Nafta je prijevara, izumitelj iz Brazila vozi motor na vodu
Sve više ljudi počinje shvaćati manipulaciju pomoću nafte! Vijest da Brazilac vozi motor koji kao gorivo koristi isključivo vodu se virusno proširila internetom. Sigurno nije u pitanju nešto novo, ali naftne kompanije obično podmite takve ljude ili takvi pojedinci stradaju pod nerazjašnjenim okolnostima. Nafta nam kao gorivo nikada nije bila potrebna. Posjedujemo tehnologiju zahvaljujući kojoj možemo putovati gotovo besplatno, koristeći vodu. Brazilac po imenu Rikardo Azevedo iz Sao Paula, pokazao je svoj ​​čudesni motor cijelom svijetu. Ova magična stroj može prijeći i do 500 kilometara (310 milja) uz samo jednu jedinu litru vode i to iz onačišćene rijeke. Takozvano “T Power H20″ vozilo pokreću voda i vanjski akumulator, pri čemu se stvara struja i vodik odvaja od molekula kisika, koji zajedno čine vodu. Proces, koji uključuje sustav cijevi, rezultira sagorijevanjem, i to je ono što stvara energiju potrebnu za napajanje motocikla. Snimljen na videu, g Azevedo pokazuje genijalnost svojeg izuma, nakon što je prvo popio čistu vodu iz boce da bi dokazao da se doista H20 nalazi u boci, a ne gorivo. Govoreći o motociklu, g Azevedo je također predložio da njegov izum ima prednosti za okoliš. On je rekao: “Prednost ovog motocikla, koji radi s vodikom koji dolazi iz vode, kao rezultat koji dolazi iz ispuha je vodena para”. To je različito od benzina, čiji je rezultat je ugljični monoksid. Svaki čovjek na ovoj Planeti ima pravo na besplatnu energiju. Ne želimo više biti robovi naftnih i automobilskih kompanija!
www.novi-svjetski-poredak.com

Eiffelov toranj postaje "zelena ikona" Pariza
Francuski arhitektonski studio Moatti - Rivière uskoro bi trebao dovršiti adaptaciju Eiffelovog tornja, jedne od svjetskih najpoznatijih znamenitosti. Projekt renovacije Eiffelovog tornja započeo je 2012. godine. Cilj projekta je u potpunosti preurediti prvi kat ovog zdanja kako bi postao jedan od zabavnih i edukativnih centara Pariza. Uz suvremeni izgled, prvi kat će biti nadograđen i sa mnoštvo zelenih značajki kao što su fotonaponski paneli, hidraulička proizvodnja energije te vertikalne vjetroturbine. U sklopu rekonstrukcije vrijedne gotovo 25 miliona eura u potpunosti su srušeni te ponovno izgrađeni paviljon Eiffel i Ferrié u kojima su smješteni centar za posjetitelje, restoran i trgovine. Po završetku provedbe projekta, glavna recepcija ispred dizala biti će u potpunosti obnovljena i proširena, a izgraditi će se i nova višenamjenska dvorana sa 200 sjedala i novi centar za posjetitelje. Stakleni podovi i ograde omogućit će dosad neviđen pogled na Pariz, a jednako je važno napomenuti kako će po prvi puta i osobe s invaliditetom moći pristupiti prvom katu. Kako bi se poboljšala energetska učinkovitost tornja i smanjio popriličan ugljični otisak ove francuske ikone, cijeli prvi kat bit će opremljen LED rasvjetom, dok će na krovu paviljona biti instalirani fotonaponski paneli. Četiri vjetroturbine sa vertikalnom osi također su dio "zelene" adaptacije prvog kata, a sistem prikupljanja kišnice bit će zadužen za navodnjavanje obližnjih zelenih površina.
www.brzevijesti.ba

The Oxford Electric Bell je baterija koja traje već 178 godina, nitko ne zna kako? Baterija u Oksfordskom električnom zvonu jedan je od najstarijih aktivnih eksperimenata. Zvono se nalazi u laboratoriji Clarendon na Oksfordskom univerzitetu, a zvoni neprestano već 178 godina. Ipak, voltaža je toliko niska, da ljudsko uho ne može registrirati ovaj zvuk. Napaja ga jedna jedina baterija, postavljena 1840. godine. Istraživači ne znaju od čega je točno napravljena, a zvono ne otvaraju iz straha da bi mogli upropasteiti eksperiment koji bi trebalo utvrditi koliko dugo baterija može trajati. Umjesto toga, moguće je samo vidjeti kako klatno oscilira s jedne na drugu stranu. Sat je do sada odzvonio oko 10 milijardi puta, navodi Univerzitet. Baterija pripada vrsti „suhi stup“, koju je pronašao Giuseppe Zamboni početkom 19. stoljeća. Ovakve vrste baterija sastojale su se od diskova srebra, cinka, sumpora i drugih vrsta materija koji proizvode slabu električnu struju. „Nismo sigurni od čega je napravljena, ali je jasno da se vanjski sloj sastoji od sumpora“, izjavio je Jay Croft, bivši istraživač laboratorija Clarenton, koji je 1984. godine opisao zvono u Europskom magazinu fizike. „Zambonijeve baterije sastojale su se od oko 2.000 parova diskova tanke folije, zaljepljenih za papir koji je impregniran cink-sulfatom i prekriven na drugoj strani mangan-dioksidom“ – dodao je. Baterija je ušla u Guinnissovu knjigu rekorda kao „najizdržljivija na svijetu“. Ranija istraživanja su pokazala da bi mogla poticati čak iz 1925. godine. Zanimljivo je da zvono prvobitno nije bilo namjenjeno eksperimentu. Proizvela ga je kompanija „Watkins and Hill“, a kupio ga je jedan istraživač, koji ga je ostavio da zvoni. Nitko ne zna kada će stati.
www.novi-svjetski-poredak.com

The Mystery of the Continuously Functioning Battery From 1840
A battery at the University of Oxford has been incessantly ringing two bells for 175 years—but no one knows exactly why it’s lasted so long. Jason Koebler over at Motherboard recently highlighted a scientific mystery that may not be solved any time soon. In the mid-1800s, Robert Walker, a physics professor at the University of Oxford, acquired an interesting device. It was a battery designed to propel a hanging metal ball quickly back and forth, between two small bells. Today, 175 years after it was manufactured, the Oxford Electric Bell, as it is often referred to, is still ringing—in fact, it is said to have rung over 10 billion times. Built by Watkins and Hill, a London instrument-manufacturing firm and with a note attached in Walker’s own hand reading “Set up in 1840,” the battery would eventually come to be displayed at the University’s Clarendon Laboratory. How exactly has the apparatus, dubbed the “world’s most durable battery” by the Guiness Book of World Records, functioned for so long? No one knows for sure. That’s because, as Koebler points out, opening the device could potentially “ruin an experiment to see how long it will last.” We have a good idea about the basics of its composition, however. It is made up of dry piles, one of the first forms of electric batteries originally developed in the early 19th century by priest and physicist Giuseppe Zamboni. “They use alternating discs of silver, zinc, sulfur, and other materials to generate low currents of electricity,” writes Koebler. He continues: “What the piles are made of is not known with certainty, but it is clear that the outer coating is of sulphur, and this seals in the cells and the electrolyte,” AJ Croft, a former researcher at the Clarendon Laboratory, wrote in a 1984 paper ​describing the bell in the European Journal of Physics. “Piles similar to this were made by Zamboni, whose batteries were constituted of about 2,000 pairs of discs of tin foil glued to paper impregnated with zinc sulphate and coated on the other side with manganese dioxide.” Luckily for anyone who may be stationed nearby, the bell is not incessantly dinging like some possessed alarm clock. It’s actually barely audible, because the charge is so low—the metal ball responsible for the ringing only delicately vibrates between the two bells. In order to solve the mystery of the Oxford Electric Bell once and for all, researchers will likely have to wait until either the battery finally loses its charge or else the ringing mechanism breaks on its own from old age. For now, though, the contraption stands as the “longest running science experiment,” according to Mental Floss. The second longest? That would be the Beverly Clock at the University of Otago in Dunedin, New Zealand, which runs with the help of changes in atmospheric pressure and continues to tick-tock despite only last being rewound in 1864.
www.smithsonianmag.com

Država će vam sufinancirati kupnju električnog automobila s do 80.000 kuna
Od srijede ponovo kreću poticaji za građane za kupnju eko vozila, najavili su to u ponedjeljak prilikom postavljanja punionice za električne automobile u Gospiću ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Dubravko Ponoš. Prema riječima ministra Ćorića, na raspolaganju će biti 12 milijuna kuna, a kroz par tjedana oko 13 milijuna kuna takvih poticaja bit će dostupno i za tvrtke. "Sufinanciranjem električnih vozila želimo potaknuti kupce da ozbiljnije razmišljaju o nabavi automobila koji manje zagađuju okoliš. Svjetska automobilska industrija ide u tom smjeru te će ukupnih 25 milijuna kuna poticaja koje smo osigurali građanima, ali i tvrtkama sigurno biti dodatni impuls u pravcu održive mobilnosti", izjavio je ministar Ćorić. Poticaji koje će građani dobivati putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iznosit će do 40 posto cijene vozila. Kretat će se do 80 tisuća kuna za električne automobile, 40 tisuća kuna za plug-in hibride automobile, uz uvjet da im je emisija CO2 manja od 50 g/km. Kupnja električnih skutera, motocikala i četverocikala na struju poticat će se do 20 tisuća kuna, dok će za električne bicikle biti dostupno do 5 tisuća kuna Fondovih poticaja. Kako je objasnio direktor Fonda Dubravko Ponoš, procedura subvencioniranja je jednostavna: Fondu treba elektronički dostaviti ispunjeni i vlastoručno potpisati prijavni obrazac koji će se od srijede od 10 sati moći preuzeti na web stanici Fonda, presliku osobne iskaznice, tehničke karakteristike vozila iz ponude i samu ponudu dobivenu u prodajnom salonu. Zahtjevi će se razmatrati kronološki, prema datumu i vremenu zaprimanja zahtjeva. Sufinanciraju se samo nova motorna vozila koja u trenutku unosa, uvoza ili prodaje u Republici Hrvatskoj ili ranije, nisu bila registrirana, a u slučaju električnog bicikla da nije ranije bilo korišteno. Ponoš je najavio da Fond do konca godine planira poticati i ostale elemente cjelovitog razvoja održivog prometa. Misli tu, prije svega, na mjere energetske učinkovitosti u gradskim prometnim sustavima, kvalitetniji javni prijevoz, tečajeve eko vožnje te neizostavne punionice kao ključne elemente sustava. "Dodatno, kroz naše programe, želimo biti glasni promotori održivog transporta te cijeli taj koncept kvalitetno predstaviti i našim građanima putem niza informativno-edukativnih aktivnosti", istaknuo je Ponoš.
www.tportal.hr

NEW YORK TIMES doslovno izjavio da je ‘rast biljaka’ na Zemlji uz pomoć CO2 – strašna stvar!
Sve maske su pale. Alarmisti klimatskih promjena u mainstream medijima otkrivaju svoje prave motive. Novi izvještaj koji je napisao Carl Zimmer iz New York Timesa sugerira da je proces “ozelenjavanja” Zemlje sa CO2 strašna stvar koja se mora preokrenuti. U članku se tvrdi da je “globalno ozelenjavanje” uz pomoć emisija ugljičnog dioksida, “strašno” na duge staze. Biljke ne smiju slobodno rasti s obilnom količinom ugljičnog dioksida u atmosferi. Očito, borba protiv “klimatskih promjena” zapravo je varljiva priča o iskorjenjivanju neophodnog spoja (CO2), tako da biljni život počne propadati i planet postane pust i prazan. Alarmisti klimatskih promjena su proglasili ugljični dioksid jednom vrstom zagađivača, iako sadrži dvije od najvažnijih molekula za sam život. Ako bi se razine ugljika smanjile na gotovo nulu, planet bi postao hladan i / ili sušan, neplodan, depopuliran, siromašan hranjivim tvarima, siromašan raznovrsnošću hrane i konačno sa manjkom kisika. Ovo je vrsta planeta kojeg Carl Zimmer zagovara? Zašto oni pokušavaju ubiti život na Zemlji? Borba protiv “klimatskih promjena” također je zavjera kojom se manipulira i mijenja Zemljina klima na načine koji pogoduju određenim industrijama, i na načine koji kontroliraju stanovništvo. Prirodni rast atmosferskog CO2 je koristan za rast biljaka, što u konačnici potiče proizvodnju hrane i povratak kisika u atmosferu. Međutim, Carl Zimmer iz New York Timesa napisao je 30. jula kako “porast razine CO2 čini svijet zelenijim, ali to nije ništa što bi trebali slaviti.” Zimmer zagovara kontrolu emisija CO2 kako bi se klima mogla manipulirati i kontrolirati. Zastupnici klimatskih promjena kao što je Zimmer zapravo su za “klimatske promjene”, jer žele manipulirati Zemljinom klimom kako njima najbolje odgovara. Zimmer ne želi vidjeti da biljke rastu na područjima gdje su nekada bile rijetke. Zbog porasta razine CO2 u prošlom stoljeću, biljke su rasle brže od bilo kojeg drugog vremena u proteklih 54.000 godina. To je donijelo nevjerovatno obilje života i ekosistema. No, svako ko se ne slaže s Zimmerom smatra se “demantičarom klime” jer pokušava spriječiti “znanstveni napredak”. Drugi su prihvatili ideju o rastu razine CO2, jer bi to prirodno pomoglo da planet ponovno zazeleni. Bivši suosnivač Greenpeacea Patrick Moore tvrdi da svijet treba više CO2. Zemlja ima teorijski nedovoljno CO2 u odnosu na prošla geološka razdoblja, kada je biljni život eksplodirao. Moore je kritizirao Zimmer i New York Times zbog njihove tvrdnje. Moore piše da bi razina CO2 trebala biti veća: “800-1200 ppm CO2 je optimalno. Bile su niže razine tokom pleistocena nego bilo kada u historiji Zemlje.” Također je poznata činjenica da biljke doživljavaju ogroman rast kad se CO2 upumpava u staklenik. Budući da biljke sintetiziraju svoje vlastite lijekove, potreban je vrlo važan element za stvaranje veza za proizvodnju tokemikalija i vitamina. Na primjer, vitamin C se stvara iz vodika i kisika, a sve njih vežu ugljikove veze. Ugljik je toliko uobičajen u hemiji da čak nije označen molekulskim formulama. Lišće, stablo, voće, kora i nutritivni spojevi koji dolaze iz biljnog života ovise o korištenju ugljičnog dioksida iz Zemljine atmosfere. Neobičan rat protiv ugljika nije samo rat protiv raznolikosti, nezavisnosti i obilje hrane, nego je i rat protiv prirodne medicine, prehrane i superhrane koja liječi.
www.time.ba

Povećanje razine CO2 u atmosferi je ‘čudo’ koje ozelenjava našu planetu, a ne razlog za paniku
Mitovi klimatskih promjena šire znanstveno nepismeni propagandisti koji ispiru mozak svima koji na kraju vjeruju da je ugljični dioksid otrov za biljke. Zapravo, to je molekula zelenila za planet, kao što smo više puta objasnili u više klimatskih spotova i klimatskih članaka. Sada, nova znanost objavljena u časopisu Nature pokazuje da se globalni šumski pokrov širi na cijelom planetu, jer je koncentracije CO2 u atmosferi u porastu na zdravije razine koje pašu vegetaciji i koja podupire rast šuma i zdravlje prirode. Da, dobro ste pročitali... Pošumljavanje planete Zemlje se širi, ne smanjujući se, kao što nam svakodnevno govore lažljivi globalistički mediji. “Imamo podatke da se suprotno prevladavajućem mišljenju, šumska površina globalno širi, a pokrivenost stablima se povećala za 2,24 milijuna km2 (što je povećanje od 7,1% u odnosu na razinu iz 1982. godine)” – navode autori istraživanja pod naslovom “Globalna promjena zemljišta od 1982. do 2016. godine.” Studija je prvenstveno financirana od strane NASA-ine agencije Making Earth System Data Records for Use in Research Environments (MEaSUREs), inicijative World Resources Institute’s Global Restoration Initiative i programa NASA Land-Cover and Land-Use Change (LCLUC). “Ovdje smo analizirali 35 godina vrijednih satelitskih podataka i pružili sveobuhvatan zapis globalne dinamike promjene zemljišta u razdoblju od 1982. do 2016. godine” – objasnili su autori. “Globalni zeleni pokrivač zemlje smanjen je za 1,16 milijuna km2 (- 3,1%), osobito u poljoprivrednim regijama u Aziji.” Ugljični dioksid dovodi planet Zemlju natrag u život rastom šuma, biljaka i usjeva za prehranu. Studija dokumentira znanstvenu stvarnost da ugljični dioksid podržava rast i širenje šuma diljem planeta. To stvarno ima smisla, jer je CO2 “kisik” biljnog života. Bez CO2, umalo bi gotovo propao cijeli biljni život na planeti, a potom bi se dogodio i potpuni slom prehrambenog lanca, životinjskih ekosustava i ljudske civilizacije. Trenutno, u atmosferi je CO2 oko 408 ppm, što je opasno niska razina za biljke (i šume), uzrokujući masovnu smrt stabala, usjeva hrane i čak trave. Superbogati luđaci koji zagovaraju klimatske promjene lažu javnost i tvrde da razina CO2 nikad nije bila tako visoka. Čak se i NASA pridružila uroti selektivnim odabirom podataka za prikazivanje u javnosti, iskrivljujući istinsku povijest CO2 na planeti Zemlji.U stvarnosti su razine CO2 u prošlosti bile čak deset puta veće (više od 4000 ppm). Današnja razina CO2 je blizu najniže razine koja je ikada postojala u povijesti planeta, i ona na svu sreću polako raste, dok se život biljaka na cijeloj Zemlji polako obnavlja.Ljevičarski anti-znanstveni mediji sada zabranjuju sve sadržaje koji dovode u pitanje lažnu znanost o klimatskim promjenama, nadajući se da će cenzurirati bilo kakvu stvarnu raspravu o toj temi, istodobno gurajući vlastitu znanost o tome da je CO2 “otrov”.Znanstveni moroni koji pozivaju na uklanjanje CO2 iz atmosfere zapravo traže vlastito masovno samoubojstvo i izumiranje većine života na planeti Zemlji. To je vrsta samoubojstva, idiotske pozicije koju mogu slijediti samo znanstveno nepismeni, arogantni liberalni mafijaši koji ne znaju ništa o stvarnosti, ali se fiksiraju na deluzionalnu bajku koju je izmislio i progurao Al Gore, anti-znanstveni luđak koji ima “ugljičnu fobiju”. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature autora Xiao-Peng Songa, Matthew C. Hansena, Stephen V. Stehmana, Peter V. Potapova, Alexandra Tyukavina, Eric F. Vermotea i John R. Townshenda. Izvor: Nature 560, stranice 639-643 (2018)
NoviSvjetskiPoredak.com

Hot Weather Forces 4 French Nuclear Reactors to Shut Down
As Europe struggles through a major heatwave, the French energy company EDF says it has halted a fourth nuclear reactor, this time one at the country's oldest nuclear plant at Fessenheim in eastern France. In a statement, EDT said the Fessenheim nuclear reactor was temporarily shut down Saturday. Since Thursday, four French nuclear reactors in three power plants near the Rhine and the Rhone Rivers, including Fessenheim, have had to be temporarily shut down. EDF said the decision was made to avoid overheating the rivers. Nuclear power plants use water from the rivers to cool down the temperatures of their reactors before sending the water back into the rivers. Rivers that are unusually warm can experience mass fish die-offs, which has happened in Germany in the past week.
www.nytimes.com

96% građana spremno zamijeniti jednokratnu plastiku prihvatljivijim alternativama
Davor Škrlec, WWF Adria i Prijatelji životinja tijekom lipnja provodili su izazov na društvenim mrežama #NisamOdPlastike u borbi protiv korištenja svih oblika plastike za jednokratnu uporabu. Tijekom četiri tjedna provođenja izazova sudjelovalo je preko 20 tisuća ljudi, a u anketi od 1550 ispitanika preko 96 posto ljudi izjasnilo se kako je spremno zamijeniti sve vrste plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu ekološki prihvatljivijim alternativama. Izazov je ciljao na aktivno uključivanje što većeg broja hrvatskih građana na društvenim mrežama koji su trebali potaknuti jedni druge na prestanak korištenja ili zamjenu bilo kojeg oblika jednokratne plastike u trajanju od 30 dana. Plastični predmeti poput jednokratnih vrećica, čaša, boca i pribora za jelo, glavni su izvor ekološkog zagađenja i najmanje se recikliraju jer se najčešće upotrebljavaju izvan kuće i bacaju u okoliš. "Pozvali smo domaće trgovačke lance da ponude svojim kupcima alternative jednokratnoj plastici. Svijest ljudi diljem svijeta se mijenja i sada je red na velikim igračima poput korporacija i vlada da značajno smanje proizvodnju plastike. Dovoljno je spomenuti da je Kina početkom ove godine prestala uvoziti plastični otpad, što predstavlja veliki problem najvećim izvoznicima plastike jer ne znaju gdje bi sada s milijunima tona plastičnog otpada. Ovo je snažna poruka našem gospodarstvu koje mora učiniti zaokret prema inovacijama i eko dizajnu kako bi izbjegli daljnje akumuliranje plastičnog otpada u našem okolišu i moru. Razvijanje novih poslovnih modela dovest će do stvaranja novih konkurentnih industrija koje su neizbježna budućnost, a Hrvatska može tu imati prednost", izjavio je Škrlec. Plastični predmeti poput jednokratnih vrećica, čaša, boca i pribora za jelo, glavni su izvor ekološkog zagađenja i najmanje se recikliraju jer se najčešće upotrebljavaju izvan kuće i bacaju u okoliš. Povećanje usputne konzumacije hrane i pića dovelo je do porasta količine plastike za jednokratnu upotrebu te se stoga očekuje da će taj problem postati još ozbiljniji.
h-alter.org


Plastični otpad na festivalima na Jadranu - može se i drugačije
The Garden Resort u Tisnom festivalska je lokacija koja je od ove godine odlučila reći ne slamkama i plastičnim čašama za jednokratnu upotrebu. Festivali su često školski primjer onečišćavanja prekrasnih turističkih destinacija od kojih žive. Procjenjuje se da svake godine u morima i oceanima završi do 12,7 milijuna tona plastike, odnosno jedan kamion plastike svake minute. The Garden je pokazao ostalim organizatorima i lokacijama na Jadranu da se može zabavljati i na odgovorniji i održiviji način. Volonteri Greenpeacea prisustvovali su festivalu Soundwave u The Garden Resortu, festivalskoj lokaciji koja je od ove godine odlučila reći ne slamkama i plastičnim čašama za jednokratnu upotrebu. Educirali su posjetitelje, pozvali ih da izračunaju i osvijeste vlastiti plastični otisak te da potpišu peticiju protiv plastike za jednokratnu upotrebu. Trebamo iz korijena mijenjati kulturu bacanja i okrenuti se višekratnoj upotrebi i održivim sirovinama. Recikliranje nije rješenje jer se globalno manje od 10% plastike reciklira. "Imamo veliki problem s plastičnim otpadom što više nije potrebno objašnjavati nikome. Nažalost, posljedice prekomjerne proizvodnje i korištenja jednokratne plastike vidljive su na svakom koraku. U svijetu gotovo da više nema plaže koja je pošteđena najezde otpada, a ono što vidimo samo je vrh sante leda", poručila je Petra Andrić, voditeljica Greenpeaceove kampanje, dodavši kako koncerti i festivali generiraju zabrinjavajuće količine plastičnih čaša za jednokratnu upotrebu."Uložili smo trud da pronađemo način da The Garden ne bude još jedno mjesto koje zoru dočeka zatrpano plastikom. Volimo Jadran i prirodu i želimo ih maksimalno zaštititi od negativnih utjecaja. Zbog toga smo gotovo ukinuli upotrebu plastičnih slamki, uveli čaše biljnog porijekla te postavili edukativne plakate i kante kako bi ih se odvojilo za kompostiranje. Posjetitelji vrlo pozitivno reagiraju. Svi se bolje osjećaju kad izbjegnu nepotrebnu plastiku i na bilo koji način doprinesu očuvanju prirode. U dogovoru s lokalnom zajednicom postavili smo i kante za odvajanje drugih vrsta otpada, a organizacijom besplatnog prijevoza smo smanjili ugljični otisak", istaknuo je Nick Colgan, domaćin lokacije The Garden Resort. Iz Greenpeacea poručuju kako trebamo iz korijena mijenjati kulturu bacanja i okrenuti se višekratnoj upotrebi i održivim sirovinama. Recikliranje nije rješenje jer se globalno manje od 10% plastike reciklira, dok značajan dio preostale plastike dospijeva u mora. Potrebno je da se nova EU direktiva kojom se planira zabraniti određene artikle čim prije implementira u zakone, zaključuju.
h-alter.org