetu početi „pozelenjavati" tradicionalno napravljene zgrade i obiteljske kuće, sve u svrhu uštede, kako prirodnih energenata tako i sve teže stečenog novca.
www.gradnja.org

Zagreb, 29. lipnja 2012. - Zelena gradnja odnosi se na cjeloviti proces osmišljavanja, izvedbe, održavanja, korištenja i obnove objekata temeljen na principu održivosti, piše Snježana Turalija, izvršna direktorica Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj. Zelena gradnja temeljena je na holističkim principima te uzima u obzir sve aspekte održivosti zgrade - iskorištenje građevinskog zemljišta, povezanost sa susjedstvom i servisima dostupnim korisnicima, načinu i količini potrošnje voda, krajobrazu, rješenjima i ambijentu interijera, briga o zdravlju korisnika, odabir i način upotrebe materijala, emisiji stakleničkih plinova iz objekta, energetska učinkovitost, korištenje obnovljivih i alternativnih izvora energije te cjelovita funkcionalnost objekta. Zelene zgrade su zgrade budućnosti i one nagrađuju svoje vlasnike - većom isplativošću i višom poželjnošću; nagrađuju svoje korisnike - sa nižim operativnim troškovima, nižim troškovima održavanja; i povrh svega čuvaju prirodu – smanjenim negativnim utjecajem na okoliš. Zelena gradnja ne podrazumijeva samo korištenje novih materijala, već pretpostavlja i određenu kulturu života, stanovanja i korištenja prostora koja je u skladu s održivim razvojem. Takav koncept gradnje dokazano utječe na kvalitetu života i poslovanja.

Samim ulaskom u "zeleni ured", čiji ukupni troškovi (najam + održavanje + troškovi za tekuću potrošnju) nije skuplji od "običnog" ureda, zaposlenici osjete pozitivnu promjenu. Prvo što se uoči je zdravo, prirodno svjetlo, a zatim i čist zrak. A takvi uredi dokazano povećavaju učinkovitost na poslu i ono što je najvažnije, dobro utječu na zdravlje. Broj dana bolovanja koji koriste zaposlenici u takvim uredima znatno je manji od zaposlenika koji rade u "umjetnom" okružju. Kada se to ubroji i iskorištavanje obnovljivih izvora energije, kontrola potrošnje, reciklaža, mjesečni troškovi su znatno manji. Glede prednosti zelene gradnje za same investitore, podaci o isplativosti zelene gradnje ukazuju da zelene zgrade za svojeg vlasnika-investitora ostvaruju 6% više rente te 16% više prodajne cijene. Kvaliteta rada i produktivnost u zelenim uredima daleko je veća nego u tradicionalnim uredskim prostorima, što potvrđuje podatak da je broj dana bolovanja u zelenim uredima za čak 25% manji! Dodatno, korisnici objekata koji su rađeni i održavani temeljem principa zelene gradnje, čak su 27% sretniji i zadovoljniji nego u ostalim prostorima.

Ako sagledamo sve do sada navedeno te stavimo to u kontekst aktualne gospodarske krize, prirodno se nameće pitanje – je li gospodarska kriza pravo vrijeme za zelenu gradnju? Podaci istog istraživanja Colliers Internationala ukazala su da je kod 66% ispitanika (vlasnika i korisnika zgrada) ekonomska kriza djelomično ili u potpunosti povećala interes za zelenom gradnjom te da ih se čak 95% vidi u slijedećih 5 godina kao budući vlasnik, operater ili korisnik zelene zgrade!

Dva najpoznatija i najpopularnija sustava certificiranja zelene gradnje su LEED i BREEAM. LEED je razvijen 2000. godine od strane američkog Savjeta za zelenu gradnju. LEED je internacionalno priznati sustav certificiranja, a smatran je najkvalitetnijim izvorom informacija za vlasnike zgrada i najmoprimce o tome kako implementirati praktične i mjerljive elemente zelene gradnje kroz projektiranje, gradnju, poslovanje i održavanje. LEED je temeljen na pet ključnih područja: održivi razvoj, ušteda vode, energetska učinkovitost, odabir materijala i unutarnja kvaliteta okoliša. Razine LEED certificiranja su: Certificiran, Srebrni, Zlatni, Platinasti, a LEED certifikat moguće je dobiti u nekoj od sljedećih kategorija: Novogradnja, Postojeće građevine, Interijeri, Core & Shell, Kuće, Razvoj naselja. Kategorije koje se najčešće koriste u CEE i SEE su LEED za Novogradnju i LEED za Core & Shell, i to u većini slučajeva za uredske zgrade i trgovačke centre. BREEAM je lansiran 1990.godine i originalno potječe iz Velike Britanije. BREEAM prepoznaje performanse izgradnje u devet ključnih područja: menadžment, energija, voda, korištenje zemljišta i ekologija, zdravlje, transport, materijali, otpad i zagađenje. Razine BREEAM certifikata su: Prolazno, dobro, vrlo dobro, izvrsno i izvanredno, a BREEAM certifikat je moguće dobiti u nekoj od sljedećih kategorija: Novogradnja, Velike dogradnje već postojećih zgrada, Obnove već postojećih zgrada, Kombinacija nove gradnje i obnavljanja postojeće, Novo izgrađeni ili obnovljeni dijelovi koji su dio veće zgrade koja je namijenjena za mješovitu namjenu, Building fit-out.

Ono što je neupitno zajedničko za oba certifikata zelene gradnje je da u prvi plan stavljaju zdravi interijer za najmoprimce, nisku potrošnju vode i električne energije, smanjenje emisije štetnih plinova, smanjenje otpada koji se šalje na odlagalište te niže operativne troškove. Bitno je za rad svake zelene zgrade da regulira odnos između vlasnika zgrade (najmodavca) i najmoprimca na način da im omogući korištenje prednosti značajki zelene zgrade u kojoj borave i koju koriste. Dobro uravnoteženi "zeleni najmovi" donose koristi za oboje, najmodavce i najmoprimce, a oni osim redovitih parametara mogu uključiti i provedbu recikliranja, praćenje potrošnje energije, itd. Samim time "zeleni najmovi" imaju pozitivan efekt na NOI u usporedbi sa standardnim najmovima, jer oni zahtijevaju od ugovornih strana da djeluju odgovorno u smislu korištenja materijala i resursa, čime neminovno "zeleni najam" rezultira manjim operativnim troškovima za obje strane. Naravno, van ušteda, vlasnici i investitori se bave procjenama vođen "održivim vrijednostima". Danas se raspravlja o suprotnostima zelenih gradnji, bez puno podataka za i protiv. Neki u industriji tvrde da će zgrade građene temeljem zastarjelih principa biti dostupne po diskontiranoj stopi te kako su podložnije zastarijevanju u odnosu na zeleno certificirane objekte. Samim time, rizik premije će stoga biti niži u vrijednostima zelenih građevina. U međuvremenu, dok tržište ne generira više podataka temeljenih na iskustvu tržišnog i životnog ciklusa zelene gradnje, ono što je neupitno - niži troškovi daju dodanu vrijednost koja samo može rezultirati povećanjem neto prihoda za najmodavce, što zelenu gradnju automatski stavlja u povoljniju tržišnu poziciju. 

Tržišni trendovi pokazuju da će zelena gradnja vrlo brzo postati sinonim kvalitetne gradnje, a odmah potom i pojam standarda u segmentu komercijalnih nekretnina. Ostale građevine neupitno će taj trend slijediti, čime će, kako se očekuje temeljem sada aktualnih trendova, zelena gradnja u samo nekoliko sljedećih godina postati norma. Globalna zabrinjavajuća statistika koja ukazuje na utjecaj graditeljskog sektora na ugrožavanje okoliša i ekološki otisak osnovni su razlozi za osnivanjem Savjeta za zelenu gradnju na globalnom nivou. Procjenjuje se da zgrade konzumiraju 30 do 40% svjetske energije, te da u nekim zemljama, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo, energetska potrošnja zgrada prelazi 50% nacionalne energetske potrošnje.

Građevinski sektor troši 3 milijarde tona sirovina godišnje, što je okvirno između 40 i 50% od ukupne svjetske potrošnje sirovina. Građevine su odgovorne za oko 20% globalne potrošnje vode. Građevinska industrija na globalnoj razini koristi 1/4 drveća posječenih u jednoj godini. Zgrade su odgovorne za emisiju gotovo 1/4 sveukupne svjetske emisije ugljičnog dioksida. Generalno govoreći, zgrade imaju veći potencijal za ublažavanje emisije CO2 od bilo kojeg drugog sektora. U 2003, samo 24% građevinskih tvrtki na globalnoj razini je značajnije sudjelovalo u zelenoj gradnji. Očekuje se da će se do 2013. 94% tvrtki značajnije uključiti u istu te da će više od polovice tvrtki biti će u velikoj mjeri ili u potpunosti posvećene zelenoj gradnji. Kroz čitav životni ciklus zgrade, 84% energije koristi se za upravljanje zgradom, 12% iskorišteno je za proizvodnju i prijevoz građevinskog materijala i na samu izgradnju, te 4% odlazi na održavanje i obnovu. Sa aktualnom tehnologijom, zelene zgrade mogu smanjiti potrošnju energije za 30 do 50%, CO2 emisiju za 35%, otpad za 70%, i uporabu vode za 40%. Izgradnja zelene zgrade u pravilu košta samo 3 do 5% više nego izgradnja standardne zgrade. Analiza čak 12 portfelja građevina u SAD-u pokazala je da je zadovoljstvo korisnika zelenih zgrada za 27% više nego kod korisnika ostalih zgrada.

Glede prednosti zelene gradnje za same investitore, podaci o isplativosti zelene gradnje ukazuju da zelene zgrade za svojeg vlasnika-investitora ostvaruju 6% više rente, 13% manje troškove održavanja te 16% više prodajne cijene građevine koje optimiziraju kvalitetu unutrašnjeg okoliša (poput prirodnog dnevnog svjetla i kvalitetnog prozračivanja) dokazano povećavaju produktivnost zaposlenika i smanjuju izostajanje s posla Vitalna urbana područja s mogućnošću stanovanja u blizini poslovnih prostora i osnovnih usluga smanjuju količinu potrošenog vremena, novca i zagađenja koje nastaje kao posljedica dugog putovanja na i sa posla - prosječni Europljanin potroši 1,2 sata dnevno vozeći se na i sa posla, trenutnoj cijeni benzina potroši gotovo €1,500 godišnje na gorivo te time ispusti gotovo 3,000 kilograma CO2 u atmosferu.

Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj osnovan je u ljeto 2009. sa svrhom poticanja i provođenja promjena u načinu planiranja i gradnje građevinskih projekata u Hrvatskoj i načina njihova korištenja, s ciljem održivosti, a uzimajući u obzir usklađenje interesa onih koji koriste objekte, očuvanosti okoliša, društvene odgovornosti i ekonomske isplativosti. Ključni cilj Savjeta je voditi transformaciju hrvatskog tržišta graditeljstva i nekretnina prema održivosti, promovirajući programe zelene gradnje i tehnologije, kao i integraciju dostupnih i stečenih znanja, iskustva i spoznaja o zelenoj gradnji u projektiranje i dizajn, te izvođenje i funkcioniranje građevina u Hrvatskoj. Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj neprofitna je organizacija koja služi kao platforma za promicanje prakse održive gradnje u Hrvatskoj. Svrha Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj je poticati i provoditi promjene u načinu planiranja i gradnje građevinskih projekata i načina njihova korištenja, s ciljem održivosti, a uzimajući u obzir usklađenje interesa onih koji koriste objekte, očuvanosti okoliša, društvene odgovornosti i ekonomske isplativosti. Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj je pridruženi član Svjetskog savjeta za zelenu gradnju, a institucije koje daju podršku radu Savjeta u Hrvatskoj su UNDP, EBRD, HBOR, APIU, HUP, HGK, HOK, Energetski institut Hrvoje Požar, Savez za energetiku Zagreba i slične institucije. Trenutno u Hrvatskoj ima više od 65 članova iz svih ekonomskih grana – projektnih ureda, građevinskih tvrtki, investitora, proizvođača građevinskog materijala i tehnologija, bankarskog i sektora osiguranja, odvjetničkih ureda, strukovnih komora, obrazovnih institucija i slično.

Uzevši u obzir da je hrvatsko tržište nekretnina u ranoj razvojnoj fazi i da našem tržištu tek predstoji "boom" u graditeljskom sektoru, te sa saznanjem da od 2004. godine europsko zeleno investicijsko tržište raste u prosjeku 20% godišnje i da se procjenjuje da će do 2014. vrijednost tog tržišta doseći 573 milijardi Eura, procjene Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj su da će smjer daljnjeg razvoja graditeljskog sektora u Hrvatskoj upravo ići u smjeru zelene gradnje. Savjet je u vrlo kratkom vremenu od osnivanja do danas prepoznat kao pokretač i vrijedan izvor znanja i iskustava na temu zelene gradnje u Hrvatskoj. Od 2009. do danas, Savjet je nastupio kao aktivni sudionik konferencija, foruma, panela i radionica na temu održivog razvoja i zelene gradnje u Hrvatskoj i zemljama u regiji. Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj jedini je licencirani edukator na području zelene gradnje, te u svom djelovanju nudi edukaciju za programe LEED, BREEAM, DGNB i slične međunarodne certifikate kao dokaze poštivanja standarda zelene gradnje u vrijeme planiranja, projektiranja, izgradnje i korištenja građevina.

Namjera Savjeta je surađivati s javnim i privatnim sektorom u službi primjene održivih principa graditeljske prakse te ponuditi tržištu sadržaje i aktivnosti bazirane na nekoliko ključnih područja uključujući informiranje i educiranje; osnivanje suradnji i partnerstva s drugim organizacijama; organiziranje simpozija, seminara, radionica, konferencija i godišnjih skupova; organizaciju i sudjelovanje u kampanjama za osvješćivanje javnosti te, gdje je primjereno, djelovanjem utjecati na propise iz područja gradnje. S tim ciljem Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj organizirao je do sada osam stručnih prezentacija, tzv. Simpozija čija je svrha pružanje besplatne edukacije stručnoj javnosti – arhitektima, inženjerima strojarstva, elektrotehnike i građevinarstva. Zelenu gradnju Savjet promovira i kroz neformalna druženja pod nazivom Better Building Brunch, a do sada su održana tri – prvi sa predsjednikom Josipovićem, koji je svojim pokroviteljstvom postao pravi prijatelj i partner Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj, drugi sa Scotom Horstom, starijim potpredsjednikom američkog Savjeta za zelenu gradnju koji je najviši predstavnik ove institucije koji je ikada posjetio ovaj dio Europe. Treći po redu Better Building Brunch u ožujku 2012. godine ugostio je Ministra graditeljstva i prostornog uređenja RH, gospodina Ivana Vrdoljaka, koji je okupljenim uzvanicima po prvi put objavio program Energetske obnove javnih zgrada.

Osim toga, Savjet je 2011. godine u suradnji s drugim europskim Savjetima lansirao i cjelogodišnji edukacijski program Green Building Professional. Cilj ovog programa je podizanje naraštaja multi-disciplinarnih stručnjaka u području zelene gradnje. Program je osmišljen tako da pruži znanja koja će omogućiti da se aktivno osmišljavaju, grade, njima upravljaju, održavaju i koristite prostori po zelenim principima te time ostvaruju niži troškovi održavanja, maksimalne uštede energije, zaštita okoliša i održivost cijelog sustava. Prva generacija profesionalaca s međunarodnom priznatim certifikatom Green Building Professional završava cjelogodišnju edukaciju u srpnju 2012. godine, dok će generacija Green Building Professional studenata 2012/2013 krenuti s edukacijom u studenom 2012. i to u 4 hrvatska grada istovremeno. Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj dobitnik je nagrade GREENOVATION u organizaciji Saveza za energetiku Zagreba te ponosni vlasnik znaka GREEN MARK.
www.croenergo.eu


Donosimo intervju s Vedranom Likan, predsjednicom Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj i Snježanom Turalijom, izvršnom direktoricom istoimene organizacije.
- Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj postoji od 2009. godine. U vrlo kratkom roku realizirali ste niz projekata te postigli značajan ugled u stručnoj i općoj javnosti. Što bi istaknuli kao najznačajnije promjene koje je Savjet od svog osnutka do danas postigao?

Vedrana Likan, predsjednica Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj
VL: Od 2009 do danas Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj pozicionirao se kao vrijedan izvor informacija, kontakata, znanja i svih drugih oblika podrške za dionike tržišta aktivne u segmentu zelene ekonomije, održivog razvoja i zelene gradnje. Od početka rada, želja nam je učiniti znanja i informacije o održivoj gradnji dostupnima, promovirati praksu i tehnologije "zelene gradnje", razvijati i voditi programe obrazovanja, osvješćivati poslovnu javnost, dionike tržišta, stručnjake i medije u Hrvatskoj. Tako danas iza sebe imamo osam Simpozija na temu zelene gradnje, dvije radionica na temu LEED međunarodnog sustava certificiranja, završenu prvu generaciju cjelogodišnjeg edukacijskog programa Green Building Professional, nominaciju za Nagradu za kreativnost i inovativnost 2010. u kategoriji Kreativni i inovativni projekt održivog razvoja, nagradu GREEENOVATION u kategoriji najbolja marketinška kampanja za projekt "Green Building Professional - cjelogodišnji edukacijski program za zelenu gradnju i održavanje prostora s ciljem ostvarivanja uštede energije 2012", već 3 manifestacije pod nazivom "Better Building Brunch" na kojima su ključni govornici bili Predsjednik RH, dr. Ivo Josipović, Ministar graditeljstva i prostornog uređenja, gospodin Ivan Vrdoljak, te gospodin Scot Horst, Viši potpredsjednik za LEED program Savjeta za zelenu gradnju SAD-a. Možemo s ponosom reći da smo od osnivanja uspjeli u svojoj namjeri da aktivno surađujemo s javnim i privatnim sektorom kroz osnivanje suradnji i partnerstava, da smo jedan od glavnih pokretača, organizatora i ključnih sudionika edukativnih simpozija, seminara, radionica, konferencija i godišnjih skupova na temu na temu održivog razvoja i zelene gradnje u Hrvatskoj i zemljama u regiji, te da smo dedicirani stalnom osvješćivanju svih razina javnosti. Za razliku od unazad tri godine kada smo krenuli sa inicijativom osnivanja Savjeta, danas u Hrvatskoj svaki – bio domaći ili strani investitor – shvaća da njegov projekt, ukoliko ne bude osmišljen, građen, korišten prema principima zelene gradnje neće moći opstati na našem tržištu. Dodatno, podigli smo svijest stručne javnosti da je stalna edukacija i nadogradnja stečenih znanja u današnjem poslovnom okruženju jedini način za održavanje vlastite konkurentnosti te uspješnog probijanja kako na domaćem, tako i na nova tržišta. No, bez obzira na poznatost, priznatost i prepoznatljivost našeg rada, usuđujem se reći – naš put još uvijek je na samom početku, a entuzijazam u radu isti, ako ne i veći nego prvog dana.

- Budući da ste na mjesto izvršne direktorice Savjeta za zelenu gradnju došli iz realnog sektora, koji su svakodnevni izazovi s kojima se susrećete na novom radnom mjestu te je li bilo teško "naviknuti se" na rad u neprofitnom sektoru?

Snježana Turalija, izvršna direktorica Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj
ST: Izazovi zaista mogu biti svakodnevne prirode ukoliko posao shvatimo kao radne zadatke koje jednostavno treba rješavati dan za danom, no izazovi u smislu dugoročne opredijeljenosti ka nekom poslu nešto su sasvim drugo. Rekla bih stoga da je rad u neprofitnom sektoru jedan veliki profesionalni izazov jer zahtjeva puno više kreativnosti, kvalitetnog networkinga i prepoznavanja pojedinih poslovnih okolnosti kao šansi za realizaciju planova odnosno ciljeva. To je za razvoj zelene gradnje i poticanje održivog razvoja, koji su okosnica djelovanja Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj, vrlo važno. Iako je rad u realnom sektoru na neki način sigurniji u smislu definiranih strategija, radnih uvjeta i timova, te formiranih dugoročnih, srednjoročnih i kratkoročnih planova, neprofitni sektor daje više mogućnosti za postavljanje novih trendova u društvu, kao i za povezivanje s istomišljenicima u okviru raznih renomiranih institucija, drugih udruga, tijela javne uprave, subjekata iz gospodarskog sektora i slično. I u neprofitnoj je udruzi iznimno važno dobro definirati strategiju razvoja, ciljeve i metode kojima se isto želi dosegnuti te, kao i u svakoj profitnoj organizaciji, izraditi business plan koji će služiti kao podloga za svakodnevni rad, no također je važno velik broj radnih sati posvetiti organizaciji poslovnih sastanaka radi pokretanja novih inicijativa, radu sa stručnjacima iz svih relevantnih strukovnih udruga, formiranju edukativnih programa u suradnji sa članovima Upravnog odbora Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj te osmišljavanju projekata i povezivanju poslovnih i javnih subjekata u razvoju programa s mogućom primjenom principa zelene gradnje. Ono što je možda i najvažnije, rad u neprofitnom sektoru i udruzi koja okuplja brojne članove iz više akademskih i poslovnih kategorija, iznimno je zadovoljstvo jer umjesto jednog malog tima, radite s vrlo velikim brojem vrhunskih stručnih ljudi s više profesionalnih područja kako biste zajedno zastupali jedan interes – doprinijeli da se Hrvatska brže razvija u smjeru zelene ekonomije i samim time da ima sve više zelenih građevina.

- Što biste istaknuli kao najznačajnije događaje koji su obilježili razvoj zelene gradnje u Hrvatskoj ove godine?
ST: Svakako bih istaknula promjene u zakonskim okvirima, koje će tek ulaskom Hrvatske u Europsku uniju dobiti na snazi, a na kojima rade renomirani članovi strukovnih komora u Hrvatskoj involvirani u procese usklađivanja hrvatskih zakona s europskim normama, a znamo da su orijentirani ka "zelenom". Kako je energetska učinkovitost samo jedan od parametara važnih za koncept zelene gradnje, za naglasiti je da Program energetske obnove javnih zgrada doprinosi većoj osviještenosti o potrebi smanjenja potrošnje energije u zgradarstvu, te taj "događaj" smatram također iznimno važnim za razvoj zelene gradnje u Hrvatskoj. Iako proces teče sporo, ipak je pokrenut i puno stručnjaka radi na njegovoj realizaciji, te je dobro da se formiraju institucije koje će ga pratiti kao što je npr. Centar za praćenje energetskog sektora i investicija. Polovicu ove godine obilježile su brojne stručne konferencije i seminari koje su obrađivale temu energetike, energetske učinkovitosti, primjene obnovljivih izvora energije i slično, što je izvrsna prilika za razmjenu znanja i kvalitetnih informacija među dionicima tržišta graditeljstva u Hrvatskoj, ali i za potencijalno snaženje investicija u navedenom sektoru kojeg još uvijek pogađa velika kriza. Mediji sve češće obrađuju teme o zelenoj gradnji i održivom razvoju što je vrlo pozitivno. U Savjetu za zelenu gradnju puno radimo na edukativnim programima koji će omogućiti korisnicima iz područja arhitekture, graditeljstva, strojarstva i elektrotehnike, ali i svih onih koji su na neki način uključeni u razvoj zelene ekonomije, da u svojim projektima koriste principe zelene gradnje od planiranja do konačne realizacije. Za jesen 2012. također su najavljeni programi diljem Hrvatske koji će općoj i stručnoj javnosti dati uvid u ponudu zelenih proizvoda i tehnologija ili pak ciljanih investicija, čime se upravo bavi i Vaš GREENVEST.

- Kažite nam nešto više o stručnim edukacijskim programima koje provodi Savjet za zelenu gradnju?
VL: Tri su ključna edukativna programa koje je Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj plasirao na tržište – Simpoziji o zelenoj gradnji, Edukacija o međunarodnim sustavima certificiranja zelene gradnje – LEED, BREEAM, DGNB, te Green Building Professional cjelogodišnji edukativni program. Simpoziji o zelenoj gradnji su besplatna edukacija namijenjena stručnjacima iz područja arhitekture i graditeljstva. Simpozije održavamo jednom kvartalno, a tematski su uvijek vezani za područje interesa samih polaznika. Na organizaciji i provedbi surađujemo sa Hrvatskom komorom arhitekata, a polaznicima Simpozija osigurali samo bodovanje u sklopu programa Stalnog stručnog usavršavanja. Do sada smo održali osam simpozija, a do kraja godine održat će se još dva – u rujnu te početkom prosinca. Edukacija o međunarodnim sustavima certificiranja zelene gradnje – LEED, BREEAM, DGNB provest će se po treći put u rujnu ove godine kada ćemo unutar jednog dana imati predavanja vezana za sva tri sustava certificiranja. Ova edukacija namijenjena je prvenstveno onima koji žele postati ovlašteni savjetnici za certificiranje zgrada i naselja po principima zelene gradnje. Edukaciju provode međunarodni i domaći stručnjaci, a program služi kao priprema za polaganje ispita za dobivanje ovlaštenja. "Green Building Professional" cjelogodišnji edukacijski program namijenjen je profesionalcima iz različitih relevantnih disciplina uključujući arhitekturu, strojarstvo, ekonomiju, financije, pravo, graditeljstvo, potom vlasnicima zgrada, zakupcima, poslovnim subjektima, investitorima, financijskim institucijama, građevinskim kompanijama, dobavljačima proizvoda i usluga u graditeljstvu, znanstvenicima i studentima - svima onima koji imaju za cilj biti usklađeni sa najnovijim trendovima u zelenoj gradnji te korištenju i održavanju prostora koje ima za cilj ostvarenje ušteda. Green Building Professional certifikat priznat je na razini čitave Europe, a u suradnji sa World Green Building Council-om aktivno radimo na priznavanju certifikata na razini čitavog svijeta. U generaciji 2011/2012 imali smo ukupno 40 polaznika, iz Zagreba, Osijeka, Zadra, Splita, što smatramo izuzetnim uspjehom s obzirom da se radi o pilot generaciji. Temeljem toga, te s obzirom na tržišna kretanja i sve veći interes kako investitora, tako i stručne javnosti, sljedeću generaciju GB Pro organizirat ćemo u 4 grada diljem Hrvatske, u suradnji sa Ministarstvom graditeljstva, te uz podršku naših dosadašnjih partnera u realizaciji edukativnih programa - HGK, HUP, HOK, HUEC, CEI, EBRD, HBOR, UNDP, AmCham, Hrvatsko-britanska gospodarska komora, itd.

- S obzirom na veliki broj članova iz različitih grana građevinskog sektora, ali i ostalih sektora ekonomije, kako uspijevate pomiriti interese i želje svih članova?
ST: Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj po svojoj osnovnoj ideji okuplja članove – tvrtke, institucije i društva koja su u svom poslovanju orijentirana ka zelenom aspektu. Stoga u svom članstvu imamo i građevinske tvrtke i developere, akademsku zajednicu i istraživačke organizacije, financijske i osiguravajuće kuće, članove strukovnih komora, proizvođače građevinskog materijala i tehnologija, agencije za poslovanje nekretninama, vlasnike i korisnike građevina, vladina tijela i organizacije, medije, studente i slično. Svima je zajednički cilj doprinositi razvoju zelene gradnje i održivog razvoja u Hrvatskoj, uz pomoć domaćeg znanja, ali i primjere iz europske i svjetske prakse. Shodno osnovnoj djelatnosti pojedinih naših članova, osmišljavamo u Savjetu pojedine proizvode i usluge koje bi članovima mogle biti zanimljive. Neki od članova jednostavno žele biti dio organizacije koja zastupa i njihove ciljeve; za neke je važno sudjelovati na sajmovima, konferencijama, našim stručnim simpozijima ili se pozicionirati u medijima koji obrađuju teme zelene gradnje i održivog razvoja. Treći su orijentirani na razmjenu informacija i kontakata koju im omogućuje platforma Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj, dok su neki u potrazi za znanjem i specijaliziranom edukacijom ili informacijama o međunarodnim certifikatima zelene gradnje kao što su LEED, BREEAM ili DGNB. Ideja je da svaki član pronađe u Savjetu ono što ga zanima, te da mu se isto učini dostupnim u najboljoj mogućoj kvaliteti.

- Kolika je razina svijesti hrvatskih poduzetnika o potrebi ulaganja u zeleno gospodarstvo?
VL: Suvremena uobičajena poslovna razvojna praksa u Hrvatskoj sustavno i već desetljećima ne obraća pažnju na probleme i posljedice koje građevine s neučinkovitim iskorištenjem energije i sirovina imaju na naš okoliš te samim time u stvarnosti predstavljaju loše dugotrajne investicije za Hrvatsku – zemlju čija je najveća vrijednost raznolika i obilata priroda koja zaslužuje poštovanje i održivost u gospodarenju -- umjesto iskorištavanja. Graditi, poslovati, ali i živjeti po principima zelene ekonomije znači voditi računa o četiri važna aspekta – o utjecaju na društvo, očuvanju kulture i tradicije, o ekonomskim aspektima isplativosti te o utjecaju na okoliš. Stoga, naši apeli i inicijative koje potiču i promiču poslovanje temeljeno na društveno odgovornom ponašanju ne odnose se samo na one koji su aktivni sudionici graditeljskog sektora, već na sve nas. Dio koji je najteži za pokretanje tržišta i usmjeravanje čitavog društva u smjeru zelene ekonomije, je pokrenuti društvo da vjeruje i da želi aktivno sudjelovati u procesima promjena, prvo i osnovno zato što u tome može ostvariti vlastitu dobrobit, a tek posredno zato što su one - nasušno potrebne. Razloge ne moramo više tražiti u činjenici da je globalna ekonomija uslijed kraha 2008 dokazala da standardni ili tzv. Business As Usual model više ne može u nikojem smislu funkcionirati. Dok se velike ekonomije bore sa vlastitim oporavkom, a globalno društvo zna da postojeći modeli neće više nikada moći funkcionirati kao do sada, jedini izbor pada na promišljanje novih poslovnih modela i razvoja koncepta održive i zelene ekonomije, one koja će zasnivati i sustavno promovirati održivi ekonomski razvoja temeljem na brizi za okoliš, korištenje ali ne iskorištavanje lokalnih resursa i nadasve – voditi računa o budućnosti ljudi na kojima se čitav sustav temelji i zbog kojih postoji. Razvoj održive i zelene hrvatske ekonomije, uključujući i eko-poljoprivredu, zelenu gradnju, obnovljive izvore energije, eko-turizam i još mnogo drugih mogućnosti koja jedna-drugu nadopunjuju, direktno će utjecati konkurentnost Hrvatske na europskom i globalnom nivou. No ono što je još važnije, učinit će Hrvatsku zemljom u kojoj se razvijaju održivi poslovni i društveni koncepti, kreiraju potrebna radna mjesta, i stvara bolje okruženje za život. Vjerujem da smo tek na samom početku, ali i na dobrom putu da to ostvarimo.

- Gdje je Hrvatska po pitanju ulaganja u zeleno gospodarstvo, uključujući i zelenu gradnju?
ST: Hrvatska ima velike potencijale za zeleno gospodarstvo, u svakoj svojoj regiji. Činjenica da nismo među bogatim europskim zemljama, na neki način je pogodovala očuvanosti okoliša i prirodnih resursa, no na nama je da ih očuvamo za buduće generacije i ne dozvolimo da ih razvoj gospodarstva u budućnosti ugrožava. Istaknula bih da, predavači koje dovodimo iz Europe radi edukativnog programa Green Building Professional, redovno ostanu osupnuti ljepotom naše prirode, čistoćom zraka, kvalitetom hrane, posebice pitke vode, te nam time daju do znanja da smo u odnosu na neke visoko razvijene zemlje, u stvari, u velikoj prednosti. Dodatno, mogućnosti koje u okviru zelenog gospodarstva pruža naša bioraznolikost i raznovrsnost prirodnih resursa u pojedinim regijama, zaista su veliki potencijal. Dobra je vijest da se velik dio poslovnih subjekata opredijelio u svojim kampanjama komunicirati potrebu zaštite prirode i okoliša, te da se dio poduzetnika okreće ka zelenom gospodarstvu bez obzira o kojoj se privrednoj grani radilo. No to je samo početak, potrebno je svakodnevno i naporno raditi na promjeni svijesti ljudi koji u svom životu još uvijek ne primjenjuju pravila uštede energije, vodnih resursa, smanjenja emisije CO2 u okoliš, korištenja obnovljivih izvora energije i slično. I svi skupa trebamo poticati razvoj proizvoda, tehnologija i usluga koje će tome doprinijeti. U smislu zelene gradnje, pozitivnim ocjenjujem činjenicu da se trenutno više od 5 objekata u Hrvatskoj planira izgraditi prema međunarodnom certifikatu za zelenu gradnju. Njihovi će korisnici u bliskoj budućnosti osjetiti benefite takvih građevina i to će, kao i u svijetu, postati poželjan način projektiranja, građenja i korištenja zgrada.

- Koji su novi projekti koje Savjet za zelenu gradnju planira predstaviti javnosti u 2013. godini?
VL: I u sljedećoj godini Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj nastavit će sa nadogradnjom postojećih programa poput Green Building Professional-a i drugih edukativnih programa, ali i s razvojem novih inicijativa. Sljedeće godine planiramo predstaviti dvije nove inicijative - Green Info Centar gdje će posjetitelji i svi zainteresirani moći dobiti više informacija o zelenoj gradnji, certificiranju, proizvodima i uslugama u zelenoj gradnji, našim članovima, edukacijama, i slično, te Adriatic Green Building Summit, međunarodnu konferenciju koja će okupiti pripadnike politike, javne uprave i privatnog sektora te stručnjake u segmentu zelene gradnje.

- Nedavno ste od strane časopisa Zaposlena izabrani za ženu godine. Što bi preporučili ženama koje žele raditi i djelovati u sektoru zelene gradnje i zelenog gospodarstva općenito?
VL: Vjerujem da je angažman u razvoju zelene ekonomije u Hrvatskoj područje za rast i uspjeh svih nas. Područja poput eko-poljoprivrede, zelene gradnje, obnovljivih izvora energije, eko-turizam, energetska učinkovitost, i još mnogo drugih područja koja u svoj fokus stavljaju očuvanje društvenih, kulturoloških i tradicijskih vrijednosti, a temeljem ekonomske isplativosti i zaštite korisnika i prirode, potencijalno su najpropulzivniji segmenti gospodarstva kako u Hrvatskoj tako i u regiji, Europi i svijetu. Ako već moram staviti žene u kontekst toga, naglasak bi stavila na činjenicu da su žene donekle kreativnije i inovativnije u promišljanju novih poslovnih modela i razvoju koncepata bližih definiciji "business-as-unusual" poslovanja. Upravo u tom smislu apelirala bi na žene da podizanjem svoje svijesti te edukacijom, a temeljem vlastitog senzibiliteta i neupitne evolucijski ugrađene hrabrost, te sposobnosti multitaskinga, inteligencije i kreativnosti, upuste se u stvaranje i realizaciju novih ideja i predvođenje pozitivnih promjena okruženja u kojem živimo. Zadovoljstvo i uspjeh su neupitni.

- Što očekujete od ovogodišnjeg Greenvest-a?
ST: GREENVEST je odlično zamišljena forma konferencije i prezentacije domaćih i svjetskih potencijala za zeleno gospodarstvo i investicije u regiji. Očekujem da će se Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj imati priliku kvalitetno predstaviti u okviru programa posvećenog ZELENOJ GRADNJI, te da će zajedno s nama na GREENVEST-u svoje mjesto za izlaganje naći i brojni naši članovi te se kvalitetno predstaviti svim sudjelovateljima GREENVESTA. Kao partner u organizaciji GREENVEST-a, želimo doprinijeti visokomotivirajućim uvodnim govorom, kvalitetnim panel raspravama o dobrim primjerima zelenih zgrada u praksi, prezentacijama vrhunskih proizvoda, tehnologija i usluga naših članova, te svakako odašiljanjem poruke o važnosti zelene gradnje i održivog razvoja za hrvatsko društvo. Također, za Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj bilo bi iznimno važno susresti investitore koji svoje građevine planiraju graditi prema principima zelene gradnje. Prvom GREENVESTU i glavnom organizatoru, Savezu za energetiku Zagreba, priželjkujemo dobar odaziv zainteresiranih strana, izvrsne pokrovitelje i podržavatelje projekta.
www.croenergo.eu

Država Vatikan prešla je na djelomičnu uporabu Sunčeve energije, pustivši u rad svoj prvi sustav za proizvodnju "čiste" energije, koji je postavljen na krov moderne dvorane Pavla VI., na dva koraka od bazilike sv. Petra. Kako javlja Sveta Stolica, 2400 solarnih ploča koje pokrivaju kosi krov goleme dvorane površine 5000 m2. Instalacije će proizvoditi 300 MW energije na godinu, a najviše 221 kW na sat. Proizvedena energija služit će za potrebe dvorane u kojoj se redovito održavaju papine opće audijencije, kongresi i koncerti, te za potrebe susjednih zgrada. Sustav kolektora omogućit će uštedu od 80 tona nafte na godinu. Vatikan radi i druge projekte ekološki čiste energije na svoja 44 hektara, među kojima i projekt solarne kotlovnice za "industrijsku zonu" u kojoj su tehničke službe te državice. Mauro Villarini, inženjer koji vodi taj projekt, u kolovozu je najavio mogućnost iskorištavanja snage vjetra, biomase i drva. Cilj je do 2020. dvadeset posto potreba u energiji podmiriti iz obnovljivih izvora, što odgovara zadaćama koje je Europska unija postavila pred svoje države članice. K tomu je Sveta Stolica u ljeto 2007. počela sadnju šume u Madžarskoj kojom u njezino ime upravlja američko-madžarsko poduzeće Planktos-Klimafa. Zahvaljujući pošumljavanju Vatikan bi se mogao svrstati među prve države koje bi bile neutralne kad je riječ o ispuštanju ugljikova dioksida. Tema ekologije česta je u nagovorima pape Benedikta XVI. Za putovanja u Australiju Papa je pozvao vjernike na "ekološku osviještenost" kako bi mogli odgovoriti na "važan izazov" zaštite okoliša. (Hina)

www.jutarnji.hr

 

 

Vatikan se nakon ugradnje velikih solarnih ploča na krovu jedne od svojih palača dokazao kao okolišu najprijateljskija država na svijetu, objavio je vatikanski službeni list. "Vatikan je postigao rekord u proizvodnji solarne energije po glavi stanovnika - 200 vata. Njemačka, vodeća zemlja svijeta u tom području per capita proizvodi 80 vata", pohvalio se L'Osservatore Romano. Italija, primjerice, proizvodi samo četiri vata po glavi stanovnika.Vatikan je najslabije naseljena suverena država svijeta. Trajno je nastanjuje oko 800 stanovnika.Solarne ploče postavljene prije dvije godine na krovu konferencijske dvorane Pavla VI. najmanjoj državi svijeta uštedjele su energije u vrijednosti 90 tona nafte.Zbog njegova zalaganja za zaštitu okoliša talijanski su mediji Benedikta XVI. već prozvali "zelenim papom".
www.business.hr

GreenBuilding je dobrovoljni program Europske komisije pokrenut 2005. godine, koji vlasnicima i korisnicima nestambenih zgrada daje smjernice za povećanje energetske učinkovitosti. Sveučilišna knjižnica u Splitu najučinkovitija je nova zgrada u Hrvatskoj, zgrada HEP Elektre u Koprivnici najbolje je rekonstruirana. Najbolji energetski koncept i integralno rješenje ima projekt budućeg shopping centra Phoenix Plaza u Sesvetama. Za najbolji inovativni koncept nagrađen je Autokamp Politin na Krku, najbolje integralno rješenje s potencijalom za ponovnu primjenu je projekt stambeno-poslovnog kompleksa Kature u Labinu, dok je najbolja ekotvrtka u Hrvatskoj HEP ESCO.

Rezultati su to dodjele nagrada GreenBuilding programa, koji je pod pokroviteljstvom Europske komisije i programa Intelligent Energy Europe. Dobrovoljni program, pokrenut 2005. godine, vlasnicima i korisnicima nestambenih zgrada daje smjernice za povećanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije. Uvjet za prijavu na natječaj bio je, ističu u Energetskom institutu “Hrvoje Požar”, koji je nacionalni kontakt-centar za našu zemlju, da su zgrade ostvarile smanjenje potrošnje primarne energije za minimalno 30 posto u odnosu na trenutne nacionalne propise. U uži je izbor ušlo šest starih, energetski rekonstruiranih zgrada, dva projekta za buduće štedljive objekte i jedna nova zgrada, te šest tvrtki partnera koje podupiru zelenu gradnju. Svi su oni dobili priznanje GreenBuildinga i njihov logo smiju koristiti uz svako svoje predstavljanje. 

Inovativna rješenja

Prikupljenim podacima o potrošnji energije i karakteristikama građevinskih i energetskih sustava te mjerama energetske učinkovitosti koje su provedene kako bi se smanjila potrošnja energije i emisije CO2, kandidati ovog natječaja napravili su prvi korak potreban za skoru energetsku certifikaciju zgrada. Primjeri pokazuju potencijal uštede energije, mjere koje se provode, ali i nekoliko suvremenih i inovativnih rješenja koja koriste potencijal obnovljivih izvora energije - kažu u Institutu “Hrvoje Požar”.

Sveučilišna knjižnica 

Centralna zgrada novog Sveučilišnog kampusa u Splitu u potpunosti je ventilirana i kondicionirana kako bi se ostvarili kvalitetniji uvjeti boravka u prostoru. Proračunata godišnja potrebna energija za grijanje je 28,5 kWh/m2 ili 418340 kWh primarne energije, što je 46 posto niže od vrijednosti traženih nacionalnim standardom. Godišnja ušteda u emisiji CO2 je 192 tona.

Stambeno-poslovne zgrade 

Kature, Labin Ostvarena je visoka razina toplinske zaštite, svi energetski tehnički sustavi su centralizirani prema zahtjevima projektnog zadatka koji se temelji na integralnom pristupu projektiranju. Prema Pravilniku o energetskoj certifikaciji zgrada, ostvarit će se energetski razred A. Pro-računata godišnja potrebna energija za grijanje je 24,82 kWh/m2. Godišnja ušteda u emisiji CO2 je 34,7 tona.

Phoenix plaza, Zagreb, Sesvete (projekt) Na principima održive gradnje i energetske učinkovitosti osigurat će se niži troškovi poslovanja za korisnike. Vanjska ovojnica zgrade projektirana je po principima energetske učinkovitosti, kao i sustavi za grijanje i hlađenje kod kojih se koristi princip rekuperacije energije iz otpadne topline uz stalni nadzor i upravljanje svim bitnim energetskim veličinama. Sustav rasvjete je automatiziran. Primjenom ovih principa ostvareno je smanjenje potrebne primarne energije za toplinsku energiju za grijanje od 71 posto. Ukupna godišnja ušteda u emisiji CO2 je 17.328 t.

Autokamp Politin (Valamar), Krk (rekostrukcija) Korištenjem toplinskih pumpi i rekuperacijom topline iz otpadne vode priprema se toplinska energija za zagrijavanje potrošne tople vode za sanitarni čvor autokampa. Ostvarena je ušteda u primarnoj energiji od 80 posto. Godišnja ušteda u emisiji CO2 je 165,35 t.

HEP Esco d.o.o. Projekti: energetska obnova OŠ “I. G. Kovačić”, Duga Resa” i Srednja škola Duga Resa, Gimnazija “Bernardin Frankopan”, Ogulin. Djelatnosti tvrtke: razvoj, provedba, financiranje projekata energetske učinkovitosti.

HEP D.P. - Elektra Koprivnica (reponstrukcija) U postojećoj uredskoj zgradi građenoj 1968. g. energetskim pregledom je utvrđena godišnja potrebna toplinska energija za grijanje od 240 kWh/m2. Mjere energetske učinkovitosti su uključivale toplinsku izolaciju vanjske ovojnice, zamjenu prozora ugradnjom mikroprekidača za lokalno upravljanje sustavom grijanja i hlađenja i ugradnju četverocijevnog sustava grijanja i hlađenja. Nakon rekonstrukcije godišnja potreba za toplinskom energijom za grijanje je smanjena na 70 kWh/m2. Godišnja ušteda u emisiji CO2 je 44,7 tona. 80 % zgrada u najnižem energetskom razredu Zelena, ekološki osviještena gradnja nema alternativu, a pred Hrvatskom je dugo razdoblje prilagodbe ekološkim standardima bez kojih nema ulaska u Europsku Uniju, ali ni očuvanja planeta za generacije koje dolaze. Zaključak je to sudionika panela o zelenoj gradnji u Hrvatskoj koji je održan prošli tjedan u sklopu Prvog simpozija o zelenoj gradnji u Hrvatskoj. Simpozij je organizirao Savjet za zelenu gradnju, novoosnovana neprofitna udruga koja ujedinjuje graditeljske tvrtke.

Gradnja u službi zajednice 

Razvoj bi trebao biti mnogo više od pukog podizanja građevina i zgrtanja profita, već bi se trebale favorizirati građevine koje će jamčiti dugotrajnu vrijednost, ali i pridonositi zajednici, okolišu i ekonomiji. U prilog tome da se građevinski sektor mora što prije okrenuti ekološkim standardima gradnje govore i podaci Centra za obnovljivu energiju: europske su građevine odgovorne za emisiju 50 posto ugljičnog dioksida, 35 posto potrošnje materijala, 45 posto potražnje energije i 10 do 35 posto otpada koji se odlaže na odlagalištima.

Kasnimo za svijetom 

Zelena gradnja u startu je skuplja, to je činjenica koju nitko od panelista nije pokušao osporiti. Međutim, kako je slikovito objasnio profesor Yuri Afanasiev, predstavnik UNDP-a u Hrvatskoj, to je trend koji će zaživjeti i oni koji mu se odupiru prilično će kasniti s razvojem. Prvi je laptop, kada je tek stvoren, stajao 10 tisuća dolara, danas ga možete kupiti za 500. No, znači li to da su oni koji su do danas čekali da počnu koristiti novu tehnologiju profitirali? - pita Afanasiev i izražava strah da Hrvatska neće uspjeti do ulaska u EU prilagoditi zgrade europskim ekološkim standardima. Na snagu bi, naime, trebala stupiti energetska kategorizacija i rangiranje zgrada u osam energetskih razreda. Najviši bi razred bio A (potrošnja do 25 kwh/m2), a najniži G (više od 250 kWh/m2). Čak 80 posto zgrada u Hrvatskoj spada u dvije najniže energetske kategorije - upozorila je Željka Hrs Borković iz Energetskog instituta Hrvoje Požar. Taj je institut predložio da energetska obnova zgrada bude jedna od antirecesijskih mjera Vlade, no prijedog nije prošao.

Predstavljena je prva E-kuća u kojoj sav posao obavljaju inteligentni uređaji za domaćinstvo. Vlasniku tek preostaje da putem mobitela ili interneta nadgleda sve te moćne i pametne uređaje. Kako bi bilo da uz pomoć mobitela obavite svakodnevne radnje poput spuštanja roleta na prozoru? Moguće je na sustav povezati i uključivanje perilice za rublje, grijanja i rasvjete te da pritom sve to obavite u vrijeme kad je električna energija najjeftinija? Ne, to nije još jedna utopijska misao. To je sigurna budućnost, tj. bliska stvarnost koju nam je na nedavnom međunarodnom sajmu elektronike IFA 2010. u Berlinu predstavilo Centralno njemačko udruženje za elektroniku i informacijske tehnologije (ZVEH). 

U Berlinu su se mogla vidjeti svakojaka tehnološka čuda budućnosti, ali prva elektronska kuća u kojoj sav posao obavljaju inteligentni uređaji za domaćinstvo, a vlasnik ima ulogu nadgledatelja svih tih poslova putem mobitela ili interneta, bila je zvijezda sajma. E-kuća je kombinacija energije, učinkovitosti, elektrotehnike i inteligencije. Umreženo življenje nije budućnost, nego sadašnjost. Drugim riječima, to je sadašnjost koja već danas može biti stavljena u funkciju - poručila je Petra Schmieder iz ZVEH-a te dodala da su ona i njezin tim E-kuću zamislili kao moderni objekt od 100 četvornih metara i sedam soba. Kako bi ušli u E-kuću, prije svega morate za to biti ovlašteni, a tko je ovlašten, kuća raspoznaje na osnovi senzora za otisak prstiju. Ako, pak, želite znati tko vam se mota oko kuće dok ste na poslovnom putu ili godišnjem odmoru, nema problema. Zahvaljujući kamerama kojima je kuća opremljena, u svakom trenutku možete vidjeti tko stoji ispred ulaznih vrata, a ako želite, možete čak i popričati s tom osobom te joj otvoriti joj vrata. Vlasnik kuće koji se nalazi miljama daleko od nje, može kada god želi preko web kamere baciti pogled na svoj dom, pa čak i isključiti svjetlo u njemu ako je slučajno na to zaboravio tijekom odlaska - rekla je Petra Schmieder. 

Riješiti se kućnih strahova 

E-kuća je opremljena najmodernijom tehnologijom, od trodimenzionalnih televizora u dnevnom boravku pa sve do brojnih ekrana na zidovima, preko kojih dodirom možete dobiti pregled što se trenutačno događa u svim prostorijama te se tako riješiti čestih “kućnih” strahova i provjeriti je li u kuhinji upaljen štednjak ili, pak, je li perilica za rublje završila svoj program. No, to nije sve što ta kuća nudi. Naime, inovativna smart-grid tehnologija omogućava veliku uštedu električne energije tako da svi uređaji putem interneta doznaju kada je najpovoljnija tarifa električne energije te se prema tim informacijama uključuju i isključuju. Sjajno, zar ne?
www.jutarnji.hr

Prije 30-40 godina slika prosječnog hrvatskog seljaka bio je Dudek, lik iz serije “Gruntovčani”. Danas uzornog hrvatskog seljaka možda najbolje utjelovljuje Željko Mavrović, bivši boksački prvak, koji se jednako uspješno i pametno snalazi u polju kao nekad u ringu. A kako će izgledati hrvatski seljak 2030. godine? Odgovor na to možda leži u odgovoru na jedno drugo pitanje - kako će izgledati Zagreb 2030. - jer moderni seljak u budućnosti svoju farmu imat će u modernom neboderu u centru grada! 

Hrani grad i spašava planet 
Broj ljudi koji žive u gradovima povećat će se s današnjih oko 3,1 milijarde do 5,5 milijardi 2025. godine. Svuda u svijetu, pa i u Hrvatskoj, raste urbana populacija. I svuda u svijetu posljednjih godina arhitekti traže načina za urbane farme, koje, za razliku od seoskih farmi, neće biti horizontalne, nego vertikalne. Profesor s američkog sveučilišta Columbia dr. Dickson Despommier smatra da bi vertikalne farme u neboderima mogle hraniti čak i tako velike gradove poput New Yorka te pomoći borbi protiv globalnog zatopljenja. Belgijski arhitekt Vincent Callebau projektirao je zgradu od 132 kata u New Yorku u kojoj će se moći uzgajati ne samo prehrambene biljke, nego i stoka i perad, a uz to će imati i uredske i stambene prostore. 

Toranj kao izvor energije 
Prvi koji su projektirali takve ekonebodere u Hrvatskoj su arhitekti iz studija UPI-2M, projektanti Arene Zagreb. Njihov neboder, zvan Biootanic, ne proizvodi hranu i meso, nego alge i bambus, od kojih se proizvodi biodizel i bioetanol. - Neboder Biootanic izradili smo za međunarodni natječaj za neboder 21. stoljeća koji je raspisao Evolo iz New Yorka. Osmislili smo održivu građevinu koja je alternativni izvor energije. U današnje se vrijeme, vrijeme velikog onečišćenja okoliša, u velikim gradovima osobito, nameće pitanje zaštite od pretjeranog onečišćenja, i to korištenjem mogućnosti novih tehnologija. Jedna od tih mogućnosti je i proizvodnja biogoriva - kaže arhitekt Ivica Zmiša, dio tima studija UPI-2M. 

Prva farma za 15 godina 
Bogate svjetske zemlje potiču poljoprivrednike na proizvodnju biogoriva, s time da iskorišavaju postojeće poljoprivredne površine. Suvremeni su gradovi suočeni s nedostatkom površina za gradnju, a poljoprivredne površine se sve više koriste za stimuliranu proizvodnju kultura za biogorivo, čime se smanjuje proizvodnja prehrambenih kultura, što je već naišlo na revolt nerazvijenih zemalja i raznih humanitarnih pokreta. Arhitekti smatraju da bi rješenje ovog problema mogli pružiti upravo tornjevi koji služe za vertikalnu proizvodnju različitih biljnih kultura koje bi se u istima kroz tehnološke pogone prerađivale u biogorivo. 

 

Bitan element ovakvog uzgoja su biljke, u našem slučaju alge i bambusi. Uzgojem algi moguće je dobiti najveći postotak ulja za proizvodnju biodizela, a uzgojem bambusa bioetanola. Također, obje kulture nisu ovisne o zemljištu, nego se uzgajaju u vodi koja cirkulira u procesu u kojem se zapravo ništa ne odbacuje kao nešto što je nemoguće ponovo upotrijebiti. Za projekt smo konzultirali uvažene stručnjake, primjerice kemičara Josipa Kufinca. Alge se razmnožavaju u zatvorenim cjevovodima i baš to izgleda kao crveni cjevovod na neboderu - kaže arhitekt Ivica Zmiša. Arhitekti su zamislili da jedan neboder proizvodi oko tri milijuna litara biogoriva godišnje. Ali ovakvi neboderi ne bi samo proizvodili gorivo, oni bi i “izdisali” kisik. Bi li se u njima moglo i stanovati? Biootanic je zamišljen samo kao proizvodno postrojenje, ali teoretski bilo bi moguće i da su u njemu stambeni prostori i uredi - kaže Alan Leo Pleština, jedan od direktora studija UPI-2M. Prema gruboj računici, gradnja jednog nebodera stajala bi oko 30 milijuna eura. Čini se da će za gradnju vertikalnih farmi u Zagrebu biti potreban utopist dubokog džepa. Profesor Despommier uvjeren je da će prva vertikalna farma u svijetu postojati u sljedećih 15 godina. Vjerojatno će se graditi u nekim od zemalja s malo poljoprivrednih površina, kao što su Japan, Island ili Dubai. Hrvatska takva zemlja sigurno nije. Gdje je Hrvatska u svemu tome? Trend pasivnih kuća postaje realnost, uskoro će se graditi pasivne kuće s certifikatima. Investitori su prepoznali trend vrjednosti alternativnih energija i uštede energije. Zanimljivo je da je to, kad smo se krenuli natjecati na svjetskim natječajima za ekološke zgrade, još bila budućnost, a sad je već u kratkom rezdoblju postalo bliska budućnost - zaključuje arhitekt Alan Pleština. Sustav cijevi i oko pročelja tornja Kao vanjska ovojnica biotornjeva hrvatskih arhitekata pojavljuje se sustav cijevi koji daje dodatnu površinu za uzgoj algi na fasadi tornjeva, a ujedno pojačava i estetski dojam jer, simbolički, izgleda kao ekonametnik. Ekološki tornjevi gradili bi se na više mjesta po gradu, kao benzinske crpke, i imali bi višestruku funkciju: uzgoj biljaka za proizvodnju, njihova prerada, iskorištavanje otpada za proizvodnju (CO2 i dr.), isporuka biogoriva korisniku i sistem proizvodnje kisika (putem biljaka u uzgoju).

www.jutarnji.hr

Odsjek za energiju vlade SAD-a poziva sveučilišta sa svih strana svijeta da konstruiraju i zatim izlože ono što smatraju kućom budućnosti.  Raznovrsne kuće, neke kao da su ovog trena sletjele iz svemira ili iz crtića, a neke pak iz mračnih arhitektonskih snova, sjatile su se ovih dana na izložbenom prostoru. Solar Decathlon (SD), na hrvatskome: sunčani desetoboj, natjecanje je koje organizira Odsjek za energiju vlade SAD-a pozivajući sveučilišta sa svih strana svijeta da konstruiraju kuće koje moraju bitienergetski posve samodostatne, ovisne jedino o Sunčevoj energiji, povezane u mrežu, i proviđene tehnologijom koja omogućuje maksimalnu energetsku djelotvornost. Naravno, moraju biti i udobne za život i privlačne za pogled. To ponekad ovisi i o podneblju za koji je kuća namijenjena: u Kataloniji i u južnoj Kini pitanje je kako odoljeti i vrućini, a ne samo kiši i hladnoći, u Finskoj je pak prvi problem hladnoća, u Irskoj malena insolacija. Uz to je ključan element ekonomija: kuća mora biti sazdana od materijala lako dobavljivih i prosječno jeftinih ondje gdje se gradi. Pa smo tako u Madridu vidjeli i kuću crnu poput kakva mauzoleja da bi upila i najmanji tračak sunca na sjeveru Europe, i jednu koju bismo zvali brvnarom, da nije napravljena od bambusova šiblja karakterističnoga za Kinu (i s karakteristično zakrivljenim krovom, kako bi zloduh kliznuvši odletio daleko), ili katalonsku koja je sva izgrađena iz jednog debla, obložena njegovom korom, a i sva zakrivljena kao duplja, baš poput staništa za patuljke i slične mitske stvorove, koja je zbog toga svoga izgleda privlačila daleko najviše posjetilaca. Da bi primamili industrijalce, Solarni Decathlon se sada održava svake godine, neparnih u Americi, parnih u Evropi. Arhitekti i energetičari pribjegavaju raznim strategijama da bi postigli taj cilj: neki se prirodi suprotstavljaju njezinim sredstvima, neki je bezočno kopiraju, takoreći plagiraju. U Alpama, u Grenobleu, uzeli su kao uzor životinju iz američke pustinje, armadila, i projektirali “Armadillo Box”. U američkoj saveznoj državi Virginiji je Polytechnic Institute & State University of Virginia (Virginia Tech) pak pribjegao visokoj tehnologiji da bi ponudio Lumenhaus, Svjetlosnu kuću koja maksimalno koristi staklo i staklenički učinak, ali raspolaže automatskim “pomrčinskim sustavom” kadrim filtrirati svjetlost i toplinu koristeći raznovrsne klizne slojeve koji se aktiviraju ovisno o stupnju vanjskog osvjetljenja. Desetoboj je dovršen samo za ovu godinu, svršetak mu se ne nazire, jer skupi ekscesi pohlepnih profitera dosadašnjih nepopravljivih energetskih tehnologija sve više navode čak i profitere da se pažljivije osvrnu i na ovaj rukavac arhitekture, zasad ipak savršeno sporedan. No, do sada još niti jednom industrijalcu nije pošlo za rukom od prototipa napraviti serijski proizvod.

www.jutarnji.hr