Tesla i tunguska eksplozija
Subota, 26 Kolovoz 2017 10:29

Tesla i tunguska eksplozija

Izlaganje dr Josefa Nuta iz NASA centra “Goddard space” prošle nedjelje na konvenciji Američkog geofizičkog saveza – kako se gigantski asteroid kreće prema našoj planeti, i kako ne postoji baš ništa što bi ljudi mogli da učine da spriječe katastrofu – pokrenulo je lavinu rasprava na specijaliziranim forumima na temu da li su Zemlja i čovječanstvo u mogućnosti da se obrane od udara iz Svemira. Međutim, jedan tok ovih diskusija posebno je interesantan. Ponovo je bačeno svjetlo na hipotezu elitnih ruskih znanstvenika koji su 2008, na stotu godišnjicu velike Tunguske eksplozije, Nikolu Teslu označili kao tadašnjeg spasitelja čovječanstva. Tungusku misteriju iz 1908. je jedino tako moguće logično objasniti, kao djelo srpskog znanstvenika. Iza ovih tvrdnji stalo je desetak najuglednijih znanstvenika, među kojima su trojica akademika Ruske akademije, rukovoditelj Sibirskog komiteta za istraživanje eksplozije iz Novosibirska, još dvojica veterana tunguskih istraživačkih ekspedicija, zatim fizičari, astronomi, ljekari... Ukratko, ogromni asteriod koji se približavao Zemlji te 1908. uništio je energetski stup dijelom generiran iz Teslinih tornjeva u Wardnerclyffu na Long Islandu i u Colorado Springsu. Razorni snop se samoaktivirao iz grotla nekadašnjeg megavulkana u centralnom Sibiru u trenutku kada je kamen iz Svemira, velik poput nogometnog igrališta, preletao ovu teritoriju. Prema teoriji, asteroid je svojom nakupljenom energijom tijekom leta aktivirao energiju uskladištenu u Zemljinoj utrobi. Tunguska eksplozija uništila je oko 2.000 kvadratnih kilometara šume, jedna planina je nestala, dok se u centralnom dijelu pojavilo jezero. Procjenjuje se da je bila jačine 20 nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu, ali srećom, niko nije poginuo. Evniki, narod koji je živeo na ovom području, mjesec dana ranije, na poziv svojih šamana, preselio se oko 100 kilometara dalje od srca detonacije. Ostao je jedan čovjek i on je uspio da preživi i da prenosi priču... Od 1927. do današnjnih dana, Rusi neprekidno pokušavaju da odgonetnu što se dogodilo u Sibiru, a posljednji veliki znanstveni pokušaj razrješenja misterije bio je uoči 100-godišnjice događaja. Znanstvenici su činjenično utvrdili da je svijet još 1907. upao u neku vrstu depresije i vjerovanja da uskoro slijedi kataklizma. Zabilježeno je i da je Conan Doyl (pisac Sherlocka Holmsa i čelnik utjecajne “Zlatne zore”) najavljivao kraj. Tri mjeseca prije eksplozije nad Europom, Rusijom i Atlantikom, počelo je da se pojavljuje čudno svjetlo. Učestale su “bijele zore”. Četiri dana uoči eksplozije, ta noćna pražnjenja u atmosferi su bila vidljiva u svim većim gradovima Europe, a profesor Veber sa Sveučilišta u Kolnu je od 26. do 30. juna u svojoj laboratoriji zabilježio čudne magnetne valove kroz Zemljinu koru koji su oscilirali svake tri minute u periodu od 18 sati do 1.30. Ispostavilo se kasnije da su u ovo vrijeme Teslini tornjevi u SAD radili punom parom. Akademik Dmitrij Sterbekov, specijalista za visokoenergetsku fiziku, ukazuje na to da je Tesla u svoje vrijeme smatran genijem rezonance. Još 1896. je džepnim rezonatorom u laboratoriji za nekoliko minuta izazvao zemljotres u New Yorku od kojeg su pucali zidovi zgrada. Ni danas ogroman broj profesora ne razumije Teslinu primjenu rezonance – govori Sterbekov. – Takozvane munje ili elektricitet koji je slao iz Amerike do drugih točaka na planeti nisu se prostirali u koncentričnim krugovima, ili pravolinijski, već su mijenjali vidljive smjerove da bi stizali tamo gde su upućeni. U to vrijeme zabilježeno je da su tornjevi bili izuzetno aktivni, a u prilog Teslinoj intervenciji u Sibiru govori i podatak da je krajem 1908. u tri navrata iz Kongresne biblioteke posuđivao detaljne karte centralnog Sibira. Dr Olga Tkačenko zastupa stav da se 1908. Zemlja obranila sama, ali i da je imala veliku pomoć srpskog genija. Ona stoji na stanovištu mnogih znanstvenika da je planeta, kao i sva nebeska tijela, živi organizam koji je u stanju da se brani od agresora. Svoje tvrdnje ilustrira svemirskim fenomenom iz 1994, kada se najveća planeta Sunčevog sistema, Jupiter, našla na meti ogromne Shoemaker-Levy komete, koja je mogla da je izbaci iz orbite. Naime, Jupiter je dvije godine prije udara počeo da emitira ogromne količine energije u susret agresoru. Kada je kometa prišla, usljed ogromne energije raspala se na 20 manjih, koje je Jupiter uspio da apsorbira. Tkačenkova tvrdi da se isto dogodilo i 1908. i dodaje da je, kao i šamani koji su evakuirali svoj narod, i Tesla unaprijed znao gde će i kada nastupiti udar. Reagirao je mjesecima unaprijed. Uz ogradu da je u pitanju hipoteza, ruski akademici tvrde da je Tungusku eksploziju moguće objasniti samo Teslom. A dokumenti o Tesli u vlasništvu su FBI. U vrijeme Tunguske eksplozije admiral Robert Peri, Teslin prijatelj, išao je u drugu ekspediciju osvajanja Sjevernog pola. Prema svjedočenju admiralovog sekretara Georga Scherfa, koji je FBI predao dosta dokumenata vezanih za Teslu i admirala, srpski znanstvenik je Periju rekao da će pokušati da s njim stupi u kontakt 30. juna 1908. (na dan eksplozije) preko valnog topa, te da on zabilježi na Sjevernom polu što će se dogoditi i da mu javi po povratku. Peri se vratio godinu kasnije. Zabilješke su vjerovatno u FBI, a ruski znanstvenici tvrde da je nadzemni dio transfera energije išao dijelom preko Sjevernog pola.
(Novosti.rs)

 

Rusi: "Tesla je uništio meteor koji je prijetio Zemlji"
Nedaleko od rijeke Podkamenaja, 30. lipnja 1908. Sibir je potresla do tada neviđena eksplozija. Vatrena kugla promjera između 50 i 100 metara grunula je usred eksplozije koja je porušila 80 milijuna stabala na površini od 2000 kilometara četvornih tajge. Više od 100 godina čovječanstvo ne uspijeva dokučiti što se točno dogodilo 1908. godine na ogromnom sibirskom prostranstvu gdje, kako se čini, ipak nitko nije poginuo. Zemlja se zatresla. Eksplozija je bila tako silovita da je polupala prozore u 35 kilometara udaljenom gradiću. Stanovnici su čak osjetili val vrućine oslobođene eksplozijom, neki su se od udara srušili na tlo. Postoji, doduše, informacija da je jedan uzgajivač sobova poginuo jer ga je eksplozija odbacila na deblo obližnjeg stabla, ali ni to nije sasvim provjereno. Jednu od, nazovimo to tako, malo neobičnijih teorija ovih dana su prenijeli srpski mediji. Naime, određeni ruski znanstvenici tvrde da je za eksploziju odgovoran Nikola Tesla. Njihova teorija kaže da je energetskim snopom iz megavulkana na Sibiru Tesla uništio asteroid dok je prelijetao sjeverni dio Rusije. Asteroid je svojom nakupljenom energijom aktivirao energiju uskladištenu u Zemljinoj unutrašnjosti, a u svemu tome su pomogli Teslini laboratoriji u Wondercliffu i Colorado Springsu. Jedan svjedok je izjavio da se "nebo raspolovilo i visoko iznad šume cijeli sjeverni dio neba planuo je u vatri". "Na trenutak se začuo prasak na nebu i snažan lom... Nakon toga je uslijedila buka kao da se stijene obrušavaju s neba ili poput pucnjave topova." Tunguska eksplozija do danas je ostala najsnažnija svoje vrste zabilježena u povijesti. Oslobodila je energiju 185 puta veću od one iz eksplozije atomske bombe nad Hirošimom. Neki procjenjuju da je oslobođena energija bila čak i veća. A seizmički udarac osjetio se sve do Velike Britanije. Mnogi su uvjereni da je bila riječ o asteroidu ili kometu. Ali, kako su pronađeni tek rijetki tragovi tog ogromnog vanzemaljskog objekta, ostao je otvoren prostor za najneobičnija objašnjenja te eksplozije. Udaljena regija Tunguska u Sibiru ima duge i oštre zime, vrlo kratka ljeta, a i tad se tlo pretvara u muljevitu nenastanjivu močvaru. Kraj je, drugim riječima, vrlo teško dostupan i zato odmah nakon eksplozije nitko na to mjesto nije slao nikakvu ekspediciju. Poseban razlog za to je i to što su ruske vlasti tada imale puno veće brige od udovoljavanja znanstvenoj znatiželji, objasnila je Natalia Artemieva s Planetarnog znanstvenog instituta u Tucsonu za BBC. Rusija je tada bila u političkim previranjima, takvima da su Prvi svjetski rat i Oktobarska revolucija bili udaljeni samo nekoliko godina u budućnosti. Akademik Dmitrij Sterbekov, specijalist za fiziku čestica, podsjeća da su Teslu smatrali genijem rezonance. Prepričava se, vrlo vjerojatno apokrifna legenda, da je Tesla džepnim rezonatorom uspio izazvati potres od kojeg su pucali zidovi zgrada. Popularno-znanstvena emisija Mythbusters pokušala je replicirati taj pothvat, ali im nije uspjelo.
www.express.hr


Nikola Tesla je ZRACIMA SMRTI izazvao najveću KATASTROFU koja se ikada desila na ZEMLJI! Evo i dokaza!
Filozof i esteta dr Velimir Abramović, brat čuvene Marine Abramovič i najveći živi poznavalac djela Nikole Tesle otkriva iza koje velike katastrofe se krije Teslin posljednji eksperiment. Tunguska eksplozija je naziv za nerazjašnjenu katastrofu koja se odigrala 1908. u Rusiji, u Sibiru, u blizini rijeke Tunguske... Bila je to najjača eksplozija koja se ikada desila na zemlji, jačine 2.000 bombi bačenih na Hirošimu. Na površini od 2.000 kvadratnih kilometra pokošeno je oko 80 miliona stabala, koja su bila presječena poput trske i ležala strogo radijalno sa vrhovima od centra. Iako se desila u veoma slabo naseljenom području, nekoliko očevidaca opisalo je ovu kataklizmu kao "iznenadnu pojavu velikih vatrenih kugli na nebu sjajnih kao Sunce". Sama eksplozija čula se do tisuću kilometra od epicentra, a seizmički valovi su dvaput opisali Zemljinu kuglu i bili su registrirani seizmografima širom planete. Ubrzo je izdano službeno priopćenje da je eksploziju najvjerovatnije izazvao kameni meteorit presjeka oko 50 metara, koji se raspao i sagorio na visini od oko 8 kilometra iznad površine. Trebalo je da prođe 20 godina da prva znanstvena ekspedicija dođe na mjesto ove katastrofe. Vodio ju je ruski istraživač Leonid Kulik. Međutim, uprkos službenim rezultatima istrage, nije bio pronađen nikakav udarni krater. Kako je onda došlo do eksplozije kad ni kometa ni meteorit ne eksplodiraju samostalno, pitali su se znanstvenici? Tunguska eksplozija djelo je jednog čoveka, genija rezonance, Nikole Tesle - počinje priču na predavanju o srpskom geniju i gospodaru elektriciteta, u biblioteci "Milutin Bojić" filozof i esteta dr Velimir Abramović najveći živi poznavatelj Teslinog djela. Ruski znanstvenici se slažu sa tim da je Tesla to mogao da uradi sa čuvene kule Wanderclyff u kojoj se nalaziio njegov laboratorij, a koja je 1908. bila u funkciji. Tri mjeseca prije eksplozije, Tesla je poslao svog suradnika u washingtonsku kongresnu biblioteku da posudi mape Sibira, i to baš tunguske oblasti. Podatak o tome postoji u Washingtonskoj biblioteci koja redovno ažurira svaki zahtjev, svako potraživanje - objašnjava Abramović. Da li je Wanderlyff toranj imao dovoljno snage da svojim djelovanjem prouzrokuje Tungusku eksploziju, prema Abramovićevim riječima, najbolje opisuju riječi ruskog akademika Dimitrija Strebkova: "Apsolutno, jer točno znam da je presjek kondenzatora, koji je stajao na vrhu imao mogućnost primanja električnog pražnjenja i do 10.000 ampera. To je impuls, a napon, koji on dobija dostiže 100 miliona volti - izjavio je svojevremeno Strebkov nastavljajući: "Ako pomnožimo taj impuls i napon, dobijamo 1 teravat. Jedan teravat - to je energija u impulsu koju je mogao dobiti Tesla pre 100 godina i koju još uvijek nitko nije mogao dobiti, jer je maksimum koji mi prenosimo 1 milion kilovati, u našim linijama, ovo je 1000 puta manje. Sada je kod nas napravljen generator od 3 miliona volti i smatra se da je to velika sreća. Tesla je dobivao 100 miliona volti bez ikakvih problema". Kada je video strahotu eksplozije, Tesla nije imao ništa protiv toga da se Wanderclyff toranj sruši. Bio je ovo, zapravo, posljednji Teslin eksperiment. U nedelju, 4. jula, 1917. američka vojska je minirala Wanderclyff toranj. U tom trenutku Tesla je izlazio iz vlaka... Na stanici u Chikagu prišao mu je poštar s telegramom u kojem je pisalo da je kula srušena. On je samo uzeo telegram, pročitao ga, zatvorio i stavio u džep. Do kraja života nije dao nijedan komentar o rušenju kule... To ne znači ništa drugo do da se slagao s tim - objašnjava Abramović preporučujući nam na kraju razgovora da pogledamo film pukovnika raketno-kosmičke odbrane Vitalija Pravdivceva "Vlastelin mira Nikola Tesla" i ostavljajući priču o tome zašto više od 50 godina srpski režimi ne daju na javan uvid obimnu Teslinu tehničku dokumentaciju od oko 60.000 naučnih dokumenata nove znanosti budućnosti koja skuplja prašinu u Teslinom muzeju!
www.telegraf.rs


Tunguska eksplozija 1908 i eksperiment Nikole Tesle
Tunguska eksplozija 1908 je naziv za nerazjašnjenu eksploziju koja se je odigrala 1908. u Rusiji, u Sibiru, u blizini rijeke Tunguske. Događaj se katkad i spominje kao Velika Sibirska eksplozija. Pretpostavlja se da je asteroid pao i izgorio iznad tog područja. Događaj se odigrao oko 7:14 sati ujutro po mjesnom vremenu dana 30. lipnja 1908. (ili 17. lipnja po Julijanskom kalendaru, koji se tada koristio u to vrijeme). Procjene o oslobođenoj energiji tijekom eksplozije sežu od 5 megatona pa čak i do 30 megatona, iako je 10-15Mega tona najvjerojatnija stvarna jačina eksplozije, otprilike jednako termonuklearnoj eksploziji Castle Bravo aktiviranoj u veljači 1954., oko 1,000 puta snažnije od Atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija, te oko trećine snage Car bombe, najjačeg nuklearnog oružja ikada detoniranog. Većina očevidaca svjedoči o jednoj eksploziji, no neki i o više njih, koja se dogodila 30. lipnja 1908. u Sibiru. Prilikom eksplozije su stabla u krugu od 30 kilometara uništena i spaljena, te svinuta, a prozori i vrata u 65 km udaljenom mjestu Wanawara su popucali. Procjenjuje se da je događaj obuhvatio područje površine od 2.000 km2 i uništio 60 milijuna stabala. Čak su i putnici Transsibirske pruge, udaljene oko 600 km, svjedočili o potresima i svjetlima na nebu. Jedan lovac je preminuo od snažnog pritiska od eksplozije, a moguće je da je poginulo i više ljudi. Tek se 19 godina kasnije, 1927., jedna ekspedicija uputila na to područje kako bi istražilo što se dogodilo. Profesor Leonid Aleksejvič Kulik je vodio ekspediciju te je 1938. napravio i slike regije. Još je 1921. nagovorio Sovjetsku vladu da mu financira istraživanja. Nije začudo našao nikakav krater, nego samo uništeno i spaljeno drveće. Ekspedicija Gennadija Plekhanova nije pronašla nikakvo zračenje. Oko 7:17 ujutro po mjesnom vremenu, domicilno stanovništvo i Ruski doseljenici u brdima sjeverozapadno od Bajkalskog jezera su promatrali snop jakog svjetla, gotovo jakog poput Sunca, kako se kreće po nebu. Desetak minuta kasnije, dogodio se bljesak i čuo zvuk sličan topničkoj paljbi. Očevici bliže eksploziji iznijeli su iskaz da se zvuk kretao od istoka prema sjeveru. Zvuk su pratili valovi šoka koji su odgurnuli ljude na pod i razbili stakla prozora. Neki očevici su samo prijavili zvukove eksplozije, a ne i da su vidjeli samu eksploziju. Neki iskazi očevidaca se razlikuju. Eksplozija su registrirale seizmološke stanice diljem Euroazije. U nekim mjestima podrhtavanje tla je bilo jednako snažno kao potres jačine 5.0 na Richterovoj ljestvici. Također se kao nuspojava pojavila fluktuacija u atmosferskom tlaku koja je bila dovoljno jaka da se uočila u Velikoj Britaniji. Tijekom sljedećih dana, noćno nebo u Aziji i Europi je bilo tako osvijetljeno da su ljudi u Londonu mogli čitati novine po tom svjetlu; prema nekim teorijama, to je zbog svijetla koje je prošlo kroz čestice leda na visokoj nadmorskoj visini te stvorile iznimno hladne temperature, slično kao kod ulaska svemirskog broda u Zemljinu atmosferu. U SAD-u, Smithsonian Astrophysical opservatorij i Mount Wilson opservatorij su uočili smanjenje u atmosferskoj transparentnosti koja je trajala nekoliko mjeseci zbog prašine.

Odabrani izvještaji očevidaca:

Svjedočenje S. Semenova, koje je zabilježio Leonid Kulik u svojoj ekspediciji 1930.
"Tijekom doručka, sjedio sam kraj kuće kod Vanavara trgovinske postaje (65 kilometara južno od eksplozije), okrenut prema sjeveru. [...] Odjednom sam uočio da se točno prema sjeveru, iznad Onkoulove Tunguska ceste, nebo podijelilo na dva i vatra pojavila visoko iznad šume (kao što je Semenov pokazao, oko 50 stupnjeva gore - bilješka ekspedicije). Podjela na nebu je postajale sve jača. i cijela sjeverna strana je prekrivena vatrom. U tom trenutku postalo je tako vruće da više nisam mogao podnijeti, kao da je moja košulja gorjela; sa sjeverne strane, gdje je bila vatra, isijavala je snažna vručina. Htio sam poderati košulju i baciti je na pod, ali onda se nebo zatvorilo. I čuo se snažan prasak, a mene je odbacio na pod. Izgubio sam osjetila na trenutak, ali onda je izašla moja žena i povukla me u kući. Nakon toga došao je opet neki zvuk, kao da je padalo kamenje ili pucalo topništvo, tlo se zatreslo, i kada sam bio na podu pognuo sam glavu prema dolje, u strahu da je neće razbiti kamenje. Kada se nebo otvorilo, vruć zrak je prohujao između kuća, kao od topa, što je ostavilo tragove na zemlji kao kod staze, te je oštetio neke usjeve. Kasnije smo vidjeli da su mnogi prozori porazbijani a u staji je lokot od čelika pukao."

Svjedočenje Chuchana od Shanyagir plemena, koje je zabilježio I.M. Suslov 1926.
"Imali smo kolibu kraj rijeke, sa mojim bratom Chekarenom. Spavali smo. Odjednom smo se obojica probudili u isto vrijeme. Netko nas je gurnuo. Čuli smo zviždanje i jak osjetili jak vjetar. Chekaren je rekao: „Čuješ li sve te ptice kako lete iznad nas?“ Obojica smo bili u kolibi, nismo mogli vidjeti što se događa vani. Odjednom, opet me je nešto gurnulo, ovog puta tako jako da sam pao u vatru. Prestrašio sam se. I Chekaren se prestrašio. Zvali smo tatu, mamu, brata, ali nitko se nije javio. Čuo se zvuk daleko od kolibe, čuli smo kako drveće pada. Chekaren i ja smo izašli iz vreća za spavanje i htjeli smo potrčati, ali onda je udarila grmljavina. To je bila prva grmljavina. Zemlja se tresla, vjetar je udario našu kolibu i prevrnuo je. Moja tijelo su odgurnuli štapići, ali glava mi je bila u vidiku. Onda sam vidio čudo: drveća su padala, grane su gorile, postalo je jako svijetlo, kako da to opišem, kao da je bilo drugo Sunce, zaboljele su me oči, čak sam ih zatvorio. Bilo je to kao ono što Rusi zovu bljesak. I odmah nakon toga se čuo prasak. I druga gramljavina. Jutro je bilo sunčano, nije bilo oblaka, Sunce je sjalo, i odjednom se pojavilo drugo kraj nje! "Chekaren i ja smo imali poteškoće izaći ispod ostataka naše kolibe. Onda smo vidjeli da iznad, ali na drugom mjestu, se pojavio drugi bljesak. To je bio treći udar. Opet je došao vjetar i oborio nas s nogu, udario o oborena drveća. "Pogledali smo prema palim drvećima, gledali kako vrhovi pucaju, gledali vatre. Odjednom, Chekaren je povikao: ‘Pogledaj gore!’ I pokazao sa svojom glavom. Pogledao sam i vidio još jedan bljesak i onda je se pojavila još jedna grmljavina. Ali slabijeg zvuka. To je bio četvrti udar, kao normalna gramljavina. "Sada se sjećam da je bila još jedna gramljavina, ali mala, I daleko, tamo gdje Sunce odlazi spavati."

Sibirske novine, 2. srpnja, 1908
"17. lipnja, oko 9 ujutro, promatrali smo prirodnu pojavu. Na sjeveru sela Karelinski (200 kilometara sjeverno od Kirenska) seljaci su vidjeli prema sjevero-zapadu, razmjerno visoko iznad horizonta, neko čudno blještavo (nemoguće za izravno pogledati) plavo-bijelo nebesko tijelo, koje se 10 minuta spuštalo dolje. Tijelo je izgledalo kao cijev, tj. cilindar. Na nebo nije bilo oblaka, izuzev jednog malog crnog oblaka koji se kretao prema tijelu. Bilo je vruće i suho. Kako se tijelo približavalo šumi, počeo se razmazati i pretvorilo u ogromni val crnog dima, i čulo se jako lupanje (a ne grmljavina), kao da je padalo kamenje ili pucali topovi. Zatresle su se sve zgrade. Istodobno, oblak je počeo emitirati plamenove nejasnih oblika. Sva sela pogodila je panika, mještani su jurili po ulicama, žene su plakale, misleći da je ovo kraj svijeta. "Autor ovih redaka je u međuvremenu bio u šumi, oko 6 kilometara sjeverno of Kirenska, te je čuo prema sjevero-zapadu nekakvu topničku paljbu, koja se ponavljala u intervalu od 15 minuta ili barem 10 minuta. U Kirensku je porazbijano nekoliko prozora na zgradama okrenutima prema sjeveru."

Sibirski život, novine, 27. srpnja, 1908
"Kada je pao meteor, zabilježeni su jaki podrhtaji tla, a u blizini sela Lovat čule su se dvije snažne eksplozijem kao od jakog topničkog pucanja."

Krasnoyaretz novine, 13. srpnja, 1908
"Kezhemskoe selo. 17. je promatran neobični atmosferski fenomen. U 7:43 zvuk sličan jakom vjetru se čuo. Odmah nakon toga začuo se užasan udarac, kojeg je slijedio potres koji je doslovno potresao zgrade, kao da ih je udario težak kamen. Nakon prvog udarca slijedio je drugi, pa potom treći. Između prvog i drugog udara zabilježen je neobični podzemni zveket, slično željezničkoj pruzi po kojoj istodobno prolazi tisuću vlakova. "Nebo, na prvi pogled, se činilo bistrim. Nije bilo vjetra ili oblaka. Međutim, na pažljiviji pogled prema sjeveru, tj. gdje su se čuli većina udara, neka vrsta pepeljastog oblaka se vidjela prema horizontu koji je postajao sve manji i prozirniji. Oko 2-3 sata popodne, potpuno je nestao"

Jačina eksplozije
Prema procjenama, jačina eksplozije od 10 do 15 Megatona TNT-a bi bila potrebna da prouzroči takvo uništenje. To odgovora višestruko većoj snazi od one od atomske bombe „Little Boy“ bačene na Hiroshimu 1945. Neki spominju i jačinu od čak 50 Megatona TNT-a.

Uzrok eksplozije
Uzrok eksplozije do danas nije razjašnjen. Pretpostavlja se da je meteor eksplodirao 5 kilometara iznad tla te da zbog toga nije prouzročio krater. Do danas nisu pronađeni komadići impaktora. Zbog burnog razdoblja za Rusiju u to vrijeme, kao što je Prvi svjetski rat i Ruski građanski rat, prvu ekspediciju proveo je Leonid Kulik je tek u 1920-ima. Ekspedicije u 1950-ima i 60-ima su otkrile jaku prisutnost elemenata Nikala i Iridija na tom području, koji su inače prisutni u meteorima, no moguće je da su i vulkanskog porijekla. Vjerojatnost da se radi o meteoru je poprilično velika. Britanski astronom F. J. W. Whipple iznio teoriju po kojoj je uzrok eksplozije bio mali komet. Da je sadržavao samo led i prah, potpuno bi izgorio prilikom ulaska u atmosferu te ne bi ostavio nikakvog traga nakon eksplozije, što bi se uklopilo u događaje. To još pojačava i svjetleće nebo koje se vidjelo danima nakon eksplozije iznad Europe. Slovački astronom Lubor Kresak je čak predložio da bi se moglo raditi i o komadiću kometa Encke. No, Zdenak Sekanina je objavio članak u kojem je kritizirao tu teoriju jer bi takva vrsta kometa dezintegrirala, pa da je vjerojatnije da se radi o meteoru. No, postoje i neki neobjašnjivi fenomeni. Ruski geolog Vladimir Epifanov je iznio teoriju po kojoj je metan izlazio iz tla i eksplodirao, što se dogodilo i u Candu u Španjolskoj. Druge teorije, koje su više spekulativne i hipotetske prirode, govore o antimateriji koja je pala iz svemira, deuterij iz kometa koji je u dodiru sa atmosferom prouzročio prirodnu hidrogensku eksploziju, malu crnu rupu pa čak i do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti veliku štetu".

Tesla i Tunguska
Međutim povijesne činjenice ukazuju na mogućnost da je ovaj događaj bio uzrokovan testiranjem Tesliniog energijskog oružja. U 1907 i 1908, Tesla je pisao o mogućim destruktivnim učincima njegova bežičnog odašiljača energije Njegov Wardenclyffe objekt je bio mnogo veći nego što je bio uređaj u Colorado Springsu koji je uništio elektranu i generator. Zatim, u 1915 godini, on je izjavio otvoreno: To je savršeno praktično za prijenos električne energije bez žica ali i za proizvodnju destruktivnih učinaka na daljinu. Već sam izgradio bežični odašiljač koji to omogućava. Ali kao nezaobilazna mogućnost Wardenclyffe objekt može se koristiti i za uništavanje. Umjetnost je već do sada razvoj tehnologiju koja ima velike destruktivne efekte a destrukcija se može proizvesti u bilo kojoj točki na zemaljskoj kugli, sa unaprijed definiranom velikom točnošću. Čini se da priznanje za takav test koji se dogodio prije 1915, i, iako nema dokaza, nego samo indicija, Tesla je imao motiv i sredstva da uzrokoje Tungusku eksploziju. Njegov odašiljač je mogao generirati razinu energije i frekvencije sposobne stvaranja destruktivne snage od 10 megatona, ili više, TNT-a. I predviđanja genija N.Tesle bila su očajna kad je vidio snagu razaranja. Masivni svijetleći "srebrni oblak" obuhvatio je Sibir i sjevernu Europu. Znanstvenici u Nizozemskoj govore o "valovitoj masi"koja se kreće po sjeverozapadnom horizontu." Činilo se da nema oblaka, ali "nebo se činilo ustalasano". Novinarka iz Londona napisala je za London Times da je u ponoć tog srpnja cijelo nebo bilo vedro i svijetlo, tako da je bilo moguće pročitati velike reklame iz svoje kuće. Jaka narančasta i žuta svjetlost vidljiva je na sjeveru i sjeveroistoku bila je uzrok produljenja sumraka do zore. Bila je potpuna odsutnost iskrenje ili titranja, i nije bilo tendencija za stvaranje svjetlećeg luka, karakterističnog za jutarnji fenomen. Sumrak na obje ove noći je produžen do zore, pa nije bilo stvarne tame. Izvješće koja najbliže povezuje te čudna kozmička događanja s Teslinim prijenosom energije. Tesla je posebno opisivao ovo kao jedan od efekata koje je mogao uzrokovati prijenos visoke snage njegovog odašiljača. Njegova tipična izjava o svjetlosti inducirana njegovim odašiljačem je dao New York Timesu u prosincu 1914: Rasvjete u oceanu samo je jedan od manje značajnih rezultata koje treba postići uporabom ovog izuma [odašiljača]. Ja sam planirao mnoge detalje upotrebe koja može biti podignut u ozonski sloj i koji će biti dovoljan da se osvijetliti cijeli ocean, tako da se takva katastrofa kao Titanic ne bi ponovila. Svjetlo će biti mekano i vrlo malih intenziteta, ali sasvim dovoljan za namjenu.

Nikola Tesla, 1914 god.
Kada je Tesla koristio svoj odašiljač velike snage i usmjerenu energiju oružja, drastično je promijenio stanje normalnog električnog polja Zemlje. Time što električni naboj na planetu vibrira u skladu sa svojim odašiljačem, bio je u stanju izgraditi električno polje, čime je izazvao stanje gornje atmosfere da se ponaša kao plinom punjena žarulja u svom laboratoriju. On je okrenuo cijeli globus u jednostavnu električnu komponentu koju je mogao kontrolirati. S obzirom na Teslinu pacifističku opće narav, teško je razumjeti zašto je proveo testiranja štetna za prirodu i ljude, čak i kada je bio u financijskoj krizi. Odgovor je da on vjerojatno nije imao zle namjere, ali je težio za publicitetom, a udar je doslovce promašio cilj na sjevernom polu. Na kraju 1908, cijeli svijet je pratila smion pokušaj Pearya za osvajanje Sjevernog pola koji je tvrdio da je u proljeće 1909 vidio svjetlost sličnu svjetlosti iznad Tunguske. Ispitivanja, čini se, nisu poszigla potpun uspjeh. Mora da mu je teško bilo kontroliranje ogromne količine energije iz odašiljača na točno mjesto gdje je Tesla zamislio. Sjeverni pol nalazi se tik do velikog kruga linija koja spaja Shoreham, Long Island i Tunguska regiju. Taj put prolazi u neposrednoj blizini Otoka Ellesmere, gdje je Edwin Peary proveo zimu. To je nenaseljeno područje između polarnog kruga i Sjevernog pola i možda su ciljevi za testiranje otpuštanja energije bežičnog prijenosnog sustava. Međutim Tesla je, "prihvatio zemaljskih mjerenja" koja na taj dan nisu bila dovoljno precizna za zadatak. Destruktivni električni val je promašio svoj cilj. Tesla je možda pogriješio u interpretaciji rezultata svojih testova koje je radio u Colorado Springsu i zaista je vidio niske frekvencijske pojave. Možda je velika eksplozije u Sibiru (Tunguska) 1908 godine bila je rezultat pada meteorita koji nitko nije vidio. Ili, možda, Nikola Tesla je uspio uzdrmati svijet na način da je Tunguska bila držana u tajnosti preko 85 godina. To oružje je razvijano i dalje pogotovo u novije doba a, temeljeno na Teslinoj haubici, to smrtonosno skalarno oružje koje, u usporedbi, čini blijedim naše oružje masovnog uništenja. U svojoj najblažoj formi to se oružje može koristiti za modificiranje i manipuliranje vremenom, za kreiranje uragana i tornada, stvaranja suša i visokih temperatura tamo gdje ih nikad nije bilo, a može se čak s njime proizvesti potrese. U najagresivnijoj primjeni, mogla bi se izbrisati naša postojeća civilizacija, sa svojom smrtonosnom silom koja je nezaustavljiva. Na drugoj strani, su miroljubive aplikacije tehnologije skalarnih valova, koje prelaze ljudsku imaginaciju; kao ni jedna druga dosadašnja tehnologija, kojoj je planet svjedočio, a mogu voditi čovječanstvo u Zlatno doba. Obećava slobodnu, besplatnu energiju, antigravitacijski pogon i aplikacije liječenja koje mogu izliječiti bilo koju bolest preokrečući vrijeme bolesti
blog.dnevnik.hr

Pročitano 67 puta

Energetski Projekti

hrastovic energetski projekti banner

Energetski Video

hrastovic energetski video banner

Energetski Članci

hrastovic energetski clanci banner

Random video

Udruga SOLAR

Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

Opširnije

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Kralja Tomislava 82
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
Fax: 031-815-006
Mobitel:099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive