Politički korektan “znanstveni” mit o globalnom zagrijavanju uzrokovan čovjekovom djelatnošću, jedan je od središnjih mitova Novog svjetskog poretka koji ima zadatak omogućiti preuzimanje resursa i uspostavu kontrole nad svakim aspektom života na planeti na način na koji je to propisano Agendom 21 – Ujedinenih Naroda. Zadatak je dokazati da postoji fenomen “globalnog zagrijavanja” i to prouzorokovan povećanjem koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi kao posljedice ljudske aktivnosti i posljedičnih klimatskih promjena te isti izvršavaju združeno organizacije UN-a poput Svjetske meteorološke Organizacije i s njom usko povezanog “Programa zaštite okoliša” koje su uposlile brojne korumpirane znanstvenike na zadatku osiguravanja “znanstvenog” autoriteta za ovu tezu koja služi kao savršeno pokriće za uvođenje Agende 21.

U međuvremenu se u svijetu tajnom uporabom meteorološkog i klimatskog oružja provodi program izmjene klime u realnom vremenu – proizvode poplave, uragani, tornada, suše. Način na koji funkcionira čitav proces u prilici smo da vrlo dobro osjetili na svojoj koži na Balkanu na kojem smo nakon udara meteorološkim oružjem koje je proizvelo ciklonu “Tamara” koji je poplavio pola Balkana. Naravno etnički opredijeljeni ciklon se od strane predstavnika Europske komisije, EU i globalistanskih trabankula u zemljama Balkana objašnjava “globalnim zagrijavanjem” i “klimatskim promjenama” i najavljuje se njihovo još jače i razornije djelovanje.

Znanstvenici koji dokazuju da se radi o globalnoj prijevari, da globalnog zagrijavanja planeta nema i da emisija CO2 nije bitan uzrok zagrijavanju planeta, pokazujući da se podaci o temperaturnim promjenama i njihovim posljedicama fabriciraju u cilju zadobivanja vlasti i uspostavljanja totalitarne kontrole nad svijetom, sprječavaju se da nastupaju na klimatskim summitima, sveučilištima i javnim skupovima, provodi se opsežna operacija njihove diskreditacije na Internetu, a u skorije vrijeme ih pripadnici nezavisnih skupina sve češće nazivaju – zločincima koje treba ukloniti s lica Zemlje.

I, nitko nije razbjesnio globaliste u ovoj sferi njihovog beščašća više od Lorda Christopher Moncktona, Trećeg vikonta od Brenchleya (Christopher Walter Monckton, 3rd Viscount Monckton of Brenchley), znanstvenika koji je svojim analizama, briljantnom argumentacijom i retorikom potpuno raznio obmane upakirane u simulakrum znanstvenih istina o globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama koje predstavljaju osnovnu polugu za provedbu Agende 21 UN – shematskog plana za potpuno porobljavanje čovječanstva, njegovo prebacivanje u mega gradove i istrebljenje.

Lord Monckton je tijekom Summita svjetskih lidera u Kopenhagenu organiziranog od 7-18. prosinca 2009. s ciljem usvajanja mjera “radi borbe protiv negativnih posljedica klimatskih promjena kroz smanjenje emitiranja ugljičnog dioksida” koji je okupio predstavnike iz 192 zemlje, svojim neumornim angažmanom doprinio da se ne usvoji “Ugovor” koji bi doveo do uspostavljanja Svjetske vlade i totalitarnog poretka daleko opasnijeg i pogubnijeg od prethodnih globalističkih projekata – nacizma i komunizma.

Lord Moncton je tijekom Summita u Kopenhagenu ukazao na pravu prirodu i ciljeve održavanja Summita kao i posljedica koje bi proizvelo potpisivanje Ugovora, nakon čega je bio udaljen sa skupa pri čemu je danski policajac primijenio silu. Potom su Soroševi “zeleni” upali na mali privatni skup i standardnom operacijom urlikanja spriječili Moncktona i druge govornike da prezentiraju znanstvene podatke u području klimatologije koji otkrivaju razmjere prijevare u kontekstu globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena.

Lord Monckton je jedini čovjek kojemu je zabranjeno govoriti u američkom Kongresu što je učinjeno na prijedlog republikanaca koji su ga željeli spriječiti u izlaganju razorne argumentacije usmjerene na razobličavanje obmana i laži Al Gora – vodećeg promotora ideje o globalnom zagrijavanju i promjeni klime.

Lord Monckton je suradnik Instituta za znanstvene i javne politike (Science and Public Policy Institute – SPPI) koji se bavi klimatologijom i razobličavanjem laži o klimatskim promjenama i globalnom zagrijavanju uzrokovanom djelovanjem čovjeka. Lord Monckton autor je brojnih knjiga o poznatoj igri SUDOKU, kao i u znanstvenim krugovima poznate Vječne slagalice 1 i 2, poslovni je konzultant, svojevremeno savjetnik Margaret Thatcher za nauku i domaću politiku, autor brojnih znanstvenih radova objavljenih u recenziranim znanstvenim časopisima.

Ovaj čovjek 2009. godine uspio je spriječiti osnivanje nove svjetske vlade, razobličavanjem i sprječavanjem država da potpišu zastrašujući ugovor, no kako kaže, na idućem summitu u Parizu 2015. godine to neće biti tako lako. Ako ostanemo nijemi, Novi svjetski poredak će se uspostaviti.

Imate izuzetnu priliku pročitati intervju sa najopasnijim neprijateljem Novog svjetskog poretka u području politički korektne fantomske klimatologije

Nanijeli ste žestok udarac Novom svjetskom poretku razobličavajući pravu prirodu klimatskog summita u Kopenhagenu i Ugovora koji je tom prilikom trebao biti usvojen, zbog čega ste postali neprijatelj br. 1 u domeni ‘globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena’ kao centralnih obmana neophodnih za uvođenje Agende 21 u UN. Kada ste shvatili kakva je priroda ugovora koji je trebao biti usvojen na ovom Summitu?

Nekoliko mjeseci prije održavanja Summita o klimatskim promjenama u Kopenhagenu 2009, na kome su namjeravali usvojiti Ugovor koji bi doveo do uspostavljanja Svjetske vlade i totalitarnog sustava kontrole i upravljanja predviđenih Agendom 21 UN, globalisti su odlučili postaviti nacrt Ugovora na internetsku stranicu UN-a. To su učinili kako bi mogli tvrditi da su prije usvajanja Ugovora (čemu su se nadali, a što se, na svu sreću nije dogodilo) dali ljudima priliku da se upoznaju s njegovim sadržajem, a onima koji bi nakon usvajanja protestirali zbog toga što nisu bili upoznati sa sporazumom mogli reći: “O, oprostite, ali Ugovor je prije usvajanja mjesecima bio na našoj internetskoj stranici. Niste dovoljno dobro gledali “.

No, moj dobar prijatelj, cijenjeni astrofizičar Dr. Willie Soon sa harvardskog Smithsonian instituta za fiziku (SAD) ima jednu osobinu koja je pogubna za globaliste – on čita sve što oni objavljuju na svojim stranicama. I, on je otkrio nacrt Ugovora i odmah mi ga je poslao. Bilo je to u listopadu 2009. U to vrijeme sam bio u Kanadi i pripremao sam se da održim govor na konferenciji u organizaciji Petroleum Kluba u Calgaryju čije se članice – kompanije nalaze na 25. mjestu najbogatijih naftnih biznisa u svijetu.

Tom prilikom sam ispričao kako sam bio užasnut nacrtom Ugovora koji se države spremaju potpisati u Kopenhagenu. Članovi Petroleum Kluba su bili prilično šokirani i ne znam koliko su bili u stanju da povjeruju u ono što govorim, budući da je zvučalo prilično ekstremno.

Kevin Libin, novinar National Posta, jednog od najvećih nacionalnih listova u Kanadi, prišao mi je poslije izlaganja i rekao: “Imao sam bolje mišljenje o tebi, Monckotone. Upravo si iznio jednu od lošijih teorija zavjere o Svjetskoj vladi i Novom svjetskom poretku. “Odgovorio sam mu:” Imam samo dvije riječi za tebe, Kevine: PROČITAJ UGOVOR”. Poslao sam mu emailom ugovor i on me je poslije sat vremena pozvao telefonom vrlo uzrujan i rekao: “Pročitao sam ugovor. Zašto mi nisi rekao?!” Odgovorio sam mu: “Zapravo, mislio sam da jesam”. On je na to rekao: “Ne. Ovo je deset puta gore. Ovo ću objaviti na prvoj strani National Posta”. Tjedan dana potom, nakon što je temeljito istražio čitavu stvar.

Kevin je ugovoru posvetio čitavu naslovnu i jednu unutarnju stranu. Ali, to nije sve. Lider opozicije i premijer Kanade Stephen Harper odmah je pozvao Kevina raditi u njegovom kabinetu, neugodno iznenađen što mu nitko od njegovih službenika nije priopćio što se sprema već je to morao saznati iz tiska. National Post je prvi list u svijetu koji je objavio sadržaj Ugovora, i to nakon što ga je dobio od mene. Nekoliko tjedana nakon toga, nalazio sam se u Minnesoti gdje sam držao predavanje u Institutu za slobodno tržište gdje sam, na zahtjev slušatelja, govoru dodao četvorominutnu analizu Ugovora i njegovog značaja za sudbinu demokracije.

Zaključak je bio: demokracija s tim ugovorom uopće nema budućnost. Netko je snimio kamerom ovaj kratki segment i postavio ga na YouTube.

Za tjedan dana 2,5 milijuna ljudi je pogledalo taj snimak. Bio je to najbrži YouTube koji je postigao platinastu rekord za bilo koji politički govor ikada. I još uvijek nije oboren. I, onda se dogodilo nešto neobično: broj mišljenja je prestao rasti. Pomislio sam da je dostigao svoj pik, i da više nema interesa, no tada me je pozvao profesor teksaškog A & M sveučilišta i rekao mi da sam meta interesantnog napada: globalisti su otvorili 12 fantomskih stranica pod ključnim riječima “Monckton video” čiji sadržaj čini gomila besmislica – znakova pitanja, uskličnika ... Te stranice su bile od strane tražilice najviše rangirane na Internetu za ključnu riječ “Monckton”, što je vrlo zanimljivo budući da je video sa snimkom mog govora vidjelo 2,5 milijuna ljudi.

Profesori teksaškog Sveučilišta objasnili su mi da su globalisti platili sve pretraživače kako bi to postigli, što je njih koštalo četvrt milijuna dolara. Tu svotu novca uložili su kako bi ušutkali moj četverominutni video s govorom. Otkrio sam i da imaju stalno zaposlen tim tzv. znanstvenika od kojih se mnogi lažno predstavljaju kao znanstvenici i oni prate sve što ja radim. U slučaju da me neko Sveučilište pozove da održim predavanje, ti ljudi imaju zadatak da pozovu dekane fakulteta i rektore i da zahtijevaju opoziv poziva. Oni šalju prijeteće mailove s napomenom da svi koji se protive nedokazanoj ideji globalnog zagrijavanja zaslužuju smrtnu kaznu. To je stav koji su oni zauzeli: nas treba pobiti zato što se usuđujemo ispitujemo njihove tvrdnje.

Koje organizacije i institucije sudjeluju u kreiranju lažnog narativa o klimatskim promjenama i globalnom zagrijavanju i kakva je uloga UN u ovom procesu?

Svrha UN-a je da dobije vlast nad svim državama članicama. UN su postale korumpirana birokracija i trebalo bi ih pod hitno rasformirati. Klimatske promjene su jedan od mehanizama kojima se učvršćuje njihova vlast i bogatstvo. UN su ustanovile međuvladin “Panel o klimatskim promjenama” preko svoje “Svjetske meteorološke organizacije” i svog “Programa za zaštitu prirodne sredine” koje financiraju ovaj projekt. One su okupljenim znanstvenicima rekle da njihov zadatak nije istraživati klimatske promjene već da prepostave da problem s klimom postoji i pronađu ugovore za izvlačenje što veće svote novca od država članica na temelju priče o postojanju problema s krizom koja, kako nam je danas potpuno jasno, uopće nije niti postojala.

Postoji li globalno zagrijavanje?

Ne postoji. I ma koliko da daleko idete u prošlost, to se potvrđuje. Ako krenete u razmatranje od srednjovjekovnog toplog razdoblja, zaključit ćete da zagrijavanja nema. Ako krenete od rimskog toplog razdoblja – također, i možemo otići još dalje u prošlost od minojskog toplog razdoblja i da zaključimo to isto – danas je hladnije nego što je bilo u to vrijeme. Tako je i s egipatskim carstvom ili brončanim dobom sve do onog što nazivamo Holocenski klimatski optimum u kojemu je temperatura bila najviša u proteklih 10000 godina.

Ukoliko, međutim, razmotrimo temperaturne rekorde zabilježene termometrom, najviša stopa zagrijavanja odigrala se između 1695. i 1732. Tijekom ovih 40 godina temperatura se povećala za 2,5 ° C što je, ukoliko razmotrimo linearni trend, ekvivalentno povećanju od 4°C po stoljeću. To je najveći stupanj globalnog zagrijavanja koji smo od sada imali. Značajno je primijetiti da se ovo zagrijavanje u potpunosti odigralo prije nego što je otpočela industrijska revolucija što znači da ljudski faktor nije ni na koji način mogao doprinijeti njegovom odigravanju.

Najbrži rast zagrijavanja, od kako raspolažemo najrazličitijim načinima instrumentalnog mjerenja diljem svijeta, dogodio se između 1974. i 2006..godine kada je porast temperature bio ekvivalentan rastu od 2°C po stoljeću. No, ukoliko sada razmotrimo razdoblje od 1996..do danas – a to je razdoblje od 17 godina i devet mjeseci – nema nikakvog globalnog zagrijavanja prema satelitskim mjerenjima RSS. Druga bilježenja govore o razdoblju od 13,5 godina, no bilo kako bilo, u pitanju je prilično dug period u kome nije zabilježeno nikakvo globalno zagrijavanje, a tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nije zabilježeno zagrijavanje koje bi se statistički razlikovalo od nultog. Interesantno je da se ovi službeni podaci uopće ne objavljuju u bilo kojim mainstream news medijima zbog toga što su mediji od samog početka uvezani i uključeni u igru ​​kao glavna poluga za modeliranje svijesti ljudi neophodne za provedbu Agende 21 UN i uvođenje Svjetske vlade.

Globalistima je vrlo stalo da nestanu svi dokazi o postojanju vrlo toplog razdoblja u srednjem vijeku. Dr Jonathan Overpek, znanstvenik blisko povezan s Klimatskim panelom UN, poslao je 1995. e-mail dr David Demingu, neposredno nakon što je Deming objavio znanstveni rad u prestižnom znanstvenom časopisu “Science” u kome je opisao srednjovjekovni topli period koji je počeo oko 1000 .godine i trajalo sve do hladnog razdoblja poznatog kao “Malo ledeno doba” koje je trajalo do 14. stoljeća. Kakve je upute Overpek dao Demingu u tom e-mailu?

Tjedan dana nakon što se rad pojavio, Davida je kontaktirao novinar Nacionalnog radija i ponudio da ga intervjuira pod jednim uvjetom – da kaže da je srednjovjekovni topli period bio posljedica ljudskih aktivnosti, što je dr Deming – dobar, pošten i neovisan znanstvenik smjesta odbio učiniti. Uskoro je dobio zapanjujući e-mail od Dr. Overpeka, vodećeg znanstvenika u području klimatskih promjena: “Moramo se otarasiti sredovekovnog razdoblja”. Overpek je mislio da je David jedan od onih znanstvenika koji će uzeti novac i za uzvrat potvrditi da klimatskih promjena nije bilo prije našeg doba u kome je “čovjek svojom aktivnošću uzrokovao globalno zagrijavanje i klimatske promjene”. Davidu je bilo jasno da je posrijedi realizacija politčke agende u sklopu koje znanstvenici trebaju fabriciraju i lažiraju činjenice i izbrišu pouzdane podatke o postojanju toplog razdoblja u Srednjem vijeku ukoliko to smeta političkom cilju.

Grafikon na izvještaju SMO postao je simbol ove lažne znanosti i amblem Klimatskog Panela UN. Na trećoj sesiji 2001. upotrebili su ga 6 puta, uvećanog i u boji. Vladajuća klasa je bila oduševljena jer je uspjela da otkloni još jednu prepreku u uspostavljanju svog ogromnog vladajućeg sustava što su pokušali napraviti u Kopenhagenu 2009. Nekoliko tjedana prije održavanja Summita o klimatskim promjenama, od strane krtice u Odjelu za istraživanje klime sveučilišta Ist Anglia u Britaniji, čiji je sustav za temperaturno praćenje u samom srcu prijevare, otkrivena je elektronička pošta koja sadrži ogroman broj zapanjujućih e-mailova koji svjedoče da je do srži korumpirana i pokvarena međunarodna klika znanstvenika klimatologa izmislila, štimala rezultate i širila strah od “globalnog zagrijavanja”, privatno priznajući da je sve obmana i da oni ne mogu objasniti kako posljednjih osamnaest godina “globalnog zagrijavanja” nema.

Minstream news mediji su izbjegavali saopćiti sadržaj e-mailova koje su znanstvenici razmjenjivali, a radilo se o priznanjima da se manipuliralo podacima kako bi prizveli odgovarajuće rezultate, da su izvrgavali ruglu znanstvenike koji se nisu slagali s prevarantima kao i da su optužujuće podaci koje bi netko mogao tražiti na temelju Akta o slobodnom pristupu informacijama, bili uništavani.

I kako su vlade zemalja reagirale? Nikako. “Climategate” kako je nazvana organizacija velike laži, dovela je do upriličenje nekoliko sesija prividnih istraga. Prijavio sam se za jednu od njih. Napisao sam da imam pozadinske podatke i da želim pružiti dokaze. Odgovorili su mi da sam se prijavio suviše rano. Kada sam ih nakon dva tjedna ponovno pozvao, rekli su da je isuviše kasno. Stvar je bila namještena od vrha do dna. Većina zemalja u svijetu je u to uključena ali čitavom stvari rukovodi relativno mala skupina ljudi koja želi prisvojiti apsolutnu vlast, oduzeti je iz ruku izabranih narodnih predstavnika u nacionalnim institucijama i preda neizabranim predstavnicima u supranacionalnim institucijama.

Kakva je uloga Svjetske meteorološke organizacije u proizvodnji velike politički korektne klimatološke laži?

Ako pogledate izvještaj o klimi koji je 1999. godine podnijela Svjetska meteorološka organizacija, već ćete se na koricama susresti sa sramnom prijevarom koju su osmislili njezini znanstvenici, a koja pokazuje čime se ove organizacije služe na putu uspostavljanja totalitarnog, na lažima zasnovanog i lažima održavanog poretka. Na koricama Izvještaja predstavljena je navodna rekonstrukcija temperatura kroz povijest, mjerenih u tri kruga: prvi predstavlja grafikon temperature modernog doba. Drugi krug se nadovezuje na prvi tako da se izbjegne prikazivanje toplog razdoblja u Srednjem vijeku, a Treći krug je tako tempiran da izgleda kao da toplog razdoblja u srednjem vijeku nije ni bilo.

Ali, nema policije na svijetu kojoj bih mogao tužiti Svjetsku meteorološku organizaciju i UN zbog ove prijevare izvedene s namjerom da ljudi povjeruju da toplih razdoblja u povijesti nije bilo te da su njihove aktivnosti doprinjele predapokaliptičnim vremenskim prilikama, da su upravo oni najveća opasnost za planet. Javno sam se suprotstavio direktoru SMO i on je bio veoma uzrujan, bjesan i uplašen kada je vidio koliko znam o tome što on i njegovi kompanjoni pokušavaju postići prijevarom. No, radi se o supernacionalnoj organizaciji koja nije nastala pod nacionalnom ili internacionalnom jurisdikcijom i nema instance pred kojom bi morala odgovarati za obmane i prijevare poput montiranih grafikona na koricama Izvještaja. Nema načina na koji bi se oni mogli obraniti. Originalne korice i grafikon su u mom posjedu i mi smo u mogućnosti da pred bilo kojim vlastima pokažemo što su, kako su i zbog čega su učinili i kako su predstavili ono što su učinili zbog jačanja svoje pozicije i bogaćenja.

Da li teorija o globalnog zagrijavanju uzrokovanom ljudskom aktivnošću koje je dovelo do pojačane emisije CO2, ima osnovu u realnosti?

Ako dodate ugljični dioksid u atmosferu, pod uvjetom da svi ostali parametri ostanu isti, dobit ćete izvjesno globalno zagrijavanje kao rezultat. To je vrlo dobro ustanovljeno u teoriji tijekom posljednjih sto godina a mjerenja su počela da se provode prije 160 godina s pokusima Johna Tindaila iz Kraljevskog instituta u Londonu i ona pokazuju da postoji tzv.efekat staklenika. Nekoliko plinova uzrokuju ovaj efekt, a najvažniji je vodena para, a nakon nje CO2. Ako koristite fosilna goriva, koncentracija CO2 se povećava i moglo bi se očekivati ​​da to bude uzrok izvjesnom globalnom zagrijavanju. No, prostor za sumnju čak i u ovaj dio priče, otvara se pitanjem da li drugi parametri mogu ostati isti, jer prilikom dodavanja CO2 čime zagrijavate atmosferu, primjerice povećava se vodena para koja odaje latentnu toplinu s površine zemlje u više slojeve atmosfere gdje se kondenzira: postaje senzibilna toplina i pada u vidu kiše zato što je viša atmosfera mnogo hladnija od površine zemlje. Rezultat povećanja isparavanja s površine vode izazvat, dakle, hlađenje, a ne zagrijavanje.

Drugi problem s takozvanom CO2 teorijom, odnosi se na njihovu vlastitu matematiku, o čemu upravo pišem znanstveni rad. Ukoliko udvostručite koncentraciju CO2 u atmosferi, a svi ostali parametri ostanu isti, možete očekivati ​​oko 1°C globalnog zagrijavanja. – Što je nedovoljno da izazove krizu. Možete čak spaliti cjelokupnu količinu fosilnih goriva na svijetu i dobit ćete povećanje globalnog zagrijavanja za 2°C – maksimalno za 2,5°C što nije ni najmanje zastrašujuće jer bi trebalo nekoliko stotina godina da ga dostignemo.

Da bi učinili da izgleda zastrašujuće oni kažu da postoji nešto što nazivaju “temperaturna povratna sprega”, pod čime podrazumijevaju da ukoliko zagrijavate atmosferu zbog povećanog CO2, atmosfera je u stanju nositi eksponencijalno više vodene pare. Jednadžba koja to treba pokazati, jedna je od vrlo malog broja onih koje osiguravaju pouzdanost klimatologije: “Klozijus-Klapejron relacija” nazvana po poznatim francuskim i njemačkom znanstveniku. No, pouzdanost rezultata i kod primjene ove jednadžbe ovisi o seta podataka koje koristite. Jedan set podataka pokazuje da je u posljednjih 30 godina s malim povećanjem zagrijavanja koje se dogodilo, došlo do 4% povećanja koncentracije vodene pare ili vlažnosti u atmosferi. Međutim drugi set podataka pokazuje da ne samo što nije došlo do povećanja koncentracije vodene pare već je u srednjoj troposferi i višoj troposferi do 10 km, došlo do opadanja vodene pare. Korištenje neodgovarajućeg seta podataka je djelomično odgovorna za neke od najvećih promašaja računalnih modela koji su predvidjeli da će ukoliko zagrijavamo atmosferu s CO2, doći do trostrukog povećanja zagrijavanja u Tropskom dijelu (između 8-12 km visine). Međutim, mi smo do sada učinili na milijune mjerenja pomoću radiosondi pri čemu priključite temperaturne senzore za balon i mjerite parametre na različitim visinama. Mjerenja su pokazala da vrlo važan dio teorije zagrijavanja uzrokovanog CO2 nema potvrdu u raealnosti.

Od kada je prvi izvještaj Klimatskog panela UN 1990. objavljen na nekoliko stotina stranica (peti je objavljen prošle godine), globalistički znanstvenici se bave predviđanjima kojom će se brzinom globalno zagrijavanje odigravati, no, kako se ispostavilo, stopa zagrijavanja je upola manja od one koju su oni predvidjeli.

Svojoj operaciji ovi znanstvenici bez morala i savjesti dali su orvelijanski naziv: “supstancijalno povjerenje”. Oni su jednostavno svo vrijeme lagali, a najveća je laž da su oni imali “supstancijalno povjerenje” u svoja predviđanja. I pokazalo se da su pogriješili u svakom predviđanju koje su iznijeli. Radi se o katastrofalnoj povijesti promašaja. Moja analiza posljednjeg njihovog izvještaja od siječnja ove godine pokazuje da je IPCC neopaženo smanjila svoja predviđanja globalnog zagrijavanja, implicitno odbacujući modele na koje se nekada tako snažno i neoprezno oslanjala.

U drugom nacrtu Petog izvještaja o procjeni možemo pročitati kako se oni navodno i dalje generalno slažu s modelima koji predviđaju da će se svijet zagrijati za 0,4-1,0 ºC u razdoblju od 2016 do 2035, u odnosu na razdoblje od 1986-2005. Ali u konačnom nacrtu oni tiho smanjuju 30-godišnju projekciju na 0.3 – 0.7 ºC, izjavljujući da je više vjerojatno da će zagrijavanje biti na donjem kraju raspona [ekvivalentu od oko 0,4 °C, za 30 godina].

Ako se ova stopa nastavi do 2100, globalno zagrijavanje za čitav vijek bi moglo bi biti samo 1,3 º C. U analizi Izvješća IPCC koji sam napisao 2012.godine na 80 stranica rekao sam im:

“morate prestati sa svojim stupidnim ekstremnim predviđanjima. Ona su glupa, pogrešna i čine veliku štetu reputaciji klimatologije kao znanosti, Klimatskog panela i znanstvenika koji rade i koji su načinili tako veliki broj promašaja. Morate odstupiti”.

No, iako su napustili dugoročna predviđanja oko 100 godina, oni su iznijeli još ekstremnija predviđanja u odnosu na kratkoročne razdoblja. Budući da nema znanstvene osnove za takva predviđanja oni sada jednostavno izmišljaju brojke pretvarajući se da rade znanstvena istraživanja kako bi opravdali zaradu od oko milijardu dolara godišnje koliko dobivaju za svoj skandalozan rad.

Da li je obmana o globalnom zagrijavanju i klimatskim promjena jedan od stožera uvođenja Agende 21 UN – plana za globalno porobljavanje ljudi i uspostavljanje vlasti nad čitavom planetom, svim resursima i živim svijetom?

Agenda 21 UN je veoma zlokoban, uglavnom tajni program. Kažem tajni jer je objavljen na način na koji UN uglavnom objavljuju svoje dokumente: radi se o veoma opsežnom i složenom dokumentu koji nitko ne uspijeva pročitati jer je strašno dosadan i malo tko uspije prijeći polovicu teksta. Dokument nam pokazuje na koji način se ogromna moć koju UN preuzima koristi kako bi se vlast preusmjerila s nacionalnih državnih organa i vlasti na lokalne vlasti koje se direktivno upućuju kako da kontroliraju prirodnu sredinu. I sve što se sada čeka je da ljevičarski režimi pod kontrolom UN upadnu u prostor lokalnih zajednica koji je za njih siguran, primijene Agendu 21 i uspostave najdivljačkiju, najopasniju i najgluplju kontrolu. Prošle godine sam se sukobio s vlastima na Novom Zelandu. Otišao sam u jedan grad koji se nalazi na obalama Pacifika gde su lokalne vlasti koje, razumije se, pripadaju ekstremnim socijalistima, radile na implementaciji Agende 21, a cilj im je bio domoći se privatnog zemljišta i imanja uz morsku obalu. To su ljudima obrazložili odgovarajućom mantrom o podizanju nivoa mora, zbog čega, kako su rekli, državne službe više neće garantirati usluge njihovim imanjima.

Nakon ove prijetnje, zemljište koje se nalazi duž morske obale postalo je bezvrijedno preko noći i nitko nije želio kupiti ga. Kada sam to čuo, održao sam predavanje u lokalnom kazalištu pred tisuću ljudi. Gradsko vijeće koje je donijelo takvu odluku poslalo je nekolicinu svojih budalastih predstavnika da čuju što to imam za reći. Bilo je zanimljivo gledati kako su vidljivo drhtali kada sam predstavio karte i tabele plimomjera i satelitskih snimaka koji mjere nivo mora pomoću dvije metode – jedan je „laserska altimetrija”, operativna tehnika mjerenja Zemlje iz svemira, dok je „gravitacijska anomalija” druga, mnogo preciznija metoda koja mjeri fluktuacije u gravitacijskom polju Zemlje izazvane veoma malim promjenama u nivou mora. Nijedna od ove dvije metode nije pokazala nikakve značajnije promjene u nivou mora. Satelitska mjerenja (TOPEX/POSEIDON satelit) vođena tijekom osam godina (1992. – 2000.) pokazala su da se radi o povećanju nivoa mora od 3 cm za jedan vijek. No, znao sam da će netko „štimati” rezultate satelitskih mjerenja. I zaista. Ubrzo nakon mog izlaganja originalni rezultati su nestali da bi bili zamijenjeni drugima na kojima su izvršena brojna podešavanja i oni su napravili da izgleda kao da je došlo do velikog povećanja nivoa mora, koja sam satelit nije izmjerio. Bez obzira na to, nijedan stanovnik na novozelandskoj obali nije više žurio s prodajom svoga imanja.

Vremena ima malo. Novi summit o klimatskim promjenama zakazan je za sljedeću godinu i globalisti će pokušati postići ono što nisu uspjeli na prošlom Summitu!!!

Način na koji se oni pripremaju vrlo je zanimljiv. Nažalost, političari u mnogim zemljama vjeruju u ove besmislice i bojim se da je jedna od tih zemalja i Velika Britanija. I, sada su neke zemlje uvele funkciju ambasadora za klimu. SAD su odredile Al Gorea, a Britanija je primjerice odredila Davida Kinga za ambasadora za klimatske promjene i oni sada vrlo neprimjetno i tiho putuju po svijetu i lobiraju u zemljama koje bi mogle reći “NE” monstruoznoj namjeri da potpišu klimatski ugovor u Prizu 2015. godine. Globalisti će se daleko bolje pripremiti ovoga puta. U Kopenhagenu ih je Kina neugodno iznenadila kada je odbila potpisati Ugovor, no sada su održani pripremni razgovori s Kinezima. Za sada tome se ozbiljno protive Australija i Kanada točnije njihovi premijeri koji bi do tada mogli biti smijenjeni.

David King je pred Komitetom za zaštitu životne sredine u Donjem Domu parlamenta nedavno bio upitan od strane predsjednika odbora komiteta koji zarađuje 50 tisuća dolara godišnje mimo subvencija koje mu osiguravaju brojne privilegije što ga ne spriječava da sagleda nove prosperitetne izglede u gotovini ako pokaže dovoljno zabrinutosti zbog klimatskih promijena: Ima li zemalja koje nisu na liniji? David King je odgovorio da su to Australija i Kanada dodajući: Ne moraš brinuti za Kanadu, tamo će se Vlada promijeniti, a nova će učiniti što joj se kaže.

Eto kako se vrše pripreme za Klimatski summit u Parizu 2015. koji globalisti vide kao priliku za uspostavu Svjetsku vladu i ponište sve slobode za koje su se ljudi izborili. Ovo je ogroman korak nazad za čovječanstvo i ja nisam ni najmanje siguran da možemo zaustaviti i ovaj Ugovor kao što smo to uradili u Kopenhagenu 2009. Pred nama je žestoka borba u kojoj nitko ne bi smio biti nijemi promatrač.

www.novi-svjetski-poredak.com

Stari patent iz Dallasa koji koristi vodu kao gorivo umjesto nafte. C.H. Garrett, pronalazač iz Dallasa je proveo privatnu demonstraciju patentiranog izuma koji prema njegovim riječima koristi vodu umjesto nafte kao gorivo u motoru sa unutrašnjim sagorijevanjem. Kaže da razlaže vodu pomoću elektrolize u sastavne komponente (plinove), kisik i vodik, a koristi jako zapaljivi vodik kao gorivo u cilindru motora. Model koji je prestavljen je radio sa četiri cilindra za nekoliko minuta demonstracije, prilikom čega su mijenjane brzine i nekoliko puta je upaljen i ugašen kako bi se pokazalo da funkcionira. Garrett je potvrdio kako je motor testiran tijekom 48 sati neprekidnog rada. Pronalazač je potvrdio kako ideja nije novina sama po sebi. Navodi da se sa poteškoćama susreo kada je pokušao da uskladišti jako zapaljivi vodik. Navodeći da je neprilike izbjegao praveći i 'eksplodirajući' plin u istom procesu bez mjesta za skladištenje u kojem bi plamen iz cilindra motora mogao da zahvati uskladišteni plin. Voda, kako navodi se razlaže na svoje komponente plinove prolaskom električne struje kroz vodu preko elektroda potopljenih u vodu. Vodik se nakuplja na negativnom polu, a kisik na pozitivnom. Vodik se miješa sa zrakom i direktno se ubacuje u cilindre, naveo je Garrett. Pronalazač tvrdi kako je radio na ovom uređaju više od osam godina, pomogao mu je njegov otac, Henry Garrett, inženjer prometne signalizacije u gradu Dallasu, izumitelj je sistema prometne signalizacije koja se sada ovdje koristi i koji ima nekoliko patenata na sličnim izumima. Garrett navodi da dodatak elektrolitskog karburatora i instaliranje generatora otprilike duplog kapaciteta u odnosu na normalni su jedine promjene koje je morao da napravi kako bi mogao da pretvori automobil koji sagorijeva naftu u automobil koji sagorijeva vodu! Navodi da posuda za elektrolizu bi mogla da varira u veličini prema motoru koji se koristi, jedna od jedne četvrtine kapaciteta bi bila dovoljno velika za normalni automobil. Tvrdi da trenutno motor pali/starta u svim vremenskim prilikama, eliminirana je opasnost od požara/zapaljenja, izvršeno je hlađenje motora i ispunjene su sve potrebe neophodne za ostvarivanje pune snage i brzine.

C.H. Garrett, Dallas inventor, gave a private demonstration Saturday of a recently patented contrivance which he said substituted water for gasoline as fuel for internal combustion engines. He said it broke up the water by electrolysis into its component gases, oxygen and hydrogen, using the highly explosive hydrogen for fuel in the motor cylinder. The working model operated a four-cylinder engine for several minutes in the demonstration, at varying speeds and with several starts and stops. Garrett said he had operated the engine continuously for more than forty-eight hours. The inventor said the idea itself was not new. He explained that difficulty had been encountered heretofore in attempts to store the dangerously inflammable hydrogen. He claimed to have avoided that trouble by making and exploding the gas in the same process without a storage chamber in which the flames from the motor cylinders might react. Water, he explained, is broken down into its component gases by passage of an electric current through it from electrodes immersed in the water. Hydrogen collects at the negative pole and oxygen at the positive. The hydrogen, Garrett said, is mixed with air and introduced directly into the cylinders.. The inventor said he had been working on the device for eight years, assisted by his father, Henry Garrett, traffic signal engineer for the city of Dallas, inventor of the traffic signal system, now in use here and holder of several patents on such contrivances. Garrett said attachment of the electrolytic carburetor and installation of a generator of about double normal capacity to furnish power for the breaking down of the water were the only changes needed to convert a gasoline burning automobile into a water burner! He said the electrolysis chamber would have to vary in size with the size of the motor used, one of about a quart capacity being big enough for the ordinary automobile. He claimed instantaneous starting in any weather, elimination of fire hazards, cooler motor operation and fulfilling of all motor requirements in power and speed.

Brazilac tvrdi da na litri vode može prevaliti i do 500 km. Ricardo Azevedo iz Sao Paoula izumio je motor koji, umjesto benzina, ide na čistu vodu. Model je nazvao “T Power H2O”. Osim spremnika za vodu, ugradio je i vanjski akumulator, koji proizvodi struju potrebnu za izdvajanje hidrogena iz molekula vode. Novinarima je demonstrirao kako točno motor radi, a kako bi ih uvjerio da doista ide na vodu, prije no što ju je sipao u spremnik motora, popio je gutljaj. “Voda za ovaj motor ne mora biti jako čista. To može biti i obična kišnica ili primjerice voda iz rijeke.”, dodao je ponosni izumitelj. “Velika prednost ovoga motora, koji se pokreće na vodu i hidrogen iz molekula vode, jest u tome što iz auspuha, u konačnici, izlazi samo vodena para, a ne ugljični dioksid kao kod vozila pokretanih na benzin.”, rekao je RT-u inovator. Ricardo, koji tvrdi kako sa litrom vode može prevaliti i do 500 kilometara, nada se da će njegov ekološki prijateljski izum jednoga dana postati uobičajeni prizor na svim cestama planeta Zemlje.
net.hr

Pogledajte fantastičan primjer oživljavanja tradicionalne dalmatinske kuće! Većina građevina u Dalmaciji pripada tradicijskom graditeljstvu u kojem su umijeće gradnje i konstrukcijska rješenja ovisili o znanju kojim je raspolagala određena društvena zajednica. Samouki majstori razvijali su svoja graditeljska umijeća i radili za potrebe svoje obitelji i šire zajednice te iako su u tehnološkom smislu bili amateri, jako su dobro znali kako graditi materijalom što ga ima u prirodi, a da je u konačnici sve s mjerom i maksimalno funkcionalno. Danas je tradicionalna dalmatinska gradnja gotovo u potpunosti izumrla, a zamijenili su je "divlja gradnja" i umjetni građevinski materijali koji dugoročno nisu održivi. Zbog sve većeg negativnog učinka koji imamo na prirodu kao pravo rješenje javljaju se ekološki prihvatljivi materijali koji malo-pomalo postaju ozbiljna konkurencija brzoj neplanskoj gradnji s umjetnim materijalima. Kako u svijetu tako i kod nas sve se češće koriste održivi materijali, što ne čudi s obzirom na to da je upravo ekološka gradnja idealno rješenje za naš Jadran i jedini pravi način gradnje kojim se može očuvati okoliš. Za Hrvatsku je to izuzetno bitno pogotovo ako uzmemo u obzir da je upravo priroda naše najveće i neprocjenjivo blago zbog kojeg turisti svake godine dolaze iz cijelog svijeta i stoga pozdravljamo svaku hrvatsku kuću obnovljenu ekološkim materijalima. Sigurno se pitate kako spojiti tradicionalnu dalmatinsku kamenu gradnju s ekološki prihvatljivim i održivim materijalima? Odgovor na pitanje pronašli smo na otoku Korčuli, točnije u mjestu Lumbardi u novouređenom aparthotelu Lumby, obnovljenom i dograđenom uz pomoć pomno odabranih prirodnih materijala, a u čijoj je gradnji sudjelovalo i hrvatsko poduzeće Zelena gradnja sa svojim asortimanom "zelenih" materijala. Riječ je o kompleksu koji se sastoji od sto godina stare obiteljske kuće i okolnih vrtova na imanju koje su 1960-ih godina kupile Slovenske željeznice. Nekad se prostor kuće koristio kao vila za odmor direktora te su tada na imanju sagrađeni i apartmani za službenike. "U posljednjih desetak godina o imanju i kući nitko se nije brinuo i sve je lagano propadalo i podivljalo, prava vila džungla!" objasnila nam je Tanja Gutenmorgen, nova vlasnica spomenutog Lumbyja. Kao kreativna snaga koja stoji iza čitavog projekta renovacije i gradnje, Tanja nam je ponosno pokazala svoje dalmatinsko imanje na kojem su očuvani i ponovno upotrijebljeni izvorni dijelovi stoljetne kuće te koje je gotovo u potpunosti sagrađeno od ekoloških materijala. Pripreme za ovaj pothvat trajale su više mjeseci, tijekom kojih je Tanja informacije tražila (i pronašla) na bespućima interneta. Osim korisnih podataka o tome kako se obnavljaju stare kamene kuće, Tanja je u svom istraživanju pronašla i tvrtku Zelena gradnja iz Varaždina koju je odabrala za nabavu potrebnih ekoloških materijala. Od materijala Zelene gradnje sagrađen je gotovo cijeli kompleks, a Tanja i voditelj gradilišta Mario Kljufas iz poduzeća Valis d.o.o. istaknuli su izvrsnu suradnju koju su ostvarili s predstavnicima tvrtke uz čiju pomoć su riješili sve nedoumice oko uporabe i rukovanja građom od slame, jute, konoplje i drvenih vlakana. Neizbježna poteškoća na koju nailaze svi koji grade na otoku dostupnost je građevinskih materijala, saznajemo od Tanje. Radove na imanju započeli su u desetom mjesecu 2015. godine, no toliko je bilo posla da je prava gradnja započela tek na proljeće: "Šest mjeseci su trajale samo pripreme prije početka gradnje te smo s izgradnjom počeli u četvrtom mjesecu ove godine". Novi materijali uvijek su izazov pa su građevinari rad s ekološkim materijalima isprva dočekali s negodovanjem. Neizbježno pitanje koje se postavilo bilo je zašto jednostavno ne upotrijebiti stiropor kojim je lako raditi. No ako se uzme u obzir činjenica da kuća mora disati te se tome doda cilj zdrave i ekološke gradnje, sve nedoumice nestaju! Kad je gradnja privedena kraju, zaključak oduševljenih majstora bio je da je čak i lako raditi sa spomenutim materijalima. Voditelj gradilišta Mario Kljufas objasnio nam je sam postupak gradnje. Međukatnu konstrukciju građevinari su izradili od lameliranih drvenih greda na koje su potom smjestili OSB ploče izrađene bez formaldehida. Zvučnu i toplinsku izolaciju u kući predstavlja sloj celuloznih peleta koji je postavljen na nastalu konstrukciju. Preko toga postavljen je ponovno sloj ekoloških OSB ploča koji zamjenjuje standardni plivajući pod i služi kao baza za sve ostale završne slojeve poput drvenog parketa, seljačkog poda, laminata ili nekih drugih materijala koji se upotrebljavaju za podove. Što se tiče pregradnih zidova korišteni su zidovi od slame čija je čvrstoća sve iznenadila zbog raširene ideje da je slama materijal koji je relativno mekan. Za fasadu i krovnu konstrukciju korišteni su drveni paneli koji imaju puno bolja toplinska svojstva i s kojima je bilo jednostavno rukovati, čak i kod izrade baze samog krova. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez tvrtke Zelena gradnja koja je pružila punu podršku izvođačima radova. Važno je naglasiti kako svi materijali odgovaraju najvišim građevinskim standardima i u potpunosti su sigurni. "Sa svim tim materijalima ugodno sam iznenađen, pogotovo brzinom izrade i kvalitetom završnog posla", komentirao je voditelj. Zanimljivo je spomenuti i kako je reagirala zajednica na opsežne radove koji su bili potrebni da se cijeli kompleks obnovi. Za svoje sumještane Tanja je imala samo riječi hvale: "Zajednica je bila jako strpljiva i na tome sam im jako zahvalna. Kad su čuli za ove zelene materijale, podržali su moju ideju i rekli da im se čini kako je to pravi korak naprijed. Čak su bili i ugodno iznenađeni kad su čuli cijene jer postoji neka dogma da je to preskupo. No kad su čuli kako se stari materijali iz kamenih kuća mogu ponovno iskoristiti, reciklirati, izbrusiti i kako im se može opet dati život, shvatili su da to uopće nije skupa priča, nego da ima smisla. Ideja ove kuće je oduševiti druge da se odluče za taj način obnove i da vide da ne treba puno novca kako bi se istaknulo nešto što je već oduvijek bilo lijepo." Prije odlaska Tanja nam je pojasnila zašto smatra da je upravo ekološka gradnja idealno rješenje za naš Jadran istaknuvši da je to možda jedini pravi način gradnje, a da se ne uništava okoliš i ne djeluje previše invazivno. Stav da je upravo taj okoliš neprocjenjiv s obzirom na to da zato ljudi i dolaze u Hrvatsku sa svih strana svijeta uživati u netaknutu prirodu opravdava svaku cijenu za održivu gradnju koju možemo postići ekološkim materijalima. Također je naglasila da je ovaj oblik gradnje i turizma toliko privlačan turistima da je to čak možda jedna konkurentska prednost pred svima drugima koji to nemaju. „Upravo se na ovaj način može nekako istaknuti, biti drugačiji i biti bolji, pa čak i u trendu.“, zaključila je Tanja. Od njegova otvorenja sredinom ljeta pa sve do našeg posjeta početkom listopada, aparthotel Lumby je popunjenih kapaciteta što pokazuje da za našu obalu ima interesa i nakon kraja službene ljetne sezone te da je ekološka gradnja korak u pravom smjeru prema održivom i promišljenom razvoju kako Jadranske obale tako i ostalih dijelova Lijepe naše.Uspješna suradnja ostvarena između vlasnice aparthotela Lumby, izvođača i tvrtke Zelena gradnja lijep je primjer održive ekološke gradnje koji bi trebali slijediti svi koji teže očuvanju okoliša.
www.jutarnji.hr

Najveći drveni neboder na svijetu nalaziti će se u Beču. Prema riječima austrijskih arhitekata koji su zaduženi za projektiranje nove bečke gradske četvrti Aspern u Beču, naredne će godine biti izgrađen najveći drveni neboder na svijetu. U zgradi visokoj 84 metra bit će smješteni hotel, stanovi, restorani, wellness centar i uredi, a troškovi izgradnje se procjenjuju na 65 milijuna eura. Projektantica novog nebodera, Caroline Palfy, kaže da je kao građevinski materijal izabrano drvo upravo zbog njegove koristi po okoliš. "Mislim da je potrebno da svi počnemo razmišljati na drugačiji način. Imamo drvo koje je savršen građevinski materijal. Korišteno je kroz povijest, i jednako savršeno je bilo tada kao što je i danas", rekla je Palfy. Tri četvrtine zgrade bit će načinjeno od drveta, čime će se prema prvim procjenama emisija CO2 smanjiti za 2800 tona. To odgovara svakodnevnoj 40 kilometarskoj vožnji automobilom tijekom 1300 godina. Međutim, najava gradnje novog, drvenog nebodera izazvala je zabrinutost bečkih vatrogasaca, koji zajedno s nadležnim arhitektima najprije žele testirati njihovu ideju. "Svi žele graditi sve veće i veće zgrade. Zgrada visoka 84 metra nije uobičajena za Europu i postoji mnogo stvari koje treba uzeti u obzir. Mi smo uznemireni jer smatramo da je suludo predložiti ovakvu ideju bez razgovora sa svima", rekao je glasnogovornik vatrogasne postrojbe glavnog austrijskog grada Christian Wagner. Dodao je kako se moraju provesti i testiranja o ispravnoj kombinaciji betona i drveta te razviti sigurniji protupožarni sustav.
h-alter.org

Eifellov toranj sa svojim vjetroturbinama je nova ikona industrije obnovljive energije . Američka tvrtka uspješno je u njega uklopila dvije vjetroturbine s vertikalnom osovinom vrtnje u okviru programa obnove jedne od najvećih znamenitosti Pariza. Američka tvrtka Urban Green Energy (UGE) objavila je kako te dvije vjetroturbine mogu osigurati oko 10.000 kilovata struje godišnje, što odgovara struji koju potroši tijekom godine komercijalni dio prvog kata na tornju. Prema tvrtki dvije su turbine gotovo nečujne, a obojane su u boju tornja pa ih se teško razlikuje od metalne konstrukcije samog tornja.Lokacija turbina na visini od 120 metara omogućava optimalno iskorištavanje stalnih vjetrova. Vertikalne osovinske turbine proizvode manje struje od klasičnih, no dizajnirane su za gradska područja u kojima su vjetrovi manje predvidljivi i često mijenjaju smjer. U okviru programa obnove Eiffelova tornja ugrađena su i štedljiva LED svjetla i solarni grijači te postrojenja za iskorištavanje kišnice.
www.slobodnadalmacija.hr

Ova kuća izgleda kao da balansira na stijeni. Smještena je na litici te ima pogled na prelijepo prirodno okruženje švedskih krajolika, ali on nije za one koji se boje visine. Kuća kubične forme u blizini Stockholma djelo je arhitektonske firme Trigueiros Architects koja je ovaj objekt osmislila tako da izgleda kao da balansira na stijeni. Međutim, sigurnost njene konstrukcije nije uzdrmana kao što se to čini na prvi pogled jer je ona oslonjena na potporne stupove koji su pritom i omogućili da se iz unutrašnjosti stekne utisak da ona lebdi. Ovaj trik omogućio je i sjajan pogled ka prirodi koja je ispresjecana brojnim vodenim površinama.  Prilaz kući, sa zadnje strane, organiziran je suptilnije i kući se pristupa preko ne tako dramatično uređene kaskadne staze. Prednjim dijelom kuće, koji kao da lebdi iznad stijena, dominira prostrana terasa, na koju se stupa iz dnevnog boravka. Zidovi su potpuno transparentni, tako da se u preljepom pogledu može uživati i iz unutrašnjosti kuće. Interijer kuće karakteriše otvoren plan kao i čiste i jednostavne linije, piše The Spaces. Sveden ali udoban unutrašnji prostor oblikovan je u kombinaciji crne boje i svijetlih tonova. Znatna količina bijele boje, zajedno s hrastovim podom i elementima izvedenim u drvetu, daje kući prijatnu atmosferu koja je u skladu s prirodom – koja je zapravo primarni ukras ovog doma. Još jedna pogodnost koju nudi ova kuća je direktan pristup plaži ukoliko želite da se povremeno prizemljite. Kuća se trenutno nalazi na prodaji, a budući vlasnik će moći da uživa u njoj ako je spreman da izdvoji 950.000 eura. Spremni?
www.gradnja.rs

Za sufinanciranje eko vozila prijavio se više od 200 tvrtki. Na Javni poziv za sufinanciranje nabave energetski učinkovitih vozila, kojeg je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio 20. lipnja, prijavilo se više od 200 hrvatskih tvrtki. Međutim, samo je njih 127 dobilo 13 milijuna kuna za ukupno 506 vozila. Prema tome, moći će se sufinancirati kupnja 286 električnih bicikala (1,2 mil. kuna), 122 električna vozila (8,6 mil. kuna), 29 vozila N1 kategorije s pogonom na stlačeni prirodni plin ili ukapljeni prirodni plin (oko dva mil. kuna) te 69 vozila L kategorije (oko mil. kuna). Iz Fonda naglašavaju da je u 2017. godini u Hrvatskoj registrirano 277 električnih osobnih vozila, a rezultati ovih javnih poziva pokazuju da će se ta brojka barem udvostručiti. Uz prvi poziv ove godine koji je bio namijenjen građanima za sufinanciranje eko vozila, Fond planira do kraja godine objaviti i Javni poziv za sufinanciranje punionica vozila na električnu energiju, objavio je Jutarnji list.

Kreće nova runda ekopoticaja za tvrtke!
Na raspolaganju će biti 13 milijuna kuna, iznos poticaja bit će do 40 posto cijene vozila, a nabavljati se može jedno ili više vozila. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sutra će objaviti javni poziv za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila za trgovačka društva, obrtnike, jedinice lokalne i regionalne samouprave, tijela državne uprave te ostale proračunske i izvanproračunske korisnike. Na raspolaganju je ukupno 13 milijuna kuna koji će se dodijeliti putem subvencija, odnosno financijskih pomoći. Iznos poticaja bit će do 40 posto cijene vozila pa će se tako za nabavu od pet do 15 električnih bicikala moći dobiti do 5000 kuna po biciklu, a za električne skutere, motocikle i četverocikle na struju do 20 tisuća kuna. Do 40 tisuća kuna dostupno je za plug-in hibridne automobile te vozila N1 kategorije s pogonom na stlačeni prirodni plin ili ukapljeni prirodni plin. Za električne automobile na raspolaganju je i do 80 tisuća kuna, a za vozila kategorije N2, N3, M2 ili M3 do čak 400 tisuća kuna. Nabavljati se može jedno ili više vozila, ali neovisno o kombinaciji koju odaberu korisnici će maksimalno moći dobiti do 400 tisuća kuna. Uz prijavni obrazac, ponudu za vozilo te njegove tehničke karakteristike, treba priložiti i dodatne potvrde i izjave, ovisno o tome javlja li se na natječaj tvrtka ili jedinica lokalne samouprave. Sredstva će se odobravati prema redoslijedu primanja, dok se prijave šalju preporučenom poštom, a mogu se dostaviti i osobno u pisarnicu Fonda. S tvrtkama čiji zahtjevi udovoljavaju uvjetima poziva te su predani u sklopu raspoloživih 13 milijuna kuna, sklopit će se ugovor, a kupnju treba realizirati u roku od 12 mjeseci.

Za što se sve mogu dobiti poticaji:
električni bicikli - do 5000 kuna, komada min. 5 - max. 15
električna vozila L1-L7 kategorije - do 20.000 kuna
vozila kategorije M1 i N1 s hibridnim plug-in pogonom - do 40.000 kuna
vozila kategorije N1 s pogonom na SPP i UPP - do 40.000 kuna
vozila kategorija M1 i N1 s električnim pogonom - do 80.000 kuna
vozila kategorije N2, N3, M2, M3 s električnim, plug-in hibridnim pogonom, pogonom na SPP ili UPP - max. 400.000 kuna
www.jutarnji.hr

Zašto sam skeptičan na koncept “globalnih klimatskih promjena”? Dr. Patrick Moore je bio suosnivač i vođa Greenpeacea tijekom 15 godina. Bio je predvodnik internacionalnog pokreta za očuvanje okoliša kroz 40 godina. Ovo je njegov pogled na fenomen globalnih klimatskih promjena – danas: Ja sam skeptičan da su ljudi glavni uzrok klimatskih promjena i da nam predstoji katastrofa u bliskoj budućnosti. Nema znanstvenog dokaza ove hipoteze, a kažu “debata je gotova” i “znanost je rekla svoje”. Moj skepticizam počinje upravo na toj sigurnosti “vjernika” da mogu predvidjeti globalne promjene s kompjutorskim modelom. Cijeli temelj za scenarij propasti zbog klimatskih promjena je hipoteza da povećanje ugljičnog dioksida zbog emisije iz fosilnih goriva će ugrijati Zemlju do nezamislivih temperatura. Zapravo, Zemlja se zagrijava postupno zadnjih 300 godina, od kraja Malog ledenog doba, davno prije masovnog korištenja fosilnih goriva. Prije Malog ledenog doba, tijekom srednjevjekovnog toplog razdoblja Vikinzi su kolonizirali Grenland i New Foundland – kada je bilo toplije nego je danas. I tijekom Rimljana bilo je toplije, davno prije nego su fosilna goriva revolucionalizirala civilizaciju. Ideja da će biti katastrofično kada ugljični dioksid naraste i prosječna globalna temperatura se povisi za par stupnjeva je apsurdna. Nedavno je “Međuvladin panel o klimatskim promjenama” (“Intergovernmental Panel on Climate Change” – IPCC) najavio po tko zna koji put da smo osuđeni na propast ako ne reduciramo emisiju ugljičnog dioksida na nulu. To znači ili reducirati populaciju na nulu ili se vratiti 10.000 godina unatrag prije nego je ljudska rasa počela krčiti šume zbog poljoprivrede. Ta predložena kura je gora nego prilagodba toplijem svijetu – ako je uopće riječ o tomu. Po svojoj konstituciji IPCC je u beznadnom sukobu interesa. Njegov mandat je uzeti u obzir samo ljudski uzrok globalnog zatopljenja, ne i mnoge prirodne uzroke promjene klime milijardama godina. Mi ništa bolje ne razumijemo prirodne uzroke klimatskih promjena Gore-Global-Warming-Liesnego što razumijemo ljudski udio. Ako IPCC ne bi našao da su ljudi uzrok klimatskih promjena ili bi pronašao da je zatopljenje više pozitivna nego negativna stvar – ne bi bilo potrebe za postojanjem IPCC pod sadašnjim mandatom. Kako bi preživjeli, oni moraju biti na strani apokalipse. IPCC bi trebao ili proširiti mandat na sve uzroke klimatskih promjena ili bi trebao biti raspušten. Klimatske promjene su postale snažna politička snaga iz puno razloga. Prvo, ona je univerzalna: rečeno nam je da je sve na Zemlji ugroženo. Drugo, priziva najsnažnije ljudske motivatore: strah i krivnju. Vozeći svoj auto na fosilna goriva, mi se bojimo da ubijamo svoju buduću unučad i osjećamo se krivima zbog toga. Treće, postoji snažna usklađenost interesa između elite koja podržava klimatološku “priču”.

– ekolozi šire strah i prikupljaju donacije
– političari se čine da spašavaju Zemlju od propasti
– mediji imaju mogućnost za senzacije i sukobe
– znanstvene institucije dobivaju milijarde subvencija, otvaraju nove odjele i potpaljuju zastrašujuće scenarije
– biznis želi izgledati “green” i dobiva ogromne javne subvencije za projekte koji bi inače bili ekonomski gubici (kao vjetroelektrane i solarna polja)
Četvrto; ljevičari vide klimatske promjene kao savršen način za redistribuciju bogatstva od industrijskih zemalja prema zemljama u razvoju, te prema UN birokraciji. Dakle, kažu nam da je ugljični dioksid toksičan, zagađivač koji se mora ograničiti – a zapravo je bezbojni plin, bez mirisa i okusa, najvažnija hrana za život na Zemlji. Bez ugljičnog dioksida, ispod 150 dijelova na milijun sve biljke bi izumrle.

Emisija ugljičnog dioksida spašava planet
Zadnjih 150 milijuna godina ugljični dioksid je pao sa 3.000 na oko 280 dijelova na milijun, prije industrijske revolucije. Ako se taj trend nastavi, razina ugljičnog dioksida će biti preniska da održava život na Zemlji. Korištenje fosilnih goriva i raščišćavanje zemlje za usjeve je podiglo razinu ugljičnog dioksida s najnižih u povijesti Zemlje na 400 danas. Sa 400 dijelova na milijun, svi naši prehrambeni usjevi, šume i prirodni ekosustavi su još uvijek na dijeti izgladnjivanja što se tiče ugljičnog dioksida. Optimalna razina ugljičnog dioksida za rast biljaka, uz dovoljno vode i hranjiva je oko 1.500. Gotovo 4 puta više nego danas. Staklenički uzgajivači upumpavaju ugljični dioksid u staklenike da bi povećali prinose. Farme i šume će bolje rasti ako će rasti ugljični dioksid. Nema dokaza da je povećanje ugljičnog dioksida odgovorno za zatopljenje Zemlje tijekom zadnjih 300 godina. Nije bilo značajnog zagrijavanja u 18 godina kada smo emitirali 25% svega emitiranog ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid je bitan za život na Zemlji i biljke bi ga željele više. To treba naglasiti našoj djeci.

Slava ugljičnom dioksidu
Sljedbenici IPCC su nam dali viziju svijeta koji umire zbog emisije ugljičnog dioksida. Ja kažem da bi Zemlja bila beživotnija bez ugljičnog dioksida, a više CO2 će biti pozitivan faktor u hranjenju svijeta. Trebali bismo slaviti ugljični dioksid. Prvi kontraargument će biti “prodao se” lobiju zagađivača. Na žalost, neće biti opovrgavanja izrečenih tvrdnji. Obični čovjek nije stručnjak da bi mogao procijeniti sve to što plasiraju kao znanost. Ono što s vremenom nauči je da je sve zbog novca. I medijima prestane vjerovati. Ako nešto gura bogata elita (a mediji su u njihovom vlasništvu), onda postane podozriv. Nitko ne voli vidjeti oblake zagađenja. U krajnjoj liniji trujemo se. No kada jedna ekipa iz toga napravi sebi biznis, onda počinje sagledavati i drugu stranu. I vidi da ga lažu. Da igraju na naše emocije. Vidi se da nije tako kako nas uvjeravaju. Na žalost, neće biti opovrgavanja izrečenih tvrdnji. Obični čovjek nije stručnjak da bi mogao procijeniti sve to što plasiraju kao znanost. Ono što s vremenom nauči je da je sve zbog novca. I medijima prestane vjerovati. Ako nešto gura bogata elita (a mediji su u njihovom vlasništvu), onda postane podozriv. Nitko ne voli vidjeti oblake zagađenja. U krajnjoj liniji trujemo se. No kada jedna ekipa iz toga napravi sebi biznis, onda počinje sagledavati i drugu stranu. I vidi da ga lažu. Da igraju na naše emocije. Vidi se da nije tako kako nas uvjeravaju.

Neki naglasci:
* glavni dokaz alarmista je statistička krivulja “hokejske palice”, gdje su lažirani i poduplani podaci – izostavljeni su srednjevjekovno toplo razdoblje i malo ledeno doba – pa je 1000 godina ravna crta, a strma zadnjih 100 godina – znanstvena prijevara
* pogrešno istraživanje stakleničkog efekta da će udvostručenjem CO2 povećati se temperatura za 5 stupnjeva – kasnije ponovljeno istraživanje dalo rezultat 0,22 stupnja
* pred 4 milijarde godina CO2 je bilo 80%, dok je danas 400 dijelova na milijun (0,04%) – taložio se u oceane
* smatra se da cca ispod 220 biljke neće moći obavljati fotosintezu i život će stati
* biljke upijaju CO kroz puči na donjem dijelu listova
* fosili biljaka pred 12.000 godina pokazuju da kad je klima toplija više je CO2, kad je hladnija manje CO2 (odnos uzroka i posljedica je obrnut od onog kako nas uvjeravaju: povećanje CO2 je posljedica, a ne uzrok zatopljenja)
* topivost CO2 u oceanu je veća ako je voda hladnija i više ga se upija (odnosno isparava u atmosferu ako je voda toplija)
* kruženje CO2 u prirodi: sunce zagrijava oceane oko ekvatora – voda isparava i oslobađa CO2 – pasatni vjetrovi ga otpuhuju na sjever i jug – kada dođe u doticaj s hladnijom vodom ocean apsorbira CO2 (tako kruži 90 giga tona godišnje)
* alarmisti neprimjetno zamjenjuju originalni termin “globalnog zatopljenja” s terminom “globalne klimatske promjene” – pojave hladnih zima nisu odgovarale zagovornicima globalnog zatopljenja pa su promijenili priču: da je zahlađenje zapravo posljedica globalnog zatopljenja (?)
* na Pacifiku vlada 60-godišnji ciklus – struja pod imenom pacifička dekadna oscilacija (PDO) – na sjevernoj polutki 30 godina ocean kruži u smjeru kazaljke na satu, zatim suprotno
* na Arktiku (sjeverni pol) se led ne topi zbog toplijeg zraka nego ga otapa toplija voda – od 1977 do 2008 kroz Beringov prolaz je dotjecala topla voda pa se količina leda polako smanjivala
* to se razdoblje baš poklapa s početkom satelitskih promatranja (1979) koja je pokazala kako se količina leda smanjuje
* u travnju 2008 se PDO okrenuo i godinu dana potom ledeni pokrov na Arktiku je bio deblji nego 2007 i dalje se deblja (izuzev godine s el-Ninjom). Iz satelita se vidi dokle doseže ledeni pokrov na otvorenom moru, ali ne i debljina leda.
* je bilo puno više leda nego su tvrdili jer su ga vjetrovi i struje odgurali prema Kanadi i Grenlandu, no led je bio dvostruko deblji – švedski ledolomac se teško probio iako se prije 4-5 puta vraćao sa sjevernog pola bez problema – mediji prešutjeli kapetanove riječi
* CO2 upija sunčevu svjetlo kroz uzak spektar, dok vodena para upija široke pojase – količina vodene pare je 30.000 na milijun, dok je CO2 400 na milijun (skoro 100 puta manje), tj. učinak oko 1%, dok je vodene pare 95%. Ljudi su odgovorni za 4% od tih 1%, što je zanemarivo
* efekt zasićenosti: kada bi se udvostručila emisija CO2 (iako nemamo toliko fosilnih goriva, a većinu bi apsorbirao ocean), povećanje temperature bi bilo 0,2 stupnja jer bi se dosegao maksimum zasićenosti – učinak nije linearana već je logaritamska krivulja koja brzo stagnira
* topivost CO2 u vodi: na temperaturi vode od 5 stupnjeva će se rastopiti 3g CO2, no ako je voda na 25 stupnja tada samo 1,5g
* u zadnjih 100 godina je pojačana sunčeva aktivnost koja je povisila temperaturu oceana za 1 stupanj, zbog čega je CO2 prešao iz oceana u atmosferu
* malo ledeno doba u 17.stoljeću je počelo kada je nestalo sunčevih pjega
* više sunčanih pjega označava jaču sunčevu aktivnost i solarni vjetar – pa se pojača magnetosfera oko Zemlje – više odbija kozmičko zračenje – manje je oblaka
* suprotno daje više oblaka koji blokiraju sunčevu svjetlost i hlade Zemlju
* ako je toplije – više vlage – više oblaka – hlađenje – opada vlaga – manje oblaka – zagrijavanje (ciklus se izmjenjuje a sunce je kontrolni mehanizam)
* ako se količina oblaka poveća za 1%, Zemlja se ohladi za 1 stupanj – ako se količina oblaka poveća za 4%, nastaje ledeno doba
* astrofizičari kažu da je sada slaba solarna aktivnosti i da nas čeka isti scenarij koji se dogodio u 17. stoljeću kao malo ledeno doba – slijedećih 25-30 godina ćemo ući u hladno razdoblje zbog 2 razloga: sunčeva aktivnost ulazi u slabiju fazu plus to što PDO neće donositi toplu vodu, pa će se sjeverna polutka ohladiti – ta kombinacija nije dobra
* posljedica zbog smanjenja proizvodnje hrane će biti glad, za što bi se političari trebali pripremiti a ne brinuti o CO2
* CO2 zapravo pospješuje proizvodnju hrane – biljakama bi trebalo 3 puta više CO2 nego ga ima danas
* od 1910 rasla temperatura do 1940 (PDO se tada okretao), od kada je bilo hladnije i klimatolozi su rekli da idemo prema novome ledenom dobu, do čega nije došlo zbog okretanja PDO 1977 – sada ti isti znanstvenici tvrde da je u tijeku globalno zatopljenje koje će biti dramatično i katastrofično
* 2008 se PDO okrenuo, no sunčeva svjetlost je bila 2002 maksimalna i u opadanju, pa gobalnog zatopljenje nema od 2002 iako su ljudi ispustili 450 milijuna tona CO2
* pogrešno mjerenje prosječene globalne temperature
* prvo: broj mjeriteljskih postaja – krivulje prosječne temperature porasle između 1980 i 1990 – jer broj mjeriteljskih postaja pao sa 15.000 na 6.000 (danas 1.500) – raspao se SSSR i postaje su u hladnom Sibiru većinom zatvorene – broj postaja u hladnim krajevima Zemlje se promijenio/smanjio u odnosu na toplije krajeve
* drugo: urbani efekt – meteorološke postaje su obično u blizini velikih gradova ili već usred velikih gradova koji se ubrzano šire – 90% postaja je na kopnu iako kopno čini samo 30% površine Zemlje
* treće: krivi smještaj postaja – 54% postaja je na aerodromima s golemim pločama zagrijanog asfalta, a nekada su čak termometri smješteni tik iza ispuha mlaznih motora
* Olaf Palme, švedski premijer je igrao tenis s Bertom Bolinom (profesor meteorologije i osnivač IPCC) i očajnički tražio novi porezni izvor – nije mogao povećati postojeće visoke poreze – Bolin mu predložio da uvede porez na CO2 – tako je počelo promicanje tvrdnje kako ljudi uništavaju svijet ispuštajući CO2
* tvrdnja da ljudi emisijom CO2 uzrokuju globalno zagrijavanje je samo način da političari uzmu ljudima novac
* sve više profesora koji su bili alarmisti postaju skeptici – ali stav promijene tek kada odu u mirovinu i više im plaće ne ovise o političarima
* većina znanstvenika koja i dalje gradi karijeru ne usuđuje se reći istinu da ne izgube financiranje i posao
* EU birokracija (koja nije izabrana demokratskim putem) sklona je ljevici jer je klimatski alarmizam pokrenula ljevica – daju ogroman novac nevladinim udrugama kako bi vodile propagandu o klimatskim promjenama
* Ako bogata elita nešto gura, onda treba podržavati suprotno. Jer oni se nisu obogatili zato što su bili plemeniti ljudi, nego su iskoristili druge ljude obmanama i lažima.
* Uz Kinseyeva istraživanja seksualnosti na temelju iskaza seksualnih prijestupnika, uz ludost gender ideologije, uz katastrofičnost prenapučenosti od koje je ostala samo bijela kuga i slavljenje ubijanja nerođenih, evo nam još jedne revolucije liberala i ljevičara za razotkriti – dioksid revolucija.
croative.net

RAZINE CO2 SU OPASNO NISKE NA NAŠEM PLANETU
Optimalna razina od 800-1200 ppm bi potaknula pošumljavanje, ozelenjavanje i veće prinose hrane.Koji planet zvuči kao bolje mjesto za život: onaj koji je pun biljaka i drveća i divljih životinja i biološke raznolikosti s dovoljno hrane, ili hladan i neplodan bez hrane sa sve manjom populacijom? Ako ste poput većine ljudi, bez oklijevanja biste odabrali prvu opciju. Međutim, ako ste Carl Zimmer iz New York Timesa, drugi scenarij je taj koji vam je neobjašnjivo privlačan. Na takav način razmišlja globalistička elita i establišment. On je napisao je da “porast razine CO2 čini svijet zelenijim, ali tu nema mjesta slavlju”. Nema li? Reforestacija, ozelenjavanje i veća proizvodnja prehrambenih proizvoda nisu razlog za slavlje? Nažalost, postoji mnogo neznanja koje pluta oko teme ugljičnog dioksida i onoga što se događa u okolišu. Alarmisti klimatskih promjena nasilno promiču priču da je ugljik loš za planetu toliko dugo da je zastrašujuće lagano da mainstream mediji proguraju takav smiješni pogled na svijet. Ljudi čitaju priče poput Zimmerove i jednostavno kimaju glavom i slažu se jer misle da bi onima kojima brinu za planet trebalo vjerovati – nemojte zaboraviti činjenicu da nam temeljna znanost govori drugačije. Renomirani ekolog Patrick Moore ubbrzo je iskritizirao članak, prozivajući naširoko spominjani citat “lošom šalom”. On smatra da svijetu trenutačno nedostaje ugljičnog dioksida u usporedbi sa geološkim epohama u prošlosti. Objasnio je zašto smatra da je optimalna koncentracija od 800 do 1200 ppm ugljičnog dioksida, ukazujući na to da su prinosi sadnje usjeva poboljšani u staklenicima u koje je upumpavam ugljikov dioksid. Zašto bi itko koristio staklenik ako je ugljični dioksid zapravo loš? On je na Twitteru objavio: “Pokušajte ispričati vlasniku staklenika da je prinos zbog više koncentracije CO2 u stakleniku “mali”. Oni će vam se smijati jer će imati 25-80% veći prinos.” Razina CO2 mora biti viša, a ne niža. Biljke jednostavno ne mogu preživjeti bez ugljičnog dioksida, koji je već na opasno niskoj razini u atmosferi. Ako bi se današnje razine udvostručile, naš bi se planet preporodio, s kišnim šumama koje bi procvjetale i sa pustinjama u kojima bi počele rasti šume. To bi dovelo do bogatije i veće opskrbe hranom, bolju samodostatnost i uspješnog života. Ugljični dioksid je bitan za život, a biljke ga koriste ne samo za disanje, već i za sintetiziranje medicinskih molekula poput vitamina C, kurkumina i kanabdiola. On nije naš neprijatelj kojeg su stvorili oni koji ne znaju ništa bolje. Evo što bi se doista moglo dogoditi ako ne bismo imali ugljični dioksid na našem planetu: Biljke bi umrle, naš lanac opskrbe hrahom bi se urušio, a ljudi bi izumrijeli. Oni koji vode rat protiv ugljika ili su sasvim bez cilja i dokaza, zaslijepljeni pohlepom jer stoje uz profit kojeg im donosi neko rješenje globalnog zagrijavanja, ili jednostavno žele da svi umru.
NoviSvjetskiPoredak.com