Modernizacijskim fondom se omogućuju ulaganja u modernizaciju energetskog sektora i širih energetskih sustava te povećanje energetske učinkovitosti u deset država članica s nižim dohocima. Te zemlje su: Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Madžarska, Litva, Latvija, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

Fond predviđa prioritetna ulaganja u:
* Obnovljive izvore energije
* Energetsku učinkovitost (promet, zgradarstvo, poljoprivreda, gospodarenje otpadom)
* Skladištenje energije
* Modernizaciju energetskih mreža (uključujući cjevovode za centralno grijanje, elektroenergetske prijenosne mreže i povećanje međusobnih veza između država članica)
* Tranziciju regija ovisnih o ugljenu (ulaganja u tzv. soft skills)

Uz predviđenih 292 milijuna EUR, Republika Hrvatska je za korištenje u sklopu Modernizacijskog fonda povezala i dražbovna prava u iznosu od 20% dražbovnih prava (tj. 182,5 milijuna EUR). U skladu s tim, iznos kojim Republika Hrvatska raspolaže u Modernizacijskom fondu u razdoblju od 2021. do 2030. godine je 474,5 milijuna EUR.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je u prethodnom periodu financiralo projekt u sklopu kojeg su obiđena postrojenja koja su iskazala interes, a prikupljeni podaci mogu se iskoristiti za prijavu projekta za financiranje iz Modernizacijskog fonda. Molimo vas da po potrebi ažurirate status projekta, odnosno iskažete svoj interes ako ste u međuvremenu planirali projekt koji bi se mogao financirati sredstvima iz Modernizacijskog fonda.

Reforma sustava EU-a za trgovanje emisijama

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (ETS EU-a) pokrenut je 2005. radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na isplativ i ekonomski učinkovit način. Njime se ograničava količina stakleničkih plinova koju mogu ispustiti energetski intenzivna industrija, proizvođači energije i zračni prijevoznici. Emisijske jedinice ograničene su na razinu koju određuje EU, a poduzeća mogu dobiti ili kupiti pojedinačne jedinice. Kvota se s vremenom smanjuje kako bi se postupno smanjila i količina emisija.

Posljednjih godina ekonomska je kriza doprinijela smanjenju emisija i smanjila potražnju za emisijskim jedinicama. To je, uz druge moguće čimbenike, dovelo do smanjenja cijene ugljika i nastanka velikog viška emisijskih jedinica u sustavu, iz čega proizlazi rizik da sustav EU-a za trgovanje emisijama neće biti u stanju potaknuti smanjenje emisija na troškovno učinkovit način niti pokrenuti inovacije usmjerene na smanjenje emisija ugljika.

Smanjenje stakleničkih plinova u EU-u za najmanje 40 % do 2030. (u odnosu na razine iz 1990.) jedan je od ciljeva koje je Europsko vijeće dogovorilo kao dio okvira klimatske i energetske politike do 2030. Budući da će sustav EU-a za trgovanje emisijama biti glavni instrument za postizanje tog cilja, potrebno ga je reformirati kako bi dobro funkcionirao.

Kao prvi korak reforme EU je nedavno donio odluku o uspostavi rezerve za stabilnost tržišta sustava trgovanja emisijama EU-a. Svrha je rezerve ispraviti veliki višak emisijskih jedinica koji je nakupljen u sustavu trgovanja emisijama EU-a te sustav učiniti otpornijim na neravnoteže u ponudi i potražnji.

Komisija je 15. srpnja 2015. predstavila drugi prijedlog, u kojem se šire preispituje sustav EU-a za trgovanje emisijama. Cilj je prijedloga prihvatiti smjernice Europskog vijeća u pogledu uloge koju bi sustav EU-a za trgovanje emisijama trebao odigrati u postizanju EU-ova cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. te ga pretočiti u zakon. Predloženim izmjenama usto se želi potaknuti inovacije i upotrebu tehnologija s niskom razinom emisija ugljika, što će pomoći u stvaranju novih mogućnosti za radna mjesta i rast, istodobno zadržavajući mjere potrebne za zaštitu industrijske konkurentnosti u Europi.

Kako bi se postigao cilj smanjenja emisija EU-a za najmanje 40 % do 2030., sektori obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama svoje će emisije u odnosu na 2005. morati smanjiti za 43 %. To znači da će se ukupna količina emisijskih jedinica smanjivati brže nego prije: od 2021. nadalje za 2,2 % godišnje umjesto 1,74 %. To znači dodatno smanjenje emisija od otprilike 556 milijuna tona između 2020. i 2030., što je približno jednako godišnjim emisijama Ujedinjene Kraljevine.

Prijedlog Komisije među ostalim uključuje sljedeće izmjene:
* reviziju sustava besplatne dodjele emisijskih jedinica, uz poseban naglasak na sektorima izloženima najvećem riziku od premještanja proizvodnje izvan EU-a (to obuhvaća otprilike 50 sektora)
* izdvajanje znatne količine emisijskih jedinica koje se besplatno dodjeljuju za nova i rastuća postrojenja
* fleksibilnija pravila za bolje usklađivanje količine emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu s proizvodnjom
* ažuriranje svih referentnih vrijednosti koje se upotrebljavaju za mjerenje emisijskog učinka kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak postignut od 2008.

Očekuje se da će se između 2021. i 2030. poduzećima besplatno dodijeliti otprilike 6,3 milijardi emisijskih jedinica u vrijednosti do 160 milijardi eura.

Komisija predlaže i stvaranje nekoliko mehanizama za potporu kojima će se industriji i energetskim sektorima pomoći u suočavanju s inovacijskim i ulagačkim izazovima koji proizlaze iz prijelaza na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika. To uključuje dva nova fonda:

Fond za inovacije, kojim se proširuje postojeća potpora za primjenu inovativnih tehnologija na napredne inovacije u industriji

Fond za modernizaciju, kojim se omogućuju ulaganja u modernizaciju energetskog sektora i širih energetskih sustava te povećanje energetske učinkovitosti u deset država članica s nižim dohocima.

Putovanje kroz vrijeme moglo bi se zbivati bez problematičnih logičkih paradoksa, pokazalo je nedavno objavljeno istraživanje dvojice fizičara Germaina Tobara i Fabia Coste. Vremenski strojevi jedna su od središnjih tema znanstvene fantastike. Najčešći zaplet u tom smislu uglavnom je odlazak junaka u prošlost kako bi promijenio budućnost i spasio svijet od rata ili neke prirodne katastrofe kao što je pandemija smrtonosne bolesti. No, putovanje kroz vrijeme ima i svoje konzekvence. Kada bi ono bilo moguće, posljedice bi utjecale na sve – od nastanka svemira do postojanja slobodne volje. Jedan od središnjih problema u teoriji putovanja kroz vrijeme jest taj što ona stvara paradokse u kojima bi se posljedica mogla pojaviti prije uzroka. Kako bi bilo jasnije na koji način je fizičarski dvojac riješio jedan od najpoznatijih paradoksa, tzv. paradoks djeda, potrebno je prvo podsjetiti što uopće znači putovanje kroz vrijeme u kontekstu fizike.

Na protok vremena utječu i kretanje i gravitacija
U općoj relativnosti, ne postoji neki veliki kozmički sat koji predstavlja uniformno vrijeme ili starost svemira. Vrijeme nije apsolutno već je relativno. Brzina kojom vrijeme protječe za neki objekt ovisi o tome kako se on kreće u odnosu na neki drugi objekt i gdje se on u prostoru nalazi. Svatko od nas vrijeme doživljava na jedinstven način. U tom kontekstu poznat je primjer tzv. paradoksa blizanaca u kojem jedan ostaje na Zemlji, dok drugi putuje raketom. Kada se blizanac astronaut vrati s putovanja, bit će mlađi od brata na Zemlji. Paradoks je u tome da niti jedan blizanac ne bi trebao brže starjeti od drugoga. Naime, dok blizanac koji je ostao na Zemlji vidi da vrijeme sporije teče njegovom bratu koji je u raketi jer on leti velikom brzinom u odnosu na njega, brat u raketi može reći: 'gle ja mirujem ali Zemlja se udaljava od mene i ja vidim da mom bratu vrijeme protječe sporije'. Dakle, čini se da ne postoji neki razlog zbog kojeg bi jedan ili drugi brat stario sporije ili brže. Razrješenje ovog paradoksa je u tome da se matematički može pokazati da postoji razlog zašto pozicije dvojice braće nisu simetrične. Naime, onaj brat koji ostaje na Zemlji ne napušta svoj sustav, dok ga drugi, koji polijeće i slijeće, napušta i prelazi u drugi inercijski sustav. Na protok vremena također utječe i gravitacija jer masa i energija iskrivljuju prostor vrijeme. Ono sporije teče za osobu u jačem gravitacijskom polju u odnosu na nekog tko se nalazi u slabijem. To znači da čovjek na najvišem katu nebodera brže stari od onoga u prizemlju. Naravno, ti efekti su zanemarivo maleni u uobičajenim okolnostima u slučajevima kao što su neboder i ISS, no mjerni uređaji ipak lako mjere čak i takve male promjene. Primjerice, satelitski sustavi GPS-a moraju uzimati u obzir razlike u protoku vremena u njima u odnosu na Zemlju i kalkulirati s njima.

Zatvorene krivulje vremena – putovanje u prošlost
Budući da se položaj predmeta ne definira samo njegovim položajem u prostoru, već i položajem u vremenu, vrijeme se ponekad naziva četvrtom dimenzijom. Kada se objekt kreće kroz prostor, on se istovremeno kreće i kroz vrijeme. U fizici to znači da kroz prostor vrijeme možemo povući crtu koja predstavlja naš put ili kretanje kroz prostor i vrijeme, što se obično naziva našom vremenskom crtom; naš cijeli život može se predstaviti kao jedna crta od rođenja do smrti. Ovo je prilično jednostavno u Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti, no u općoj teoriji relativnosti stvari se malo kompliciraju. U općoj relativnosti, gravitacija je rezultat činjenice da materija iskrivljuje prostor vrijeme. Mogli bismo reći da materija utječe na iskrivljenje prostor vremena, a prostor vrijeme određuje kako će se materija u njemu gibati. Ako je prostor vrijeme zakrivljen, objekt koji se nalazi u slobodnom gibanju kroz njega se neće kretati po ravnom pravcu, kao što bismo očekivali, već po krivulji, kao da na njega djeluje neka sila. Upravo ta činjenica ostavlja mogućnost za putovanje kroz vrijeme. Naime, kada bismo svoju vremensku crtu mogli saviti u neku zatvorenu krivulju (closed timelike curve – CTC), mogli bismo se vratiti nazad u vremenu, primjerice u trenutak vlastitog rođenja. Tu sad dolazimo do paradoksa djeda. On se predstavlja misaonim eksperimentom u kojem čovjek otputuje u prošlost i ubije vlastitog djeda još u njegovu djetinjstvu. To bi za posljedicu imalo da za putnika kroz vrijeme vlastito rođenje postane nemoguće. A ako je njegovo rođenje nemoguće, onda je nemoguće i njegovo postojanje i putovanje u prošlost.

Novikovo rješenje – princip samokonzistentnosti
Jedno moguće rješenje ovog paradoksa predstavio je ruski fizičar Igor Dmitrijevič Novikov, začetnik ideje o tzv. bijelim rupama. On je 1980-ih formulirao princip samokonzistentnosti prema kojem je vjerojatnost putovanja kroz vrijeme koje bi moglo imati utjecaja na budućnost nula. Drugim riječima, putovanje nazad u prošlost moguće je samo onda ako će njegove posljedice biti takve da neće uzrokovati nikakav paradoks. Pojednostavljeno govoreći, možete otputovati u prošlost i pomoći svojim roditeljima da se upoznaju što će rezultirati vašim rođenjem jer je vaše rođenje konzistentno s vašim putovanjem u prošlost. No, ne možete otputovati u prošlost i ondje učiniti nešto što će onemogućiti vaše rođenje.

Problem nepostojanja slobodne volje
Međutim, ovo rješenje paradoksa, budući da znači da osoba ne može učiniti ništa kako bi promijenila povijest, podrazumijeva jedan drugi problem koji se mnogima ne sviđa, a to je nepostojanje slobodne volje. Sam Novikov i njegovi suradnici u svojem su radu o rješenju paradoksa djeda napisali sljedeće: „Ako su CTC-i dopušteni i ako se navedeno viđenje prilagodbe teorijske fizike s njima pokaže više ili manje ispravnim, što će to značiti za filozofsko poimanje slobodne volje za ljude i druga inteligentna bića? To će sigurno značiti da inteligentna bića ne mogu mijenjati prošlost. Takva promjena nespojiva je s načelom samokonzistentnosti. Slijedom toga, svako biće koje je prošlo kroz crvotočinu i pokušalo promijeniti prošlost, fizički zakoni spriječit će da izvrše promjenu; drugim riječima, 'slobodna volja' bića bila bi ograničena.“ Naravno, to će vam biti problem samo ako imate problema s nepostojanjem slobodne volje. Naime, ako prihvatimo da je sve, uključujući i naš mozak, a time i um, dio materijalne prirode, onda logično slijedi da se sve ponaša prema zakonima fizike, što pak podrazumijeva da ne postoji nikakav nadmaterijalni, odnosno nadnaravni agent koji bi bio neovisan o zakonima fizike i imao funkciju slobodne volje. Za svaku posljedicu, uključujući i želju i odluku, postoji fizički uzrok i obratno. No, čak i ako prihvatimo da slobodna volja ne postoji na razini zakona fizike, trebala bi biti moguća barem iluzija da u svakodnevnom životu uvijek imamo mogućnost odabrati što želimo učiniti. Novikovo rješenje za paradoks djeda ne ostavlja mogućnost čak ni za takvu iluziju slobodne volje.

Rješenje paradoksa uz slobodnu volju ili barem iluziju slobodne volje
Upravo u tom kontekstu zanimljiv je novi rad dvojice fizičara. On, umjesto da razmatra fiziku putovanja kroz vrijeme, istražuje njegovu matematičku dosljednost. Autori u njemu ispituju možemo li imati zatvorenu vremensku krivulju i još uvijek imati složenu dinamiku. Drugim riječima, možemo li putovati u prošlost, a opet imati barem iluziju slobodne volje. Autori su pokazali da možemo. Otkrili su da CTC-i dopuštaju postojanje složenih sustava jer ograničenje vremenske petlje ne definira isključivo jedan određeni put. Umjesto toga, postoji više načina za formiranje CTC-a, što znači da bi putnik kroz vrijeme uvijek imao razne mogućnosti izbora. Primjerice, ako ste se rodili zato što je vaš ja iz budućnosti naveo roditelje da izađu na spoj, onda će se to i dogoditi, no vi ćete još uvijek moći odabrati brojne druge stvari koje će odlučivati o vašem životu. Vi ćete čak moći otputovati u prošlost i pokušati ih razdvojiti, no to vam iz nekog razloga neće uspjeti. Ključna poanta je da ćete moći zatvoriti petlju, a da ćete istovremeno imati mnogo različitih drugih izbora. Dakle, autori su pokazali da je putovanje kroz vrijeme moguće, a da ne podrazumijeva ni djedov paradoks niti narušava slobodnu volju. „Pokušajte svim silama stvoriti paradoks, događaji će se uvijek prilagoditi kako bi se izbjegla bilo kakva nedosljednost“, rekao je Costa, koautor novog rada objavljenog u IOP Science. "Niz matematičkih procesa koje smo predstavili pokazuju da je putovanje kroz vrijeme uz slobodnu volju u našem svemiru moguće bez ikakvog paradoksa", dodao je.

Rad dvojice fizičara nije dokaz da je vremenski stroj moguć
Važno je naglasiti da nova studija nije dokaz da je putovanje kroz vrijeme moguće, već samo da ono može biti dinamički dosljedno. Putovanje do proizvoljne točke u prostor vremenu ima vrlo ograničeno uporište u teorijskoj fizici i obično je povezano samo s kvantnom mehanikom ili crvotočinama. CTC-ovi se javljaju u 'prostorno vremenskoj pjeni' na submikroskopskoj skali od oko 10-35 metara i sežu oko 10-42 sekunde u prošlost. Za sada nitko ne zna kako bi se ovaj prostor mogao proširiti ili kako bi se moglo produljiti razdoblje u koje sežu. U velikim razmjerima, CTC-i se obično javljaju u blizini masivnih rotirajućih predmeta, poput rotirajućih crnih rupa. No postoje dvojbe o tome jesu li ti CTC-i stabilni ili bi nestali u nazočnosti malenog poremećaja. Rješenja Einsteinovih jednadžbi opisuju 'crvotočine' u prostor-vremenu - odnosno kratke poveznice između inače udaljenih regija. Teorijski fizičar Kip Thorne i njegovi kolege s Kalifornijskog tehnološkog instituta u Pasadeni otkrili su nedavno da bi crvotočina, ako bi se pomaknula na određeni način, uzrokovala pojavu CTC-a. Tako bismo, barem u načelu, mogli napraviti vremenski stroj ako ikad pronađemo dovoljno veliku crvotočinu ili naučimo kako je napraviti. Trenutno raspoloživom tehnologijom nije moguće natjerati neko tijelo da napreduje ili da zaostaje u vremenu u usporedbi s nekim drugim tijelom za više od nekoliko milisekundi. Čak ni sateliti, koji kruže velikim brzinama oko Zemlje, ne zaostaju u vremenu više od djelića sekunde. Za sada je još uvijek neizvjesno hoće li vremensko putovanje ljudi u prošlost ikada biti moguće. No, prema onome što danas znamo, za stvaranje zatvorenih vremenskih krivulja (CTC) potrebna je toliko velika energija da bi dovela do gravitacijskog kolapsa svemira. Ako ste fan znanstvene fantastike, možda će vas utješiti činjenica da je slavni fizičar Stephen Hawking, unatoč svemu, vremenski stroj smatrao mogućim.
www.index.hr

Zašto vrijeme ide samo u jednom smjeru? Jedno od pitanja koje si ljudi postavljaju od kada postoje filozofija i znanost jest zašto se vrijeme uvijek kreće samo u jednom smjeru od prošlosti preko sadašnjosti prema budućnosti, odnosno zašto vrijeme ima ireverzibilan smjer?

Putovanje kroz vrijeme uključuje logičke paradokse
Ovo pitanje aktualizirao je nedavno objavljen rad dvojice fizičara Germaina Tobara i Fabia Coste prema kojem je uklonjena barem jedna zapreka za putovanje kroz vrijeme, a to su uobičajeni logički paradoksi koji idu uz njega.

Primjerice, jedan od paradoksa putovanja kroz vrijeme je paradoks konzistencije ili paradoks djeda. On postaje relevantan kada se tijekom putovanja u prošlost promijeni povijest. Recimo da čovjek otputuje u svoju prošlost i u njoj ubije svojeg djeda još za njegova djetinjstva. U tom slučaju njegov djed ne bi mogao začeti njegove roditelje pa ne bi bilo ni njega. A kako njega ne bi bilo, on ne bi mogao ni putovati u prošlost niti ubiti svog djeda.

No u ovom tekstu nećemo se baviti putovanjem kroz vrijeme niti paradoksima povezanim s njime, već temeljnim pitanjem zašto strelica vremena uvijek ima isti smjer.

U zakonima fizike vrijeme nema zadani smjer
Psihološki mi prošlost jasno prepoznajemo kao nešto što je iza nas i što je poznato, a budućnost kao nešto što je pred nama i nepoznato je.

Iskustvo nas uči da nije moguće okrenuti film života unazad, a da to nitko ne primijeti kao nešto pogrešno. Ako neki filmski zapis iz svakodnevnog života vrtimo unazad, uglavnom je uvijek svima jasno da se zbiva nešto neprirodno. Primjerice, nitko ne očekuje da bi čaša koja je sa stola pala na pod, prolila se i razbila, mogla uzletjeti natrag s poda na stol da bi se na njemu ponovno sastavila u izvornu cjelinu ispunjenu tekućinom. Već i djeca mogu prepoznati da u takvim filmskim prizorima nešto ne štima.

No s druge strane, kada se gledaju temeljni zakoni fizike, poput zakona mehanike, vrijeme zapravo nema zadani smjer. To osobito vrijedi na mikroskopskoj razini, razini atoma i molekula. Na makroskopskoj vrijedi samo u idealnim uvjetima, odnosno u idealnim fizikalnim modelima.

No uzmimo ipak privremeno kao ilustraciju primjer iz makrosvijeta. Ako s neke točke na nekoj zgradi pustimo loptu da pada prema tlu i snimimo događaj, moći ćemo ga vrtiti prema naprijed i prema nazad, a da nitko neće moći reći koji je smjer pravi – je li lopta ispuštena da pada prema dolje ili je ispucana da leti u vis. To je zato što je zakon gravitacije reverzibilan. Lopta koja pada ubrzava istom akceleracijom koja ovisi o vremenu baš kao što lopta ispucana u vis postupno usporava.

Isto vrijedi i za sraz biljarskih kugli. Ako bijela kugla juri prema crvenoj koja mirno stoji na biljarskom stolu i pogodi je u sredinu, bijela će se zaustaviti, a crvena nastaviti kretati istom brzinom kojom je bijela stigla. Ako taj sraz snimimo i okrenemo film u suprotnom smjeru, vidjet ćemo crvenu kuglu kako dolazi i udara u bijelu koja stoji. Projiciranje filma u oba smjera izgledat će jednako uvjerljivo. Na sličan način u vremenu su reverzibilni svi Newtonovi zakoni. Smjer vremena u njima nije bitan tako da jedinice vremena nikada nemaju predznak; u formule se ne uvrštava negativno ili pozitivno vrijeme već samo njegova apsolutna količina.

Uvođenje termodinamičke strijele vremena
No, u stvarnom svijetu, osobito makrosvijetu u kojem živimo, stvari ne funkcioniraju kao u idealiziranim fizikalnim modelima. Smjer vremena uvijek prije ili kasnije postaje očit. Primjerice, ako pustite loptu da padne i da se odbija od tla, ona će odskakivati sve niže i niže i s vremenom se potpuno smiriti na tlu. Zašto?

Zato što postoji jedna ključna iznimka od fizikalnih zakona koja je zaslužna za našu percepciju postojanja smjera vremena, a to je tzv. entropija koja proizlazi iz drugog zakona termodinamike. Entropija je veličina koja, statistički gledano, ima zadan vremenski smjer.

Davor Horvatić, teorijski fizičar s Fizičkog odsjeka, PMF-a u Zagrebu kaže da je pojam termodinamičke strijele vremena uveo Sir Arthur Eddington, slavni britanski znanstvenik koji je poznat po astronomskim opažanjima koja su potvrdila Einsteninovu Opću teoriju relativnosti.

„U fizici imamo više definicija strijele vremena. Termodinamička strijela vremena vezana je uz statistička svojstva mnoštva čestica, a kozmološka strijela vremena uz širenje svemira. Druge definicije strijele vremena vezane su uz dosta kompliciranije pojmove iz kvantne fizike i fizike elementarnih čestica“, tumači Horvatić..

Što su drugi zakon termodinamike i entropija?
Što to znači? Prema drugom zakonu termodinamike toplina s vremenom prelazi s toplijeg tijela na hladnije i tim procesom se raspršuje, tako da u zatvorenim sustavima s vremenom dolazi do izjednačavanja temperature svih tijela.

Primjerice, ako u kantu s hladnom vodom stavimo zagrijani kamen, on će svoju toplinu širiti na vodu, a potom i na kantu. Proces prijenosa energije stat će kada se temperatura svih tijela izjednači tako da u sustavu više neće biti energije koja bi se mogla iskoristiti za obavljanje nekog rada. To je također ključni razlog zbog kojeg ne može postojati perpetuum mobile, stroj koji obavlja rad bez prestanka.

U slučaju naše gore navedene lopte iz stvarnog svijeta kinetička energija lopte koja poskakuje raspršit će se kroz trenje i druge procese u samu loptu, u zrak i u tlo.

Sličnu tendenciju kakvu ima energija ima i materija. Ona ima sklonost da od uređenog stanja prelazi u kaotično, a ne obratno. Primjerice, ako u neku zatvorenu posudu punu zraka ubacimo neki plin, on neće ostati u uređenom oblaku u istom uglu u koji smo ga ubacili. Molekule zraka i plina međusobno će se sudarati tako da će se ubačeni plin raznijeti po posudi.

Svakodnevni primjeri entropije
Navedimo još nekoliko svakodnevnih primjera entropije iz života: 1) toplina koncentrirana u šalici kave imat će sklonost da se rasprši po zraku i zidovima u sobi tako da će se na kraju temperatura sobe i šalice izjednačiti, a naša kava će se ohladiti; 2) atomi ili molekule parfema neće ostati na okupu već će se sudarati s molekulama u zraku i s vremenom raspršiti u prostoru oko nas tako da će osobe u našoj blizini osjetiti njegov miris; 3) jaje će grijanjem i miješanjem postati kajgana, međutim, koliko god ga dalje miješali i hladili ili grijali neće ponovno postati jaje na oko ili sirovo jaje.

Zajedničko za sve primjere je da u svim sustavima imamo porast entropije, odnosno porast neuređenosti. Tu treba biti malo oprezan jer je entropija u fizici definirana puno rigoroznije. Primjerice, smjesa vode i ulja ima veću entropiju, odnosno neuređenost kada su slojevi vode i ulja razdvojeni jer je u sustavu manje iskoristive energije kada je teža voda dolje, a lakše ulje gore (u bestežinskom stanju ne bi bilo tako). Svi sustavi imaju tendenciju da iz stanja maksimalne uređenosti prelaze u maksimalnu neuređenost. Sličan put slijedi i cijeli svemir – od maksimalne uređenosti koju predstavlja energija koncentrirana u jednoj točki na početku, kroz veliki prasak i širenje u kojem se energija postupno izjednačava, svemir se kreće prema svojoj termodinamičkoj smrti u kojoj više neće biti tijela koja bi mogla prenijeti svoju energiju drugim tijelima.

Zašto sve teži neredu i smrti?
Zašto se to tako zbiva? Pojednostavljeno bismo mogli reći da je puno veća vjerojatnost da će sustavi težiti prema kaosu nego prema uređenosti. Uzmimo primjer neuvezanog fascikla od 500 stranica. Ako ih bacamo u zrak mnogo je veća vjerojatnost da će se stranice raštrkati u redoslijedu, nego da će se posložiti prema brojevima stranica. Vjerojatnost da se uzastopnim bacanjima stranice ponovno poslože u pravilan redoslijed od 1 do 500 praktički je zanemariva. Ona iznosi 1/500!, gdje je 500! oznaka za faktorijel od 500 što je broj koji se dobije množenjem niza 500x499x498x497x496 itd. sve do 1, a što je broj svim mogućih načina na koje se stranice mogu poredati. Trebalo bi nam više listova bilježnice kako bismo u njih upisali toliko znamenki koliko je potrebno da izrazimo ovu malu vjerojatnost u obliku broja 1/1000000000000... To je posljedica činjenice da stranice fascikla imaju cijelo mnoštvo mogućnosti da se poslože na krivi način, u neuređenom redoslijedu, a tek jedan da se poslože u početnom. Logično je stoga da će se sa svakim bacanjem stranica događati ono što je mnogo vjerojatnije – povećanje nereda. Neuređenost će stoga sve više rasti dok ne postane tolika da moguća zamjena stranica više neće mijenjati ukupno stanje nereda u sustavu – on će sa svakim narednim bacanjem ostajati praktički jednak. Što fascikl ima više stranica, odnosno što više elemenata ima sustav (molekula, atoma i sl.), to će težnja povećanju nereda biti izraženija. Kada bi fascikl imao samo dvije stranice, one bi se mogle posložiti u pravilan poredak već nakon nekoliko bacanja (u prosjeku sa svakim drugim).

Kada već govorimo o molekulama, uzmimo kao drugi primjer situaciju u kojoj u kantu s hladnom vodom ubacimo zagrijani kamen. Toplinska energija kamena očituje se u titranju njegovih molekula. Kada one dođu u dodir s molekulama vode, one će na njih prenositi svoju energiju tako što će se sudarati s njima i ubrzavati ih. Molekule kamena postupno će gubiti svoju energiju, a molekule vode dobivati. Kada se energija raširi po cijelom sustavu i izjednači, nastupit će stanje maksimalne entropije. Suprotno se uglavnom nikada neće dogoditi. Iskustvo nam pokazuje da se ne može dogoditi da kamen koji ubacimo u vodu usisa toplinu iz jednako tople vode da bi se on zagrijao, a voda ohladila.

Dakle, budući da svi sustavi u vremenu teže povećanju entropije, odnosno neuređenosti, a ne obratno, u svemiru opažamo da vrijeme ima smjer. Kao što smo rekli na početku, očekujemo da će čaša koja pada sa stola rezultirati stanjem većeg nereda – razbijenom čašom i prolivenom vodom. Obratno je toliko malo vjerojatno da možemo očekivati da se neće dogoditi, barem ne za trajanja svemira.

Je li život iznimka od entropije, a time i rezultat kreacije, ili je rezultat entropije?
Postoje neke naizgledne iznimke od ovakvog procesa kretanja svega od uređenosti prema kaosu. Jedan od primjera je nastanak živih organizama koji su svakako organiziraniji od sastavnih dijelova - molekula.

Taj argument rado koriste kreacionisti koji smatraju da je uređenost živih organizama odstupanje od drugog zakona termodinamike, što bi trebalo podrazumijevati da život nije mogao nastati sam od sebe već isključivo uplivom Boga.

No, fizičar Jeremy England s MIT-ja smatra sasvim suprotno - da je entropija mogla biti poticaj za nastanak života, a ne zapreka. On naime smatra da su živi organizmi odlični raspršivači energije, što znači da svojim razvojem, a osobito replikacijom, pridonose povećanju entropije. Živi organizmi, koji se temelje na ugljiku, puno su uspješniji u hvatanju energije iz okoliša i u njezinu raspršivanju unaokolo nego nasumične nakupine atoma ugljika. Prema Englandovoj tezi, predstavljenoj u časopisu Chemical Physics 2014. godine, skupine atoma koje pokreću vanjski izvori energije poput Sunca ili kemijskog goriva, okružene nekom kupkom poput oceana ili atmosfere, vrlo često će se postupno preraspoređivati na takav način da će apsorbirati i raspršivati više energije, čime će pogodovati entropiji.

England je ovu ideju testirao u sustavima koje snažno pokreću vanjski izvori energije poput sunčevih zraka, a nalaze se u okruženjima kupki u koje mogu apsorbirati i ispuštati toplinu. Znanstvenici smatraju da je život mogao nastati upravo u takvim sustavima.

Englandove studije pokazale su da će u takvim sustavima najveću vjerojatnost za razvoj imati one formacije koje snažnije apsorbiraju i snažnije raspršuju energiju. Pritom ističe da je razmnožavanje, temelj evolucije života, jedan od mehanizama kroz koje sustav može raspršivati sve više i više energije budući da stvara sve više i više raspršivača.

Dakle, moglo bi se reći da je entropija zaslužna i za postojanje smjera vremena i za postojanje života i smrti.

Nalazimo se u fazi razvoja svemira pogodnoj za život
Horvatić kaže da je važna veličina koju vežemo uz entropiju također i kompleksnost. Naime, dok svemir prolazi kroz stalno povećanje entropije, istovremeno prolazi različite faze kompleksnosti – od jednostavnog početka kuglice elementarnih čestica, preko složenih formacija galaksija, zvijezda i planeta do smrti u jednostavnoj kozmičkoj juhi supermasivnih crnih rupa i zračenja.

„Čitatelji mogu uzeti jednostavan primjer. U čašu vode kapnete kap tinte. Tinta se širi kroz vodu u predivnim kompleksnim oblicima koji će nakon nekog vremena nestati i dobit ćete samo čašu plave vode. Kroz cijeli proces entropija se povećavala, ali kompleksnost je rasla, dosegla je svoj maksimum i počela padati. Mi se sada nalazimo u fazi razvoja svemira gdje se kompleksnost povećava i zbog toga imamo svu raznolikost života koja nas okružuje. To će jednom u dalekoj budućnosti doseći svoj maksimum i nakon toga idemo prema svemiru koji će biti sve nepogodniji za život.“ tumači Horvatić.
www.index.hr

Iz Bugarske nam dolazi priča koja je previše ekstremna da bi bila istinita. Marka prigodnog imena Alieno najavila je hiperautomobil koji će imati 5221 KS. I mnogo drugih stvari na ovom autu su "svemirske". Bugarski Alieno Arcanum trebao bi srušiti sve pretpostavke koje danas znamo o hiperautomobilima. Sa 5221 KS, auto bi trebao biti više nego dva i pol puta jači od Rimca C_Two ili više nego tri i pol puta od Bugattija Chirona. Zašto pišemo "trebao bi"? Zato što je teško povjerovati da će ovakav "monstrum" od auta ikad zaživjeti. Naime, automobil je najavljen još 2018. godine, no ni do danas nisu došli dalje od crteža, odnosno računalnih rendera. Tvrtka iz Bugarske sad je izbacila novu seriju rendera te je u javnost izašla s brojkama koje su prevelike da bi se moglo vjerovati da će ovako nešto zaživjeti i u praksi. Auto izgleda kao križanac Lamborghinija s kacigom Darth Vadera iz Ratova zvijezda, a i u tvrtki su priznali da im je ta kaciga bila jedna od inspiracija za dizajn. S druge strane u unutrašnjosti nema traga Ratovima zvijezda, no zato ona nalikuje na nešto što bi se vrlo dobro uklopilo u Zvjezdane staze. Sve je u zaslonima koji prikazuju gomilu podataka, a jedan dodirni zaslon je čak i na volanu! zasloni prikazuju i slike s kamera koje zamjenjuju retrovizore, a auto bi trebao imati čak 17 kamera! Pogon je električni, a snaga koju on razvija "nije s ovoga svijeta", ili barem nije iz svijeta hiperautomobila. Čak 5221 KS snage i 8880 Nm maksimalnog okretnog momenta bilo bi dovoljno za superbrzi vlak, a ovaj bi dvije tone težak auto trebalo potjerati do maksimalno 488 km/h. O ubrzanju Bugari ne iznose nikakve podatke, no zato su se detaljno raspisali o baterijama i dosegu. Auto bi, ovisno o izvedbi, imao baterije i superkondenzatore kapaciteta 60 do 180 kWh. S najvećom kapacitetom baterije s jednim bi punjenjem mogao prevaliti 1020 kilometara. No da sve ne bi bilo tako ekstremno Alieno namjerava nuditi i umjerenije verzije automobila sa "samo" 4351 KS, 3482 KS i 2610 KS. Snaga bi trebala ovisiti o broju električnih motora po kotaču a top model s 5221 KS trebao bi ih imati šest po kotaču, dakle ukupno 24 motora. Bugari, naravno nisu opisali kao to sve namjeravaju smjestiti unutar karoserije i komprimirati 24 motora, ogromnu bateriju i sve ostalo u dvije tone mase. Zbog svega toga prilično je jasno da će Alieno vrlo teško zaživjeti u ovom obliku. O čemu se možda radi postaje jasno kad malo dublje proučimo tvrtku. Alieno je zapravo startup tvrtka, a ovakvim bombastičnim najavama vjerojatno pokušavaju privući što više investitora. Iako još nije napravljen niti prototip iz Bugarske tvrtke tvrde da su strojevi već kupljeni i da se trenutno rade proizvodne hale. Dakle, ako nekim čudom ovaj automobil ipak uskoro ugledamo na cesti, znajte da je njegova cijena 750.000 eura za osnovni model do 1,5 milijuna za top model. U prijevodu, za jednog Chirona, dobijete četiri bugarska superautomobila. Još jedan podatak u koji je teško povjerovati.
www.24sata.hr

Centar za gospodarenje otpadom (CGO) je sklop međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanih građevina i uređaja za obradu komunalnog otpada. Lokacija centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije planirana je otprilike 1 km sjeverozapadno od naselja Kladnjice u općini Lećevica, sjeverno od trase autoceste Zagreb-Split, a u neposrednoj blizini lokalne ceste Lećevica – Unešić. Planirani zahvat je udaljen više od 500 m od naseljenog područja gdje ljudi stalno borave, a obuhvaća površinu od 25 ha. U centru će se prikupljati, obrađivati otpad koji nastaje na području Splitsko-dalmatinske županije (55 gradova i općina). Dio otpada nastao u blizini dopremat će se u CGO izravno, dok će se otpad iz udaljenijih dijelova županije pretovarivati u pretovarnim stanicama (PS).

Centar za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji sa svojim osnovnim dijelovima:
– postrojenjem za mehaničku obradu ostatka nerazvrstanog, miješanog komunalnog otpada
– pogonom za obradu mehanički izdvojenog biorazgradivog otpada iz miješanog komunalnog otpada
– pogonom za dozrijevanje kompostu sličnog proizvoda
– pogonom za biološku obradu prethodno izdvojenog biorazgradivog otpada
– pogonom za dozrijevanje komposta iz prethodno odvojenog biootpada
– reciklažnim dvorištem
– postrojenjem za obradu građevnog otpada
– odlagalištima za obrađeni i neopasni otpad
– sustavom za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda,

Treba zadovoljiti potrebe obrade i odlaganja otpada Splitsko-dalmatinske županije na eološki prihvatljiv i ekonomski održiv način u razdoblju od 2020.-2044. godine. Uspostavljeni CGO SDŽ će zadovoljavati potrebe oko 10,6% populacije Republike Hrvatske. Uspostavljanjem ovog CGO za potrebe cijele županije i uključivanjem svih jedinica lokalne samouprave u predviđeni sustav, stvorit će se uvjeti za sanaciju i zatvaranje svih postojećih neusklađenih odlagališta na tom području. Izgradnja infrastrukture radi uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom tj. centra za gospodarenje otpadom s pretovarnim stanicama uvrštena je na indikativnu listu projekata koji se predviđaju sufinancirati sredstvima Europske unije i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (Konkurentnost i kohezija, 2014.- 2020.). Pristup navedenim sredstvima ostvaruje se ispunjavanjem uvjeta pripreme projektne dokumentacije sukladno pravilima Europske unije. Unutar novog programskog razdoblja 2014.-2020. uspostavljeni su novi nacionalni strateški dokumenti kojima se opisuje način na koji će Republika Hrvatska pristupiti ispunjavanju zajedničkih ciljeva strategije Europa 2020 uz pomoć sredstava iz proračuna EU te način na koji će osigurati kvalitetno upravljanje i kontrolu korištenja strukturnih EU instrumenata. Krovni plansko-programski dokument je Sporazum o partnerstvu kojim Republika Hrvatska, prvi put kao ravnopravna država članica Europske unije, planira ulaganja iz europskih fondova za razdoblje 2014.-2020. te utvrđuje mehanizme kojima se osigurava usklađenost sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključivi rast. Europska komisija (EK) odobrila je 12. prosinca 2014. Operativni program „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“ Kroz taj program Hrvatskoj je na raspolaganju 6,881 milijardi eura EU sredstava za ulaganje u rast i razvoj i to 4,321 milijarda eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj, te 2,559 milijardi eura iz Kohezijskog fonda. Najveći iznos ulaganja, više od 3,5 milijardi eura, Hrvatska će uložiti u zaštitu okoliša (vodno-komunalna infrastruktura i zbrinjavanje otpada), prometnu infrastrukturu i prilagodbu klimatskim promjenama (obrana od poplava i drugih prirodnih katastrofa).

OPRAVDANOST I ODRŽIVOST
Razmatranje različitih varijanti projektnih rješenja baziranih na prikupljenim ulaznim podacima o količini, tokovima i sastavu otpada, uočenim trendovima te izrađenim projekcijama za pretpostavljeno razdoblje rada CGO od 2020-2044 godine u okviru Studije izvedivosti za uspostavu cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji (Brodarski institut d.o.o., Procurator Vastitatis d.o.o., Enviroplan S.A., 2018.), pokazalo je opravdanost i ekonomsku održivost cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Na temelju definiranih optimalnih rješenja CGO i PS izrađena su Idejna rješenja i Idejni projekti.

Optimalan sustav predviđa odvojeno sakupljanje tri toka otpada nastalog u domaćinstvima:
* papira, stakla, plastike i metala na mjestu nastanka (zeleni otoci, reciklažna dvorišta)
* biorazgradivog otpada iz kuhinje, vrtova, parkova, s tržnica
* miješanog komunalnog otpada, uz izdvajanje posebnog otpada, tekstila, * izdvajanje i obradu glomaznog otpada, građevnog otpada, biootpada.

Uz navedene organizirane aktivnosti provodit će se i gospodarenje posebnim kategorijama otpada sukladno posebnim propisima. Odvajanjem navedenih vrsta otpada na mjestu nastanka stvorit će se značajne količine otpada pogodne za oporabu i razvoj “kružne ekonomije”, dok će se smanjiti količina otpada uz promjenu početnog sastava koja preostaje za otpremu na obradu u CGO i to za najmanje 50% u odnosu na proizvedenu količinu.

PRETOVARNE STANICE
Pretovarna stanica (transfer stanica) je građevina za skladištenje, pripremu i pretovar otpada namijenjenog prijevozu prema mjestu njegove oporabe ili zbrinjavanja (Zakon o održivom gospodarenju otpadom, NN 94/13) . Otpad se u PS dovozi relativno malim vozilima kojima se obavlja i sakupljanje otpada, a onda pretovaruje u veće kontejnere ili na veća vozila i vozi se u CGO. Smisao pretovara je ostvarenje ušteda u troškovima prijevoza otpada i radnog vremena lokalnih sakupljača otpada.

TEHNOLOGIJA RADA

Pretovar komunalnog otpada vrši se u pretovarnu jamu odakle se trakastim transporterom pretovaruje u poluprikolicu. U poluprikolici s potisnom pločom otpad se zbija. Prijevoz poluprikolice obavlja tegljač. Poluprikolica se pod pretovarni lijevak dovozi tegljačem i istim odvozi iz PS u ŽCGO-a te vraća u PS. Ukupna manipulativna površina poluprikolice su njezine dvije dužine i širina, a pripremne i završne aktivnosti traju prosječno 15 min. Ukupno vrijeme potrebno za prihvat i pretovar 20 t otpada tako iznosi ukupno oko 60 minuta, pri čemu sam pretovar zauzima 50 min, a odvija se na površini od oko 150 m².

POSTUPAK PRETOVARA OTPADA

Poluprikolica s potisnom pločom smješta se prije početka pretovara ispod utovarne rampe. Nakon vaganja, komunalna vozila za sakupljanje otpada prilaze pretovarnoj rampi vožnjom unatrag, gdje otvaraju svoja stražnja vrata i istovaruju komunalni otpad na ravni dio trakastog transportera. Trakasti transporter istovareni otpad prenosi sve do utovarne rampe – pretovarnog lijevka, koja otpad usmjerava u gornji otvor poluprikolice. S vremena na vrijeme trakasti se transporter zaustavlja, a potisna ploča kontinuirano vrši sabijanje otpada duž cijele dužine poluprikolice, sve dok ne dođe u kontakt s prethodno zbijenim komunalnim otpadom. Kada se poluprikolica potpuno napuni, trakasti transporter se zaustavlja. Iscijeđena onečišćena voda iz otpada sakuplja se u posebnom spremniku (koji je sastavni dio trakastog transportera). Iz navedenog spremnika iscjedak se pomoću hidrauličke pumpe prenosi u poluprikolicu (vozilo za prijevoz otpada) preko tlačne cijevi i tako vraća u otpad iz kojega je potekla (važno zbog obračuna količine). Tegljač se spoji (prikopča) na poluprikolicu u cilju daljnjeg transporta otpada na odlagalište, a pod utovarnu rampu se postavlja druga prazna poluprikolica. Sve navedene radnje može izvršavati jedan operater uz korištenje daljinskih komandi i upravljačke ploče smještene na inspekcijskim stepenicama bočno uz trakasti transporter, odakle se može nadzirati utovarna rampa poluprikolice.

Airbus je predstavio budućnost avio industrije s tri koncepta zrakoplova na vodik model ZEROe. Riječ je o prvim komercijalnim zrakoplovima s nultom emisijom štetnih plinova uz procjenu da bi se neki od njih na tržištu mogli naći do 2035. godine. Svaki koncept podrazumijeva različiti pristup postizanju leta bez emisija, što podrazumijeva korištenje i ispitivanje potencijala raznovrsnih tehnologija i aerodinamičnih konfiguracija, no svima je zajednička dodirna točka korištenje vodika kao primarnog izvora energije.

“Ovo je povijesni trenutak za komercijalni zrakoplovni sektor u cjelini i mi namjeravamo igrati vodeću ulogu u najvažnijem prijelazu koji je ova industrija ikad vidjela. Koncepti koje danas otkrivamo pružaju svijetu uvid u našu ambiciju da kreiramo hrabru viziju budućnosti leta bez emisija,” rekao je Guillaume Faury, izvršni direktor Airbusa. “Čvrsto vjerujem da upotreba vodika – i u sintetičkim gorivima i kao primarni izvor energije za komercijalne zrakoplove – može znatno smanjiti klimatski utjecaj zrakoplovstva,” dodao je.

“Ovi koncepti pomoći će nam u istraživanju i dozrijevanju dizajna i izgleda prvog na svijetu klimatski neutralnog komercijalnog zrakoplova s ​​nultom emisijom, koji namjeravamo staviti u uporabu do 2035. godine,” rekao je Faury. “Prijelaz na vodik, kao primarni izvor energije za ove konceptne planove, zahtijevat će odlučne akcije čitavog zrakoplovnog ekosustava. Zajedno s podrškom vlada i industrijskih partnera možemo se suočiti s ovim izazovom i povećati korištenje obnovljive energije i vodika u budućnosti zrakoplovne industrije.” Tri koncepta, sva s kodnim imenom “ZEROe” uključuju:

Dizajn s optočnim mlaznim motorom (turbofan) s kapacitetom za prijevoz 120 do 200 putnika i dometom većim od 2000 nautičkih milja. Koncept je predviđen za transkontinentalne letove te je pogonjen modificiranim plinsko-turbinskim motorom koji za izgaranje umjesto mlaznog goriva koristi vodik pohranjen u spremnicima smještenima iza stražnje tlačne pregrade.

Dizajn s turbopropelerskim mlaznim motorima (turboprop) i kapacitetom do 100 putnika čiji će motori za pogon također koristiti izgaranje vodika. Koncept cilja na domet veći od 1.000 nautičkih milja s namjerom da postane “savršena opcija za kratka putovanja”.

Treći dizajn ponajviše odiše futurizmom s krilima koja su “stopljena” s glavnim dijelom zrakoplova. Izuzetno širok trup otvara više mogućnosti za skladištenje i distribuciju vodika te za raspored kabine.

grabancijas.com

Demistifikacija: Što zapravo obuhvaćaju ‘zeleni i pametni‘ projekti? Iako 'zeleno i pametno' ne zvuči komplicirano, doima se kao da bi demistifikacija onoga što sve mogu značiti te dvije sasvim obične riječi bila i više nego korisna kako bi se što više ideja skuhalo te povuklo što više eura iz nove financijske omotnice i interventnog programa za oporavak Iduća generacija (NGEU) koji su 'teški' 22 milijarde EUR.

Izvrsna polazišna točka za sve one koji žele osmisliti pametan i održivi projekt ili tom opisu prilagoditi postojeći projekt nedavno je objavljeni izvještaj 'Zeleni Covid-19 plan za oporavak i otpornost Europe' gdje je konzultantska tvrtka EY izdvojila tisuću projekata koji zadovoljavaju kriterije zelenog razvoja, tehnološki su relevantni, omogućuju ekonomske, socijalne i ekološke koristi te su usklađeni sa strateškom usmjerenošću prema dostizanju nulte stope emisije stakleničkih plinova.

Prema EY izvještaju Hrvatska je na trećem mjestu među zemljama jugoistočne Europe s najviše projekata – predvodi Rumunjska s 38, slijedi Grčka s projektom manje i Hrvatska s 34 projekta. Na razini EU Hrvatska je rangirana na četvrto mjesto po broju projekata na milijun stanovnika. Švedska koja je na vrhu te liste ima 8,5 projekta na milijun stanovnika, a Hrvatska ih ima osam. Nije loše, iako, Hrvatska nema puno stanovnika.

Iako je u izvještaju navedeno nekoliko primjera projekata, među kojima su i hrvatski samoodrživi solarni brod SolarCat, energetska obnova zgrade kazališta u Vinkovcima, softversko rješenje za poljoprivrednike Agrivi, nije dostupan pregled svih tisuću. Zasad je ta lista poznata EY-u i vladama država. Stoga smo za ideje o smjerovima u kojima treba planirati nove projekte koji zadovoljavaju pametne i zelene kriterije svih budućih EU natječaja pitali Helgu Bubanović Devčić, partnericu u Odjelu poslovnog savjetovanja u EY-u Hrvatska.

Kada govorimo o smjeru ulaganja u nadolazećem razdoblju, naglasak će, između ostalog, biti na ulaganja u zelenu i digitalnu tranziciju, osobito u okolišnu infrastrukturu, održiv gradski i željeznički promet, čistu i učinkovitu proizvodnju i korištenje energije te širokopojasni brzi internet.Poticat će se ulaganja u projekte povezane s čistom energijom, dekarbonizacijom energetskog sektora, kružnim gospodarstvom, kao i projekti usmjereni na razvoj pametne mobilnosti, održiv urbani razvoj i održivo gospodarenje otpadom, očuvanje bioraznolikosti, poticanje održive industrije te razvoj novih zelenih tehnologija i materijala, primjerice, smart building tehnologija ili netoksičnih građevinskih materijala i sl. U okviru buduće Zajedničke poljoprivredne politike poticat će se, između ostalog, održiva proizvodnja hrane, biogospodarstvo i razvoj pametnih sela. Svoje mjesto u budućem razdoblju imat će i financiranje 'zelenih' istraživanja i inovacija. Generalno, u fokusu će biti inovativni i zeleni projekti te projekti usmjereni ka korištenju disruptivnih tehnologija - kaže Bubanović Devčić.

Savjetuje poduzetnicima da kontinuirano prate događanja na europskoj i nacionalnoj razini s obzirom na to da zadnjih mjeseci svjedočimo brojnim prilagodbama okvira financiranja, budućih fondova te dostupne novčane omotnice. Još uvijek očekujemo i donošenje nekih od ključnih nacionalnih dokumenata od velike važnosti za buduće korištenje dostupnih instrumenata poput Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine i novih Operativnih programa za korištenje EU fondova u financijskom razdoblju 2021.-2027.

- Kada je u pitanju Mehanizam za oporavak i otpornost u okviru Next Generation EU-a, zemlje članice pa tako i Hrvatska užurbano rade na pripremama nacionalnih planova oporavka koji će biti temelj za financiranje u okviru spomenutog mehanizma. U okviru spomenutog plana, ulaganja će zasigurno biti usmjerena u projekte vrlo visoke razine pripremljenosti koji će moći započeti s provedbom već početkom 2021. godine kako bi se što prije povukla raspoloživa sredstva - ističe Bubanović Devčić.

Na to se nadovezuje i Vlatko Martinović, voditelj odjela za razvoj projekata u savjetničkoj tvrtki Projekt jednako razvoj, navodeći kako su nedostatna financijska sredstva, sporost birokracije i kašnjenje u donošenju strateških dokumenata najveće prepreke izvedbi projekata. Međutim, izdvaja pritom i primjere uspješnih projekata s kojima bi se, smatra, trebalo nastaviti zelenu i pametnu tranziciju.

Projekti koji uspješno integriraju teme inteligentnih i inovativnih rješenja, ulaganja u istraživanje i razvoj te zelenu tranziciju i smanjenje emisije CO2 su zasigurno projekti koje treba razvijati i podržavati - sažima Martinović navodeći kako je koncept pametnih gradova dobar temelj za buduće pametne i zelene projekte. Hrvatska, kaže, ima dobru praksu u razvoju takvih projekata. Prošle godine Rijeka je dobila nagradu 'Smart city' za nadzor prometa dronom i stvarno praćenje stanja na terenu, a ove godine glavna nagrada zahvaljujući implementaciji pametnih rješenja završila je u Dubrovniku.

Prošloga tjedna objavljen je milijardu eura vrijedan poziv u okviru Europskog zelenog plana za istraživačke i inovacijske projekte kojima će se prevladati klimatska kriza i zaštititi ekosustavi i bioraznolikost. To je ujedno posljednji i najveći poziv u okviru programa Obzor 2020 na koji će se projekti moći prijavljivati do siječnja.
www.lider.media

SolarCat: Hrvatski solarni brod zaplovio je u osvajanje inozemnih tržišta. Nakon lipanjskih vožnji Jarunom samoodrživi solarni brod solarCat spreman je zapoloviti inozemnim vodama, doznaje se od Tomislava Urode, osnivača tvrtke iCat, koja je dosad svog plovećeg 'mačića' dvaput usavršavala dok nije postao pravi 'mačak'. Od početne verzije babyCat 1.0 nastala je babyCat 2.0 i posljednji stupanj razvoja brod je dosegao u najnovijem izdanju solarCat 1.0. Svakom sljedećom inačicom unaprijedili smo isti proizvod, a sad smo se okrenuli prema novim proizvodima koristeći isti osnovni alat gradnje. Nakon što smo zatvorili jedan proizvodni ciklus i pozatvarali sve otvorene projekte, okrenuli smo se vanjskom tržištu. Interes postoji, a mi smo u procesu prezentacije broda globalnom tržištu - ukratko nam prenosi novosti Uroda koji stoji iza solarnog broda. Razvijajući solarni brod, prvenstvena namjera nije nam bila izgraditi još jedan putnički brod. Ideja je bila stvoriti novo iskustvo putovanja morem, rijekama, jezerima. Volimo to istaknuti kroz par riječi koje brod opisuju kao mjesto gdje šum vjetra i mora nadglasavaju buku i vibracije, napominje Uroda, koji je prije pokretanja iCata radio kao konzultant u CroNoMaru, hrvatskoj tvrtci u nizozemskom vlasništvu sa sjedištem u Šibeniku, koja između ostaloga podupire inovacije u brodogradnji. SolarCat sa svojom višenamjenskom palubom svakako se ubraja među inovacije. Budući da je tih, na njemu se mogu održavati razne radionice, školske i sportske edukacije, poslovni sastanci, svečane promocije pa čak i koncerti. Akumulirana električna energija u baterijama broda u kombinaciji s visokoenergetskim razvodom ovaj brod pretvaraju u pozornicu. Upravo u tom tonu je na zadnjem održan koncert bez uključivanja generatora ili spajanja na kopno. Brojne su se turističke mogućnosti tu otvorile i, uz malo mašte turističkih organizacija i event menadžera, ovaj brod može služiti za održavanje koncerata, kao glumačka pozornica i slično. Pa čak i kao bešumno energetsko postrojenje na lokacijama do kojih struja još nije došla - naglašava mladi poduzetnik u čijem su rasporedu trenutno važni sastanci s ciljem proširenja tržišta. Dug je put koji je doveo do ovog trenutka. U posljednjih nekoliko godina realizirali su čak sedam EU projekata i to je bilo veoma iscrpljujuće iskustvo. No, to ne znači da nisu spremni i dalje aplicirati na natječaje. Već imaju nekoliko spremnih ideja u kojem smjeru žele nastaviti, a one su vezane uz brodove i zelenu energiju. I posve u skladu s Europskim zelenim planom čiji je cilj Europu do 2050. godine učiniti prvim klimatski neutralnim kontinentom. Smatramo da su upravo to smjernice za razvoj novih projekata, jer je za njih predviđeno bilijun (dvanaest nula) eura. Ako si možete predočiti koliko je to novca, shvatit ćete koliki se naglasak stavlja na zelenu energiju - dodaje Uroda.
www.lider.media

Kroz povijest točna se definicija gradova mijenjala, kao i kriteriji kojima se status grada dobivao. U većini slučajeva broj stanovnika nije presudan za dobivanje statusa grada, već zaposlenost stanovnika u nepoljoprivrednim djelatnostima. Definicija urbanog središta je različita od države do države (2000 stanovnika u Hrvatskoj i 50 000 stanovnika u Japanu), a negdje uključuje i mjerenje gustoće stanovništva. Oko 4 milijarde ljudi danas živi u gradovima. To je više od polovice čovječanstva. Procjenjuje se da će do 2050. godine dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u urbanim područjima.

Što je održivi grad i održiva zajednica?
Gradovi su centri i okupljališta ljudi, mjesta za razmjenu ideja i iskustava, izvori prihoda, prostori za šarolike kulturne, znanstvene i društvene produkcije i inovacije. Održivi grad je onaj u kojem ima dovoljno mjesta za stanovanje, u kojem javnim prijevozom ili biciklom sigurno možeš doći na posao, gdje su parkovi dobro raspoređeni između zgrada i poslovnih prostora te svi ljudi imaju neometan pristup javnim ustanovama i prostorima. U njemu su dostupne i kulturne, društvene i druge usluge te je takav grad prilagodljiv i otporan na klimatske promjene, a ljudi različitih struka rade zajedno za boljitak zajednice Koncept pametnih gradova (smart cities) se odnosi na poticanje razvoja novih tehnologija za poboljšanje kvalitete života i održivi gospodarski razvoj i razvio se kao odgovor na naglu urbanizaciju u prošlom stoljeću.

Stanje u svijetu
Ubrzana urbanizacija, napuštanje ruralnih dijelova zemlje i dolazak ljudi u grad u potrazi za poslom dovodi do zaostajanja razvoja udaljenijih sredina te širenja infrastrukture i osnovnih usluga poput kanalizacije, vodovoda, bolnica i škola. Nekontroliran rast populacije, ubrzana neplanska gradnja i širenje periferije gradova dovodi do nastanka tzv. slamova, što povećava ranjivost gradova na prirodne katastrofe. Više od milijardu ljudi živi u slamovima, sirotinjskim četvrtima na rubu gradova koje su građene neplanski i bez odobrenja, u vrlo lošim životnim uvjetima, bez pitke vode i kanalizacije, mjestu visoke nezaposlenosti i siromaštva. Veliki gradovi zaslužni su za 75 % emisija stakleničkih plinova, a zauzimaju samo 3 % površine Zemlje. Također su odgovorni za potrošnju 60 - 80 % energije na svjetskoj razini. Kina kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu godinama se bori sa zagađenjem zraka u svojim megagradovima. Ipak, više od četvrtine energije koju proizvede Kina dobiva iz obnovljivih izvora energije, a vladinim „ratom protiv zagađenja" potrošnja ugljena se smanjila za 3,5 %, što je dovelo i do smanjenja izloženosti čestičnom zagađenju za 12 %. U Ljubljani se nakon uvođenja sakupljanja otpada po modelu „od vrata do vrata" količina otpada koji se odlaže na odlagališta smanjio se za 59 %. Postavljanje kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada ispred zgrada, otvaranje centara za ponovnu uporabu, konstantne i ponavljane edukacije te dobra suradnja i komunikacija s lokalnom zajednicom doveli su do toga da se u deset godina ukupna količina proizvedenog otpada u ovom gradu smanjila za 15 %. Sustainable City je grad u gradu, dio Dubaija koji uz pomoć tehnologije, solarnih panela i električnih vozila, zatvorenog filtracijskog i desalinizacijskog sustava te strateški raspoređenim zelenim površinama i stablima uspješno uspijeva sniziti okolnu temperaturu grada čak i za 4 stupnja u odnosu na ostatak Dubaija. Eko-selo Findhorn u Škotskoj već je 50 godina eksperiment održivog razvoja. U njemu se mogu pronaći razni primjeri održive gradnje poput iskorištavanja starog materijala, primjerice velikih drvenih bačvi za viski, korištenja blata i slame ili pak gradnje zemunica. U središtu sela je velika dvorana s kuhinjom u kojoj se stanovnici sela svakodnevno izmjenjuju u kuhanju koristeći namirnice iz vlastitih vrtova i staklenika. Većina sela nije povezana na lokalni elektroenergetski sustav već se energijom opskrbljuju iz vlastitih vjetroelektrana, solarnih panela i korištenjem biootpada kao goriva.

Stanje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj više od polovice stanovništva (65 %) živi u nekom od 128 gradova. Od toga, samo u Zagrebu i okolici živi milijun ljudi. Po pitanju napora na stvaranju održivijih gradova u RH, ističu se neki pozitivni primjeri. Mreža CIVINET Slovenija-Hrvatska-Jugoistočna Europa bavi se održivim planiranjem i upravljanjem mobilnošću u gradovima, pri čemu članovi mreže informiraju i dijele znanja te primjere dobre prakse o sigurnosti i mogućnostima korištenja javnog prijevoza, car-sharing servisa i sličnog. U rujnu se održava i Europski tjedan mobilnosti u sklopu kojeg se građane i građanke potiče na korištenje alternativnog načina prijevoza u gradovima. Dobar primjer suradnje i razmjene u zajednici je Biciklopopravljaona gdje možete besplatno doći i popraviti svoj bicikl te dobiti savjet za sigurnu vožnju, zatim grupa Sharing is caring gdje se razmjenjuje sve od igle do lokomotive, kao i međimurski Centar za ponovnu upotrebu te riječki Riperaj u kojem se uz pomoć majstora i dostupnih alata popravljaju kućanski aparati, igračke i namještaj te se tako sprječava bacanje uređaja zbog kvara koji se može popraviti. Socijalna zadruga Humana nova uz prikupljanje tekstilnog otpada, prenamjenu i ponovnu prodaju tekstila, zapošljava društveno isključene osobe i pomaže u njihovoj reintegraciji u društvo. Povijest promjena, rasta i razvoja jednog kvarta prati i objavljuje Mapiranje Trešnjevke. Kroz niz aktivnosti, radionica i edukacija znatiželjnici saznaju sudbinu trešnjevačkih potoka i pumpi za vodu, a na tematskim šetnjama upoznaju kvart iz druge perspektive, očima starih Trešnjevčana. Tematskim šetnjama i pričama se bavi i Kazivačica te starim legendama i mitovima oživljava Zagreb kakav je nekada davno bio.

Ovaj članak nastao je u sklopu projekta "LORA - laboratorij održivog razvoja. Više o projektu i ostalim ciljevima održivog razvoja čitajte na http://lora.bioteka.hr.

Dozvolite da vas upoznamo s pogodnostima financiranja putem ELENA granta kroz ELENA program kojega na području cijele Republike Hrvatske provodi HBOR, a naša tvrtka HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. s partnerima u ime HBOR-a provodi navedeni ELENA program na području svih slavonskih županija. 

Nudimo Vam, preko navedenog ELENA programa, rješenja kako potpuno besplatno (uz 100 % sufinanciranja) doći do potrebne projektne dokumentacije za projekte energetske učinkovitosti?

ELENA grant je:
Europska komisija putem EIB-a (Europska investicijska banka) provodi European Local ENergy Assistance ELENA program tehničke pomoći kojim osigurava bespovratna sredstva za pokriće 90% troškova pripreme investicijskih projekata u području energetske učinkovitosti. ELENA grant se financira iz programa HORIZON 2020.

ELENA program je:
Program koji provodi HBOR (Hrvatska banka za obnovu i razvitak) u suradnji s Europskom komisijom i EIB-om radi osiguranja pokrića troškova pripreme investicijskih projekata u području energetske učinkovitosti u 100%-tnom iznosu.

ELENA je program tehničke pomoći koji osigurava bespovratna sredstva za pokriće troškova pripreme investicijskih projekata u području energetske učinkovitosti.

Program obuhvaća arhitektonske, inženjerske i s njima povezane savjetodavne usluge u graditeljstvu i prostornom uređenju za provedbu Elena granta u okviru Elena programa energetske učinkovitosti javne rasvjete te zgrada javnog i privatnog sektora.

Prihvatljivi projekti koji ulaze u program 100 % sufinanciranje dokumentacije:
Rekonstrukcije postojećih građevina javne rasvjete
Rekonstrukcije zgrada javnog i privatnog sektora
(zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene) kojom se značajno utječe na unapređenje njezine energetske učinkovitosti.

Cilj ELENA programa

Poticanje provedbe rekonstrukcija postojećih građevina javne rasvjete te zgrada javnog i privatnog sektora (zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene) uz podršku ELENA programa, a kojom se značajno utječe na unapređenje njihove energetske učinkovitosti. Smatra se da rekonstrukcija postojeće građevine javne rasvjete te zgrade javnog i privatnog sektora (zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene) značajno utječe na unapređenje njezine energetske učinkovitosti ako se najmanje 25% sredstava od cjelokupnih troškova rekonstrukcije ulaže u tehnička rješenja kojima se unapređuje energetska učinkovitost građevine javne rasvjete, zgrade javne namjene ili zgrade poslovne namjene. Ako su projekti šireg opsega od energetske učinkovitosti sredstva ELENA programa mogu se koristiti samo za dio energetske učinkovitosti (Projekt).

Područja realizacije projekata iz ELENA programa za koja usluge pruža naša tvrtka

* Bjelovarsko-bilogorska županija
* Virovitičko-podravska županija
* Požeško-slavonska županija
* Brodsko-posavska županija
* Vukovarsko-srijemska županija
* Osječko-baranjska županija

Financijski instrumenti za koje se očekuje korištenje ELENA programa

Planirano je financiranje projekata ELENA programa po sljedećim programima:
* ESIF Krediti za energetsku učinkovitost za poduzetnike koji će se provoditi preko poslovnih banaka
* ESIF Krediti za energetsku učinkovitost u zgradama javnog sektora koje HBOR provodi direktno
* ESIF Krediti za javnu rasvjetu koje HBOR provodi također direktnim kreditiranjem
* Ostali programi kreditiranja HBOR-a
* Vlastita finacijska sredstva
* Ostali izvori financiranja.

Arhitektonske i inženjerske i s njima povezane savjetodavne usluge u graditeljstvu i prostornom uređenju za provedbu ELENA granta u okviru ELENA programa za koje je moguće dobiti 100 % financiranje investicijsko projektne dokumentacije su sljedeće:

1. GRAĐEVINE JAVNE RASVJETE
1.1 izrada investicijske studije odnosno poslovnog plana
1.2 izrada ostalih dokumenata potrebnih za podnošenje zahtjeva za kredit
1.4 provjera ili izrada projektnog zadatka
1.5 idejni projekt
1.6 glavni projekt kojim će se razviti/dati tehničko rješenje javne rasvjete
1.7 troškovnik
1.8 kontrola glavnog projekta javne rasvjete glede mehaničke otpornosti i stabilnosti.
1.9 izrada dokumentacije za javnu nabavu
1.10 ishođenje lokacijske dozvole i/ili građevinske dozvole
1.11 ostale usluge savjetovanja: - ishođenje potvrda na glavni projekt u slučaju građenja za koje ne treba građevinska dozvola - izrada dinamičkog plana implementacije projekta energetske obnove javne rasvjete - evaluacija ponuda javne nabave za energetsku obnovu javne rasvjete - izrada nacrta ugovora s izvođačem

2. ZGRADE JAVNOG SEKTORA I ZGRADE PRIVATNOG SEKTORA
(javne ustanova i poduzeća, JLS, poslovne zgrade trgovačkih društava)

2.1 izrada investicijske studije odnosno poslovnog plana
2.2 izrada ostalih dokumenata potrebnih za podnošenje zahtjeva za kredit
2.3 energetski pregled zgrade s jednostavnim tehničkim sustavom
2.4 energetski pregled zgrade sa složenim tehničkim sustavom
2.5 snimak izvedenog stanja
2.6 provjera ili izrada projektnog zadatka
2.7 idejni projekt
2.8 elaborat alternativnih sustava opskrbe energijom
2.9 elaborat o zgradi gotovo nulte energije
2.10 glavni projekt kojim će se razviti/dati tehničko rješenje zgrade
2.11 troškovnik
2.12 kontrola glavnog projekta glede mehaničke otpornosti i stabilnosti
2.13 izrada dokumentacije za javnu nabavu
2.14 ishođenje lokacijske dozvole i/ili građevinske dozvole
2.15 ostale usluge savjetovanja: - ishođenje potvrda na glavni projekt u slučaju građenja za koje ne treba građevinska dozvola - izradu dinamičkog plana imlementacije projekta energetske obnove zgrade - evaluaciju ponuda javne nabave za energetsku obnovu zgrade - izradu nacrta ugovora s izvođačima - program prethodnih istražnih radova i mjerenja bitnih za projektiranje, građenje i uporabu zgrade uključivo popis dokumenata o provedenim istražnim radovima i procjenom troškova istražnih radova - plan izvođenja radova

Postupak prihvaćanja Projekta

Ukoliko imate planirani neki od gore navedenih prihvatljivih Projekata ELENA programa te planirana vlastita sredstva ili sredstva iz drugih izvora (kreditne linije ili drugi EU i RH fondovi) a za realizaciju kompletnog Projekta vam je potrebna odgovarajuća projektna dokumentacija i ostale savjetodavne arhitektonske i inženjerske usluge koje su gore navedene, vaš Projekt je kandidat da putem prijave na ELENA program ostvari 100% sufinanciranje navedene potrebne projektne i ostale dokumentacije. U tom slučaju nam se slobodno obratite te ćemo vam poslati informativni upitnik kojega ćete vrlo jednostavno popuniti i upisati nužne podatke o Projektu te navesti koje vam projektne i druge usluge za realizaciju projekta trebaju, a koje već možda i imate.

Nakon naše stručne procjene poslanih podataka Projekta, te ukoliko oni zadovoljavaju osnovni kriterij ELENA programa o unaprijeđenju energetske učinkovitosti, posjetiti ćemo vas i zajednički dopuniti kompletnu prijavu za ELENA program koju tada šaljemo na odobrenje u HBOR.  Nakon odobrenja Projekta od strane HBOR-a i uvrštenja vašeg Projekta u financiranje iz ELENA programa potpisujete Ugovor s našom tvrtkom HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. s partnerima o izradi kompletne potrebne projektne dokumentacije i drugih potrebnih savjetodavnih usluga definiranih u upitniku. Ugovorom se definiraju samo vrsta i rokovi izrade pojedinih dijelova dokumentacije te vaše obveze dostavljanja potrebnih dokumenata za nužno praćenje realizacije Projekta dok izradu kompletne dokumentacije za vaš Projekt plaća HBOR u 100% iznosu.

Nakon dostave i odobrenja potpisanog Ugovora od strane HBOR-a pristupamo za vas izradi ugovorene dokumentacije te nakon njenog završetka i predaje krećete u realizaciju Projekta prema unaprijed definiranim izvorima financiranja (vlastita sredstva, sredstva drugih EU fondova, kreditna sredstva HBOR-a ili drugih poslovnih banaka....) Ukoliko su vam uvjeti 100 % sufinanciranja projektno investicijske dokumentacije za vaš Projekt energetske učinkovitosti prihvatljivi sloborno nam se javite za sva vaša daljnja pitanja i pojašnjenja predloženog ELENA prorama HBOR-a

Isključiva odgovornost za sadržaj ove objave je na autorima. Isti ne odražava nužno mišljenje Europske unije. Ni Europska investicijska banka niti Europska komisija ne snose odgovornost za bilo kakvu uporabu u njima sadržanih informacija.