ISTINA O FLUORU
Što su, doista, fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi ''višom'' voljom svakodnevno unose u organizam u kojem se talože i kakav utjecaj vrše na nas? Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi, neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira s većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj Majci Prirodi fluor, na sreću, najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i najagresivnijih kemijskih spojeva, što je znanosti odavno poznato. Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te svakodnevno protječu kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visokooktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana, tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina, kompjutorske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne - uvjetno rečeno – lijekove, poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za karijes te ga dajemo djeci kao prvu stvar ujutro i zadnju stvar na večer.

UTJECAJ FLUORA
Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor s čitavom lepezom bolesti središnjeg živčanog sustava, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom 5-FU, koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani (negativno nabijeni te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula - poput proteina ili DNK- te formiraju veze s vodikom, uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula. Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977. godine je objavio: ''Fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom. Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje (manje od 3%), može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima i smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni živčani sustav s trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom.'' Ispijanje fluoridirane vode (kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti, gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem, fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma, fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja. Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor, koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju (s reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj je proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita (rude u kojoj je preko 50% fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti, podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'', koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini: ''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome: caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se s prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika, trajno izlaganje fluoridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletna fluoroza''. Vrhunska je ironija da, osim nervnom sustavu, fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline, očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest, tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubna fluoroza''. Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935. do danas) te je zaslužna što je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obveznog fluoridiranja, tj. dodavanja fluora pitkoj vodi. Kao glasnogovornica protiv fluoridiranja, Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija, koja uzrokuje osteoporozu i artritis. Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru, Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja, od kojih neke navodimo: fluoridi ometaju sintezu kolagena, što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima; ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje, sabotirajući imunološki sustav; ometaju rad štitnjače; pospješuju rak kostiju; uzrokuju preuranjeno starenje organizma; unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je, na žalost, bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991. godine. Naveli su kako se fluor također koristi i za prilagodbu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2. svjetskog rata te u sovjetskim logorima u Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun s Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece, pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluoridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''. Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora i tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr. Hildebrota na 6 000 i dra. Johna Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i da u kombinaciji s aluminijem (od kojega se do nedavna proizvodila većina tuba za pastu) natrij-fluorid ima još štetnije djelovanje na eritrocite te da ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.

PRAKSA ZAVJERE I TEORIJA INTERESA
Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov u radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija, koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi, povezujući tu kemikaliju s boljim zdravljem zubi - pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i vodi za piće vrlo je neobična, gotovo fantastična priča. Ona uvelike sliči onima vezanim za olovo, azbest i duhan, a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od industrije, zajedno s vladom, također držali desetljećima sakrivenom od javnosti. Možete samo zamisliti uz koju cijenu. Neki stomatolozi još uvijek nisu svjesni da je mnogo fluorida, dodavanih vodi u SAD-u, industrijski otpad, ''izriban'' s dimnjaka mlinova u tvornicama za fosfatna gnojiva na Floridi kako bi se spriječila šteta na radnicima, lokalnoj stoci i usjevima. U vrlo ''povoljnom ugovoru'' fosfatne tvrtke su pošteđene troška eliminacije te silne fluoridne kiseline u odlagalište toksičnog otpada. Umjesto toga, otrov je prodan proizvođačima, poslan u gumenim tankerskim cisternama do rezervoara posvuda u sjevernoj Americi te ubrizgan u pitku vodu kao prevencija za nastanak karijesa. Kako je detaljno opisano u knjizi Christophera Brysona o prevari zvanoj fluor, u trenucima krize u Alcoi, jednoj od tvrtki odgovornih za trovanje okoliša, stoke, usjeva i ljudi, Francis Frary, kao voditelj istraživanja, podmitio je Geralda Coxa, istraživača na Mellon institutu. Njemu je predloženo da, unatoč dokazima o štetnosti na zube, u svoja istraživanja o propadanju zubi uključi upravo fluor. Tada je počela velika preobrazba imidža fluora u očima javnosti. 1936. godine istraživač s Mellona dao je laboratorijskim štakorima nešto te kemikalije i objavio kako je upravo ona taj misteriozni ''faktor'' koji čuva zube. Sljedeće dvije godine, zajedno s još jednim znanstvenikom, objavio je detalje njihovog ''otkrića'' u znanstvenom tisku te u časopisu Američkog medicinskog društva. I tako je, gotovo preko noći, par potplaćenih glasovitih znanstvenika s uglednog instituta te ogromni interes korporacija i Američke stomatološke udruge (a samim tim i vlade) ušminkalo sliku fluora iz radnog, bojnog i ekološkog otrova u sliku nade i bisernih zubi na nasmijanim dječjim licima. No do svega toga ne bi tako lako došlo da tadašnja društvena klima u SAD-u nije bila izrazito pogodna za okretanje leđa od odgovornosti, zataškavanje i represiju po pitanju fluora. Glavne industrije (kao financijska leđna moždina društva) koje proizvode struju, aluminij, hladnjake, pesticide, kao i sve druge koje koriste fluor, bile su suočene s velikim rizikom zbog tužbi za ljudske i ekološke žrtve koje su uzrokovale. Amerika je također bila suočena s velikom dilemom jer vojne snage nisu mogle funkcionirati bez oruđa i oružja rata, a koja koriste i ispuštaju fluor u okoliš. I pod ovakvim je okolnostima zaživjela velika prijevara o fluoru, čiji branitelji do danas vješto i po svaku cijenu odbijaju sve informacije koje su usmjerene protiv tog otrova, uništavajući zdravlje sviju u ime industrijskog profita i lobija. Godine1972. od Akademskog stomatološkog društva objavljeno je kako u flouridiranim gradovima stomatolozi ostvaruju 17% više profita nego u onima koji nisu. I danas se još uvijek zanemaruju brojni dokazi o šteti uzrokovanoj fluorom i nepostojanju bitne razlike u pogledu zdravlja zubi između država sa i bez fluoridirane vode. Na žalost, voda i pasta za zube samo su dio problema kada je u pitanju izlaganje i taloženje fluora u ljudima i u okolišu. Pored njih, fluor vreba ljude iz milijuna tona trajnog plina freona izbačenog u okoliš. Freon ili kemijski spoj CFC, stvoren kasnih 1920., masovno je korišten za hladnjake, klima-uređaje, tvorničke toplinske pumpe, pa čak i medicinske sprejeve, a zbog štetnosti je većim dijelom ukinut tek tijekom kasnih 1990-ih. Fluor se također nalazi u većini industrijskih prehrambenih proizvoda, sokovima i hrani te zemlji prskanoj i trovanoj pesticidima, fungicidima i drugim ''idima'' koji sadržavaju fluor. Također, sva galama, sudske tužbe i kontroverze oko teflonskog posuđa upravo su nastale jer je kemijski spoj (PFC) kojim se premazuju posuđe fluorid, te nakon dugotrajnog zagrijavanja posuđa opasna kemikalija biva oslobođena. Notorni PFC (spoj fosfora, ugljika i fluora) poznat je već dugo vremena kao potencijalni zdravstveni rizik, no po pitanju toga nije bilo nedostatka informacija o njegovim utjecajima na zdravlje, već je problem to što istraživanja nisu podijeljena s drugim znanstvenicima, državnim regulama i javnošću. Doduše, što je s onim znanstvenicima koji su znali za štetnost fluora, a nisu bili na platnom popisu svih onih koji ga štite? Slično ranije spomenutom primjeru dr. Colquhouna, takvi znanstvenici bili su otpuštani, izigrani od strane industrije ili ocrnjivani od strane propagande unajmljene od Američke zdravstvene službe, industrijskih i korporativnih znanstvenika te Američkog stomatološkog društva. Dr. Robert Carlton, bivši EPA-in (Enviromental Protection Agency) znanstvenik, nazvao je fluor najtežim slučajem znanstvene prijevare 20. stoljeća. U knjizi istraživačkog novinara C. Brysona The flouride deception detaljno i čitko je prikazana znanstvena prijevara globalnih razmjera, zataškavanje medicinskih dokaza te krivokletstva koja su bila počinjena kako bi se izbjegla odgovornost za smrti, kao i ogromna šteta po zdravlje tisuća radnika, i zarade velikih korporacija koje su fluor koristile kao jednu od glavnih sirovina u masovnoj proizvodnji. Kada je riječ o zubarima, osim interesa i zarade, fluor je dugo vremena bio velika nada stomatološkog društva i profesije, obećavajući riješiti slučaj pokvarenih zubi 19. stoljeća na isti način na koji su antibiotici bili magični metak za doktore u drugoj polovici 20. stoljeća. Nada u ''quick fix'' formulu za loše zube stigla je 1930. kada je stomatološki istraživač dr. H. Trendley Dean objavio kako je našao manje zubnog karijesa u nekim dijelovima Amerike gdje je više prirodnog fluorida u pitkoj vodi. Njegove studije postale su znanstveni poticaj za umjetnu fluoridaciju voda u Americi, koje je počelo u 1940. i 1950. Smanjeno propadanje zubi u iduća dva desetljeća stomatolozi su pripisivali dodavanju fluora vodi i pasti za zube, a T. H. Dean postao je poznat kao ''otac fluoridacije''. Interesantno je kako su isti dobri rezultati bili prisutni i u Europi, gdje se vodi ne dodaje fluor, pa čak i prije nego je bio dodavan i u zubne paste. Ugledna znanstvenica na čelu odjela za toksikologiju stomatološkog odjela Forsyth, Phyllis Mullenix, bolno se opekla na istini zvanoj fluor. Svojim pokusima otkrila je kako je fluor snažan neuro-toksin, a svoja istraživanja iznijela je Službi javnog zdravstva, tvrtkama koje masovno koriste fluor (poput tadašnje tri najveće: Unilever, Colgate-Palmolive i SmithKline Beecham) i Stomatološkom društvu. Tijekom godina, od istih je bila ignorirana, napadana, marginalizirana, a na posljetku financijski uništena i poslovno smijenjena. Njena istraživanja nadgledao je i Harold Hodge, prvi upravitelj Društva za toksikologiju, također angažiran na Manhattan projektu te odgovoran, što Phyllis, naravno, nije znala, za monstruozno eksperimentiranje na ljudskim subjektima tijekom 2. svjetskog rata, gdje je ubrizgavao uran, plutonij i fluoride ljudima bez njihova znanja. Američka vojska, tajne službe i brojni znanstvenici znaju i skrivaju od javnosti već pola stoljeća činjenicu da je fluor snažni neuro-toksin. Edward Groth III., iz Odjela za istraživanje okoliša te Nacionalnog istraživačkog centra, napisao je: ''...ispolitizirani fanatici koristili su se taktikom zastrašivanja, profesionalne i financijske represije, pogrdnih osobnih napada i neumorne propagande u javnim odnosima kako bi ušutkali znanstvene kritike, spriječili objavljivanje negativnih dokaza te kako bi učinili politički nedostižnom svaku interpretaciju osim onu službenog pogleda, koja smatra kako je fluor siguran. Mogu li znanstveni dokazi zbilja biti ugušeni u slobodnom svijetu? Lako.'' Dodavati u pitku vodu kemikaliju toliko toksičnu da je služila kao otrov za štakore bila je unikatno američka ideja i američka praksa. Većina europskih zemalja ne dodaje fluor svojoj vodi, a nekoliko je država prestalo s tom praksom sumnjajući u njenu sigurnost i vrijednost. Hrvatska ga također ne dodaje, ali ne zbog visoke prosvijećenosti i humanosti trgovinskih lanaca, već, ironično, jer nam je jeftinije u vodu dodavati klor nego fluor. U običnoj pitkoj vodi, dakako, ima prirodnog fluora u manjim količinama, što možete provjeriti i na deklaraciji bilo koje kupovne flaširane vode. Fluoridi možda i pomažu zubima (bilo je par indikacija u istraživanjima), ali dokazi za to nisu baš iscrpni te se procjenjuje kako su u idealnim uvjetima (uvjeti koji su davno nestali) zaslužni za 15% manje karijesa. Narav samog fluora i njegovog djelovanja na karijes može se usporediti s naravi kemoterapije na stanice raka. Sudeći da se čak i koristi u tu svrhu, svaka poredba je suvišna. Fluor ugrožava sve na što nailazi, bolesno i zdravo, a njegova prisutnost obilježena je ogromnom toksičnošću i još većom koristi industrijskih konglomerata. Bombardirani smo fluorom iz svih smjerova, a mnoštvo ranih simptoma i bolesti vidimo posvuda na svojim bližnjima i ljudima općenito. Gotovo sve paste za zube koje možete pronaći u svakodnevnim trgovinama, trgovačkim lancima i supermarketima koriste fluor, a stomatolozi ga i dalje koriste u praksi i propagiraju ne znajući ili ne želeći znati istinu. Uzimajući u obzir silnu toksičnost fluora, njegovo trajno taloženje, njegov unos iz velikog broja industrijskih te prehrambenih proizvoda, zraka, vode, zubne paste i tekućine za ispiranje usta, pa čak i tableta fluora koje stomatolozi preporučuju, moj savjet i savjet mnogih znanstvenika i istraživača koji nemaju sukob interesa, profit niti lobi iza sebe jest da izbjegavate svaki umjetni (koji nije iz prirodne vode) unos fluora, a zubnu pastu kupujte u trgovini prirodne hrane i preparata. Možda košta više, ali sumnjam da korištenje jeftinijih proto-plazmičkih otrova, kako su medicinski kategorizirani, spada u racionalnu uštedu. Kevin Trudeau u svojoj knjizi Prirodni lijekovi za koje oni ne žele da vi znate kao čitateljev doušnik priložio je zastrašujuće detaljno anatomiju korporativnog svijeta, objedinjenu jednom jedinom dogmom: sve je u novcu. Istina koju možda svi mi o njima znamo, no malo tko od nas sluti puni opseg strahovitih zbivanja koja jecaju u ime iste. Fluor je samo jedna kap u moru prljavštine, no filtriramo li uporno kap po kap, vjerujem kako ćemo uskoro moći srknuti iz fontane tjelesnog i duhovnog zdravlja.
Sve ove i mnoge druge informacije te mnogobrojne reference na ovu temu možete naći u knjizi Christophera Brysona The fluoride deception i člancima na stranici http://www.all-natural.com/index.html

Indija zabranila sve oblike plastike za jednokratnu upotrebu u svom glavnom gradu
Plastika za jednokratnu upotrebu čini nevjerovatnih 60% plastike koja završi u svjetskim oceanima svake godine. U Delhiju, glavnom gradu Indije, uvedena je zabrana korištenja plastike za jednokratnu upotrebu. National Green Tribunal (NGT) je zabranio pribor za jelo, kese, čaše i druge oblike plastike za jednokratno korištenje. U zemlji vlada izražena zabrinutost zbog količine otpada kojeg proizvode. Prema Times of India, plastika za jednokratnu upotrebu čini nevjerovatnih 60% plastike koja završi u svjetskim oceanima svake godine. Zabrana se odnosi na cijelo područje Delhija, za Independent piše Ian Johnston. Uvedena je nakon pritužbi o ilegalnom masovnom spaljivanju plastike i drugog otpada na tri lokalna odlagališta smeća koja se smatraju odgovornim za izazivanje zagađenosti zraka. Odlagališta su zamišljena kao elektrane koje bi pretvarale otpad u energiju. Tribunal je u saopštenju izjavio: "Svako od tih odlagališta predstavlja primjer problema koji se može stvoriti okolišu i zdravlju ljudi koji žive u Delhiju. Presuđujemo kako je korištenje jednokratnih plastičnih proizvoda na području Delhija zabranjeno." "Vlada Delhija će preduzeti neophodne korake za skladištenje i upotrebu plastičnih materijala." Zabrana je stupila na snagu početkom ovog mjeseca. "Svim korporacijama i drugim javnim vlastima, uključujući i području Delhija, je naređeno da poduzmu hitne korake vezane za smanjenje i upravljanje otpadom." Nakon što je Theresa May posjetila Indiju u novembru prošle godine, analitičari su prema narudžbi Greenpeaca izračunali kako je onečišćenje zraka toliko loše da je vjerovatno smanjilo njen životni vijek. Tokom svog trodnevnog boravka u Indiji je bila izložena zraku koji je 36 puta zagađeniji od zraka u Londonu.
www.frontslobode.ba


Greenpeace protiv plastike za jednokratnu upotrebu
Plastični otpad nanosi veliku štetu okolišu, i na kopnu i u moru. Procjenjuje se da prosječno osam milijuna tona plastike godišnje završi u oceanima i morima gdje ugrožava životinjski svijet, a budući da se plastika akumulira i raspada u manje dijelove u moru i na morskom dnu, onečišćenje plastikom ulazi u prehrambeni lanac. Europski čelnici ove godine imaju priliku uvesti ozbiljne mjere za smanjivanje onečišćenja mora i oceana plastikom. U sklopu paketa mjera kružne ekonomije Europske unije, može se riješiti uzrok problema. Zastupnici u Europskom parlamentu danas su glasovali o tim mjerama te traže da se do 2030. godine 70% otpada reciklira, u usporedbi s današnjih 44%, a da se na odlagalištima deponira samo 5% otpada. Ovo su ambiciozni ciljevi, no mora ih još potvrditi Vijeće Europske unije. Plastični otpad nanosi veliku štetu okolišu, i na kopnu i u moru. Procjenjuje se da prosječno osam milijuna tona plastike godišnje završi u oceanima i morima gdje ugrožava životinjski svijet, a budući da se plastika akumulira i raspada u manje dijelove u moru i na morskom dnu, onečišćenje plastikom ulazi u prehrambeni lanac. Gomilanje plastičnog otpada drastično se povećalo u svijetu te se smatra da je 60-80% otpada u moru plastika. Ta se brojka alarmantno povećava. Između 2002. i 2013. godine, količina plastičnog otpada povećavala se gotovo 50% godišnje! Očekuje se da će se 2020. godine ta brojka popeti na 500 milijuna tona. Europska unija sada ima priliku postupno ukidati jednokratna plastična pakiranja i istaknuti se se kao lider u borbi protiv onečišćenja plastikom. Tijekom 2017, u sklopu Akcijskog plana za kružnu ekonomiju, bit će izmijenjene tri direktive povezane s plastikom (Direktiva o otpadu, Direktiva o odlagalištima otpada i Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu). Nadalje, plastični otpad smatra se prioritetnom temom u ovom akcijskom planu, a ove godine donosi se i Europska strategija o plastici. ‘Europska unija je pokazala da ima vodeću ulogu u pitanjima očuvanja okoliša. No, iako je ozbiljnost problema prepoznata, EU i dalje ne poduzima mjere da riješi onečišćenje plastikom. Nacionalne vlade trebale bi iskoristiti ovu priliku i djelovati kako bi se u europske zakone uvele značajne mjere za eliminiranje plastičnog otpada i smanjenje stvaranja otpada na izvoru,’ ističe Zoran Tomić, voditelj Greenpeacea u Hrvatskoj. Europa ima ključnu ulogu u globalnoj industriji plastike. Ona je drugi po veličini proizvođač plastike u svijetu, od čega na plastičnu ambalažu otpada 39,5% ukupne proizvodnje plastike u EU. To je više od 10% iznad globalnog prosjeka. Reciklira se tek 29,7% korištenog plastičnog otpada koji je ušao u sustav otpada u EU 2014. godine [2]. Ostatak završi na odlagalištima ili u spalionicama. Sustav je očigledno neodrživ jer se bavi isključivo posljedicama, što ne samo da je dovelo do nedovoljne razine recikliranja plastičnog otpada, nego i do nastanka golemih količina plastike. Ona potom završava u prirodi gdje dodatno utječe na kopneni ekosustav i putem vodenih tokova konačno dospijeva u mora i oceane. Greenpeace poziva ministre da podrže zabranu vrećica za jednokratnu uporabu i ostalu jednokratnu plastičnu ambalažu. Potrebno je osigurati poticaje za smanjenje plastične ambalaže i naglasiti odgovornost proizvođača te ih primorati na redukciju proizvodnje plastike, a ne samo na poticanje recikliranja. 'Korištenje plastike za jednokratnu upotrebu naprosto treba ukinuti. Reciklaža plastike nije dovoljna, a mora i oceani ovakvu praksu jednostavno ne mogu podnijeti, pogotovo znamo li da je proizvodnja plastike i dalje u porastu. Europske vlade moraju preuzeti inicijativu, primijeniti i promicati konkretna rješenja kojima će jednokratna upotreba plastike u dogledno vrijeme postati stvar prošlosti '
www.greenpeace.org


Kostarika do 2021. zabranjuje svu jednokratnu plastiku
Kostarika je zauzela odlučan stav protiv plastičnog otpada koji zagađuje naše oceane i puni naša odlagališta. Naime, ova zemlja je odlučna da postane prva u svijetu koja je u potpunosti zabranila su plastiku za jednokratnu upotrebu. Tu se ne radi samo o zabrani plastičnih vrećica ili boca vode. Kostarika će eliminirati i plastične viljuške, poklopce, pa čak i miješalice za kavu. A sve to planiraju učiniti do 2021. godine. Plastika je jedan od najvećih problema s kojim se suočava naš okoliš. Procjenjuje se kako bi do 2050. godine u morima moglo biti više plastike nego ribe. Kostarika proizvodi 4000 tona otpada se svaki dan, a čak 20 posto tog otpada nije adekvatno zbrinuto već završava u rijekama, na plažama i u šumama. Kostarika je već ranije preuzela vrlo ambiciozne ciljeve zaštite okoliša. Ova zemlja planira biti CO2 neutralna do 2021. godine, a također je posvećena obnovi svojih šuma i zaštiti divljih životinja. Kako bi se odmaknula od plastike za jednokratnu uporabu, zemlja će koristiti i javni i privatni sektor kako bi ostvarila planiranih pet akcija. Ova zemlja će ponuditi razne poticaje i izdavanje uvjeta za dobavljače, a osim ulaganja u istraživanje i razvoj raditi će i na drugim inicijativama kojima će se približiti svojim ciljevima.
Portal croenergo.eu

Pustinje Tunisa dostavljat će čistu energiju u europske domove do 2016.
U pijesku Sjeverne Afrike, vizija budućnosti zaklade DESERTEC, u kojoj svjetske pustinje dostavljaju čistu i održivu energiju cijelom čovječanstvu, poprima svoj oblik. Ta vizija započinje u saharskoj pustinji Tunisa s projektom pod nazivom "TuNur". Koristeći tisuće zrcala koja će pratiti tunisko sunce i koristiti njegovu toplinu za proizvodnju električne energije, TuNur koncentrirana solarno-termalna elektrana (CSP) će na kraju proizvoditi 2 GW struje, otprilike dvostruko više od prosječne nuklearne elektrane. Projekt razvija tvrtka Nur Energie i njezini tuniski partneri, predvođeni tvrtkom Top Oilfield Services, a plan obuhvaća izgradnju u nekoliko faza. Početak prve faze se očekuje 2014. godine, a prvi izvoz električne energije u Europu do 2016. putem novog dalekovoda prema Italiji. Projekt je osmišljen tako da se smanji potreba za vodom na minimum pomoću suhog, zračnog sustava hlađenja.

DESERTEC zaklada podupire TuNur i vjeruje da ovaj projekt može poslužiti kao predložak za daljnji razvoj vjetro i solarnih projekata u Sahari. Razlozi za to su:
Projekt će se usredotočiti na maksimalno korištenje lokalnih resursa Tunisa. On pruža zemlji priliku za početak gradnje novog industrijskog sektora, što će dovesti do novih ulaganja, otvaranja radnih mjesta, a time i gospodarskog razvoja. Ulaganjima će se uglavnom okoristiti južni i unutrašnji dijelovi zemlje, koji su tuniskoj vladi i inače prioritetna razvojna područja. Broj radnih mjesta stvorenih izravno i neizravno kroz period izvedbe projekta i operativnog razdoblja popet će se na oko 20.000. Osim što se će se oslanjati na lokalne partnere i lokalni menadžment te lokalna inženjerska poduzeća, projekt će stvoriti i nove proizvodne industrije. Na primjer, oko 825.000 pločastih zrcala i čeličnih konstrukcija poznatih kao 'heliostati' će biti potrebno za 2-gigavatni projekt, a svi se mogu proizvesti na lokalnoj razini. TuNur potkrepljuje DESERTEC-ovo uvjerenje da je ulaganje u obnovljive izvore na mjestu gdje su ti izvori energije najobilniji ujedno i najučinkovitiji način zaštite klime. TuNur projekt pruža Tunisu priliku za početak gradnje novog industrijskog sektora, što će dovesti do novih ulaganja, otvaranja radnih mjesta, a time i gospodarskog razvoja.U Tunisu ima puno slobodnog prostora, a sunčevo zračenje je do tri puta veće od onog u srednjoj Europi. Tvornice izgrađene na takvim optimalnim lokacijama proizvoditi će više električne energije te imaju potencijal da učinkovitije zamijene konvencionalne izvore energije bazirane na ugljiku. TuNur može osigurati predvidljivu proizvodnju energije za napajanje električnih mreža iz promjenjivih izvora energije poput solarne i energije vjetra. Korištenjem toplinskih spremnika, TuNur može proizvesti struju prema potrebi i danju i noću te isporučivati dovoljno električne energije za napajanje 700.000 europskih domova.

Fethi Somrani, predsjednik uprave tvrtke Top Oilfield Services:
"Ovo je vrijeme velikih promjena u Tunisu i sjevernoj Africi, i nema prikladnijeg vremena za aktivno i odgovorno ulaganje u dugoročne projekte u ovoj mladoj demokraciji. Ulaganja u industriju te otvaranje novih radnih mjesta su najučinkovitiji načini da se ublaži siromaštvo i pruže mogućnosti tuniskom mladom stanovništvu. DESERTEC podupire ovu viziju, a s našim TuNur projektom poduzimamo prvi konkretan korak u tom smjeru. "

Glavni izvršni direktor tvrtke Nur Energie, Kevin Sara:
"TuNur će biti predložak za stvari koje tek dolaze. To je pionirski projekt koji druge vlade, tvrtke i pojedinci mogu pokazati i reći: "Izvoz solarne energije iz Sjeverne Afrike u Europu je moguć, to je vrijedno truda, a vizija DESERTEC-a je ostvariva“. Mi smo navikli na transport potrošnih izvora energije poput nafte i plina tisućama kilometara, a zatim ih izgaramo u blizini naših gradova sa svim pripadajućim problemima onečišćenja i drugih opasnosti za ljude i za naš okoliš. Sada, uz TuNur projekt, mi se odmičemo od tih štetnih goriva kako bi prenosili čistu i neiscrpnu energiju iz srca pustinje u europske domove te istodobno otvaramo nova radna mjesta, potičemo gospodarski razvoj te potičemo izvoz iz Tunisa. "

Glavni izvršni direktor tvrtke TuNur d.o.o., dr. Do Stenzel:
"Radujemo se suradnjom s tuniskim vlastima, kao i europskim tvrtkama i vladama u zajedničkom naporu da ispoštujemo raspored provedbe projekta TuNur. Korištenjem toplinskih spremnika, TuNur može proizvesti struju prema potrebi i danju i noću te isporučivati dovoljno električne energije za napajanje 700.000 europskih domova. Pozdravljamo i dodatno sudjelovanje svih tvrtki i vlada zainteresiranih za uvoz čiste, solarne energije iz Tunisa."

Ravnatelj Zaklade, dr. Desertec Thiemo Gropp:
"Projekt je ocijenjen od strane tima nezavisnih stručnjaka i, na temelju uvida u dosadašnji tijek razvoja, on zadovoljava naše kriterije da bi postao službeni DESERTEC projekt. TuNur će donijeti koristi Tunisu stvaranjem novih radnih mjesta i poticanjem ulaganja u edukaciju na lokalnom nivou kao pripremu za dugoročno upravljanje postrojenjima nakon 2016. Mi ćemo pažljivo pratiti razvoj projekta kako bi se osigurali maksimalni društveno-ekonomski efekti za Tunižane te kako bi se TuNur pridržavao načela DESERTEC koncepta. Uz ovaj važan prvi korak, mi pokazujemo svjetskim vladama, industriji i potrošačima da je ono za što su mnogi mislili da je znanstvena fantastika zapravo znanstvena činjenica. Nadamo se da je ovo prvo od mnogih takvih sličnih postrojenja koja će biti izgrađena u pustinjskim dijelovima svijeta. "
www.zelenaenergija.org

Najveća vruća pustinja na Zemlji mogla bi uskoro strujom opskrbljivati milijune domova u Europi
Konzorcijum programera čiste energije se prijavio za izgradnju ogromne solarne elektrane na rubu Sahare, koja bi s Europom bila povezana nizom podmorskih kabela i koja bi mogla napajati pet milijuna domova. TuNur svoj projekt planira realizirati u Tunisu, gdje planira ostvariti golemi potencijal solarne energije. TuNur je stoga ministarstvu energije tamošnje vlade predstavio projekt u sklopu kojeg će na jugozapadu Tunisa biti izgrađena elektrana koja će moći proizvesti 4,5 GW snage. Izvršni direktor Kevin Sara tvrdi da bi izvornih 250 MW bilo dovoljno da do 2020., putem interkonektora na Malti napaja Europu. To bi značilo da bi dodatnih 1.000 GWh čiste energije Europi bilo dostupno na godišnjoj razini. Italija i Malta već su povezane putem 95 kilometara dugih kabela koji su izgrađeni 2015., stoji u članku Euractiva. Čak i na početku razvijanja, što bi koštalo oko 1,6 milijardi eura, ovo bi bila jedna od najvećih elektrana ovog tipa na svijetu. TuNur projekt nada se izbjeći sudbinu jednako ambiciozne DESERTEC inicijative, koja nije ostvarena jer su 2013. mnogi ulagači odustali. Taj projekt započeo je 2009., s ciljem da promovira projekt vrijedan 400 milijardi eura koji je do 2050. trebao biti izvor 15 posto europske energije. Sara inzistira da je TuNur bolje pripremljen za nadolazeće prepreke, te dodao da je DESERTEC bio "veliki konzorcij kompanija koje su bez ikakvog plana tražile poslovne prilike".

Solarna elektrana veličine Malte
TuNur planira iskoristiti ogromnu količinu svjetla i veliku površinu koja nije prigodna za poljoprivredu. Najambicioznija verzija ovog plana sadrži nacrt solarne elektrane koja bi pokrivala 25.000 hektara, što je područje gotovo jednako veliko kao i Malta. Drugi dio plana je gradnja tornjeva koncentrirane solarne energije (CSP) koji imaju kapacitet 2.25 GW, i koji bi bili povezani s Italijom kabelom koji bi godišnje dostavio 9.000 GWh. Ovaj kabel, dug 600 kilometara, je već niz godina u stadiju razvijanja, i trenutačno ga, kao projekt od opće važnosti, evaluira EU. Postavljanje trećeg kabela, koji bi povezivao Tunis i Francusku, uključuje gradnju tornjeva koji bi povećali kapacitet do 4.5 GW.

Projekt koji će napajati pet milijuna europskih domova
TuNur tvrdi da bi njihov projekt, putem sedam milijuna električnih prijemnika, mogao napajati pet milijuna domova u Europi. Kada bi TuNurov plan da doda 4.5 GW obnovljive energije postao stvarnost, tada bi se i plan EU-a da poveća proizvodnju obnovljive energije lakše ostvario, pogotovo kada se uzme u obzir da se prvotna faza plana može ostvariti do 2020., kada EU planira razinu potrošnje obnovljive energije povećati na 20 posto. Iako su se i TuNur i DESERTEC suočili s kritikama i optužbama za "kolonizaciju", predstavnici TuNura inzistiraju da će njihov plan spriječiti dezertifikaciju i minimalizirati potrošnju vode. Jedna studija predviđa da bi ovaj projekt mogao stvoriti 2.000 direktnih i 20.000 indirektnih radnih mjesta.
dnevnik.hr

Sion - solarni elektromobil
Sono Motors odradio je prvu fazu krajem prošle godine prikupivši preko 350 tisuća eura na Indiegogo platformi, a sada se čeka prototip. Njemačka vlada ima vrlo ambiciozan plan prometnog razvoja: htjeli bi da na njemačkim cestama bude milijun električnih automobila do 2020. Dakle, za samo četiri godine. Zasad se ne čini da će se taj cilj doista ostvariti, jer, unatoč državnim poticajima, mnogi i dalje zaziru od kupnje takvog automobila. Jedan je od razloga tomu visoka cijena, ali i još uvijek nedovoljno razvijeni realni uporabni dometi e-automobila. Tome prkosi mlada trojka iz Münchena: Navina, Jona i Laurin. Usavršili su projekt električnog automobila koji inicijalno koristi solarnu energiju - Sion. Smatraju da bi pravilnim razvojem takav automogil mogao biti svakome dostupan, a imao bi sve bolje performanse. Kao predstavnici mlađeg naraštaja imaju u rukavu neočekivan adut: kod financiranja su posegnuli za društvenim mrežama i dokazali kako može funkcionirati prikupljanje malih uloga od mnogih korisnika - crowdfunding. Sono Motors odradio je prvu fazu krajem prošle godine prikupivši preko 350 tisuća eura na Indiegogo platformi, a sada se čeka prototip. Sretno!
metro-portal.rtl.hr


Crowfounding za elektroauto
Vrlo ambiciozan plan. Njemačka bi vlada htjela da do 2020. na njemačkim cestama bude milijun električnih automobila. Dakle, za samo četiri godine. Zasad ne bismo rekli da će se taj cilj ostvariti, zato što unatoč državnim poticajima, mnogi i dalje zaziru od kupnje takvog automobila – među ostalim zbog visoke cijene, a i zbog malenih dometa E-automobila. Tome prkosi trojka iz Münchena. Usavršili su solarni automobil koji bi bio svakom dostupan, a imao bi dalji domet. Njime su objavili rat jakim proizvođačima automobila. David i Golijat. To im je najveći san. Na tome rade već četiri godine. Na automobilu koji je drukčiji nego svi drugi. Dakako, na električni pogon, ali vozi i na solarne sustave. Svatko si ga može priuštiti, najniža mu je cijena 12 tisuća eura. Zvat će se Sion, a već će se od 2018. serijski proizvoditi. Nisu to postignuli inženjeri Audija ili BMW-a, nego jedna mlada trojka: Navina, Jona i Laurin. Žele ispisati minhensku automobilsku povijest, smjelo tvrdi utemeljitelj tvrtke ˝Sono Motors˝ JONA CHRISTIANS: ˝Pa da, još smo mala firma... Bavimo se i pojedinim sastavnicama e-automobila. Ne stvaramo nikakve nove osovine, ne želimo izumiti nikakav novi upravljač, nego se koncentriramo na temeljne sustave, a to su solari i bolja osmišljenost unutarnjega prostora. Sve ostalo rado preuzimamo od drugih! A mnogo je vrijednih kolega, od njih želimo što više toga preuzeti!˝. Počelo je prije četiri godine u jednoj malenoj dnevnoj sobi i u garaži. Jona i Laurin poznaju se još iz prvog razreda. Studirali su informatiku i elektrotehniku, ali su prekinuli, jer bio im je važniji Sion! Stoga drugi utemeljitelj brenda ¨Sono Motors˝ LAURIN HAHN POJAŠNJAVA: ˝Oduvijek smo htjeli nešto postići i raditi nešto što ima smisla, a usput štiti okoliš – u sedamnaestoj smo godini počeli razmišljati što bi se dalo učiniti. Oduvijek smo se zanosili e-automobilima!˝ ˝Sono motors˝su osnovali zajedno s dizajnericom Navinom. Sada traže financijere za svoj auto snova. Skupili su na Internetu u samo nekoliko tjedana čak 260.580 eura, iako imaju samo jedan prototip, otkriva LAURIN, dodajući: ˝To da sredstva pokušamo nabaviti preko mreže nametnulo se kao nešto posve normalno, iako nam je to isprva bilo preveliko opterećenje. S druge strane, divno je kad vidiš koliko se svi za to zanimaju i koliko žarko žele vidjeti i nabaviti takav automobil.˝ Minhenski ˝eCarTec˝najveći je sajam elektro-automobila na svijetu, pa im se tu pružila mogućnost da se Sion još više proslavi. Zato su izložili dio buduće karoserije u koju su ugradili gotovo nevidljive solarne module. Tako će se doseg akumulatora povećati od sadašnjih 250 km, samo sunčanom energijom, za još 30 km na dan, što je posve dovoljno za vožnju na posao. ˝To nisu obični solarni moduli, ovi su puno učinkovitiji... ovima je kabelska ploča posve straga, zato su estetskiji, puno su ljepši˝, kaže LAURIN. Još nešto zbog čega je Sion revolucionaran: prirodni filtar pročišćava zrak. Idealna je to metoda, ne zahtijeva nikakvu osobitu njegu, a svojim osobinama vezuje sitnu prašinu. Mladi poduzetnici žele do dvije godine prodati bar dva modela Siona, za 12 ili 16 tisuća eura, a uz to i akumulator, za dvije tisuće eura. ˝Dakako, nastojimo biti što jeftiniji˝, uvjerava JONA CHRISTIANS, ˝koncepcija ovoga vozila mora biti što jednostavnija, a unutarnja oprema mora biti što skromnija, iznutra naše vozilo mora biti minimalističko... kako mu cijena ne bi prešla 16.000 eura, upravo nam je umjerena cijena glavni cilj.˝ Hoće li Sion ostati samo san? Mnogi su drugi počeli isto tako skromno kao oni, u omanjoj garaži. I postigli svjetski uspjeh.
alpedunavjadran.hrt.hr

Stefano Boeri unveils latest tree-clad tower project for Utrecht
Italian architect Stefano Boeri has unveiled plans for his first "vertical forest" in the Netherlands: a stepped tower covered in 10,000 plants and trees in the city of Utrecht. Boeri's studio Stefano Boeri Architetti won a competition to design Hawthorn Tower for a new district in the city's Jaarbeursboulevard area near Utrecht Central Station, which was recently completed by Bentham Crouwel Architects. It will be accompanied by a second tower designed by Dutch studio MVSA. A total of 360 trees and 9,640 shrubs and flowers will grow on the balconies and facade of the 90-metre-high building, similar to the studio's past trials of vertical forests in Milan and Lausanne. As with the earlier projects, the plants used on the mixed-use tower are intended to help absorb carbon dioxide and produce oxygen to improve the city's air quality. The vegetation covering Hawthorn Tower will amount to one hectare of woods, which the architect says will absorb 5.4 tonnes of carbon dioxide. Hawthorn Tower will feature an urban forestation research centre on the ground floor called the Vertical Forest Hub to track Boeri's schemes, both in Europe and worldwide. The upper floors of the building will be occupied by a mix of offices, fitness and yoga areas, bike parking places and a public leisure space. Construction on Hawthorn Tower is slated to start in 2019 with completion expected in 2022. Stefano Boeri Architetti also recently unveiled plans for a city near China's Liuzhou made entirely of vertical-forest towers. It forms part of the Forest City concept, which will see cities made up of plant-covered skyscrapers to eat up China's smog. Other projects in the scheme includes a design for city in Shijiazhuang and a pair of plant-covered skyscrapers in the centre of Nanjing. Plant-covered buildings are proving extremely popular with architects including Kengo Kuma and Herzog & de Meuron all covering projects in greenery. Recent examples include one of the world's tallest living walls by Jean Nouvel and MVRDV's plans for a residential tower complex in Eindhoven with spiky plant-covered roofs and greenhouses.
Rendering is by Imaginary A2 / Stefano Boeri Architetti.

Zelena ekonomija: Pokretač održivog razvoja, ili novi oblik kolonijalizma?
Krenimo od definicije: UNEP (United Nations Environment Programme ili Program Ujedinjenih naroda za okoliš) definira zelenu ekonomiju kao ekonomiju koja rezultira poboljšanom ljudskom dobrobiti i društvenom jednakošću, uz značajno smanjenje rizika za okoliš i daljnje okolišne degradacije. Programu se pridružila i Hrvatska. Tako su Ured predsjednice i Hrvatski savjet za zelenu gradnju među prvima u Hrvatskoj promovirali vrijednosti Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama na Better Building Brunchu, održanom u veljači 2016. godine, na kojem je kao glavna govornica gostovala Kolinda Grabar-Kitarović, govoreći na temu: “Da li i kako na budućnost Hrvatske utječe povijesni sastanak o klimatskim promjenama u Parizu - COP 21?”. U govoru je istaknuto da naša zemlja, uz primjenu principa zelene ekonomije, može i treba smanjiti štetne utjecaje globalnih klimatskih promjena, uz istovremeno osiguranje razvojnih strategija za iskorištenje obnovljivih izvora energije, pokretanje istinske ekopoljoprivrede i marikulture, povezivanje smeđe-plavo-zelene Hrvatske, a sve u svrhu očuvanja postojećih resursa i prirodnih ljepota kojima raspolažemo, uz istovremeno osiguranje proizvodne aktivnosti koja će osigurati razvoj novih zelenih tehnologija, kao i više radnih mjesta za mlade te njihov ciljani ostanak u domovini radi općeg prosperiteta budućih naraštaja. U ime Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju njegova izvršna direktorica Snježana Turalija, istaknula je kako su sve zemlje, gradovi, županije, tvrtke i institucije, ali i pojedinci, pozvani boriti se protiv negativnih posljedica klimatskih promjena. S obzirom na činjenicu da su zgrade čak i veći potrošači energije od industrije i transporta zajedno, zelena je gradnja u tom kontekstu veliki potencijal za uštedu energenata, povećanje iskorištenja obnovljivih izvora energije i smanjenja emisije CO2, stoga je sastavni dio mjera za smanjenje utjecaja klimatskih promjena, kako globalno tako i lokalno. Petra Škevin, predsjednica Upravnog odbora Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju u svom je govoru naglasila: “Osim energetske učinkovitosti, koja je zakonski regulirana u Republici Hrvatskoj, zelena gradnja zalaže se i za recikliranje, smanjenje CO2 otisaka i smanjenje toplinskih otoka, potiče 'pametno' korištenje vode, javni prijevoz te korištenje obnovljivih izvora energije. Još neke od brojnih prednosti zelenih zgrada su i unaprjeđenje unutarnje kvalitete zraka, povećana produktivnost zaposlenika, blizina javnih sadržaja, smanjena buka te e-mobilnost. Može se reći kako zelenom gradnjom stvaramo zdrave zgrade za zdrav život, poštujući prirodno, ali i kulturno nasljeđe određenog područja. U Hrvatskoj imamo bogatu građevinsku i arhitektonsku tradiciju. Hrvatski arhitekti, inženjeri građevine, strojarstva, elektrotehnike, geodeti i drugi stručnjaci koji sudjeluju u projektima razvoja nekretnina, čine velik ekonomski i gospodarski potencijal Republike Hrvatske. Kako bismo u potpunosti iskoristili taj potencijal i nastavili njegovati graditeljsku tradiciju, potrebno je ulagati u znanje naših stručnjaka, a Savjet nizom edukacijskih programa aktivno sudjeluje u ostvarenju tog cilja”. Better Building Brunch - zaključen je sljedećom tezom: “U zgradama se odvija cijeli naš život. U zgradama stanujemo, školujemo se, radimo, osnivamo obitelji i odgajamo našu djecu. Upravo zbog toga od iznimne je važnosti stvarati zdrave, sigurne i održive zgrade u kojima ćemo živjeti kvalitetan i ugodan život, a Hrvatski savjet za zelenu gradnju i dalje će nastojati biti čuvar zdravog, zelenog graditeljstva u Hrvatskoj”. A da ciljani projekti uzimaju maha svjedoči i vijest prema kojoj su vlada Malte i Europski parlament postigli 28. lipnja 2017. preliminarni sporazum o promjeni postojećih pravila EU-a o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda, važnim faktorima vezanim uz mogućnosti razvoja zelene ekonomije. Dogovorena uredba postavlja suvremena i jedinstvena pravila u cijeloj Uniji, s ciljem poticanja održivog razvoja ekološke proizvodnje u EU. Nova pravila također imaju za cilj osigurati poštenu konkurenciju za poljoprivrednike i operatore, spriječiti prijevare i nepoštene prakse te poboljšati povjerenje potrošača u ekološke proizvode. “Ljudi žele zeleniju i zdraviju hranu na tanjurima, a potražnja za ekološkim proizvodima u EU raste iz dana dan. Ponosni smo što možemo objaviti sporazum o novim pravilima koja će 'otključati' potencijale organskog sektora, podržati poljoprivrednike i povećati povjerenje potrošača”, rekao je Clint Camilleri, malteški parlamentarni tajnik za poljoprivredu, ribarstvo i prava životinja te predsjednik Vijeća. Očekivani sporazum dolazi nakon tri godine intenzivnih pregovora i trebaju ga usvojiti Vijeće i Parlament. Organska poljoprivredna zemljišta više su nego udvostručena u posljednjem desetljeću, a svake godine 500.000 hektara zemlje prelazi na ekološku proizvodnju. Međutim, zakonodavni okvir nije zadržao takvo širenje tržišta i još uvijek uključuje različite prakse i odstupanja. No, ima hrvatskih stučnjaka koji su u vezi s tom temom oprezniji i skeptičniji. Obnovljivi izvori energije su nam potrebni, ali su skupi i potrebni su im poticaji. Ulaganje u ekologiju i održivi razvoj je za bogate. Nemamo razvijenu industriju za obnovljive izvore energije, te nam stoga nisu poželjni jer ne otvaraju nova radna mjesta. To su sve uobičajeni citati i izjave koje ćete čuti po medijima i stručnim skupovima od većine onih koji se bave energetskom politikom u Hrvatskoj. I tih argumenata drže se svaki put kada pokušavaju opravdati slabo iskorištavanje obnovljivih, te prikazati nužnu potrebu za novim velikim investicijskim projektima u energetici, posebno na području iskorištavanja fosilnih goriva.

OGRANIČENJA PLANETA
Ali, priča o zelenoj ekonomiji nije samo priča o očuvanju okoliša, nego i o promišljanju o tome kakvo društvo želimo, zbog čega su znanstvenici s Instituta za društvena istraživanja pokrenuli projekt sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda koji bi trebao pridonijeti postavljanju temelja zelenoj ekonomiji u Hrvatskoj. Cilj projekta koji vodi grupa društvenih znanstvenika - antropologa, sociologa i filozofa - pronaći je primjere prakse zelene ekonomije u Hrvatskoj, otkriti zašto se ljudi odlučuju njima baviti, otkriti koji su motivi i vrijednosti u njihovoj pozadini i pridonose li oni osobnoj dobrobiti osoba koje su uključene u njih. “Možemo reći kako se nalazimo u situaciji u kojoj si intenzivno režemo granu na kojoj sjedimo”, kazao je Branko Ančić, voditelj EU projekta “Zelene ekonomije i dobrobit mladih: Nove paradigme u istraživanju održivosti”, koji provodi Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, uz sufinanciranje iz Europskog socijalnog fonda. Ančić ukazuje na rad švedskog stručnjaka za održivi razvoj Johana Rockströma koji je 2009. godine sa skupinom akademika iz cijelog svijeta stvorio sustavni okvir koji treba poslužiti kao preduvjet za održivi razvoj na Zemlji. U radu je predstavljeno devet ograničenja planeta koja, ako se prekrše, dovode do nepovratnih promjena u okolišu s vrlo mogućim katastrofalnim posljedicama – to su promjena klime, kiseljenje oceana, oštećenje stratosferskog ozona, biogeokemijski ciklusi dušika i fosfora, razina gubitka bioraznolikosti, globalna upotreba slatke vode, atmosfersko opterećenje aerosolima, kemijsko zagađenje i promjene u gospodarenjem zemljištem. Pet godina kasnije, Rockström upozorava kako su prekršena četiri od devet ograničenja, no nije pesimist - “Naša poruka je pozitivna, a ne poruka sudnjeg dana”, rekao je na TED-u, programu konferencija posvećenim tehnološkim inovacijama i novim idejama, dodajući kako prvi put imamo okvir za rast, iskorjenjivanje siromaštva i gladi i poboljšavanje zdravlja”. “Kao civilizacija nikada nismo imali veći zadatak pred sobom, onaj u kojem moramo ozbiljno promisliti i promijeniti svoje društvene i ekonomske prakse”, smatra Ančić, dodavši da će struka potvrditi da se geološko razdoblje u kojem živimo nazove antropocen, kao razdoblje u kojem najznačajniji utjecaj na prirodu čini čovjek. “Kako ćemo zaustaviti daljnji gubitak biološke raznolikosti, intenzivnu tropsku deforestaciju i dezertifikaciju, rapidnu klimatsku promjenu i rastuće društvene nejednakosti, pitanja su na koje moramo hitno tražiti odgovore”, dodao je. Jedan od odgovora na to pitanje je zelena ekonomija, fokus ovoga istraživanja. U teoretskoj literaturi taj se pojam pojavio krajem osamdesetih godina. Grupa britanskih ekonomista iz Londonskog centra za okolišnu ekonomiju 1988. godine objavljuje izvještaj Blueprint for a Green Economy, koji je predložio kako smanjiti zagađenje okoliša odgovornim politikama i planiranjem. U zelenu ekonomiju pripadaju prakse poput ekološke poljoprivrede, razvoj zelene tehnologije, područja recikliranja ili upravljanja otpadom, vodnog gospodarstva i upravljanja vodom, zelene arhitekture i dizajna i njima srodne djelatnosti. No Ančić naglašava kako priča o zelenoj ekonomiji nije samo priča o očuvanju okoliša, nego i o promišljanju o tome kakvo društvo želimo. Ona mora voditi računa o rastućoj društvenoj nejednakosti i voditi prema jačanju demokratizacije unutar samog ekonomskog sustava - “treba razmišljati više u kategorijama ekonomije koja pridonosi dobrobiti ljudi, a ne ekonomiji kojoj je imperativ ekonomski rast, pogotovo ne ekonomski rast koji ima štetne posljedice po okoliš i daljnja društvena raslojavanja”. Naglasak istraživanja stavljen je na mlade kao jedne od ranjivijih društvenih skupina unutar koje intenzivno raste stopa nezaposlenosti. Ekonomski i ekološki gledano, ako je vjerovati prognozama znanstvenika koji govore kako će turbulencije u okolišu biti sve jače, zelena ekonomija (p)ostat će jedini put društvenog razvoja, a mladi ljudi, kao nasljednici zatečenog stanja, bit će ti koji će to stanje morati mijenjati. Europska komisija prepoznaje velike mogućnosti koje zelena ekonomija daje mladim ljudima, zbog čega ohrabruje vlade država članica Europske unije da se usredotoče na zelenu ekonomiju kao ključnu točku svojih politika zapošljavanja. Komisija prognozira da će do 2020. godine u zelenoj ekonomiji biti stvoreno 20 milijuna poslova. Strategija Europa 2020. prijelaz na zelenu ekonomiju vidi kao jedan od ključnih strukturnih transformacija kako bi se postigao pametan, inkluzivan i održiv razvoj. Zelena ekonomija velika je prilika i za Hrvatsku koja je nakon procesa deindustrijalizacije, započete devedesetih godina, u poziciji da promisli o novom smjeru društveno-ekonomskog razvoja, smatra Ančić: “U tom smislu u Hrvatskoj sada imamo priliku intenzivirati nekakve napore i orijentirati se prema vrijednostima koje promovira zelena ekonomija”. Hrvatska je prije dvije godine prema indeksu skrbi za okoliš (Environmental Performance Index - EPI), proglašena 15. državom na svijetu. EPI se izračunava na temelju aktivnosti države na dvama širokim područjima, skrbi za ljudsko zdravlje i brizi za ekosustave. Ukupno se ocjenjuju dosezi države u devet područja s više od 20 kazala. Preciznija slika stava Hrvata o zelenoj ekonomiji bit će jasnija s rezultatima daljnjih istraživanja, no iz dosadašnjih radova može se pretpostaviti da će oni biti pozitivni. U jednom istraživanju u kojemu su ispitivani stavovi Hrvata o preferiranom primarnom izvoru energije njih više od 60 % odabralo je Sunce (ISSP, 2001. godine), kaže Ančić i zaključuje kako možemo govoriti o plodnom tlu za razvoj zelene ekonomije u Hrvatskoj. U projektu, osim Ančića, sudjeluje antropologinja dr.sc. Lana Peternel, sociolog dr.sc. Nikola Petrović, suradnica s Instituta Ivo Pilar dr.sc. Jelena Puđak, te administratorica Katarina Grbavac. Projekt ima i tri mentora, a to su dr.sc. Mladen Domazet, dr.sc. Irena Martinović Klarić i dr.sc. Dinka Marinović Jerolimov. Na općoj i lokalnoj društvenoj razini projekta istražit će primjere zelene ekonomije u malom i srednjem poduzetništvu i nositelje zelene ekonomije u lokalnim akcijskim grupama (LAG-ovima) i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ovima). Osim toga, u projekt je uključena komponenta mobilnosti - boravak u Engleskoj i Austriji, gdje će se uspostaviti suradnja s tamošnjim znanstvenim organizacijama. Održavaju se i održavat će se uključena i razvojno orijentirana predavanja otvorena za javnost, međunarodna radionica i snimanje kratkog dokumentarnog filma koji će se osvrnuti na sam projekt i služiti kao obrazovni materijal u visokim institucijama, ali i srednjim školama. Sa završetkom projekta održat će se konferencija kojoj je cilj okupiti znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva, ali i praktičare zelene ekonomije, kako bi se stvorio forum na kojem će se moći dijeliti iskustva i pomoći sudionicima u zelenoj ekonomiji da se umreže i stvore suradnju. U Hrvatskoj velik problem predstavlja deficitarnost istraživačkih podataka na kojima se mogu stvarati nove politike, smatra Ančić, pa će ovo istraživanje poslužiti kao odlična smjernica budućim ekonomskim politikama, ako odluče krenuti u zelenom smjeru.

ŽESTOKA BORBA ZA RADNA MJESTA
Prije nekoliko godina znanstvenici i ekolozi došli su do zaključka da će se do 2020. godine stvoriti oko milijun novih radnih mjesta u području “zelene energije”, samo ako Sjedinjene Države, EU i Kina ustraju u nastojanju da ostvare svoje ciljeve u području zaštite okoliša. Ova prognoza vrijedi samo za one zemlje koje bi mogle iz energetskog sektora izbaciti tradicionalna fosilna goriva i prijeći na obnovljive izvore energije. Do 2050. godine “zelena energija”, ako se sve vrste tradicionalnih fosilnih goriva zamijene obnovljivim izvorima, stvorila bi oko tri milijuna novih radnih mjesta. Te prognoze zvuče impresivno, ali je li to baš tako? Da bi sve to ostvarili, morate prestati koristiti tradicionalna fosilna goriva, a time i ugasiti sva radna mjesta koja ovise o tom sektoru. I opet pitanje - koliko će onda radnih mjesta nestati u trenutku kada prevlada ta “zelena energija”? Na to je vrlo teško odgovoriti, posebice s obzirom na činjenicu da znanstvenici koji se bave ekologijom govore o aktivnostima koje bi se trebale provesti u tri različita područja svijeta, a Kina i zemlje Europske unije nemaju takve detaljne statistike o zapošljavanju, kao što imaju u Sjedinjenim Američkim Državama. No, ako se uzmu podaci za SAD, tamo postoje stotine tisuća ljudi koji rade u naftnom i plinskom sektoru koji su postali glavni pokretač gospodarskog rasta nakon Velike recesije. Samo na temelju tih podataka, uzmu li se u obzir gospodarstva Sjedinjenih Država, EU i Kine, budući da na američkim bušotinama radi 200.000 ljudi, onda bi u cijelom svijetu oko 500 tisuća ljudi radilo u proizvodnji samo u naftnom i plinskom sektoru, dok nedostaju podaci za ugljen i sve druge aspekte koji se odnose na korištenje tradicionalnih izvora energije, prenosi portal Oil Price. Iako se vode debate o točnom broju radnih mjesta, često se spominje da je u Americi ukupno 10 milijuna radnih mjesta povezanih s energetskim sektorom. Brojka koju čine i zaposleni povezani s korištenjem ostalih tradicionalnih izvora energije, svom popratnom industrijom i drugim aktivnostima. Ekolozi osporavaju tu brojku, ali se čak i oni slažu da je broj radnih mjesta najmanje dva milijuna. Dakle, što sve ovo znači za američki energetski sektor i zapošljavanje u budućnosti? Jasno je da će u ovim okolnostima “zelena energija” vjerojatno dovesti do gubitka radnih mjesta, a nikako neće povećati zaposlenost, navode protivnici. Čak i ako kao osnovu uzmemo podatke koje navode ekolozi, a to je ukupno dva milijuna radnih mjesta u naftnoj industriji, zamjenom svih fosilnih goriva obnovljivim izvorima u budućnosti znači da će se izgubiti najmanje pet milijuna radnih mjesta. Ta će mjesta nestati kao rezultat takozvane “zelene revolucije”. Čak i ako se stvori milijun, ili tri milijuna radnih mjesta, izgubit će se najmanje pet milijuna, pa je malo vjerojatno da će takva suluda odluka dobiti masovnu podršku među stanovništvom. Ipak, treba imati na umu da je stvaranje milijun do tri milijuna radnih mjesta prilično optimistična procjena, slične se prognoze nikada nisu obistinile u prošlosti. Teško da će gubitak stotina tisuća radnih mjesta dobiti javnu potporu. Prije bi se moglo reći da će takve promjene dovesti do nemira i revolucionarnog raspoloženja u većini nestabilnih dijelova svijeta. Postoji mnogo zemalja u svijetu čija gospodarstva uvelike ovise o izvozu nafte i plina. Ironija je u tome da bi, ako se bude vjerovalo jednom dijelu znanstvenih krugova, rezultat “zelene revolucije” mogao biti niz pravih revolucija u raznim dijelovima svijeta, a zna se da ni jedna prava revolucija u povijesti nije bila “gala večera”, nego su sve bile krvave i nasilne. Ovu kritiku, iako su navodi vjerojatno točni, treba uzeti s rezervom samo zato što nije dobronamjerna, jer dolazi od strane onih koji na globalnoj razini već jesu, ili namjeravaju privatizirati i energetski sektor koji se oslanja i na tradicionalne izvore, ali jednako tako i na zelenu ekonomiju koja je uz enormno visoke cijene nafte i plina mogla osiguravati veći profit. Sada više ne. Upravo stoga vrijedi podsjetiti na govor bolivijskog predsjednika iz 2012., koji isto tako, ali iz drugog ugla, osuđuje zeleni kolonijalizam, dok će se bankari i poduzetnici već nekako dogovoriti oko načina proizvodnje potrebne energije, a koji će im osigurati profit.

ZONA NEMETIN
Prva zelena industrija u Hrvatskoj. S obzirom na to da industrijska zona Nemetin predstavlja prvu zelenu industrijsku zonu u Republici Hrvatskoj koja je namijenjena prije svega srednjim i velikim poduzetnicima, uspješnim se projektom pod nazivom "Razvoj komunalne i poslovne infrastrukture u ekoindustrijskoj zoni Nemetin" (financiranog 99 % sredstvima Europske unije), može podičiti Grad Osijek s partnerima. Uspješno realiziran projekt težak je 12 milijuna kuna.

HRVATSKI SAVJET ZA ZELENU GRADNJU
Hrvatski savjet za zelenu gradnju je established članica World Green Building Councila, što znači da je punopravna članica međunarodne mreže za zelenu gradnju. Od svog osnutka 2009. pa sve do danas, Savjet u javnosti promovira ideju zelene, odnosno održive gradnje. Pojam zelena gradnja odnosi se na niz principa prema kojima se grade, održavaju te naposljetku i uklanjaju zgrade. Savjet djeluje i na internacionalnoj razini pa je tako u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, zajedno s još 12 europskih zemalja članica, dio europskog projekta pod nazivom Build Upon, financiranog iz programa Horizon 2020. Cilj projekta je unaprjeđenje postojećih nacionalnih politika vezanih uz energetsku učinkovitost.

U ODNOSU NA EU
Koliko se u Hrvatskoj koriste obnovljivi izvori energije? Iz godine u godinu Švedska smanjuje udjel ispuštanja Co2 u atmosferu i prelazi na zelene tehnologije. U Norveškoj će do 2025. sva vozila biti električna. U SAD-u, pak, u malom udjelu solarnih izvora energije zaposleno je više od 200.000 ljudi. A gdje je Hrvatska? Imamo sunce, imamo vjetar, imamo vodu, no udjel obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj manji je od dva posto. Dok se oslanjamo na fosilna goriva i uvoz električne energije, svijet ide naprijed. U Norveškoj je već 100.000 električnih vozila na cestama. Norveška politika pokrenula je program koji je uspješan zahvaljujući širokom konsenzusu svih političkih stranaka. Tako su kupci električnih vozila oslobođeni plaćanja poreza na automobile, smanjena je stopa BDP-a, imaju pristup javnom prijevozu, besplatni parking, besplatni prijevoz trajektom, oslobođeni su poreza na cestovnu infrastrukturu..., i to su samo neke od beneficija, kaže veleposlanica Kraljevine Norveške Astrid Versto. Do 2025. u Norveškoj će sva vozila biti električna, a benzinske postaje zamijenit će punionice. No električni automobili samo su jedan segment zelene ekonomije. Samo u solarnim elektranama u ovom trenutku zaposleno je više ljudi nego u cijeloj naftnoj industriji.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
www.glas-slavonije.hr

Solar Thermal Plants Aim to Keep Lights on at Night in Middle East
Solar plants that supply electricity at competitive prices after the sun goes down are about to become a reality in the Middle East, according to one of the region’s biggest developers of power plants. ACWA Power International CEO Paddy Padmanathan confirmed his company is the low bidder on a $1 billion project that will feed electricity to the grid for the Dubai Water & Electricity Authority between 4 p.m. and 10 a.m. More such plants are likely to follow because Chinese companies will start driving down the cost of equipment, he said. The 200-MW Dubai contract, which runs for 25 years, will harness a two-decade old technology called concentrated-solar power (CSP), or solar thermal. Unlike solar PV, which generates a charge directly from the sun’s power, thermal plants use mirrors to concentrate heat on water, turning it to steam to drive a turbine. The heat can be stored in molten salt to be used later. The technology to date has slipped behind PV on cost but is quickly becoming more competitive, the executive said. “I expect concentrated-solar power, within 18 months, to be head to head with combined-cycle gas, if not more competitive,” Padmanathan said in an interview in London. “The focus has been on PV and batteries, but there’s a limit on how long they can hold a charge for. We’re proving that CSP can work through the night.” Since it can retain heat, the plant can keep working after dark. The sun’s energy in some cases can heat molten salt to 490 degrees Celsius (914 degrees Fahrenheit), which allows operators to predict when electricity will flow.

Uncertain Outlook
While solar thermal plants are becoming cheaper, PV costs are falling too, raising questions whether the Dubai project really will be as attractive as ACWA expects, said Jenny Chase, head of solar analysis at Bloomberg New Energy Finance. “This plant in Dubai is for delivery by 2021,” Chase said. “By then, we’re expecting solar PV and batteries to be in the same order of magnitude for cost and will be a lot more flexible than a solar thermal plant. Also, a lot of these projects are operating below what they’re meant to, such as the entire Spanish fleet and some in India as well.” There are 319 GW of PV panels installed worldwide, compared to about 5 GW of solar thermal, according to BNEF data. The mass deployment has driven down costs of solar panel equipment by about 70 percent since 2010, with the latest record set in Abu Dhabi at 2.45 cents per kWh. In comparison, solar thermal was around 15 to 18 cents per kWh until recently. China hosts 80 percent of the world’s PV solar manufacturing industry. The nation’s expertise at mass production is credited with making solar panels more affordable, although companies are now reviving work on thermal technology.

More Suppliers
“There are currently just two suppliers in solar CSP,” Padmanathan said. “The others have gone bankrupt. I know of at least five Chinese companies that are starting to enter the market.” ACWA, which is based in Riyadh, Saudi Arabia, bid 9.45 cents per kWh, almost cutting in half the cost of CSP. Each of the bidders were also asked to submit an alternative tender. The offtaker will choose between the bid and the alternative bid, so the price may be even lower. ACWA has also built similar projects in Morocco’s Noor solar complex and South Africa’s desert. One in each nation are operating, with two more in Morocco and one in South Africa currently under development. ACWA is also seeking to build two more projects in Morocco in the Midelt area, which will have a joint capacity of 350 MW. “I’m also hoping to build one in Saudi,” Padmanathan said. “Right now they’re tendering for solar PV and wind, but I think they’ll want a CSP project as well, especially when they see how cost competitive it can be.”
©2017 Bloomberg News