Solarne ćelije uskoro će se moći u obliku tinte bojati po krovovima ili zidovima kuća, a energija Sunca postat će znatno jeftinija, piše časopis Science Daily. Brian Korgel sa Sveučilišta u Texasu tvrdi da bi boje sastavljene od nanočestica koje upijaju zrake Sunca trebale zamijeniti skupe standardne ćelije. „Sunce daje gotovo neograničene količine energije, međutim sadašnja je tehnologija preskupa te ne može konkurirati fosilnim gorivima“, objasnio je Korgel. Njegov tim stoga posljednje dvije godine radi na jeftinim nanomaterijalima. Prema njihovom izviješću nanomaterijali bi se mogli tiskati na plastične folije ili čelične površine, a s vremenom i na površine kuća. „ Trebati će kuću obojiti materijalom koji upija svjetlost i nanijeti nekoliko drugih slojeva“, kaže Korgel. Nanomaterijali koje tim koristi 10.000 puta su tanji od vlasi kose, a njihove mikroskopske dimenzije omogućuju veću učinkovitost. U eksperimentima upotrebljavaju ekološki prihvatljiv i relativno jeftin materijal bakar/indij/galij-selenid (CIGS). Budući da je poluproziran mogao bi se tiskati i na prozorska stakla koja bi djelovala kao solarne ćelije. Trenutna učinkovitost materijala je samo jedan posto, a da bi bio komercijalno upotrebljiv treba je povećati na 10 posto. Međutim, tim je optimističan. Vjeruju da će se u uporabi naći kroz tri do pet godina.    (njd)

www.jutarnji.hr

Način rada "nano drveća."
„Hidrogensko gorivo se smatra ekološki čistim gorivom jer se pri njegovom korištenju ne stvara emisija ugljika, ali se na žalost hidrogensko gorivo to jest vodik dobivao na „prljav" način," izjavio je Ke Sun post diplomski student elektro inženjerstva, koji je vodio ovaj projekt. Wangov tim je uspio ne efikasan način dobiti dovoljno hidrogenskog goriva koje bi ako se primjene zadovoljile potrebe masovne proizvodnje istog. Wang i njen tim su se udružili s Kalifornijskim Institutom za Telekomunikacije, Informatičke Tehnologije i Materijale i njihov program za inženjersku znanost u San Diegu. Sun je izjavio kako su ovim novim dizajnom povećali proizvodnju hidrogena za barem 400 tisuća puta po površini što je iznimno važan napredak. U eksperimentu su elektrode s "nano drvećem" ubačene u vodu i osvijetljene umjetnom Sunčevom svjetlošću pri čemu su mjerene reakcije. Fotografije dobivene zahvaljujući: Joshua Knoff, UC San Diego Jacobs School of Engineering. U budućnosti će Wang i njen tim pokušati napraviti još veće mogućnosti umjetne fotosinteze. Fotosinteza ne samo da apsorbira sunčevu svijetlost već kreira ugljikohidrate koji biljkama omogućavaju rast i život. Tim Wangove smatra da će uspjeti napraviti upravo takav sustav koji će objediniti sve te procese koje u prirodi prave stvarne biljke, s čim će moći smanjiti i količinu CO2 iz atmoisfere, a da pri tom stvaraju hidro-karbonsko gorivo. „Mi pokušavamo reproducirati procese koje stvaraju prave biljke, konvertirajući solarnu energiju. Nadamo se da će u budućnosti strukture „nano-drveća" biti dio efikasnih naprava koje će funkcionirati kao prava drveća koja koriste fotosintezu." Tim također izučava alternative kao što su cink oksid, koji apsorbira Sunčevu UV svijetlost, no ovaj spoj ima problema sa stabilnošću koja afektira životni vijek nano struktura baziranih na cink oksidu.
matrixworld-hr.com

Najveća europska svsemirska agencija traži partnera s kojim bi u orbitu Zemlje lansirala probnu postaju za prikupljanje i slanje Sunčeve energije na površinu našeg planeta. EADS Astrium tvrdi da će sustav energiju slati pomoću sigurnog infracrvenog lasera. O ovoj ideji vode se rasprave već 30-ak godina. Uvijek je najspornija bila isplativost projekta. Kompanija ipak vjeruje da je tehnologija sada dovoljno sazrela za sljedeći, eksperimentalni korak. Mi danas još uvijek nismo na operabilnoj razini; to je tek test rekao je izvršni direktor tvrtke Francois Auque. Za provođenje rješenja i razvoj operabilnih sustava potrebni su nam partneri i investitori, dodao je. Koncept svemirske solarne elektrane vrlo je privlačan jer bi ona bila čist i nepresušan izvor energije 24 sata na dan. Količina Sunčeve energije koja se može prikupiti fotoćelijama u svemiru znatno je veća od one koja se može dobiti na površini Zemlje, jer Sunčeve zrake ondje ne blokiraju oblaci i atmosferski plinovi.  Kritičari, međutim, upozoravaju na brojne prepreke od troškova lansiranja i postavljanja postaje u orbiti preko gubitaka u pretvaranju energije do problema sigurnosti bežičnog prijenosa, osobito kada bi se koristili mikrovalovi.  Astrium tvrdi da se ovaj posljednji problem može riješiti korištenjem infracrvenih lasera koji neće nikoga spržiti ako eventualno promaše cilj. Tehnologija je već testirana u laboratorijima, a sada se radi na povećanju njezine efikasnosti. Stručnjaci ipak priznaju da još uvijek postoje određena ograničenja. Danas je snaga sustava ograničena veličinom lasera koji možemo konstruirati. To je ključna limitacija rekao je šef tehnološkog odjela Astriuma, Robert Laine. Prijem energije, pretvaranje infracrvenih zraka u električnu energiju, vrlo se brzo razvija. Ključno je dobiti veliku učinkovitost pretvorbe laserskih zraka u struju. Kada bi postigli efikasnost od 80 posto to bi bio pravi uspjeh objasnio je Laine, dodavši kako bi kroz pet godina svemirska solarna elektrana na Zemlju mogla slati iskoristivu energiju snage 10-20 kW. Isplativa elektrana u pogon bi se mogla pustiti do 2020. godine.

www.jutarnji.hr

Nova tehnologija mogla bi biti od neprocjenjive vrijednosti za izolirane dijelove svijeta, a u uporabu bi mogla ući do 2020. godine.Europska tvrtka Astrium, podružnica zrakoplovnog konzorcija EADS, objavila je u utorak da planira ulagati u razvoj tehnologije za prijenos Sunčeve energije na Zemlju. Kompanija je sada opremljena za gradnju velikih satelita koji mogu skupljati Sunčevu energiju i usmjeravati je na Zemlju pomoću laserskih zraka i posebnih zrcala, rekao je u Parizu direktor Astriuma Francois Auque. Tehnologija za prikupljanje Sunčeve energije u svemiru i njezino preusmjeravanje na Zemlju mogla bi ući u upotrebu do 2020., dodao je Augue. Taj oblik čiste energije mogao bi biti od neprocjenjive vrijednosti za izolirane dijelove svijeta i regije pogođene prirodnim katastrofama poput potresa i tsunamija. Astrium je u utorak izvijestio da su mu prihodi od prodaje prošle godine iznosili 4,8 milijardi eura i da su bili 11 posto viši nego u 2008. Kompanija je podružnica europske aeronautičke grupe EADS. (hina/metro-portal) 

Europski svemirski inženjeri planirau u orbitu lansirati satelite koji će solarnim ćelijama prikupljati struju iz solerne energije, sabijati ju i potom na Zemlju slati laserskim zrakama.Koliko god zvučalo nevjerojatno, umjesto iz nuklearki ili elektrana na ugljen ili mazut, električna energija uskoro bi mogla dolaziti iz svemira. Europski svemirski inženjeri planirau u orbitu lansirati satelite koji će solarnim ćelijama prikupljati struju iz solerne energije, sabijati ju i potom na Zemlju slati laserskim zrakama. Astrium, jedna od najvećih europskih tvrtki koja se bavi svemirskim istraživanjima vjeruje da je nadomak tehnološkog rješenja koje bi omogućilo skoro postavljanje prve orbitalne solarne elektrane. U sljedećih pet godina lansirat će probno postrojenje koje će na Zemlju odašiljati energiju snage 10 do 20 kW. - Golemu prednost ovakvih sustava predstavlja činjenica da energiju možemo dostaviti upravo na mjesto na kojemu je ona potrebna. Laserskom zrakom moguće je naciljati bilo koje mjesto na svijetu, kaže Matthew Perren, voditelj Astriumova odjela razvoja. Orbitalna bi elektrana kružila oko zemlje na visini od 22.300 milja, a paneli za prikupljanje energije bili bi dugački 50 metara. U Atriumu vjeruju da će većinu energije kupovati vlasnici električnih automobila.

Mnogi televizijski gledatelji širom svijeta još se sjećaju auta K.I.T.T. - legendarnog superautomobila koji govori iz američke televizijske serije »Knight Rider«. Turbo motor na vodik pogonio je ovo vozilo iz mašte i omogućavao mu da brzinom od preko 400 kilometara na sat progoni zlikovce. U budućnosti, automobili bi mogli biti opremljeni s pogonom na vodik ne samo na filmu, nego i u stvarnom životu. U području transporta i energetike, na vodik se gleda kao na moguću alternativu fosilnim gorivima, kao što su ugljen, nafta i prirodni plin. Međutim, za metale kao što su čelik, aluminij i magnezij - koji se obično koriste u automobilskoj industriji i energetskim tehnologijama - vodik nije baš idealan. On metale može učiniti krhkima i smanjiti njihovu rastezljivost, te tako skratiti njihovu trajnost. To može dovesti do naglog kvarenja dijelova i komponenti. Osim samog spremnika goriva ili dijelova gorivih ćelija, time mogu biti pogođene i komponente poput običnih kugličnih ležajeva koje se ne nalaze samo na autima, već i u gotovo svim industrijskim strojevima. Ovaj najlakši od kemijskih elemenata prožima sirovine od kojih se vozilo sastoji ne samo kada se puni rezervoar, nego i kroz različite proizvodne procese. Vodik može djelovati na metalne rešetke putem korozije ili tijekom kromiranja auto dijelova. Do kontakta može doći i tijekom zavarivanja, mljevenja ili prešanja. Rezultat je uvijek isti: materijal se može slomiti bez upozorenja. Posljedica su skupi popravci. Da bi spriječili pukotine i lomove u budućnosti, istraživači na Fraunhofer institutu za mehaniku materijala IWM u Freiburgu proučavaju krhkost metala prouzrokovanu vodikom. Njihov je cilj pronaći materijale i proizvodne procese koji su kompatibilni s vodikom. »S našim novim posebnim laboratorijem, ispitujemo kako i kojom brzinom vodik migrira kroz metal. Možemo otkriti točke u kojima se vodik nakuplja u materijalu, a u kojima ne«, kaže Nicholas Winzer, istraživač na IWM. Budući da potencijalni rizik uglavnom proizlazi iz difuznog i stoga pokretljivog dijela vodika, potrebno ga je odvojiti od cijelog sadržaja vodika. Istraživači mogu otpustiti i istovremeno mjeriti pokretni dio vodika toplinskom obradom pri čemu se uzorci kontinuirano zagrijavaju. Osim toga, stručnjaci mogu mjeriti stopu kojom se vodik transportira kroz metal, dok istovremeno primjenjuju testove mehaničkog naprezanja na uzorcima materijala. Testovi mogu odrediti kako se vodik u metalu ponaša kada se napetost povećava. U tu svrhu, znanstvenici koriste posebnu opremu za vlačno ispitivanje koja dopušta istovremeno mehanička opterećenja metala i prodiranje vodika. Dalje, oni određuju koliko je materijal otporan. »U industriji, komponente moraju izdržati kombinirane sile temperature, mehaničkog naprezanja i vodika. S novim posebnim laboratorijem, možemo pružiti potrebne analitičke postupke«, Winzer objašnjava posebnost simultanih testova. Istraživači koriste rezultate laboratorijskih testova za računalne simulacije, s kojima su izračunali krhkost metala prouzrokovanu vodikom. Da bi to postigli, oni provode atomske i FEM simulacije kako bi istražili interakcije između vodika i metala na atomskim i makroskopskim razmjerima. »Kroz kombinaciju posebnih laboratorijskih i simulacijskih alata, našli smo materijale koji su pogodni za upotrebu vodika te kako se mogu poboljšati proizvodni procesi. S ovim znanjem možemo podržati industrijske tvrtke«, kaže dr. Wulf Pfeiffer, voditelj poslovne jedinice za analizu procesa i materijala na IWM.

Istraživačka tvrtka iz New Hampshirea nedavno je patentirala svoju verziju turbine na vjetar bez lopatica. Ona se zasniva na patentu koji je 1913. godine dobio Nikola Tesla. Unatoč tome, ova je turbina dobila naziv Fullerova turbina na vjetar (Fuller Wind Turbine), a razvila ju je tvrtka Solar Aero. Posebnost turbine jest ta da ima samo jedan rotirajući dio, nazvan turbinsko vratilo. Cijeli se stroj nalazi sastavljen unutar kućišta. Turbine na vjetar nisu popularne kod ekologa jer od njih stradavaju ptice i šišmiši, a stvaraju buku koja smeta stanovnicima u njihovoj blizini. Industrija nastoji pronaći rješenje za ove probleme radeći zajedno sa ekološkim skupinama, zakonodavcima i drugim zainteresiranim stranama. Oni nastoje razviti metode mjerenja i ublažavanja utjecaja ove vrste tehnologije na ptice. Fullerova turbina na vjetar nudi nadu ljubiteljima ptica i ekolozima. Ona ima više prednosti pred tradicionalnim turbinama s lopaticama. Tek pažljiviji pogled u tu turbinu kao jedino vidljivo kretanje otkriva njezino prilagođavanje smjeru puhanja vjetra. Stoga se ova turbina može koristiti kod vojnog nadzora ili na radarskim instalacijama budući da nema pokretnih lopatica koje bi stvarali poteškoće. Još jedna prednost je da njezina proizvodnja energije nije skupa. Prema proizvođaču turbine, ona bi trebala proizvoditi struju po istoj cijeni kao i elektrana na ugljen. Štoviše, procjenjuje se da su ukupni operativni troškovi za njezinog radnog vijeka oko 0.12 dolara po kWh. Budući da nema lopatice, n i održavanje ne bi smjelo biti problematično zbog čega su niži operativni troškovi. Turbina se uglavnom nalazi na magnetskim ležajevima. Još jedna prednost je da se sva njezina oprema za proizvodnju struje nalazi na razini tla što također olakšava održavanje. Stoga proizvođač navodi da će završni troškovi rada ove turbine iznositi oko 1.5 dolar po kWh ili 2/3 troškova konvencionalnih turbina s lopaticama. Ako se pogleda Teslina turbina patentirana 1913. godine, uočava se da ona radi tako što koristi viskozni tok fluida koji pokreće turbinu i tako stvara energiju. Teslina turbina ima više glatkih diskova sa mlaznicama koje šalju plin prema rubovima diska. Plinovi se povlače po disku slijedeći načelo viskoznosti i prijanjanja sloja plina uz površinu. Kako plin usporava i predaje snagu diskovima, tako se on kovitla u središtu ispuha. Budući da rotor nema izbojaka, vrlo je snažan i čvrst. Diskovi u turbini moraju biti tijesno raspoređeni da mogu koristiti viskozni tok. Teslina turbina ima iznimno tanke diskove da se smanje turbulencije na rubovima i tako poveća njihova učinkovitost. Te 1913. godine Tesla nije mogao naći metale primjerene kvalitete da bi turbina radila učinkovito. Sada gotovo stoljeće kasnije, ta su ograničenja nadvladana. Sadašnji prototip Solar Aera je skromna turbina montirana na prikolici, ali proizvođač navodi da ostali modeli mogu već sada imati kapacitet 10 kW. Ukoliko se ova tehnologija nastavi razvijati, uklonit će mnoge probleme vezane za konvencionalne turbine s lopaticama i učiniti iskorištavanje energije vjetra ekološki još prihvatljivijim.

www.znanost.com

Staklenik koji istovremeno proizvodi solarnu energiju i hranu? Upravo je tako zamišljen projekt kojeg su zajednički započeli talijanska tvrtka za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora Solar ReFeel. Solar ReFeel je regionalni centar za unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje u Savoni CeRSAA. U  suradnji s američkim proizvođačem solarnih kolektora Solyndra napravljena je koncepcija staklenika. Pokusni objekt sagrađen je na istraživačkoj lokaciji centra CeRSAA u regiji Albenga. Cilj projekta je postići istovremenu proizvodnju struje i hrane iz Sunčeve energije. Istraživački tim također želi vrednovati korisnost primjene tehnologije tvrtke Solyndra na prinose poljoprivrednih kultura, što će učiniti nezavisne analize vodećih talijanskih istraživačkih ustanova u poljoprivredi. Prostor obuhvaćen ovim projektom iznosi 400 četvornih metara u stakleniku koji je sagrađen posebno za tu namjenu. U strukturu staklenika ugrađeni su fotonaponski sustavi, a po prvi puta je primijenjeno cilindrično tehnološko rješenje oblika staklenika. Ta tehnologija treba pomoći da se uhvati izravno, difuzno i reflektirano Sunčevo svjetlo na svih 360 stupnjeva površine, a u isto vrijeme omogućiti jednoobrazni prijenos svjetla do biljaka u stakleniku. Istraživanje će se usmjeriti na brojne vrste usjeva karakterističnih za sredozemno područje. Istraživači će pratiti, mjeriti i vrednovati usjeve koji će rasti u stakleniku s integriranim solarnim sustavom. Kvantificirat će se i uspoređivati prinosi te očekivana korist od primjene nove solarne tehnologije tvrtke Solyndra s prinosima istih usjeva naraslim u uobičajenim staklenicima. Projekt će trajati 24 mjeseca. Za to vrijeme svi će uključeni partneri dati svoj stručni doprinos prema zahtjevima projekta. CeRSAA će osigurati stručno istraživanje vezano za sve poljoprivredne aktivnosti kao i ljude za uzgoj usjeva. Solyndra je isporučio opremu za izgradnju staklenika i fotonaponsku tehnologiju za proizvodnju energije. Pomaže im Energeos Group - vodeća talijanska tvrtka za projektiranje i implementaciju fotonaponskih sustava u zemlji koji će pružiti usluge instaliranja i održavanja električnih sustava. Solar ReFeel je specijalizirana tvrtka za izgradnju fotonaponskih elektrana na zemlji i krovovima, a u projektu će koordinirati istraživanja uključenih stranaka i imati vodeću ulogu u eventualnoj komercijalizaciji tehnologije ukoliko se pokus pokaže uspješnim. Krajnji je cilj istraživanja potpuno razumjeti i otkriti prednosti potencijala staklenika s integriranim solarnim sustavom za proizvodnju energije kao dugoročnog značajnog poslovnog modela.

www.znanost.com

Kao prvi korak koji bi poljoprivrednici trebali napraviti kako bi donijeli odluku o korištenju obnovljivih izvora energije jest stjecanje iskustva iz zemalja Europske unije. Posjet farmi i bioplinskim postrojenjima bio bi odličan ogledni primjer za poljoprivrednike te bi na takav način mogli razmišljati o načinima poboljšanja poljoprivredne proizvodnje i dobivenim iskustvima povećati učinkovitost i kvantitetu svoje poljoprivredne djelatnosti. Drugi korak je upoznati potencijal primjene sunčeve energije u poljoprivredi i prednosti ekološke proizvodnje. Kao primjer navesti ćemo studijski posjet hrvatskih poljoprivrednika gradu Langenau (Njemačka) u listopadu 2011. godine u organizaciji Županijsko-regionalne komore Krapinsko-zagorske županije. Tom su prigodom poljoprivrednici stekli uvid u način rada u ekološkoj poljoprivredi, proizvodnji bioplina i komposta te proizvodnji električne energije iz sunčeve energije. U dva dana, koliko je studijski posjet trajao, poljoprivrednici su obišli jednu lokalnu farmu obitelji Kaindl i dva bioplinska postrojenja. Imanje Kaindl obiteljska je farma smještena u Scwiftingu, u blizini grada Langenaua. Vlasnici su Petra i Karl Kaindl, roditelji troje djece. Na farmi rade uglavnom sami i imaju svake godine jednog pripravnika poljoprivredne struke koji im pomaže u poslovima. Obitelj se bavi poljoprivrednom proizvodnjom od 1980. godine kada je Karl Kaindl preuzeo farmu od svojih roditelja. Ukupno obrađuju 76 [ha] zemlje, 30 ha vlastite, a 46 [ha] zemlje imaju u najmu. Pod travom je 54 [ha], od čega je nešto pašnjaka, a ostatak je za suho sijeno i sjenažu; 22 [ha] zemlje su oranice koje su zasijane raznim ratarskim kulturama za ishranu krava. Siju zob, ječam i travno-djetelinsku smjesu za sjenažu. Sve poslove obavljaju sami, jedino plaćaju usluge baliranja susjedu. Od 1984. godine bave se ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom. Trenutno na gospodarstvu imaju 57 grla stoke, od čega 44 mliječne krave, a ostatak su junice. Dnevna je prosječna proizvodnja mlijeka 5.700 [kg] i nema pojedinačnih ispitivanja za mlijeko. Kako goveda uzgajaju ekološki, cijena mlijeka po kilogramu je viša: po kilogramu se plaća otprilike 1,5 kunu više nego drugo mlijeko. Svu potrebnu hranu za krave sami proizvode i ne kupuju ništa osim vitaminskih dodataka. Njima nije bitno da im proizvodnja mlijeka po kravi bude visoka, nego da krave budu dobrog zdravstvenog stanja i što dužeg životnog vijeka. Krave su cijelu godinu vani na ispaši i po danu i preko noći, samo su tijekom zime u štali. Krave su 2-3 tjedna prije teljenja u štali, gdje imaju posebno mjesto za bređe krave. Telad se hrani samo mlijekom bez ikakvih dodataka. Žensku telad ostavljaju doma za daljnji uzgoj i reprodukciju, a mušku telad prodaju. Prema riječima gospođe Kaindl, nemaju neku određenu cijenu za mušku telad po kilogramu, nego se pogađaju s kupcem. Otprilike se za tele od dva mjeseca starosti može dobiti oko 3.000-3.500 kuna. Do 2008. godine obitelj se bavila ekološkim uzgojem mrkve za izravnu prodaju na tržištu, ali se zbog neisplativosti proizvodnje prestala time baviti. Od 2004. godine bavi se proizvodnjom solarne energije, osnovali su i tvrtku koja se sastoji od 60 dioničara, a vode je supružnici Kaindl. Cjelokupna je investicija bila veća od 5 milijuna eura. Proizvode više od 1.100.000 [kWh/a] električne energije na livadi površine od 2 hektara. Tvrtka prodaje električnu energiju elektri za potrebe lokalnog stanovništva. Zemlja na kojoj se nalaze solarne ploče u vlasništvu je obitelji Kaindl koja za to dobiva plaćeni najam, i koja održava tu površinu te kosi travu između solarnih ploča, za što dobiva plaćenu naknadu, a pokošenu travu daje kravama. Dioničari su ovaj projekt financirali vlastitim sredstvima, a jedan dio kreditiranjem. Od elektrane su dobili zagarantiran otkup električne energije za 20 godina. Obitelj Kaindl i za svoje je potrebe gospodarstva investirala i ugradila solarne ploče na vlastitu kuću te na 3 gospodarska objekta. Poljoprivrednici su bili zadivljeni imanjem i valja napomenuti da je to odličan primjer farme te bi svakako trebalo poticati hrvatske poljoprivrednike da krenu u istom smjeru. Gospođa Kaindl dala je informaciju da na njihovu području ima 221 poljoprivredno gospodarstvo koje ima 1-20 mliječnih krava, 388 gospodarstva koja imaju 20-50 krava, 76 gospodarstava ima 50-100 krava, a samo 3 gospodarstva imaju više od 100 krava. Obitelj Kaindl dobiva poticaj za krave zato što ih cijelu godinu drži vani na ispaši, dok njihovi susjedi, čije su krave stacionirane u staji ne dobivaju poticaj, što je veoma zanimljivo. Primjena sunčeve energije u poljoprivredi i ekološka proizvodnja kao aspekt poljoprivrednog rasta Solarna energija može osigurati i/ili nadopuniti mnoge energetske zahtjeve poljoprivrednih gospodarstava. U narednih nekoliko odlomaka opisati ćemo najzastupljenije primjene solarne energije u poljoprivredi.

Sušenje usjeva i žitarica - Korištenje sunčeve energije za sušenje usjeva i žitarica jedna je od najstarijih i najčešće korištenih primjena sunčeve energije. Najjednostavnija i u svakom slučaju najjeftinija tehnika je omogućavanje prirodnog sušenja usjeva u polju, ili polaganje žitarica i drugih plodova na zaseban prostor kako bi se nakon berbe omogućilo njihovo sušenje. Nedostatak ove metode je nezaštićenost usjeva i žitarica od ptica, glodavaca, vjetra i kiše, dok je moguće i zagađivanje prašinom i prljavštinom koju nanosi vjetar. Sofisticiranije solarne sušilice štite žitarice i druge plodove, smanjuju gubitke, ravnomjernije suše te u konačnici proizvode kvalitetniji proizvod od metoda ostavljanja isključivo na zraku. Osnovne komponente solarne sušilice su ostava ili neko drugo nadsvođeno spremište, mrežasti okviri za sušenje i solarni kolektor. Južna strana spremišta po mogućnosti bi trebala biti ostakljena kako bi se sunčevoj svjetlosti omogućilo sušenje materijala. Što se kolektora tiče on može biti jednostavna ostakljena kutija sa tamno obojanom unutrašnjošću koja bi sakupljala sunčevu energiju te tako zagrijavala zrak. Zagrijani zrak koji se nalazi u kolektoru potom bi strujao, bilo prirodnim putem ili uz pomoć ventilatora, kroz materijal koji se suši. Veličina kolektora i stopa protoka zraka ovise o količini materijala koji se suši, vlažnosti materijala, stupnju vlage u zraku te prosječnom sunčevom zračenju za vrijeme sezone sušenja. Jedan od nedostataka sustava je visoki trošak profesionalnih solarnih kolektora i nemogućnost kontroliranja stope sušenja kao što je to ostvarivo putem sušilica na prirodni plin ili propan. No, korištenje kolektora i tijekom ostatka godine, a ne samo za vrijeme sezone sušenja, mogu se zagrijavati gospodarske zgrade i na taj način ovaj način sušenja postaje višestruko isplativiji.

Grijanje vode i prostora - Uzgoj stoke i aktivnosti vezane uz mljekarstvo često imaju znatne zahtjeve vezane uz toplinu zraka i vode. Moderne farme za uzgoj pilića i svinja uglavnom su zatvoreni prostori u kojima je potrebna pažljiva kontrola temperature i kvalitete zraka kako bi se osiguralo zdravlje i povećani rast životinja. U ovim objektima potrebna je stalna kontrola i izmjena zraka kako bi se uklonila vlaga, toksični plinovi, mirisi i prašina. Grijanje ovakvih objekata često zahtjeva potrošnju velikih količina energije. Uz pravilno planiranje i projektiranje, solarni grijači zraka i prostora mogu se ugraditi u gospodarske građevine te zagrijavati ulazni svježi zrak. Ovi sustavi također mogu izazivati ili povećati razine prirodne ventilacije zraka za vrijeme ljetnih mjeseci. Solarni sustavi za grijanje vode mogu osigurati i mlaku do srednje toplu vodu za čišćenje kokošinjaca, obora i torova. Komercijalne farme mlijeka koriste velike količine energije za zagrijavanje vode potrebne za čišćenje opreme, kao i za zagrijavanje i stimulaciju kravljih vimena. Zagrijavanje vode i hlađenje mlijeka mogu biti odgovorni i za do 40% energije koja se koristi na farmi mlijeka. Solarni sustavi za grijanje vode u takvim sustavima mogu se koristiti za opskrbu cjelokupnih ili parcijalnih potreba za toplom vodom.

Zagrijavanje staklenika/plastenika - Još jedna poljoprivredna aktivnost u kojoj se može primijeniti solarna energije je grijanje staklenika. Komercijalni staklenici obično se oslanjanju na sunčevu svjetlost za zadovoljenje rasvjetnih potreba, no nisu dizajnirani kako bi koristili sunčevu energiju i za zagrijavanje prostora. U većini slučajeva kao energenti koriste se plinski ili naftni grijači koji osiguravaju konstantnu temperaturu potrebnu za rast biljaka u hladnijim mjesecima. Solarni staklenici pak koriste sunčevu energiju za rasvjetu, ali i za zagrijavanje. Solarni staklenik sadrži termalnu masu koja prikuplja i pohranjuje solarnu toplinsku energiju te izolaciju koja zadržava prikupljenu toplinu kako bi se mogla koristiti i tijekom oblačnih dana ili noću. Solarni staklenici orijentiraju se prema jugu kako bi se dodatno povećala izloženost južne ostakljene strane. Sjeverna strana vrlo je malo ili uopće nije ostakljena, već se radi o dobro izoliranom prostoru. Kako bi se smanjio gubitak topline, u ovakvim staklenicima staklo je učinkovitije dizajnirano od standardno korištenog stakla te možemo naići na različite vrste proizvoda, od stakala s dvostrukim oknom, do ćelijskog stakla. Solarni staklenici smanjuju potrebu za fosilnim gorivima prilikom grijanja prostora. Grijači na plin ili naftu mogu poslužiti kao potporni grijači ili prilikom povećanja razina ugljičnog dioksida kako bi se dodatno potaknuo rast biljaka. Daljinska opskrba električnom energijom - Solarni električni to jest fotonaponski sustavi (PV), izravno pretvaraju sunčevu svjetlost u električnu energiju. Oni mogu izravno napajati električne uređaje ili pohranjivati proizvedenu električnu energiju u solarne baterije. Udaljena lokacija može se nalazi od nekoliko metara do nekoliko kilometara od izvora napajanja. Fotonaponski sustavi u većini su slučajeva jeftiniji za instalaciju od postavljanja vodova i transformatora u primjenama kao što su električne ograde, rasvjeta ili pumpanje vode. Opskrba vodom - Fotonaponski (PV) sustavi za opskrbu vodom često su najisplativija mogućnost na prostorima gdje ne postoji mogućnost spajanja na elektroenergetsku mrežu. Ukoliko se odredi adekvatna veličina sustava te pravilno provede instalacija sustava, fotonaponske pumpe vrlo su pouzdane i zahtijevaju malo održavanja. Veličina i trošak fotonaponskih sustava za crpljenje vode ovise o lokalnim solarnim resursima, dubinama crpljenja vode, potrebama za vodom te cijeni sustava i troškovima instalacije. Iako su donedavno ovakvi sustavi uglavnom bili preskupi ukoliko su se koristili isključivo za navodnjavanje usjeva, nedavni pad cijena fotonaponskih ćelije učinio ih je sve dostupnijima i za ovu primjenu. Osim navodnjavanja usjeva, ovakvi sustavi isplativi su za daljinsko opskrbljivanje stoke vodom, povećanje udjela kisika u ribnjacima te korištenje u malim sustavima navodnjavanja.

Nova Vlada velika je promicateljica ekološke poljoprivrede
Ministrica zaštite okoliša i prirode, Mirela Holy, veliki je "proklamator" ekološke poljoprivrede što znači da, kako je izjavila, Vlada planira veći naglasak staviti na segment ekološke poljoprivrede. Međutim, ne možemo govoriti o dominantnoj poljoprivrednoj praksi zbog toga što se velika većina poljoprivrednih površina u Hrvatskoj ni ne može koristiti za ekološki uzgoj jer je onečišćena, ali je moguće udio od 1,8% za četiri do pet godina podignuti na 10% ukoliko bi se provodile konkretne mjere. Prva mjera je uvođenje "zelenih kioska" koji bi služili za "povezivanje" između proizvođača hrane, lanaca i turističkih kompleksa kao distributera i konačnih korisnika, odnosno potrošača. Druga je mjera izrada strategije poljoprivrede u sklopu koje bi se izradila karta ekološke poljoprivrede i time olakšao posao proizvođačima kojima su velike prepreke skupa istraživanja i testiranja tla. Treća mjera je obveza za se poljoprivredno zemljište koje je u državnom vlasništvu, a pogotovo je za ekološki uzgoj, da u dugogodišnju koncesiju s obvezom proizvodnje ekološke hrane. Holy je nedavno ocijenila da su neke stvari u području ekološke proizvodnje već napravljene, poglavito subvencije za ekološki oblik proizvodnje koje su izdašne, međutim unatoč tome ta poljoprivreda ipak nije zaživjela u Hrvatskoj. Važnost ekološke poljoprivrede je u tome što je ona održiva gospodarska praksa, što znači da ima pozitivne učinke i na zaštitu okoliša i na širu društvenu zajednicu u smislu socijalnih efekata, ali i pozitivan ekonomski učinak. Ona je poljoprivreda hrane s tzv. dodanom vrijednošću jer je takva hrana zdravstveno kvalitetnija, pa će se rezati troškovi za zdravstvo, a tu je hranu moguće ponuditi i velikom broju zainteresiranih potrošača i izvan Hrvatske. U ekološkoj poljoprivredi moguće je zaposliti dodatni broj ljudi i na taj način pozitivno utjecati na ruralne zajednice. Hrvatska ima velike komparativne prednosti za ekološku poljoprivredu. U Hrvatskoj se obrađuje oko 1,2 milijuna hektara zemlje, a od toga se samo oko 1,8 posto obrađuje na ekološki način. U Hrvatskoj je samo oko 1.100 ekoloških poljoprivrednih proizvođača, što znači da ovaj oblik poljoprivrede ima značajan potencijal za rast u budućnosti.
www.croenergo.eu

 

 

 

Zgrada Oregon Sustainability Center, u kojem će pored ureda organizacije za održivu gradnju biti i dio smještaja za studente oregonskog sveučilišta, gradi se po načelima Living Building Challenge, izazova žive zgrade; kamen temeljac bit će položen prije kraja 2010. Koristit će se svaki poznati energetski pristup. Cilj je minimiziranje utjecaja na okoliš: enegetske potrebe svedene su na minimum koji se može osigurati solarnim pločama na samoj zgradi, katovi će biti nagnuti po 4 stupnja naizmjenično tako da postignu maksimalnu osunčanost i prirodno osvjetljenje tijekom radnog vremena, a umejsto klimatizacije koristit će se prirodno provjetravanje; nijedno radno mjesto neće biti na više od desetak metara od najbližeg prozora. Voda će se dobivati skupljanjem kišnice i reciklirati maksimalan broj puta. U ugodnoj klimi pacifičke obale i u kišnom Oregonu ta rješenja, koja drugdje ne bi bila dovoljna, zbilja će moći eliminirati potrebu za grijanjem, dovođenjem vode iz gradske mreže i napajanjem strujom.

www.vecernji.hr

Desertec je najveći solarni konzorcij u svijetu, vrijedi 400 mlrd. eura, a vlada A. Merkel obećava mu jamstva za kredite u pohodu na sj. Afriku Njemačka obiluje mnogočime, no jedna od blagodati kojom Nijemci nisu blagoslovljeni, a zbog čega hodočaste na Mediteran, sunce su i njegova toplina. Ta i takva Njemačka postala je lider u iskorištavanju Sunčeve energije. Rainer Brüderle, liberal i ministar za gospodarstvo u vladi Angele Merkel, prije nekoliko je dana ponosno objelodanio da će njegova vlada financijski podupirati 20 njemačkih korporacijskih divova u pripremi projekta Desertec i davati im jamstva pri traženju kredita nužnih za troškove gradnje od – 400 milijardi eura. Riječ je o planu kojim bi se 17.000 kilometara četvornih Sahare i bliskoistočnih pustinja pokrilo paraboličnim zrcalima za potrebe proizvodnje električne energije u solarnim termoelektranama, a sve kako bi EU do 2050. iz čistih i neiscrpnih izvora pokrivao 15 posto potreba za energijom. Proizvodnja bi započela puno prije te bi rasla kako bi se izgradio koji dio projekta. Računica je jednostavna. Pustinje sjeverne Afrike i Bliskog istoka godišnje obasja 630.000 TWh Sunčeve energije, a EU godišnje potroši 4000 TWh električne energije. Ako se zauzda energije Sunca na samo 0,6 posto površine tih pustinja, EU je riješio sve svoje energetske potrebe. Tako gledajući, projekt o 15 posto pustinjske električne energije za EU više i ne djeluje nemoguće ambiciozan, a to su shvatile i njemačke kompanije Munich Re, koja vodi projekt, Deutsche Bank, Siemens, švicarski ABB, E.ON, RWE, Cevital, HSH Nordbank i drugi. Tehnologija je krajnje jednostavna: u solarnim elektranama u pustinjama Kalifornije i Nevade primjenjuje se od sredine 80-ih, a princip je poznat svakom djetetu koje je ikada povećalom zapalilo papir. Sunčeve zrake se tisućama paraboličnih zrcala usmjeravaju prema spremnicima s vodom, koja se može zagrijati i na više od 1000 stupnjeva Celzija, dobivena para pod pritiskom pokreće parne turbine i generatore, a akumulirana toplina omogućuje proizvodnju i noću.

Merkel voli radna mjesta

Predstavnici 20 kompanija uključenih u projekt kao motiv za ulazak u golemu investiciju, i to usred financijske krize, navode zabrinutost klimatskim promjenama i ljubav prema energiji bez zagađivanja atmosfere sa CO2. Prilično je, međutim, jasno da je riječ o uočenoj (i legitimnoj) prilici za zaradu. Wuppertalski institut za klimu, okoliš i energiju procjenjuje je da bi Desertec već do 2050., znači i prije nego što se sagrade svi dijelovi, trebao proizvesti električne energije u vrijednosti 2000 milijardi eura, a vladu A. Merkel nesumnjivo je privukla i procjena o 240.000 novih radnih mjesta za Nijemce. Predviđa se da će sva dokumentacija biti gotova do 2012. kada će se ugovori ponuditi na potpisivanje zemljama na čijem bi se teritoriju trebali graditi solarni pogoni – Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat te u nekim bliskoistočnim zemljama. U zamjenu za beskorisna pustinjska zemljišta ponudit će im se goleme količine besplatne električne energije, što znači i gospodarski rast. Razlog za vjerovanje da će se ponuđeno prihvatiti su i procjene da će se nestašica pitke vode u sjevernoafričkim zemljama do 2050. utrostručiti. U tom slučaju jedina opcija ostaje desalinizacija mora, za što je nužna – energija. Jedini razlog zašto već nije došlo do procvata u iskorištavanju solarne energije relativno je jeftina nafta, što se mijenja te se predviđa da će se cijena energije iz fosilnih goriva (na zalasku) i one solarne izjednačiti do 2020 Sunce ulazi u modu

Španjolska naveliko gradi solarne elektrane, Kina također najavljuje gradnju solarnih elektrana, čak je i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy otkrio solarnu energiju iako je donedavno naveliko prodavao nuklearke. Jedine nacije koje se ne pokreću bliskoistočni su naftni divovi poput S. Arabije, UAE, Kuvajta i sl. u kojima 1 kWh još uvijek košta pola eurocenta. Međutim, čak i tamo tvrtke poput Masdara iz Abu Dabija, koje se bave obnovljivom energijom, zalet hvataju na solarnim projektima u Španjolskoj. Desertec se najviše kritizira zbog političke nestabilnosti u regiji, primjerice spora Maroka i Alžira o marokanskoj okupaciji Zapadne Sahare, zbog korumpiranosti nekih režima te opasnosti od političke ovisnosti država Sj. Afrike i Bliskog istoka o EU. No, riječ je o problemima koji bi postojali i koje bi trebalo rješavati i bez Deserteca, a Njemačka u međuvremenu nastavlja otvarati prostor svojim tvrtkama. Ministar Brüderle navodno je već pridobio i Europsku banku za investicije, a nova mu je “destinacija” povjerenik za energetiku EU Günter Oettinger, također Nijemac, pa se može pretpostaviti da će se na književnom njemačkom lako razumjeti. Energetska budućnost u kojoj nema Balkana, pa tako ni Hrvatske

Manji crveni kvadrat na drugoj slici u fotogaleriji označava površinu u Sahari od 17.000 km četvornih (trećina Hrvatske) koja bi, prekrivena zrcalima u solarnoj termoelektrani proizvodila energiju dovoljnu za podmirenje svih potreba EU. Veći je kvadrat površine nešto veće od Hrvatske i označava površinu pod kolektorima za proizvodnju električne energije za cijeli svijet. Slika pokazuje i raspored obnovljivih izvora energije koje predviđa Desertec, a primijetiti se može da Balkan zjapi prazan. Procjenjuje se da će gradnja pogona stajati 350 milijardi eura te da će još 50 milijardi koštati dalekovod kojim će se električna energija iz pustinja dopremati u Europu.

Skupina od dvadeset njemačkih "blue chip" kompanija među kojima su Siemens i Deutche Bank te energetske kompanije RWE i E.on planiraju uložiti preko 400 milijardi eura za izgradnju solarnih elektrana u pustinjama sredozemnih zemalja sjeverne Afrike. Iz tih bi se postrojenja trebala električnom energijom snabdijevati njemačka i europska kućanstva. Konzorcij koji će pokrenuti najveći projekt iskorištavanja solarne energije u povijesti prvo će raditi na podizanju svijesti o solarnoj energiji i privlačenju drugih investitora. Priprema projekta nazvanog Desertec trebala bi početi već sredinom srpnja, a struja bi iz afričkih pustinja trebala početi stizati za desetak godina. Konzorcij se nada da će Desertec moći pokriti 15 posto europskih potreba za energijom, a cijene bi trebale biti konkurentne za 10 do 15 godina čak i u slučaju da ova energetska inicijativa ne osigura državne poticaje. Projektom je predviđena izgradnja solarnih postrojenja na nekoliko mjesta u sjevernoj Africi, a odabir zemalja u kojima će se graditi ovisit će o političkoj stabilnosti. Energija će se do Europe prenositi novim visokonaponskim dalekovodima koji će se također morati izgraditi. Zamisao konzorcija tehnički je potpuno izvediva jer slična postrojenja već postoje u Španjolskoj, Maroku, Alžiru te u Kaliforniji i Nevadi u SAD-u. Naime, pomoću velikih zrcala se prikuplja Sunčevo zračenje koje zagrijava posebna ulja, a ta se toplina zatim pretvara u paru koja pokreće turbine. Predstavnici njemačkih ekoloških udruženja s oduševljenjem su prihvatili ovu vijest i pružit će mu svesrdnu podršku. "Kompanije su napokon prepoznale da je obnovljiva energija budućnost i u vrijeme ove ekonomske krize poslale velik poticaj ekonomskom rastu" izjavio je Andree Bohling iz Greenpeacea.

www.jutarnji.hr

 

Konzorcij 12 tvrtki planira na zapadu Sahare postaviti niz solarnih elektrana koje će već 2015. davati struju, a do 2050. zadovoljavati 15 posto europskih energetskih potreba. U projektu Desertec Industrial Initiative vrijednom oko 400 milijardi dolara sudjeluju neke od najvećih europskih banaka i tehnoloških i energetskih tvrtki: Deutsche Bank, Siemens, E.On, ABB, Abengoa Solar, Cevital, HSH Nordbank, MAN Solar Millennium, Munich Re, M+W Zander, RWE i Schott Solar. Konzorcij čije je središte u Münichu planira postaviti golemu mrežu solarnih konvertera i mreža za prijenos energije u cijeloj sjevernoj Africi i na Bliskom istoku.Projekt pored podrške njemačke kancelarke Angele Merkel (koja želi smanjiti europsku ovisnost o ruskom plinu) uživa i podršku jordanskog princa Hassana i većine vlada u sjevernoafričkim državama, koje su itekako zainteresirane za korištenje sunca kao svojega najobilnijeg resursa. Dio energije dobivene od sunca koristio bi se za potrebe lokalnog stanovništva, a dio bi se prodavao Europi.Prva faza projekta predviđa izgradnju golemih solarnih polja na zapadu saharske pustinje, korištenjem CPS tehnologije (koncentrirana Sunčeva energija): parabolična zrcala fokusiraju Sunčeve zrake na spremnike vode, koja postaje superzagrijana i pokreće parne turbine koje struju proizvode 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, 365 dana godišnje. Struja će se u Europu prenositi visokotehnološkim kabelima uz iznimno mali gubitak u prijenosu.Došlo je vrijeme da tu viziju pretvorimo u stvarnost – izjavio je glavni šef Deserteca, Paul van Son.To podrazumijeva intenzivnu suradnju među brojnim partnerima i različitim kulturama da bi se stvorili zdravi temelji za održive investicije u obnovljive izvore energije i povezane mreže dalekovoda.

Projekt „Desertec" može preuzeti nekoliko funkcija: da osigura opskrbu Europe strujom, da bude pomoć u razvoju sjevera Afrike i da bude faktor stabilizacije. Ideja projekta „Desertec" je jednostavna: sunce na sjeveru Afrike trebalo bi proizvoditi struju za potrebe Europe. Inicijatori „Deserteca" ne odustaju iako se regija nalazi u turbulentnim političkim vremenima. U tu svrhu je osnovana i „Inicijativa Desertec". To je ambiciozan projekat koji može biti značajan program pomoći za lokalno stanovništvo i ujedno izvor čiste energije za potrebe Europe. Ipak, politička previranja u regiji povod su za brojna pitanja o ostvarljivosti tog projekta. Da li je „pustinjska struja" postala prošlost i prije nego što su potekli prvi kilovati ka sjeveru? Da bi se realizirao taj projekat potrebno je u sljedećih četrdeset godina investirati 400 milijardi eura. Zašto bi se tolike sume ulagale u politički nestabilnu regiju? Paul van Sohn, predsjednik „Inicijative Desertec", u političkim promjenama ne vidi samo opasnost, nego i šansu. „Upravo sada", tvrdi on, „potrebne su investicije koje će kroz kooperaciju Europe i Afrike stabilizirati situaciju. Od toga će korist imati i gospodarstvo."

Pravi trenutak
Cilj inicijative glasi: Na sjeveru Afrike i na Bliskom istoku izgraditi velike solarne i vjetro-elektrane. Do 2050. bi se na taj način mogle pokriti potrebe lokalnog stanovništva i 15 posto potreba Europe za strujom. „Desertec" se nada i političkoj podršci prvenstveno Njemačke. U inicijativu su uključeni veliki njemački koncerni kao što su „Siemens" „E.ON", „RWE", "Deutsche bank" i „Schot". Vlada u Berlinu od samog početka pokazala je interes za taj projekt. U međuvremenu povučen je i prvi konkretan potez. Kraljevina Maroko ima i osmišljene projekte i već je raspisala natječaj za izgradnju solarne elektrane u gradu Ouzazardu. „Desertec" planira izgraditi elektranu koja će proizvoditi struju i grijati vodu. Najkasnije za pet godina radovi bi trebali biti gotovi, a elektrana snage 500 megavata puštena u pogon. Trećina proizvedene struje trebala bi ostati u Maroku, a dvije trećine bile bi isporučene Europi. Njemačka bi također trebala sudjelovati u tom projektu. Marokanska ministrica za energetska pitanja u siječnju je boravila u Berlinu. Njemački ministar za gospodarstvo Rainer Briderle izjavio je da su već postignuti konkretni dogovori o nastavku suradnje.

Afrika i Europa se zbližavaju
Ministar Briderle izjavio je da Njemačka ne odustaje od projekta „Desertec" i da se, bez obzira na turbulentna politička zbivanja, neće povući. „Vlada u Berlinu će s Marokom uspostaviti opsežnu suradnju u području proizvodnje energije. Nama je stalo do toga da ostvarimo partnerski odnos. Partnerstvo s Marokom može biti primjer za buduće odnose sa Tunisom, Alžirom i Egiptom", izjavio je Briderle. Projekt „Desertec" može preuzeti nekoliko funkcija: da osigura opskrbu Europe strujom, da bude pomoć u razvoju sjevera Afrike i da bude faktor stabilizacije. Jedan od velikih izazova je prijenos struje od Afrike do Europe. Trenutno postoji samo jedan kabl koji povezuje Maroko i Španjolsku. Planirano je, međutim, postavljanje još jednog, između Tunisa i Italije. U „Desertecu" navode da to ne bi trebao biti tehnički problem. Ukazuju na to da se u Kini već koristi tehnologija pomoću koje je moguće struju transportirati i do 5000 kilometara.

Tko će na kraju platiti račun?
„Inicijativa Desertec" računa da će potrebna sredstva prikupiti iz raznih programa vlada, ali i iz privatnih izvora. Konkretan plan još ne postoji tako da nije jasno u kojem postotku se računa na ulaganja privatnih investitora. Projektanti računaju i na europske fondove za podršku izgradnje izvora obnovljive energije. Ipak, moglo bi se dogoditi da rade račun bez krčmara. Njemački ministar Briderle u svakom slučaju odbija mogućnost da se struja koja stiže iz Afrike subvencionira na isti način kao struja koja je proizvedena u Njemačkoj. Jedan od razloga za to je što su građani Njemačke kroz svoje račune u 2010. već platili 13 milijardi eura koje su iskorištene za subvenciju domaćih, obnovljivih izvora energije.

Na marginama sastanka europskih ministara za energetiku 24. studenoga potpisat će se memorandum o razumijevanju između Deserteca i Medgrida o budućoj suradnji, najavila je Europska komisija. Cilj inicijative Desertec je stvaranje okvira za generiranje održive i ekološke električne energije u pustinjama sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Desertec uključuje izgradnju široke mreže solarnih farmi i vjetroelektrana širom sjeverne Afrike i Bliskog istoka čime bi se ispunjavalo oko 15 posto europske potražnje za električnom energijom do 2050. U projekt Desertec uključen je konzorcij tvrtki - E.ON, Siemens, Munich Re i Deutsche Bank. Medgrid promovira novu električnu mrežu visokog kapaciteta oko Sredozemlja. "Desertec i Medgrid su komplementarni i međusobno se jačaju budući da se prvi fokusira na proizvodnju energije, a drugi na njezin prijenos - pojačana suradnja Deserteca i Medgrida stvorit će snažnu sinergiju", naglašava EK.
www.croenergo.eu

 

U pijesku Sjeverne Afrike, vizija budućnosti zaklade DESERTEC, u kojoj svjetske pustinje dostavljaju čistu i održivu energiju cijelom čovječanstvu, poprima svoj oblik. Ta vizija započinje u saharskoj pustinji Tunisa s projektom pod nazivom "TuNur". Koristeći tisuće zrcala koja će pratiti tunisko sunce i koristiti njegovu toplinu za proizvodnju električne energije, TuNur koncentrirana solarno-termalna elektrana (CSP) će na kraju proizvoditi 2 GW struje, otprilike dvostruko više od prosječne nuklearne elektrane. Projekt razvija tvrtka Nur Energie i njezini tuniski partneri, predvođeni tvrtkom Top Oilfield Services, a plan obuhvaća izgradnju u nekoliko faza. Početak prve faze se očekuje 2014. godine, a prvi izvoz električne energije u Europu do 2016. putem novog dalekovoda prema Italiji. Projekt je osmišljen tako da se smanji potreba za vodom na minimum pomoću suhog, zračnog sustava hlađenja. DESERTEC zaklada podupire TuNur i vjeruje da ovaj projekt može poslužiti kao predložak za daljnji razvoj vjetro i solarnih projekata u Sahari. Razlozi za to su: Projekt će se usredotočiti na maksimalno korištenje lokalnih resursa Tunisa. On pruža zemlji priliku za početak gradnje novog industrijskog sektora, što će dovesti do novih ulaganja, otvaranja radnih mjesta, a time i gospodarskog razvoja. Ulaganjima će se uglavnom okoristiti južni i unutrašnji dijelovi zemlje, koji su tuniskoj vladi i inače prioritetna razvojna područja. Broj radnih mjesta stvorenih izravno i neizravno kroz period izvedbe projekta i operativnog razdoblja popet će se na oko 20.000. Osim što se će se oslanjati na lokalne partnere i lokalni menadžment te lokalna inženjerska poduzeća, projekt će stvoriti i nove proizvodne industrije. Na primjer, oko 825.000 pločastih zrcala i čeličnih konstrukcija poznatih kao 'heliostati' će biti potrebno za 2-gigavatni projekt, a svi se mogu proizvesti na lokalnoj razini. TuNur potkrepljuje DESERTEC-ovo uvjerenje da je ulaganje u obnovljive izvore na mjestu gdje su ti izvori energije najobilniji ujedno i najučinkovitiji način zaštite klime. TuNur projekt pruža Tunisu priliku za početak gradnje novog industrijskog sektora, što će dovesti do novih ulaganja, otvaranja radnih mjesta, a time i gospodarskog razvoja.U Tunisu ima puno slobodnog prostora, a Sunčevo zračenje je do tri puta veće od onog u srednjoj Europi. Tvornice izgrađene na takvim optimalnim lokacijama proizvoditi će više električne energije te imaju potencijal da učinkovitije zamijene konvencionalne izvore energije bazirane na ugljiku. TuNur može osigurati predvidljivu proizvodnju energije za napajanje električnih mreža iz promjenjivih izvora energije poput solarne i energije vjetra. Korištenjem toplinskih spremnika, TuNur može proizvesti struju prema potrebi i danju i noću te isporučivati dovoljno električne energije za napajanje 700.000 europskih domova.

Fethi Somrani, predsjednik uprave tvrtke Top Oilfield Services:
"Ovo je vrijeme velikih promjena u Tunisu i sjevernoj Africi, i nema prikladnijeg vremena za aktivno i odgovorno ulaganje u dugoročne projekte u ovoj mladoj demokraciji. Ulaganja u industriju te otvaranje novih radnih mjesta su najučinkovitiji načini da se ublaži siromaštvo i pruže mogućnosti tuniskom mladom stanovništvu. DESERTEC podupire ovu viziju, a s našim TuNur projektom poduzimamo prvi konkretan korak u tom smjeru. "

Glavni izvršni direktor tvrtke Nur Energie, Kevin Sara:
"TuNur će biti predložak za stvari koje tek dolaze. To je pionirski projekt koji druge vlade, tvrtke i pojedinci mogu pokazati i reći: "Izvoz solarne energije iz Sjeverne Afrike u Europu je moguć, to je vrijedno truda, a vizija DESERTEC-a je ostvariva". Mi smo navikli na transport potrošnih izvora energije poput nafte i plina tisućama kilometara, a zatim ih izgaramo u blizini naših gradova sa svim pripadajućim problemima onečišćenja i drugih opasnosti za ljude i za naš okoliš. Sada, uz TuNur projekt, mi se odmičemo od tih štetnih goriva kako bi prenosili čistu i neiscrpnu energiju iz srca pustinje u europske domove te istodobno otvaramo nova radna mjesta, potičemo gospodarski razvoj te potičemo izvoz iz Tunisa. "

Glavni izvršni direktor tvrtke TuNur d.o.o., dr. Do Stenzel:
"Radujemo se suradnjom s tuniskim vlastima, kao i europskim tvrtkama i vladama u zajedničkom naporu da ispoštujemo raspored provedbe projekta TuNur. Korištenjem toplinskih spremnika, TuNur može proizvesti struju prema potrebi i danju i noću te isporučivati dovoljno električne energije za napajanje 700.000 europskih domova. Pozdravljamo i dodatno sudjelovanje svih tvrtki i vlada zainteresiranih za uvoz čiste, solarne energije iz Tunisa."

Ravnatelj Zaklade, dr. Desertec Thiemo Gropp:
"Projekt je ocijenjen od strane tima nezavisnih stručnjaka i, na temelju uvida u dosadašnji tijek razvoja, on zadovoljava naše kriterije da bi postao službeni DESERTEC projekt. TuNur će donijeti koristi Tunisu stvaranjem novih radnih mjesta i poticanjem ulaganja u edukaciju na lokalnom nivou kao pripremu za dugoročno upravljanje postrojenjima nakon 2016. Mi ćemo pažljivo pratiti razvoj projekta kako bi se osigurali maksimalni društveno-ekonomski efekti za Tunižane te kako bi se TuNur pridržavao načela DESERTEC koncepta. Uz ovaj važan prvi korak, mi pokazujemo svjetskim vladama, industriji i potrošačima da je ono za što su mnogi mislili da je znanstvena fantastika zapravo znanstvena činjenica. Nadamo se da je ovo prvo od mnogih takvih sličnih postrojenja koja će biti izgrađena u pustinjskim dijelovima svijeta. "
www.zelenaenergija.org


Europa bi mogla imati uštedu od 30 €/MWh električne energije proizvedene u pustinjama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA), ukoliko tri regije integriraju svoje elektroenergetske mreže, pokazuje nova studija objavljena prošli tjedan. Studiju je objavio Dii, konzorcij industrijskih partnera koji ulažu u projekt Desertec, mrežu projekata pridobivanja električne energije iz Sunčeve energije i energije vjetra u području pustinja MENA regije, koji bi trebali pomoći Europi ostvariti ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova. U izvješću Desertec Power 2050 se navodi da je zajednička elektroenergetska mreža, koja bi povezivala Desertec projekte s europskom elektroenergetskom mrežom, od ključnog značaja ukoliko europski kupci žele smanjiti cijenu električne energije proizvedene u pustinjama. Paul van Son, glavni izvršni direktor Dii, tvrdi da se održiva isporuka energije iz obnovljivih izvora energije najbolje može postići međusobnom suradnjom Europe i obje strane Mediterana. Razviti takvo tržište od ključne je važnosti. Upotrebom Sunčeve energije i energije vjetra možemo napustiti razdoblje fosilnih goriva i ostvariti viziju Desertec-a. Takva mreža, koja bi omogućila isporuku 90% proizvodnje iz obnovljivih izvora, je isplativa i održiva iz razloga neograničene količine energije vjetra i Sunca u pustinji, stoji u izvješću. Obje strane Mediterana imale bi koristi, MENA područje moglo bi zadovoljiti svoje potrebe za električnom energijom istovremeno razvijajući izvoznu industriju uz godišnju zaradu od oko 60 milijardi eura. U međuvremenu, Eurpa bi uvozom 20% energije iz Desertec-a mogla uštedjeti oko 30 €/MWh električne energije. Međutim, iz Dii-a upozoravaju da bi odluke o elektroenergetskoj mreži donešene sada mogle imati izravan utjecaj na održivosti projekta Desertec u budućnosti. Širenje mreže izvan državnih granica i stvaranje zakonodavnih okvira za energiju proizvedenu u pustinji biti će glavna prepreka u godinama koje dolaze. Političke odluke donesene danas odrediti će mogu li okviri mreže održive energije biti uspiješno konstruirani, izjavio je Aglaia Wieland, rukovodeći direktor u Dii. Dii trenutno priprema projekte ukupne snage 2,5 GW u Maroku, Alžiru i Tunisu, uključujući i planove za 500 MW u Maroku. Polovina ovih projekata već je odrađena sa 150 MW kapaciteta Sunčeve toplinske energije i 100 MW kapaciteta energije vjetra i fotonaponske energije, koji se planiraju za 2014. godinu. Alžir i Tunis doprinjeti će svaki sa 1 GW kapaciteta.

www.obnovljivi.com


DESERTEC: Bliži li se propast projekta?
Iako je DESERTEC u teoriji vrlo dobra ideja, praktična implementacija u teškim ekonomskim uvjetima mogla bi se pokazati tvrd orah kako za gospodarski sektor, tako i za čitave države poput Španjolske koje su u teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji.Svaki iole ozbiljniji medij, pa tako i naša stranica, već je do sada pisala o projektu DESERTEC, odnosno ideji da se iskoristi solarni potencijal sjeverne Afrike za rješenje energetskih potreba Europe. Naime, činjenično je stanje da u Europi unatoč relativno visokom stupnju razvoja obnovljivih izvora i dalje vlada glad za energijom iz navedenih izvora. Ideja se sastoji od instalacije 125 GW solarnih elektrana u sjevernoj Africi do 2050. godine i povezivanja elektroenergetskih mreža sjeverne Afrike i Europe visokonaponskim istosmjernim kabelskim vezama. Vrijednost čitave investicije trebala je iznositi oko 400 milijardi eura. Kažemo, trebala je, međutim, ove krizne 2012. godine projekt je doživio vrlo snažan udarac odstupanjem dvaju poprilično velikih proizvođača solarne opreme. Tako je još u listopadu iz projekta istupio Siemens, a do kraja godine isto bi trebao učiniti i Bosch koji svoje istupanje iz projekta pravda ekonomskom situacijom koja mu ne dopušta daljnja ulaganja. No, možda još veći udarac do istupanja samih proizvođača, za DESERTEC bi mogao biti nedostatak političke podrške u Španjolskoj, koja je odbila sudjelovati u gradnji solarnih elektrana u Maroku, zbog ekonomskih i socijalnih problema radi kojih ne može opravdati ulaganja u projekte u stranim zemljama. Dodatan razlog za njihovu nevoljkost može biti i činjenica da sjeverna Afrika trenutno nije baš najsigurnije područje (sukobi u Libiji i Maliju, nemiri u Egiptu i nepostojana politička situacija u Tunisu), još je teže opravdati ulaganja u infrastrukturu na navedenim područjima koja bi trebala imati tek dugoročne efekte. Ipak, možda sve ovo i nije kraj ovog smjelog projekta, iako je istupanje dvaju giganta kao što su Bosch i Siemens zasigurno snažan udarac. Ostaje pitanje hoće li nakon svega ovaj projekt koji je trenutno na klimavim nogama ipak biti realiziran ili će se apetiti smanjiti, a njegova realizacija biti ostvarena u smanjenom obimu. Kako god okrenuli stvari, teško je vjerovati da će Europa, suočena s energetskom ovisnošću o Rusiji te drugim politički nestabilnim područjima samo tako odustati od ove ideje, pogotovo što je upravo ona još uvijek lider na području razvoja obnovljivih izvora energije te stoga mora osigurati tržište za plasman svojih proizvoda s područja zelenih tehnologija.
Izvor: TreeHugger

 

Desertec Industrial Initiative nastavlja unatoč tome što ga je i E.ON napustio

E.ON-ovo napuštanje Desertec Industrial Initiative (Dii) je ponovno podigao sumnju oko budućnosti ovog projekta kojim se želi razmjenjivati električna energija između Europe i Afrike. Sam Dii je objavio da nisu zabrinuti oko budućnosti nakon što ih je dioničar E.ON sa svojim partnerom Bilfingerom napustio u travnju. Prošle godine su Dii napustili Bosch i Siemens koji su to ponajprije napravili zbog toga što su napustili cijeli solarni sektor. Ova napuštanja su se dogodila tokom Dii-jeve tranzicije iz kratkoročnog u dugoročno udruženje sa većim fokusom na razvijanju prilika za obnovljivi razvoj na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi. Dii smatra da je krivo percipiciran zato što svi misle da je njihov cilj realizirati projekte, a zapravo ih žele omogućiti. Ipak nedostatak jasne prilike za investicije te razvoj u Europi su po svemu sudeći razlog odlaska E.ON-a iz Dii-ja. S druge strane Dii još uvijek privlači veći broj tvrtki koje planiraju ući u organizaciju kao dioničari, a trenutačno ih je više od 10. Njemačke tvrtke čine 30% do 40% dioničara, unatoč odlasku ovih nekoliko većih Njemačkih tvrtki. Po svemu sudeći sam Dii sada sve više umanjuje važnost originalnog plana Deserteca, a taj je bio isporuku električne energije iz MENA-e u Europu. To je jedan od razloga zašto su se prošle godine odvojili Dii i Desertec Foundation. Dii-u je sada cilj pomoći u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora energije u Sjevernoj Africi i Bliskom Istoku za lokalnu upotrebu. Prema Dii-u 40% trenutačnih MENA projekata uključuju Dii-ove članove, a dobar primjer je Alžir gdje je Dii bio ključan u razvoju državne strategije za obnovljive izvore energije. Dokaz njihovom utjecaju je da se prve dvije solarne elektrane veće od 1 MW nalaze na lokacijama koje je predložio Dii, a dobili su ih developeri koji nisu u Dii-ju.
social.csptoday.com

 

Kroz povijest, kroz vlastitu potrebu za civilizacijom, čovječanstvo je stvaralo građevine koje su najbolje konzumirale prirodne resurse. Primjer toga su neboderi koji su donijeli rješenje guste naseljenosti na malom području, a vrlo su brzo uslijedili 'zeleni neboderi', 'zemljoderi' ili čak 'dubinoderi'.Međutim, svi pokušaji da se ostvari savršena ravnoteža untrošene i dobivene energije neslavno propadaju. U tome ne uspijevaju ni 'zeleni neboderi' jer su usko vezani uz modernu infrastrukturu, poput struje ili prometnica, koje u krajnjem slučaju također zagađuju okoliš.Unatoč negativnim rezultatima 'pokušaja', stručnjaci vide svjetlo na kraju tunela. Riječ je o projektu 'hO2+der' (hO2+scraper, 'vododer') koji će se napokon osloboditi povezanosti s urbanim tkivom gradova i postati samodostatni veleposlanik čovječanstva u moru. 'Vododer' je autonomna plutajuća jedinica sa stambenim, funkcionalnim i održavajućim dijelom koji će zajedno činiti svojevrsni plutajući grad. Energija će se stvarati pomoću valova, vjetra, morskih struja, sunca, biootpada i brojnih drugih trenutno nezamislivih načina. I hrana će biti proizvedena na hO2+ unutar hidroponskih i morskih farmi. Uz sve to, hO2+ nosit će vlastitu malu šumu na vrhu gdje će stanovnici moći odmarati na svježem zraku nakon boravka na poslu ili u stambenim prostorijama u dubinama. Bioluminiscentni krakovi omogućit će morskoj fauni mjesto za život i okupljanje dok će istovremeno od njihovog kružnog kretanja prikupljati energiju. Ovakvom strategijom kreator hO2+dera Sarly Adre Bin Sarkum planira stvoriti oazu s nikakvim ili čak i pozitivnim utjecajem na okoliš. Stvoren je baš kao antiteza neboderu koji se penje u vis te zagađuje. Glave komponente programa hO2+der jesu stvaranje resursa (energija, hrana, voda, zrak,...), stanovanje, posao, igra, zbrinjavanje otpada i održavanje. One su su po građevini raspoređene kako bi najbolje zadovoljavale funkciju. Tako su na primjer vjetroelektrane smještene na sam vrh, gdje se nalaze i farme životinja, dok su stambene četvrti odmah ispod morske razine gdje je prirodno svjetlo najbolje. Građevina se u moru nalazi u uspravnom položaju kojeg održava pomoću balastnih spremnika te krakova koji se neprestano okreću. Koliko je vjerojatno da ćemo uskoro živjeti i raditi u jednom od hO2+dera? Uzevši u obzir da gotovo 71 posto planeta pokriva voda, a promjene koje će povećati taj broj, poput globalnog zatopljenja, dolaze, hO2+der je vrlo vjerojatno prva prava zelenabudućnost čovječanstva.

www.jutarnji.hr

Udruga SOLAR (Link na Pristupnicu) je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice. Osnova postojanja udruge je promicanje, razvitak i unapređenje primjene sunčeve energije. Područje rada udruge se bazira na transformacijama energije u prirodi u jedan od korisnih oblika energije toplinsku ili električnu s ciljem stvaranja održivog društva temeljenog na energetskoj neovisnosti zajednice.

Sunčeva energija uključuje direktnu i akumuliranu energiju. Direktna energija sunčevog zračenja se sunčanim toplinskim pretvornicima može transformirati u toplinsku energiju te se primjenom sunčanih fotonaponskih pretvornika pretvara u električnu energiju. Akumulirana sunčeva energija u zraku, vodi i zemlji se primjenom dizalica topline može crpiti iz okoliša i koristiti u sustavima grijanja građevina. Akumulirana energija u zraku se primjenom vjetrogeneratora može pretvoriti u električnu energiju dok se akumulirana energija u vodama primjenom hidrogeneratora pretvara u električnu energiju.

Udruga će poticati primjenu obnovljive električne energije u električnim vozilima jer se električni pogon pokazuje kao jedina alternativa upotrebi fosilnih goriva. Ovisnost o fosilnim gorivima te visoke emisije stakleničkih plinova dovode do potrebe uvođenja nove koncepcije u transportu. Trenutačni osnovni problem električnih vozila je domet koji je relativno mali u odnosu na klasične fosilne energente. Prijelazna rješenja su hibridna vozila koja imaju dualni električni i fosilni pogon te hibridi koji proizvode vlastitu električnu energiju preko fosilnog elektrogeneratora. U narednim desetljećima može se očekivati veliko smanjivanje cijene baterijskih jedinica te povećanje njihovog kapaciteta. Primjenom stanica za zamjenu baterija i razvojem baterija sa brzim punjenjem može se očekivati velika ekspanzija primjene električnih vozila u budućnosti.

Udruga je neprofitna pravna osoba s javnim djelovanjem koja je otvorena za učlanjenje isključivo fizičkih osoba koje svojim radom i djelovanjem žele promicati primjenu energetskih tehnologija. Članstvo u udruzi je besplatno, a od članova se očekuje da vlastitim primjerom i načinom života pokazuju kako se koriste i primjenjuju zelene tehnologije. S vremenom će se aktivnosti djelovanja udruge mijenjati kako se povećava i broj zainteresiranih članova te će se svakom članu odrediti dio područja djelovanja u skladu s njegovim mogućnostima. Rad udruge će se bazirati na edukaciji vezanoj uz primjenu sunčeve energije koja se planira provoditi kroz seminare prema mogućnostima članova udruge.

Za donacije
Udruga SOLAR
Petra Svačića 37.a
31400 Đakovo
OIB 57577466722
ž.r. 2340009-1110483613 kod PBZ

Za učlanjenje u udrugu potrebno je ispuniti pristupnicu koja se nalazi na linku (Link na Pristupnicu) te ju poslati na email Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.