Administrator

    Administrator

    Znanstvenici sa Sveučilišta Južni Novi Wales (UNSW) u Sydneyju otkrili su svrhu slavne babilonske glinene ploče stare 3.700 godina, otkrivajući da je to najstarija i najtočnija trigonometrijska tablica na svijetu, koju su vjerojatno koristili drevni matematički pisari kako bi izračunali kako izgraditi palače i hramove i graditi kanale. Novo istraživanje pokazuje da su Babilonci potukli Grke u izumu trigonometrije – studije trokuta – za više od 1.000 godina, i otkriva drevnu matematičku sofisticiranost koja je bila skrivena do danas. Poznata kao Plimpton 322, mala je ploča otkrivena početkom 20. stoljeća u današnjem Iraku, a pronašao ju je arheolog, akademik, diplomat i trgovac antikviteta Edgar Banks, osoba na temelju čijeg je života osmišljen lik Indiane Jonesa. Na ploči ima četiri stupca i 15 redaka brojeva koji su upisani klinastim pismom koristeći se sustavom baze 60. “Plimpton 322 zbunjivao je matematičare više od 70 godina, otkad je shvaćeno da sadrži poseban uzorak brojeva koji se zove Pitagorini brojevi”, rekao je dr. Daniel Mansfield iz Škole za matematiku i statistiku na UNSW-u. “Velika misterija, sve do sada, bila je njena svrha – zašto su drevni pisari na njoj izvršili kompleksan zadatak generiranja i razvrstavanja brojeva na ploči.” “Naše istraživanje otkriva da Plimpton 322 opisuje oblike pravokutnih trokuta koristeći novu vrstu trigonometrije na temelju omjera, a ne kutova i krugova. Riječ je o fascinantnom matematičkom radu koji pokazuje nedvojbenu genijalnost.” “Ploča ne sadrži samo najstariju trigonometrijsku tablicu na svijetu, već je i jedina potpuno točna trigonometrijska tablica, zato što su Babilonci imali vrlo različit pristup aritmetici i geometriji od Grka.” “To znači da ima veliku važnost za naš suvremeni svijet. Babilonska matematika možda je bila izvan mode duže od 3.000 godina, ali ima moguće praktične primjene u geodeziji, računalnoj grafici i obrazovanju.”“Ovo je rijedak primjer drevnog svijeta koji nas uči nečemu novom”, rekao je. Nova studija dr. Mansfielda i izvanrednog profesora Normana Wilderbergera objavljela je u časopisu Historia Mathematica, službenom časopisu Međunarodne komisije o povijesti matematike. Trigonometrijska tablica omogućuje nam da koristimo jedan poznati omjer stranica pravokutnog trokuta kako bi se odredila druga dva nepoznata omjera. Grčki astronom Hiparh, koji je živio oko 120 godina prije nove ere, odavno se smatra ocem trigonometrije, sa svojim “tablicama akorda” kruga, što se smatra najstarijom trigonometrijskom tablicom. “Plimpton 322 datira dalje od Hiparha za više od tisuću godina”, rekao je dr. Wilderberger. “To otvara nove mogućnosti ne samo za suvremena matematička istraživanja, nego i za matematičko obrazovanje. S babilonskom pločom Plimpton 322 vidimo jednostavniju, točniju trigonometriju koja ima očite prednosti pred našim modelom.” “Postoji čitavo blago babilonskih ploča, ali samo dio njih se proučio. Matematički svijet tek postaje svjestan činjenice da nas ova drevna, ali vrlo sofisticirana matematička kultura ima mnogo čemu naučiti.” Dr. Mansfield čitao je o Plimptonu 322 usputno, dok je pripremao materijale za studente prve godine matematike na Sveučilištu Novi Južni Wales. On i dr. Wilderberger odlučili su proučavati babilonsku matematiku i provjeriti različite povijesne interpretacije značenja ploče nakon što su shvatili da mogu povući paraalelu s racionalnom trigonometrijom čije je principe dr. Wilderberger razvio u knjizi “Božanske proporcije: Racionalna geometrija prema univerzalnoj geometriji”.15 redaka na tablici opisuju niz od 15 pravokutnih trokuta, koji se stalno smanjuju u nagibu. Lijevi rub ploče je razbijen i znanstvenici temelje svoje istraživanje na prethodnim pokušajima kako bi predstavili nove matematičke dokaze da je izvorno bilo 6 stupaca i da je ploča trebala biti dovršena s 38 redaka. Također pokazuju kako su drevni pisari, koji su koristili brojevni sustav s bazom 60 koji nalikuje našem izračunu sati i vremena, umjesto sustava s bazom 10 koji mi koristimo, mogli generirati brojeve na ploči koristeći se svojim matematičkim tehnikama. Pronađeni su i dokazi koji opovrgavaju široko prihvaćeni stav da je ploča bila pomoć nastavnicima u provjeravanju rješenja kvadratnih jednadžbi učenika. “Plimpton 322 bio je moćan alat koji je mogao biti upotrijebljen za mjerenje površina ili izradu arhitektonskih izračuna za izgradnju palača, hramova i piramida”, rekao je dr. Mansfield. Ploča, za koju se smatra da potječe iz drevnog sumerskog grada Larsa, datirana je između 1822. i 1762. godine prije nove ere. Sada se nalazi u Knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa na Sveučilištu Kolumbija u New Yorku. Pitagorini brojevi sastoji se od tri pozitivna cijela broja a, b i c poput a² + b² = c². Cijeli brojevi 3, 4 i 5 dobro su poznati primjeri Pitagorinih brojeva, ali vrijednosti na Plimptonu 322 često su znatno veće, primjerice, s prvim redom koji se referira na trobroj 119, 120 i 169. Ime je izvedeno iz Pitagorinog teorema pravokutnih trokuta koji navodi da je kvadrat hipotenuze (dijagonalne strane nasuprot pravog kuta) zbroj kvadrata drugih dviju strana.
    geek.hr


    Nevjerojatno otkriće: Drevni Babilonci razvili su trigonometriju koja je sofisticiranija od današnje
    Drevni Babilonci poznavali su napredniju trigonometriju od one koja je danas prisutna, i to 1.000 godina prije nego što su ju izmislili Grci, tvrde akademici iz Australije. Nesvakidašnja tvrdnja o babilonskom poznavanju matematike temelji se na 3.700 godina staroj pločici na kojoj je ispisana tablica brojeva. Poznata kao Plimpton 322, ova pločica sadrži dokaze da su Babilonci znali za Pitagorin poučak mnogo prije nego što ga je taj poznati Grk otkrio, izvještava Independant. Istraživači na Sveučilištu u Novom Južnom Walesu tvrde da ta ploča također sadrži dokaze da su Babilonci razvili sofisticiran oblik trigonometrije, matematički sustav koji opisuje odnos između kutova u trokutu i stranica trokuta. Babilonska matematika sofisticiranija od današnje. Matematičar dr. Daniel Mansfield tvrdi da su Babilonci razvili trigonometriju kako bi pomogli babilonskim arhitektima da sagrade velike zgrade. "Naše istraživanje pokazuje da je njihova trigonometrijska tablica toliko napredna da je na neki način sofisticiranija od moderne trigonometrije", rekao je. "Plimpton 322 bilo je moćno oruđe koje je moglo biti korišteno za arhitektonsko izračunavanje pomoću kojeg se grade zgrade, hramovi, ili piramide", dodao je Mansfield. Dr. Mansfield objasnio je da su Babilonci, zbog svog brojevnog sustava koji je mnogo kompliciraniji od današnjih, mogli lakše obavljati komplicirane matematičke izračune. "Babilonci su mogli u potpunosti izbjeći iracionalne brojeve, te time izbjeći pogreške do kojih dolazi kada se dva takva broja množe", rekao je dr. Mansfield. Također, babilonski sustav mogao bi i danas pomoći znanstvenicima. "Zbog svoje preciznosti, mi mislimo da ovaj sustav ima ogroman potencijal u računarstvu i obrazovanju", rekao je dr. Mansfield. "Rijetko se događa da nas drevni svijet nauči nešto novo. Nakon 3.000 godina, babilonska matematika mogla bi se vratiti u modu." Plimpton 322 početkom 20. stoljeća otkrio je na jugu Iraka arheolog, diplomat, i trgovac umjetnina Edgar Banks, koji je bio inspiracija za Indianu Jonesa. Ta tabla sadrži brojeve koji su klinastim pismom raspoređeni u četiri stupca i 15 redova. Već 1980. neki su tvrdili da je Plimpton 322 dokaz da su Babilonci znali trigonometriju. Međutim, dr. Mansfield i njegov tim otkrili su da se radi o "novoj vrsti trigonometrije" koja se temelji na omjerima, a ne na kutovima i kružnicama. Jedini problem je što je jedan dio table otkinut, zbog čega tim dr. Mansfielda misli da je Plimpton 322 nekada imao šest stupaca i 38 redova.
    dnevnik.hr

     

    HD PLIMPTON 322 750 1

    HD PLIMPTON 322 750 2

    HD PLIMPTON 322 750 3

    HD PLIMPTON 322 750 4

    HD PLIMPTON 322 750 5

     

    Jedan mladi par iz Dallasa je poželio suvremeno dizajniranu kuću orijentiranu prema vrtu, a arhitektonski studio Wernerfield im je to i omogućio. Ako vas zanima je li moguće napraviti dom koji ide u skladu sa suvremenim trendovima u dizajnu interijera i arhitekturi, pritom imajući na umu ograničenu veličinu parcele, kao i ograničeni budžet, projekt koji vam danas predstavljamo bi vam na to mogao odgovoriti. "BV1 Residence" je naziv kuće koju je za jedan mladi američki par radio lokalni arhitektonski studio Wernerfield. Objekt je smješten u Dallasu, baš kao i ured arhitekata, a klijenti su imali jasnu viziju onog što žele: za što manje novaca iskoristiti što veći potencijal parcele, obilje staklenih površina zbog prirodnog dotoka svjetlosti, kao i orijentiranost prema vrtu i bazenu. Naime, par ima dva psa koja vrijeme vole provoditi na otvorenom, a oni sami pak vole priređivati vrtne zabave za prijatelje. Uređenje interijera donosi spoj nekoliko stilova, poput industrijskog i skandinavskog minimalizma. Boje koje prevladavaju su bijela i bež, dok se tek u detaljima poput masivnih vrata pojavljuje i crna.
    www.buro247.hr

     

    HD BV1 RESIDENCE 750 1

    HD BV1 RESIDENCE 750 2

    HD BV1 RESIDENCE 750 3

    HD BV1 RESIDENCE 750 4

    HD BV1 RESIDENCE 750 5

    HD BV1 RESIDENCE 750 6

    Izlaganje dr Josefa Nuta iz NASA centra “Goddard space” prošle nedjelje na konvenciji Američkog geofizičkog saveza – kako se gigantski asteroid kreće prema našoj planeti, i kako ne postoji baš ništa što bi ljudi mogli da učine da spriječe katastrofu – pokrenulo je lavinu rasprava na specijaliziranim forumima na temu da li su Zemlja i čovječanstvo u mogućnosti da se obrane od udara iz Svemira. Međutim, jedan tok ovih diskusija posebno je interesantan. Ponovo je bačeno svjetlo na hipotezu elitnih ruskih znanstvenika koji su 2008, na stotu godišnjicu velike Tunguske eksplozije, Nikolu Teslu označili kao tadašnjeg spasitelja čovječanstva. Tungusku misteriju iz 1908. je jedino tako moguće logično objasniti, kao djelo srpskog znanstvenika. Iza ovih tvrdnji stalo je desetak najuglednijih znanstvenika, među kojima su trojica akademika Ruske akademije, rukovoditelj Sibirskog komiteta za istraživanje eksplozije iz Novosibirska, još dvojica veterana tunguskih istraživačkih ekspedicija, zatim fizičari, astronomi, ljekari... Ukratko, ogromni asteriod koji se približavao Zemlji te 1908. uništio je energetski stup dijelom generiran iz Teslinih tornjeva u Wardnerclyffu na Long Islandu i u Colorado Springsu. Razorni snop se samoaktivirao iz grotla nekadašnjeg megavulkana u centralnom Sibiru u trenutku kada je kamen iz Svemira, velik poput nogometnog igrališta, preletao ovu teritoriju. Prema teoriji, asteroid je svojom nakupljenom energijom tijekom leta aktivirao energiju uskladištenu u Zemljinoj utrobi. Tunguska eksplozija uništila je oko 2.000 kvadratnih kilometara šume, jedna planina je nestala, dok se u centralnom dijelu pojavilo jezero. Procjenjuje se da je bila jačine 20 nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu, ali srećom, niko nije poginuo. Evniki, narod koji je živeo na ovom području, mjesec dana ranije, na poziv svojih šamana, preselio se oko 100 kilometara dalje od srca detonacije. Ostao je jedan čovjek i on je uspio da preživi i da prenosi priču... Od 1927. do današnjnih dana, Rusi neprekidno pokušavaju da odgonetnu što se dogodilo u Sibiru, a posljednji veliki znanstveni pokušaj razrješenja misterije bio je uoči 100-godišnjice događaja. Znanstvenici su činjenično utvrdili da je svijet još 1907. upao u neku vrstu depresije i vjerovanja da uskoro slijedi kataklizma. Zabilježeno je i da je Conan Doyl (pisac Sherlocka Holmsa i čelnik utjecajne “Zlatne zore”) najavljivao kraj. Tri mjeseca prije eksplozije nad Europom, Rusijom i Atlantikom, počelo je da se pojavljuje čudno svjetlo. Učestale su “bijele zore”. Četiri dana uoči eksplozije, ta noćna pražnjenja u atmosferi su bila vidljiva u svim većim gradovima Europe, a profesor Veber sa Sveučilišta u Kolnu je od 26. do 30. juna u svojoj laboratoriji zabilježio čudne magnetne valove kroz Zemljinu koru koji su oscilirali svake tri minute u periodu od 18 sati do 1.30. Ispostavilo se kasnije da su u ovo vrijeme Teslini tornjevi u SAD radili punom parom. Akademik Dmitrij Sterbekov, specijalista za visokoenergetsku fiziku, ukazuje na to da je Tesla u svoje vrijeme smatran genijem rezonance. Još 1896. je džepnim rezonatorom u laboratoriji za nekoliko minuta izazvao zemljotres u New Yorku od kojeg su pucali zidovi zgrada. Ni danas ogroman broj profesora ne razumije Teslinu primjenu rezonance – govori Sterbekov. – Takozvane munje ili elektricitet koji je slao iz Amerike do drugih točaka na planeti nisu se prostirali u koncentričnim krugovima, ili pravolinijski, već su mijenjali vidljive smjerove da bi stizali tamo gde su upućeni. U to vrijeme zabilježeno je da su tornjevi bili izuzetno aktivni, a u prilog Teslinoj intervenciji u Sibiru govori i podatak da je krajem 1908. u tri navrata iz Kongresne biblioteke posuđivao detaljne karte centralnog Sibira. Dr Olga Tkačenko zastupa stav da se 1908. Zemlja obranila sama, ali i da je imala veliku pomoć srpskog genija. Ona stoji na stanovištu mnogih znanstvenika da je planeta, kao i sva nebeska tijela, živi organizam koji je u stanju da se brani od agresora. Svoje tvrdnje ilustrira svemirskim fenomenom iz 1994, kada se najveća planeta Sunčevog sistema, Jupiter, našla na meti ogromne Shoemaker-Levy komete, koja je mogla da je izbaci iz orbite. Naime, Jupiter je dvije godine prije udara počeo da emitira ogromne količine energije u susret agresoru. Kada je kometa prišla, usljed ogromne energije raspala se na 20 manjih, koje je Jupiter uspio da apsorbira. Tkačenkova tvrdi da se isto dogodilo i 1908. i dodaje da je, kao i šamani koji su evakuirali svoj narod, i Tesla unaprijed znao gde će i kada nastupiti udar. Reagirao je mjesecima unaprijed. Uz ogradu da je u pitanju hipoteza, ruski akademici tvrde da je Tungusku eksploziju moguće objasniti samo Teslom. A dokumenti o Tesli u vlasništvu su FBI. U vrijeme Tunguske eksplozije admiral Robert Peri, Teslin prijatelj, išao je u drugu ekspediciju osvajanja Sjevernog pola. Prema svjedočenju admiralovog sekretara Georga Scherfa, koji je FBI predao dosta dokumenata vezanih za Teslu i admirala, srpski znanstvenik je Periju rekao da će pokušati da s njim stupi u kontakt 30. juna 1908. (na dan eksplozije) preko valnog topa, te da on zabilježi na Sjevernom polu što će se dogoditi i da mu javi po povratku. Peri se vratio godinu kasnije. Zabilješke su vjerovatno u FBI, a ruski znanstvenici tvrde da je nadzemni dio transfera energije išao dijelom preko Sjevernog pola.
    (Novosti.rs)

     

    Rusi: "Tesla je uništio meteor koji je prijetio Zemlji"
    Nedaleko od rijeke Podkamenaja, 30. lipnja 1908. Sibir je potresla do tada neviđena eksplozija. Vatrena kugla promjera između 50 i 100 metara grunula je usred eksplozije koja je porušila 80 milijuna stabala na površini od 2000 kilometara četvornih tajge. Više od 100 godina čovječanstvo ne uspijeva dokučiti što se točno dogodilo 1908. godine na ogromnom sibirskom prostranstvu gdje, kako se čini, ipak nitko nije poginuo. Zemlja se zatresla. Eksplozija je bila tako silovita da je polupala prozore u 35 kilometara udaljenom gradiću. Stanovnici su čak osjetili val vrućine oslobođene eksplozijom, neki su se od udara srušili na tlo. Postoji, doduše, informacija da je jedan uzgajivač sobova poginuo jer ga je eksplozija odbacila na deblo obližnjeg stabla, ali ni to nije sasvim provjereno. Jednu od, nazovimo to tako, malo neobičnijih teorija ovih dana su prenijeli srpski mediji. Naime, određeni ruski znanstvenici tvrde da je za eksploziju odgovoran Nikola Tesla. Njihova teorija kaže da je energetskim snopom iz megavulkana na Sibiru Tesla uništio asteroid dok je prelijetao sjeverni dio Rusije. Asteroid je svojom nakupljenom energijom aktivirao energiju uskladištenu u Zemljinoj unutrašnjosti, a u svemu tome su pomogli Teslini laboratoriji u Wondercliffu i Colorado Springsu. Jedan svjedok je izjavio da se "nebo raspolovilo i visoko iznad šume cijeli sjeverni dio neba planuo je u vatri". "Na trenutak se začuo prasak na nebu i snažan lom... Nakon toga je uslijedila buka kao da se stijene obrušavaju s neba ili poput pucnjave topova." Tunguska eksplozija do danas je ostala najsnažnija svoje vrste zabilježena u povijesti. Oslobodila je energiju 185 puta veću od one iz eksplozije atomske bombe nad Hirošimom. Neki procjenjuju da je oslobođena energija bila čak i veća. A seizmički udarac osjetio se sve do Velike Britanije. Mnogi su uvjereni da je bila riječ o asteroidu ili kometu. Ali, kako su pronađeni tek rijetki tragovi tog ogromnog vanzemaljskog objekta, ostao je otvoren prostor za najneobičnija objašnjenja te eksplozije. Udaljena regija Tunguska u Sibiru ima duge i oštre zime, vrlo kratka ljeta, a i tad se tlo pretvara u muljevitu nenastanjivu močvaru. Kraj je, drugim riječima, vrlo teško dostupan i zato odmah nakon eksplozije nitko na to mjesto nije slao nikakvu ekspediciju. Poseban razlog za to je i to što su ruske vlasti tada imale puno veće brige od udovoljavanja znanstvenoj znatiželji, objasnila je Natalia Artemieva s Planetarnog znanstvenog instituta u Tucsonu za BBC. Rusija je tada bila u političkim previranjima, takvima da su Prvi svjetski rat i Oktobarska revolucija bili udaljeni samo nekoliko godina u budućnosti. Akademik Dmitrij Sterbekov, specijalist za fiziku čestica, podsjeća da su Teslu smatrali genijem rezonance. Prepričava se, vrlo vjerojatno apokrifna legenda, da je Tesla džepnim rezonatorom uspio izazvati potres od kojeg su pucali zidovi zgrada. Popularno-znanstvena emisija Mythbusters pokušala je replicirati taj pothvat, ali im nije uspjelo.
    www.express.hr


    Nikola Tesla je ZRACIMA SMRTI izazvao najveću KATASTROFU koja se ikada desila na ZEMLJI! Evo i dokaza!
    Filozof i esteta dr Velimir Abramović, brat čuvene Marine Abramovič i najveći živi poznavalac djela Nikole Tesle otkriva iza koje velike katastrofe se krije Teslin posljednji eksperiment. Tunguska eksplozija je naziv za nerazjašnjenu katastrofu koja se odigrala 1908. u Rusiji, u Sibiru, u blizini rijeke Tunguske... Bila je to najjača eksplozija koja se ikada desila na zemlji, jačine 2.000 bombi bačenih na Hirošimu. Na površini od 2.000 kvadratnih kilometra pokošeno je oko 80 miliona stabala, koja su bila presječena poput trske i ležala strogo radijalno sa vrhovima od centra. Iako se desila u veoma slabo naseljenom području, nekoliko očevidaca opisalo je ovu kataklizmu kao "iznenadnu pojavu velikih vatrenih kugli na nebu sjajnih kao Sunce". Sama eksplozija čula se do tisuću kilometra od epicentra, a seizmički valovi su dvaput opisali Zemljinu kuglu i bili su registrirani seizmografima širom planete. Ubrzo je izdano službeno priopćenje da je eksploziju najvjerovatnije izazvao kameni meteorit presjeka oko 50 metara, koji se raspao i sagorio na visini od oko 8 kilometra iznad površine. Trebalo je da prođe 20 godina da prva znanstvena ekspedicija dođe na mjesto ove katastrofe. Vodio ju je ruski istraživač Leonid Kulik. Međutim, uprkos službenim rezultatima istrage, nije bio pronađen nikakav udarni krater. Kako je onda došlo do eksplozije kad ni kometa ni meteorit ne eksplodiraju samostalno, pitali su se znanstvenici? Tunguska eksplozija djelo je jednog čoveka, genija rezonance, Nikole Tesle - počinje priču na predavanju o srpskom geniju i gospodaru elektriciteta, u biblioteci "Milutin Bojić" filozof i esteta dr Velimir Abramović najveći živi poznavatelj Teslinog djela. Ruski znanstvenici se slažu sa tim da je Tesla to mogao da uradi sa čuvene kule Wanderclyff u kojoj se nalaziio njegov laboratorij, a koja je 1908. bila u funkciji. Tri mjeseca prije eksplozije, Tesla je poslao svog suradnika u washingtonsku kongresnu biblioteku da posudi mape Sibira, i to baš tunguske oblasti. Podatak o tome postoji u Washingtonskoj biblioteci koja redovno ažurira svaki zahtjev, svako potraživanje - objašnjava Abramović. Da li je Wanderlyff toranj imao dovoljno snage da svojim djelovanjem prouzrokuje Tungusku eksploziju, prema Abramovićevim riječima, najbolje opisuju riječi ruskog akademika Dimitrija Strebkova: "Apsolutno, jer točno znam da je presjek kondenzatora, koji je stajao na vrhu imao mogućnost primanja električnog pražnjenja i do 10.000 ampera. To je impuls, a napon, koji on dobija dostiže 100 miliona volti - izjavio je svojevremeno Strebkov nastavljajući: "Ako pomnožimo taj impuls i napon, dobijamo 1 teravat. Jedan teravat - to je energija u impulsu koju je mogao dobiti Tesla pre 100 godina i koju još uvijek nitko nije mogao dobiti, jer je maksimum koji mi prenosimo 1 milion kilovati, u našim linijama, ovo je 1000 puta manje. Sada je kod nas napravljen generator od 3 miliona volti i smatra se da je to velika sreća. Tesla je dobivao 100 miliona volti bez ikakvih problema". Kada je video strahotu eksplozije, Tesla nije imao ništa protiv toga da se Wanderclyff toranj sruši. Bio je ovo, zapravo, posljednji Teslin eksperiment. U nedelju, 4. jula, 1917. američka vojska je minirala Wanderclyff toranj. U tom trenutku Tesla je izlazio iz vlaka... Na stanici u Chikagu prišao mu je poštar s telegramom u kojem je pisalo da je kula srušena. On je samo uzeo telegram, pročitao ga, zatvorio i stavio u džep. Do kraja života nije dao nijedan komentar o rušenju kule... To ne znači ništa drugo do da se slagao s tim - objašnjava Abramović preporučujući nam na kraju razgovora da pogledamo film pukovnika raketno-kosmičke odbrane Vitalija Pravdivceva "Vlastelin mira Nikola Tesla" i ostavljajući priču o tome zašto više od 50 godina srpski režimi ne daju na javan uvid obimnu Teslinu tehničku dokumentaciju od oko 60.000 naučnih dokumenata nove znanosti budućnosti koja skuplja prašinu u Teslinom muzeju!
    www.telegraf.rs


    Tunguska eksplozija 1908 i eksperiment Nikole Tesle
    Tunguska eksplozija 1908 je naziv za nerazjašnjenu eksploziju koja se je odigrala 1908. u Rusiji, u Sibiru, u blizini rijeke Tunguske. Događaj se katkad i spominje kao Velika Sibirska eksplozija. Pretpostavlja se da je asteroid pao i izgorio iznad tog područja. Događaj se odigrao oko 7:14 sati ujutro po mjesnom vremenu dana 30. lipnja 1908. (ili 17. lipnja po Julijanskom kalendaru, koji se tada koristio u to vrijeme). Procjene o oslobođenoj energiji tijekom eksplozije sežu od 5 megatona pa čak i do 30 megatona, iako je 10-15Mega tona najvjerojatnija stvarna jačina eksplozije, otprilike jednako termonuklearnoj eksploziji Castle Bravo aktiviranoj u veljači 1954., oko 1,000 puta snažnije od Atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija, te oko trećine snage Car bombe, najjačeg nuklearnog oružja ikada detoniranog. Većina očevidaca svjedoči o jednoj eksploziji, no neki i o više njih, koja se dogodila 30. lipnja 1908. u Sibiru. Prilikom eksplozije su stabla u krugu od 30 kilometara uništena i spaljena, te svinuta, a prozori i vrata u 65 km udaljenom mjestu Wanawara su popucali. Procjenjuje se da je događaj obuhvatio područje površine od 2.000 km2 i uništio 60 milijuna stabala. Čak su i putnici Transsibirske pruge, udaljene oko 600 km, svjedočili o potresima i svjetlima na nebu. Jedan lovac je preminuo od snažnog pritiska od eksplozije, a moguće je da je poginulo i više ljudi. Tek se 19 godina kasnije, 1927., jedna ekspedicija uputila na to područje kako bi istražilo što se dogodilo. Profesor Leonid Aleksejvič Kulik je vodio ekspediciju te je 1938. napravio i slike regije. Još je 1921. nagovorio Sovjetsku vladu da mu financira istraživanja. Nije začudo našao nikakav krater, nego samo uništeno i spaljeno drveće. Ekspedicija Gennadija Plekhanova nije pronašla nikakvo zračenje. Oko 7:17 ujutro po mjesnom vremenu, domicilno stanovništvo i Ruski doseljenici u brdima sjeverozapadno od Bajkalskog jezera su promatrali snop jakog svjetla, gotovo jakog poput Sunca, kako se kreće po nebu. Desetak minuta kasnije, dogodio se bljesak i čuo zvuk sličan topničkoj paljbi. Očevici bliže eksploziji iznijeli su iskaz da se zvuk kretao od istoka prema sjeveru. Zvuk su pratili valovi šoka koji su odgurnuli ljude na pod i razbili stakla prozora. Neki očevici su samo prijavili zvukove eksplozije, a ne i da su vidjeli samu eksploziju. Neki iskazi očevidaca se razlikuju. Eksplozija su registrirale seizmološke stanice diljem Euroazije. U nekim mjestima podrhtavanje tla je bilo jednako snažno kao potres jačine 5.0 na Richterovoj ljestvici. Također se kao nuspojava pojavila fluktuacija u atmosferskom tlaku koja je bila dovoljno jaka da se uočila u Velikoj Britaniji. Tijekom sljedećih dana, noćno nebo u Aziji i Europi je bilo tako osvijetljeno da su ljudi u Londonu mogli čitati novine po tom svjetlu; prema nekim teorijama, to je zbog svijetla koje je prošlo kroz čestice leda na visokoj nadmorskoj visini te stvorile iznimno hladne temperature, slično kao kod ulaska svemirskog broda u Zemljinu atmosferu. U SAD-u, Smithsonian Astrophysical opservatorij i Mount Wilson opservatorij su uočili smanjenje u atmosferskoj transparentnosti koja je trajala nekoliko mjeseci zbog prašine.

    Odabrani izvještaji očevidaca:

    Svjedočenje S. Semenova, koje je zabilježio Leonid Kulik u svojoj ekspediciji 1930.
    "Tijekom doručka, sjedio sam kraj kuće kod Vanavara trgovinske postaje (65 kilometara južno od eksplozije), okrenut prema sjeveru. [...] Odjednom sam uočio da se točno prema sjeveru, iznad Onkoulove Tunguska ceste, nebo podijelilo na dva i vatra pojavila visoko iznad šume (kao što je Semenov pokazao, oko 50 stupnjeva gore - bilješka ekspedicije). Podjela na nebu je postajale sve jača. i cijela sjeverna strana je prekrivena vatrom. U tom trenutku postalo je tako vruće da više nisam mogao podnijeti, kao da je moja košulja gorjela; sa sjeverne strane, gdje je bila vatra, isijavala je snažna vručina. Htio sam poderati košulju i baciti je na pod, ali onda se nebo zatvorilo. I čuo se snažan prasak, a mene je odbacio na pod. Izgubio sam osjetila na trenutak, ali onda je izašla moja žena i povukla me u kući. Nakon toga došao je opet neki zvuk, kao da je padalo kamenje ili pucalo topništvo, tlo se zatreslo, i kada sam bio na podu pognuo sam glavu prema dolje, u strahu da je neće razbiti kamenje. Kada se nebo otvorilo, vruć zrak je prohujao između kuća, kao od topa, što je ostavilo tragove na zemlji kao kod staze, te je oštetio neke usjeve. Kasnije smo vidjeli da su mnogi prozori porazbijani a u staji je lokot od čelika pukao."

    Svjedočenje Chuchana od Shanyagir plemena, koje je zabilježio I.M. Suslov 1926.
    "Imali smo kolibu kraj rijeke, sa mojim bratom Chekarenom. Spavali smo. Odjednom smo se obojica probudili u isto vrijeme. Netko nas je gurnuo. Čuli smo zviždanje i jak osjetili jak vjetar. Chekaren je rekao: „Čuješ li sve te ptice kako lete iznad nas?“ Obojica smo bili u kolibi, nismo mogli vidjeti što se događa vani. Odjednom, opet me je nešto gurnulo, ovog puta tako jako da sam pao u vatru. Prestrašio sam se. I Chekaren se prestrašio. Zvali smo tatu, mamu, brata, ali nitko se nije javio. Čuo se zvuk daleko od kolibe, čuli smo kako drveće pada. Chekaren i ja smo izašli iz vreća za spavanje i htjeli smo potrčati, ali onda je udarila grmljavina. To je bila prva grmljavina. Zemlja se tresla, vjetar je udario našu kolibu i prevrnuo je. Moja tijelo su odgurnuli štapići, ali glava mi je bila u vidiku. Onda sam vidio čudo: drveća su padala, grane su gorile, postalo je jako svijetlo, kako da to opišem, kao da je bilo drugo Sunce, zaboljele su me oči, čak sam ih zatvorio. Bilo je to kao ono što Rusi zovu bljesak. I odmah nakon toga se čuo prasak. I druga gramljavina. Jutro je bilo sunčano, nije bilo oblaka, Sunce je sjalo, i odjednom se pojavilo drugo kraj nje! "Chekaren i ja smo imali poteškoće izaći ispod ostataka naše kolibe. Onda smo vidjeli da iznad, ali na drugom mjestu, se pojavio drugi bljesak. To je bio treći udar. Opet je došao vjetar i oborio nas s nogu, udario o oborena drveća. "Pogledali smo prema palim drvećima, gledali kako vrhovi pucaju, gledali vatre. Odjednom, Chekaren je povikao: ‘Pogledaj gore!’ I pokazao sa svojom glavom. Pogledao sam i vidio još jedan bljesak i onda je se pojavila još jedna grmljavina. Ali slabijeg zvuka. To je bio četvrti udar, kao normalna gramljavina. "Sada se sjećam da je bila još jedna gramljavina, ali mala, I daleko, tamo gdje Sunce odlazi spavati."

    Sibirske novine, 2. srpnja, 1908
    "17. lipnja, oko 9 ujutro, promatrali smo prirodnu pojavu. Na sjeveru sela Karelinski (200 kilometara sjeverno od Kirenska) seljaci su vidjeli prema sjevero-zapadu, razmjerno visoko iznad horizonta, neko čudno blještavo (nemoguće za izravno pogledati) plavo-bijelo nebesko tijelo, koje se 10 minuta spuštalo dolje. Tijelo je izgledalo kao cijev, tj. cilindar. Na nebo nije bilo oblaka, izuzev jednog malog crnog oblaka koji se kretao prema tijelu. Bilo je vruće i suho. Kako se tijelo približavalo šumi, počeo se razmazati i pretvorilo u ogromni val crnog dima, i čulo se jako lupanje (a ne grmljavina), kao da je padalo kamenje ili pucali topovi. Zatresle su se sve zgrade. Istodobno, oblak je počeo emitirati plamenove nejasnih oblika. Sva sela pogodila je panika, mještani su jurili po ulicama, žene su plakale, misleći da je ovo kraj svijeta. "Autor ovih redaka je u međuvremenu bio u šumi, oko 6 kilometara sjeverno of Kirenska, te je čuo prema sjevero-zapadu nekakvu topničku paljbu, koja se ponavljala u intervalu od 15 minuta ili barem 10 minuta. U Kirensku je porazbijano nekoliko prozora na zgradama okrenutima prema sjeveru."

    Sibirski život, novine, 27. srpnja, 1908
    "Kada je pao meteor, zabilježeni su jaki podrhtaji tla, a u blizini sela Lovat čule su se dvije snažne eksplozijem kao od jakog topničkog pucanja."

    Krasnoyaretz novine, 13. srpnja, 1908
    "Kezhemskoe selo. 17. je promatran neobični atmosferski fenomen. U 7:43 zvuk sličan jakom vjetru se čuo. Odmah nakon toga začuo se užasan udarac, kojeg je slijedio potres koji je doslovno potresao zgrade, kao da ih je udario težak kamen. Nakon prvog udarca slijedio je drugi, pa potom treći. Između prvog i drugog udara zabilježen je neobični podzemni zveket, slično željezničkoj pruzi po kojoj istodobno prolazi tisuću vlakova. "Nebo, na prvi pogled, se činilo bistrim. Nije bilo vjetra ili oblaka. Međutim, na pažljiviji pogled prema sjeveru, tj. gdje su se čuli većina udara, neka vrsta pepeljastog oblaka se vidjela prema horizontu koji je postajao sve manji i prozirniji. Oko 2-3 sata popodne, potpuno je nestao"

    Jačina eksplozije
    Prema procjenama, jačina eksplozije od 10 do 15 Megatona TNT-a bi bila potrebna da prouzroči takvo uništenje. To odgovora višestruko većoj snazi od one od atomske bombe „Little Boy“ bačene na Hiroshimu 1945. Neki spominju i jačinu od čak 50 Megatona TNT-a.

    Uzrok eksplozije
    Uzrok eksplozije do danas nije razjašnjen. Pretpostavlja se da je meteor eksplodirao 5 kilometara iznad tla te da zbog toga nije prouzročio krater. Do danas nisu pronađeni komadići impaktora. Zbog burnog razdoblja za Rusiju u to vrijeme, kao što je Prvi svjetski rat i Ruski građanski rat, prvu ekspediciju proveo je Leonid Kulik je tek u 1920-ima. Ekspedicije u 1950-ima i 60-ima su otkrile jaku prisutnost elemenata Nikala i Iridija na tom području, koji su inače prisutni u meteorima, no moguće je da su i vulkanskog porijekla. Vjerojatnost da se radi o meteoru je poprilično velika. Britanski astronom F. J. W. Whipple iznio teoriju po kojoj je uzrok eksplozije bio mali komet. Da je sadržavao samo led i prah, potpuno bi izgorio prilikom ulaska u atmosferu te ne bi ostavio nikakvog traga nakon eksplozije, što bi se uklopilo u događaje. To još pojačava i svjetleće nebo koje se vidjelo danima nakon eksplozije iznad Europe. Slovački astronom Lubor Kresak je čak predložio da bi se moglo raditi i o komadiću kometa Encke. No, Zdenak Sekanina je objavio članak u kojem je kritizirao tu teoriju jer bi takva vrsta kometa dezintegrirala, pa da je vjerojatnije da se radi o meteoru. No, postoje i neki neobjašnjivi fenomeni. Ruski geolog Vladimir Epifanov je iznio teoriju po kojoj je metan izlazio iz tla i eksplodirao, što se dogodilo i u Candu u Španjolskoj. Druge teorije, koje su više spekulativne i hipotetske prirode, govore o antimateriji koja je pala iz svemira, deuterij iz kometa koji je u dodiru sa atmosferom prouzročio prirodnu hidrogensku eksploziju, malu crnu rupu pa čak i do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti veliku štetu".

    Tesla i Tunguska
    Međutim povijesne činjenice ukazuju na mogućnost da je ovaj događaj bio uzrokovan testiranjem Tesliniog energijskog oružja. U 1907 i 1908, Tesla je pisao o mogućim destruktivnim učincima njegova bežičnog odašiljača energije Njegov Wardenclyffe objekt je bio mnogo veći nego što je bio uređaj u Colorado Springsu koji je uništio elektranu i generator. Zatim, u 1915 godini, on je izjavio otvoreno: To je savršeno praktično za prijenos električne energije bez žica ali i za proizvodnju destruktivnih učinaka na daljinu. Već sam izgradio bežični odašiljač koji to omogućava. Ali kao nezaobilazna mogućnost Wardenclyffe objekt može se koristiti i za uništavanje. Umjetnost je već do sada razvoj tehnologiju koja ima velike destruktivne efekte a destrukcija se može proizvesti u bilo kojoj točki na zemaljskoj kugli, sa unaprijed definiranom velikom točnošću. Čini se da priznanje za takav test koji se dogodio prije 1915, i, iako nema dokaza, nego samo indicija, Tesla je imao motiv i sredstva da uzrokoje Tungusku eksploziju. Njegov odašiljač je mogao generirati razinu energije i frekvencije sposobne stvaranja destruktivne snage od 10 megatona, ili više, TNT-a. I predviđanja genija N.Tesle bila su očajna kad je vidio snagu razaranja. Masivni svijetleći "srebrni oblak" obuhvatio je Sibir i sjevernu Europu. Znanstvenici u Nizozemskoj govore o "valovitoj masi"koja se kreće po sjeverozapadnom horizontu." Činilo se da nema oblaka, ali "nebo se činilo ustalasano". Novinarka iz Londona napisala je za London Times da je u ponoć tog srpnja cijelo nebo bilo vedro i svijetlo, tako da je bilo moguće pročitati velike reklame iz svoje kuće. Jaka narančasta i žuta svjetlost vidljiva je na sjeveru i sjeveroistoku bila je uzrok produljenja sumraka do zore. Bila je potpuna odsutnost iskrenje ili titranja, i nije bilo tendencija za stvaranje svjetlećeg luka, karakterističnog za jutarnji fenomen. Sumrak na obje ove noći je produžen do zore, pa nije bilo stvarne tame. Izvješće koja najbliže povezuje te čudna kozmička događanja s Teslinim prijenosom energije. Tesla je posebno opisivao ovo kao jedan od efekata koje je mogao uzrokovati prijenos visoke snage njegovog odašiljača. Njegova tipična izjava o svjetlosti inducirana njegovim odašiljačem je dao New York Timesu u prosincu 1914: Rasvjete u oceanu samo je jedan od manje značajnih rezultata koje treba postići uporabom ovog izuma [odašiljača]. Ja sam planirao mnoge detalje upotrebe koja može biti podignut u ozonski sloj i koji će biti dovoljan da se osvijetliti cijeli ocean, tako da se takva katastrofa kao Titanic ne bi ponovila. Svjetlo će biti mekano i vrlo malih intenziteta, ali sasvim dovoljan za namjenu.

    Nikola Tesla, 1914 god.
    Kada je Tesla koristio svoj odašiljač velike snage i usmjerenu energiju oružja, drastično je promijenio stanje normalnog električnog polja Zemlje. Time što električni naboj na planetu vibrira u skladu sa svojim odašiljačem, bio je u stanju izgraditi električno polje, čime je izazvao stanje gornje atmosfere da se ponaša kao plinom punjena žarulja u svom laboratoriju. On je okrenuo cijeli globus u jednostavnu električnu komponentu koju je mogao kontrolirati. S obzirom na Teslinu pacifističku opće narav, teško je razumjeti zašto je proveo testiranja štetna za prirodu i ljude, čak i kada je bio u financijskoj krizi. Odgovor je da on vjerojatno nije imao zle namjere, ali je težio za publicitetom, a udar je doslovce promašio cilj na sjevernom polu. Na kraju 1908, cijeli svijet je pratila smion pokušaj Pearya za osvajanje Sjevernog pola koji je tvrdio da je u proljeće 1909 vidio svjetlost sličnu svjetlosti iznad Tunguske. Ispitivanja, čini se, nisu poszigla potpun uspjeh. Mora da mu je teško bilo kontroliranje ogromne količine energije iz odašiljača na točno mjesto gdje je Tesla zamislio. Sjeverni pol nalazi se tik do velikog kruga linija koja spaja Shoreham, Long Island i Tunguska regiju. Taj put prolazi u neposrednoj blizini Otoka Ellesmere, gdje je Edwin Peary proveo zimu. To je nenaseljeno područje između polarnog kruga i Sjevernog pola i možda su ciljevi za testiranje otpuštanja energije bežičnog prijenosnog sustava. Međutim Tesla je, "prihvatio zemaljskih mjerenja" koja na taj dan nisu bila dovoljno precizna za zadatak. Destruktivni električni val je promašio svoj cilj. Tesla je možda pogriješio u interpretaciji rezultata svojih testova koje je radio u Colorado Springsu i zaista je vidio niske frekvencijske pojave. Možda je velika eksplozije u Sibiru (Tunguska) 1908 godine bila je rezultat pada meteorita koji nitko nije vidio. Ili, možda, Nikola Tesla je uspio uzdrmati svijet na način da je Tunguska bila držana u tajnosti preko 85 godina. To oružje je razvijano i dalje pogotovo u novije doba a, temeljeno na Teslinoj haubici, to smrtonosno skalarno oružje koje, u usporedbi, čini blijedim naše oružje masovnog uništenja. U svojoj najblažoj formi to se oružje može koristiti za modificiranje i manipuliranje vremenom, za kreiranje uragana i tornada, stvaranja suša i visokih temperatura tamo gdje ih nikad nije bilo, a može se čak s njime proizvesti potrese. U najagresivnijoj primjeni, mogla bi se izbrisati naša postojeća civilizacija, sa svojom smrtonosnom silom koja je nezaustavljiva. Na drugoj strani, su miroljubive aplikacije tehnologije skalarnih valova, koje prelaze ljudsku imaginaciju; kao ni jedna druga dosadašnja tehnologija, kojoj je planet svjedočio, a mogu voditi čovječanstvo u Zlatno doba. Obećava slobodnu, besplatnu energiju, antigravitacijski pogon i aplikacije liječenja koje mogu izliječiti bilo koju bolest preokrečući vrijeme bolesti
    blog.dnevnik.hr

    Nakon uzbudljivih medijskih natpisa o prvim promatračkim dokazima u korist nove teorije gravitacije, Elementarijum donosi ekskluzivni razgovor s vodećom autoricom novog rada Margot Broer.

    Prije nekoliko godina, nizozemski fizičar Erik Verlinde sa Sveučilišta u Amsterdamu, izazvao je veliku pažnju znanstvene javnosti predlažući teoriju po kojoj gravitacija nije fundamentalna sila prirode. U modernoj znanosti 21. stoljeća rijetka su otkrića koja imaju za cilj da mijenjaju široko prihvaćene paradigme. Zakon gravitacije, koji je formulirao Isak Newton još u 17. stoljeću, jedna je od njih.

    Druga velika paradigma je tzv. “kosmološka”, i ona je predstavljena modelom koji u sebi sadrži komponente neophodne da opišu ono što smo do sad naučili o razvoju struktura u našem Univerzumu. U te komponente, između ostalog, spada i tamna materija.

    Promjena paradigme?

    Novi zakon gravitacije nizozemskog fizičara Verlindea pretenduje da mijenja spomenute paradigme. On isključuje postojanje tamne materije, ali i gravitacije kao fundamentalne sile. Međutim, sve zaključke ove diskusije treba prihvatiti kritički i isključivo kao polaznu točku za praćenje daljih analiza ove “vruće”debate koja je podijelila znanstvene krugove.

    Erik Verlinde, teorijski kosmolog sa Sveučilišta u Amsterdamu kaže da lekcije o gravitaciji kakvu smo je učili (i učimo) u školama, ne otkriva neke značajne stvari koje uglavnom saznaju oni učenici koji kasnije odu na studije fizike. To je jedina fundamentalna sila čija čestica-prenosilac nije detektirana (kao što je to slučaj kod elektromagnetne ili nuklearne sile), a Einsteineova teorija gravitacije i kvantna mehanika nikako nisu pomirene čak i 100 godina nakon svog pojavljivanja.

    Tako je prije pet godina, profesor Verlinde izazvao veliku pažnju znanstvene javnosti predlažući teoriju po kojoj gravitacija nije fundamentalna sila prirode, već “samo” manifestacija određenih efekata koji zavise od skale na kojoj se fizički procesi dešavaju. Prema onome što je napisao u svom radu On The Origin of Gravity And The Laws of Newton (2010) gravitacija se ponaša slično kao temperatura. Temperatura sistema raste kada se povećava brzina kretanja mikroskopskih čestica u njemu, dok na sličan način gravitacija pokazuje svoja svojstva kada se “pobude” mali paketi informacija skriveni u strukturi samog prostor-vremena.

    I ne samo da u njegovoj verziji gravitacije nije potrebno da formuliramo gravitaciju kao silu, već ta teorija isključuje i toliko čuvenu i misterioznu tamnu materiju, za čijom eksperimentalnom potvrdom astrofizičari tragaju već desetljećima. Podsjetimo se za trenutak fenomena tamne materije kako bismo bolje razumjeli efekat Verlindeove teorije. Na grafikonu je prikazana kriva rotacije tipične spiralne galaksije, konkretno galaksije u Trouglu, M33. Bilo bi logično (na osnovu teorijskih pretpostavki, što je na grafiku predstavljeno narandžastom linijom) očekivati da vanjski dijelovi galaksija rotiraju sporije. To je zaključeno na osnovu mase koju čini tzv. vidljiva materija poput zvijezda, planeta, međuzvjezdanog plina i sl. Međutim, astronomska mjerenja donijela su nam nešto potpuno drugačije: izmjerena krivulja je značajno iznad pretpostavljene, što dovodi do pitanja: postoji li još neka dodatna masa koja utječe na takvo ponašanje objekata? Tako je uvedena pretpostavka o postojanju tamne materije.

    Ona je nazvana tamnom jer se smatra da ova materija niti emituje niti reflektira svjetlost. Zanimljivo, ali prvobitna verzija Verlindeove teorije precizno je objasnila ovaj fenomen nedostajuće mase, koji je doveo do toga da se znanstvena javnost zapita: može li se napraviti prvi, pravi promatrački test ove teorije na osnovu modernih astronomoskih podataka koji su trenutno na raspolaganju?

    Taj test došao je prethodnih dana. Tim astronoma sa Sveučilišta u Lajdenu predvođen doktoratkinjom Margot Broer objavio je rad u kome se nalaze rezultati prve i u isto vrijeme veoma uspješne provjere Verlindeove nove teorije gravitacije. Ona govori o testiranju Verlindeove teorije, njenom rezultatu ali i planovima o daljim provjerama ove zanimljive ideje.

    “Bila sam upoznata sa Erikovim radom, jer se i on nalazi u Amsterdamu. S obzirom da sam se tijekom svog doktorata bavila gravitacijskim lećama u kontekstu kosmologije učinilo nam se da možemo da spojimo istraživanja i napravimo prvi test. Erik je nakon svog prvobitnog rada napisao još nekoliko modifikacija teorije, da bi ove godine objavio rad Emergent Gravity and the Dark Universe u kojem su i predviđanja koja se tiču ponašanja gravitacije na raznim skalama. Naime, na osnovu tog rada postojala je indikacija da u velikim kosmološkim strukturama, kao što su galaktička jata, postoji “višak” gravitacije kao posljedica povećane entropije, dakle imamo pojavu povećanja tzv. “entropičke gravitacije” (originalni termin koji Verlinde koristi je Emergent Gravity, prim. aut.)“.

    Šta zapravo predstavlja suštinu tzv. “entropičke gravitacije”. Trenutno važeća teorija gravitaciju opisuje kao silu koje se ostvaruje preko polja (kvantna teorija polja) i čestice-prenosioca (hipotetički je predviđeno postojanje gravitona). U Verlindeovoj verziji, gravitacija se matematički reflektira na isti onaj način koji smo učili u školama: proporcionalna je proizvodu masa a obrnuto proporcionalna kvadratu rastojanja između tih masa.

    Suštinska razlika je u tome što se do formule dolazi statističkim putem, na osnovu teorije termodinamike, a ne na osnovu Newtonovih principa. Ono što je prava novina u toj teoriji jest uvođenje pretpostavke da svaka dodatna informacija svoje porijeklo ima u holografskom principu, koji kaže da se apsolutno svaka informacija o bilo kom objektu (čestici) u Svemiru može pronaći u dovoljno velikoj sferi oko njega. Tu ideju postulirala su velika imena fizike (i Verlindeovi mentori), Nobelovci Gerhard t’Huft i Leonard Saskind, poznati kosmolog sa Stenforda. Međutim, Verlinde je otišao i korak dalje, pretpostavljajući da je dio informacija sadržan i u samom prostoru.

    “Da, to je zaista zapanjujuće i uzbudljivo u isto vrijeme”, nastavlja Margot, “Verlinde je tako pretpostavio da svaka dodatna informacija koja je sadržana na mjestima pojačane gravitacije, tamo gde se nalazi veće koncentracije mase, dovodi do rezultantne sile koja perfektno objašnjava efekat za koji smo mislili da je prouzrokovan tamnom materijom. Pronašli smo dovoljno dobar uzorak galaksija da Verlindeovu teoriju isprobamo. Za to je bilo potrebno nekoliko uvjeta: objekti su morali da budu u lokalnom Svemiru, sferni i izolirani, tako da dominiraju svojim masama, odnosno da se na neki način ponašaju kao objekti koje u astronomiji znamo pod imenom gravitacijskih leća. Oni se tako zovu jer svojom masom zakrivljuju svjetlost objekta (galaksije u ovom slučaju, prim. aut.) pojačavaju je, i omogućavaju da se taj udaljeni objekt otkrije čak iako je mnogo slabijeg sjaja”.

    Uzorak koji su Margot Broer i njeni suradnici koristili sadržao je preko 30 tisuća lokalnih galaksija na crvenim pomacima manjim od 1. To su galaksije koje su stare oko 6 milijardi godina, i za koje korekcije na kosmološke udaljenosti nisu toliko značajne kao na primjer za galaksije koje su se formirala svega milijardu godina nakon Velikog praska.

    Podsjetimo se, starost Univerzuma na osnovu posljednjih mjerenja iznosi oko 13.79 milijardi godina. Tim znanstvenika je rekonstruirao masu svih selektiranih objekata, a cilj je bio da vide kako se za različite opsege masa, od najmanjih ka najvećim, ponašaju predviđanja Verlindeove teorije u odnosu na rezultate promatranja.

    “Rezultat mjerenja je dao zapanjujuće precizna poklapanja teorije i promatračkih podataka. Pokazali smo da se funkcija koja opisuje mase može adekvatno precizno dobiti i bez uvođenja “u igru” tamne materije, što je bio i naš krajnji cilj”, istakla je ona.

    Treba napomenuti još jednu važnu stvar kada je u pitanju Verlindeova teorija, u odnosu na neke druge alternativne teorije koje su također pokušale da objasne promatranja bez korištenja tamne materija, poput teorije MOND (Modifikovana teorija gravitacije). Dok je MOND nastao kao rezultat želje da se krene od promatranja kako bi se došlo do modifikacije ponašanja gravitacije na različitim skalama, u Verlindeovom slučaju je pristup potpuno drugačiji – on je kao rezultat svog inicijalnog pristupa iz termodinamike dobio predviđanje koje astronomi sada praktično provjeravaju.

    “Uzbuđeni smo, i dobili smo veliku medijsku podršku, međutim svjesni smo da je ovo samo prvi test i da mnogo stvari treba da se uradi kako bismo bili bliži nekom konačnom odgovoru. Naime, ova teorija za sad može da objasni samo lokalne sisteme, također treba da se testira na primjeru nekih drugih objekata, prije svega onih interagujućih, a također da se provjeri kako se sve odnosi sa astročestičnom fizikom.”, zaključila je Margot.

    Jedan od zanimljivih budućih testova biti će ponašanje galaksija u kompleksnim jatima poput galatičkog jata Virgo. To jato posjeduje veliki broj masivnih gravitacijskih leća, a nedavna otkrića znanstvenika sa nekih europskih instituta daju predviđanja koliko dalekih galaksija može da bude otkriveno ukoliko se iskoristi evolucija odnosa njihovog UV i infracrvenog zračenja. S obzirom da je otkriveno mnogo više izrazito luminoznih sistema nego što modeli predviđaju, to bi potencijalno bio veoma važan test za Verlindeovu teoriju dorađenu za galaksije u ranom Svemiru.

    Nedugo nakon rada Margot Broer, na internet stranici novih znanstvenih publikacija arXiv pojavio se još jedan rad koji potvrđuje Verlindeovu teoriju i to za potpuno suprotan slučaj: slučaj malih satelita nešeg Mliječnog puta koji su poznati pod nazivom patuljaste sferoidne galaksije. To je istovremeno i primjer koliko se moderna znanost brzo razvija i posjeduje sasvim dovoljno promatračkih resursa da provjerava komplicirane znanstvene teorije. Ipak, ovo je tek početak priče o entropičkoj gravitaciji, jer ostaju mnogi astronomski fenomeni koje trenutni oblik Verlindeove teorije ne može da objasni bez uključivanja tamne materije. Međutim, prvi zadatak je uspješno obavljen.
    www.tragomzvezda.net
    Statoil je dobio dozvolu za izgradnju plutajućeg vjetroparka 15 milja od obale Peterhead-a za koji se očekuje da počne sa radom do kraja 2017 godine. Svjetski najveći plutajući vjetropark će se napraviti na obalama Škotske, pošto su projektanti dobili dozvolu za izgradnju. Statoil, Norveška kompanija, želi napraviti pet turbina snage 6 MW u Sjevernom moru i očekuju da će ove turbine generirati električnu energiju do kraja 2017. Hywind turbine su lideri u globalnoj trci za razvijanje plutajućih vjetroturbina koje mogu da se nose sa dubinama oceana i mogu da iskoriste najjače vjetrove na planeti. Postojuće vjetrotrubine koje rade u blizini obala, izrađene su od čelične i betonske konstrukcije koja je ugrađena u morski pod, u slučaju dubina većih od 40 metara jednostavno nisu isplative radi enormnih troškova. Više od 40 projekata u svijetu je u raznim fazama izrade. Većina su inspirirana željom da se zaustavi ovisnost o nafti i plinu, koja je postala izuzetno visoka u zadnjih par desetljeća. Hywind vjetropark će plutati na udaljenosti 15 milja od istočne obale Škotske. Osnova svake turbine je plutajuća čelična cijev koja sadrži teret, koji je privezan za površinu tla ispod mora. “Crown Estate”, koji upravlja tom površinom, izdao je dozvolu za izgradnju. “Jako smo zadovoljni što smo razvili ovaj projekt u Škotskoj, u regiji sa velikim vjetropotencijalom i sa velikim iskustvom korištenja nafte i plina” rekao je Leif Delp, direktor projekta Hywind Škotska projekt.” Kroz upornost industrije i podršku državnih institucija, Velika Britanija i Škotska se stavljaju kao pokretači razvoja plutajućih vjetroparkova kao konkurentnog sudionika na tržištu generiranja energije.” Više od 90% svjetskih plutajućih vjetroparkova su instalirani u sjevernoj Europi, pri čemu Velika britanija ima najveći udio. Ali plutajući vjetroparkovi u Njemačkoj imaju znatno brži brojčani rast nego u Velikoj Britaniji, te također pored Njemačke veliki konkurenti ove tehnologije su Japan, Kina i USA. Plutajuće vjetroelektrane pridonose samo 3 % ukupne generacije električne energije iz energije vjetra, ali se u mnogim državama ova tehnologija smatra za tehnologiju budućnosti, pogotovo u državama kao što je Velika Britanija, jer se očekuje da će u budućnosti biti olakšan proces dobivanja dozvole. “Plutajući vjetroparkovi su uzbudljiva tehnologija, sa velikim, globalnim potencijalom, i stvarno je odlično da je Škotska među prvim pokretačima ove tehnologije” rekao je Lindsay Roberts, na forumu “Scottish Renewables”. Ronnie Quinn, generalni menađer “Crown Estate”, je rekao: ” Mi smo uspjeli da podržimo razvoj novih tehnologija, od plutajućih vjetroparkova do iskorištavanja energije valova, što daje Škotskoj veliku ulogu u osiguravanju globalnih investicija u izvore sa niskim karbonskim emisijama.”
    energis.ba


    Statoil planira izgradnju pet plutajućih vjetroagregata kod Škotske
    U sklopu svog projekta Hywind, kompanija Statoil planira postavljanje pet plutajućih vjetroagregata, pojedinačne snage 6 MW, na ispitnoj lokaciji 20 km od obale Peterhead, sjeveroistočna Škotska. Statoil norveška energetska kompanija planira razvoj demonstarcijskog centra na lokaciji Buchan Deep, kod obale Aberdeenshirea, u vodama dubine 100 metara. Očekuje se da će na odabranoj lokaciji biti postavljeni Siemens-ovi vjetroagregati snage 6 MW, no ta odluka još nije konačno donesena s obzirom da je projekt u ranoj fazi razvoja. Sva ispitivanja na lokaciji na moru izvršena su ovo ljeto. Kroz 2014. godinu Statoil će pregovarati sa diončarima, a u kompaniji su ohrabreni dosadašnjim pozitivnim i konstruktivnim dijalogom sa škotskim vlastima. U rujnu 2009. godine Statoil je postavio plutajući vjetroagregat 10 kilometara od jugozapadne norveške obale; riječ je o Simenes-ovom vjetroagregatu snage 2,3 MW koji se nalazi na dubini mora od 200 metara. Projekt je također dio projekta Hywind. Iz Statoil-a ističu kako projekt Hywind premašuje dosadašnja očekivanja, te da bi, uz nekoliko izazova u radu, izvrsnu prizvodnju i odlično funkcionirajuće tehničke sustave, ovaj koncept mogao revolucionizirati budućnost energije vjetra na moru. Sam koncept mogao bi biti izvrsna mogućnost za potpuno nove poslovne prilike obnovljivih izvora energije, iskorištavajući nove lokacije velikih površina na moru za proizvodnju čiste energije. Statoil će predstaviti detalje projekta Hywind u Škotskoj, kao i mogućnosti za suradnju, 3. listopada u Aberdeenu.
    www.windpoweroffshore.com


    Škotska: Prva plutajuća vjetroelektrana na svijetu
    Međunarodna agencija za energiju nedavno je objavila da će do kraja desetljeća svijet dobivati otprilike 26 posto vlastitih potreba iz obnovljivih, čistih izvora energije, piše geek.hr. Sve skandinavske države oglašavaju razne inicijative za povećanje kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Škotska slijedi taj obrazac. Njihova vlada odobrila je gradnju prve plutajuće vjetroelektrane u Velikoj Britaniji. Ali, to nije sve. Ovo će biti najveća takva vjetroelektrana na svijetu. Nova elektrana, nazvana Hywind, nalaziti će se 25 kilometara od najistočnije točke škotske obale, a graditi će je norveška energetska kompanija Statoil. Pet velikih plutajućih turbina generirati će 135 GWh električne energije godišnje, koja će moći opskrbiti gotovo 20 000 kuća. Energija će biti distribuirana prema kopnu pomoću usidrenih podmorskih kablova. Iako je ovo enorman graditeljski projekt, priilično je jeftin ako gledamo cijenu proizvodnje energije. Bloomberg navodi da je proizvodnja energije putem vjetra jeftina poput postrojenja za proizvodnju prirodnog plina. Važan škotski doprinos međunarodnim inicijativama nedvojbeno će ojačati odlučnost sudionika nadolazeće UN-ove Konferencije o klimatskim promjenama.
    www.oslobodjenje.ba

     

    S radom počela prva plutajuća vjetroelektrana
    Prva plutajuća vjetroelektrana smještena u blizini obale Škotske, počela je s radom ovih dana. Vjetroelektrana Hywind snage 30 MW, kojim upravlja norveška naftna grupa Statoil u partnerstvu s kompanijom za obnovljivu energiju Masdar iz Abu Dabija, nalazi se na 25 km od obale Škotske, a električnom energijom će opskrbljivati oko 20.000 domaćinstava. Izvršna potpredsjednica Statoilove kompanije New Energy Solutions navela je u priopćenju kako će Hywind "otvoriti put novim mogućnostima na globalnom tržištu za plutajuće priobalne vjetroelektrane". Mohamed Al Ramahi, izvršni direktor Masdara, smatra da "Hywind Škotska pokazuje kako tehnologija plutajućih elektrana na vjetar može biti komercijalno održiva gdje god su morske dubine prevelike za konvencionalne fiksne vjetroelektrane na moru". Škotska premijerka Nicola Sturgeon izjavila je da će Hywind pomoći Škotskoj u ispunjavanju vlastitih "ambicioznih ciljeva u segmentu klimatskih promjena". Prema njenim riječima, ovaj vjetropark Škotsku postavlja na prvo mjesto u globalnoj utrci te nju pozicionira kao svjetski centar u segmentu energetskih inovacija, objavio je Klix.

    Tomislavgrad bi koncem ove godine trebao dobiti svoju prvu vjetroelektranu koja će se prostirati na prosotoru od 22 kilometra. Riječ je o prvom energetskom projektu vjetroenergije u Bosni i Hercegovini koji nosi naziv VE Mesihovina. Prema informacijama iz Elektroprivrede HZ HB, koja je investitor ovog projekta vrijednog oko 81 milijun eura, u tijeku je izgradnja temelja za vjetroagregate, izgradnja kanala za polaganje interne kabelske mreže i polaganje kabela između vjetroagregata. Također, vrši se prijevoz komponenti vjetroagregata te su ovih dana započeli radovi na montaži prvih vjetroagregata. "Vjetroelektrana (VE) Mesihovina nalazi se u centralnom dijelu općine Tomislavgrad. Imat će 22 vjetroagregata tipa SWT-2.3-108 ukupno instalirane snage 50,6 MW i godišnje proizvodnje oko 165 GWh", navode iz EP HZ HB. Uz prosječnu potrošnju kućanstva od 6000 kWh/g VE Mesihovina moći će opskrbiti električnom energijom oko 27.500 domaćinstava. Završetak radova i puštanje u pogon VE Mesihovina očekuje se krajem 2017.
    Portal croenergo.eu


    ZAVRŠENA IZGRADNJA PRISTUPNIH PUTOVA ZA VE MESIHOVINA
    U prigodi završetka izgradnje pristupnih putova i platformi za kranove VE Mesihovina, uprava JP Elektroprivreda HZ HB, predvođena generalnim direktorom Marinkom Giljom, posjetila je lokaciju izgradnje ovog važnog energetskog projekta. Uz predstavnike EP HZ HB gradilište vjetroelektrane Mesihovina posjetili su i predstavnici općine Tomislavgrad: načelnik Ivan Vukadin i predsjednik OV Tomislavgrad Luka Krstanović, izaslanstvo Vlade Hercegbosanske županije, predvođeno predsjednikom Ivanom Jozićem, te ministrima Stipanom Šarcem i Petrom Galićem, kao i predstavnici poduzeća Strabag s podugovaračima Pušina d.o.o. i Čajuša d.o.o., koji su gradili pristupne putove i platforme za kranove VE Mesihovina. Vjetroelektrana (VE) Mesihovina nalazi se u središnjem dijelu općine Tomislavgrad. Imati će 22 vjetroagregata tipa SWT-2.3-108 ukupno instalirane snage 50,6 MW i godišnje proizvodnje oko 165 GWh. Sredstva potrebna za ovaj projekt su osigurana pomoću donacije SR Njemačke vlade u iznosu 1.000.000 Eura, kredita od KfW u iznosu 71.000.000 Eura, i vlastitim sredstvima JP EP HZHB potrebnim za završetak projekta. Ukupna investicijska vrijednost projekta VE Mesihovina iznosi oko 81. Mil. Eura. Ovaj projekt predstavlja i prvi energetski projekt vjetroenergije u BiH. Formirana je posebna organizacijska jedinica Pogon VE Mesihovina u izgradnji. Dana 14.4.2016. godine potpisan je Ugovor za Lot 1a (vjetroagregati s temeljima) s Konzorcijem Siemens (Konzorcij čine: Simens Danska i Siemens Hrvatska. Vrijednost Ugovora za Lot 1a uključujući održavanje tijekom prve 2 godine garantnog roka iznosi 71.940.000,00 Eura. Dana 14.4.2016. godine potpisan je Ugovor za Lot 1b (interna kabelska mreža i TS 20/110kV s priključkom na EES) s Konzorcijem ABB d.o.o., Hrvatska i Elektrocentar Petek d.o.o. Vrijednost Ugovora za Lot 1b iznosi 4.275.447,28 Eura. 06.06.2016. godine potpisan je Ugovor za izvođenje građevinskih radova (pristupne ceste i platforme za kranove) s Izvođačem Strabag d.o.o. Sarajevo. Vrijednost Ugovora iznosi 4.302.837,34 KM bez PDV-a. U tijeku je izgradnja temelja za vjetroagregate i provedba aktivnosti za izgradnju kanala za polaganje interne kabelske mreže. Montaža prvih vjetroagregata očekuje se u kolovozu 2017. godine a puštanje u pogon VE Mesihovina krajem 2017. godine. Pored izgradnje VE Mesihovina, u općini Tomislavgrad JP Elektroprivreda HZ HB intenzivno radi na pripremi izgradnje CHE Vrilo snage 66 MW i investicijske vrijednosti oko 90 mil. Eura čime dodatno potvrđuje i dokazuje svoju stratešku opredijeljenost na osiguranje nedostajućih kapaciteta iz obnovljivih izvora te poštivanje međunarodnih dogovora kada je riječ o zaštiti okoliša.
    blidinje.net


    Vraćaju kredit, a još bez objekta
    Puštanje u pogon Vjetroelektrane Mesihovina očekuje se potkraj 2015. godine”, tako stoji u planovima Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne, no zahvaljujući protekloj upravi ove kompanije iz vremena “platformaške” vlasti, izgradnja ovoga važnog energetskog projekta nije se pomaknula s nule, piše Večernji list BiH. Umjesto da novi pogoni, koje se može vidjeti samo na nacrtu iznad temeljnog kamena, već počnu otplaćivati investiciju, od ove godine EP HZ HB počet će otplaćivati kredit u iznosu od 71 milijun eura, što će zasigurno utjecati na rezultate poslovanja ove kompanije u ovoj i sljedećim godinama. Procjenjuje se da će zbog “nedomaćinskog” odnosa, EP HZ HB biti na gubitku više desetaka milijuna maraka. Kao razlog za otezanja izgradnje VE Mesihovina iz bivše uprave neslužbeno su tvrdili kako su natječaji za izgradnju ovoga objekta zapeli jer su njemački financijeri iz Razvojne banke KfW inzistirali da opremanje vjetroturbina dobije njemačka kompanija Siemens. Procedure i Siemens Istodobno, drugi izvori su ovakvo ponašanje bivše uprave pripisivali nemogućnosti da se “naštima” posao i uzme novac za posredovanje. No, nova uprava, za razliku od prethodne, inzistira na tome da se ovaj posao što prije otkoči, zbog čega nastoji ubrzati sve procedure, a prvi konkretni radovi trebaju početi na proljeće. 
EP HZ HB je u sklopu planiranja razvoja posljednjih petnaest godina ozbiljno računala na izgradnju Vjetroelektrane Mesihovina. Od srpnja 2004. godine uspostavljen je sustav praćenja parametara energije vjetra na 10 lokacija, na prostoru šest općina u tri županije - Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske. Kao rezultatdvogodišnjeg ciklusa istraživanja, konzultantska kuća NIPSA iz Madrida izradila je studiju koja je pokazala punu opravdanost za investiranje. Nakon toga Vlada FBiH je u veljači 2010. godine proglasila javni interes za 28 energetskih objekata, među kojima je i HE Mesihovina. Uslijedio je potpis ugovora između Njemačke razvojne banke KfW Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i EP HZ HB. Kreditna sredstva iznose 71 milijun eura, 1 milijun eura grant sredstava (za konzultantske usluge), dok su vlastita sredstva poduzeća 6 milijuna eura. U međuvremenu je uspostavljena i posebna organizacijska jedinica Pogon VE Mesihovina u izgradnji te je u tijeku izgradnja poslovnog objekta u Tomislavgradu. Prema prijedlogu iz glavnog projekta, VE Mesihovina imat će 22 vjetroturbine čija će pojedinačna instalirana snage biti od 2 do 2,5 MW, što će činiti ukupnu instaliranu snagu od 44 do 55 MW, ovisno o izboru odnosno snazi pojedine vjetroturbine. Prema očekivanju, godišnja proizvodnja bit će između 128.527 odnosno 150.300 megavatsati (MWh) električne energije. Novi projekti Uz to, planirana je i izgradnja zasebne transformatorske stanice 20/110 kV Gornji Brišnik. U neposrednoj blizini VE Mesihovina prolazi upravo 110 kV dalekovod Tomislavgrad - Posušje čiji bi se kapaciteti mogli iskoristiti za ovu energiju. Pokretanje ove vjetroelektrane je iznimno značajno zbog otvaranja novih radnih mjesta, ali i važnog izvora financija za općinu Tomislavgrad i Hercegbosansku županiju na čijem se području nalaze veliki potencijali koji bi zaustavili iseljavanje i otvorili perspektivu ovoga kraja. Elektroprivreda HZ HB od ranije u planu ima izgradnju hidroelektrane Vrilo, a nije se odustalo ni od termoelektrane.
    www.vecernji.ba

    Audi i kompanija Alta Devices zajedničkim su snagama razvili tehnologiju za integriranje tankih i učinkovitih solarnih ćelija u panoramske staklene krovove automobila, objavila je kompanija iz Ingolstadta. Ugrađivanje solarnih fotonaponskih kolektora u panoramski krov električnih automobila omogućilo bi nadopunjavanje njihovih baterija (ili pokretanje nekih električnih sustava vozila) i, logično, produljenje autonomije između dva punjenja. U konačnici je plan ovog proizvođača izraditi automobil čiji bi cijeli krov funkcionirao kao solarna ploča i tako pomagao pri punjenju baterija iz čistog, obnovljivog izvora. Iako iz Audija kažu da njihove nove tanke i savitljive solarne ćelije imaju efikasnost od preko 25%, te da rade i u uvjetima slabijeg svjetla i pri visokim temperaturama, za sada ne otkrivaju koliko bi električne energije zaista mogle proizvesti ćelije koje pokrivaju relativno malenu površinu kakva je krov automobila. Za pretpostaviti je da bi njihov ukupni učinak na doseg automobila do sljedećeg punjenja bio malen, no u kompaniji se nadaju da je to tek prvi korak ka budućnosti u kojoj će biti moguće imati potpuno solarni automobil s autonomijom prihvatljivom prosječnom korisniku. Prvi prototip ovakvog električnog automobila sa solarnim krovom prikazat će, kažu, do kraja ove godine.
    www.bug.hr

     

    Audi Cooperates with Alta Devices on Automobiles with Solar Roofs
    Audi and Alta Devices, a subsidiary of solar-cell specialist, Hanergy Thin Film Power, plan to work together to integrate solar cells into panoramic glass roofs of Audi models. With this cooperation, the partners aim to generate solar energy to increase the range of Audi electric vehicles. The first prototype will be developed by the end of 2017. As the first step, Audi and Alta Devices will integrate solar cells into a panoramic glass roof. In the future, because Alta’s technology is uniquely flexible, thin, and efficient, almost the entire roof surface is to be covered with solar cells. The electricity generated from the cells will flow into the car’s electric system and can supply, for example, the air-conditioning system and seat heaters – a gain in efficiency that has a direct positive impact on the range of an Audi electric vehicle. “The range of electric cars plays a decisive role for our customers. Together with Alta Devices and Hanergy, we plan to install innovative solar technology in our electric cars that will extend their range and is also sustainable,” stated Audi Board of Management Member for Procurement, Dr. Bernd Martens. At a later stage, solar energy could directly charge the traction battery of Audi electric vehicles.  “That would be a milestone along the way to achieving sustainable, emission-free mobility,” continued Martens. The green electricity will be generated by Alta Devices’ innovative solar cells. These solar cells are very thin and flexible, hold the world-record for efficiency, and perform extremely well in low light and high temperature environments. Dr. Jian Ding, SVP of Hanergy Thin Film Power Group Ltd., CEO of Alta Devices, Inc. and co-leader of the Audi/Hanergy Thin Film Solar Cell Research and Development Project, said "This partnership with Audi is Alta Devices first cooperation with a high-end auto brand. By combining Alta’s continuing breakthroughs in solar technology with Audi’s drive toward the future of the auto industry, we will define the solar car of the future.”

    About Alta Devices
    Alta Devices is (EM)POWERING THE UNPLUGGED WORLD™ by delivering the world’s most efficient, thin and flexible mobile power technology. By converting light of any kind into electricity, Alta Devices AnyLight™ power technology extends the energy source of a system, and in many cases, completely cuts the traditional power cord. The solution can be completely integrated into the final system, and is ideal for use in unmanned systems, satellites, consumer electronics, sensors, automotive, remote exploration, or anywhere size, weight, and mobility matter. Alta Devices holds world records for energy conversion efficiency and is headquartered in Sunnyvale, CA. For more information, visit http://www.altadevices.com. Alta Devices is a Hanergy company.

    About Audi
    The Audi Group, with its brands Audi, Ducati and Lamborghini, is one of the most successful manufacturers of automobiles and motorcycles in the premium segment. It is present in more than 100 markets worldwide and produces at 16 locations in twelve countries. 100 percent subsidiaries of AUDI AG include Audi Sport GmbH (Neckarsulm), Automobili Lamborghini S.p.A. (Sant’Agata Bolognese, Italy) and Ducati Motor Holding S.p.A. (Bologna, Italy). In 2016, the Audi Group delivered to customers about 1.868 million automobiles of the Audi brand, 3,457 sports cars of the Lamborghini brand and 55,451 motorcycles of the Ducati brand. In the 2016 fiscal year, AUDI AG achieved total revenue of €59.3 billion and an operating profit of €3.1 billion. At present, approximately 88,000 people work for the company all over the world, more than 60,000 of them in Germany. Audi focuses on sustainable products and technologies for the future of mobility.

    About Hanergy Thin Film Power
    Hanergy Thin Film Power is the world’s leading thin-film solar technology enterprise with major businesses in research and development, design and assembly of large-scale thin-film solar turnkey production lines, as well as the development and operation of downstream solar power projects and application products. Hanergy Thin Film Power entered the solar power industry and grew rapidly since 2009, by continuing to fulfill the equipment sales agreements of thin-film solar turnkey production lines, and further extending the business to the downstream area of solar power.
    www.businesswire.com


    Alta Devices developing solar roof for future Audi EVs
    A panoramic glass roof embedded with solar cells is under development by Audi and its partner Alta Devices. The first prototype is now only months away, the German company claims. Alta Devices, a subsidiary of Chinese solar-cell specialist Hanergy, is working with Audi towards a goal of increasing the range of the company's forthcoming e-tron electric models. Audi and Hanergy say they intend to integrate Alta Devices' thin-film solar cells into a panoramic glass roof. Eventually, almost the entire roof surface is to be covered with these cells. Harvested electricity will then flow into the car's electrical system. This could power the A/C system or seat heaters, Audi says, which in turn adds range to an electric vehicle. "The range of electric cars plays a decisive role for our customers. Together with Hanergy, we plan to install innovative solar technology in our electric cars that will extend their range and is also sustainable," stated Bernd Martens, who is the member for Procurement on Audi AG's board of management. At a later stage, solar energy could directly charge the traction battery. "That would be a milestone along the way to achieving sustainable, emission-free mobility," continued Martens. The solar cells which are being tested have a claimed efficiency of more than 25 per cent and are said to be very thin and flexible. Furthermore they reportedly perform very well in conditions of low light and high temperature. Ding Jian, senior vice president of Hanergy Thin Film Power Group Limited, CEO of Alta Devices, Inc. and co-leader of the Audi/Hanergy Thin Film Solar Cell Research and Development Project, said: "This partnership with Audi is Alta Devices' first cooperation with a high-end auto brand. By combining Alta's continuing breakthroughs in solar technology and Audi's drive toward a sustainable mobility of the future, we will shape the solar car of the future". Audi's first series production electric model is due to enter production at its Forest plant in Brussels in 2018. This will be a crossover and may be called, simply, Audi e-tron.
    www.just-auto.com

    Nova, stroža pravila Europske unije za elektrane stupila su na snagu prošli tjedan, a to znači da najveći zagađivači imaju rok od četiri godine za ispunjavanje standarda o manjem zagađivanju. Ekolozi predviđaju da je sljedeći logičan korak masovno zatvaranje većine elektrana na ugljen. Europska komisija je 17. kolovoza objavila odluku u Službenom listu Europske unije, čime su se službeno počela primjenjivati nova pravila o kojima su članice EU postigle dogovor u travnju. Novi standardi uključuju strože propise o emisiji dušikovih oksida, sumpor-dioksida, žive i sitnih čestica. Te otrovne substance su povezane s brojnim zdravstvenim ekološkim problemima, kao što su astma, bolesti pluća, respiratorne infekcije i zagađenje zraka i vode. Europski ured za okoliš (EEB) je u prošlogodišnjem izvještaju naveo kako bi nova pravila mogla spriječiti 20.000 preranih smrti godišnje samo od smanjenja zagađenja od elektrana na ugljen. Budući da se novi propisi odnose ne samo na elektrane na ugljen nego na sva velika postrojenja za sagorijevanje u EU, potencijalne koristi za zdravlje i okoliš biti će još veće, ocjenio je EEB. Više od 3.000 velikih postrojenja za sagorijevanje morati će se prilagoditi novim pravilima u sljedeće četiri godine i prema trenutnim procjenama veruje se da 82% ukupnih EU kapaciteta na ugljen emitira previše štetnih tvari i ne usaglašavuju se sa postojećim normama. Nastojanja da se ti zagađivači primoraju na poštivanje pravila mogla bi stajati energetski sektor i do 15,4 milijarde eura. Prema studiji Europske klimatske fondacije ova ogromna cijena i nesigurna situacija sa ugljenom kao energetskim izvorom znači da će zagađivači na to gorivo ostati bez drugih opcija osim zatvaranja elektrana. Nedavna studija je otkrila da je uzrok masivnih troškova zdravstvenih sustava u zemljama G20 rezultat loše kvalitete zraka. Zaključeno je da se milijarde subvencija za korištenje fosilnih goriva pretvaraju u tisuće milijardi troškova u zdravstvu. EK je u veljači upozorila da su zakoni o kvalitetu zraka ignorirani u više od 130 gradova u 23 od 28 članica EU. Nova pravila, međutim, nisu jednoglasno prihvaćena. Zemlje koje se oslanjaju na ugljen kao Poljska, Bugarska, Njemačka i Češka protive se promjenama. Standardi kvaliteta zraka su se pokazali kao neprijatelji zemaljama članicama EU u poslednje dve godine i Komisija je protiv 12 država pokrenula zakonsku proceduru zbog nesmanjene količine dušikovog dioksida. EK je pokrenula još puno postupaka zbog povrede procedura.
    Portal croenergo.eu

     

    Kako su propali EU planovi o energiji iz ugljena?
    Mnogi planovi europskih kompanija o povećanju proizvodnje električne energije sagorijevanjem ugljena nisu realizirani proteklog desetljeća zbog pogrešnih procjena i promijenjenih okolnosti, pokazalo je novo istraživanje Oxford-a. Smanjena energetska potražnja i zastupljeniji obnovljivi izvori energije rezultirali su daleko manjim brojem novih postrojenja od prvotno planiranog. Europske kompanije su između 2005. i 2008. najavljivale kako će izgraditi nova postrojenja za sagorijevanje ugljena ukupne instalirane snage najmanje 49 GW. Njemačke firme planirale su instalaciju najmanje 20 GW, dok su britanske i nizozemske kompanije imale za cilj 7, odnosno 4 GW. Međutim, 77 posto od tih 49 gigavata već je otkazano, a vjerojatno neće biti instalirano još 1,1 GW. Izgrađeno je samo 12 od 65 planiranih elektrana, dok u Velikoj Britaniji nije napravljeno niti jedno planirano postrojenje. Njemačka je obećala da će postepeno ukinuti proizvodnju električne energije iz ugljena, u skladu s nacionalnim i ciljevima EU, ali postoji velika sumnja da je takva ideja izvodljiva. Ugalj i dalje pokriva 40 posto energetske potražnje u Njemačkoj, a od početka 2000. njegova upotreba u energetskoj industriji smanjena je za samo 10 posto. Izvještaj sa Oxforda pokazuje da je taj zaokret u europskim kompanijama uglavnom rezultat pogrešnih predviđanja. Povećanje proizvodnje planirano je sredinom 2000-ih godina pod utjecajem brojnih faktora. U izvještaju se navodi da su političke okolnosti u Njemačkoj, Poljskoj i Nizozemskoj išle u korist širenju elektrana na ugalj. Nove njemačke i nizozemske elektrane sagorijevale su samo kameni ugalj koji izaziva manje zagađenja i koristile su najnovije tehnologije. Od 53 otkazana projekta, samo je 11 trebalo koristiti sličnu čistiju tehnologiju. Takođe, uvjeti na tržištu EU su sredinom 2000-ih ukazivali da ugalj ima svijetlu budućnost, navodi se u izvještaju. Procjenjivalo se da će sirovine pojeftiniti, a da će se potražnja električne energije povećati. Rast bruto domaćeg proizvoda je bio usko povezan s povećanjem energetske potražnje. Međutim, u periodu nakon 2008. godine, potražnja za energijom bila je manja od očekivane, a zbog rasta proizvodnje i većeg korištenja obnovljivih izvora energije došlo je do hiperprodukcije. Autori istraživanja su istaknuli kako druge zemlje mogu naučiti iz iskustva europskih država. “Implikacije po kompanije i investitore u Aziji, gdje se u ovom trenutku razmatra širenje proizvodnje iz ugljena, kristalno su jasne: klađenje na novi ugljen se ne isplati“, navodi se u izvještaju. Indija je nedavno najavila kako će ugasiti elektrane na ugljen ukupne instalirane snage 5.5 GW, a već je tijekom protekle dvije godine znatno smanjila količinu električne energije dobivene iz elektrana na ugalj. Novi predsednik Južne Koreje je, u skladu s izbornim obećanjima, najavio zatvaranje 10 elektrana na ugalj te da neće biti otvarana nova postrojenja.
    energis.ba

    Godinama je Volkswagen prikazivao djeliće svog konceptnog mikrobusa u retro stilu, bez namjere da ga stavi u serijsku proizvodnju. To se ipak promijenilo. VW je najavio da će 2022. godine konačno i ozbiljno krenuti u rad na ovim električnim vozilima. Koncept nazvan I.D. Buzz početkom ranije ove godine prikazan je na Detroit Auto Showu, ali niko nije očekivao da će se jednog dana zaista i proizvoditi iako se govorilo kako šef brenda Herbert Diess pokušava "progurati" taj projekt. I.D. Buzz će se zasnivati na novoj platformi za električna vozila pod imenom Modularen Elektrifizierungsbaukasten (MEB) koja je debitovala u januaru 2016. na CES-u. Tehnologija baterija i pogona omogućava punjenje baterije od 80 posto za 15 minuta, a pogon je takav da ne ispušta nikakve štetne gasove. Baterija se nalazi u podnici vozila, kao kod Tesle i sličnih električnih automobila, prenosi Klix.ba. I.D. Buzz će imati pogon na sva četiri točka, sa dva električna motora na prednjoj i dva na zadnjoj osovini ukupne snage 374 KS. Imat će nevjerovatno prostran enterijer, ali i zadovoljiti savremene sigurnosne standarde. Vanjske dimenzije bit će mu kao kod kompaktnog teretnog kombija, a unutrašnji prostor kao kod velikog SUV-a. Osim toga, VW će napraviti kombi verziju I.D. Buzza. Kada stigne u proizvodnju, trebalo bi da sadrži sjedišta koja je moguće mijenjati, kao i mogućnost autonomne vožnje nivoa "3". To nije potpuna autonomija jer vozilo i dalje zahtijeva da se iza vozačevog sjedišta nalazi čovjek koji će obraćati pažnju dok I.D. Buzz samostalno upravlja, koči i ubrzava.
    Energetika.ba

     

    HD MINIBUS 750 1

    HD MINIBUS 750 2


    Volkswagen legenda stiže u modernom izdanju!
    Legendarni VW mini-bus, kako su ga nekada nazivali, vraća se u novom, modernom i futurističkom izdanju. Gotovo smo sigurni da ste ovo kultno vozilo barem jednom vidjeli i doživjeli kao personifikaciju slobode i užitka, pogotovo ako spadate u nešto “zreliju” generaciju. Da, Volkswagen odnosno VW Minibus je desetljećima važio za najpoželjnije kombi vozilo, bez obzira na to što su s vremenom počela stizati sve modernija, udobnija i tehnički naprednija rješenja, ne samo iz VW radionica nego i s potpisom svih ostalih eminentnih proizvođača automobila... Mnogi su ga nazivali i “bubom među kombijima” što je samo dodatno učvrstilo njegovu poželjnost... Danas ih još uvijek ima u prometu, svaki puta kada ga sretnete vjerojatno će vas preplaviti osjećaj nostalgije, jer odavno je patina prekrila ovog “starca” koji se ipak ne da pred naletima modernih izvedbi. Zapravo, vrijeme je da i VW Minibus izabere novo ruhu, a ako je suditi prema objavi iz samog Volkswagena, Minibus stiže u - električnom izdanju! Preciznije, već je stigao, jer je ove godine predstavljen na Detroit auto show eventu i to pod pomalo čudnim imenom I.D.BUZZ i to kao koncept električnog vozila koje dizajnersko rješenje pronalazi u legendarnom VW Minibusu ili Microbusu kako su ga neki nazivali. Sam VW tvrdi kako je odlučio “povući hrabru odluku i lansirati I.D.BUZZ u produkciju”, što znači da će se nova kombi izvedba u dogledno vrijeme moći kupiti. Ipak, proći će još nekoliko godina, jer Volkswagen predviđa kako će se prvi primjerci u slobodnoj prodaji pojaviti 2022 godine. Do tada, mnogi će zaljubljenici u ovo vozilo ostati vjerni originalu, ali će sasvim sigurno razmisliti i o tome da sjednu za upravljač “reinkarniranog velikana”...
    zimo.dnevnik.hr

     

    HD MINIBUS 750 3

    HD MINIBUS 750 4

    Prva je to potpuna pomrčina Sunca, od jedne do druge obale Amerike od 1918. i ako vrijeme bude naklonjeno, ljudi će moći promatrati kako Mjesečeva 113 kilometara široka sjena prelazi preko 14 država, od Oregona do Južne Karoline. Prva potpuna pomrčina Sunca u kontinentalnom dijelu SAD-a u posljednjih sto godina će, kako se očekuje, privući brojne promatrače i prouzročiti zastoje u prometu kako će nebo bivati sve tamnije, od Oregona do Južne Karoline, objavile su u vlasti. Tijekom pomrčine 21. kolovoza, Mjesec će proći između Sunca i Zemlje i potpuno zakriliti Sunce, a jedino će vidljiva na nebu ostati sunčeva vanjska atmosfera – korona. Prva je to potpuna pomrčina Sunca, od jedne do druge obale Amerike od 1918. i ako vrijeme bude naklonjeno, ljudi će moći promatrati kako Mjesečeva 113 kilometara široka sjena prelazi preko 14 država, od Oregona do Južne Karoline. Kako je 200 milijuna Amerikanaca samo na dan vožnje od objavljene putanje Mjesečeve sjene, ravnatelji nacionalnih parkova i autocesta očekuju navalu prometa. “Pripremite se”, kazao je direktor Savezne uprave za autoceste Martin Knopp na konferenciji za novinare, upozorivši vozače da se ne mogu samo pojaviti i zaustaviti se bilo gdje uz cestu. “To nije vrijeme da samo zaustavite automobil uz cestu”, kazao je Knopp. Skupine promatrače, turističke grupe i brojni znanstvenici će se uputiti u oregonsku pustinju na sjeverozapadu Oregona i tražiti povoljne vremenske uvjete za promatranje. Potpune pomrčine Sunca pojavljuju se na Zemlji gotovo svake godine, ali Mjesečeva sjena obično prekrije oceane ili neka daleka i zabačena mjesta. Cijela Sjeverna Amerika će doživjeti djelomičnu pomrčinu Sunca, iako je razlika između potpune i djelomične pomrčine “doslovce razlika između noći i dana”, kazao je astronom Rick Fienberg iz Američkog astronomskog udruženja. Tijekom potpune pomrčine temperatura padne, a horizont biva okupan bojama zalaska sunca. “Nebo poprima duboko plavu boju sumraka, a pojave se blistave zvijezde i planeti. Životinje i ptice se ponašaju vrlo čudno, kao da je dan nestao”, pojasnio je astronom. NASA je priopćila da u cilju izučavanja fizike Sunca i drugih eksperimenata namjerava lansirati istraživačke zrakoplove i balone za velike nadmorske visine. Američka svemirska agencija će uživo emitirati pomrčinu s lokacija uzduž puta mjesečeve sjene. Stručnjaci upozoravaju da je jedino sigurno vrijeme kada promatrači mogu skinuti posebne naočale i pogledati u Sunce je tijekom potpune pomrčine, kada je površina Sunca potpuno zaklonjena Mjesecom.

    www.dnevno.hr

     


    Stiže pomrčina sunca u SAD-u za čije se pripreme troše milijuni
    Stiže najznačajnija pomrčina u SAD-u. U ponedjeljak, 21. kolovoza potpuna pomrčina sunca bit će vidljiva od jednog kraja Amerike do drugog, što je zadnji put bio slučaj tek prije 99 godina pa se Amerikanci posebno pripremaju za ovaj jedinstven događaj. Amerikanci su posljednji put pomrčinu sunca vidjeli 1979. godine, ali ovo je prvi put nakon 99 godina da će svi Amerikanci na obe strane obale vidjeti pomrčinu, a neki dijelovi SAD-a će imati priliku vidjeti potpuno zamračenje sunca. NASA je najavila da će se pojas potpune pomrčine sunca protezati od Oregona do Južne Karoline, a stanovnici tog dijela već se ozbiljno pripremaju za događaj i navalu posjetitelja. Gradonačelnik Hopkinsvillea navodi kako je njegov grad potrošio više od pola milijuna dolara u pripremanju za događaj otkako je prije 10 godina saznao da će ovo područje biti na putu potpune pomrčine sunca. Grad čak ima i svog koordinatora pomračenja. „Vani će biti totalno pomračenje. Moći ćete vidjeti zvijezde. Vidjet ćete četiri planeta - Veneru, Jupiter, Mars i Merkur. Primijetit ćete da je temperatura pala za oko 5 do 10 stupnjeva ", navodi koordinator Brooke Jung za AP. "Primijetit ćete i da su životinje dezorijentirane, primjerice ptice će misliti da je noć i odlazit će u gnijezda, dok će se neko cvijeće i biljke zatvoriti jer im je takav noćni ciklus.“ Osim napredne organizacije grada Hopkinsvillea, ne zaostaju ni druga mjesta na potezu potpunog pomračenja, a neki ljudi su odlučili i sami biti poduzetni. Stoga nije čudno vidjeti da se kuće na Airbnbu iznajmljuju i za ovakav događaj. Cijene su već sada astronomske i dosežu do nekoliko tisuća dolara po noći, poput ove u gradu Casperu. Gradić Perryville se također nalazi na liniji potpune pomrčine, a jedan od lokalaca će čak iseliti iz vlastite kuće kako bi profitirao. „Inače ne iznajmljujemo svoj dom jer ovo i nije neka turistička destinacija,“ izjavljuje Mark Brown, jedan od stanovnika te dodaje kako su objavili svoju kuću na Airbnbu za 2.500 dolara, s minimumom od 3 noćenja. „Nije da želimo davati svoju kuću na korištenje, ali svatko ima svoju cijenu.“ Oregon i Južna Karolina bit će najvažnije točke za promatranje pomrčine sunca, a promatrači u Oregonu će biti prvi koji će doživjeti potpunu pomrčinu sunca. Očekuje se kako će milijun ljudi otputovati u Oregon kako bi vidjeli potpuno pomračenje, izvještava AP.

    dnevnik.hr


    Skora pomrčina Sunca otkrit će i jednu od njegovih najvećih i najsmrtonosnijih tajni
    Amerikanci su prilično zagrijani za potpunu pomrčinu Sunca koja će se dogoditi 21. kolovoza. Ipak, znanstvenicima je događaj zanimljiv iz razloga što će pomrčina otkriti jednu od najvećih i najsmrtonosnijih tajni Sunca: Sunčevu koronu. Početi priču o Sunčevoj koroni treba uz spominjanje znanstvenika i nobelovca Hansa Bethea koji je zaslužan za razumijevanje fenomena „zašto sunce tako sja“. Bethe je 1967. dobio Nobelovu nagradu upravo zato jer je došao do odgovora na to pitanje, a razlog su rekacije nuklearne fuzije. Ukratko, Bethe je shvatio da se parovi vodikove jezgre spajaju poput glinenih kuglica. One se doslovno lijepe jedna za drugu i tako stvaraju zilijone jezgri helija. Ta spajanja odnosno transformacije, eksplozivne su i oslobađaju velike količine energije koje su otprilike količinom slične detonaciji 100 milijardi atomskih bombi, a detoniraju se skoro svake sekunde. Upravo taj konstantan proces stara „fotosferu“ – ono po čemu mi sa Zemlje vidimo da Sunce tako blistavo sjaji, objašnjava doktorant za Fox News. No zanimljvost je u tome što upravo tijekom potpune pomrčine, Mjesečeva sjena savršeno skrije sjajnu fotosferu. Tada Sunce više nije tako zaslijepljujuće blistavo i dolazimo do onog dijela gdje lijepo sjajno Sunce postaje mračno, i veoma smrtonosno. Zbog jake svjetlosti fotosfere, mi ne vidimo koronu – Sunčevu mnogo manje sjajnu, halogenu vanjsku atmosferu. Upravo je otkrivanje Sunčeve korone, koju je teško proučavati, veliko zadovoljstvo i izazov za znanstvenike. Oni zato pozorno iščekuju pomrčinu kako bi došli do novih saznanja o tom najtajnovitijem, najturbulentnijem i najnepredvidljivijem dijelu Sunca. Začudo, korona je mjesto gdje je više vruće nego na samoj površini Sunca. Temperature se kreću od milijun do nekoliko milijuna Celzijevih stupnjeva, dok je na površini Sunca "tek" oko 5700 stupnjeva. Slično kao kad se malo odmaknemo od vatre, pa na tom mjestu ne osjetimo smanjenje topline, nego još veću vrućinu. Još jedan Sunčev fenomen koji nije detaljno istražen su i smrtonosni oblaci nabijeni elektriziranim česticama koji se dižu iz Sunčeve korone, poznati i kao koronalno izbacivanje mase (coronal mass ejections – CME). CME su golemi oblaci koronalnog materijala, koji u obliku lukova napuštaju Sunce, putujući više od milijun km/sat, a sadrže oko 10 puta više energije od „standardnih“ Sunčevih baklji. Najbizarnije od svega je što odlaze u svim smjerovima, a jednom prilikom je poznato da su krenuli i u smjeru Zemlje. U rujnu 1859., dogodila se Sunčeva oluja kada je korona zbilja usmjerila Sunčev "paket" prema Zemlji. CME je udario Zemljinu magnetosferu jačinom sto milijuna atomskih bombi, pretvorio noć u dan te tako doslovno zapalio nebo. Nacionalna akademija znanosti objavila je zabrinjavajuće izvješće koje opisuje što će se zbiti kad i ako se dogodi sljedeći neočekivani Carringtonov događaj. Šteta u cijelom svijetu će uključivati: "poremećaj prijevoza, komunikacijskih, bankarskih i financijskih sustava te vladinih službi; potpuno onemogućenu distribuciju pitke vode zbog poremećenja vodenih crpki i na kraju propadanje kratkotrajne hrane i lijekova zbog nedostatka hlađenja." "Zamislite velike gradove bez energije na tjedan, mjesec ili godinu dana", kaže fizičar Daniel Baker, koji jedan od koautor izvješća. "Gubici bi mogli biti od 1 do 2 trilijuna dolara, a posljedice bi se osjećale vjerojatno godinama".
    dnevnik.hr

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503