Svjedoci smo rapidnog smanjenja svjetskih zaliha fosilnih goriva i povećanja emisija ugljičnog dioksida što ima izravan utjecaj na klimatske promjene. Ta su dva razloga dovoljna da se države i industrije usmjere na traženje alternativnih izvora energije koji će smanjiti utjecaj emisije stakleničkih plinova na okoliš. Alternativna goriva, također poznata i kao nekonvencionalna ili napredna goriva, uglavnom su otpaci ili nusproizvodi industrije, kućanstava, poljoprivrede i šumarstva. Ona uključuju otpadna ulja, obrađeni kruti otpad iz kućanstava, iskorištene gume i biomasu kao što je komina masline, drvna sječka, talog otpadnih voda i slično. Zamjenom fosilnih goriva alternativnima smanjuje se ukupna emisija CO2. Uobičajenim dosadašnjim načinima odlaganja materijala koji se mogu koristiti kao alternativna goriva ostvaruje se emisija CO2 bez obnavljanja energije. Stoga se emisija CO2 kod izgorijevanja alternativnih goriva sa sadržajem biomase smatra neutralnom. Tradicija njegovanja maslinika i proizvodnje maslinova ulja na Jadranu iznjedrila je zanimljiv primjer prakse korištenja alternativnih goriva u priobalnom dijelu Splitsko-dalmatinske županije. Naime, za razliku od vrhunskoga maslinovog ulja kojim se ponosimo jedan od nusproizvoda o kojem uglavnom ne razmišljamo jest komina masline, otpadni materijal koji nastaje pri proizvodnji maslinova ulja. Iako se može koristiti i kao prirodno organsko gnojivo, ona se nažalost vrlo često nepravilno odlaže, najčešće baca u okoliš ili u rijeke i more, što je vrlo opasno jer komina, kad je nepravilno kompostirana, postaje otrovna te zagađuje tlo i vodotoke.

Energija vjetra je jedan od najvažnijih obnovljivih izvora energije u Europi, a prema podacima Europskog udruženja za energiju vjetra (European Wind Energy Association - EWEA) energija vjetra bi trebala pokriti 17% europskih potreba za električnom energijom do 2030. te se planira veliko povećanje instalirane snage. No da bi se uspjelo ostvariti taj cilj potrebno je znatno poboljšanje pripadajuće tehnologije jer u Europi velike pučinske farme vjetrenjača (offshore wind farms) trenutno sudjeluju samo sa 0,3% u zadovoljavanju europskih potreba za električnom energijom. Ovaj energetski sektor treba prevladati razne izazove poput razvoja pučinske mreže vjetrenjača, bolju političku potporu te uključenost u kratkoročne energetske planove zemalja članica. EWEA također tvrdi da ukoliko postojeći i planirani europski offshore projekti budu implementirani prema planu, to će pokrivati do 10% europskih potreba za električnom energijom. Ovo ne bi bilo dobro samo sa energetskog, već i sa ekološkog gledišta jer više od 200 milijuna tona emisija ugljičnog dioksida bilo bi izbjegnuto svake godine uz takav postotak energije vjetra u totalnoj potražnji energije u EU. EWEA je također identificirala više od 100 GW offshore projekata planiranih u 15 zemalja članica EU-a, te ostalim europskim zemljama s kojime bi se znatno trebao popraviti sadašnji postotak od 0,3 % koji je u svakom slučaju premalen s obzirom na europski potencijal. Ovaj izvještaj također predviđa da će do 2030 totalno instalirani kapacitet offshore projekata iznositi 150,000 MW sa proizvodnjom električne energije od 563 TWh što bi trebalo biti dovoljno da zadovolji između 12.8% i16.7% totalnih potreba EU za električnom energijom. No da bi se postigao takav postotak zemlje će morati znatno više sredstava ulagati u industriju vjetra (predviđa se da će godišnja ulaganja trebati biti oko €16.5 milijardi eura). Izvještaj također predviđa da offshore projekti imaju potencijal da napajaju Europu više od 7 puta u odnosu na danas, proizvodeći 25,000 TWh do 2020 te 30,000 TWh do 2030. EWEA predviđa da offshore projekti mogu zadovoljiti razinu od oko 40GW do 2020 sa prosječnim rastom godišnjih instalacija od 28% - od 366MW u 2008 do 6,900 MW u 2020. Tržište za offshore projekte još uvijek se ne razvija dovoljno dobro kao što je to slučaj s projektima na kopnu koju su u periodu od 12 godina, između 1992 i 2004 godine rasli 32% godišnje od 215 MW u 1992 pa do 5,749MW u 2004. Ovo istraživanje je provedeno od strane Povjerenika za energiju EU-a Andrisa Piebalgsa koji je naveo kako će Europska komisija učiniti sve što je u njenoj moći da podrži razvoj offshore projekata te da osigura ostvarenje planova za dalji razvitak tehnologije potrebne za bolje iskorištavanje energije vjetra. On je izjavio kako bi iskorištavanje energije vjetra van europskih obala pružilo odgovor globalnim izazovima kao što su klimatske promjene, te također pridonijelo boljem opskrbljivanju Europe energijom. Mnogi energetski stručnjaci su uvjereni kako budućnost boljeg iskorištavanje energije vjetra leži u offshore projektima, a ovaj EU projekt bi vrlo brzo mogao pokazati jesu li te tvrdnje točne ili nisu.

www.izvorienergije.com

Ukupni kapaciteti za proizvodnju geotermalne električne energije u svijetu 2010 godine su 10.715 MW, što je 20% rast u odnosu na 2005 godinu kad je bilo instalirano ukupno 8.933 MW u 24 države. Broj država koje su pokazale interes za geotermalnu energiju u zadnjih se nekoliko godina povećao. 2007 godine 46 država ozbiljno je razmatralo ovaj izvor energije, a 2010 broj država povećao se na 70 što predstavlja rast od 52%. Bez obzira na ovaj veliki rast broj država koje ne iskorištavaju svoj veliki geotermalni potencijal još je uvijek velik. Od 39 država koje su 1999 identificirane kao države koje mogu 100% svojih potreba za električnom energijom zadovoljiti koristeći geotermalnu energiju ozbiljno korištenje tog izvora energije pokrenuto je u samo devet država. Za usporedbu instaliranih geotermalnih kapaciteta može se uzeti primjer nuklearne elektrane: prosječna nuklearna elektrana ima kapacitet od 846 MW, pa je prema tome trenutno instalirani geotermalni kapacitet u svijetu ekvivalentan snazi više od 12 prosječnih nuklearnih elektrana.

Sjedinjene Američke Države i dalje su lider u proizvodnji električne energije iz geotermalnih izvora energije s 3.086 MW instaliranih kapaciteta. Slijede ih Filipini s 1.904 MW, Indonezija s 1.197 MW, Meksiko s 958 MW te Italija kao najbolja europska država s 843 MW. SAD također imaju i najviše dodanih kapaciteta u odnosu na 2005 godinu – 530 MW. U dodanim kapacitetima slijede ih Indonezija s 400 MW, Island s 373 MW te Novi Zeland s 193 MW. U postocima najveći rast imala je Njemačka s rastom od 2.774% u odnosu na 2005 godinu. Papua Nova Gvineja druga je s postotnim rastom od 833%.

Geotermalno vodstvo Enel Green Powera (EGP) uključuje i niz tehnoloških inovacija, posebice niskotemperaturne binarne cikluse i kombiniranje geotermalne i solarne proizvodnje energije. Geotermalna energija je jedan od izvora niskougljične proizvodnje energije s najvišim stopama rasta. Trenutno se kao izvor za proizvodnju električne energije koristi u 24 zemlje svijeta, dok se u barem 60 zemalja svijeta koristi kao izvor toplinske energije. Krajem 2010. ukupni instalirani kapaciteti prešli su 10.700 MW, uz vrlo značajne prognoze razvoja ukoliko u obzir uzmemo razvoj novih tehnologija i novih aplikacija.Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA) vrlo je vjerojatno da će rasprostranjenost geotermalne energije na svjetskoj razini porasti za barem 10 puta do 2050., čime će ovaj izvor pokriti oko 3.5% globalne potražnje za električnom energijom (u usporedbi sa trenutnih 0.3%). Pike Research pak predviđa povećanje instaliranih kapaciteta na 25.000 MW do 2020.Što se tehnoloških inovacija tiče, geotermalna industrija trenutno prolazi kroz ubrzani razvoj s ciljem povećanja učinkovitosti i sigurnosti, ali i istovremeno smanjivanje štetnog utjecaja postrojenja na okoliš te nastanak potpuno novih načina proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora.Zahvaljujući stručnosti i istraživačkim djelatnostima Enela, koji je u području geotermalne energije oduvijek bio neosporni predvodnik, EGP također igra središnju ulogu u razvoju i primjeni novih tehnologija. Kao nedavna postignuća EGP-a bitno je navesti dva postrojenja na binarne cikluse u Nevadi koja hvataju energiju na srednjim temperaturama. Ova postrojenja su među najvažnijim svjetskim postrojenjima jer se uspjela postići proizvodnja električne energije iz minimalnih temperaturnih razlika na velikim elektranama (ukupno 65 MW). Osim toga, u jednom od navedenih postrojenja (Stillwater - 47 MW), po prvi je put postignuta integracija fotonaponskog postrojenja (24 MW) u geotermalnom postrojenju, dok se u drugom (Salt Wells - 18 MW) radi na integraciji geotermalne i solarne termodinamičke proizvodnje električne energije.Konačno, u okviru partnerstva sa Politehničkim Sveučilištem u Milanu i MIT-em, razvija se prototip superkritičnih binarnih reaktora za tekućine niske temperature čime bi se omogućio razvoj standardiziranih i visokoučinkovitih jeftinih elektrana koje će imati mogućnost ponovne uporabe viška topline.
www.croenergo.eu

PORT KEMBALA, Australija - Svjetsko energetsko vijeće (WEC, World Energy Council) potvrdilo je da se najbolje lokacije na svijetu za iskorištavanje energije valova nalaze na južnoj obali Australije. Može se od energije valova proizvesti pet puta više električne energije od trenutne potrošnje cijele Australije. Znanstvenici su kreirali kartu potencijala energije valova za južnu obalu Australije od Geraldtona u Zapadnoj Australiji do Kraljevog otoka u Tasmaniji i označili najbolja mjesta za proizvodnju električne energije iz energije valova.  Doktor Mark Hemer sa Centra za Australska vremenska i klimatska istraživanja (Centre for Australian Weather and Climate Researches) veli: „Ako pogledamo održive izvore energije duž južne obale – a gledamo između Geraldtona u Zapadnoj Australiji i južnih dijelova Tasmanije – onda vidimo održivi izvor energije u obliku energije valova koji je pet puta veći od trenutne potrošnje električne energije u Australiji". Energija valova je još uvijek u vrlo ranim fazama razvoja – trenutno je na svijetu u produkcijskim okruženjima instalirano tek oko četiri megavata snage. Kad usporedimo tih četiri megavata s 200.000 MW instaliranih kapaciteta za iskorištavanje energije vjetra vidimo da je energija valova još uvijek daleko od ekonomske isplativosti. Masovnom proizvodnjom cijene bi znatno pale i samim time bi energija valova postala izuzetno zanimljiva ulagačima. Pokazna elektrana na energiju valova u Port Kembala-i. Kliknite na sliku za punu veličinu. Ranije ove godine kompanija OceanLinx instalirala je 2,5 MW pokaznu elektranu na energiju valova u blizini Port Kembala-e u istočnoj Australiji. Elektrana je instalirana oko 100 metara od glavne luke i jedna je od prvih elektrana na valove koja je spojena na električnu mrežu. Iako je dizajnirana kao kratkoročni pokazni projekt, ova instalacija je potvrdila da energija valova može biti iskorištena za proizvodnju električne energije s kvalitetom koju podrazumijeva veza na električnu mrežu. Energija valova je po definiciji korištenje površinskih valova u svrhu odrađivanja korisnog posla – na primjer generiranje električne energije, desalinizacija vode ili pumpanje vode u rezervoare. Energija valova se razlikuje od dnevnih strujanja plimnih valova i stalnih oceanskih struja. Energija valova trenutno nije široko rasprostranjena iako se s tom tehnologijom radi već od 1890 godine. Prva komercijalna farma na energiju valova otvorena je 2008 kod Aguçadora Wave Parka blizu Póvoa de Varzim u Portugalu. Koristila je tri Pelamis P-750 stroja i imala ukupno instalirani kapacitet 2,25 MW. U studenom iste godine generatori su izvađeni iz mora, a u ožujku 2009 godine projekt je zaustavljen na neodređeno vrijeme. Druga faza projekta u kojoj je trebalo biti instalirano dodatnih 25 Pelamis P-750 strojeva i koja je trebala povećati kapacitet na 21 MW je u pitanju zbog povlačenja nekih partnera s projekta.

www.izvorienergije.com

Mutriku, (DW) - Prva komercijalna elektrana na morske valove već strujom opskrbljuje oko 600 ljudi. To postrojenje u španjolskom Mutrikuu ogledni je primjer korištenja energije mora za proizvodnju struje.Mutriku je idilično mjestašce u Baskiji, na španjolskoj atlantskoj obali. U zaljevu živi oko 5.000 ljudi. U lukobranu, izvana nevidljiva, nalazi se vrlo moderna elektrana na morske valove. Nedavno je postrojenje od 300 kilovata pušteno u pogon i danonoćno proizvodi električnu struju. Ova tehnika je više od deset godina testirana prije svega u Škotskoj i sve više usavršavana. Prema navodima proizvođača turbina Voitha učinkovitost je posljednjih godina povećana za više od 50 posto. Investitori su ponosni na komercijalno korištenje i planiraju ekspanziju. Vlasnik postrojenja, baskijski EVE (Ente Vasco de la Energia), namjerava atlantsku obalu koristiti za takva postrojenja. On je dao procijeniti potencijal valova na tom području i došao do zaključka da bi se deset posto potreba za električnom strujom na tom području moglo pokrivati iz morskih valova. Princip dobivanja energije je jednostavan. U lukobranu se nalaze šupljine koje su otvorene prema moru. Valovi zapljuskuju šupljine i izazivaju strujanje zraka koje pokreće specijalne turbine. Koristi se naravno i strujanje prilikom povlačenja valova. Dugoročne prognoze govore da energija morskih valova može zauzeti velik udio u proizvodnji električne struje, ali razna tehnička rješenja su uglavnom još na početku. U svijetu postoji oko 60 projekata korištenja energije morskih valova. Po mišljenju istraživača valova Franka Neumanna iz Wave Energy Centra u Lisabonu takozvana OWC-postrojenja, kao u španjolskom Mutrikuu, trenutno imaju najbolje izglede za etabliranje na tržištu. Prednost je prije svega u tomu što se postrojenja instaliraju na obali i mogu se lako održavati. Ali, stručnjaci smatraju da smisla imaju i postrojenja na otvorenom moru. Ona mogu koristiti jače valove i tako proizvoditi više struje. No, tehnički izazovi su vrlo veliki. Samo rijetki takvi projekti već proizvode električnu struju. Frank Neumann osobito perspektivnom smatra tehniku takozvanih bova. One koriste energiju valova na otvorenom moru, poput pumpe, i struja se proizvodi na licu mjesta. Trenutno u svijetu ima desetak projekata s bovama koji eksperimentiraju s različitim tehnikama, kaže Neumann. Troškovi razvitka postrojenja za korištenje energije valova su vrlo visoki. Tko nade polaže u tu tehniku mora imati strpljenja, novca i potporu. Elektrana Pelamis ispred portugalske obale je primjerice propala. Tri metalne "zmije" duge oko 150 metara trebale su proizvoditi struju za oko 5.000 osoba. Ali, bilo je tehničkih problema, tvrtka je ostala bez novca, postrojenje je u međuvremenu napušteno. Ipak, najveći svjetski privatni energetski koncern E.ON i dalje nade polaže u postrojenje Pelamis i već je razvio usavršeni model. U ljeto 2010. instalirano je na otocima Orkney ispred škotske obale gdje se testira.
www.croenergo.eu

Proizvodnja, transport i korištenje energije u velikoj mjeri utječu na okoliš i ekosisteme. Kod energije utjecaj na okoliš je gotovo uvijek negativan, od direktnih ekoloških katastrofa poput izlijevanja nafte, kiselih kiša i radioaktivnog zračenja do indirektnih posljedica poput globalnog zatopljenja, ali je stalna potreba za energijom. Budući da će energetske potrebe čovječanstva nastaviti rasti u idućih nekoliko desetljeća, nužno su neophodne mjere kojima bi se utjecaj eksploatacije energije na okoliš smanjio na najmanju moguću mjeru. Najopasniji izvori energije trenutno su fosilna goriva, tj. ugljen, nafta i prirodni plin, a potencijalnu opasnost predstavlja i iskorišteno radioaktivno gorivo iz nuklearnih elektrana (visoko radioaktivni otpad). Fosilna goriva su opasna zbog toga jer sagorijevanjem ispuštaju velike količine ugljičnog dioksida, a radioaktivni otpad je opasan jer utječe na strukturu organizama na vrlo bazičnom nivou.

Ogroman postotak svjetske energije još uvijek se dobiva iz ekološki neprihvatljivih izvora energije, pogotovo fosilnih goriva koja su još uvijek dominantan izvor energije. Kako je osnova fosilnih goriva ugljik, normalnim sagorijevanjem tog goriva nastaje ugljični dioksid (CO2) koji je staklenički plin. Taj ugljični dioksid većinom završava u atmosferi i svojim stakleničkim učinkom uzrokuje globalno zatopljenje. Još opasniji je plin koji se oslobađa prilikom nepotpunog sagorijevanja goriva (sagorijevanja bez dovoljne količine kisika), a to je ugljični monoksid (CO). Ugljični monoksid je izuzetno otrovan plin bez boje, okusa ili mirisa, a koncentracija od samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt nakon 15 minuta disanja.

Trenutno niti jedno fosilno gorivo nije sasvim pročišćeno, pa se prilikom sagorijevanja otpuštaju još neki štetni plinovi poput sumpornog dioksida ili dušikovih oksida. Ti plinovi kasnije reagiraju s vodenom parom u oblacima i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne i dušične kiseline - kisele kiše, a te kiše djeluju izrazito štetno na čitave ekosisteme koje zahvaćaju. Kod sagorijevanje nekih izvora energije nastaju i sitne čestice minerala koje kasnije tvore pepeo, ali jedan dio tih čestica diže se u atmosferu nošen vrtlogom dima i te čestice su također vrlo opasne za zdravlje.

UTJECAJ POJEDINIH IZVORA ENERGIJE NA OKOLIŠ

Postotak uporabe ekološki prihvatljivih obnovljivih izvora energije još je uvijek na globalnoj skali zanemariv tako da ekološki problemi kao posljedica pretjerane uporabe fosilnih goriva zaslužuju posebnu pažnju ne samo sa energetskog već svakako i sa ekološkog gledišta. Različiti izvori energije imaju različite utjecaje na okoliš u kojem se ti izvori energije proizvode, transportiraju ili koriste. Na slici desno prikazan je površinski ozon kao primjer utjecaja velikog korištenja goriva na kvalitetu zraka. Površinski ozon nastaje kad na ustajalom zraku i sunčanom vremenu dušikov oksid reagira s hlapljivim organskim spojevima. Dušikov oksid na površini obično nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, a hlapljivi organski spojevi nastaju iz dima od goriva, raznih otapala i sličnog. Površinski ozon može upaliti dišne putove i smanjiti radni kapacitet pluća, izazvati draženje očiju i nosa, te općenito smanjiti sposobnosti ljudi prilikom obavljanja normalnih poslova. Površinski ozon je samo jedan u nizu problema koji su povezani s energijom, a opis ostalih učinaka pojedinih izvora energije na okoliš dan je u nastavku:

Fosilna goriva – ova vrsta goriva ima daleko najveći negativni utjecaj na okoliš. Sagorijevanjem fosilnih goriva u atmosferu se ispuštaju ogromne količine ugljika koji se milijunima godina taložio i onda bio prekriven slojevima stijena i zemlje. Taj isti ugljik u atmosferi sad tvori ugljični dioksid koji je staklenički plin i time znatno utječe na temperature na Zemlji.

Bioenergija (biogoriva) – biogoriva stvaraju iste probleme kao i fosilna goriva, ali budući da se proizvodnjom biogoriva zatvara ugljični ciklus, biogoriva su manje štetna od fosilnih goriva. Zatvaranje ugljičnog ciklusa znači da biljke koje se koriste za proizvodnju biogoriva prilikom rasta iz atmosfere uzmu određene količine ugljika koji se kasnije vraća u atmosferu izgaranjem tih biogoriva. Kod fosilnih goriva taj krug nije zatvoren, tj. ugljik se samo ispušta u atmosferu.

Solarna energija – iako energija Sunca ima ogroman potencijal, zbog male iskoristivosti bilo bi potrebno prekriti velike površine da se dobije iole ozbiljnija količina iskoristive energije. Takvo rješenje ekološki je prihvatljivo samo u područjima u kojima nema vegetacije, tj u pustinjama, a u „zelenim" područjima to bi stvorilo preveliki negativni učinak na okoliš. Instaliranje solarnih kolektora ili solarnih ćelija na krovovima kuća gotova da nema negativnog učinka na okoliš.

Energija vjetra – sama proizvodnja energije iz vjetra nema ozbiljnijeg negativnog učinka na okoliš. Gledano iz ekološkog aspekta, jedina ozbiljnija zamjerka vjetroelektranama je negativan utjecaj na ptičje populacije, tj. elise vjetrenjača ubijaju ptice. Kao manje zamjerke vjetroelektranama navodi se vizualno zagađivanje okoliša, uništavanje netaknute prirode gradnjom pristupnih cesta do vjetrenjača i generiranje zvuka niske frekvencije koji negativno utječe na zdravlje ljudi (ometaju spavanje, izazivaju glavobolje, mogu izazvati anksioznost).

Energija vode – iskorištavanjem energije vode ne stvara se nikakvo zagađenje okoliša, ali sami infrastrukturni objekti mogu znatno utjecati na okoliš. Tako se gradnjom velikih brana poplavljuju velike površine i dižu razine podzemnih voda, a to može promijeniti cijeli lokalni biosustav. Dodatni problem je presijecanje prirodnih tokova vode i time presijecanje ruta kretanja pojedinih vodenih životinja.

Nuklearna energija – sama proizvodnja energije u nuklearnim elektranama iznimno je čist proces. Nama stakleničkih plinova ili drugih zagađenja, jedno dolazi do zagrijavanje vode koja se koristi za hlađenje reaktora, pa to može utjecati na biosustave. Najveći problem kod nuklearnih elektrana je upotrijebljeno gorivo koje je izuzetno radioaktivno i mora biti pohranjeno više stotina godina u posebnim skladištima pod zemljom.

Geotermalna energija – iskorištavanjem geotermalne energije ne dolazi do zagađenja okoliša. Isto kao i kod ostalih obnovljivih izvora energije i kod iskorištavanja geotermalne energije moraju se izgraditi neki infrastrukturni objekti, ali utjecaj tih objekata na okoliš je zanemariv kad se gleda količina proizvedene energije.

KYOTO PROTOKOL I GLOBALNO ZATOPLJENJE
Usprkos činjenici da su na nekim poljima postignuti značajniji napredci u pokušajima ako ne sprečavanja, a onda barem ublažavanja globalnih klimatskih promjena, sveopći napredak još uvijek nije zadovoljavajući tako da na tom polju još postoji dosta nesigurnosti i nejasnoća koje će trebati riješiti želi li se stati na kraj globalnom zatopljenu. Naime emisije stakleničkih plinova u atmosferu nisu se znatno smanjile, a protivnici Kyoto protokola koji bi trebao imati glavnu ulogu u tome ističu kako bi smanjenje emisija u skladu s zahtjevima Kyoto protokola predstavljalo prevelik teret ekonomiji. Već su provedene detaljne analize koje su pokazale kako ekonomski gubici ne bi bili toliko drastični kako ih prikazuju protivnici Kyoto protokola te bi u omjeru s pozitivnim učincima smanjenja emisije stakleničkih plinova bili vrlo prihvatljivi. Amerika je potpisala protokol no još ga nije ratificirala i pitanje je hoće li to uopće učiniti jer Kyoto protokol vrijedi samo do 2012 godine, a onda bi ga trebao zamijeniti neki novi dogovor. 172 države iz liste država koje su potpisale i ratificirale Kyoto protokol trenutno proizvodi 61,6% posto ukupnih svjetskih emisija stakleničkih plinova. Uz Ameriku protokol nije ratificirala ni Australija, a Kina i Indija iako su ga ratificirale nisu dužne po sadašnjem sporazumu smanjiti emisiju stakleničkih plinova te se s pravom postavlja pitanje proizvodi li Kyoto protokol neke značajne učinke, naročito ako se uzme u obzir da primjerice Amerika šalje u atmosferu daleko najviše opasnih stakleničkih plinova od svih država, a još nije ratificirala sporazum. No sam Kyoto protokol neće biti dovoljan i bez odgovarajuće zakonske podrške te je stoga potreban i rad na tom polju, a osim same emisije stakleničkih plinova kao trenutnog problema broj jedan, trebat će se riješiti i pitanja sprečavanja ekoloških katastrofa te onečišćenja prirode općenito.

KISELE KIŠE
Kisele kiše nastaju na način da se slobodni nemetalni oksidi sumpora i dušika vežu sa vodenom parom u atmosferi u spojeve sumporne i dušične kiseline, a koje potom padaju u obliku padalina na zemlju. Kisele kiše predstavljaju jedan od glavnih uzroka odumiranja šuma jer se sumporni dioksid koji je inače daleko najštetnija tvar u zraku u spoju s vodom pretvara u sumpornu kiselinu koja ima pogubno djelovanje na čitavu floru. Sumporna kiselina ima izrazito negativno djelovanje naročito na zelene biljke jer se njime remeti proces fotosinteze što ima za posljedicu oštećenja lišća, a koje naknadno rezultira i odumiranjem šuma. Naime sumporna kiselina otapa biljkama hranjive tvari (kalcij) koje su im potrebne za izgradnju njihovih stanica, a također kiselina dospijeva i u korijenje i lišće biljaka oštećujući njihova stanična tkiva. Osim za biljke kisele kiše ozbiljno zagađuju i vode kojima se drastično smanjuje Ph vrijednost, što ima za posljedicu narušavanje čitavog ekosistema jer veliko smanjenje Ph vrijednosti dovodi do izumiranja mikroorganizama, a jasno je da se javlja i problem pitke vode. Upravo zagađenje voda predstavlja najveći problem jer se zagađenje iz zraka kiselima kišama prenosi do tla i eventualno sliva u površinske i podzemne vodene tokove. Kisele kiše su jedan od glavnih razloga smanjenja zaliha pitke vode na svjetskom nivou i kao takve predstavljaju ozbiljan problem budućoj opskrbi čovječanstva vodom. Iako postoji napredak u sprečavanju kiselih kiša (primjerice u Americi se koriste metode pročišćavanja ugljena kojima se iz ugljena vade opasni spojevi sumpora) opasnost od kiselih kiša još nije prošla, iako je u zadnje vrijeme potisnuta u drugi plan iza globalnog zagrijavanja. Kisele kiše predstavljaju još uvijek velik problem u nekim Azijskim zemljama, kao primjerice Kini koja zbog ogromne stope industrijalizacije plaća danak i u vidu kiselih kiša.

IZLIJEVANJE NAFTE U OCEANE
Veliki problem predstavljaju i eventualne havarije tankera prilikom kojih se velike količine nafte izlijevaju u oceane. Postoji više načina kako može doći do izljeva nafte od kvarova na opremi, ratova između država, terorističkih napada te ilegalnog izlijevanja nafte gdje se nastoje uštedjeti troškovi koje uzrokuje dekomponiranje otpada, te prirodnih uzročnika u vidu uragana koji mogu uzrokovati prevrtanje tankera. Izlijevanje nafte ima strašne efekte na čitav ekosistem pogođen izlijevanjem: ptice umiru ukoliko im se perje natope naftom jer se pokušavaju očistiti od nafte te tom prilikom dolazi do trovanja i ugibanja, a isto se događa i sa ostalim životinjama kada im nafta dođe u pluća ili jetra. Najveće dosad zabilježeno izlijevanje nafte u oceane desilo se 1989, a vezano je uz tanker Exxon Valdez i njegovo ispuštanje u more oko 42 milijuna litara sirove nafte. Ova ekološka katastrofa ostavila je golemog traga usprkos činjenici da je samo kompanija Exxon potrošila više od 2 milijarde dolara kako bi očistila more i obalu od zagađenja. Naime, kao rezultat ogromnog razmjera ove ekološke katastrofe velik broj biljnih i životinjskih vrsta nepovratno je nestao iz pogođenog zaljeva Cook i morskog prolaza Princ William gdje se dogodila nesreća. Pokušaji čišćenja također su bili loši po procjenama nekih stručnjaka, jer su deterdženti i razne kemikalije dodatno onečistili more. Da bi se čim više smanjio negativan učinak ekoloških katastrofa nastalih izlijevanjem ulja Američki Kongres je 1990 donio takozvani Ocean Pollution Act (OPA) u kojem je između ostalog naglasak na sljedećim stavkama: svaki vlasnik tankera mora imati plan u slučaju eventualne katastrofe, a taj plan mora biti u pisanom obliku, tankeri moraju imati trup s dvostrukom oplatom, svaki vlasnik odgovara iznosom od $1200 za svaku tonu nafte koja se izlije, te da obalna straža uvijek mora znati i davati instrukcije tankeru kuda smije voziti kako bi se spriječilo izlijevanje. No dokle god se inzistira na nafti kao primarnom energentu događat će se i havarije te onečišćenja oceana sa teškim posljedicama, iako spomenute mjere iz OPA programa predstavljaju pozitivne pomake u sprečavanju nastanka havarija tankera i ublažavanju već nastalih havarija.

NUKLEARNE OPASNOSTI
Najstrašniji primjer nuklearne katastrofe svakako je Černobil koji je jasno ukazao koliko goleme razmjere može imati nuklearna katastrofa te istaknuo prijeku potrebu uvođenja maksimalnih mjera sigurnosti u postojeće nuklearne elektrane, a ujedno utjecao i na vlade država da smanje broj budućih projekata izgradnje nuklearnih elektrana. Černobilska nesreća uzrokovala je cijeli jedan radioaktivni oblak koji se proširio i na područja van tadašnjeg sovjetskog saveza i uzrokovao znatan broj ljudskih žrtava, od startnog broja posade elektrane, spasioca i vatrogasaca koji su umrli nedugo nakon eksplozije pa do velikog broja onih koji su od posljedica izloženosti radioaktivnom zračenju umrli u godinama nakon nesreće, a kojih je prema nekim neslužbenim statistikama UN-a više od 30.000. Veliki problem nisu samo moguće havarije u nuklearnim elektranama, već i zbrinjavanje nuklearnog otpada koji također može biti vrlo koban. Za sada nema još načina kojim bi se iskorišteno nuklearno gorivo zauvijek neutraliziralo, ali postoje pozitivni pomaci koji bi mogli smanjiti probleme skladištenja nuklearnog otpada. No još uvijek postoje brojne teorije oko samog mjesta za odlaganje tog otpada, a zasad se najčešće koriste napušteni rudnici te ruralna i nenaseljena područja što ne predstavlja kvalitetno dugoročno rješenje.

ZAKLJUČAK
Čovječanstvo će u bliskoj budućnosti morati pronaći ekološki prihvatljivije izvore energije kojima će pokrivati svoje energetske potrebe. Trenutno se kao ekološki prihvatljivo rješenje nude obnovljivi izvori energije, ali ipak nije realno očekivati da će se ti izvori energije dovoljno razviti i komercijalizirati da u nekoj većoj mjeri zadovolje rastuće energetske potrebe čovječanstva. Energiju Sunca nema dovoljnu iskoristivost i skupa je, energija vjetra nije svugdje dostupna u dovoljnim količinama, energetski potencijali vode već su u velikoj mjeri iskorišteni. Geotermalna energije može se optimalno iskorištavati samo na tektonskim rasjedima, tj. na mjestima na Zemlji gdje toplinska energije iz unutrašnjosti Zemlje dolazi vrlo blizu površini. Energija plime i oseke, te energija valova predstavljaju veliki potencijal, ali zbog male dostupnosti trenutno se izuzetno malo energije generira iz tih izvora.

Bioenergija ili točnije biogoriva nameću se kao zamjena za klasična fosilna goriva, ali ta goriva također u atmosferu ispuštaju stakleničke plinove pa nisu ekološki potpuno prihvatljiva. Dodatno se uz biogoriva veže i jedan zanimljivi etički problem. Naime, biogoriva se proizvode od šećerne trske, kukuruza, soje, uljane repice i drugih biljaka koje mogu poslužiti kao hrana.Tako bogatije države proizvode biogoriva na način da pretvaraju hranu u gorivo, dok s druge strane izuzetno puno ljudi na Zemlji umire od gladi i ta ista hrana spasila bi im živote.

"Čista" energija u velikim količinama može se trenutno proizvesti samo u nuklearnim elektranama. Nuklearne elektrane gotovo da nemaju nikakav utjecaj na okoliš ukoliko se prilikom eksploatacije poštuju sva pravila. Osim Černobila nije bilo većih problema s nuklearnim elektranama, a sam Černobil se ne može ponoviti zbog toga jer sve moderne nuklearne elektrane imaju izuzetno dobro riješenu i aktivnu i pasivnu sigurnost. Uz istraživanja na polju sigurnosti nuklearne fisije. trenutno se razvija izuzetno puno tehnologija koje bi mogle poslužiti za proizvodnju energije u budućnosti. Najviše nade polaže se u projekt ITER. ITER je međunarodni projekt u kojem se razvija tehnologija za iskorištavanje nuklearne fuzije. Nuklearna fuzija je spajanje dva laka atoma u jedan teži, uz oslobađanje energije i taj postupak bi trebao biti potpuno ekološki prihvatljiv (nema jake radijacije, nema stakleničkih plinova, ...).

www.izvorienergije.com

Iako će do kraja lipnja biti gotov novi tarifni sustav za obnovljive izvore energije čini se da u Hrvatskoj EU potpore za proizvodnju biomase više koriste strane tvrtke. Do kraja lipnja trebao bi biti gotov novi tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Pravilnik će ukloniti granicu od jednog megavata snage za postrojenja koja proizvode energiju iz bioplina i biomase, pa će se u Hrvatskoj moći graditi jača postrojenja, najavio je ravnatelj Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Darko Horvat. Do kraja lipnja imat ćemo novi tarifni sustav koji će ukloniti barijeru od jednog megavata i omogućiti razvoj poduzetničkih projekata, rekao je Horvat na Njemačko-hrvatskom simpoziju "Energija iz biomase - kruta biomasa, bioplin i biogoriva" u organizaciji Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore.

Komentirajući česte poduzetničke prigovore o pretjeranom administriranju koje otežava gradnju energetskih objekata, rekao je da problema nema tamo gdje su riješeni imovinsko-pravni odnosi. Kaže da investitori imaju poteškoća s lokalnom samoupravom koja je nadležna za izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola.Horvat se nada da će do kraja godine biti zgotovljena zakonska rješenja koja će razlikovati objekte za koje treba ishoditi građevinsku i lokacijsku dozvolu, a za koje ne treba. Najavio je i donošenje novog zakona o obnovljivim izvorima energije. Po njegovoj ocjeni, velik dio zakonodavnog okvira za razvoj projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj usklađen je s regulativom Europske unije. U području biomase energetska strategija Hrvatske definirala je cilj da do 2020. godine u Hrvatskoj bude instalirano kapaciteta ukupne snage 85 megavata, a u području bioplina planira se ukupni proizvodni instalirani kapacitet od 2,6 petadžula. Njemačko-hrvatski simpozij o biomasi okupio je nekoliko stotina sudionika. Tijekom rasprave istaknuto je da će proizvodnja energije iz biomase dugoročno imati važnu ulogu u energetskoj bilanci Hrvatske. Velike šumske površine te u pojedinim regijama razvijena poljoprivreda i drvna industrija nude velike mogućnosti za korištenje biomase, ocijenjeno je na simpoziju.

Pravo otkupa

Prednosti drvne biomase su u Hrvatskoj široj javnosti još prilično nepoznate i nedovoljno se promiče njezino korištenje, ali je i te kako dobra "lokalna" alternativa sve skupljim svjetskim energentima, kažu u Drvnom klasteru Delnice, Poput svega što u Hrvatskoj valja, i potencijale OIE, pa tako i biomase, u nas najviše prepoznaju stranci, među kojima i mnogi i špekulanti. Računaju, naime, na europske potpore za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, a kako u nas još ne postoje zakonski mehanizmi koji bi regulirali stjecanje prava na kupnju biomase prema izgrađenosti i kapacitetima projekta, neki žele tek "zauzeti" prava na gradnju postrojenja ili na kupnju biomase kako bi ih ulaskom Hrvatske u EU preprodali na globalnom tržištu. Neki stručnjaci pretjeruju u procjenama o količini od 3 do 5 milijuna tona biomase godišnje dovodeći u zabludu mnoge potencijalne ulagače koji misle da im je dovoljno 20.000 kuna da registriraju poduzeće i dobiju pravo na iskorištavanje biomase. No stvarni je potencijal, tvrde u drvnoj industriji, 700.000 tona drvnog otpada od oko 2 milijuna kubika drva, koliko godišnje prođe kroz njihove strojeve, te oko 600.000 tona šumskih ostataka. Koliko je cijenjena u svijetu, možda najbolje govori činjenica da je na europskom tržištu cijena biomase u posljednje dvije godine skočila 30%. Zbog nedovoljne informiranosti o OIE, posebice drvenim peletima, 10-ak hrvatskih proizvođača za koje država još nije pronašla model sufinanciranja kupnje peletnih kotlova danas izvozi čak 97%, 250.000 tona peleta godišnje.

Emisije CO2

Računa se da je opterećenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke. U posljednje vrijeme sve više postaje očito da je današnji pristup energiji neodrživ. Od svih obnovljivih izvora energije, najveći se doprinos u bližoj budućnosti očekuje od biomase. Biomasa, kao i njezini produkti - tekuća biogoriva i bioplin, nije samo potencijalno obnovljiva, nego i dovoljno slična fosilnim gorivima da je moguća izravna zamjena.

Raspoložive zalihe

Korištenje šumske biomase, uglavnom ogrjevnog drva, ima u Hrvatskoj dugu tradiciju. Još 1965. godine iz biomase se zadovoljavalo oko 1/4 energetskih potreba. Danas iako Hrvatska raspolaže s značajnim potencijalom biomase za proizvodnju energije (toplinska energija, električna energija, biogoriva) radi pomanjkanja tržišta i zamjene drugim energentima koje uvozimo (plin, nafta-loživo ulje, struja) te nedostatka ekološke svijesti o prednosti obnovljivih izvora energije (OIE) to korištenje svelo se na svega 4,3 %. Dugoročnim programom gospodarenja šumama (2006.-2015.) procjenjuje se da bi samo Hrvatske šume d.o.o. mogle raspolagati s 2,6 mil. m3 šumske biomase za dobivanje energije što bi udvostručilo sadašnji udio biomase kao energenta. Svjetska energetska kriza, koja će se sve više produbljivati korištenjem ograničenih rezervi nafte, te utjecaj korištenja fosilnih goriva na povećanje stakleničnih plinova s jedne strane, poštivanje međunarodnih sporazuma i deklaracija (Kyoto protokol, Gradečka deklaracija 2005.) s druge strane, daje šumarskom sektoru, a time i Državi, mogućnost i obavezu boljeg korištenja manje vrijednog drva i otpada i općenito biomase.
www.poslovni.hr

Topless XD Concept je posljednje konceptno vozilo kojeg je javnosti predstavila tvrtka DOK-ING, jer će prvo iduće vozilo koje se predstavi javnosti biti homologirano i moći će se naručiti. Ipak, prvo takvo vozilo će svjetlo dana ugledati za šest mjeseci, no serijski primjerci će biti predstavljeni javnosti 2012. Prvih desetak vozila bit će dovršeno za šest mjeseci, tvrde u DOK-ING-u. Topless XD Concept, koji je predstavljen u novootvorenom Arena centru, je najdorađenije konceptno vozilo ove tvrtke dosad, a razlog vjerojatno leži i u tome što su na ovom projektu imali i partnera. Riječ je o Lenovu, poznatom proizvođaču računalne opreme koja podržava ekološki prihvatljive proizvode. Lenovo i DOK-ING automotiv osnovali su i stručne skupine s ciljem prve ugradnje određenog dijela Lenovo IT opreme u elektromobil. "Partnerstvo s globalnom kompanijom kao što je Lenovo za nas je izuzetno važno jer ćemo zajedno raditi na razvoju složenih komunikacijskih rješenja u vozilu i informatičkom sučelju vozača", kaže Tomislav Boško, direktor tvrtke DOK-ING automotiv, čiji će električni XD biti u visokom stupnju biorazgradiv. Iako su dosad neke hrvatske tvrtke najavljivale kako će se sigurno na neki način uključiti u stvaranje prvih serijskih XD-ova, u DOK-ING-u kažu da nekih ozbiljnijih kontakata koji bi vodili u tom smjeru nemaju. U narednih dva mjeseca tvrtka će se fokusirati na zatvaranje financijske konstrukcije, nakon čega će krenuti u proizvodnju. Sama premijerka Jadranka Kosor također je izrazila potporu projektu prvog hrvatskog električnog automobila, ali čini se da je sve ostalo na tome. Bude li sve kako su planirali, XD će biti pravi gradski automobil koji će s jednim punjenjem baterija moći prijeći do 250 kilometara, a ubrzanja će biti poput onih u sportskim, a ne gradskim automobilima. Za razliku od automobila sličnih dimenzija, u XD će se, pored vozača, moći smjestiti još dva putnika, dok se vozačka pozicija nalazi u sredini. DOK-ING namjerava proizvoditi i mobilne vjetropunjače ali i one na solarne ćelije koji bi mogli služiti i kao svojevrsna zaštita za automobil. Prema ranijim najavama, električni XD će stajati između 20 i 30 tisuća eura. Među potencijalnim naručiteljima prvih modela spominjale su se neke velike hrvatske tvrtke poput Agrokora iz kojeg su nam također potvrdili da će na taj način podržati proizvodnju prvog hrvatskog električnog automobila. Iz časopisa 'Vidi' također su odlučili prodati jedno svoje službeno vozilo i predbilježiti se za jednog od prvih električnih XD-a.

Postoje učinkovita dugoročna rješenja za klimatske promjene što ih je uzrokovao čovjek, koja su politički prihvatljiva i izvediva u primjeni. Rješenje za klimatske promjene ovisi o prelasku na proizvodnju električne energije koja emitira malo ili ništa ugljičnog dioksida, plina zaslužnog za globalno zagrijavanje. Električna energija s niskom razinom ugljičnog dioksida može se proizvesti kroz solarnu, nuklearnu i energiju vjetra ili kroz elektrane koje izgaraju na ugljen te skupljaju i pohranjuju svoje emisije CO2. Politički problem je jednostavan. Ugljen je jeftiniji i lakše se koristi od alternativnih. Jeftin zato što ga ima u izobilju. Lakše ga je koristiti jer struju može proizvoditi non-stop, bez obzira na vremenske uvjete. No unatoč tome da bismo spasili planet, moramo potaknuti dobavljače energije da usvoje izvore s niskom razinom ugljičnog dioksida. Očigledan način je uvođenje poreza na ugljen ili zahijevati od elektrana dozvole za korištenje ugljena i postaviti porez ili cijene dozvola dovoljno visoko da potaknu pomak prema alternativnim izvorima. Pretpostavimo da ugljen proizvodi električnu energiju po cijeni od 0,06 dolara po kilovat satu (kWh), dok solarna energija stoji 0,16 dolara po kWh. Porez na električnu energiju dobivenu od ugljena trebao bi biti 0,10 dolara po kWh. U tom slučaju potrošači će platiti 0,16 dolara po kWh za ugljen ili za solarnu energiju. Komunalne bi tvrtke tada prešle na solarnu energiju s niskom razinom CO2. Prelazak bi, međutim, u ovom slučaju više nego udvostručio račun za struju. Političari nisu skloni nametanju takvoga poreza strahujući zbog politički negativnih reakcija. Godinama je to onemogućavalo napredak prema gospodarstvu s niskom razinom ugljičnog dioksida u SAD-u. Ipak, nekoliko je europskih zemalja uspješno uvelo ideju "feed-in tarifa", koje postavljaju temelj politički prihvatljivoga dugoročnog rješenja.

"Feed-in tarifa" subvencionira energetski izvor s niskom razinom CO2 umjesto da oporezuje izvor energije s visokom razinom ugljičnog dioksida. U našem slučaju vlada će platiti subvenciju u iznosu od 0,10 dolara po kWh za solarnu elektranu kako bi nadoknadila razliku između potrošačke cijene za 0,06 dolara i troškova proizvodnje od 0,16 dolara. Potrošačka cijena ostaje ista, no vlada nekako mora platiti subvenciju. Postoji i još jedan način. Pretpostavimo da se ubire mali porez na postrojenja na ugljen kako bi se platile solarne subvencije, a zatim postupno povećavaju računi potrošača za struju kako se uvodi sve više solarnih postrojenja. Cijena koja se naplaćuje potrošačima postupno će rasti sa 0,06 dolara po kWh na punu cijenu od 0,16 dolara za kWh, ali u više faza u razdoblju od, recimo, 40 godina (današnji vijek trajanja najnovijih elektrana na ugljen). Recimo da je od 2010. cijeli sustav električne energije temeljen na ugljenu i da je cijena električne energije koju plaćaju potrošači 0,06 dolara po kWh. Pretpostavimo da je do 2014. 10 posto 40-godišnjeg prijelaza na solarnu energiju ostvaren. Potrošačka cijena povećana je 10 posto na putu od 0,06 do 0,16 dolara, dosegnuvši 0,07 dolara po kWh. Porez na ugljen za 2014. postavljen je na 0,01 dolar po kWh, što je dovoljno za plaćanje potrebne solarne subvencije u iznosu od 0,09 dolara po kWh. Proizvođači solarne energije u potpunosti pokrivaju svoje troškove od 0,16 dolara po kWh s obzirom na to da prodaju energiju potrošačima za 0,07 dolara po kWh i primaju subvenciju od 0,09 dolara po kWh. Mali porez na ugljen može poduprijeti veliku solarnu subvenciju. Nadalje, recimo da je do 2030. prelazak na gospodarstvo s niskom količinom CO2. Potrošačka cijena za struju sada je određena na 0,11 dolara, točno na pola puta između 0,06 i 0,16 dolara. Porez na ugljen sada je povećan na 0,05 dolara po kWh, što je tek dovoljno da pokrije subvenciju za solarnu energiju od 0,05 dolara po kWh. Još jedanput, proizvođači solarne energije točno pokrivaju svoje troškove jer subvencija u iznosu od 0,05 dolara po kWh zatvara jaz između potrošačkih cijena (0,11 dolara po kWh) i troškova proizvođača (0,16 dolara).

Jaki poticaji

I na kraju pretpostavimo da je do 2050. cijela proizvodnja električne energije napravila prijelaz na izvore energije s niskom razinom ugljičnog dioksida. Potrošačka cijena konačno doseže 0,16 dolara po kWh, što je dovoljno za pokrivanje svih troškova solarne energije bez daljnjih subvencija. Ovaj pristup omogućava da veće potrošačke cijene za električnu energiju budu uvedene postupno, a uz to uspostavlja jake, neposredne poticaje za usvajanje solarne energije. Pored toga državni proračun usklađuje se svake godine jer je porez na ugljen naknada za solarnu subvenciju. Stvarna transformacija u nadolazećim godinama imat će veliku prednost u odnosu na ovu ilustraciju. Današnje solarne elektrane mogle bi stajati dodatnih 0,10 dolara po kWh u odnosu na ugljen, no takva postrojenja bit će više-manje skuplja u budućnosti zbog bolje tehnologije. Dakle, veličina subvencija potrebnih za desetljeće ili dva bit će niža nego što je danas. Rasprave o energiji u SAD-u, Australiji i drugim zemljama dosad su se koncentrirale na uvođenje teškog "cap and trade" sustava dozvola. Svaki vodeći korisnik fosilnih goriva trebao bi kupiti dozvole za emisije CO2, a tim bi se dozvolama trgovalo na posebnom tržištu. Tržišna cijena dozvola bila bi jednaka plaćanju poreza na emisije CO2.

Nažalost, sustavima "cap and trade" teško je upravljati i ne daju jasne signale o budućoj cijeni dozvola. Europa je usvojila takav sustav, no drugi dijelovi svijeta opetovano ga odbacuju. Zapravo najveći uspjeh Europe u promicanju energije s niskom razinom ugljičnog dioksida dolazi od "feed-in tarifa" i poreza na ugljični dioksid u nekim zemljama, a ne od njezina sustava "cap and trade". Došlo je vrijeme da SAD, Kina, Indija i druga vodeća gospodarstva objave kako će promicati prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom CO2. Mali porez koji se postupno povećava, a kojim se financira sustav "feed-in tarifa" mogao bi dobiti političku potporu u SAD-u. Također bi mogao pomoći poticanju konsenzusa među vodećim gospodarstvima koja energiju dobivaju od ugljena, uključujući Kinu i Indiju. Postoje učinkovita dugoročna rješenja za klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek, a koja su politički prihvatljiva i izvediva u primjeni. Vrijeme je da budu prihvaćena.
www.poslovni.hr

Potrebno je razmotriti povećanje poreza na gorivo, uvođenje poreza na ugljik te izdavanje koncesija za obnovljive izvore energije. U vrijeme gospodarske krize,  pomalo u drugi plan padaju poteškoće vezane uz zaštitu čovjekove okoline, globalno zagrijavanje i emisije stakleničkih plinova u atmosferu. Globalno zagrijavanje je "nedvojbeni" i "vrlo vjerojatni" uzrok većeg dijela porasti temperature nakon 1950. godine. Klimatološki izvještaji navode da se sa 90-postotnom vjerojatnošću može procijeniti kako su glavni krivci ugljični dioksid i drugi staklenički plinovi iz industrije i poljoprivrede. Jedino objašnjenje navedene velike razlike u tako kratkom razdoblju je emisija ugljika zbog industrijske upotrebe fosilnih goriva i uništavanja šumskog fonda (deforestacije) nakon početka industrijske revolucije. Prije industrijske revolucije sredinom 18. stoljeća i tijekom prethodnih 10.000 godina ili približno toliko planet Zemlja je u svojoj atmosferi imao oko 280 čestica CO2 na ukupno milijun čestica zraka. Jednaki blok danas bi sadržavao približno 384 molekula CO2. Procjenjuje se kako će se u sljedećih 50 godina dodati u atmosferu još 100 ili više dijelova CO2 na milijun čestica zraka. Potrebno je razmotriti uvođenje ili povećanje poreza na ugljik, povećanje poreza na gorivo, ovlaštenje za obnovljive izvore energije ili sustav "cap-and-trade" koji posredno oporezuje one koji ispuštaju ugljik, ili pak neku kombinaciju svega navedenog. U sustavu "cap and trade" državne vlasti prvo odrede "cap" (plafon, gornji iznos), odnosno koliko će se dopustiti ukupno zagađenja. U sljedećoj fazi tvrtke dobivaju dopuštenja za zagađivanje na temelju svoje veličine, odnosno vrstu proizvodnje i tako dalje. Ako tvrtka ne potroši svoj utvrđeni iznos zagađenja, može ga prodati (trade) drugim korisnicima.

Hrvatska treba slijediti primjer austrijskoga grada Güssinga, koji je od nerazvijenog područja postao prepoznatljiv po proizvodnji i prodaji energije iz lokalnih obnovljivih izvora. Svjetski poznati model Güssing pokazuje kako lokalno raspoloživi obnovljivi izvori energije mogu pridonositi razvoju i manje razvijenih područja. Grad Güssing sa 3800 stanovnika i pripadni okrug sa 26.500 stanovnika nalaze se na jugu austrijske pokrajine Burgenland (Gradišće) uz mađarsku granicu. Do pada "željezne zavjese" krajem osamdesetih to je bilo jedno od najslabije razvijenih austrijskih područja, bez industrije, usitnjenih seoskih gospodarstava, s velikom nezaposlenosti i emigracijom. U devedesetim razvoj Güssinga se usmjerava na iskorištavanje lokalnih resursa obnovljive energije – biomase iz šumarstva i poljoprivrede te solarne energije. Usvojena je strategija decentralizirane lokalne proizvodnje energije iz postojećih obnovljivih resursa regije kao i cilj da regija postane neovisna o fosilnim gorivima.

Nova radna mjesta
Umjesto da se novac iz regije odlijeva za uvoz fosilnih goriva i električne energije, regija proizvodi energiju za grijanje, električne potrebe i motorna goriva iz lokalnih obnovljivih izvora (šumarstvo, poljoprivreda i sunce). U nepuna dva desetljeća razvoja model Güssing ostvario je impresivne rezultate, preobrazivši nerazvijeni kraj u Europski centar za obnovljive energije, EEE Güssing, koji sufinancira Europska unija. Kotar Güssing ima danas dvadesetak energana na šumsku i poljoprivrednu biomasu te na solarnu energiju, koje pokrivaju oko pola energetskih potreba iz obnovljivih izvora, ostvarujući prihode od prodaje energije u iznosu od osamnaest milijuna eura godišnje. EEE Güssing u suradnji s Tehničkim sveučilištem Beč razvija naprednu tehnologiju rasplinjavanja biomase za proizvodnju električne i toplinske energije te biogoriva druge generacije. U okviru EEE djeluje i Tehnološki centar Güssing koji izrađuje programe i projekte energetske opskrbe na temelju obnovljivih izvora energije za lokalne zajednice u Austriji i inozemstvu. U Güssingu je otvoreno pedesetak novih poduzeća s više od 1100 radnih mjesta, a prihod od prodaje energije iznosi 13 milijuna eura godišnje. Sustav gradskoga daljinskoga grijanja ima četiri energane na šumsku biomasu (drvna sječka) i dvije solarne energane koje opskrbljuju ogrjevnom toplinom sva kućanstva i sve javne zgrade te više od pola industrijskih i komercijalnih zgrada. Sustav se razvija od 1996., a potrošači plaćaju 7000 eura za priključak. Biomasa za pogon energane prikuplja se u promjeru od 30 do 40 kilometara od grada po cijeni 75 do 80 eura za tonu, relativno stabilnoj tijekom enormnog rasta i oscilacija cijena nafte i plina u proteklom desetljeću. Güssing ima i tvornicu solarnih fotonaponskih modula, a otvorena je i solarna škola. Selo Strem blizu granice s Mađarskom ima bioplinsku energanu koja iz 30 tona dnevnoga poljoprivrednog otpada i brzorastućih biljki sa 250 hektara zemljišta proizvodi električnu (0,5 MW) i toplinsku (0,6 MW) energiju za potrebe stanovnika Strema i prodaju u električnu mrežu po povoljnim cijenama (0,145 eura za kWh). Investicija je iznosila 2,25 milijuna eura.

Daljinsko grijanje sela

Sirovine za rad elektrane dobavljaju se s okolnih poljoprivrednih površina, prethodno djelomično zapuštenih. Ostaci procesa iz energane vraćaju se kao vrijedno gnojivo na te površine. Također selo Urbersdorf, zapadno od Güssinga, sa svega 250 stanovnika raspolaže sustavom daljinskoga grijanja svojih pedesetak zgrada koji je izgrađen uz ulaganje od oko milijun eura. Potrebnu toplinsku energiju isporučuje energana snage oko 800 kW, koja troši biomasu kao osnovno gorivo i loživo ulje kao rezervno gorivo. Na krovu skladišta biomase instalirano je 350 četvornih metara fotonaponskih solarnih modula za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Hrvatska danas uvozi većinu potrebnih energenata u obliku neobnovljivih fosilnih goriva (nafta, ugljen, prirodni plin), a istodobno izvozi većinu obnovljive šumske biomase u obliku drvne sječke, peleta i briketa. Takvo dugoročno neodrživo stanje ima negativne efekte na vanjskotrgovinski platni deficit i inodug, domaće zapošljavanje, energetsku neovisnost, te zaštitu klime i okoliša.

Kreće li gradnja bioenergana?

Stoga je u Hrvatskoj prisutno niz inicijativa kako bi se to neodrživo stanje počelo mijenjati u smjeru zamjene uvoznih neobnovljivih energenata domaćim obnovljivim energentima, između ostalog i na temelju modela Güssing. Primjerice, energetski koncept Našica "100% energije iz regije za regiju" (40.000 stanovnika) prema modelu Güssing na temelju ugovora o suradnji EEE – Našice kao inicijative Hrvatske udruge za biomasu, sekcije Hrvatskoga šumarskog društva. Još neki gradovi zanimaju se za takav model. Grupacija Biotoplifikacija, nedavno osnovani klaster proizvođača i konzultanata radi gradnje 40-ak standardiziranih bioenergana na drvnu biomasu električne snage 1 MW i toplinske snage 4 MW, nudi gradnju bioenergana i pripadnih toplinskih mreža po principu "ključ u ruke". Prva takva bioenergana planira se u Glini, a u pripremi su projekti za Petrinju, Lepoglavu i Požegu. Obnovljivi izvori energije, poduzeće u okviru Hrvatske elektroprivrede, sklopili su sporazum s Hrvatskim šumama o dugoročnoj isporuci 400.000 tona godišnje šumske biomase za dvije bioenergane – prva je u Velikoj Gorici električne snage 20 MW i toplinske snage 35 MW, a druga u Osječko-baranjskoj županiji. Austrijski RES Invest Holding iz Beča i RES Bioenergija Jasenovac počeli su graditi bioenerganu Jasenovac električne snage 7,2 MW i toplinske snage oko 13 MW, koja će godišnje trošiti oko 60.000 tona drvne sječke iz okolnih hrvatskih šumarija. Austrijski RES ulaže 29 milijuna eura, a puštanje u pogon planirano je 2012. godine. Planira se još nekoliko sličnih bioenergana. Tvornica Đuro Đaković Elektromont iz Slavonskog Broda nudi kogeneracijsko postrojenje na biomasu ĐĐ-Eniteh-500, električne snage 0,4 MW i toplinske snage oko 1,35 MW.Model Güssing u austrijskom Gradišću uspješan je primjer inteligentnoga korištenja obnovljivih izvora energije za lokalni i regionalni razvoj manje razvijenih područja. Takav model je primjenjiv i u Hrvatskoj jer uz višestruke koristi za slabije razvijene lokalne zajednice ima i šire društvene koristi u obliku popravljanja vanjskotrgovinske bilance, povećanja energetske neovisnosti te zaštite klime i okoliša.

Entschuldigung, können Sie mir den Weg nach Güssing/Schönau zeigen?
Oprostite, možete li mi pokazati put prema Güssingu/Schönauu? Vjerojatno bih nekoliko puta morao upitati put za ta dva mjesta da me Đurđa, kako ekipa HTV-a zove navigaciju, nije dovela do ta dva mjesta. Pa dobro redom, gdje je taj Güssing? 263 kilometara od Zagreba, 8 kilometara od austrijsko-mađarske granice. Mjesto s nešto manje od 4 tisuće stanovnika, koje gradišćanski Hrvati zovu Novigrad, nekad bez industrije 50 godina, s najmanjim prihodom po glavi stanovnika u Austriji, uz željeznu zavjesu, kotar iz kojeg je početkom 90.-tih 70 posto ljudi radilo cijeli tjedan u Gracu ili Beču. U redu, jedan je od grofova Draškovića izmolio od austrijskog cara da 30 tisuća Hrvata žive sjeverno od Drave ali zašto u Güssing sad dolazi 20 tisuća turista godišnje? Ne, nije to samo zbog zamka iz 12. stoljeća na probušenom vulkanu već prije svega zato jer je to jedno od područja s najvećom proizvodnjom energije za vlastite potrebe u Europi s pokrivenošću 71 posto svojih potreba. „Ništa toga ne bi bilo bez ulaska u Europsku uniju i bez političara koji ne samo da imaju volju za uvođenje obnovljivih izvora energije, već nešto i čine", objašnjava mi član Uprave Europskog centra za obnovljive izvore energije u Güssingu Franz Jandrisits ili Franjo Jadrišić.

Kako s dvije strane osvajati energetsku autonomiju?
Prije dvadesetak godina većina kućanstava se grijalo na lož ulje ili ugljen i nije postojala ni toplovodna mreža ni plinovod. Svježe izabrani gradonačelnik Peter Vadasz i inženjer Reinhard Koch zapitali su se 1992., tijekom planiranja izgradnje sustava odvodnje i pročistača otpadnih voda: Kako da iskoristimo domaće izvore energije na način da novac, koji inače trošimo za fosilna goriva, ostane u našoj regiji? Ubrzo je 1993. naručena studija o budućoj energetskoj opskrbi regije a godinu kasnije općina ulazi u vlasništvo tvrtke Toplovod Güssing (gle negdje zaista živi i preživljava ta egzotična životinja zvana javno-privatno partnerstvo!). Prva toplana na drvo opskrbljivala je 27 kućanstava. Paralelno s time je počela sustavna i postupna obnova javnih zgrada kako bi se smanjila potrošnja energije (smanjili su potrošnju napola). U isto vrijeme sve lokalne šumovlasnike okupilo se u interesno udruženje. Njih se ohrabrilo na gradnju pilot projekata elektrana-toplana na šumsku biomasu za koju je općina jamčila. Poznajete li nekog hrvatskog općinara/lokalnog političara koji bi to učinio? Pitanje je, koji ima uopće nešto u blagajni da to učini...doduše nedavno je gradonačelnik Koprivnice rekao kako želi energetski neovisni grad.

„Svi se ti projekti kod nas odvijaju po principu zadruge", objašnjava Jandrišić; "recimo u mojem rodnom Pinkovcu/Güttenbachu, gdje živi 1000 stanovnika, 250 suvlasnika je skupilo 2 milijuna eura, uzelo milijun eura kredita i dobilo 2 milijuna EU poticaja i sada imamo toplanu na biomasu na koju je priključeno 80 posto kućanstava u tom mjestu." U pinkovačkoj energetskoj zadruzi imaju sljedeću poslovnu politiku: moraju biti s cijenom energije uvijek 30 posto ispod cijene grijanja na lož ulje kako bi uvijek bili atraktivni potrošačima. Unatoč nižoj cijeni zadruga svojim suvlasnicima donosi godišnju dobit od 5 posto.

Otkad sam bio u Güssingu pitam se u kojoj hrvatskoj sredini bih mogao naći 250 ljudi jedinstvenih da uđu u sličan projekt ili možda ne postoji javna osoba koja bi ih u to uvjerila?

Neutažen apetit velikih riba
Naravno bilo je pokušaja velikih opskrbljivača energijom da kupe takve projekte ali sve je postavljeno tako da nitko ne može imati veći vlasnički udio od drugih u takvim energetskim objektima. „Energija je prvorazredno političko pitanje jer mi sami sebi određujemo cijenu energije", objašnjava nekadašnji i sadašnji gradonačelnik Vadazs,"bitno je da imamo sirovinu na našemu području, da su ljudi koji prodaju sirovinu ujedno i suvlasnici elektrana i svi investitori koji dođu dobivaju besplatno zemljište i priključke." Tako su došle u Güssingu dvije tvornice parketa, a u tom i energetskom sektoru otvoreno je 50 novih tvrtki, 27 decentraliziranih energetskih pogona, 1100 novih radnih mjesta (27 tisuća ljudi živi u kotaru) s 9 milijuna eura prihoda. Istovremeno prihod od općinskog poreza porastao je tri puta. Uz takve podatke nije teško povjerovati cilju – 2020. Güssing bez ovisnosti o fosilnim gorivima.

Idemo dalje...
Naravno nije sve stalo samo na spaljivanju 44 tisuće tona drva. U tijeku je proučavanje gasifikacije drva u kojem se uz toplinu i struju (visokotemperaturne gorive ćelije) proizvodi i sintetički plin te benzin i dizel (učinkovitost postrojenja 82-85 posto – iz jedne tone vlažnog drva proizvede se 420 kWh topline i 182 kubika bioplina što odgovara otprilike 180 litara lož ulja). Ustanovljena je tvrtka Biogas Nord koja će izgraditi lokalni plinovod za sintetički plin te plinske postaje za automobile. „Vozim se 100 kilometara za 5 eura", hvali se inženjer Siegfried Legath koji održava elektranu-toplanu na šumsku biomasu i bioplinaru u mjestu Strem pored Güssinga,"a jednog dana svoje ću vozilo puniti na našim plinskim postajama koje će opskrbljivati bioplinara kojom upravljam i u koju ulazi ne samo kukuruz već može proizvoditi bioplin i na travu." I zaista ima mnogo nepokošenih livada u ovom kraju jer nitko više ne drži stoku pa se često ovdje hvale kako je bioplinara u Stremu jedina preostala krava. Krava koju se hrani jedanput dnevno 45-minutnim utovarom silaže u automatski spremnik. U cijeloj toj gradišćanskoj priči emisije su smanjene s 37 na 22 tisuća tona ugljičnog dioksida.

Güssing/Schönau
I tu dolazimo do potrošača željnih zelene energije i veze s mjestom Schönau u Scwarzwaldu, udaljenom 23 kilometara od Freiburga prema švicarskoj granici. Tamo od 1998. i liberalizacije tržišta energijom radi tvrtka Elektrane Schönau koja svojim korisnicima prodaje samo onu struju koja je proizvedena iz obnovljivih izvora energije. I ovu tvrtku posjeduju građani kojima su se možda smijali kad su prije 13 godina počeli skupljati diljem Njemačke 8 milijuna eura za otkup lokalne mreže. Danas ih svi uzimaju za ozbiljno jer su s 1.700 porasli na 115.000 korisnika njihovih usluga. Usto s dodatnim centom po kilowatu njihovi su korisnici omogućili potporu za ostvarenje 1.800 projekata obnovljivih izvora energije diljem Njemačke. Jedan od njih je fotonaponski uređaj na crkvi a iz prodane struje je isfinancirano ekološko grijanje u crkvi, nove orgulje i niz humanitarnih akcija. Zbog takvih primjera i zelene poslovne politike usluge Elektrane Schönau preporuča 14 nevladinih organizacija a u toj tvrtki dobro paze da energetski objekt iz kojeg dolazi zelena struja za njihove korisnike nije povezan s bilo kojom tvrtkom koja posjeduje nuklearke ili elektrane na fosilna goriva.

Kapiraš razbu?
Jesu li ove priče nama nedohvatljive? Ne, Hrvatska može krenuti prema Güssingu i Schönauu koji imaju osunčanost kao na našim najmanje osunčanim mjestima. Prije nego krenemo neka nam Franjo zabije još jedan putokaz (koji mi zvuči poput parafraze 11. teze o Feuerbachu) da stignemo i bez Đurđe: „Ne bih htio nikoga uvrijediti, no neki hrvatski političari s kojima sam pričao, uključujući one u Saboru, očekuju da mi nešto učinimo umjesto njih, da se sve kopira, a stvar je u tome da se kapira, vi možete ovo postići i kraće od nas ali nije stvar u tome da se sve brzo isplati, stvar je u tome da se počne djelovati."
www.obnovljivi.com