Oko 40 posto električne energije Hrvatska trenutačno dobiva iz 25 velikih hidroelektrana instalirane snage veće od 10 megavata (MW) zbog čega se nalazi pri samom vrhu država koje struju proizvode zahvaljujući tom obnovljivom izvoru energije te postoji mogućnost daljnje izgradnje novih hidroelektrana. Uz velike hidroelektrane, Hrvatska sa svojim bogatim spletom rijeka i rječica ima potencijal i za izgradnju malih hidroelektrana, dakle onih čija je instalirana snaga manja od 10 MW. No, kada je riječ o tom potencijalu, priča je poprilično složena, što nam je potvrdio i Hubert Bašić iz Energetskog instituta Hrvoje Požar. On, naime, kaže kako su analize vodnog potencijala za izgradnju malih hidroelektrana provođene za gornju granicu do pet MW, dok je u Hrvatskoj odlučeno da ta granica iznosi 10 MW instalirane snage. Bašić, koji se problemom vodnog potencijala Hrvatske bavio i u svojoj doktorskoj disertaciji Novi pristup planiranju izgradnje malih hidroelektrana, ističe kako je važno naglasiti da se prilikom provođenja tih analiza nisu uzimala u obzir ograničenja zaštite prirode i okoliša, zaštite kulturne baštine, kao i biološki minimum, odnosno količina vode koju treba ostaviti u vodotoku i koja se ne smije koristiti u elektrani.

Ne zaboraviti čuvanje prirode
"U široj stručnoj javnosti često se nekritički barata brojkama tehnički iskoristivog potencijala na 700 vodotoka u Hrvatskoj, te se govori kako je ukupna mogućnost instalirane snage 180 MW, a ukupna moguća godišnja proizvodnja električne energije 570 gigavat sati (GWh). No, nakon što se uzmu u obzir ograničenja zaštite prirode i okoliša, zaštite kulturne baštine, kao i biološki minimum, te se brojke smanjuju na polovinu, a možda i na trećinu", navodi taj stručnjak dodajući kako je teško točno procijeniti potencijal jer takva istraživanja još nisu provođena. A kako je najveći dio hidroenergetskog potencijala u nas već iskorišten, dodatne mogućnosti iskorištavanja kinetičke energije vodenih tokova za dobivanje struje u novim objektima su male.

Trenutačno, u Hrvatskoj je u pogonu desetak malih hidroelektrana. Postoji i nekoliko hidroelektrana koje su izgrađene pa napuštene, a moguće ih je staviti u funkciju uz relativno mala ulaganja. Planiranje i izgradnja malih hidroelektrana u nas prepuštena je privatnoj inicijativi. Unatoč činjenici da se ulaganjem u izgradnju takvih objekata financijska sredstva ne vraćaju brzo, točnije tek nakon 10 do 15 godina, Hubert Bašić kaže kako je zanimanje investitora za to područje i dalje veliko. "S obzirom na to da je riječ o izvoru energije koji ne treba kupovati i na koji ne utječu promjene na svjetskim tržištima energenata, on je vrlo zanimljiv kao stabilan i strateški neovisan 'domaći' izvor energije", smatra on.

Također, dodaje, kako tehničko rješenje izvedbe male hidroelektrane, a time i investicija, značajno ovisi o geomorfološkim karakteristikama same lokacije, količini vode, ograničenjima zaštite prirode i okoliša, zaštite kulturne baštine, udaljenosti objekta od elektroenergetske mreže preko koje se prenosi proizvedena električna energija te o tipu objekta, vidljivo je da od lokacije do lokacije početna ulaganja mogu značajno varirati, tako da se ne može dati generalna procjena koliko izgradnja jedne male hidroelektrane stvarno stoji.

Donji Zvečaj i Roški slap
Inače, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva do 1. srpnja 2008. zaprimilo je 231 zahtjev za ishođenje odobrenja za izgradnju postrojenja ili pak za upis izgrađenih postrojenja u Registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (OIEKPP). Više od polovine zahtjeva u Ministarstvo uputile su tvrtke koje žele graditi ili već imaju izgrađene vjetroelektrane, a 56 zahtjeva za upis u Registar odnosi se na male hidroelektrane, te po nekoliko za projekte izgradnje bioplinskih postrojenja, kogeneracije i iskorištavanja biomase.

Gledajući pojedinačno, govore u ministarstvu, od ukupnog broja zahtjeva za izgradnju malih hidroelektrana, 52 zahtjeva odnose se na ishođenje tzv. prethodnog energetskog odobrenja za izgradnju postrojenja, dok se četiri zahtjeva odnose na upis izgrađenih hidroelektrana u Registar OIEKPP. Zasad, u taj registar upisane su dvije male hidroelektrane - ona na Roškom slapu instalirane snage 1,764 MW, te ona u Donjem Zvečaju ukupne snage 30 kilovata. Potonja je u vlasništvu dviju obitelji, pa je upravni postupak izdavanja zahtjeva vođen odvojeno.

Zbog pravilnikom propisanog postupka raščišćavanja svih zatečenih projekata malih hidroelektrana, većina zahtjeva još nije obrađena i upisana u Registar OIEKPP. Najveći interes za izgradnju hidroelektrana, doznajemo, bilježi se na području Splitsko-dalmatinske, Karlovačke, Zadarske i Požeško-slavonske županije, a zaprimljeno je i nekoliko zahtjeva iz Primorsko-goranske, Šibensko-kninske te Varaždinske županije.

Za i protiv
Male hidroelektrane ubrajaju se u ekološki prihvatljive proizvođače električne energije jer za proizvodnju struje koriste vodu kao obnovljiv izvor energije te ne emitiraju štetne plinove u okoliš poput, primjerice, termoelektrana. Također, često imaju relativno stabilnu i pouzdanu ospkrbu strujom, osim u slučajevima nestalnog protoka vode i sušnih godina, a moguće ih je graditi na zabačenim područjima koja su bogata vodom, što takvim regijama može donijeti i nova radna mjesta. S druge strane, turbine u malim hidroelektranama mogu biti krivci za ozljede riba koje zbog toga često migriraju u druga područja a, smatraju neki, takvi objekti narušavaju i krajobraz.

Mаle hidroelektrаne su hidroenergetski sistemi mаnjih snаgа, uglаvnom izgrаđeni nа mаnjim vodotocimа, odnosno nа mаnjim rijekаmа, potocimа, rаznim kаnаlimа pа čаk i sistemimа za navodnjavanje. Osnovni nаčin podjele mаlih hidroelektrаnа je premа: snаzi, pаdu (pritisku), nаčinu iskorištаvаnjа, smještаju pregrаdkа zа turbinu, nаčinu rаdа.

Jednа od nаjčešćih podjelа mаlih hidroelektrаnа unutаr EU je podelа premа snаzi nа:

* Mikrohidroelektrаne, snаge do 50 kW specifične cijene između 1250-2500 € / kW, što je grаničnа isplаtivost zа porodične mаle hidroelektrаne,

* Minihidroelektrаne, snаge 50-500 kW i specifične cijene između 500-1250 € / kW, što je dobrа isplаtivost; te

* Mаle hidroelektrаne, snаge 5-500 kW i specifične cene između 250-625 € / kW, što je visokа isplаtivost.

Premа pаdu vodotokа (pritisku), odnosno premа visinskoj rаzlici između zаhvаtа i ispustа vode, mаle HE se dijele nа:

* Niskog pritiskа, sа pаdom između 1,5 – 20 metаrа

* Srednjim pritiskom, s pаdom između 20 – 100 metаrа i

* Visokopritisne, s pаdom od 100 metаrа i više

Kаo i velike HE i mаle HE se premа nаčinu iskorištаvаnjа vodа dijele nа:

* Protočne, bez аkumulаcionog bаzenа i

* Akumulаcione, s prirodnim ili vještаčkim аkumulаcijskim bаzenom.

Svi dijelovi mаle hidroelektrаne mogu se podjeliti u tri osnovne grupe:

* Grаđevinski dijelovi koji obuhvаćаju brаnu, zаhvаt, dovodni kаnаl (derivаcijskа ili tlаčni cevovodi, strojаrnice i odvodni kаnаli);

* Hidrotehnički dijelovi koji sаdrže zаpornice, rešetke, pjeskolove, predturbinske zаtvаrаče i izlаzne dijelove turbine; te

* Elektromаšinske dijelovi sа turbinаmа, multiplikаtorа, generаtorom, trаnsformаtorom, regulаcionim dijelom, zаštitnim dijelovimа i spojem nа elektroenergetski sistem.

Govoreći o hidroenergiji kаo obnovljivom izvoru u užem smislu se misli sаmo nа mаle hidroelektrаne. Mаle hidroelektrаne, u slučаju dа su izbor lokаcije i tehnološkog rješenjа primjereni, nemа većih štetnih uticаjа nа životnu sredinu. Međutim, kаo što je poznаto velike hidroelektrаne mogu dа nаprаve veliku štetu nа velikim vodotocimа, dok mаle hidroelektrаne mogu nаprаviti štetu mаnjim vodotocimа а pogotovo аko se nа jednom mаnjem vodotoku nаlаzi više mаlih hidroelektrаnа. Dа bi se izbjegli štetni utjecаji, pri plаnirаnju grаdnje mаle hidroelektrаne posebnu pаžnju trebа posvetiti:

* Adekvаtnom izboru lokаcijа mаlih hidroelektrаnа

* Protoku vode

* Riziku od pogrešnog uprаvljаnjа vodenim resursimа

* Nedostаtku biološkog minimumа količine vode

* Utjecаju nа floru i fаunu

Energetski potencijаli mаlih hidroelektrаnа BiH iznosi 1.004,63 MW snаge i 3520 GWh električne energije godišnje što predstаvljа 12,64% ukupnog hidropotencijаlа BiH. Od togа je iskorišteno svegа 1,59 snаge, odnosno 2,44% električne energije u 8 izgrаđenih od već izučenih 200 mаlih hidroelektrаnа.
www.alterenergija.com

 

 

Hidroelektrana kao obiteljski biznis
Svijet bez visokih dimnjaka, otrovnih oblaka, crnih rijeka i kiselih kiša zasigurno nije slika kakvu nam predviđaju futuristi i serviraju znanstveno-fantastični filmovi koji u svojoj tematici zaviruju u bližu ili dalju budućnost. U svakom slučaju kakav će svijet ostati našim naraštajima isključivo ovisi o nama, dok se sad donose odluke hoćemo li gospodarski razvoj i životni standard pretpostaviti očuvanju prirodnih vrijednosti koje smo besplatno dobili rođenjem ili nastaviti ih zagađivati i tako ugroziti vlastito postojanje na Zemlji. Te vrijednosti su još uvijek relativno čiste rijeke i more, šume na čijem drveću ima lišća i izvori pitke vode na kojima nam već odavno zavide oni koji su brzim industrijskim razvojem ove resurse odavno uništili. Jedan od koraka da u budućnosti izbjegnemo ovaj »crni« scenarij, a pritom ne usporimo željeni gospodarski razvoj svakako je program u koji se Hrvatska nedavno uključila zajedno s Italijom, Grčkom, Norveškom i Austrijom, a odnosi se na iskorištavanje vodotokova gradnjom malih hidroelektrana koje proizvode električnu energiju, a pritom ne devastiraju rijeke i praktički ne zadiru u okoliš.

Projekt SMART
U okviru SMART-a eminentni stručnjaci s područja iskorištavanja hidroenergije razmijenili su iskustva kako bi donijeli strategiju koja bi pomogla da Hrvatska što prije dosegne nivo od 20 posto udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj mreži što je propisima Europske unije zacrtano do 2020. godine. Projekt uz gradnju mini hidroelektrana podrazumijeva investiranje u vjetroelektrane te elektrane na biomasu koje su ekološki prihvatljive kako u gradnji tako i korištenju obnovljivih energetskih resursa. U projekt su uključene regije navedenih europskih zemalja, dok se kao partner prva uključila Karlovačka županija koja zbog specifičnosti svojih vodenih resursa ima najbolju mogućnost iskorištavanja vodotokova. Cilj projekta u ovoj fazi je izrada priručnika za privatne investitore koji bi ih upoznao sa zakonskom regulativom te kako doći do koncesije za iskorištavanje vodnog bogatstva, tehničkim detaljima gradnje adnje malih hidroelektrana i konačno kako na tome zaraditi, rekao je Marinko Maradin, pročelnik za prostorno uređenje Karlovačke županije koja je u svom prostornom planu predvidjela čak 15 lokacija za gradnju malih hidroelektrana.

15 malih HE kod Karlovca
Među njima su koranski slap u centru Karlovca na kojem je u prošlosti bila hidroelektrana, stari mlin u karlovačkom prigradskom naselju Turanj te više lokacija – starih napuštenih mlinica na rijekama Korani, Mrežnici te rijeci Slunjčici kod grada Slunja. Zbog svog vodenog odnosno energetskog potencijala posebno je interesantna rijeka Kupa. Kako ona, međutim, velikim dijelom svog vodotoka čini granicu s Republikom Slovenijom, mogućnost gradnje malih hidroelektrana postat će temom razgovora na bilateralnoj razini sa Slovenijom. – Karlovačka županija je zbog svojih vodotokova idealna za provođenje ovog projekta. U prvoj fazi on obuhvaća izradu strategije, a potom i konkretne zahvate na terenu u kojom ćemo pružati stručnu i tehničku potporu, rekao je prof. dr. Zvonimir Guzović sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Kako dodaje, ljudi su malo upoznati s mogućnostima da se upuste u izgradnju vlastite hidroelektrane koja bi mogla funkcionirati kao svojevrstan obiteljski biznis. Dobivenu električnu energiju koristili bi za vlastite potrebe, a višak bi na komercijalnoj osnovi bio proslijeđen u energetsku mrežu.

Primjer Norveške
Ovakvi zahvati tehnički nisu toliko zahtjevni koliko je komplicirana birokratska procedura. Cilj je, napominje Guzović, upravo u tome da se zainteresiranim investitorima što više olakša taj dio posla i uz tehničku potporu stvar pokrene s mrtve točke. Male hidroelektrane nemaju veliku snagu, tek od 10 do 15 kilovata, ali mogu postati ionako značajne u borbi za svaki kilovat električne energije dobivene iz obnovljivih izvora i konačno dosizanje željenih 20 posto udjela do 2020. godine. Smjer u kojem želimo ići najbolje nam može pokazati Norveška, u kojoj male hidroelektrane čine 95 posto od ukupnog broja svih elektrana a koje proizvode čak jednu trećinu ukupne energije. Norveška, međutim, ima svoje specifičnosti po tom pitanju, ali to ne znači da mi ne možemo krenuti u iskorištavanje svojih resursa, rekao nam je Guzović. Njihova se energija, dodaje ovaj stručnjak, doduše ne može uspoređivati s termoelektranama, ali su prednosti brojne, prije svega potpuna ekološka prihvatljivost.
www.poduzetnistvo.org

Ekološka prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je njena obnovljivost i potrajnost, a opterećenje atmosfere ugljičnim dioksidom je zanemarljivo. Važna je i socijalna komponenta u korištenju biomase jer se iskorištavanjem tog potencijala otvara znatan broj novih radnih mjesta, posebice u ruralnim područjima. Fosilna goriva neće vječno trajati, naglašava se već niz godina. Do otkrića hladne fuzije, ili jefitnog načina kako proizvesti vodik, proći će, čini se, desetljeća. U sadašnjoj situaciji kada se više od dvije trećine potrošnje nafte odnosi na tri najveća potrošača, a same Sjedinjene Američke Države troše četvrtinu sve nafte koja se u godini dana izvuče iz zemlje, morat ćemo hitno pronaći izvor energije koji će nam pomoći da gospodarstvo ne stane. Jedan od energenata koji bi mogao pomoći u tome i ujedno smanjiti emisiju stakleničkih plinova je svakako i biomasa.

Biomasa je gorivo koje se dobiva od biljaka ili dijelova biljaka kao što su drvo, slama, stabljike žitarica, ljušture... No ono što je u suvremenom svijetu još važnije - biomasa je obnovljivi izvor energije. Biomasa može biti drvna, nedrvna i životinjski otpad. U biomasu se ubrajaju i ostaci iz šumarstva, otpadno drvo, brzorastuće drveće, brzorastuće alge i ostaci trave te otpaci iz poljoprivrede, životinjski otpad i životinjski ostaci. Zbog načela održivog razvoja, u proizvodnji energije sve se više potiče primjena biomase. Najčešće se koristi drvna masa koja je nastala kao sporedni proizvod ili otpad te ostaci u drvnoj industriji koji se ne mogu više iskoristiti. Takva se biomasa koristi kao gorivo u postrojenjima za proizvodnju električne i toplinske energije ili se prerađuje u plinovita i tekuća goriva za primjenu u vozilima i kućanstvima. Na jednom hektaru šume koje je spremno za sječu nalazi se oko 300 prostornih metara drva. No tijekom sječe samo 74 prostorna metra postaju tzv. prostorno drvo koje je podobno za daljnju preradu, a čak 175 prostornih metara, odnosno 58 posto sveg drva je oblovina. Ostatak od 51 prostornog metra je otpad. Prema gotovo svim procjenama potencijala i uloge biomase u globalnoj energetskoj politici u budućnosti, predviđa se njen značajan porast i mnogo važnija uloga. Ekološka prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je njena obnovljivost i potrajnost, a opterećenje atmosfere ugljičnim dioksidom je zanemariva. Prema izračunima emisije ugljičnog dioksida (CO2) u godišnjoj potrošnji energije nekog kućanstva od oko 20.000 kilovat sati, pri korištenju ekstralakog loživog ulja u atmosferu se godišnje ispusti 5,8 tona ugljičnog dioksida. Kad se za grijanje i električnu energiju koristi prirodni plin, godišnje ispuštanje CO2 iznosi 3,8 tona, a kad bi u tu svrhu koristilo drvo, u atmosferu bi bilo ispušteno samo 100 kilograma tog stakleničkog plina.

Smanjenje uvoza fosilnih goriva
Gospodarska prednost biomase iz šumarstva, drvne industrije i poljoprivrede je u smanjenju uvoza fosilnih goriva, ali i boljoj sigurnosti opskrbe energijom. Prelasku na veću potrošnju energije iz biomase ide u prilog i činjenica da Hrvatska ima obveze iz Kyoto protokola koje ograničavaju emisije ugljičnog dioksida iz fosilnog goriva. Prema njemu, Hrvatska mora do 2012. smanjiti emisiju ugljičnog dioksida na razinu koja je pet posto niža od one u 1990. godini. Isto tako, udio biomase u energetskoj bilanci do 2030. godine trebao bi se povećati za tri puta, a već do 2010. udio obnovljivih izvora energije - u koje naravno spada i biomasa, mora se povećati na 5,8 posto odnosno na 1100 gigavat sati. Važna je i socijalna komponenta u korištenju biomase jer se iskorištavanjem tog potencijala otvara znatan broj novih radnih mjesta, posebice u ruralnim područjima. Prema izračunima Austrijske udruge za biomasu, u općini sa 10.000 stanovnika koja koristi 100 posto fosilnih izvora energije, na proizvodnju energije otpada devet radnih mjesta. Kada bi drvo bilo 100-postotni izvor energije, kroz proizvodnju biomase - sječku, pelete, kratkorezano i cijepano drvo - otvorilo bi se 135 radnih mjesta. Hrvatske šume isporučuju drvnoj industriji oko 1,5 milijuna "kubika" trupaca godišnje, što je više od milijun tona materijala. Od toga je oko jedne petine finalni proizvod, a četiri petine ostatak, što znači da godišnje postoji energetski potencijal od 600.000 do 800.000 tona drvnog ostatka. U šumama ostaje još oko 1,5 milijuna tona neiskorištenog materijala, čemu treba pridodati ostatak od radova Hrvatskih cesta i Hrvatske vodoprivrede, te gotovo 1,5 milijuna tona neiskorištenog poljoprivrednog otpada. Tehnologijama poput peletiranja taj bi se veliki neiskorišteni energetski potencijal mogao upotrijebiti. Zanimljiva je činjenica da je 1965. godine gotovo četvrtinu ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj pokrivalo ogrijevno drvo, a sada ono, i to na star i neučinkovit način, sudjeluje u samo četiri posto ukupne energetske potrošnje.

S energetskog stajališta, 2008. godina započela je poprilično nepovoljno. Naime, već prvog ovogodišnjeg radnog dana, barel (159 litara) sirove nafte na svjetskom tržištu dosegao je cijenu od 100 američkih dolara što je najviše u posljednjih četrdesetak godina te se javlja potreba za novim energentima. Takva situacija u prvi plan ponovno nameće alternativne izvore energije i prijedloge o tome što sve, ako dođe do nužnih redukcija u potrošnji crnog zlata, u doglednoj budućnosti možemo učiniti. Korištenje energije dobivene iz obnovljivih izvora, posebice biomase, jedno je od mogućih rješenja koje može djelomično smanjiti potrošnju fosilnih goriva. Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu, pojasnio nam je kako Hrvatska danas raspolaže kvalitetnim i prirodnim šumama čijim tzv. potrajnim gospodarenjem - u što se ubraja njega, čišćenje, prorjeđivanje te naplodne i dovršne sječe, nastaje velika količina šumske biomase za mehaničku preradu i termičku uporabu. Hrvatska se po šumovitosti nalazi u samom europskom vrhu, odmah iza Austrije i skandinavskih zemalja. No, prije pomnije analize te alternative nafti, potrebno je kazati što se sve podrazumijeva pod pojmom biomasa. "Biomasa je obnovljiv izvor energije koji uključuje ogrjevno drvo, grane i drvni otpad u šumarstvu, te piljevinu, koru i drvni ostatak. Ali i slamu, kukuruzovinu, stabljike suncokreta, ostatke pri rezidbi vinove loze i voćaka, kao i životinjski izmet i ostatke iz stočarstva", govori Dundović. Biomasa se, napominje, može koristiti u energetske svrhe za proizvodnju toplinske ili električne energije u toplanama i termoelektranama. Zatim, za grijanje u kućanstvima i u industriji putem centraliziranih toplinskih sustava i automatiziranih peći, pri čemu se koristi kratko piljeno i cijepano drvo, sječka, pelete i briketi. Također, ističe, anaerobnom fermentacijom biomase dobiva se bioplin koji se kao biogorivo može koristiti, među ostalim, za proizvodnju električne energije te topline, ali i za pogon vozila. Nadalje, fermentacijom kukuruza i šećerne repe u alkohol nastaje bioetanol koji se također može upotrijebiti kao pogonsko gorivo u vozilima. Biodizel pak koji se već koristi kao zamjena za dizelsko gorivo u automobilima te vozilima javnog gradskog prijevoza, dobiva se kemijskom konverzijom uljarica.

Prednosti korištenja biomase
Međutim, osim u svakodnevnom prometu, biomasa kao energent može se koristiti i za grijanje komunalnih objekata poput škola, vrtića, bolnica, zgrada pa čak i naselja, te u drvnoj, papirnoj, prehrambenoj, opekarskoj i pivarskoj industriji. No, kako od 1. srpnja 2007. godine svi kupci električne energije u Hrvatskoj plaćaju naknadu, tzv. feed-in tarifu za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u koje spada i biomasa, važno je istaknuti gdje se ona nalazi u odnosu na, primjerice, vjetorelektrane ili male hidroelektrane koje su (ili će po svemu sudeći biti) ipak najzastupljeniji obnovljivi izvori energije u nas, izuzevši velike hidroelektrane. "Iskorištavanje energije šumske biomase, uglavnom ogrjevnog drva, u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, naročito u ruralnim dijelovima, pa je već 1965. iz šumske biomase bila zadovoljena gotovo četvrtina ukupne potrošnje energije. Danas ogrjevno drvo pokriva samo 4,3 posto ukupne potrošnje energije i to grijanjem kućanstava na tradicionalan način", govori Dundović. I baš u slučaju grijanja na biomasu, korištenje tog obnovljivog izvora energije dobiva važniju dimenziju jer je ono opravdano i zbog nekoliko prednosti koje ima u odnosu na ostala goriva, posebice na naftu i naftne prerađevine. "Korištenje biomase u energetske svrhe opravdano je iz ekoloških, ekonomskih i socijalnih razloga", napominje Josip Dundović. Točnije, s ekološkog gledišta, emisija štetnih plinova svrstava biomasu u neutralno gorivo. Zatim, s ekonomskog stajališta, povećanje korištenja biomase smanjilo bi ovisnost Hrvatske o uvozu fosilnih goriva. A izgradnjom tvornica za proizvodnju biomase, otvorila bi se nova radna mjesta, te bi se tako i ubrzao razvoj ruralnih dijelova Hrvatske.

Plin najisplativiji, ali do kada?
Ipak, grijanje na biomasu, točnije pelete i brikete (prešani cilindrični oblici drva koji se dobivaju od piljevine i strugotina kaloričnog drva) jedan je od najvažnijih čimbenika ove priče. Naime, cijena tone peleta kreće se oko 1300 kuna, te upravo iz tog razloga Dundović smatra kako će, iako još uvijek nije tako, kućanstva vrlo brzo loživo ulje zamijeniti peletama. Energetski ekvivalent litri loživog ulja su dva kilograma peleta, objašnjava, a kako litra loživog ulja stoji 5,20 kuna, a dva kilograma peleta 2,67 kuna, govorimo o jeftinijem grijanju i to za 45 posto. Ali, važno je naglasiti kako su kotlovi, tj. peći na pelete još uvijek nešto skuplje od onih na kruta goriva. Naime, prva peć na pelete u nas prodana je Šumariji Lokve tijekom "Drugih hrvatskih dana biomase" održanih 5. listopada 2007. u Golubinjaku. Josip Dundović govori kako takva peć na kruta goriva, primjerice, stoji oko 10.000 kuna, dok je istovjetna peć koja troši pelete skuplja za, otprilike, 6500 kuna. Stoga, smatra, grijanje na prirodni plin (2,05 kuna po metru prostornom) u nas je još uvijek najisplativije, ali kad bi država subvencionirala kupnju peći na pelete, kao što to čini Austrija s čak 1800 do 2500 eura, vjeruje kako bi vrlo brzo građani prepoznali sve prednosti grijanja na te prešane cilindrične oblike drva. Uz to, realno je uskoro očekivati popularizaciju peleta jer će zbog najave skorašnjeg poskupljenja cijene prirodnog plina i grijanje na njega postati skuplje. Predsjednik Hrvatske udruge za biomasu ističe kako je važnost energetskog korištenja biomase kao obnovljivog izvora energije prepoznala i Vlada, te je donijela niz zakonskih i podzakonskih akata kojima potiče korištenje "zelene energije". Smatra kako će udio biomase u ukupnom udjelu od 5,8 posto električne energije dobivene iz obnovljivih izvora energije, što će se subvencionirati iz sustava feed-in tarifa i koje je Hrvatska dužna ispuniti do 2010., iznositi oko 36 posto.

Mogućnosti proizvodnje
Prednost, ali i poticanje korištenja biomase kao alternativnog goriva budućnosti prepoznale su i Hrvatska elektroprivreda (HEP), ali i Hrvatske šume. HEP je u prosincu 2006. osnovao tvrtku kćer HEP OIE-Obnovljivi izvori energije, a isto je učinila i tvrtka Hrvatske šume osnovavši u ožujku 2007. tvrtku Šumska biomasa. Josip Dundović nadalje objašnjava kako će se novim dugoročnim programom gospodarenja šumama za razdoblje od 2006. do 2015. godine povećati proizvodnja ogrjevnog drva, granjevine, te ostataka pri sječi i izradi na više od 2,6 milijuna prostornih metara godišnje. Taj materijal može poslužiti kao energent za proizvodnju toplinske i električne energije. "Ukupni energetski potencijal šumske biomase za proizvodnju briketa ili peleta iznosi oko dva milijuna prostornih metara, što predstavlja mogućnost proizvodnje oko milijun tona briketa ili peleta godišnje", ističe. To je, naime, dostatno za zamjenu oko 500.000 litara loživog ulja ili 500.000 prostornih metara prirodnog plina. Također, dodaje, prema tim pokazateljima vidljivo je da će do 2010. godine proizvodnja biomase iznositi tri milijuna prostornih metara, što je gotovo dvostruko više nego 2006. godine.
www.privredni.hr


Biomasa (eng. biomass, njem. Biomasse) je u raznim izvornicima različito određena, ali se kao osnovna može navesti odrednica prema Uredbi o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (NN 140/97): 'Biomasa je gorivo koje se dobiva od biljaka ili dijelova biljaka kao što su drvo, slama, stabljike žitarica, ljušture itd.' Biomasa je obnovljivi izvor energije, a općenito se može podijeliti na drvnu, nedrvnu i životinjski otpad, unutar čega se mogu razlikovati: drvna biomasa (ostaci iz šumarstva, otpadno drvo); drvna uzgojena biomasa (brzorastuće drveće); nedrvna uzgojena biomasa (brzorastuće alge i trave); ostaci i otpaci iz poljoprivrede; životinjski otpad i ostaci. Danas se primjena biomase za proizvodnju energije potiče uvažavajući načelo održivog razvoja. Najčešće se koristi drvna masa koja je nastala kao sporedni proizvod ili otpad te ostaci koji se ne mogu više iskoristiti. Takva se biomasa koristi kao gorivo u postrojenjima za proizvodnju električne i toplinske energije ili se prerađuje u plinovita i tekuća goriva za primjenu u vozilima i kućanstvima. Postoje razne procjene potencijala i uloge biomase u globalnoj energetskoj politici u budućnosti, no u svim se scenarijima predviđa njezin značajan porast i bitno važnija uloga .Za usporedbu može poslužiti podatak kako je 1990. godine potrošnja energije u svijetu iznosila 376,8 EJ, a 2050. godine se prema raznim scenarijima očekuje potrošnja od 586 do 837 EJ.

Biodizel
Metilni ester repičinog ulja , poznatiji pod trgovačkim nazivom biodizel, dobiva se od ulja uljane repice ili recikliranog otpadnog jestivog ulja. Kemijski se opisuje kao monoalkoholni ester. Kroz proces esterifikacije, biljno ulje reagira s metanolom i natrijevim hidroksidom kao katalizatorom te nastaje ester masnih kiselina zajedno s ostalim nusproduktima: glicerolom, gliceridskim talogom i sapunom. Biodizel pripada skupini derivata srednje dugih, C 16 - C 18 lančanih masnih kiselina. Te molekule pokazuju strukturnu sličnost s molekulama mineralnog dizelskog goriva. Biodizel je gorivo za motorna vozila koje se dobiva od repičinog ulja ili drugih biljnih ulja esterifikacijom s metanolom. Pri tome nastaje gorivo koje ima svojstva jednaka onima klasičnog dizela iz mineralnog ulja. Može se koristiti u potpunosti kao zamjena za mineralni dizel ili kao smjesa s njim u različitim omjerima. Visoka mazivost biodizela u usporedbi s mineralnim uzrokuje manje trošenje klipova, brtvenih prstenova, stijenki cilindara i preciznih dijelova crpke za ubrizgavanje. Pri primjeni ponajviše treba na umu imati sljedeća osnovna svojstva: biodizel se može primijeniti gotovo u svakom dizelskom motoru, pri čemu za sam pogon vozilo ne zahtijeva nikakve izmjene; cijevi za gorivo i za povrat goriva iz crpke te brtve koje dolaze u dodir s gorivom treba zamijeniti materijalima prikladnima za biodizel kao što je fluor-kaučuk (trgovački naziv Viton), poznat i kao FPM-ECO-ECO, jer agensi u biodizelu, pogotovo pri povišenoj temperaturi, u roku od 6 do 10 mjeseci mogu uzrokovati propuštanje cijevi; biodizel je agresivan prema laku za karoserije pa pri ulijevanju goriva treba odmah obrisati poškropljene površine; ako se prethodno koristilo samo konvencionalno dizelsko gorivo, nakon prvih 1 do 2 punjenja spremnika biodizelom valja zamijeniti filtar za gorivo, zbog toga što biodizel može otopiti nečistoće zadržane u njemu; u pojedinim slučajevima može doći do razrjeđivanja motornog ulja i to kada je motor dulje vrijeme bio vožen samo s malim opterećenjem jer kao i kod konvencionalnog dizela, dolazi do prodora neizgorenog goriva u motorno ulje te slijedi razrjeđivanje, a tada treba skratiti rokove za izmjenu ulja koje proizvođač inače preporučuje; moguće je smanjenje snage motora za 3 do 5%, što povlači i proporcionalni porast potrošnje goriva; biodizel je bez aditiva zimi prikladan za primjenu na temperaturama ne nižima od -8 °C.

Bioplin
Bioplin (eng. biogas, njem. Biogas) nastaje procesom anaerobnog truljenja biomase i najčešće se sastoji od oko 60% metana, 35% CO 2 te 5% smjese vodika, dušika, amonijaka, sumporovodika, CO, kisika i vodene pare. Dobiveni se bioplin najčešće koristi za dobivanje toplinske i/ili električne energije izgaranjem u kotlovima, plinskim motorima ili turbinama. Njegova su svojstva kao goriva u uskoj vezi s udjelom metana. Ogrjevna je vrijednost izravno proporcionalna količini metana, a zbog ugljičnog dioksida manja je količina zraka potrebnog za izgaranje. Ogrjevna vrijednost bioplina kreće se od 25 do 26 MJ/m 3 normnom.

Alkoholna goriva
Etanol se može proizvoditi od tri osnovne vrste biomase: šećera (od šećerne trske, melase); škroba (od kukuruza); celuloze (od drva, poljoprivrednih ostataka). Sirovine bogate šećerima vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budući da već sadržavaju jednostavne šećere glukozu i fruktozu koji mogu fermentirati izravno u etanol. Sirovine bogate škrobom sadržavaju velike molekule ugljikovodika koje treba razložiti na jednostavne šećere procesom saharifikacije. To zahtijeva još jednu fazu u procesu proizvodnje što povećava troškove. Ugljikovodici u sirovinama bogatim celulozom sastavljeni su od još većih molekula i trebaju se konvertirati u šećere koji mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom hidrolizom. Najznačajnije biljne vrste koje se uzgajaju za proizvodnju etanola su šećerna trska, slatki sirak, cassava i kukuruz.

Osnovne faze u procesu proizvodnje etanola su: priprema sirovine; fermentacija; destilacija etanola.
Priprema sirovine je zapravo hidroliza molekula škroba enzimima u šećer koji može fermentirati. Uobičajena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacija u peći s običnim kvascem za proizvodnju 8 do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72 h fermentacije. Nakon toga slijedi destilacija tog alkohola u nekoliko faza čime se dobiva 95%-tni etanol. Za proizvodnju posve čistog etanola, kakav se koristi za miješanje s benzinom, dodaje se benzen i nastavlja destilacija te se dobiva 99,8%-tni etanol. Vodeća zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je Brazil, u kojem se svake godine proizvede više od 15 milijardi l. Oko 15% brazilskih vozila se kreće na čisti etanol, dok preostala koriste 20%-tnu smjesu s benzinom. Etanol se počeo proizvoditi kako bi se smanjila brazilska ovisnost o inozemnoj nafti i otvorilo dodatno tržište domaćim proizvođačima šećera. U SAD-u etanolske smejse čine oko 9% ukupne godišnje prodaje benzina i pretpostavlja se kako su američka vozila od 1979. godine do danas prešla približno 3 trilijuna km koristeći etanolske smjese. Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao što je drvo i neki ostaci iz poljoprivrede. Tehnologija je posve različita od one za proizvodnju etanola. Proizvodnja se odvija u dvije faze. U prvoj se sirovina konvertira u plinoviti međuproizvod iz kojeg se sintetizira metanol. Faza sinteze metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza rasplinjavanja još u razvoju. Takva istraživanja se provode u zemljama s velikim drvnim potencijalom kao što su Švedska i Brazil, a primjena takvih postrojenja se očekuje uskoro. Po mnogim su svojstvima etanol i metanol vrlo slični benzinu. Etanol se može koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz dodavanje benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje većeg udjela ili za pogon samo na etanol treba djelomično modificirati motor što poskupljuje cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%. Slično kao etanol, metanol se može koristiti kao dodatak benzinu ili kao posebno gorivo. Zbog ponešto drukčijeg načina izgaranja nego benzin mogu se pojaviti određene poteškoće koje se rješavaju dodavanjem određenih dodataka.

Drvna masa
Osnovne su značajke pri primjeni šumske ili drvne biomase kao energenta jednake kao kod svakog goriva: kemijski sastav; ogrjevna vrijednost (ogrjevnost); temperatura samozapaljenja; temperatura izgaranja; fizikalna svojstva koja utječu na ogrjevnost (npr. gustoća, mokrina i dr). Temeljna veličina za proračun energije iz određene količine drva jest njegova ogrjevnost (ogrjevna vrijednost). Najveći utjecaj na nju ima mokrina (vlažnost, udio vlage), potom kemijski sastav, gustoća i zdravost drva. Za naše podneblje i vrste drveća važno je za njegovu ogrjevnost utvrditi ubraja li se ono u listače ili četinjače, odnosno u meko ili tvrdo drvo, jer je udio pojedinih sastojaka pri tome različit, a različita je i tvar koja se može koristiti kao gorivo. Jedan od problema koji se pojavljuje pri određivanju toplinske energije dobivene iz šumske biomase predstavlja pretvorba prostornih u kubične metre.

Nedrvna masa
Na ogrjevne vrijednosti nedrvne biomase podjednako utječu udio vlage i pepela. Udio pepela u nedrvenim biljnim ostacima može iznositi i do 20% pa značajno utječe na ogrjevnost. Općenito, supstance koje čine pepeo nemaju nikakvu energetsku vrijednost. Osim ostale nedrvne biomase, u Hrvatskoj bi osobitu važnost mogli imati ostaci žitarica. Iskustva iz razvijenih zemalja, u Europi osobito Danske, pokazuju kako se radi o vrijednom izvoru energije koji se ne bi trebao zanemariti. Ilustrativan je stoga sljedeći primjer. Nakon berbe kukuruza na obrađenom zemljištu ostaje kukuruzovina, stablijika s lišćem, oklasak i komušina. Budući da je prosječni odnos zrna i mase (tzv. žetveni omjer) 53% : 47%, proizlazi kako biomase približno ima koliko i zrna. Ako se razluče kukuruzovina i oklasak, tada je njihov odnos prosječno 82% : 18%, odnosno na proizvedenu 1 t zrna kukuruza dobiva se i 0,89 t biomase kukuruza što čine 0,71 t kukuruzovine i 0,18 t oklaska. Iako je neosporno kako se nastala biomasa mora prvenstveno vraćati u zemlju, preporučuje se zaoravanje između 30 i 50% te mase, što znači da za energetsku primjenu ostaje najmanje 30%.
www.croenergo.eu 


Britanska tvrtka za preradu mesa i distribuciju hrane PDM Group investirati će 40 milijuna funti kako bi ojačala svoju mrežu ReFood anaerobnih digestora u Doncasteru, Widnesu i Istočnom Londonu. PDM-ov komercijalni direktor Philip Simpson izjavio je: "Otpadna hrana prepoznata je kao problem koji Velika Britanija mora riješiti budući da je dopuštanje truljenja na odlagalištima potpuni gubitak resursa. Anaerobna digestija pojavljuje se kao idealno rješenje koje rješava problem brzog truljenja i istovremenog dobivanja energije iz kontroliranih procesa. Naša tvornica u Doncasteru radi dobro, no zainteresirani smo za razvoj mreže ReFood anaerobnih digestora kako bi pružili regionalna rješenja za otpadnu hranu diljem Velike Britanije". Nova PDM-ova postrojenja u Widnes-u i Istočnom Londonu povećati će aktivnosti starijeg postrojenja u Doncasteru uzimajući otpadnu hranu od lokalnih trgovaca, restorana, hotela i kućanstava te pretvarajući istu u obnovljivi izvor energije za nacionalnu mrežu i gnojivo bogato hranjivim tvarima. Pojedinačno PDM-ova postrojenja za anaerobnu digestiju imaju kapacitet proizvodnje 4 MW-ta energije, uz godišnju preradu 90.000 tona otpadne hrane. Izgradnja oba postrojenja započeti će ove jeseni, dok će punu operativnost dostići 2013. Na lokaciji u Widnesu očekuje se i izgradnja središta za recikliranje otpadne hrane koja će uključivati obradu, pretvorbu biomase u energiju te anaerobnu digestiju.
www.croenergo.eu


Europska komisija početkom je tjedna usvojila strategiju koja će europsku ekonomiju pomaknuti prema većem i održivom korištenju obnovljivih izvora energije. Plan se fokusira na tri ključna aspekta: razvoj novih tehnologija i procesa za bioekonomiju; razvoj tržišta i konkurentnosti u sektoru bioeknomije; poticanje kreatora politika i dionika na prisniji rad. Komisijin strateški i akcijski plan "Inovacijama do održivog rasta: Bioekonomija za Europu", ističe dosljedan, međusektorski i interdisciplinarni pristup problematici. Cilj je inovativnije gospodarstvo sa nižom razinom emisija štetnih plinova, usklađivanje zahtjeva za održivom poljoprivredom i ribarstvom, sigurnost hrane te održivo korištenje obnovljivih bioloških resursa za industrijske svrhe uz osiguravanje biološke raznolikosti i zaštite okoliša. Máire Geoghegan-Quinn, povjerenica za istraživanje, inovacije i znanost, izjavila je: "Europa treba napraviti prijelaz u post-naftno gospodarstvo. Veće korištenje obnovljivih izvora energije više nije samo opcija, već nužnost. Moramo povesti prijelaz sa fosilnih na biološka društva uz pomoć inovacija i istraživanja kao motora procesa. Radi se o dobrobiti našeg okoliša, naše hrane, energetskoj sigurnosti, ali i europskoj konkurentnosti u budućnosti". Pojam "bioekonomija" označava gospodarstvo koje koristi biološke resurse iz zemlje i mora te otpad kao ulazne parametre u proizvodnji hrane i krmiva, industriji i proizvodnji energije. Termin obuhvaća i korištenje biološki baziranih procesa u održivoj industriji. Bio-otpad kao primjer ima značajan potencijal kao alternativa kemijskim gnojivima ili za pretvorbu u bio-energiju, a može zadovoljiti i 2% EU cilja o korištenju obnovljivih izvora energije. Bioekonomija u Europi već sada ostvaruje promet od gotovo 2 bilijuna eura i zapošljava više od 22 milijuna ljudi, to jest 9% ukupno zaposlenih osoba u EU. Grane bioekonomije uključuju poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, proizvodnju hrane, celuloze i papira, kao i dijelove kemijske, biotehnološke i energetske industrije. Svaki euro koji EU ulaže u istraživanja i inovacije u bioekonomskom sektoru prema nekim procjenama aktiviraju 10 eura dodatne vrijednosti u bioekonomskom sektoru do 2025.
croenergo.eu

U brodogradilištu u njemačkom Kielu rađa se dosad najveći solarni brod koji će iduće godine krenuti na plovidbu oko svijeta da bi dokazao što se može s energijom Sunca. Ovo nije samo tehnološki niti sportski projekt Autorima je stalo do propagiranja osjetljivog pristupa izvorima koji su pred iscrpljenjem. Htjeli bismo biti Phileas Fogg 21. stoljeća'', objašnjava Švicarac Raphael Domjan, aludirajući na roman Julesa Vernea ''Put oko svijeta u 80 dana''. Duhovni otac projekta ''PlanetSolar'', ipak, u plovidbi na sunčev pogon vidi nešto mnogo važnije od kurioziteta. ''Za razliku od Vernea, to nije fantazija, a i nama nije samo do avanture. Rezultati naših napora mogu koristiti životnoj sredini, time i čovječanstvu. Danas kada su fosilna goriva na izmaku, hoćemo dokazati da postoji razumna alternativa. Mogao bi to biti simboličan korak u bolju budućnost." Prvi je oplovio svijet od 1519. do 1522. godine portugalski moreplovac Ferdinand Magellan. No, ako želimo biti sasvim precizni, prvenstvo, ipak, više pripada njegovu baskijskom navigatoru Juanu Sebastianu Elcanu koji je posljednji preostali jedrenjak Magellanove flote doveo do cilja, jer je Magellan umro tijekom putovanja. Nastojanje da se uskrsnu jedra kao jeftini i čisti pogon komercijalnih plovila i dalje je prisutno, ali s krupnim hendikepom - vjetar ne puše uvijek u ispravnom smjeru i potrebnom snagom. A, na čekanje na vjetar u vrijeme koje se izjednačuje s novcem, nitko nije spreman. Zato se rađa sve veći broj eksperimentalnih brodova na pogon električnom energijom, dobivenoj iz solarnih fotonaponskih ćelija. Za razliku od jedara, viškovi energije se mogu ''uskladištiti'' u akumulatorima za lošija vremena, odnosno noć i oblačne dane.

Perspektivno sredstvo
Zasad je, međutim, većina solarnih brodova namijenjena samo za unutrašnju ili priobalnu plovidbu. Mnogo pouzdanije manevriraju u opasnim priobalnim vodama. Najveću snagu je na otvorenom moru dosad, što je malo poznato, demonstrirao solarni brod Sun21 koji je za 21 dan 2007. godine preplovio Atlantik trasom dugom 7000 morskih milja (oko 12.960 km). Put oko svijeta je, međutim, višestruko veći izazov, koji dosad niti jedno solarno plovilo nije bilo spremno prihvatiti. Za takav pothvat brod mora bit provjeren tijekom dužih plovidbi...''Solarni brodovi su izuzetno perspektivno prometno sredstvo budućnosti'', tvrdi glasnogovornica ovog projekta Delia Collard. ''Naše društvo je nezdravo, ovisno o fosilnim gorivima koja štete životnoj sredini. Vrijeme je da se uvjerljivo demonstriraju prednosti alternativnih izvora energije u morskom prometu". ''Počeli smo sami sebe pitati kakve će biti tehnologije sutrašnjice, a ovime nudimo odgovor'', dodaje Raphael Domjan, vođa projekta. Ovaj 37-godišnji avanturist promijenio je mnoštvo zanimanja, od vozača hitne pomoći preko planinskog vodiča do ekološkog aktivista. U ožujku 2003. utemeljio je kompaniju PlanetSolar za gradnju najvećeg plovila na sunčevu energiju i postao njezin predsjednik. Istodobno on će biti jedan od dvojice članova posade koja će krenuti na plovidbu oko svijeta. Drugi čovjek na palubi je poznati jahtaš Gerard d´Aboville, koji je postao slavan nakon što je 1980. sam u malom brodu preplovio Atlantik. Drži rekord u preplovljavanju Pacifika jedrenjakom, a sudjelovao je i na motociklu na nekAoliko relija Pariz-Dakar. Posljednjih godina posvetio se zaštiti oceana, a plovidba PlanetSolarom je za njega ''osobni doprinos u cilju upozoravanja javnosti na potrebu rješavanja ekoloških problema''.

Vodeno "glačalo"
Oploviti svijet nije jednostavno ni pola milenija od Magellana. A PlanetSolar je već sada nositelj jednog rekorda – s dužinom od 30 metara i potiskom od 60 tona, to je najveće solarno plovilo koje je iz projekta ušlo u fazu gradnje. Brod se rađa u kielskom brodogradilištu ''Knierim Yachtbau'', a glavni investitor je švicarska tvrtka Rivendell Holding AG, specijalizirana za ulaganja u alternativne energije. Gradnju plovila, koje će koštati 13 milijuna dolara, podržavaju i drugi sponzori, zagrijani za ideju solarne plovidbe oko svijeta. Nije nimalo jednostavno projektirati netradicionalni solarni brod ali tako da sama gradnja ne smije biti veći udarac i za investitora i za životnu sredinu nego što je u stanju kompenzirati uštedu od solarnog pogona. Zato se krenulo u računalno modeliranje što je obavila tvrtka Autodesk s programima za 3D projektiranje.Među ostalim značajnim sudionicima projekta jesu i švicarski proizvođač satova i precizne mehanike Candino, internetska tvrtka Horus Network, švicarsko Ministarstvo vanjskih poslova, francusko Ministarstvo za životnu sredinu, francuska organizacija za istrživanje mora IFREMER, Europska svemirska agencija ESA... Magellan bi se čudom čudio nad izgledom solarnog broda. PlanetSolar je, istina, iste veličine kao jedrenjak Victorio kojim je Elcan dovršio oplovljavanje svijeta, ali nisu ni izdaleka slični. ''Solarac'' najviše od svega podsjeća na prevrnuto glačalo, čiju ravnu ploču prekrivaju silicijski solarni članci čija učinkovitost premašuje 22 posto (obični članci koji su u prodaji daju 17 posto). U vodi ''glačalo'' nose dva duga vitka plovka načinjena od karbonskih vlakana koji su već gotovi. Skoro je zgotovljen i trup broda s boravišnim prostorom. Podaci o brodu su još uvijek dosta šturi; ljubitelje jahti i alternativnih energija zanima sigurno dosta stvari, koje, međutim, sudionici projekta još nisu spremni obznaniti. Također se još uvijek precizira trasa plovidbe oko svijeta, iako je u grubim potezima poznata. Startat će, kako se predviđa, u proljeće 2010. godine iz francuskog Marseillea. Odatle će ploviti Sredozemnim morem, izaći kroz Gibraltar i onda preko Atlantika do Paname. Nakon što preplovi Pacifik nastavit će Južnokineskim morem do Indijskog oceana, potom Crvenim morem do Sueskog kanala i po izlasku na Sredozemno more natrag prema Marseilleu. Trasa plovidbe držat će se što bliže ekvatoru i ići će zapadnim smjerom, to jest, protiv zračnog strujanja, izazvanog rotacijom planeta.Time bi PlanetSolar trebao demonstrirati prednosti solarnih plovila nad klasičnim jedrenjacima. U stvarnosti ova dva principa ne konkuriraju međusobno. Upravo naprotiv. Već sada se u laboratorijama rađaju nove supertanke, elastične fotonaponske folije od kojih će se praviti brodska jedra. Jedrenjaci budućnosti prema potrebi izlagat će jedra suncu ili vjetru. Ovo nije samo tehnološki niti sportski projekt. Autorima je stalo, prije svega, do prosvjećivanja i propagiranja osjetljivog pristupa životnoj sredini i izvorima koji su pred iscrpljenjem. Zato je važan dio projekta putujuća izložba ''Planet Solar Village'' koja već ovog ljeta počinje propagirati alternativne izvore širom Europe, a kad brod isplovi, pratit će ga po lukama usput. Prema itineraru putovanja računa se s dužim zadržavanjima u New Yorku, Šangaju, Singapuru i drugim velikim gradovima u kojima će posada držati predavanja i promovirati alternativne tehnologije. Računa se i da će odabrani gosti biti provozani na sunčev pogon. Sigurno je kako PlanetSolar neće tući rekorde u brzini plovidbe oko Zemlje koja će trajati 120 dana. No, i Fogg bi, vjerojatno, to zakašnjenje od 40 dana odobrio.

Prva solarnaplovidba oko svijeta

Još u rujnu prošle godine Gadgeterija je objavila tekst o pustolovini ovog zelenog plovila punog imena Tûranor PlanetSolar. Svoj put je ubilježio ne samo slavodobitnim povratkom u matičnu luku u Monacu, već i s četiri nova Guinnessova rekorda, bliskim susretom s naoružanim gusarima. Kruženjem morima što je moguće bliže ekvatoru, uspio je i stati na šest kontinenata kako bi promovirao korištenje sunčeve energije. Vrijedi podsjetiti kako je riječ o najvećem plovilu ove vrste – dugom 31m, širokom 15m i teškom 95 tona. Ukupna površina čvrstih solarnih panela je preko 500 kvadratnih metara, a izrada broda je trajala 14 mjeseci. Pustolovina je mogla doći kraju prilikom susreta s gusarima, no zahvaljujući zaštiti i pažljivom organiziranju kobni susret je izbjegnut. Više o pustolovinama posade (uključujući sve detalje o brodu i ovom susretu) se moglo pratiti na službenoj stranici. Tûranorova sudbina je za sada nepoznata, a mogao bi završiti u rukama znanstvenika ili pak u rukama nekoga tko će brod oblikovati u superluksuznu jahtu. Ako se pita gadgetomane, bolje rješenje je ovo prvo. Budući ime duguje trilogiji "Lord of the Rings" i predstavlja "pobjedu" ili "sunčevu moć", stati na samo jednoj prekretnici bi bilo besmisleno.
www.gadgeterija.net

 

 

Najveći brod pokretan Sunčevom energijom
MS Turanor Planetsolar je najveći na svijetu brod pokretan isključivo Sunčevom energijom - 516 kvadratnih metara solarnih fotonaponskih panela daje 120 kW. Radi se o katamaranskom obliku trupa broda koji je konstruirao Craig Loomes iz Novog Zelanda, te koji je pokretan samo solarnom energijom 2012. godine krenuo na put oko svijeta. Pokretan je isključivo zrakama Sunca čija se energija na fotonaponskim ćelijama pretvarala u električnu energiju koja se koristi za pokretanje ovog broda. Tijekom ljeta 2013. godine MS Turanor Planetsolar planira nastaviti svoje putovanje i istovremeno sudjelovati u ekološkoj kampanji za čišćenje europskog mora kao projekt pokrenut od strane Fondacije koja se zalaže za mora i oceane bez otpadnih voda, te ima u planu do 2020. godine u potpunosti rješiti problem štetnih otpadnih voda koje se ispuštaju u Sredozemno more. Solarni brod MS Turanor Planetsolar služi kao znanstvena platforma koja je dio projekta 'Planetsolar Deepwater Expedition' koji vodi profesor i klimatolog Martin Beniston s University of Geneva. Brod će poslužiti za mjerenje vodenih struja, kao i pravce kretanja te količine ispuštenih štetnih otpadnih voda.
Automania.hr

Još su nepune dvije godine ostale do početka Olimpijskih igara u Londonu, a pozornost svjetske javnosti počeli su privlačiti projekti vezani uz sljedeće Igre kojima će 2016. domaćin biti brazilski Rio de Janeiro. Na nedavnom međunarodnom natječaju za službeno arhitektonsko rješenje OI 2016. Švicarski je arhitekt Rafael Schmidt iz tvrtke RAFAA prijavio zadivljujuću strukturu za koju vjeruje kako bi mogla Rio pretvoriti u simbol ekološke održivosti. Naime, nakon domaćinstva "Earth summita" Ujedinjenih naroda 1992. godine, Rio de Janeiro ponovno želi biti polazna točka globalnog ekološkog pokreta i održivog razvoja urbane gradnje, a mogao bi postati i simbol prvih "zelenih" olimpijskih igara. Smješten na otoku Cotonduba, u zaljevu ispred Rio de Janeira, 105 metara visoki Solar City Tower s umjetnim vodopadom dizajniran je tako da pozdravi svakog posjetitelja ovog uzbudljivog brazilskoga grada, bez obzira dolazi li zrakom ili morem. Toranj je kreiran oko solarnog postrojenja koje će proizvoditi dovoljno energije za sve njegove potrebe tijekom dana, kao i za buduće olimpijsko selo, a višak će se koristiti za pumpanje morske vode u tankove na vrhu tornja. Tijekom noći ta će se voda ispuštati i pokretati turbine koje će proizvoditi energiju za osvjetljavanje Rio de Janeira. Voda će se u posebnim prilikama ispuštati i kreirati spektakularni vodopad s vrha tornja koji bi predstavljao simbol snage prirode. Pristup ovom ekološkom solarnom tornju bio bi s trga i amfiteatra koji će se nalaziti 60 metara iznad razine mora, a koristit će se za društvena okupljanja i različite događaje. S morske strane tornja, iza vodopada, nalazit će se kafeterija i trgovine. Liftovi će posjetitelje prevoziti na vrh gdje će se nalaziti vidikovac s pogledom na ocean i Rio de Janeiro, a kroz staklenu šetnicu će se moći vidjeti i vodopad. Špekulira se kako bi izgradnja ovog spektakularnog tornja mogla započeti već ove godine, premda službenih informacija o tome zasad još nema, ali nema sumnje kako će se s njega, bude li zaista izgrađen, pružati fantastičan pogled na Copacabanu, jednu od najslavnijih plaža svijeta.

www.slobodnadalmacija.hr

Rijeka Sava u sljedećih će nekoliko godina postati najvažniji izvor električne energije za sjeverozapadnu Hrvatsku i južnu Sloveniju. Tako bi se do 2020. godine 25 posto Slovenaca i 23 posto građana sa šireg zagrebačkog područja opskrbljivalo strujom iz tog obnovljivog izvora. Naime, Hrvatska sukladno Strategiji energetskog razvoja Hrvatske, koju je 16. listopada 2009. donio Hrvatski sabor, početkom 2013. godine planira započeti projekt gradnje četiriju hidroelektrana na zagrebačkom području (HE Podsused, HE Prečko, HE Zagreb i HE Drinje), koje bi bile sagrađene u roku od 8 do 15 godina. Procijenjena investicija iznosi oko 700 milijuna eura, a veliki bio dio novca došao iz EU-ovih fondova. Godišnja bi proizvodnja četiriju hidroelektrana bila oko 610 GWh, što je gotovo četvrtina sadašnje potrošnje struje na zagrebačkom području. Slovenija je već u tzv. donjoj Savi sagradila HE Boštanj i HE Blanca, dok je HE Krško u gradnji. Preostale dvije HE Brežice i HE Mokrice trebale bi biti sagrađene do 2018. godine. Tako Slovenija već sada iskorištava 22 posto vodnoga kapaciteta Save, kojim pokrije 5 posto slovenskih potreba za električnom energijom. Hidroelektrane koje će biti sagrađene u Hrvatskoj u sklopu su projekta »Rješenja za regulaciju i korištenje rijeke Save na području Zagreba«. Princip takvog lančanog slijeda hidroelektrana omogućit će stepenasti vodeni režim rijeke Save. Osim po pružanju električne energije, odnosno osiguravanju dostatne opskrbe strujom, Sava bi svojim kapacitetom povećala konkurentnost energetskog sustava, održivost energetskog razvoja te omogućila električnu energiju po konkurentnoj cijeni. Sava će pridonijeti i razvoju poljoprivrede uz njezine obale. Naime, riječ je o dovoljnom vodenom kapacitetu za navodnjavanje obližnjih poljoprivrednih površina. Uskoro bi trebao početi i projekt uređenja Save, koji uključuje zaštitu od poplava za područje veće od 3000 hektara, osiguravanje poželjnog vodostaja potrebnog i za hidroelektrane, ali i za razvoj turizma, sporta i ribolova. Također, osigurala bi se dostatna opskrba pitkom vodom, uredila odlagališta otpada, ali i poradilo na boljoj prometnoj povezanosti obala rijeke. Vrijednost projekta uređenja Save procijenjena je na oko 800 milijuna eura. Kako bi Sava bila što kvalitetnija, brinu se već u Sloveniji gradnjom pročišćivača i praćenjem kakvoće vode te se konstantno ažuriraju podaci o stanju okoliša i prekograničnom utjecaju. O toku Save kroz dvije države brine i međudržavno povjerenstvo Slovenije i Hrvatske.

www.vjesnik.hr

U Težačkoj ulici u Murteru postavljeno je 20 stupova solarne javne rasvjete, prve takve u Hrvatskoj, čime se Općina Murter-Kornati, uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, priključila europskim sredinama koje su prepoznale ovaj ekološki i energetski učinkovit model kakav protežira Europska unija. Da su se odlučili za konvencionalnu javnu rasvjetu, investicija bi ih stajala između 200.000 i 250.000 kuna na što bi se dodao trošak električne energije, održavanja...Samo godišnji računi za klasičnih 20 rasvjetnih tijela u Težačkoj ulici iznosio bi prosječno oko 80.000 kuna. To znači da će se ova investicija, vrijedna ukupno 400.000 kuna, isplatiti u samo nekoliko godina, a projekt postavljanja solarne javne rasvjete ići će dalje. Plan je da se na isti način osvijetle sve neosvijetljene ulice u turističkom Murteru. Da je riječ o povoljnijem projektu svjedoči nam i Ivo Božikov, načelnik Općine, koji ističe brojne prednosti ovakvog oblika javne rasvjete. Osim što više nema računa za potrošenu struju, nema troškova održavanja, nema kopanja kanala za polaganje kabela, a s 20 solarnih stupova emisija CO2 u atmosferu smanjuje se za visokih 80 tona u 10 godina. »Iako su brojke skromne, želja nam je bila da se uključimo u krug gradova koji su već prepoznali i primijenili ekološke i energetski učinkovite sustave rasvjete. Zbog blizine Kornata, u našu općinu dolazi velik broj ekološki osviještenih turista koji će biti ugodno iznenađeni ovim našim novim projektom«, dodaje načelnik Božikov te dodaje da solarni stupovi imaju vlastite baterije od 150 ampersati, koje na ovom području mogu trajati 7 dana i kada je vrijeme potpuno oblačno. Svaki stup ima i električni luksomat, koji ovisno o potrebi smanjuje potrošnju struje. Umjesto standardnih žarulja koristi se LED tehnologija, koja ima vijek trajanja od 50.000 radnih sati, tj. 12 godina. Prednost solarne javne rasvjete je i u njezinoj autonomnosti, prenosiva je i nema štetnih emisija. Šibensko-kninsko područje, inače, ima najveću godišnju osunčanost u Hrvatskoj. U Općini kazuju da postoje i manje zahtjevna rješenja koja će se najvjerojatnije primijeniti u dijelovima Murtera u kojima se nalaze vikend-naselja, u kojima bi nova rasvjeta radila 8 sati, što je dovoljno za tamošnje potrebe. Solarnu elektranu postavit će i na zgradi Općine, a višak električne energije prodat će izravno HEP-u.  Primjenom ovog modela javne rasvjete postiže se veći stupanj ekološkog osvještenja, što je jedan od naših ključnih ciljeva«, kazuje za Vjesnik donačelnica Dragica Bašić. Ističe i sljedeći projekt u koji su već zakoračili, a odnosi se na postavljanje solarne elektrane na krovu zgrade Općine, koji će proizvoditi 9,5 kilovata solarne energije za potrebe općinskih službi. »Višak proizvedene struje izravno će se prodavati HEP-u, što je još jedan oblik samoodržanja otočne sredine kakva je naša«, dodaje Bašić, ističući da će se i ovim projektom smanjiti troškovi za električnu energiju koji čine značajnu stavku u ukupnim troškovima. Investicija je vrijedna 320.000 kuna s PDV-om. Murter će tako, ponovo prvi u državi, na općinskom krovu instalirati mini-solarnu elektranu. Projekt je još u rujnu prošle godine kandidiran kod Fonda za energetsku učinkovitost, a odgovor se očekuje vrlo skoro. Donačelnica Bašić kaže da razmišljaju i o povezivanju krovova susjednih objekata, čime bi dobili elektrane veće snage, a time bi ujedno otvorili put prema financiranju izu europskih fondova.

www.vjesnik.hr

Primorsko-goranska županija, posebice otoci, obiluje malim izoliranim naseljima, pa i pojedinačnim objektima izdvojenim od bilo kakva naselja. U takvim okolnostima opskrba električnom energijom iz autonomnih sustava koji iskorištavaju energiju vjetra i/ili sunca može biti atraktivno rješenje i kao koncept i cjenovno. Za takve sustave sve više je zainteresiranih i među onima koji već imaju priključak na električnu mrežu, ali je postati energetski neovisan njihovo opredjeljenje. To je, među ostalim, u srijedu u Rijeci naveo Nikola Karadža iz Energetskog instituta »Hrvoje Požar« predstavljajući brošuru »Mali vjetroagregati i fotonaponski moduli za autonomne aplikacije na otocima Primorsko-goranske županije«, koja svima koji razmišljaju o vlastitoj proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora nudi brojne praktične informacije o sustavima koji postoje na tržištu, kao i osnove za procjenu koštanja takvih sustava. Imamo potencijale vjetra, sunca i valova mora, pa smo ovom brošurom naručenom u EIHP-u željeli stvoriti stručnu podlogu za razvoj. Male vjetroelektrane posebno su pogodne na malim otocima, gdje na taj način promišljamo održivost. To nije samo političko pitanje nego i pitanje struke. No, ako država ne bude sufinancirala takve investicije, taj će sustav teško zaživjeti, iako je pogodan za mjesta u kojima nema elektrifikacije«, poručio je ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Mladen Črnjar. Tome je dodao da je Zavod započeo proces izrade novog županijskog prostornog plana. Nestabilne, ali uglavnom rastuće cijene nafte, plina i ugljena, kao i problem klimatskih promjena nalažu postupno napuštanje fosilnih goriva, odnosno nameću sve snažnije oslanjanje na vlastite obnovljive izvore energije. Takav razvoj događaja u energetici mora se reflektirati i na prostorno planiranje. Upravo stoga je Zavod pokrenuo izradu stručnih podloga kojima bi se stvorili prostorno- planski preduvjeti za lakšu primjenu obnovljivih izvora energije u Primorsko-goranskoj županiji. »Žalosno je da po tom pitanju Hrvatska znatno zaostaje za mnogim zemljama Europe i svijeta općenito. Tradicionalno smo na nafti, nešto malo na plinu, a još uvijek imamo termoelektrane na ugljen. Mi smo jedna od rijetkim županija koja promišlja primjenu obnovljivih izvora energije, ali još uvijek nismo realizirali ni jedan objekt«, kazao je Črnjar. Višnja Šteko iz tvrtke OIKON kazala je da će se prvi praktični pokušaj da se energetske potrebe jednog otočnog naselja u potpunosti zadovolje iz obnovljivih izvora učiniti na Unijama. Pilot-projekt koji Županija priprema za otok Unije bit će prvi koji teži ostvarivanju samodostatnosti jednog otoka u njegovim osnovnim potrebama. Predstavljajući Studiju mogućnosti korištenja prostora za gradnju sunčanih elektrana na području Primorsko-goranske županije, Višnja Šteko je kazala da investiranje u sunčane elektrane postaje cjenovno sve atraktivnije. Dodala je da su investitorima privlačniji veliki kapaciteti (od nekoliko MW), nego više manjih. Sunčane elektrane velikih kapaciteta zauzimaju velike površine koje trebaju biti relativno ravne, na područjima koja imaju puno sunčanih dana godišnje, blizu postojeće dalekovodne mreže. Karadža je, pak, naglasio da Hrvatska uvozi oko 30 posto električne energije, a da su potrebe svake godine sve veće, zbog čega je nužno okretanje obnovljivim izvorima energije.

www.vjesnik.hr

Kombinacija tehnologija za napajanje udaljenih sela i elektroenergetski sustav koristi više isprekidanih obnovljivih izvora. Inženjeri u Velikoj Britaniji i Indiji nadaju se da će kombinirati tehnologije proizvodnje energije iz sunca, biomase i vodika za napajanje udaljenih sela. Tim na čelu s Heriot-Watt Sveučilištem je dobio 1.3 milijuna funti od EPSRC-a za razvoj integriranog elektroenergetskog sustava koji koristi više isprekidanih obnovljivih izvora za proizvodnju kontinuiranog protoka energije. Ideja je da koristiti solarnu energiju tijekom dana i energiju biomase iz lokalnih izvora organskih materijala tijekom noći. Svaki višak solarne električne energije može biti pohranjen tako da se koristi za proizvodnju vodika za upotrebu u nuždi. 'Jedan od glavnih problema u obnovljivim izvorima energije je što su svi izvori isprekidani,' izjavio je voditelj projekta dr. Tapas Mallick od Heriot-Watt Škotskog instituta za istraživanje solarne energije za The Engineer. "Ono što želimo postići je korištenje dva različita obnovljiva izvora, tako da će napajanje za neko zabačeno selo biti dostupno 24/7". Heriot-Watt tim razvija novu tehnologiju solarnog koncentratora za koju se nada da će imati relativno visoku učinkovitost od 30-35 posto. Partneri u Leeds Sveučilištu rade na postrojenju biomase i istraživači na Nottingham Sveučilištu proučavaju hibridno-bazirane metalne otopine skladištenje vodika. Ova tehnologija će tada morati biti integrirana u 15-20kW sustav za koji tim se nada da će biti u mogućnosti pružiti malu količinu električne energije - dovoljno snage za dvije žarulje i ventilator - za 80 domaćinstava. 'Ima jako puno drugih elemenata - na primjer, teorijsko modeliranje za svaku komponentu, upravljanje vodama, upravljanje toplinom i istraživanje na razini komponente', rekao je Mallick. Velik dio ovog rada bit će proveden od strane timskih partnera na Visva-Bharati Sveučilištu u Zapadnom Bengalu, u Indiji. Projekt će trajati tri godine, uključujući i šest mjeseci testiranja konačnog sustava, a sredstva Velike Britanije će biti popraćena s oko 90 milijuna rupija (1.25 milijuna funti) iz Indije.
www.croenergo.eu

Katastrofa koja se 11. ožujka 2011 dogodila u Japanu, čiji je obalni pojas nakon potresa pogodio snažni tsunami u kojem je stradala nuklearna elektrana Fukushima Daiichi, potaknuo je stručnjake da još jednom sagledaju sve argumente 'za' i 'protiv' energije koja se proizvodi u nuklearkama.  Oči javnosti uprte su u sadašnje nuklearne elektrane od kojih su neke stare i više od 30 i 40 godina pa je razumljiv strah onih koji žive u njihovoj blizini. Nakon japanske katastrofe raste i broj zagovornika obnovljivih izvora energije, koji bi zamijenili nuklearke ali i termoelektrane na ugljen koje se smatra ekološki najštetnijima. Kad je riječ o ekološkim prihvatljivim energetskim izvorima, nuklearke se smatra vrlo čistima i od njih su čistije samo elektrane na plin. Akademik Vladimir Paar, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, za Vjesnik govori da se tek sredinom 21. stoljeća može očekivati novi obilniji i ekološki čist izvor energije koji neće biti ni isuviše skup. Dakle, tek sredinom stoljeća može se očekivati komercijalna gradnja fuzijskih elektrana. Kao posebno obećavajući Paar navodi projekt ITER - demonstracijske fuzijske elektrane čiji prototip zajednički financiraju i grade Europska unija, SAD, Rusija, Kina, Japan, Indija i Južna Koreja. Prema riječima akademika Paara, projekt se već nekoliko godina provodi u Francuskoj, u blizini Marseillea. Predviđeni rok gradnje tog energetskog objekta je 10 godina, a potom bi 20 godina trajala probna proizvodnja. »Riječ je o tehnologiji prema kojoj ni u jednom trenutku u energetskom uređaju ne smije biti više od djelića grama nuklearnoga goriva, za razliku od današnjih nuklearki koje imaju pedesetak tona toga goriva. To znači i da u fuzijskoj elektrani katastrofa nije moguća«, kaže Paar. Na kojim temeljima počiva fuzijska elektrana? »Demonstracijska fuzijska elektrana za gorivo rabi deuterij i tricij, dva teška izotopa vodika. Atomske jezge vodika - deuterija i tricija - spajaju se u atomske jezgre helija. Deuterij se može dobiti iz obične ili morske vode za što su rezerve raspoložive za naredne milijune godina, a tricij koji je radioaktivan dobiva se iz sekundarne nuklearne reakcije u omotaču reaktora napravljenom od litija. Tricij bi se proizvodio pri samom radu elektrane uz korištenje litija. U takvoj proizvodnji goriva bi bilo dostatno za tisuće godina, a proizvod fuzije bio bi helij koji nije kemijski štetan, niti je radioaktivan. Neutroni koji će nastajati fuzijom vodika, pri nailasku na unutarnje stijenke reaktorske posude stvarali bi gotovo tisuću puta manje radioaktivnosti, nego današnje nuklearke. U fuzijskom reaktoru bilo bi u svakom trenutku manje od grama goriva pa ne bi bilo ni mogućnosti katastrofe kakva je sada u Japanu«, objašnjava Paar. Osim tog megaprojekta, drugih većih projekata alternativnog energetskog predznaka nema. Gradnja vjetroelektrana u cijelom je svijetu energetski i investicijski hit, međutim riječ je o maloj ukupnoj snazi struje proizvedene iz vjetroturbina. Na upit trebamo li se više okrenuti gradnji alternativnih energetskih objekata ili proizvodnju energije i dalje dobrim dijelom temeljiti na NE, akademik Paar odgovara kako je to pitanje prije svega ekonomske prirode. Poznato je, kaže, da je električna energija koja se dobiva iz elektrana na ugljen i nuklearki najjeftinija. Paar podsjeća i da već desetljećima traje sukob nuklearnog lobija i lobija fosilnih goriva (ugljen, nafta, plin). Potonji preuveličava opasnost od nuklearne energije, naročito opasnost od malih doza zračenja, a nuklearni lobi pak preuveličava opasnost od globalnog zagrijavanja zbog korištenja fosilne energije. Ostali energetski izvori ili ne mogu dalje brzo rasti, kao što je to slučaj s hidroenergijom. ili im je, kao u slučaju obnovljivih izvora, cijena korištenja previsoka. Vjesnikov sugovornik podsjeća na potez francuskog predsjednika koji je u posljednje vrijeme isticao prednosti nuklearne elektrane kao izvora čiste energije koja će u znatnoj mjeri zamijeniti uporabu ugljena i nafte kojima se pripisuje efekt staklenika. Obično se, komentira Paar, prešućivalo da nuklearke predstavljaju hipotetsku opasnost (ma koliko ona bila mala) da zbog kvara, prirodne nepogode ili terorističkog napada izazovu katastrofu jer se u reaktoru nalazi velika količina visokoradioaktivnog otpada. U slučaju prestanka hlađenja, prijeti taljenje radioaktivne unutrašnjosti reaktora i prodor radioaktivnosti iz reaktorske posude u okoliš. Japanska katastrofa pokazala je da je mogućnost havarije ozbiljnija nego što se to dosad smatralo.

www.vjesnik.hr

Ugledni hrvatski fizičar akademik izjavio je da je japanska katastrofa pokazala da je mogućnost kastrofe ozbiljnija nego se dosad smatralo. "Zato se tijekom sljedećih desetljeća može očekivati rast cijene energije, povećano korištenje skupljih alternativnih izvora i netradicionalnih fosilnih goriva, s posljedicama na gospodarstvo. Paralelno se može očekivati porast važnosti i vrijednosti prirodnih resursa kao što su šume, pitka voda, plodna i ekološki prilično čista zemlja, more, kojima je Hrvatska vrlo bogata!", izjavio je upitan što znači japanska nuklearna katastrofa za budućnost energetike. Paar napominje kako se u drugoj polovici 21. stoljeća mogu očekivati novi obilni i ekološki čisti izvori energije - fuzijske elektrane, gdje bi se atomske jezgre vodika, deuterija i tricija, spajale u atomske jezgre helija. Deuterij se dobiva iz obične vode, tricij bi se proizvodio pri samom radu elektrane uz korištenje litija. Goriva bi bilo dovoljno za tisuće godina, a proizvod fuzije bio bi helij koji nije niti kemijski štetan niti radioaktivan. Neutroni nastali fuzijom vodika, naletom na unutarnje stijenke reaktorske posude, kako objašnjava, stvarali bi gotovo tisuću puta manje radioaktivnosti nego današnje NE. U fuzijskom reaktoru bilo bi u svakom trenutku manje od grama goriva, pa ne bi bilo mogućnosti katastrofe. Ozbiljni kandidat je fuzijska elektrana ITER čiji prvi demonstracijski prototip u Francuskoj zajednički grade EU, SAD, Rusija, Japan, Kina, Indija i Južna Koreja, rekao je. "Predviđa se desetak godina do završetka gradnje i zatim dvadesetak godina za probnu proizvodnju električne struje. Krene li sve prema očekivanju, sredinom 21. stoljeća moglo bi se početi gradnjom komercijalnih fuzijskih elektrana", izjavio je. Po Paarovim riječima trenutno stanje energetike karakterizira prijelazna faza - na raspolaganju su dva energetska izvora koja su tržišno konkurentna, a mogu tijekom sljedećih nekoliko desetljeća znatno rasti - to su fosilna goriva, ugljen, nafta, zemni plin, i nuklearna energija, uran. Ostali izvori ili ne mogu dalje brzo rasti, primjerice hidroenergija ili im je cijena korištenja previsoka, većina obnovljivih izvora. Paar podsjeća da su neki političari, kao na primjer francuski predsjednik, u posljednje vrijeme isticali NE kao izvor "čiste energije", koja će u znatnoj mjeri zamijeniti uporabu ugljena i nafte kojima se pripisuje globalno zagrijavanje, "efekt staklenika". No obično se, kako upozorava, prešućivalo da NE predstavljaju hipotetsku opasnost, ma koliko ona mala bila, da zbog kvara, prirodne nepogode ili terorističkog napada izazovu katastrofu, jer se u reaktoru nalazi velika količina visokoradioaktivnog otpada. U slučaju prestanka hlađenja prijeti taljenje radioaktivne unutrašnjosti reaktora i prodor radioaktivnosti iz reaktorske posude u okoliš, kaže Paar.
metro-portal.hr


Koristeći poseban sustav zagrijavanja, fizičari su uspjeli po prvi put spriječiti nestabilne efekte u procesu fuzije u nuklearnom reaktoru budućnosti. Znanstvenici su uspjeli napraviti velik pomak i zaustaviti rast nestabilnih efekata unutar fuzijskog nuklearnog reaktora postavljanjem posebnih antena koje odašilju elektromagnetsko zračenje, kojim se nastale nestabilnosti guše i smanjuju, prenosi physorg.com. To je jedan od najvažnijih koraka u izgradnji budućeg fuzijskog nuklearnog reaktora ITER na jugu Francuske. Taj reaktor trebao bi proizvoditi energiju poput Sunca, ali u ogromnom sustavu napravljenom na Zemlji. Proces fuzije u tom reaktoru nastajao bi prilikom zagrijavanja plina na nekoliko milijuna stupnjeva Celzija, pri čemu se plin pretvara u plazmu. Ponekad se u toj plazmi javljaju nestabilnosti, koje onda znaju narasti i činiti da plazma počne vibrirati, piše Dnevnik.hr. Kako je ITER-ov reaktor zamišljen tako da ga ograđuje magnetska komora, koja zadržava ultravruću plazmu u njemu, nestabilnosti i vibriranje mogu prouzročiti da plazma dotakne stijenke magneta te se naglo ohladi i pritom proizvede velike elektromagnetske sile unutar samog reaktora. Rezultat bi bio vrlo destruktivan i malo kome poželjan pa je ovo otkriće znanstvenika u tom smislu iznimno važno, jer sprječava taj scenarij. Navedene antene ne bi onemogućile normalan rad reaktora, već bi samo reducirale nestabilnosti u njemu. Magnetsko polje tada bi nesmetano držalo plazmu u reaktoru. No, sve to zasad je postignuto samo u simulacijama super računala, jer ITER se još uvijek gradi. Sljedeći korak bio bi dodati antenama sustav detekcije, koji bi omogućio neutraliziranje nestabilnosti u realnom vremenu i sveo rizike na krajnji minimum. I poznati hrvatski fizičar, akademik Vladimir Paar, govorio je o tom reaktoru u intervjuu koji je dao za Dnevnik.hr, još u listopadu 2010. godine. Danas se grade dva demonstracijska projekta, odnosno uređaja na principu fuzije. Jedan je međunarodni projekt u Francuskoj, pored Marseillea. U tom projektu sudjeluju SAD, EU, Rusija, Kina, Japan, Indija i Južna Koreja zajednički. Projekt je nazvan ITER i za 10 godina bi trebao biti izrađen demonstracijski pogon pa bi nakon toga uslijedilo 20-godišnje pokusno razdoblje – rekao nam je tada Paar. Riječ je dakle o energetskom izvoru i rješenju za budućnost. Nadajmo se da će ono i zaživjeti.
www.znanost.com

Do havarije u Fukushimi svijet je bila zahvatila svojevrsna renesansa nuklearnih elektrana zbog opasnosti zagrijavanja Zemlje efektom staklenika za koji je kriv ugljični dioksid što ga stvaraju elektrane na fosilna goriva. Pretjerano se naglašavao djelomičan spas klime, a zanemarivala opasnost od radioaktivnosti. Danas se vjeruje kako je energetska budućnost isključivo obnovljiva. Diskutira se samo otkada! Obnovljiva tehnika danas raste eksponencijalno. Za razliku od nuklearnih elektrana, obnovljiva je tehnologija istodobno čista, sigurna, neograničena, neovisna o uvozu, stvara, prema njemačkom iskustvu, 10 puta više radnih mjesta nego nuklearka i dugoročno je jeftinija. Most do potpune obnovljive energetske ekoomije sve je kraći. Havarija NE Fukushima to će još ubrzati. Hrvatska može premostiti to razdoblje štednjom, učinkovitijim uređajima i manjim gubicima električne energije pri prijenosu i raspodjeli energije. Trebalo bi imati bolje argumente od onih koji kažu da nema alternative za prijelazno razdoblje osim nuklearki. Usput, nuklearke nisu kompatibilne s obnovljivim uređajima zbog brze varijabilnosti energije Sunca i vjetra. Naime, nuklearka poslije zatvaranja treba tri dana da bi ponovo došla u pogon. Iako Split ima godišnje 2700 sunčanih sati, još uvijek se hladi i grije električnom energijom, a München s 1700 sati već danas opskrbljuje rasvjetu za 800.000 domaćinstava s obnovljivom energijom. Do 2020. München, grad od 1,4 milijuna stanovnika, s jakom električnom i automobilskom industrijom, s elektrificiranim gradskim prometom, upotrebljavat će isključivo obnovljivu energiju! Da je to gradonačelnik izjavio prije 10 godina, smatralo bi ga se nenormalnim jer ljudi misle linearno, a ne eksponencijalno! Sjetimo se razvoja računala i satelita. Danas Njemačka dobije više energije iz obnovljivih izvora nego iz njenih 17 nuklearki. U to je uključeno 18 posto obnovljive električne energije. Sve veći protunuklearni protesti donose političku nestabilnost. U Njemačkoj su već odlučujući faktor na izborima. Čak u Francuskoj protestira više od 50 posto stanovnika, i to protiv gradnje novog reaktora Flamanville 3. U Japanu su građani počeli s, dosad Japanu nepoznatima, protunuklearnim prosvjedima, jer su shvatili da ih je nuklearni lobi zaveo lažnim parolama: Japan nema alternativu za nuklearku. Za Hrvatsku je već vremenski i financijski nemoguće graditi novi reaktor i pratiti razvoj obnovljive tehnologije. EU planira gradnju moderne električne mreže (smart grid) da bi se iz Sahare projektom »Desertec« mogla raspodijeliti solarna električna energija po Europi. Hrvatska ne bi mogla to financijski pratiti ako bi se upustila u avanturu gradnje nuklearke. Sama diskusija o nuklearkama škodi gradnji obnovljive ekonomije jer obnovljiva energija mora biti duh vremena da bi nju, a ne nuklearnu energiju, političari bili spremni financijski poduprijeti!

www.vjesnik.hr