Administrator

    Administrator

    Drveni neboderi niču u Stockholmu na podijumu od šperploče. Švedski glavni grad će u skorijoj budućnosti dobiti potpuno novi kvart. Ali umjesto da ruše stara betonska zdanja i zidaju nova, švedske vlasti odlučile su da na otoku Sodermalm izgrade dva niza drvenih zgrada jedan iznad drugog. Ako nema dovoljno mjesta za gradnju, nadgradnja je uvijek u opciji. Pogotovo ukoliko je od drveta! Naime, kvart Masthammen će u potpunosti biti napravljen od drveta i činiti će ga 31 neboder sa po 25 do 35 katova i ukupno 3.000 stanova. Iza ovog ambicioznog projekta stoji studio Anders Berensson Architects. Blokovi stambenih zgrada smješteni u donjem nivou, gde će svoje mesto naći i veliki poslovni i komercijalni prostori. Svi oni će imati nesmetan izlaz na ulicu, trgove i more. Međutim, najzanimljiviji dio projekta biti će podignut iznad toga. Na krovove donjih zgrada biti će postavljen podijum od špera, kao zajednička baza svim drvenim građevinama. Zahvaljujući njemu će sve zgrade u kvartu biti povezane, a osim toga će imati i ulogu prave zelene oaze. „Masthammen se nalazi u dolini između tri brda. Zbog toga smo odabrali da napravimo javni park na svim krovovima donjeg grada i povežemo ih mostovima. Krovovi i mostovi formiraju veliki javni pejzaž koji povezuje sve staze na šetalištima koje već postoje na istočnom Sodermalmu. Na ovaj način pravimo istočni Sodermalm lakšim i ljepšim za šetnju“, izjavio je Anders Berensson. Portal Treehuger ističe da se do sada niko nije usudio da napravi tako visoke i uske zgrade od drveta poput onih koje se planiraju u Masthammenu. To znači da će tijekom gradnje projektantski tim morati da savlada brojne izazove i da se posebno pozabavi mjerama za zaštitu od požara i jakog vjetra. Iz studija poručuju da će se pri izgradnji kompleksa oslanjati na nove tehnike gradnje i inovativne materijale kakav je CLT. Drvo oslobađa najmanje ugljik-dioksida od svih materijala koji se danas koriste u građevinarstvu, što je i osnovni razlog zašto ga Šveđani sve više koriste na gradilištima u svojoj zemlji. Da li će projektanti uspjeti da se uhvate u koštac sa svim izazovima koje nosi ovaj ambiciozni održivi projekt ostaje još da se vidi.
    www.gradnja.rs

     

    HD Masthammen 750 1

    HD Masthammen 750 2

    HD Masthammen 750 3

    HD Masthammen 750 4

    HD Masthammen 750 5

    Kada se čuje ime Kalašnjikov, svi prvo pomisle na naoružanje, preciznije jurišna puška AK-47 koja je stekla svjetsku slavu kao najbolja. No, ta ruska kompanija odlučila je upustiti se u nove poduzetničke i inženjerske pothvate pa je ovaj tjedan iznenadila svjetsku javnost na vojnom sajmu “Army-2018” u Moskvi predstavljajući svoj novi proizvod: električni automobil Kalašnjikov CV-1. Nije riječ o borbenom, nego o civilnom vozilu, da ne bude dvojbe. Pokazujući svoj novi proizvod, u kompaniji nisu krili da su ga dizajnirali prema jednoj od ikona Sovjetskog Saveza, automobila Iž koji je dolazio iz tvrtke Moskvič. Takvih se automobila tih godina znalo vidjeti i na cestama bivše Jugoslavije, a ostali su zapamćeni po golemoj potrošnji goriva pa je to vozilo ušlo i u žargon: za pijanca se znalo reći “pije k’o Moskvič”. Stekao je filmsku slavu jer je dobio ulogu u legendarnom “Balkanskom špijunu” gdje Ilija Čvorović odgovara svojoj kćeri: “A koji je to auto bolji od Moskviča?” CV-1, što zvuči kao da dolazi iz “Ratova zvijezda”, ima bateriju od 90 kilovatsati koja mu omogućava, tvrde u kompaniji, da vozi bez dodatnog punjenja 350 kilometara. Baterija je, navode u kompaniji, pogonjena revolucionarnim pretvaračem dimenzija 50x50x100 i težine 50 kilograma, koji razvija kapacitet od 1,2 MW i koji je njihov izum. Zbog toga CV-1 ubrzava od 0 do 100 kilometara na sat samo šest sekundi. Nije poznato je li ih Čvorovićeva izjava potaknula na sljedeće razmišljanje, ali Sofija Ivanova, glasnogovornica Kalašnjikova, za RBC News je izjavila da je riječ o vozilu koje se kani nadmetati s Teslom jer je “trenutačno uspješan projekt”. Na RBC-ju su bili malo zajedljivi pa su gospođi Ivanovoj zamjerili što im nije navela niti jednu specifičnu prednost koju CV-1 ima pred Teslinim vozilima (ne spominju Rimca). Kad je riječ o dizajnu, razvidno je da CV-1 ima ozbiljnih problema, osim ako ne računa na tržište sovjetonostalgičara, a to je ipak uzak krug ljudi. Ni Rusi nisu pretjerano oduševljeni novim vozilom pa su na Facebook stranici Kalašnjikova komentari bili u rasponu od “kibernetički punk” od “Iž-zombi”. Prelazak na područje električnih vozila novi je iskorak kompanije Kalašnjikov koja svoje znanje želi preliti u proizvode opće potrošnje: jer, robna marka tvrtke je globalno snažna. Samo im još trebaju proizvodi koji će biti kvalitetni kao i jurišna puška. Naime, kompanija je dosad izbacila na tržište svoju liniju odjeće te brojne druge proizvode, od kišobrana do navlaka za mobilne telefone.
    (jutarnji.hr)


    Kalašnjikov CV-1 je ruski odgovor na Tesline električne automobile
    Ruska kompanija Kalašnjikov je predstavila svoj električni automobil retro izgleda za koji tvrdi da predstavlja odgovor na Tesline električne automobile, javlja BBC. Kompanija koja stoji iza poznate automatske puške AK-47 predstavila je plavi prototip pod oznakom CV-1 na događaju održanom nedaleko od Moskve. Automobil je inspirisan izgledom hatchbacka iz sovjetske ere koji se proizvodio sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Podsjetimo, kompanija Kalašnjikov je ranije bila ismijavana zbog novog borbenog robota "mali Igor". Saopćeno je da CV-1 posjeduje mnoštvo "kompleksnih sistema" te tehnologiju koja će kompaniji omogućiti da bude "rame uz rame sa svjetskim proizvođačima električnih automobila poput Tesle". Također, dodaje se da će automobil nakon završetka razvoja imati maksimalnu brzinu nekoliko puta veću u odnosu na aktuelnu te da će moći preći 350 km s jednim punjenjem baterije. Informacija o cijeni zasad nema. Čelnici Kalašnjikova traže načine da brend krene u drugom pravcu te je nedavno pokrenuta linija odjeće i ličnih predmeta, od kišobrana pa do maskica za mobitele. Međutim, odluka za proizvodnju električnog automobila je izazvala pomiješane reakcije u Moskvi, a kada je riječ o izgledu, jedni smatraju da izgleda poput zombija, dok drugi tvrde da je veoma zanimljiv. Nešto ranije je Kalašnjikov predstavio Igoreka (malog Igora), robota visokog četiri metra i teškog 4,5 tona. Njime upravlja čovjek, a može se koristiti u izgradnji i borbi. U vrijeme kada roboti postaju sve manji i "pametniji", Igorek je postao predmet ismijavanja. Ipak, najavljeno je da će poboljšana verzija robota biti predstavljena 2020. godine.
    www.klix.ba

    9 milijardi dolara vrijedna sunčana elektrana uskoro kreće s radom. Kompleks Noor nije ime futurističke svemirske postaje, ali je budućnost. Radi se o najvećoj solarnoj elektrani na svijetu koja koristi koncentriranu sunčevu energiju, a gradi se, zapravo dobrim dijelom je već izgrađena, u marokanskoj pustinji, nedaleko grada Ouarzazate. Prva faza, Noor 1, u pogonu je od veljače 2016. godine, dok su druge dvije faze u završnim etapama i trebale bi započeti s radom do kraja ove godine, piše CNN. Primjera radi, samo Noor 3 ima 7400 zrcala, od kojih je svako približne veličine teniskog terena. Ukupni kapacitet Noora iznosit će 580 megawatta, što ujedno znači i da će ovo biti uvjerljivo najveća solarna elektrana koja za prikupljanje sunčeve energije ne koristi fotoćelije, već zrcala. Kada cijeli kompleks bude dovršen, u njemu će se proizvoditi dovoljno električne energije za opskrbu 1,1 milijuna ljudi, a procjenjuje se i da će emisije ugljikova dioksida (CO2) smanjiti za 760 tisuća tona godišnje. Radi se o sofisticiranoj tehnologiji koja, iako je skuplja za izgradnju, dugoročno postaje isplatljivija jer omogućuje pohranu energije za noći te oblačne dane. Zrcala privlače sunčevu svjetlost i zagrijavaju tekućinu od otopljene soli, koja zatim u kombinaciji s vodom doseže 400 stupnjeva, a od toga dobivena para pokreće turbinu i tako generira električnu energiju. Vrijednost cjelokupnog projekta, prema The Guardianu, iznosi devet milijardi dolara, a u financiranje su se, između ostalih, priključili i Svjetska banka, Europska investicijska banka te Fond za čistu tehnologiju. Maroko se s Noorom svakako upisao na svjetsku kartu suvremenog i inovativnog korištenja obnovljivih izvora energije. Što više investirate u ove tehnologije, one postaju jeftinije i pristupačnije - objasnio je jedan od inženjera koji radi na projektu, Tariq Bourquouquou. Trenutno se Maroko gotovo u potpunosti oslanja na uvezena fosilna goriva, koja danas zadovoljavaju 97 posto njihovih energetskih potreba, no ti bi se omjeri uskoro mogli početi značajno mijenjati. Naime, kako piše The Guardian, ova sjevernoafrička država planira do 2020. godine 42 posto svoje energije generirati iz obnovljivih izvora, a još deset godina dalje u budućnosti namjeravaju u potpunosti preokrenuti omjere te više od pola (52 posto) energije dobivati iz obnovljivih izvora. Kompleks Noor ovdje će sigurno igrati važnu ulogu. Maroko je stoga jedan od afričkih lidera u iskorištavanju čiste energije, a budući da se upravo u Sjevernoj Africi nalazi ogromni potencijal za prikupljanje i iskorištavanje solarne energije, nadajmo se da će uskoro dobiti i pozitivnu konkurenciju.

    novac.jutarnji.hr


    Pogled u gigantsku solarnu elektranu u Maroku koja će jednog dana dobar dio EU opskrbljivati električnom energijom
    U golim pustinjskim predjelima Maroka, punim dubokih brazgotina raspucale zemlje, nalazi se golema, najveća na svijetu solarna elektrana, puštena u pogon početkom ove godine. U bliskoj budućnosti mogla bi energijom snabdijevati dobar dio Europe. Stotine zakrivljenih zrcala, svako veličine autobusa, poredana su u linije i pokrivaju 1,4 milijuna kvadratnih metara pustinje, odnosno područje veličine 200 nogometnih terena, piše BBC. Masivni kompleks nalazi se na vječno sunčanom području u podnožju planina smještenih 10 kilometara od grada Ouarzazate – grada poznatog pod nadimkom vrata u pustinju. S oko 330 sunčanih dana godišnje, mjesto je za ovu namjenu više nego idealno.

    SOLARNE ELEKTRANE GRADE I NAFTAŠI
    Osim zadovoljavanja domaćih potreba za energijom, Maroko se nada da će jednoga dana izvoziti solarnu energiju u Europu. Ova elektrana bi mogla pomoći definirati energetsku budućnost Afrike, ali i ostatka svijeta. Nakon dosta teških godina, čini se da je solarna energija konačno na dobrom putu za ostvarivanje svojeg punog potencijala. Elektrana u Maroku samo je jedna od njih nekoliko diljem Afrike, a slični se pogoni rade i na Bliskom istoku, u Jordanu, Dubaiju i Saudijskoj Arabiji. Pad cijene proizvodnje solarne energije učinio je ovaj vid obnovljivih izvora dobrom alternativom za fosilna goriva, i to čak i u zemljama koje su najbogatije naftom. Noor 1 je prva faza u izgradnji elektrane i već je premašila očekivanja u pogledu proizvedenih količina energije. To je, u svakom slučaju, ohrabrujuć rezultat. Maroko je kao jedan od ciljeva postavio smanjivanje upotrebe fosilnih goriva i sve veći fokus stavlja na obnovljive izvore energije, dok zemlja paralelno bilježi godišnji rast potražnje za energijom od oko sedam posto.

    53 POSTO ČISTE ENERGIJE DO 2030. GODINE
    U planu im je da 14 posto energije generiraju iz obnovljivih izvora, a dodavajući solarnih i drugih izvora, poput vjetra i vode, plan je da se udio čiste energije do 2030. godine popne na 52 posto. Tako je Maroko u tom području usporediv sa zemljama poput Velike Britanije, koja želi 30 posto električne energije dobivati iz obnovljivih izvora do 20130. godine i Sjedinjenih Država, gdje je Obama postavio cilj o 20 posto čiste energije do 2030. godine (Trump je u kampanji isticao ga obnovljivi izbori energije uopće ne zanimaju, no njegov utjecaj neće biti prevelik jer su mnogi propisi u nadležnosti saveznih država, a neke velike kompanije su se već počele prebacivati na čišće i jeftinije alternative).

    ELEKTRANA RADI I NAKON ZALASKA SUNCA
    Kako radi elektrana? Zrcala se, kao golemi suncokreti, pomiču u smjeru Sunca, a sunčeve zrake zagrijavaju sintentičko ulje u cijevima. Temepretura ulja dosegne temperaturu od 350 stupnjeva celzijusa i koristi se za proizvodnju pare koja pokreće turbine generatora. “Isti se proces koristi u proizvodnji električne energije fosilnim gorivima, osim što mi koristimo Sunce kao izvor topline”, objašnjava Rachid Bayed iz Agencije za solarnu energiju (Masen). Elektrana proizvodi energiju i nakon zalaska Sunca, kada je potražnja za električnom energijom najveća. Jedan dio energije proizveden tijekom dana pohranjuje se u spremnike s rastaljenom soli, pa se proizvodnja energije nastavlja i sljedeća tri sata.Nakon dovršetka cijelog projekta koji uključuje izgradnju Noor 2 i Noor 3 postrojenja, predviđen za 2018. godinu, elektrana će se prostirati na 2500 hektara i proizvoditi čak 560 megavati struje – što bi Maroku trebalo biti i više nego dovoljno pa se nada da će ostatak energije moći izvoziti na europsko tržište.

    AFRIKA KAO GLAVNI DOBAVLJAČ SOLARNE ENERGIJE
    Slični sustavi su izrađeni u Južnoj Africi, Španjolskoj i na nekoliko mjesta u Sjedinjenim Državama, primjerice u pustinji Mojave i u Nevadi. Ipak, s visinom od 26 metara, kompleks u Maroku najviši je ove vrste na svijetu. Osim novih faza Noor 2 i 3, koje će se izgraditi u postojećoj solarnoj elektrani, u planu je i gradnja na još dvije lokacije na jugozapadu zemlje, blizu gradova Laayoune i Boujdour te Tata i Midelt. Dobri rezultati s planiranim elektranama u Maroku – kao i one u Južnoj Africi – mogli bi potaknuti i druge afričke zemlje da slijede ovaj primjer. Južna Afrika se već sada nalazi u deset najvećih proizvođača solarne energije, a u Ruandi je izgrađena prva solarna elektrana u istočnoj Africi, otvorena 2014. Velika solarna postrojenja planiraju se i u Ugandi i Gani. Sunce u Africi bi crni kontinent mogao pretvoriti u dobavljača energije za cijeli svijet.
    www.telegram.hr

    Svjetska banka donirala je financijska sredstva u iznosu od 73,3 miliona dolara Demokratskoj Republici Kongo za izgradnju jedne od najvećih hidroelektrana u svijetu, javlja Anadolu Agency (AA). Pomoć Svjetske banke će biti korištena u razvoj projekta izgradnje hidroelektrane Inga 3 u pokrajini Donji Kongo, kao i za potrebe nekoliko manjih hidroelektrana u Kongu. Iz Svjetske banke su saopštili da je tehnička pomoć iskorak ka izgradnji hidroelektrane Inga 3, koja će imati kapacitet od 40.000 megavata, po čemu je najveća u svijetu. U saopštenju se navodi da će ta hidroelektrana biti najjeftiniji izvor energije u Africi sa cijenom od 0,03 dolara po proizvedenom kilovatu struje. Podsjećamo da je za izgradnju pomenute hidroelektrane i Razvojna banka Afrike prošle godine izdvojila 33,4 miliona dolara. Najveća svjetska hidroelektrana Inga 3 će biti izgrađena na Inga vodopadu, koji se nalazi na listi najvećih u svijetu. Početak izgradnje planiran je naredne godine, a završetkom tog projekta bit će riješen i čest problem nedostatka struje.
    www.nezavisne.com

    HD INGA KONGO B 750 1


    DR Kongo i JAR potpisali sporazum o razvijanju hidroelektrana Grand Inga ukupne snage 40.000 MW
    Ministri energetike Demokratske Republike Kongo i Južnoafričke Republike su potpisali sporazum o suradnji za razvoj prve faze predložene hidroelektrane Grand Inga koja bi imala snagu 40.000 MW a nalazi se na rijeci Kongo u Kongu. Sporazum cilja na početak razvoja velikih projekata za energetiku u pod Saharskoj Africi, a koji se posebno tiču hidroelektrana. Taj projekt neće pomoći samo Kongu nego cijelom Afričkom kontinentu. Pregovori su počeli odmah te bi trebali završiti u roku šest mjeseci, te bi se tako postigao potreban okvir za implementaciju projekta. Sama hidroelektrana bi mogla opskrbljivati čak 500 milijuna ljudi u Africi električnom energijom, te je vrlo važan korak u razvoju Konga, a i same Afrike. Sporazum omogućuje Eskomu – JAR elektroprivredi i Kongovoj elektroprivredi Societe Nationale d Electricete da uđu u pregovore za izvođenje samog projekta. Ranije ove godine su Aecom i Electricite de France dobili 13,4 milijuna dolara vrijedan projekt za izradu studija isplativosti hidroelektrane Grand Inga i njenih prijenosnih mreža. U pitanju su četiri prijenosne mreže (Inga-Nigerija, Inga-Egipat, Inga-JAR kroz Zambiju i Inga-JAR) koje bi imale više od 8.000 milja. Samu studiju je platila Afrička banka za razvoj. Prvi dio Grand Inge bi trebala biti Inga 3 projekt od 4.300 MW, a Kongo je u ožujku zvao konzultante da naprave projekt revitalizacije i plan održavanja za postojeće hidroelektrane Inga 1 i Inga 2 čije su snage 350 MW i 1.424 MW. Te dvije trenutačno daju samo 500 MW snage.
    www.hydroworld.com

    HD INGA KONGO B 750 2
    MEGAPROJEKT KOJI BI TREBAO OSVIJETLITI AFRIKU Je li brana na Kongu osuđena na propast?
    Prije nešto više od mjesec dana Mreža za obnovljive izvore energije u 21. stoljeću (REN21) objavila je izvješće prema kojem je u 2015. godini na investicije u "zelenu energiju" potrošeno 286 milijardi dolara, više nego ikad prije u povijesti. Usprkos niskim cijenama fosilnih goriva svijet se sve više okreće obnovljivim izvorima energije kao boljoj, trajnijoj i za planet potencijalno spasonosnoj soluciji zadovoljavanja sve većih energetskih potreba ljudskog roda. I dok u tim investicijama prednjače velike svjetske sile poput Kine, SAD-a i Njemačke, najveći projekt vezan uz izvore obnovljive energije nalazi se u jednoj od najsiromašnijih država svijeta, Demokratskoj Republici Kongo. Država nekad poznata pod nazivom Zair (između 1971. i 1997., za vrijeme vladavine diktatora Mobutu Sese Sekoa) u svojoj je prošlosti uglavnom bila poznata po tragičnim događajima. Krajem 19. stoljeća tamo se nalazila Slobodna država Kongo koja je to bila samo po nazivu, dok se u stvarnosti radilo o privatnoj prćiji belgijskog kralja Leopolda II koji se na prirodnim bogatstvima te države strahovito obogatio i pritom brutalno eksploatirao lokalno stanovništvo. Prisilni rad, premlaćivanja, sakaćenja, ubojstva, glad i bolesti bili su toliko rašireni da je po nekim procjenama smrtno stradalo oko deset milijuna ljudi što je Leopoldu prišilo nadimak "Mesar Konga". Kao i kraj 19. stoljeća, ni kraj 20 stoljeća nije bio mnogo bolji za DR Kongo u kojem je između 1998. i 2003. godine harao krvavi rat poznat pod nazivom "Veliki afrički rat" u kojem je ubijeno više od 350 000 ljudi, a bolesti i glad uzrokovane sukobima odnijele su dodatnih 5.4 milijuna života. To je više nego li u jednom ratu nakon Drugog svjetskog. Taj otrovni miks teške kolonijalne prošlosti, ratova, bolesti, gladi i gotovo neviđene korupcije učinio je od DR Konga četvrtu najsiromašniju državu na svijetu u kojoj BDP po stanovniku iznosi tek 800 dolara godišnje i koja se na Indeksu ljudskog razvoja nalazi na 176. mjestu od 188 država na listi. No, DR Kongo u jednoj kategoriji nipošto nije siromašan. Ta država obiluje prirodnim bogatstvima, ponajviše rudama čija se vrijednost procjenjuje na enormnih 24 bilijuna dolara (samo za usporedbu, to je 6 bilijuna više nego godišnji BDP SAD-a.) U DR Kongu se nalazi 70 posto svjetskih rezervi koltana (koristi se u elektroničkim proizvodima kao što su mobiteli itd.), više od 30 posto svjetskih dijamanata te ogromne rezerve bakra, kobalta i zlata. No, najveće bogastvo ove države mogla bi biti njezina moćna rijeka Kongo. Sa 4700 kilometara Kongo je deveta najduža rijeka na svijetu, s maksimalnim dubinama preko 220 metara najdublja rijeka na planeti te iza Amazone rijeka s najjačim istjekom koji u prosjeku iznosi 42 000 kubnih metara na mjestu gdje se nalaze brzaci Inga. Upravo taj dio Konga, na kojem se rijeka spušta 96 metara na potezu od 15 kilometara, ključan je za ovu priču. Tamo su 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća napravljene hidroelektrane Inga 1 i Inga 2 ukupnog kapaciteta od oko 1750 megavata. No, zbog lošeg održavanja tijekom razornog rata koji smo ranije spomenuli, ove hidroelektrane proizvode električnu energiju na 30 posto ukupnih kapaciteta (5 od 14 turbina uopće ne funkcioniraju), a njihova bi obnova po nekim procjenama koštala oko 550 milijuna dolara. Dramatično loše stanje postojećih brana nije spriječilo aktualnu vlast u DR Kongu na čelu s dugogodišnjim predsjednikom Josephom Kabilom da sanja mnogo veće stvari. Naime, oni su oživjeli ideju s polovice 20. stoljeća i krenuli u planiranje grandiozne brane/hidroelktrane pod nazivom Grand Inga (Velika Inga). Ako se ikada dovrši, Grand Inga imala bi 52 turbine koje bi generirale ukupni kapacitet od 44 000 megavata, što je gotovo dvostruko više od kapaciteta trenutno najvećeg energetskog postrojenja na svijetu, hidroelektrane Tri Klanca u Kini čiji kapacitet je 22 500 megavata. Da bi se krenulo u izgradnju Grand Inge, prvo se treba napraviti hidroelektrana Inga III (kapaciteta 4800 megavata) čija bi izgradnja koštala oko 12 milijardi dolara, dok se cijena kompletnog projekta Grand Inge procjenjuje na enormnih 80 milijardi dolara, što je dvostruko više nego godišnji BDP DR Konga. U idealnom scenariju Inga III bila bi dovršena do 2023. godine, a nitko zapravo ne zna koliko bi vremena trebalo da se dovrši svih sedam faza izgradnje. Motivacije za ovaj projekt ne fali - gotovo sve multinacionalne tvrtke koje upravljaju rudnicima u DR Kongu imaju problema s nedostatkom električne energije, a mnogi su uvjereni da bi uz stabilnu energetsku mrežu mogli povećati produkciju za najmanje 50 posto. Još je veća potreba samog stanovništva budući da 90 posto građana DR Konga uopće nema pristup električnoj energiji. Osim toga, pobornici projekta tvrde da bi ova hidroelektrana pružila energiju potrebnu za industrijalizaciju subsaharske Afrike ("osvijetlila bi kontinent"), a višak bi se mogao izvoziti u Europu. Osim već spomenutih vlasti u Kongu i rudarskih kompanija, za projekt su zainteresirane mnoge afričke države (među prvima JAR), a među prioritetne projekte uvrstilo ga je i Svjetsko energetsko vijeće. Za ideju Grand Inge zagrijana je i Svjetska banka koja je još 2014. godine odobrila 74 milijuna dolara za kompleksne studije o provedivosti projekta kojima se trebala ocijeniti tehnička zahtjevnost, utjecaj na okoliš i stanovništvo. I tu su već počeli prvi problemi. Kako tvrdi oponent projekta i nadležni direkt organizacije International Rivers za Afriku Rudo Sanyanga, taj novac nikad nije stigao u državu zbog nesporazuma lokalnih vlasti i Svjetske banke. Vlasti su pak nestrpljive i žele krenuti položiti kamen temeljac za Ingu III, čija bi izgradnja zapravo bila povjerena Kinezima, budući da oni imaju i novac i znanje za ovakav projekt. No, bez adekvatne studije o izvedivosti projekta gotovo je nemoguće krenuti u izgradnju, pogotovo kad je u pitanju energetski mega-projekt nezapamćenog opsega. Da ne govorimo o tome da je bez studije protivan pravilima financiranja Svjetske banke, uputama koje imaju kineski građevinski konzorciji kad rade na prekograničnim projektima, a u konačnici i zakonima DR Konga. Drugi ogroman problem za Ingu III I Grand Ingu je financiranje projekta. Osim Svjetske banke, interes su svojedobno izrazile i Afrička banka za obnovu i razvoj te Europska investicijska banka. Prema planovima Grand Inga gradila bi se po modelu javno-privatnog partnerstva, ali osim obećanih 74 milijuna dolara za izvedbenu studiju nitko se zapravo nije obavezao na financiranje projekta. Uz probleme financiranja vežu se i problemi s korupcijom. DR Kongo slovi kao jedna od najkorumpiranijih država svijeta gdje i najmanji projekti često premaše predviđeni trošak i gdje velike svote završe u džepovima različitih birokrata i službenika umjesto u investiciji za koju su namijenjeni. U kojim poreznim oazama bi tek završilo 80 milijardi dolara potrebnih za Grand Ingu, teško je i zamisliti. Budući da nikakva studija o utjecajima na okoliš nije provedena, vrlo je upitno kako će Inga III i Grand Inga promijeniti tijek rijeke Kongo i diverzificiranu floru i faunu oko nje. Prema procjenama organizacije International rivers izgradnja brane stvorila bi veliki rezervoar koji bi poplavio dolinu Bundi, proizvodio ogromne emisije metana i potpuno poremetio delikatnu prirodnu ravnotežu oko rijeke, potencijalno ugrožavajući opstanak različitih životinjskih i biljnih vrsta. Na kraju, dalekovodi koji bi električnu energiju od brane dopremali širom Afrike prolazili bi kroz drugu najveću prašumu na svijetu koju bi zbog toga na dugim potezima trebalo sasjeći. Ironično, iako bi struja išla do JAR-a ili čak Egipta na sjeveru, nema planova da se električnom energijom opskrbi lokalno stanovništvo. Tako bi i u najboljem razvoju događaja hidroelektrana zaista mogla osvijetliti Afriku, ali bi zato građani DR Konga i dalje bili u mraku.
    www.jutarnji.hr

     

    HD INGA KONGO B 750 3

    HD INGA KONGO B 750 4

    Morayjev uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi ili... Pitanje slobode i neovisnosti čovjeka može se svesti na pitanje energije i vlasti nad njome. Tijekom posljednjih stotinjak godina, a zadnjih desetljeća još i više, bilo je dosta zamisli i konstrukcija koje su omogućavale crpljenje energije iz nekog još nepoznatog izvora, kojeg se s vremenom počelo nazivati fizikalnim terminom „polje nulte točke“, a posljedično se tu energiju nazivalo „energijom nulte točke“. Od povijesnih istraživača te materije naslavniji je Nikola Tesla, ali važne i upotrebljive principe otkrio je i Viktor Schauberger. Uz tu dvojicu ljudi koji su po pitanju dovođenja svojih ideja u praksu otišli najdalje, zaboravljeno ime koje je također neizostavno za spomenuti je Henry Moray. Postoje brojne fotografije T. Henryja Moraya iz 1920-ih i 1930-ih na kojima on pokazuje svoj uređaj za izračenu energiju. Mnoge prikazuju blještavi niz od trideset i pet žarulja te električno glačalo – trošila ukupne snage od otprilike 3000 watta. Moray to nije postizao uz pomoć konvencionalnog izvora energije već je, kako je tvrdio, njegov uređaj pomoću antene hvatao »izračenu energiju« i potom je, uz pomoć složenog detekcijskog i oscilacijskog sustava strujnih krugova pretvarao u upotrebljivu, stabiliziranu električnu energiju. Deseci uglednih znanstvenika, odvjetnika i političara koji su prisustvovali demonstracijama te provodili detaljna i opsežna ispitivanja uređaja na izračenu energiju nisu mogli pronaći nikakve baterije, skrivene žice ili druge vanjske “inpute”. Isto tako, nikad nije bilo dokazano da je izlazna snaga uređaja rezultat elektromagnetske indukcije iz električnih vodova. Uređaj je pod neovisnim nadzorom neprekidno radio u razdobljima od tri ili četiri dana, a svjedoci su bili potpuno uvjereni da ta nova tehnologija označava svršetak čitave jedne ere i početak novog zlatnog doba besplatne električne energije. Pusti snovi. Iako su dokazi za Morayjeve tvrdnje bili zaista izvanredni, danas u našim domovima nemamo njegove uređaje koji iskorištavaju izračenu energiju. Štoviše, i on je potpuno zaboravljen. Pa, prisjetimo ga se.

    Čarobni “švedski kamen” i Morayjeva znanstvena opsesija
    Henry Moray rodio se 28. kolovoza 1894. godine u mormonskoj obitelji u Salt Lake Cityju, a od vrlo rane dobi je proučavao djela ranih pionira elektrike, Maxwella, Faradaya, Tesle, te eksperimentirao s ranim tehnologijama radio-emitiranja i s visokonaponskim i visokofrekvencijskim pojavama. Posebno su ga nadahnuli Teslini radovi i njegova ideja da Zemlja pluta u golemom moru beskonačne energije te da bismo tu »izračenu« energiju mogli “eksploatirati” hvatanjem, podešavanjem i pojačavanjem njezinih inherentnih oscilacija. To je postala Morayjeva znanstvena opsesija za cijeli život. Tijekom studija elektrotehnike u Švedskoj, na Sveučilištu Uppsala, došao je u dodir s novim tvarima, mineralnim materijalima za koje je smatrao da mogu djelovati kao “kristaloliki” radio-prijemnici. Za prvi se mislilo da je galenit, koji se sirov može naći na obroncima, dok je drugi bio bijeli, praškasti, kamenu sličan materijal, koji se obično koristio u gradnji cesta. Za taj drugi materijal – koji je kasnije postao poznat kao “švedski kamen” – neki su smatrali da je neka vrsta silicijevog dioksida. Moray je grijao taj materijal plamenom za varenje kako bi dobio rastaljenu kremenu zemlju, poznatu kao dobar radio-prijemnik. Kada je spojio to dvoje, zajedno s uređajem za ugađanje pod imenom “cat whisker” – poznatom ranim radio-entuzijastima – otkrio je da može bez ikakvih drugih izvora energijom snabdjeti mali gramofonski zvučnik. Nakon što se 1915. godine vratio iz Švedske, Moray je radio kao inženjer elektrotehnike u mnogim velikim korporacijama, radeći planove i sheme za nove električne centrale te za neke od najvećih zgrada koje su se gradile na američkom Zapadu. Istovremeno je nastavio eksperimentirati sa “švedskim kamenom”. 1921. je odlučio je sve svoje vrijeme posvetiti zadaći izgradnje prvog funkcionalnog uređaja na izračenu energiju, koristeći “švedski kamen” kao ključnu komponentu za svoju »detektorsku cjevčicu«. Uređaj je proizvodio oko 25 watta električne energije i mogao je energijom snabdjeti jednu žarulju. Nije imao pokretnih dijelova, a bio je smješten u kutiju dužine od oko 70 cm te širine i visine od po 40 cm. Osim detektorske cjevčice kutija je sadržavala još dvije oscilatorske cijevi, nekoliko kapacitora odnosno kondenzatora različitih veličina, kao i neke druge patentirane dijelove. Uređaj je bio spojen na antenu koja je navodno “hvatala” izračenu energiju, te na uzemljenje. Moray je svoj uređaj ponekad nazivao “energetskom crpkom” koja može crpiti energiju iz “mora energije” za koje je vjerovao da prožima čitav svemir.

    Demonstracije za nepovjerljive političare i znanstvenike
    Do 1925. godine uspio je izlaznu snagu uređaja povećati na oko 100 watta i osjetio je da ima prototip, ali je nakon prvih odbijanja od strane nepovjerljivih političara odlučio napraviti niz demonstracija za ugledne znanstvenike i političare, na kojima bi osigurao vjerodostojnost izuma i prikupio sredstva za razvijanje tehnologije do komercijalno raspoloživog proizvoda. Jednoj tipičnoj demonstraciji svjedočio je tadašnji državni tajnik za Utah, gosp. Wilton H. Welling: “Kućište u kojem se uređaj nalazio bilo je pojednostavljeno i poboljšano. Bilo je sasvim očito da nije postojala mogućnost krivotvorenja proizvedene energije. Ugađanje uređaja bilo je poboljšano i vrijeme potrebno da se dovede energija smanjeno je s pet minuta na manje od minute. Ta radnja je bila jednostavna poput ugađanja radio-prijemnika. Žena koja je prisustvovala demonstraciji prvi put je, nakon što ga je vidjela kako ‘ugađa na energiju’, rukovala uređajem s jednakom lakoćom kao sam dr. Moray. Prva je zasvijetlila kontrolna žaruljica na kućištu. Tada je povučena sklopka koja dovodi struju do police sa svjetlima. Trideset žarulja od pedeset watta i pet žarulja od sto watta u trenutku je zasjalo blistavom svjetlošću. Potom je na uređaj spojeno obično Hot Pointovo električno glačalo, a da svjetlost žarulja nije ni najmanje izgubila na jačini. Izumitelj je izjavio da bi rezultat bio isti i da je na polici umjesto trideset i pet bilo sto žarulja. Žarulje i glačalo zajedno trošili su više od četiri konjske snage električne energije. S obzirom na jačinu svjetlosti bilo je očito da u te svjetiljke dolazi napon mnogo viši od uobičajenog. Zbog velike topline koja se razvila na jednom mjestu imao sam osjećaj da će brzo pregorjeti, međutim to se nije dogodilo. Čvrsto vjerujem da je dr. Moray na pragu usavršavanja jednog od najvećih fundamentalnih izuma u povijesti”. Ovakva svjedočanstva nisu rijetkost, mnoga ovjerena kod bilježnika, a Moray je smatrao da će to biti dovoljno da skeptični svijet uvjeri u stvarnost uređaja. Ipak, uslijedio niz odbijanja na raznim stranama jer njegov uređaj nije bio “znanstveno proučen”, a Moray je strahovao da će netko ukrasti tajne njegova uređaja. Stoga je naredne tri godine proveo pokušavajući izgraditi vlastitu korporaciju, u koju je nastojao privući i stručnjake poput dr. Harveya Fletchera (tada zaposlenog u General Electricu), koji je u rujnu 1928. godine proveo vlastita ispitivanja nad strojem i bio oduševljen.

    Morayev stroj radio 157 sati u zapečaćenom okolišu
    No, ni on nije znao ništa o načinu na koji stroj funkcionira, ali je organizirao strogo nadzirane “testove izdržljivosti” u kojima je Morayev je stroj radio 157 sati i 55 minuta u zapečaćenom okolišu. Fletcher i novi suradnici počeli su inzistirati da im se uređaj dade u svoj laboratorij na provjeru i nezavisno ispitivanje, kao uvjet za suradnju s velikom tvrtkom Western Electric, ali Moray je strahovao od krađe tehnologije, što je shvaćeno kao znak da je prevarant koji se boji razotkrivanja. S pravom sumnjičavi Moray je odbio tu “uzmi ili ostavi” ponudu i nastavio održavati kontrolirane demonstracije u laboratoriju u svojoj kući shvativši da mu je jedini izlaz patentirati svoj izum. Kada je 13. srpnja 1931. godine tvrtka Moray Products podnijela prvu prijava za patent za uređaj na izračenu energiju, odbačena je zbog dva temeljna razloga. Prvi je bio taj što cjevčice ventila nisu mogle funkcionirati budući da nisu mogle zagrijati katodu koja se nalazila u njima. Doista, to je bilo točno, ali one su ustvari bile jedan od prvih primjera “hladno-katodne” tehnologije. Druga primjedba bila je fundamentalnije prirode i stoga problematičnija. “Ispitivaču nije poznat nikakav prirodan izvor valne energije električne struje te se zahtijeva dokaz o postojanju takvoga.” Drugim riječima, takav stroj nije mogao funkcionirati zato što izračena energija jednostavno ne postoji.

    Pokušaji krađe patenta i slom vlastite tvrtke
    Morayjeva strahovanja oko krađe patenta pojačala su se kada je shvatio da je Američki ured za patente “prožet” zaposlenicima General Electrica, general Motorsa i drugih. U to je vrijeme Moray otkrio da neki direktori u njegovoj tvrtki pokušavaju na temelju pojedinosti iz patentnog zahtjeva bez njegova znanja duplicirati njegovu tehnologiju te uzimati novac iz fondova tvrtke bez potvrđivanja primitka ili predočavanja drugih podataka, i bez Morayjeva znanja ili odobrenja. Moray nije imao izbora nego ih dati na sud kako bi spasio svoj izum. Prava je ostvario, ali njegova je tvrtka bila financijski osakaćena, te je nakon pet godina likvidirana. i 1939. godine pozvan je u Washington DC na sastanak u Upravu za ruralnu elektrifikaciju, odgovornu za dovođenje struje u udaljene farmerske zajednice. Uprava je iznijela ponudu da će zaštititi njegova patentna prava i dovesti do razvoja tehnologije, ali mu je ponuđeno tek dvadeset i pet dolara dnevno za posao od nekoliko mjeseci. Moray je, u nadi da će to napokon dovesti do globalnog prihvaćanja izračene energije, prihvatio ponudu. Sada je bio inženjer-konzultant vladine agencije. Započeo je izgradnju novog laboratorija s dvadeset prostorija, ali počele su se događati zabrinjavajuće stvari.

    Prijetnje smrću njemu i obitelji, pokušaji atentata
    Prijetilo mu se smrću te je i na njega i na njegovu ženu nekoliko puta pucano. Morayjevi su odlučili nabaviti blindirani automobil. Richard Moray, jedan od dva sina, ispričao je kako je jednom njegov automobil pogodila kiša metaka iz tajanstvene crne limuzine. John E. Moray, drugi sin, zapisao je da je njegova majka primila niz anonimnih telefonskih prijetnji smrću sinova te da, ako ne bude surađivao s pozivateljevim poslodavcima glede uređaja, život njezina muža neće vrijediti više od “prebijene lipe”. U Morayjevu kuću i laboratorij bilo je više puta provaljivano, ali stroj nije nikada ukraden. Valjda je cilj bio otkriti tajne stroja, a ne izravna krađa. Jednom je čak Moray bio ustrijeljen u nogu dok je radio u laboratoriju. Stvari su postale još bizarnije nakon ključnog ispitivanja kojim se trebalo demonstrirati sposobnost prolaska struje izračene energije kroz debeo sloj stakla. Jedan njegov suradnik iznenada je zgrabio čekić i uništio veći dio stroja te otišao rekavši: “Sada više ne mogu tražiti dodatna ispitivanja”. Komponente za čije je usavršavanje bio potreban golemi trud bile su oštećene do beskorisnosti, a drugi ključni dijelovi potpuno uništeni. Morayju je napustio Upravu za ruralnu elektrifikaciju, skupim razvodom koji je do kraja iscrpio njegova novčana sredstva za nastavak istraživanja i rad na patentnoj zaštiti. Tijekom 1940-ih i 1950-ih Moray je uz pomoć sinova Richarda i Johna nastavio pokušavati osigurati sredstva za svoj uređaj, ali je imao sve manje “švedskog kamena”, koji je bio srž uređaja, ali ga nikada nije uspio duplicirati. 1974. je T. Henry Moray je preminuo bez uspjeha u dovođenju izračene energiju u svijet. je Američko ratno zrakoplovstvo iniciralo sporazum o istraživačkoj suradnji s Cosrayem, tvrtkom koju su osnovali Moray i njegovi sinovi kako bi unaprijedili izračenu energiju, ali neuspješno jer nisu uspjeli pronaći nikakav izvor tog materijala, niti napraviti prihvatljivu sintetičku zamjenu, a i Moreyevi izvorni nacrti, nacrtani na platnu, izblijedjeli su do neprepoznatljivosti, a često su bili nejasni jer ih je Morey radio za sebe. Sumnje oko Morayja pojavile su se zato što je on tvrdoglavo odbijao otkriti tajne svog stroja onima koji su ga željeli duplicirati. No, kakvu bi motivaciju čovjek mogao imati da tijekom razdoblja od trideset godina aktivno izvodi prijevaru izlažući se fizičkoj opasnosti, podsmijehu i financijskoj propasti? S druge strane, i sam obrazovani elektrotehničar, susretao se s najboljim znanstvenicima svoga vremena, visokopozicioniranim političarima i vladinim službenicima. Da je čitavo vrijeme izvodio šarlatansku prijevaru, na kraju bi bio razotkriven. S treće strane, Morayjev stroj nikad nije dobio patentni status, što je značilo da on nije imao nikakvu zakonsku zaštitu za bilo kakav vid krađe. Mada su neki znanstvenici, suočeni s očitim nedostatkom uobičajenog izvora energije kod Morayjeva stroja, tvrdili da on funkcionira preko elektromagnetske indukcije iz strujnih vodova, činjenica jest da su barem dva dobro atestirana pokusa provedena mnogo kilometara od bilo kakvog izvora energije. Teže je pitanje: Ako je stroj stvarno funkcionirao, je li moguće da su snage koje su vršile pritisak na Morayja bile dovoljno jake da spriječe da se prototip koji je funkcionirao razvije u komercijalni uređaj? Tada se suočavamo s mogućnošću da su od nas skrivane i druge dobrotvorne tehnologije, što je razmišljanje koje mnogima nije drago prihvaćati.

    Pokus na terenu bez strujnih vodova
    Kako bi se provjerio prigovor da Morayjev uređaj jednostavno »hvata energiju« iz lokalnih strujnih vodova, snježnog poslijepodneva 21. prosinca 1925. uređaj na »izračenu energiju« smješten je u automobil, a ljudi kojima se predstavljala demonstracija odlučili su gdje napraviti pokusno ispitivanje. Moray nije želio sudjelovati u odlučivanju. Naposljetku su odlučili otići do kanjona Emigration, budući da u njemu nema strujnih vodova. Sklopka na uređaju je otvorena i zatvorena kao i mnogo puta do tada u svim prijašnjim pokusima, ali svjetlosti nije bilo. Uređaj je tada »ugođen« kao i u svim prijašnjim pokusima, i potom, kada su sklopku na uređaju zatvorili, svjetla su se upalila. »Antenska žica« odmah je odvojena od uređaja, svjetlo se ugasilo, a ponovno se upalilo kada je »antena« ponovno spojena na uređaj. Isto se dogodilo i kada je »žica uzemljenja« bila isključena i ponovno spojena na isti način kao što je gore opisano.
    www.novi-svjetski-poredak.com

    Saudijska Arabija ulaže $500 milijardi u grad budućnosti kojeg će napajati isključivo obnovlji izvori energije. Grad budućnosti, koji će biti nezavisan od ''postojećeg državnog okvira'' kraljevine, će biti izgrađen na površini od 26.500 kvadratnih kilometara u blizini Crvenog mora, a prostirat će se preko egipatske i jordanske granice. Saudijska Arabija planira izgraditi novu metropolu vrijednu $500 milijardi koja će se prostirati na tri zemlje - projekat NEOM u utorak je na konferenciji za medije najavio saudijski prestolonasljednik princ Mohammed bin Salman. Ovo je najnoviji u nizu mega projekata dizajniranih za preoblikovanje ekonomije ove kraljevine. ''Trudimo se raditi samo sa sanjarima,'' rekao je mladi prestolonasljednik okupljenim investitorima u Rijadu. "Ovo mjesto nije za konvencionalne ljude ili kompanije."Planovi zahtjevaju da se grad napaja isključivo obnovljivim izvorima energije uz istovremeno korištavanje automatizirane tehnologije vožnje i dronova za prijevoz putnika. Bežični internet velike brzine će biti besplatan. "Sve usluge i procesi u NEOM-u bit će 100% potpuno automatizirani s ciljem postajanja najefikasnije destinacije na svijetu,'' navodi se u izvješću Javnog investicionog fonda Saudijske Arabije. Prema izjavi fonda, njegova kopnena masa ''će se prostirati preko egipatske i jordanske granice''. ''NEOM će biti izgrađen iz temelja na "greenfield" lokacijama, što mu omogućava jedinstvenu priliku da se razlikuje od svih drugih mjesta koja su se razvijala i gradila stotinama godina,'' navodi se u saopštenju fonda. Projekat će podržati vlada Saudijske Arabije i njen investicioni fond sa $500 milijardi, kao i lokalni i međunarodni investitori. Projekat je privukao je pažnju stranih investitora, uključujući osnivača SoftBank-a (SFTBF) Masayoshi Son-a i izvršnog direktora Blackstone-a Stephen Schwarzman-a, koji su se pridružili prestolonasljendiku na panelu posvećenom projektu. "NEOM je fantastična prilika", rekao je Son u utorak. "U početku nisam razumio o čemu se radi, ali kada sam posjetio lokaciju rekao sam ''wow''. Son je izjavio da će njegov SoftBank Vision fond, čiji je najveći investitor Saudijska Arabija, usmjeriti novac u novi projekat. Mohammed bin Salman je izjavio kako nema određenog vremenskog roka ra razvoj projekta. ''Ovo je izazov,'' rekao je. ''Znamo da je potrebno vremena ... pod pritiskom smo da pružimo nešto novo i da damo inovativne ideje". Saudijska Arabija je u posljednje vrijeme objavila niz velikih obavještenja usmjerenih na diverzifikaciju ekonomije od nafte.U septembru je najavila ulaganje skoro $3 milijarde u industriju zabave. U augustu je pokrenut turistički projekt koji obuhvata 1609 kilometara pješčane obale i lagunu s 50 otoka, projekat koji je privukao pađnju milijardera Richard Bransona. Nakon godinu i po dana rada, službenici su ostvarili napredak u nekim dijelovima šireg plana – poznatog kao Vizija 2030. Vlada je smanjila neke subvencije, najavila nove poreze i ukinula kontroverznu zabranu vožnje žena. Istovremeno je tri puta za manje od godinu dana iskoristila globalno tržište obveznica, posuđujući milijarde kako bi uskladila svoje knjige, prenosi CNN. Saudijska Arabija planira izgraditi novu metropolu vrijednu $500 milijardi koja će se prostirati na tri zemlje - projekat NEOM u utorak je na konferenciji za medije najavio saudijski prestolonasljednik princ Mohammed bin Salman. Ovo je najnoviji u nizu mega projekata dizajniranih za preoblikovanje ekonomije ove kraljevine. ''Trudimo se raditi samo sa sanjarima,'' rekao je mladi prestolonasljednik okupljenim investitorima u Rijadu. "Ovo mjesto nije za konvencionalne ljude ili kompanije." Planovi zahtjevaju da se grad napaja isključivo obnovljivim izvorima energije uz istovremeno korištavanje automatizirane tehnologije vožnje i dronova za prevoz putnika. Bežični internet velike brzine će biti besplatan. "Sve usluge i procesi u NEOM-u bit će 100% potpuno automatizirani s ciljem postajanja najefikasnije destinacije na svijetu,'' navodi se u izvješću Javnog investicionog fonda Saudijske Arabije.

    www.frontslobode.ba


    Neom: grad budućnosti
    Na obali Crvenog mora arhitekti, inženjeri i znanstvenici iz cijeloga svijeta rade na najvećoj investiciji 21. stoljeća. U pustinji čiji jedini posjetitelji su tisućama godina bili beduini sa svojim karavanama deva uskoro će se nazirati konture najmodernijeg grada na svijetu. Na 10.000 četvornih metara, što je 33 puta veća površina od New Yorka, će se prostirati grad po imenu Neom. Svim gradskim sustavima će u potpunosti upravljati umjetna inteligencija a sve energetske potrebe će biti zadovoljene iz obnovoljivih izvora energije u i oko grada. Sustav javnog prijevoza će biti u potpunosti autonoman, bez ljudskih vozača. Svime u gradu će se moći upravljati preko aplikacija dok će u isto vrijeme svaka kuća, stan, poslovni ili javni prostor biti opremljeni pametnim sustavima koji će značajno olakšati život stanovnika te dovesti do velike uštede energije. Naravno, tako ambiciozni planovi zahtjevaju još ambiciozniju financijsku strukturu projekta. Primarne procjene govore o početnoj investiciji od 500 milijardi dolara. Saudijska Arabija koja je inicijator projekta, unatoč golemim prihodima od nafte nema toliko novca pa će vjerojatno morati prodati udio u Saudi Aramcu -najvećoj naftnoj kompaniji na svijetu koja je u njihovom 100% vlasništvu. Kako bi se osigurali da će projekt biti izvršen u roku i po planu, Saudijci su angažirali jednog od najboljih i najcjenjenijih direktora na svijetu – Klausa Kleinfelda. Klaus Kleinfield je radio kao izvršni direktor njemačkog giganta Siemensa te slovio kao jedan od 10 najboljih menađera na svijetu. Unatoč tome što je vodio jednu od najvećih svjetskih korporacija saudijski princ bin Salman ga je uspio uvjeriti u važnost i ambicioznost projekta grada budućnosti i preoteti ga Siemensu. Planovi razvoja grada predviđaju gradnju megalomanskog mosta kojim bi se premostilo Crveno more te spojilo Neom sa Egiptom a kasnije i sa Jordanom. Most bi bio građen tako da po njemu mogu voziti maglev vlakovi koji lebdenjem na magnetskim tračnicama postižu brzine preko 400 km/h. Projekt „Neom“ je dio velikog projekta transformacije čitave Saudijske Arabije koja unatoč svome bogatstvu ima značajnih gospodarskih i društvenih problema. Gospodarstvo im se u potpunosti temelji na izvozu ugljikovodika te je kao takvo vrlo osjetljivo na promjene cijena nafte. Niska stopa visokog obrazovanja stanovništva je također velika prepreka transformaciji gospodarstva u moderno gospodarstvo 21. stoljeća. Također saudijsko društvo je pod velikim utjecajem vjerskih institucija koje nameću velika ogranićenja u ponašanju ljudi, pogotovo žena. Cilj saudijskog princa bin Salmana je do 2030. godina provesti brojne društvene i gospodarske reforme koje bi Saudijsku Arabiju ustrojile u moderno društvo i gospodarstvo 21. stoljeća a Neom kao najmoderniji grad svijeta bi bio kamen temeljac toga preustroja. Izgradnja Neom-a je nevjerojatno ambiciozan projekt, pogotovo u predloženom vremenskom okviru. Kritičari su jako skeptični oko toga koliko će tako brzi rast biti funkcionalan čak i ako uspije. Osim toga financijski zahtjevi projekta su golemi te je pitanje može li uopće Saudijska Arabija, unatoč svome bogatstvu, ispuniti takve zahtjeve. Na zabrinutost kritičara princ bin Salman odgovara : „Projekt Neom nije za obične ljude i konvencionalne kompanije, projekt Neom je mjesto za sanjare i inovatore ovoga svijeta.
    crotribune.com

    Naš Arhimedov vijak daje struju, a ribe se uz njega bućkaju. Bez proizvodnje nema napretka, govori nam Mladen Stupalo, vlasnik solinske tvrtke “Salona Var” dok nas vodi kroz svoj pogon između većih i manjih metalnih konstrukcija. “Sijevaju” ideje, pa onda isto takvim tempom i varnice, lijevo i desno, jer žustro se i s mnogo poleta radi na novim projektima. Firma je to u Svetome Kaji koja djeluje uspješno dvadeset i jednu godinu, ima osamnaest zaposlenih, a bavi se proizvodnjom metalnih konstrukcija te specijalnim reparaturnim radovima na strojevima i industrijskim postrojenjima, poput hidroelektrana, cementara ili brodogradilišta na čitavom području bivše države. Lani smo o njima pisali kad su za Zračnu luku u Kaštelima od starog autobusa projektirali i izradili manji model “Airbusa A320” na kojem se sada vježba gašenje požara na motoru, evakuacija putnika i slično. Projekt je bio inovacija u Hrvatskoj, a za mnogo manje kuna naručitelji su tako dobili avion koji će dobro poslužiti traženoj svrsi, a neće zauzimati ni puno mjesta.

    Stroj je vječan
    Ovaj put “bacili” su se na alternativne izvore energije. Izradili su prototip hidroenergetskog postrojenja, slobodno je možemo nazvati mini hidroelektrana, koju bi najviše mogla koristiti manja mjesta ili sela koja se nalaze uz rijeke ili potoke. Radi se o univerzalnom sporohodnom stroju koji nije vezan ni za pad ni za količinu vode, a po vijeku trajanja je praktički vječan - stručno pojašnjava Stupalo. Zapravo, najvažnije je da je cijena ovako dobivene struje po instaliranom kilovatu daleko jeftinija nego ona iz solarnih ćelija, može se opskrbljivati jednako tijekom cijele godine, jer sunce u raznim godišnjim dobima nije istog intenziteta - naglašava nam. Naravno, potreban je određeni protok, odnosno količina vode, ali i to se može riješiti manjim akumulacijama. Projekt je realan, jeftiniji je i od klasičnih hidroelektrana, ali kod manjih snaga. Riječ je ovdje o našem proizvodu “Arhimedovu vijku”, mi ih skraćeno zovemo “pužnice”, koje izrađujemo u našem pogonu, a koji je glavni element ove mini hidroelektrane. Ove vijke radimo i za našu industriju, ali i za izvoz, jer bez njih nema ekološke industrije. Vijak je u ovom mini postrojenju domaći proizvod, no, i drugi dijelovi mogli bi se proizvoditi u Hrvatskoj.

    Ekološki prihvatljivo
    U svijetu to nije ništa novo, takvi uređaji postoje na rijekama ili potocima, u Nizozemskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji..., no kod nas, mi smo prvi koji to proizvodimo na prostorima bivše države, tvrdi Stupalo, dok nam njegova kći Marija Stupalo, ekonomistica, inače direktorica razvoja u “Salona Varu”, pokazuje animaciju kako se uređaj može estetski uklapati u okoliš, a projektiran je i tako da ribe, ili recimo pastrve iz Jadra mogu slobodno plivati. Sve je ekološki prihvatljivo, a to nam je i važno, potvrđuje Stupalo, dodajući kako su za pužnicu nagrađeni lani na međunarodnom sajmu u Zenici za najuspješnjiji proizvod, a iste godine su i dobitnici kolektivne nagrade Grada Solina. A, osim Jadra tu je i Žrnovnica, slivovi Cetine, puno je tu mjesta uz rijeku gdje bi se ovakvi uređaji mogli instalirati, nastavlja naš sugovornik koji u ovome projektu zadnju godinu dana surađuje i s Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.

    Mini - hidroelektrana sa svojim glavnim dijelom
    Arhimedovim vijkom ili ‘pužnicom’ koja se izrađuje o ‘Salona Varu’ - Jako smo zadovoljni, dobili smo odličnu priliku da možemo surađivati s jako dobrom firmom i dana nam je mogućnost da vidimo kako je to uopće početi raditi u industriji, zadovoljno će studenti Hrvoje Dedić Jandrek, voditelj projekta njihova tima i student pete godine strojarstva na FESB-u, te njegovi kolege Karlo Bosiljevac i Goran Ivandić, oba na četvrtoj godini strojarstva i zadužena za konstrukcije na projektu, te Ivica Boban, bivši student strojarstva, zadužen za menadžment. Budući da nam je nedostajalo prakse, savjetovali smo se s našim profesorom i mentorom Zoranom Milasom, te došli na ideju da se bavimo ovom vrstom turbina jer ih nema na ovom području, to su po klasifikaciji mikro-mini turbine. Veoma je zanimljivo, jer smo ovdje više koncentrirani na problematiku, a možemo vidjeti i kako je to raditi u grupama, gdje se sami dogovaramo. Ima i malo presinga, ali to je pozitivno, jer gledamo hoće li nešto ispast dobro ili neće, jedva čekaš vidit rezultate. A, kad uspješno obavimo zadatak, ka da smo dobili dite, simpatično će studenti nasmijavši i nas. Članovi smo Udruge primijenjenog strojarstva studenata FESB-a koja ima više manjih timova, a naš je “energetsko strojarstvo”, pokazuju nam naziv i na zahvalnici koju je njihova udruga dodijelila Mladenu Stupalu i “Salona Varu” zbog ove suradnje. Projekt je isplativiji u odnosu na solarne izvore, nema ovdje velikih građevinskih zahvata, ekološki je prihvatljiv, velika je energetska učinkovitost, nabrajuju nam i oni. Primjerice, jedan koji ima promjer 1,5 metar i šest metara proizvodi 126 kilovata električne energije, što bi bilo dovoljno za 15 do 20 super uređenih kućanstava. Kad bi se takve turbine postavljale u serijama, u nizu, moglo bi se doći i do pet, šest megavata, objašnjavaju studenti, ističući kako su napravili već dosta kontakata i izvan Hvatske, s Nizozemcima, pa onda i s Poljacima koji su im, govore, pomogli u izračunu dok su radili projekt.

    Veliki potencijal
    Sustav je pogodan za manja mjesta, evo, recimo na primjeru Solina koji ima rijeku da se jedan ovakav montira na onom dijelu kod Gašpine mlinice tridesetak domaćinstava bi se moglo opskrbljivati po znatno nižim cijenama struje. Bez poblema se može dobiti i struja za kompletnu javnu rasvjetu grada, daje primjer i Stupalo, no, o cijenama stroja, kažu svi, teško je ovako pojedinačno govoriti, sve ovisi o veličini i detaljima projekta. Razmišljali smo i o njegovoj primjeni na velikim trgovačkim brodovima te velikim vodoopskrbnim centrima... Obavljena su razna ispitivanja, tako da proizvod može ići u proizvodnju, pokazuje nam Stupalo na turbinu u pogonu. Projekt ima zaista velike potencijale - zaključuju svi sugovornici. A, gdje će ga voda ponijeti... To tek treba vidjeti, no vrijedni i stručni ljudi i mlade snage daju za to dobre pretpostavke.
    www.slobodnadalmacija.hr
    Napravio je motor koji radi na vodu, pa je završio u ludnici te su ga prisiljavali da prepiše patent. Paul Pantone je svojim izumom mogao promijeniti svijet, ali su svjetski moćnici odlučili drugačije. Zašto tehnologija i znanost, te civilizacija ne napreduje, evo vam jednog od odgovora! Ovo nije prvi puta da kompanije to rade. Ovo je samo još jedan primjer kako civilizacija stoji na mjestu i tapka u mraku, i ne napreduje, zato što su to odlučili svjetski moćnici! Paul Pantone je napravio motor koji radi na vodu, točnije koristi 80 posto vode. Njegov izum funkcionira savršeno, pa su mnoge naftne kompanije Paulu ponudile ogromne količine novca kako bi ga komercijalizirali. Međutim, Paul je sve to odbio, jer je njegova ideja bila samo da na ovaj način pomogne u zaštiti okoliša. On je nekoliko puta završio na sudu gdje se raspravljalo da li je normalan, samo zbog toga što nije želio prihvatiti veliku količinu novca koje su mu nudile svjetske tvrtke. Nakon određenog vremena Paul je završio u ludnici gdje su ga tjerali da potpiše ugovor o predaji patenta. Pentone je znao da nikada neće uspjeti komercijalizirati svoju ideju, pa je riješio napraviti video-snimak u kojem je pokazao svima kako da naprave motor koji radi na vodu. Ovaj potez Paula je odveo ravno u zatvor.
    www.novi-svjetski-poredak.com

     

    HD PAUL PANTONE 750 1


    DO KUDA SU NAFTNE KOMPANIJE SPREMNE IĆI KAKO BI ZAŠTITILE SVOJ PROFIT?
    Priznajte da među vašim prijateljima i poznanicima ima puno onih koji su postali ovisni o svom prijevoznom sredstvu, i na svako povećanje cijene benzina – samo bespomoćno sliježu ramenima. Jedan je čovjek uspio naći rješenje, odnosno stroj koji bi za gorivo koristio vodu, ali svijet to rješenje – ne želi! Paul Pantone je čovjek koji je napravio motor na vodu, odnosno koji koristi 80 posto vode kako bi pokrenuo neki stroj. Kada su vidjele da paul ne izmišlja, brojne naftne kompanije su mu ponudile bogatstvo za otkup patenta, no vlasnik je sve to odbio – njegova ideja je bila da pomogne ljudskoj rasi u zaštiti životne sredine. Moćnicima se to nije dopalo, pa su ga tužili, a presuda je glasila da je Pantone – lud. Tako je završio u ludnici gdje su ga tjerali da na silu potpiše ugovor o predaji. Pantone je stvatio da nikad neće uspjeti komercijalizirati svoj proizvod, pa je snimio video uradak u kojem je pokazao kako možete i vi kod kuće motor na vodu. Ovaj potez ga je odveo – u zatvor, kako prenosi Geet International. Ako želite nastaviti gdje je on stao, pogledajte video... Paul Pantone je čovjek koji je napravio motor na vodu, odnosno koji koristi 80 posto vode kako bi pokrenuo neki stroj. Kada su vidjele da paul ne izmišlja, brojne naftne kompanije su mu ponudile bogatstvo za otkup patenta, no vlasnik je sve to odbio – njegova ideja je bila da pomogne ljudskoj rasi u zaštiti životne sredine. Moćnicima se to nije dopalo, pa su ga tužili, a presuda je glasila da je Pantone – lud. Tako je završio u ludnici gdje su ga tjerali da na silu potpiše ugovor o predaji. Pantone je stvatio da nikad neće uspjeti komercijalizirati svoj proizvod, pa je snimio video uradak u kojem je pokazao kako možete i vi kod kuće motor na vodu. Ovaj potez ga je odveo – u zatvor, kako prenosi Geet International.
    croative.net

     

    HD PAUL PANTONE 750 2

     

    The GEET Fuel Processor is a self-inducing Plasma generator
    The first working prototype was developed long before the technical analysis was attempted. Plasma research is a fairly new field of acceptable science. At this time most printed text is from foreign Countries, and a majority from Russia. The technology used in the GEET Fuel Processor is a combination of the most basic scientific principles, most of which falls within the normal rules and of thermodynamics. But some of the 70 simultaneous phenomenon are not found in those books, since it is the combination of events, which is the body of this discovery. Put quite simply, the exhaust heat is transferred to the incoming fuel vapor, which must be maintained in a vacuum, and the overall configuration provides a molecular breakdown within the vacuum of all of the heavier elements. Therefore, intensifying the vacuum, the speed of molecular breakdown or reaction is magnified, and less heat is required. The GEET Plasma unit generates several “electrical” fields at the same time while operating, some of which are in opposite direction and all are affected by the direction of mass movement as well as by the gravitational field of our planet. During lectures from coast to coast Paul and Molley have explained that it is frequency and vibration that determines the amount of plasma or energy being developed. Reseach in private laboratories in Europe is helping to isolate some of the basic field replication of the plasma generator that the Pantones need for visible demonstrations. Many attempts to use the external electrical mechanical devices to enhance the production of Plasma in the GEET Fuel Processor have all failed to show any promise, such as the Plasmatron. This has occurred because the outside interference has opposed the “natural” order of the energy, which must be self generated to maximize the results, as well as will increase the charge-discharge at specific needs of demand of the Plasma – or GEET GAS. It should also be noted that using outside non-natural heating diminishes the fields which are normally self generated. The specific movement of vapor within the GEET Fuel Processor is “focused” to exact flow direction and velocity being self created thereby maximizing and intensifying the “field and enhancing the molecular, or atomic disassociation. Without all other natural elements increasing to equal proportions, one cannot expect that merely increasing the Arc-Field will be the main reason for specific success of any given substance to be broken down to it’s base elements. When the ideal Plasma has been created is the time to begin increasing or decreasing all parameters involved at their respective equal or balanced increments to satisfy an increase or decrease in the Plasma flow. In doing so one can increase the Plasma flow to a viable delivery state for all commercial use demands. During tests the over-reving to engines has startled engineers and scientists from around the world, as engines are sped up to over twice the normal rpm, and slowed down to a fraction of their normal idle speed, with no noticeable vibration. Have you ever seen a 350 Chevrolet idle at 80 rpm? We have. All of the currently studied Plasma generators, basically share a design and operational feature in that they attempt to Push the Fuel, under pressure, into a reaction, whereby a need for outside energy to force the device to function. The most unique feature of the GEET Plasma Fuel System is that by supplying the fuel into the Plasma chamber in a vacuum and through a longitudinal, natural release, causes a Radial reaction which is self induced, which creates energy as electrons are pulled into the reactin of plasma, instead of consuming energy. Thus the Plasma becomes more “homogenized” with atmospheric air, causing a well-blended fuel for final delivery. An additional stabilizing feature within our system is the natural circulation of opposing masses as a vorticular motion within the Plasma Field, a condition as described by Molley Pantone as Thermal momentum-or Inertia. Such field is caused in part by the chamber beginning before and after the Field zone. The size of the Field zone must coincide with the fuel and parameters with specific limitations, dependent on the fuel demand. Now we should also explaain that a small unit, such as a 10 hp engine can be used as a “servant” to produce fuel to be used by an un-modified larger engine or furnace, by adapting pumps and only modifiying the air intake only. Thus a 10 hp engine could make the fuel for a locomotive. The exact length of the Plasma chamber need be adjustable to fully accommodate rapid change of fuels when different blends are being used. This is quite simple but requires some very expensive equipment for analysis of the final exhaust for the average mechanic. The “balance ” point of a perfectly adjusted GEET Plasma reaction chamber, will give the same temperature coming out of the exhaust pipe as the ambient air, as well as the air quality should be the same or a slight increase of oxygen coming out of the tailpipe. So far the inventor has accomplished a 2% increase in oxygen coming out of an internal combustion using crude oil as fuel and a 3.5% increase using Battery acid mixed with 80% saltwater. At the higher than ambient oxygen levels you normally find ice forming on the exhaust pipes as a normal function of this phenomenon. When the Plasma field chamber is too short or too long for the density of the fuel being used, it overheats the South end and Chills the North end of the reactor, this also causes the field to consume oxygen, instead of creating it. The direction and configuration of the heat source is critical to the proper balance of the reaction to create a Plasma. We have now learned that down is the same as South in relationship to using a compass, and therefore North is up. Other Plasma generators, such as the copy cat from MIT, which they call the Plasmatron, uses outside applied power to create heat to run the units, but have extremely limited use and output, when compared to the GEET system. Since the power output of Plasma is constant and generates power we can only assume that it is of a DC nature and is a constant output which we have not yet attempted to harness. ( hopefully coming soon.) There will be a large number of reports dating back to 1984 that the inventor was not ready to release until he felt the timing was right. He feels the timing is now right and these will be posted as soon as possible.
    geet-pantone.com

     

    HD PAUL PANTONE 750 3

    Njemački proizvođač automobila Audi te tvrtka Sunfire, razvili su dizelsko ugljik-neutralno gorivo dobiveno isključivo iz vode, ugljičnog dioksida i obnovljivih izvora energije. Kristalno čisti „e-dizel“ već se koristi za pokretanje Audi A8 u vlasništvu Johanna Wanka, državnog ministra za obrazovanje i istraživanje. Stvaranje ovog goriva veliki je korak naprijed za održivi prijevoz, ali činjenica da se ovaj projekt kreće unutar automobilskog diva kao što je Audi, postaje još uzbudljivije. Audi je početno postrojenje postavio u Dresdenu u Njemačkoj, kojom će upravljati tvrtka za tehnološki čiste projekte, Sunfire. Kako navode, u sljedećim mjesecima postrojenje će ispumpati 160 litara sintetičkog dizela dnevno. Osnovni proizvod, imena „plava sirovina“, izrađen je pomoću tri koraka. Prvi uključuje žetvu obnovljive energije iz izvora kao što su vjetar, sunce i hidroelektrane. Nakon toga energiju dijele na kisik i čisti vodik, koristeći postupak poznat kao reverzibilna elektroliza. Ovaj vodik, miješa se s ugljik monoksidom (CO), koji je stvoren od ugljičnog dioskida (CO2) prikupljenog iz atmosfere. Reagiraju na visokim temperaturama i pod tlakom, što na kraju rezultira proizvodnjom dugolančanih spojeva ugljikovodika koji na kraju čine „plavu sirovinu“. Nakon rafiniranja, e-dizel može biti pomiješan s našim trenutnim dizel gorivom, ili će se koristiti za vlastito pokretanje automobila na održiviji način. Analize koje je proveo Sunfire, pokazale su kako sintetička goriva nisu samo ekološki prihvatljivija, već imaju vrhunsko izgaranje u odnosu na fosilna goriva. Ukupna energetska učinkovitost e-dizela je 70%. Motor radi tiše i stvara se manje tvari koje se onečišćuju, kažu u Sunfire-u. Naravno, ne možemo očekivati veliki utjecaj na tržišnu cijenu goriva, s obzirom da je trenutno proizvodnja 160L dnevno, no Audi i Sunfire žele izgraditi veću tvornicu, a predviđaju kako će se jednom proizvodnja povećati, a buduće procjene govore o cijeni od 1 do 1,50 eura po litri, ovisno o cijeni električne energije iz obnovljivih izvora. Uz tradicionalna goriva koja se trenutno nalaze na tržištu, cijena od 1,50 euro bila bi iznimno konkurentna, a zbog svoje učinkovitosti imala bi iznimno veliki učinak na održivo putovanje dostupno svima. Kako navodi Olshausen, izvršni direktor Sunfire-a, i prva narudžba biti će dovoljna za komercijalizaciju naše tehnologije. Ideja o vožnji sportskim automobilom kakav je Audi, a pritom ne utjecati na okoliš i emisiju štetnih plinova, jednostavno je dovoljan razlog zašto krenuti u ovakvu proizvodnju.
    automobili.hr

     

    HD E DIESEL GORIVO 750 1

    HD E DIESEL GORIVO 750 2

    HD E DIESEL GORIVO 750 3

    HD E DIESEL GORIVO 750 4

    Norveške hidroelektrane i njemačke vjetroelektrane od 2020. godine će razmjenjivati električnu energiju. Norveška će tako postati skladište energije i pridonijeti energetskom zaokretu u Europi. Za njemački i europski energetski zaokret prema sigurnoj opskrbi iz obnovljivih izvora od presudne je važnosti jedan podmorski dalekovod dug 623 kilometra. O gradnji toga dalekovoda nazvanog NordLink ugovor su u norveškom Haugesundu potpisali norveški koncern Statnett i europski koncern Tennet. Visokonaponski kabel ima kapacitet od 1.400 megavata i trebao bi smanjiti oscilacije količine raspoložive energije koje donosi sve veće korištenje energije Sunca i vjetra. Osobito učinkoviti dalekovod za istosmjernu električnu energiju može u slučaju potrebe pokriti oko tri posto njemačkih potreba za električnom energijom iz norveških hidroelektrana. S druge strane, taj dalekovodni kabel može u Norvešku transportirati višak električne energije proizvedene u Njemačkoj. Ovom vezom "možemo razmjenjivati energiju između dva energetska sustava koji se međusobno dopunjavaju", kaže šef Tenneta Mel de Kroon. U Norveškoj mogu s viškom energije iz Njemačke biti opskrbljivane pumpe za punjenje akumulacijskih jezera. Pumpama se voda transportira u jezera na većoj nadmorskoj visini. Kad je potrebno voda se može ispuštati kroz turbine i kinetička energija vode ponovo pretvarati u električnu energiju. Za Njemačku i Europu tako Norveška postaje važan akumulator električne energije.

    Važan korak za energetski zaokret
    Njemački savezni ministar za energiju i gospodarstvo Sigmar Gabriel u potpisanom ugovoru vidi važan signal za europsko tržište električne energije: "Mi podupiremo ovaj novi podmorski dalekovod jer je on važan korak prema većoj sigurnosti opskrbe u Njemačkoj." I savezna pokrajina Schleswig-Holstein veseli se napretku izgradnje dalekovoda koji će ju povezati s Norveškom. Ova sjevernonjemačka pokrajina prednjači u korištenju obnovljivih izvora energije. Ona želi do 2020. postati važan izvoznik električne energije dobivene iz energije vjetra. I zato je gradnja visokonaponskog dalekovoda do Norveške prioritet politike za ovu saveznu pokrajinu. "NordLink je jedan od glavnih oslonaca europskoga energetskog zaokreta. Sada politička nastojanja pokrajinske vlade oko toga projekta donose plodove", kaže pokrajinski ministar za energetski zaokret Robert Habeck: "Samo izgradnjom dalekovodne mreže možemo u budućnosti nadomjestiti atomsku energiju i energiju dobivenu iz ugljena." Važnost podmorskog dalekovoda za energetski zaokret naglašava i Hans-Ulrich Rösner iz organizacije World Wide Fund For Nature (WWF). Ali, ovaj aktivist za zaštitu okoliša vidi i neke probleme: "Podmorski dalekovod prolazi kroz nacionalni park Wattenmeer (plitko more) i osobito prilikom njegovog polaganja dolazi do velikih zahvata u prirodi."

    Norveška postaje europski akumulator
    Milijardu i pol do dvije milijarde eura trebala bi stajati izgradnja novog dalekovoda, a planirano je da bude završen do 2020. godine. Norveška, koja je podmorskim dalekovodima povezana s Nizozemskom, Švedskom i Danskom, jača time svoju ulogu ključnog čvorišta za opskrbu električnom strujom i zemlje koja akumulira europsku energiju. I britanska vlada namjerava na proljeće dogovoriti izgradnju podmorskog dalekovoda do Norveške. "Novi kabel omogućiti će Velikoj Britaniji uvoz velikih količina čiste, zelene energije dobivene iz hidroelektrana i akumuliranje naše energije od vjetra i Sunca. To će ojačati našu sigurnost opskrbe i cijenu električne energije držati na niskoj razini", kaže britanski ministar energije Ed Davey. Još jedan podmorski dalekovod planiran je i između Danske i Nizozemske za 2019. godinu kako bi se optimirala opskrba energijom iz obnovljivih izvora. Europska komisija pozdravlja izgradnju mreže dalekovoda i namjerava ju poduprijeti financijskim sredstvima.
    www.dw.com

     

    HD NORDLINK VEZA 750 1

    HD NORDLINK VEZA 750 2

    HD NORDLINK VEZA 750 3

    HD NORDLINK VEZA 750 4

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503