Predsjednik Zoran Milanović osnovao je Vijeće za energetsku tranziciju koje će voditi njegov savjetnik Julije Domac. Predsjednik Zoran Milanović odmah je po preuzimanju dužnosti pokazao kako su teme klime i energetske tranzicije visoko na ljestvici onih koje smatra prioritetima, a novom je odlukom ovih dana još jednom potvrdio taj smjer. Milanović je osnovao Vijeće za energetsku tranziciju koju će voditi njegov posebni savjetnik za energiju i klimu Julije Domac. Po obrazloženju odluke objavljene u Narodnim novinama, osnovna zadaća novog tijela je organizacija stručnih rasprava o posebno važnim pitanjima s područja prelaska na čiste i održive izvore energije i zaštite klime, u svrhu pripreme i komuniciranja stručnih podloga i smjernica iz područja energetske tranzicije te izrade strateške platforme od interesa za Hrvatsku. U 16-članom vijeću sjedit će gospodarstvenici, predstavnici akademske zajednice i stručnjaci s različitih područja. Julije Domac nada se pak kako je osnivanje vijeća predsjednika države za energetsku tranziciju nastavak poruke koju je Milanović odaslao samim imenovanjem posebnog savjetnika za ovo područje.

Nije prošlo bez kritike – U vijeće su izabrani ljudi koji svojom vizijom i iskustvom mogu pridonijeti da se Hrvatska što bolje uključi u europske tokove održivog korištenja energije i zaštite klime – kazao nam Domac. Napominje kako novoosnovano tijelo nema ambiciju interakcije s Ministarstvom energetike u smislu nekakvog nadmetanja, već je ideja zajednički kreirati viziju za prelazak na čiste i održive izvore energije. Osnivanje vijeća nije, međutim, prošlo bez kritike u energetskom sektoru. Jučer se tako moglo čuti kako je razočarala činjenica da u novoosnovanom vijeću nema predstavnika onih koji se na institucionalnoj razini godinama bore za pomake na području energetske tranzicije, poput udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske ili Hrvatske energetske tranzicije. Naši sugovornici komentiraju kako u oči posebno bode neuključivanje u rad ovog vijeća Pokreta otoka, platforme za održivi i odgovoran razvoj hrvatskih otoka.

Takav propust pogotovo čudi kad se uzme u obzir činjenica da je energetska tranzicija na otocima bila jedna od tema hrvatskog predsjedanja EU, podsjećaju naši sugovornici i upozoravaju kako u rad vijeća nisu uključeni ni svi fakulteti. Nema, primjerice, predstavnika studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u Šibeniku. – Radi se o ključnim institucionalnim mjestima koja godinama jedina sustavno rade na energetskoj tranziciji Hrvatske i potpuno je nejasno na temelju kojih se kriterija biralo ljude za ovo vijeće i što od njega uopće možemo očekivati – komentira izvor iz jednog od spomenutih udruženja. Pritom napominje kako je pred Hrvatskom ozbiljan posao na izradi nacionalnog plana oporavka, okvira za povlačenje 9,6 milijardi eura koje će nam biti na raspolaganju iz europskog fonda za oporavak od COVID-19. Plan oporavka težak je ukupno 750 milijardi eura, od čega se na zaštitu klime i smanjenje stakleničkih plinova mora utrošiti najmanje 30 posto. Kako bi u najvećoj mjeri iskoristila taj novac, Hrvatska bi morala uključiti sve najjače energetske dionike, u čemu bi moglo pomoći i vijeće predsjednika RH. Umjesto toga, kažu naši sugovornici, u ovo su tijelo ušli ljudi koji posljednjih godina nisu pokazali posebne rezultate na području energetske tranzicije, a isključivanjem institucionalnih dionika ovo će tijelo biti ispod razine kakva se očekuje od vijeća koje osniva predsjednik Republike.

Domac: Sve ćemo uključivati S ovim kritikama Domac se suočio i na marginama jučerašnjeg predstavljanja Strategije energetske tranzicije otoka Hvara. Milanovićev posebni savjetnik uzvraća, međutim, kako mu ambicija nije bila birati članove vijeća po institucionalnoj, a pogotovo ne po političkoj osnovi. Domac ističe kako bi vijeće koje bi obuhvatilo sve udruge i zainteresirane dionike u energetici bilo preglomazno, ali i kako to što formalno nisu u vijeću ne znači da ovo tijelo u svom radu neće računati i na njihovu pomoć. Domac poručuje kako će vijeće surađivati sa svim zainteresiranim pojedincima i udrugama. – Sve njih ćemo uključivati u rad Vijeća jer vjerujem da mi u Hrvatskoj možemo puno više i bolje kad je riječ o energetskoj tranziciji. Zadatak nam je da svi u guramo u istom smjeru i pokušamo podići tu ljestvicu – kaže Domac.

Osnovano je Vijeće predsjednika Republike Hrvatske za energetsku tranziciju. Novo tijelo čiji će biti zadatak organizacija i vođenje stručnih rasprava o posebno važnim pitanjima iz područja energetske tranzicje (prelaska na čiste i održive izvore energije i zaštite klime) u svrhu pripreme i komuniciranja stručnih podloga i smjernica iz područja energetske tranzicije te izrade strateške platforme od interesa za Hrvatsku osnovao je Predsjednik Republike Zoran Milanović. Odluka o osnivanju Vijeća predsjednika Republike Hrvatske za energetsku tranziciju (NN 90/2020) objavljena je u 'Narodnim novinama' od 7.8.2020. godine.
Predsjednik Vijeća je dr. sc. Julije Domac, posebni savjetnik predsjednika za energiju i klimu i ravnatelj Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), a članovi su poznati energetski i gospodarski stručnjaci i znanstvenici:
• dr. sc. Ivan Andročec iz HEP-ovog Sektora za strategiju i razvoj
• Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar
• Darko Jardas, ravnatelj Regionalne energetske agencije Kvarner
• Vedrana Jelušić Kašić iz tvrtke Deloitte
• prof. dr. sc. Daria Karasalihović Sedlar s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
• Mario Klobučar iz Hrvatskih šuma
• doc. dr. sc. Ankica Kovač s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik
• Kristijan Lovrenščak, direktor tvrtke Tehnostan iz Vukovara koja je ostvarila prvu hrvatsku toplanu i sustavno promiče primjenu obnovljivih izvora u Vukovaru
• mr. sc. Boris Markota iz Hrvatskog operatora prijenosnog sustava
• Dino Novosel iz Hrvatskog Telekoma
• Bojan Reščec iz tvrtke RP Global CSE
• Toni Vidan iz Zelene akcije
• dr. sc. Maruška Vizek iz Ekonomskog instituta iz Zagreba
• mr. sc. Sandra Vlašić iz tvrtke Terra Hub
• Hrvoje Zovko iz Hrvatskog novinarskog društva
• doc. dr. sc. Tea Žakula s FSB-a.

Premda je gradnja visokih drvenih zgrada svjetski trend, i to ponajprije zbog ekoloških težnji, odnosno zbog želje za što nižom emisijom ugljikova dioksida, u Hrvatskoj se takve još neko vrijeme neće graditi jer ne postoji zakonska regulativa koja bi to poduprla. Na snazi su pravilnici o gradnji iz 70-ih godina prošlog stoljeća koji su puni protupožarnih ograničenja premda najnovija svjetska istraživanja dokazuju protupožarnu otpornost i veliku potresnu amortizaciju drvenih konstrukcija. Australski tehnološki gigant Atlassian nedavno je objavio da će uskoro početi graditi svoje novo sjedište u Sydneyju, što samo po sebi ne bi bila vijest koja bi izlazila iz lokalnih okvira da ta zgrada nije zapravo neboder od drva i čelika. Tzv. hibridni neboder imat će, poručili su ekološki itekako osviješteni Atlassianovi vlasnici, čak četrdeset katova i sa 180 metara bit će najviša takva poludrvena zgrada na svijetu. Masivne drvene grede povezivat će staklo i čelik, a na vrhu zgrade planiran je i vrt. Taj će neboder, koji su projektirali njujorški arhitektonski ured SHoP i australska tvrtka BVN, iskorištavati stopostotnu obnovljivu energiju iz solarnih panela. Karbonski otisak zdanja bit će gotovo neutralan. Drvene zgrade nisu novost, takva gradnja postoji mnogo dulje od one u kojoj se upotrebljavaju beton i cigla, no drveni neboderi novi su trend koji se neće zadržati samo Down Under. Naime, i u Nizozemskoj, u Rotterdamu, trebao bi se nagodinu početi graditi hibridni poslovno-stambeni toranj visok 'samo' 140 metara. Postolje nebodera trebalo bi biti betonsko, a okviri koji će se protezati duž 37 katova drveni. U gradnji bi se trebali upotrebljavati i mnogi drugi reciklirani materijali kako bi zgrada bila ekološki što prihvatljivija, i to ne samo kad se u nju usele prvi stanari u jedan od 275 stanova nego i tijekom gradnje.

Prednosti iz izloga
Dosad je diljem svijeta sagrađeno samo nekoliko hibridnih nebodera, znatno manjih od ta dva, doduše. Stručnjaci se slažu da je upravo takva, hibridna gradnja, posebice visokogradnja, budućnost kojoj se trebamo okrenuti. Uostalom, križno lamelirano drvo (eng. cross-laminated timber), inovativni pločasti proizvod slojevite strukture i izvrsnih fizikalno-mehaničkih svojstava, koji se ističe prije svega svojom snagom, izgledom, svestranošću i održivošću, ionako se već odavno upotrebljava u niskogradnji. Zbog velike krutosti i nosivosti u ravnini i okomito na ravninu elementa najčešće se primjenjuje u obliku zidnih ili stropnih panela pri gradnji masivnih drvenih kuća ili objekata druge namjene. Pa čak i u Hrvatskoj, ako se netko pitao… Misao vodilja u upotrebi CLT-ja nije samo ekološka jer je drvo prirodni materijal, pa takva zdanja i 'dišu' zajedno sa svojim korisnicima i izbacuju manje ugljikova dioksida, a k tome su sigurna. Premda je u to teško povjerovati, stručnjaci u svijetu ne prestaju uvjeravati da su drvene zgrade, ma koliko visoke bile, pogotovo ako se grade prema pravilima struke, otporne na vatru jer je drvo laminirano ljepilom i može izgorjeti, prema navodima stručnjaka, jedino ako je neprestano izloženo vatri. Navodno je sigurnije i od čelika, a uza sve to, kao bonus iz izloga broj tri, drvo je otpornije na potres!

Zanemarano sedam desetljeća
I dok se diljem svijeta vlasnici privatnih šuma, pilane i proizvođači u drvnoj industriji natječu tko će se prije ukrcati na vlak novog trenda i osigurati dovoljnu količinu CLT-ja za te nove zgrade koje pišu neku drukčiju priču o visokogradnji u budućnosti, domaća drvna industrija sve to gleda s velikom sumnjom. I ne samo industrija nego i akademska zajednica koja se u to, kao i mnoge druge stvari, 'ne bi pretjerano petljala' jer trendovi u inozemstvu su jedno, a hrvatska realnost u kojoj izvozimo drvene trupce i uvozimo gotove proizvode sasvim nešto drugo. Prema riječima Marijana Kavrana, direktora Hrvatskoga drvnog klastera, premda je gradnja visokih drvenih zgrada pravi svjetski hit, i to zbog više razloga, prije svega ekoloških, odnosno niske emisije ugljika, u Hrvatskoj se takve još neko vrijeme neće graditi jer ne postoji zakonska regulativa koja bi to poduprla. Prema njegovim riječima, u našoj su zemlji na snazi pravilnici o gradnji iz 70-ih godina prošlog stoljeća koji su puni protupožarnih ograničenja premda najnovija svjetska istraživanja sugeriraju, dodaje, protupožarnu otpornost i visoku potresnu amortizaciju drvenih konstrukcija. – Uz to, premda je gradnja drvom imala i dugu tradiciju u našoj zemlji, stručni projektantski, ali i akademski i obrazovni krugovi nisu u posljednjih šezdeset-sedamdeset godina razvijali i usavršavali tu vrstu gradnje. Ipak, posljednjih godina neki etablirani stručnjaci, poput studija 3LHD, favoriziraju drvo u gradnji. I ne samo to: domaća drvna industrija nije razvijala takvu vrstu proizvodnje, nego se specijalizirala za druge proizvode za svjetsko tržište, stoga tu vrstu gradnje u RH nude strani dobavljači, oni austrijskog, slovenskog ili finskog podrijetla – kritičan je Kavran.

Sustavno iskorištavanje šuma
Njegove riječi potvrđuje Dario Hrastović, direktor i vlasnik ​Hrastović Inženjeringa, tvrtke koja se, među ostalim, bavi projektiranjem i primjenom obnovljivih izvora energije u zgradarstvu, koji tvrdi sljedeće: – Da bi se drvo više upotrebljavalo u gradnji, treba razviti sustav održivog iskorištavanja šuma kako bi se osigurala stalna količina građevnog drva te se mora povećati pošumljavanje i drvni godišnji prinos. U Hrvatskoj postoji ograničena količina drvne biomase koja se godišnje može izvesti iz šuma i sve su kvote za drvnu masu podijeljene. Mnogo prerađivačkih drvnih pogona ima problema s manjkom ulazne drvne sirovine, što im ograničava rast i povećanje zapošljavanja. Veliki se udio te drvne biomase u pilanama reže u drvne planke i one se izvoze u tom obliku, neprerađene. Da se dio te pilanske proizvodnje prebaci na proizvodnju CLT-a, trebalo bi zatvoriti mnogo malih pilana i usmjeriti sve te drvne kvote u proizvodnju CLT-a. No i tada bi, vjerojatno, dio tih drvnih planki završio u pogonima CLT-a drugih zemalja te se zatim kao konačni proizvod vratio u Hrvatsku – ​istaknuo je Hrastović. Možda te teze objašnjavaju zašto Lideru na novinarske upite kako te trendove komentiraju i bi li ih poduprli da se pojave u Hrvatskoj nitko iz drvnog realnog sektora nije odgovorio...

Preskupo im zeleno
Ni domaći nekretninski ulagači ne vole drvo. Neslužbeno se može čuti samo da bi se bez konkretnih poticaja prosječni investitor teško odlučio na gradnju zgrada građevnim elementima križnoga lameliranog drva, ma kolika ta priča bila ekološka, zelena. Neizravno to potvrđuje i profesor Hrvoje Turkulin sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu koji predaje kolegij Drvo u graditeljstvu. Za Lider ističe da Hrvatska za drvene nebodere jednostavno nema odgovarajuću investicijsku klimu, ali ni dovoljno drveća. – To može zvučati čudno jer smo mi na 43 posto kopnenog teritorija pokriveni šumom i šumskim zemljištem, ali četinjače tvore samo 18 posto naše drvne mase, što nije dovoljno, a već se unaprijed sve rasproda za klasičnu gradnju, primjerice drvena krovišta, prozore i vrata. Hrvatska nema ni tradiciju drvene gradnje. Nakon što smo nakon Drugoga svjetskog rata i u svojoj provinciji zanemarili tradiciju hrastovih kuća, djelomično zbog njihove funkcijske ograničenosti u zanatskoj izvedbi, djelomično zbog socioloških trendova koji su vladali drugom polovinom prošlog stoljeća, prestali smo biti svjesni vrijednosti drvene gradnje. Nešto se hrastovih korablja pretvori u OPG ili seoski turizam, ponegdje se kupi i instalira koja finska kuća Honka – i to je sve. U Slavoniji se ionako uvijek preferirala ciglena gradnja stambenih objekata, a u Dalmaciji nije ni bilo drvene gradnje u većem opsegu – odgovorio je Turkulin na Liderov upit i dodao i to da Hrvatska nema ni regulativu koja bi poticala drvenu gradnju. Uza sve to, rekao je, postoji drugi problem zbog kojeg se drvo slabo upotrebljava ili se ne uopće ne upotrebljava u novim ulaganjima: takva je gradnja skupa i komplicirana. Treba, naime, imati specijalizirane projektante, inženjere drvne tehnologije i arhitekte koji će se baviti tom vrstom gradnje, a kod nas ih nema.

Sporo, ali dostižno
Čak se i u Europi, kaže Turkulin, takva gradnja uvodi sporo, i to već više od dvadeset godina. Domaći arhitekti stoga se ne upuštaju u projekte u kojima nemaju nikakvog iskustva premda se CLT može kupiti u susjednoj Sloveniji i u Austriji. Teoretski, naši bi arhitekti mogli projektirati gradnju CLT-jem čak i ako mi nemamo takvu proizvodnju, no manjka nam i tradicije i iskustva. Naravno, sve im otežavaju investitori, koji većinom nisu spremni na takav oblikovni i financijski projekt gradnje, smatra Turkulin i zaključuje da CLT ne može biti nikakva slamka spasa za hrvatsku drvnu industriju, i to čak i kad bi se našao investitor koji bi sagradio golemu tvornicu za proizvodnju CLT-ja, jer sumnja da bi bilo tržišta za plasman tih proizvoda. – To ne znači da sam pesimističan. Cijeli sam život posvetio promidžbi drva kao građevnog materijala i u to i dalje čvrsto vjerujem. Kako god, taj je proces vrlo spor i uključuje dugogodišnje obrazovanje arhitekata, građevinara i drvnih tehnologa koji bi mogli tako graditi te mučno i dugotrajno obrazovanje javnosti o ekološkim prednostima i nacionalnim gospodarstvenim interesima drvene gradnje u Hrvatskoj – zaključio je Turkulin.
www.lider.media

Jedna od sedam najvećih multinacionalnih naftnih i plinskih kompanija „BP“, sa sjedištem u Londonu (Ujedinjeno Kraljevstvo), planira da značajno „sreže“ proizvodnju nafte i plina te da uloži značajna sredstva u sektor obnovljvih izvora energije. „BP“ je prošlog tjedna obavijestio javnost da će napraviti otklon od dosadašnjih najvećih izvora dohotka. Te da će smanjiti eksploataciju fosilnih goriva kao i da će povećati investicije od 4,2 milijarde eura godišnje u čistu energiju do kraja desetljeća, što je deset puta više nego trenutno. Ovo su samo neki od poduhvata koje kompanija poduzima kako bi „ozelenila“ svoje poslovanje i do 2050. godine postigla nultu emisiju štetnih plinova. Kompanija je novost najavila s idejom da u narednih deset godina svi moramo da sudjelujemo u borbi protiv klimatskih promjena i transformaciji energetskog sustava. Prema vlastitim navodima, „BP“ očekuje da će potražnja za fosilnim gorivima do polovine stoljeća zabilježiti pad od čak 75 posto ukoliko se svjetski rast temperature ograniči na 1,5 Celzijusovih stupnjeva. Ako ograničenje zagrijavanja bude, pak, 2 Celzijusova stupnja, potražnja za njihovim glavnim artiklima će se prepoloviti. Do 2030. godine, „BP“ će na tržište izbacivati barem milion barela manje dnevno, što je 40 posto manje u odnosu na količinu iz 2019. godine. Uprkos tome, većinski dio prihoda ove kompanije do 2025. godine poticati će iz nafte i plina. Tijekom 2019. godine zaradila je gotovo 240 milijardi eura. Kako je priopćeno, zaokret britanskog naftnog džina, osnovanog davne 1909. godine, odvijati će se s fokusom na bioenergiju, vodik i hvatanje te skladištenje ugljik-dioksida. „BP“ također planira da razvije globalnu mrežu od 70.000 elektropunjača. Trenutno posjeduje 7.500 punjačkih stanica. Istovremeno, kompanija će reducirati preradu nafte i plina, a teži se i tome da u narednih pet godina prikupi oko 22 milijarde eura prodajući svoju imovinu. „BP“ ima oko 73 tisuće zaposlenih širom svijeta. Zbog potresa industrije izazvanog pandemijom novog koronavirusa, kompanija je ranije najavila otpuštanje 10.000 ljudi.

 

BP sets ambition for net zero by 2050, fundamentally changing organisation to deliver

BP today set a new ambition to become a net zero company by 2050 or sooner, and to help the world get to net zero. The ambition is supported by ten aims:
Five aims to get BP to net zero:
1. Net zero across BP’s operations on an absolute basis by 2050 or sooner.

2. Net zero on carbon in BP’s oil and gas production on an absolute basis by 2050 or sooner.

3. 50% cut in the carbon intensity of products BP sells by 2050 or sooner.

4. Install methane measurement at all BP’s major oil and gas processing sites by 2023 and reduce methane intensity of operations by 50%.

5. Increase the proportion of investment into non-oil and gas businesses over time.

Five aims to help the world get to net zero:
6. More active advocacy for policies that support net zero, including carbon pricing.

7. Further incentivise BP’s workforce to deliver aims and mobilise them to advocate for net zero.

8. Set new expectations for relationships with trade associations.

9. Aim to be recognised as a leader for transparency of reporting, including supporting the recommendations of the TCFD.

10. Launch a new team to help countries, cities and large companies decarbonise.

To deliver the ambition, BP will fundamentally reorganise to become a more focused, more integrated company, comprising:
* Four business groups to deliver performance and value growth:
Production & Operations; Customers & Products; Gas & Low Carbon Energy; and Innovation & Engineering.

* Three integrators to identify and maximise opportunities:
Sustainability & Strategy; Regions, Cities & Solutions; and Trading & Shipping.

* Four core enablers to support business delivery:
Finance; Legal; People & Culture; and Communications & Advocacy.

BP is committed to performing while transforming:
No change to BP’s fundamental commitments:

* to safe and reliable operations
* to delivering BP’s investor proposition, including commitments on:
* growing sustainable free cash flow and shareholder distributions over long term;
* maintaining strong financial frame and cost and capital discipline, and deleveraging the balance sheet;
* delivering 2021 free cash flow targets.

BP will host a capital markets day in September to set out its strategy and near-term plans.
New purpose and ambition
BP’s new CEO Bernard Looney today announces a new purpose and a new ambition for the company. BP’s new purpose is reimagining energy for people and our planet. The purpose is underpinned by an industry-leading ambition – for BP to become a net zero company by 2050 or sooner, and to help the world get to net zero – and this ambition is supported by ten aims. To deliver all this, BP will fundamentally transform its whole organisation, and maintain its commitment to performing while transforming.

Bernard Looney said:

“The world’s carbon budget is finite and running out fast; we need a rapid transition to net zero. We all want energy that is reliable and affordable, but that is no longer enough. It must also be cleaner. To deliver that, trillions of dollars will need to be invested in replumbing and rewiring the world’s energy system. It will require nothing short of reimagining energy as we know it. “This will certainly be a challenge, but also a tremendous opportunity. It is clear to me, and to our stakeholders, that for BP to play our part and serve our purpose, we have to change. And we want to change – this is the right thing for the world and for BP.”

Helge Lund, BP’s chairman, commented:

“Energy markets are changing, driven by climate change, technology and societal expectations, and the Board supports Bernard and his new leadership team´s ambition for BP. Aiming for net zero is not only the right thing for BP, it is the right thing for our shareholders and for society more broadly. As we embark on this ambitious agenda, we will maintain a strong focus on safe, reliable and efficient operations and on delivering the promises we have made to our investors.”

Reimagining energy
BP’s new ambition to be a net zero company by 2050 or sooner covers the greenhouse gas emissions from its operations worldwide, currently around 55 million tonnes of CO2 equivalent (MteCO2e) a year, and the carbon in the oil and gas that it produces, equivalent currently to around 360 MteCO2e emissions a year – both on an absolute basis. Taken together, delivery of these aims would equate to a reduction in emissions to net zero from what is currently around 415 MteCO2e a year. “This is what we mean by making BP net zero. It directly addresses all the carbon we get out of the ground as well as all the greenhouse gases we emit from our operations. These will be absolute reductions, which is what the world needs. If this were to happen to every barrel of oil and gas produced, the emissions problem for our sector would be solved. But of course, the world is not that simple; the whole energy system has to be transformed and everyone has a contribution to make – producers and sellers of energy, policy makers and everyone who uses energy.” - Bernard Looney

Therefore, BP also aims to help its customers reduce their emissions by halving the carbon intensity of the products it sells, again by 2050 or sooner – offering customers more and better choices of low- and no-carbon products. BP also aims to install methane measurement at all of its existing major oil and gas processing sites by 2023 and then reduce the methane intensity of its operations by 50%. And over time BP also aims to increase the proportion of investment it makes into non-oil and gas businesses: “We expect to invest more in low carbon businesses – and less in oil and gas – over time. The goal is to invest wisely, into businesses where we can add value, develop at scale, and deliver competitive returns.” - Bernard Looney.

 

The ambition also includes a series of aims targeted at supporting the world’s progress towards net zero:

* More actively advocating for policies that support net zero, including carbon pricing; stopping corporate reputation advertising and redirecting resources to promote net zero policies, ideas, actions, collaborations and its own net zero ambition.
* Incentivising BP’s global workforce to deliver on the aims and mobilise them to become advocates for net zero; increasing the percentage of remuneration linked to emissions reductions.
* Setting new expectations for BP’s relationships with trade associations, making the case for BP’s views on climate change, being transparent where views differ, and being prepared to leave those where alignment cannot be reached.
* Being recognised as an industry leader for the transparency of reporting, working constructively with the TCFD and other groups to develop good practices and standards for transparency of reporting. BP today announced its support for the recommendations of the TCFD.
* Launching a new team to create integrated clean energy and mobility solutions and to help countries, cities and corporations around the world decarbonise.

Reinventing BP
The structure of BP’s organisation – and of much of the industry – has been broadly the same for more than a century, split into separate organisations – upstream, downstream, and other businesses. To deliver its new ambition and aims, BP will now undergo a fundamental reorganisation. “We need to reinvent BP. Our historic structure has served us well but, in order to keep up with rapidly-evolving customer demands and society’s expectations, we need to become more integrated and more focused. So we are undertaking a major reorganisation, introducing a new structure, a new leadership team and new ways of working for all of us.” - Bernard Looney. Under the plans, BP’s existing, largely autonomous business segments – upstream and downstream – will be dismantled and the group reorganised globally into a more focused and more integrated entity, comprising 11 teams. The heads of these teams will make up BP’s new leadership team.

Performance and value growth will be delivered by four business groups:

* Production & Operations, led by Gordon Birrell, will be BP’s new operational centre, bringing its operations together, focused on driving safety, efficiency and value growth.
* Customers & Products, headed by Emma Delaney, will focus on customers as the driving force for the energy products and services of the future, and on customer experience and expansion in rapidly changing markets.
* Gas & Low Carbon Energy, led by Dev Sanyal, will unite energy teams currently dispersed around BP to create focused low carbon solutions. It will also pursue opportunities in decarbonisation and new value chains such as hydrogen and CCUS.
* Innovation & Engineering, headed by David Eyton, will bring added momentum to BP’s venturing and Launchpad investments and act as a catalyst for creating value from disruptive opportunities. It will also house BP’s engineering discipline and safety and operational risk team.

Three integrators will be established to find and maximise opportunities for BP:

* Strategy & Sustainability, headed by Giulia Chierchia, who is joining BP from McKinsey, will ensure that sustainability is embedded at the top of BP and provide a single group-wide approach to strategy and capital allocation.
* Regions, Cities & Solutions, led by William Lin, will build relationships with regions, cities and large corporations, aiming to develop integrated energy and carbon solutions that can bring emissions down at scale.
* Trading & Shipping, led by Carol Howle, will build on BP’s existing deep expertise in its existing business to more effectively help BP capture new commercial opportunities and add value.

Four teams will serve as enablers of business delivery:

* Finance, led by Murray Auchincloss.
* Legal, headed by Eric Nitcher.
* People & Culture, headed by Kerry Dryburgh.
* Communications & Advocacy, led by Geoff Morrell.

Over the next few months, the new BP leadership team will focus on building their teams and on developing BP’s strategy to deliver the ambition. “Together we will aim to build a more agile, innovative and efficient BP. A purpose-driven, digitally-enabled, fully-integrated organisation. I’m confident that this new leadership team, together with all our people, have the skill and will to turn BP into a thriving sustainable energy business that is a force for good in a net zero world.” - Bernard Looney

Performing while transforming
Despite the planned group-wide programme of change, BP’s fundamental commitments remain unchanged – to safety and to investors. “BP needs to continue to perform as we transform. As committed as I am to making transformation happen, I am equally committed to some fundamental principles that have served us well. Safe and reliable operations will always underpin all we do, and we remain committed to meeting the promises we have made to our shareholders. We can only reimagine energy if we are financially strong, able to pay the dividend our owners depend on and to generate the cash to invest in new low and no-carbon businesses.” - Bernard Looney. BP’s commitment to safe and reliable operations is unchanged with safety as a core value. The new structure is expected to underpin and strengthen safety performance. BP also remains committed to its investor proposition of growing sustainable free cash flow and distributions to shareholders over the long term. It continues to be committed to a strong financial frame including deleveraging the balance sheet and maintaining capital discipline, to delivering its free cash flow targets for 2021, and to staying focused on costs and pursuing efficiencies. BP intends to host a capital markets day in September at which the leadership team will set out more information on BP’s strategy and near-term plans.

Further information

Contacts
BP press office, London: +44 (0)20 7496 4076, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Notes to editors
* This announcement includes inside information as defined in Article 7 of the Market Abuse Regulation No. 596/2014. The person responsible for arranging the release of this announcement on behalf of BP p.l.c. is Ben Mathews, Company Secretary.
* BP expects its external financial reporting to continue on the current segment basis throughout 2020.
* For the purpose of this announcement, the terminology below has the following meanings:
* net zero: zero GHG emissions, after deduction of sinks, removals or reductions and as determined in accordance with BP’s methodologies.
* on an absolute basis: measured in terms of reductions in total GHG emissions, rather than reductions in carbon intensity per unit of energy.
* greenhouse gas (GHG) emissions from its operations: direct (Scope 1) and indirect (Scope 2) GHG emissions (CO2 and methane) emissions on a CO2-equivalent basis (MteCO2e) as reported by BP and on the basis of operational control as defined in BP’s 2018 Annual Report and Form 20-F – see page 48 of BP Annual Report and Form 20-F 2018.
* carbon in BP’s oil and gas production: estimated CO2 emissions assuming combustion of BP’s upstream oil and gas production (Scope 3, category 11), on an equity share basis.
* carbon intensity of products BP sells: lifecycle GHG emissions per unit of energy based on marketing sales (as described on page 32 of BP Annual Report and Form 20-F 2018) of products, expressed as gCO2e/MJ. Lifecycle GHG emissions comprise the sum of:
* estimated GHG emissions from the production, processing and transportation, whether by BP or other parties, of the product, and
* estimated GHG emissions from the assumed combustion of the product.
* products: energy products (including fuels, gas, biofuels and power but excluding products not designed for energy use, such as lubricants or petrochemical feedstocks), and could in future, where provided for in BP’s methodology, include relevant non-energy products such as those associated with GHG sinks, removals or reductions e.g. land carbon projects.
* methane intensity: includes the methane emissions from BP’s upstream oil and gas operations as a percentage of the gas that goes to market from those operations (on the basis of operational control as defined on page 48 of BP Annual Report and Form 20-F 2018).
* equity share basis: comprises 100% share from subsidiaries and the percentage of BP’s share equivalent to its share of joint arrangements and associates, but excluding BP’s share of Rosneft.
* Further information relating to the above terminology (and related methodologies) is expected to be contained in the forthcoming BP Annual Report and Form 20-F 2019 and the BP Sustainability Report 2019. Such terminology and related methodologies may evolve over time, as may be disclosed from time to time.

Cautionary statement
In order to utilise the ‘safe harbor’ provisions of the United States Private Securities Litigation Reform Act of 1995 (the ‘PSLRA’) and the general doctrine of cautionary statements, BP is providing the following cautionary statement: The discussion in this announcement contains certain aims, ambitions, targets and other forward-looking statements – that is, statements related to future, not past events and circumstances – with respect to BP’s new purpose, ambition and structure.These statements may generally, but not always, be identified by the use of words such as ‘will’, ‘expects’, ‘is expected to’, ‘aims’, ‘should’, ‘may’, ‘objective’, ‘ambitions’, ‘is likely to’, ‘intends’, ‘believes’, ‘anticipates’, ‘plans’, ‘we see’, ‘is committed to’ or similar expressions. In particular, the following, among other statements, are all forward-looking statements: BP’s new ambition to be a net zero company by 2050 or sooner including its aims regarding emissions across operations, the carbon content of its oil and gas production; a 50% cut in the carbon intensity of products BP sells, methane measurement at major oil and gas processing sites by 2023 and subsequent reduction of methane intensity of operations, and aims to increase the proportion of investment into non-oil and gas businesses over time; aims to help the world get to net zero; plans for incentivising BP’s global workforce; plans for a wide-ranging restructuring of the business; the aim to build a more agile, innovative and efficient BP; continuing commitment to safe and reliable operations; commitment to continuing to perform as BP transforms; continuing commitment to the investor proposition including with respect to growing free cash flow and distributions to shareholders over long term, deleveraging the balance sheet, capital discipline, delivering 2021 free cash flow targets and focus on costs and pursuing efficiencies; and commitment to transparency and advocacy for a low carbon world.

By their nature, forward-looking statements involve risk and uncertainty because they relate to events and depend on circumstances that will or may occur in the future and are outside the control of BP. Actual results may differ materially from those expressed in such statements, depending on a variety of factors, including: the specific factors identified in the discussions accompanying such forward-looking statements; societal shifts in consumer demand; delays to the pace of change; development and use of new technology; timing of bringing new projects on stream; ability to exploit growth or investment opportunities; changes in public expectations and other changes to business conditions; adverse changes in tax regimes; the timing, quantum and nature of certain acquisitions and divestments; future levels of industry product supply, demand and pricing; price and availability of alternative fuels; operational and safety problems; delays in developing infrastructure for transportation and distribution; economic and financial market conditions generally or in various countries and regions; political and social stability and economic growth in relevant areas of the world; political and economic policies in jurisdictions where we operate; changes in laws and governmental regulations; regulatory or legal actions and the actions of courts; delays in the processes for resolving claims; recruitment and retention of a skilled workforce; labour relations and industrial actions by workers; the success of partnering; the actions of competitors, trading partners, contractors, subcontractors, creditors, rating agencies and others; our access to future financial resources; business disruption and crisis management; the impact on our reputation of ethical misconduct and non-compliance with regulatory obligations; natural disasters and adverse weather conditions; wars and acts of terrorism; cyber-attacks or sabotage; and other factors discussed elsewhere in this announcement, and under “Risk factors” in BP’s Annual Report and Form 20-F 2018 as filed with the US Securities and Exchange Commission.

Svijet kvantne fizike potvrđuje iz dana u dan: Sve je energija! Ono što mislimo da je istina je zapravo iluzija, gotovo magija. Srećom, počeli smo razotkrivati privid i što je najvažnije, kako to promijeniti. Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku su izvan svake sumnje dokazali da je fizički svijet jedan veliki ocean energije koja se materijalizira i dematerijalizira u djeliću sekunde, uvijek iznova. Ništa nije čvrsto. To je svijet kvantne fizike. Dokazali su da su misli ono što skuplja i drži zajedno ovo vječno promjenjivo energetsko polje u objekte kakve vidimo. Pa zašto onda vidimo osobu, umjesto trepereće nakupine energije? Razmislite o filmskoj traci. Film je zbirka od oko 24 sličica u sekundi. Svaka sličica je od druge odvojena razmakom. Međutim, s obzirom na brzinu kojom se slike smjenjuju, naše oči su prevarene i vide kontinuirano pokretnu sliku. Razmislite o televiziji. Katodna cijev je jednostavno cijev s hrpom elektrona koji udaraju zaslon na određeni način, stvarajući iluziju oblika i pokreta. U svakom slučaju, to je ono što čini sve objekte. Imamo 5 fizičkih osjetila (vid, zvuk, dodir, miris i okus). Svako od tih osjetila ima specifičan spektar (primjerice, pas čuje drugačiji spektar zvuka nego mi, zmija vidi drugačiji spektar svjetla od nas, i tako dalje). Drugim riječima, naš skup osjetila percipira more energije iz određenog ograničenog stajališta i čini slike iz toga.

To nije potpuno, niti je točno. To je samo interpretacija.

Sve naše interpretacije se temelje isključivo na našoj “unutarnjoj karti” ‘stvarnosti koju imamo, a ne na pravoj istini. Naša “karta” je rezultat kolektivnih iskustava iz našeg osobnog života. Naše misli su povezane s tom nevidljivom energijom i one određuju što će energija oformiti. Vaše misli doslovno mijenjaju svemir na osnovi “čestica po čestica”, kreirajući vaš fizički život. Pogledajte oko sebe. Sve što vidite u našem fizičkom svijetu počelo je kao ideja, koja je rasla dok nije narasla dovoljno u fizički objekt kroz niz koraka. Vi ste doslovno postali ono o čemu najviše mislite. Vaš život je postao ono što ste zamislili i vjerovali. Svijet je doslovno vaše ogledalo, omogućuje vam da doživite na fizičkom planu ono što držite kao svoju istinu … sve dok je ne promijenite. Kvantna fizika nam pokazuje da svijet nije nepromjenjiva stvar kao što se to čini. Umjesto toga, to je vrlo fluidno mjesto koje se kontinuirano gradi pomoću naših individualnih i kolektivnih misli. Ono što mislimo da je istina je zapravo iluzija, gotovo magija. Srećom, počeli smo razotkrivati privid i što je najvažnije, kako to promijeniti.

Od čega se sastoji naše tijelo?

Ljudsko tijelo obuhvaća devet sustava, što uključuje krvožilni, probavni, endokrini, mišićni, živčani, reproduktivni, respiratorni, skeletni i mokraćni sustav.

Što čini te sustave?

Tkiva i organi.

Od čega su tkiva i organi izrađeni?

Od stanica.

Što čini stanice?

Molekule.

Što čini molekule?

Atomi.

Što čini atome?

Sub-atomske čestice.

Što čini subatomske čestice?

Energija!

Mi smo čisto energetsko svjetlo u svojoj najljepšoj i inteligentnoj konfiguraciji. Energija koja se stalno mijenja ispod površine, a sve to kontroliramo svojim snažnim umom. Vi ste jedno veliko i snažno ljudsko biće. Ako biste se mogli vidjeti pod snažnim elektronskim mikroskopom i vršiti druge eksperimente na sebi, vidjeli biste da ste sastavljeni od nakupina vječno promjenjive energije u obliku elektrona, neutrona, fotona i tako dalje. Tako je i sve ostalo oko vas. Kvantna fizika nam govori da je čin promatranja objekta taj koji uzrokuje da objekt bude tamo. Objekt ne postoji neovisno od svog promatrača! Dakle, kao što možete vidjeti, vaše zapažanje, vaša pažnja usmjerena na nešto i vaša namjera, doslovno stvaraju tu stvar. To je znanstveno i dokazano. Vaš svijet se sastoji od duše, uma i tijela. Svako od to troje, ima funkciju koja je jedinstvena. Ono što vidite svojim očima i iskusite svojim tijelom je fizički svijet koji ćemo nazvati Tijelo. Tijelo je učinak, stvoreno uzrokom. Taj uzrok je Misao. Tijelo ne može stvarati. Ono samo može doživljavati i biti doživljeno … to je jedinstvena funkcija. Misao ne može doživjeti … ona može napraviti, stvarati i interpretirati. Ona treba svijet relativnosti (fizički svijet, tijelo) da bi se doživjela. Duša je sve što jest, ona daje život misli i tijelu. Tijelo nema moć stvaranja, iako daje iluziju moći da to čini. Ova je iluzija uzrok mnogih frustracija. Tijelo je čisti učinak i nema moć uzrokovati ili stvarati. Ključ svih ovih informacija je kako vidjeti svemir drugačije nego što to vidimo sada tako da možemo manifestirati sve što doista želimo.

nexus-svjetlost.com

Norveške tvrtke Statkraft i Ocean Sun kreću s razvojem plutajuće sunčane elektrane snage 2 MW na albanskoj akumulaciji hidroelektrane Banja. Procijenjena vrijednost investicije je dva milijuna eura. "Nakon što su sva regulatorna odobrenja stupila na snagu, javljamo kako s tvrtkom Ocean Sun nastavljamo provoditi prvu fazu projekta te se radujemo što ćemo s gradnjom početi koncem lipnja", ističe glavni savjetnik za strategiju i upravljanje imovinom u Statkraftu Tom Kristian Larsen. "Projekt predstavlja prvu značajnu instalaciju na jugu Europe i prekretnicu u našoj potrazi za čistom i pristupačnom energijom iz plutajućih sunčanih elektrana u svijetu", kaže izvršni direktor norveške tvrtke koja razvija solarnu tehnologiju Ocean Sun Børge Bjørneklett. Sunčana elektrana će se sastojati od četiri plutajuća sustava, a svaki će imati snagu od 0,5 MW. Gradnja prvog plutajućeg sustava će, prema očekivanjima, biti završena u trećem tromjesečju 2020. godine. Druga faza projekta, koja obuhvaća gradnju ostala tri plutajuća sustava, trebala bi krenuti 2021. godine, javlja Statkraft.

Statkraft počinje gradnju plutajuće fotonaponske elektrane u Albaniji
Prva od četiri platforme sa solarnim panelima promjera 70 metara po planu je da bude završena pre kraja prosinca, objavio je Statkraft prije početka instaliranja prve fotonaponske elektrane u Albaniji. Na projektu radi s partnerom iz Norveške Ocean Sun. Ocean Sun isporučuje plutajući sistem od 500 kilovata na naizmjeničnu struju za prvu fazu solarnog pogona kojeg će Statkraft postaviti kod svoje hidroelektrane Banja u Albaniji. Pilot-projekt plutajuće fotonaponske elektrane na akumulaciji tog postrojenja dugo je pripreman, a obje norveške kompanije ulaganjem pokušavaju da steknu prednost na tržištu uz pomoć tehničkog rješenja za ovu tehnologiju u razvoju. Prva od četiri jednake platforme, može se reći i splava, presjeka 70 metara očekuje se da će biti završena do kraja godine, navodi se u priopćenju. Ocean Sunove konstrukcije ograničene su prstenom od polietilena visoke gustoće, HDPE, i membranom debljine samo jednog milimetra ili tog reda veličina. Tanka membrana podnosi težinu opreme, ali sigurni su i tehničari koji je instaliraju i radnici na održavanju. Materijal može da izdrži teret solarnih panela kao i radnika koji ih postavljaju ili održavaju. Nadahnuće je pronađen u norveškoj industriji akvakulture i njenim strogim standardima za uzgajališta ribe. Generalni direktor Ocean Suna Børge Bjørneklett nedavno je izjavio da je sistem namijenjen instaliranju pored obale i na polupokrivenim površinama. Za pokretanje plutajuće fotonaponske elektrane od dva megavata provedeno je temeljno testiranje. Ona bi trebalo da pokrije hektar i pol. Pilot-projekt u centralnom dijelu spomenute balkanske zemlje vrijedan je dva miliona eura i biti će smješten na jezeru, akumulaciji do koje je Statkraftova hidroelektrana Banja od 72 megavata. Ukoliko se ispostavi da je plutajuće solarno postrojenje isplativo, Statkraft će ispitati mogućnost uvođenja te tehnologije na akumulacije svojih drugih hidroelektrana. Predviđeno je da se preostale tri plutajuće fotonaponske jedinice od po 500 kilovata naprave dogodine, otkrio je Statkraft. Priopćio je da bi tu tehnologiju mogao da primjeni na svojim drugim lokacijama ukoliko se ustanovi profitabilnost. “Ovaj projekt je prva veća instalacija na jugu Europe i važna etapa u našim naporima da dođemo do čiste i jeftine energije iz plutajućih solarnih elektrana na svjetskom nivou”, izjavio je Bjørneklett. Uvezivanje fotonaponskog kapaciteta s hidrocentralama privlačno je za investitore jer su postojeće elektrane već povezane na mrežu i tako nema velikih troškova na ime pristupa. Osim toga, sušna razdoblja sa slabijim protokom vode obično se dešavaju u vrijeme visoke osunčanosti i obrnuto, tako da se dva sistema nadopunjuju, sačinjavajući hibridnu elektranu. KESH, pod kontrolom države Albanije, planira da na sjeveru zemlje sagradi ovakav pogon snage 12,9 megavata.

EBRD sprema zajam za KESH-ovu plutajuću solarnu elektranu od 12,9 megavata
Državni proizvođač struje u Albaniji će vjerovatno zaduživanjem pokriti većinu troškova za svoju planiranu hibridnu elektranu. EBRD je odredio 21. listopada za odluku o odobrenju 9,75 miliona eura zajma s kolateralom za plutajuću fotonaponsku elektranu na jezeru hidrocentrale Vau i Dejës, koja je u KESH-ovom vlasništvu. Europska banka za obnovu i razvoj je otkrila da razmatra mogućnost da podrži hibridni sistem za proizvodnju električne energije u Albaniji. Državni proizvođač struje KESH ima projekt za plutajuću solarnu elektranu od 12,9 megavata, koju planira da postavi na akumulaciju hidroelektrane Vau i Dejës, a EBRD je priopćio da će vjerovatno odobriti 9,75 miliona eura za firmu koja je namjenski osnovana da provede taj poduhvat. Proizvedena energija prodavati će se po tržišnim uvjetima. U sažetku projektne dokumentacije za novi sistem, vrijedan ukupno 19,94 miliona eura, 21. listopad je naveden kao datum za odluku o odobrenju. KESH upravlja spomenutom hidrocentralom kod Skadra, koja je u ukviru kaskade na rijeci Drim. Vau i Dejës je posljednja u nizu. Treba spomeniti da je Albanija izrazila namjeru da slijedeće godine počne da gradi hidroelektranu Skavica od 210 megavata. Ona će se nalaziti uzvodno od tri postojeće. Plutajuća fotonaponska elektrana elektroenergetske kompanije u Danjskom Brodu, kako se na našem jeziku zove Vau i Dejës, poslužiti će kao poticaj za tu tehnologiju i povećavanje solarnog kapaciteta u regionu pomoću efikasnog korištenja hidroakumulacija, kažu u EBRD-u. Za to vrijeme, Statkraft sa Ocean Sunom, također iz Norveške, instalira prvi plutajući fotonaponski sistem u Albaniji. Ta elektrana snage dva megavata biti će postavljena kod Elbasana. Projekt od 12,9 megavata će ojačati KESH-ove operativne i financijske performanse, naglasio je EBRD. “Efekt tranzicije dolazi iz koristi od ublažavanja klimatskih promjena… Projekt će biti izgrađen uz minimalno korištenje zemljišta i doprinjeti će smanjenju isparavanja s vodenih površina, što će dovesti do ukupno efikasnog iskorištavanja resursa”, stoji u dokumentu. Solarna elektrana na vseštačkom jezeru zauzeti će 11,8 hektara. Projektanti su rekli da će spriječavati rast algi i poboljšati kvalitet vode. Odluka o zajmu će zavisiti od procjene staništa ili prioritetnih karakteristika bioraznolikosti. Dubinska analiza životne sredine i socijalnih prilika (ESDD) je u toku, po informacijama koje je objavila banka, da bi se prije odluke o kreditiranju prikupili podatci o bioraznolikosti i socijalnim prilikama i da se procijeni svako stanište od presudnog značaja ili prioritetne karakteristike bioraznolikosti. Albanija radi na diverzifikaciji svog energetskog miksa, u kojem dominiraju hidrocentrale. Ta zemlja je osjetljiva na promjene u hidrološkoj situaciji, pa suše mogu da uvjetuju uvoz električne energije.
balkangreenenergynews.com

 

Fizičari su napravili važan korak prema teoriji svega. Tim znanstvenika iz kolaboracije MAGIC, pod vodstvom našeg astrofizičara Tomislava Terzića sa Sveučilišta u Rijeci, nedavno je testirao teoriju koja se smatra svetim gralom fizike. Riječ je o teoriji kvantne gravitacije koja bi mogla ujediniti teoriju relativnosti i kvantnu fiziku i time postati važan korak u potrazi za teorijom svega. Rad je objavljen u prestižnom časopisu Physical Review Letters, a prenijeli su ga brojni drugi ugledni časopisi kao što je Nature.

Što su znanstvenici istraživali?

Kvantna teorija, teorija relativnosti i teorija svega na prvi pogled mogu se činiti kao prenaporna mozgalica za sve koji nisu fizičari, no to ne mora biti tako. U istraživanju ima mnogo toga što je zanimljivo i zabavno. Krenimo od ključnih pojmova. Poznato je da teorija relativnosti, koja se fokusira na jednu (najslabiju) od četiri temeljne sile prirode – gravitaciju, odlično funkcionira u svijetu velikih dimenzija i golemih masa – planeta, zvijezda, galaksija i svemira. S druge strane kvantna fizika, koja se bavi s tri preostale temeljne sile – jakom nuklearnom, slabom nuklearnom i elektromagnetskom, odlično funkcionira u mikrosvijetu – na razini malih masa i malih udaljenosti, odnosno u svijetu elementarnih čestica, atoma i molekula. Predviđanja koja daju ove dvije teorije potvrđena su u cijelom mnoštvu eksperimenata. Međutim, znanstvenici ih do sada nisu uspjeli objediniti u neku teoriju koja bi funkcionirala u uvjetima u kojima se veliko i malo preklapaju. Najpoznatiji primjeri takvih situacija su crne rupe i veliki prasak u kojima su goleme mase zbijene u vrlo malenom prostoru. Jedan od kandidata za takvu objedinjujuću teoriju je kvantna gravitacija. Ona bi pak mogla omogućiti da se potvrde ili odbace neki od kandidata za teoriju svega koja bi objasnila funkcioniranje sve četiri fundamentalne sile u svim situacijama. Najpoznatiji kandidati za takvu teoriju su teorija struna i M-teorija.

Test kvantne gravitacije – je li brzina svjetlosti ipak promjenjiva?

Teorije se testiraju eksperimentima, čiji rezultati potvrđuju ili opovrgavaju predviđanja koja proizlaze iz njih. Terzić i njegovi suradnici u novom su istraživanju pokušali utvrditi funkcionira li jedno od mogućih predviđanja koja daje teorija kvantne gravitacije. Dakle, proveli su eksperiment u kojem bi neki efekti kvantne prirode gravitacije trebali doći do izražaja. „Einsteinova opća relativnost prekrasna je fizikalna teorija, koja opisuje kako masa i energija međudjeluju s prostor-vremenom. Pojavu koja pritom nastaje opažamo kao gravitaciju“, kaže Terzić. „Opća teorija relativnosti provjerena je u različitim fizikalnim situacijama i na različitim skalama. Rezultati svih provjera i mjerenja u savršenom su slaganju s teorijskim izračunima i u potpunosti u skladu s pretpostavkom da je brzina svjetlosti u vakuumu nepromjenjiva. No, Einsteinova gravitacija je klasična teorija za koju još ne postoji funkcionalni i eksperimentalno potvrđeni kvantno-mehanički opis. Očekujemo da takva teorija postoji, ali ne znamo kako ona glasi. Razvoj teorije kvantne gravitacije slijedi nekoliko različitih smjerova, bez naznaka koji je ispravan. Neki kandidati za teoriju kvantne gravitacije ostavljaju mogućnost da brzina svjetlosti ipak nije konstantna te da se mijenja ovisno o energiji čestica svjetlosti - fotona. Iako još ne znamo teoriju kvantne gravitacije, odnosno ne znamo kako gravitacija djeluje na vrlo malim udaljenostima, među znanstvenicima koji se bave njome vlada konsenzus da bi prostorno-vremenski kontinuum na tim dimenzijama trebao biti kvantiziran. Ta kvantizacija često se zamišlja kao neka zrnatost, odnosno kao prostor-vremenska pjena. Ako ste jako veliki, tu zrnatost ne primjećujete i prostorno-vremenski kontinuum vam se čini gladak. Međutim, kada bismo prostor-vrijeme uspjeli promotriti na vrlo malim dimenzijama, reda veličine Planckove duljine što je oko 10^-35 m, onda bi ta zrnatost došla do izražaja“, tumači riječki astrofizičar.

Potraga tima MAGIC u velikim eksplozijama

Pretpostavka fizičara koji se bave kvantnom gravitacijom je da bi zrnata struktura svemira mogla usporavati zrake malih valnih duljina jer bi one mogle biti osjetljive na ta sićušna zrna koja bi trebala biti kvanti prostor-vremena. Trenutno vrijedi da je brzina svjetlosti u vakuumu uvijek ista. Ona se mijenja samo ako svjetlost putuje kroz neke prozirne medije, primjerice kroz vodu ili staklo. U tim medijima svjetlost usporavaju interakcije s molekulama. Teško je i zamisliti koliko su malene dimenzije reda veličine Planckove duljine na kojima se očekuje zrnatost svemira. To se može pokušati ilustrirati usporedbom. Kada bi točkica veličine oko 0,1 mm (što je otprilike najmanja točkica koju ljudsko oko može vidjeti) bila velika kao cijeli vidljivi svemir, onda bi Planckova duljina u njemu bila dimenzije točkice od 0,1 mm. Za sada znanstvenici još uvijek nisu u stanju provoditi mjerenja na tako malim prostornim skalama u eksperimentima, čak ni u najmoćnijim akceleratorima na svijetu, pa se za te potrebe služe valovima vrlo malih valnih duljina koji dolaze iz milijardama puta moćnijih prirodnih kozmičkih akceleratora. Takvi valovi imaju vrlo velike energije jer je energija valova to veća što im je valna duljina manja. Tako primjerice gama-zrake imaju mnogo manje valne duljine, a veće energije od rendgenskih zraka. Slično vrijedi za rendgenske zrake u odnosu na vidljivo svjetlo. Jedan od takvih prirodnih akceleratora su tzv. provale gama-zraka (GRB), izuzetno energične eksplozije koje su zabilježene u dalekim galaksijama. One su najsjajniji i najenergičniji elektromagnetski događaji za koje se zna da se zbivaju u svemiru. Provale mogu trajati od deset milisekundi do nekoliko sati. Nakon početnog bljeska gama-zraka obično se emitira dugovječniji „naknadni sjaj“ na većim valnim duljinama (rendgenskim, ultraljubičastim, optičkim, infracrvenim, mikrovalnim i radio). Smatra se da se intenzivno zračenje dugoživućih (duže od dvije sekunde) GRB-a oslobađa tijekom hipernove koja nastaje kada zvijezda velike mase potroši veliki dio svoje energije pa se uruši u crnu rupu. Dakle, vrlo slabašni efekti kvantne gravitacije mogli bi utjecati na valove vrlo visokih energija iz svemira, kao što su gama-zrake čija se energija mjeri u teraelektronvoltima (TeV, tisuću milijardi puta veće energije od vidljive svjetlosti). Tijekom milijardi godina, koliko gama-zrakama treba da dođu od udaljenih galaksija do Zemlje, ti mali efekti mogli bi se dovoljno akumulirati da ih izmjerimo. Terzić je za Index objasnio da su u eksperimentu MAGIC-a koristili fotone visokih energija GRB-a koji je 2019. otkrila njihova kolaboracija. „Iako su energije tih fotona reda veličine nekoliko teraelktronvolta, što je oko 1000 milijardi puta više od energije vidljive svjetlosti, one su i dalje puno niže od Planckove skale koja je reda veličine 10^16 teraelektronvolta. Ipak, nadamo se da bi već i ti fotoni mogli napipati moguću zrnatu strukturu prostor-vremena“, rekao je Terzić.

Kako bi zrnati svemir mogao usporavati svjetlost?

Jedno od ključnih pitanja koje se ovdje nameće jest na koji bi način zrnata struktura svemira mogla usporavati svjetlost. „Zamislite more za bonace i na moru supertanker i malu pasaru, koje zajedno isplove iz Rijeke prema Omišlju na Krku. Kapetani se dogovore da voze istim brzinama. To znači da će stići u Omišalj u isto vrijeme. Sad zamislite da je more valovito. Supertanker je puno veći od valova, uopće ih ne osjeća pa i dalje plovi jednako kao da je bonaca. Pasara se pak mora uspeti uz svaki val i potom spustiti. Iako i dalje plovi istom brzinom, put koji sada mora prijeći po valovima je znatno duži te će u Omišalj stići kasnije od supertankera. Slično očekujemo od naših fotona. Oni s višim energijama imaju kraće valne duljine pa bi mogli osjetiti prostor-vremensku pjenu, što bi efektivno izgledalo kao da se kreću sporije“, tumači Terzić. Dodaje kako znanstvenici također istražuju drugu mogućnost, da fotoni viših energija putuju brže od fotona nižih energija. „Ovu situaciju nije jednostavno prikazati analogijom brodova na moru, jer uključuje mogućnost pojava kao što su tuneliranje ili crvotočine. Možete eventualno zamisliti da umjesto pasare imamo skuter, koji ne mora ići preko valova, nego može roniti kroz njih. Naravno, prostor-vrijeme nije more pa analogija nije potpuna. Foton visoke energije koji bi se probijao kroz prostor-vremensku pjenu mogao bi si 'skratiti' put i stići na odredište prije fotona nižih energija“, kaže naš astrofizičar.

Potraga završila postavljanjem novih granica

Detektori gama-zraka na satelitima, koji promatraju velike dijelove neba, svakodnevno bilježe provale gama-zračenja, no na znatno nižim energijama u odnosu na one koje otkrivaju teleskopi MAGIC-a. Najmoćniju takvu provalu, nazvanu GRB 190114C, teleskopi MAGIC-a zabilježili su u noći 14. siječnja 2019. Energije njezinih gama-zraka mjerile su se u TeV. To je znanstvenicima omogućilo da provedu brojna zanimljiva istraživanja, među kojima je i testiranje predviđanja kvantne gravitacije. No, detaljne analize pokazale su da nije bilo energijski ovisnih kašnjenja gama-zraka. Drugim riječima, na energijama na kojima je provedeno istraživanje, Einsteinove teorije relativnosti i dalje besprijekorno funkcioniraju, a brzina svjetlosti je i dalje konstantna. „To ipak ne znači da smo ostali praznih ruku“, rekao je Giacomo D’Amico, istraživač s Max Planck Institute for Physics u Münchenu. „Uspjeli smo postaviti čvrsta ograničenja na energiju na kojoj bi se mogli pojaviti efekti kvantne gravitacije“, dodao je. Drugim riječima, MAGIC-ov tim utvrdio je granicu do koje se efekti kvantne gravitacije još uvijek ne očituju, što znači da je u budućim istraživanjima treba tražiti na energijama višim od letvice koju je postavio tim pod vodstvom Terzića. Oscar Blanch, glasnogovornik kolaboracije MAGIC, zaključio je: „Ovaj put opazili smo relativno blizak GRB. Nadamo se da ćemo uskoro uloviti sjajnije i udaljenije provale gama-zračenja, što će omogućiti još osjetljivija mjerenja.“
www.index.hr

Kada su u pitanju komercijalni i industrijski objekti koji trebaju biti otporni tijekom dužeg vremenskog perioda, drvo dokazuje da ima potrebnu otpornost i čvrstoću, dok nudi jedinstvene prednosti u odnosu na čelik i beton. U maloprodajnim i uredskim prostorima drvo ne nudi samo izuzetnu trajnost, već unosi željenu estetsku toplinu odsutnu iz takvih okruženja. Dodavanje masivnog drveta u ovakve prostore predstavlja svojevrsno oživljavanje. Ono što je staro postaje opet novo, ali sa svim najsuvremenijim tehnologijama i održivim faktorima koje se očekuju u današnjim komercijalnim zgradama.

Isplativost

Podatci o gradnji pokazuju da visoke zgrade koštaju u prosjeku 23% više kada se usporede betonski okviri i drveni skelet, a građevine uokvirene čelikom su 41% skuplje u odnosu na drvo. Građevine sa drvenim skeletom i dalje ispunjavaju sve zahtjeve za sigurnost i performanse.

Svestranost i prilagodljivost

Karakteristika poslovnih i industrijskih zgrada je fleksibilnost jer se potrebe stanara s vremenom mijenjaju. Iz tog razloga, prostori su često dizajnirani tako da budu što je moguće otvoreniji i neometani. Kada je riječ o oblikovanju krova, na raspolaganju je više opcija drveta za postizanje dugih raspona koji su potrebni za otvorene tlocrte. Mogu se konstruirati i proizvoditi u složenim oblicima i konfiguracijama zahvaljujući sofisticiranom softveru i omogućuju laku koordinaciju s mehaničkim, električnim i vodovodnim sustavima. Drveni krovni nosači djeluju slično kao čelični dijelovi, s gornjim i donjim prirubnicama koje se odupiru savijanju, a centralne mreže otporne su na smičuće sile. I-nosači se obično koriste za ravne ili blago nagnute krovove s rasponima do oko 10 metara. Za zgrade s većim konstrukcijskim mrežama, krovni sistem od drveta može biti isplativ zbog manjih troškova materijala, brzog vremena ugradnje i izolacije.

Jednostavnost uporabe

Sada se sve više građevinskih komponenti može graditi van gradilišta i jednostavno ih sastaviti in situ. Posebno kod građevina s teškom drvenom građom, montaža različitih elemenata izvan terena znači smanjenje vremena gradnje na licu mjesta, što drvene objekte čini relativno brzim i učinkovitim za izgradnju. Zgrade od drveta mogu se graditi tijekom cijele godine u većini klimatskih zona, a bilo kakva prilagođavanja na licu mjesta su jednostavna i brza za postizanje, s obzirom na fleksibilnost i svestranost konstrukcije od drveta u obliku lakog okvira. Uporaba drveta također može biti prednost za uska, gradska mjesta za posao, gdje pronalazak prostora za isporuku i miješanje betona ili izradu čelika može biti izazov. Drvo se često može nabaviti lokalno i zato se brzo isporučuje.

Održivost

Drvo je često popularan izbor za projekte usmjerene na održivost i uporabu obnovljivih građevinskih materijala. Zahvaljujući studiji procjene životnog ciklusa (LCA), kada se uzmu u obzir dvije zgrade od čelika i drveta koje imaju istu geometriju, konstrukcijski raspored, bruto površinu i tlocrt, zaključak je da su utjecaji drvene zgrade na okoliš niži od čeličnih zgrada za sve pokazatelje osim oštećenja ozona (za koje je drvo bilo 5% više). Učinci se analiziraju od sirovina rušenjem / zbrinjavanjem i dodatnim korakom oporavka / recikliranja / ponovne uporabe. Za fazu opskrbe sirovinama i proizvodnje, drvena građevina prosječno ima 30% manje utjecaja po svim pokazateljima, a za održivost ima 11% manji utjecaj po svim pokazateljima.

Estetika i biofilne blagodati

Prirodne ljepote drveta uključuju toplinu, teksturu i karakter u bilo kojem prostoru, a studije su pokazale da ljudi imaju pozitivne asocijacije na drvo i smatraju da je vizualno privlačno. Izložene drvene grede ili masivni drveni stubovi odmah privlače komercijalnu zgradu i razdvajaju je od ogromnog polja inače sličnih prostora. Dizajneri također povećavaju privlačnost biofilnih koristi koje pruža drvo. Biofilija smatra da ljudi posjeduju urođenu sklonost traženja povezanosti s prirodom. Korištenjem dnevnog svjetla i prirodnih materijala, uključujući drvo, smatra se da dizajni koji uvode prirodu u prostor umiruju i čak povećavaju produktivnost.

Izbor i prilagodba

“Drvena konstrukcija” se ne odnosi na samo jednu vrstu sistema ili proizvoda. Opcije uključuju tradicionalno uokvirivanje drvne građe, ali se proširuje i na izloženo masivno drvo i proizvode kao što su umreženo laminirano drvo (CLT), lijepljeno lamelirano drvo (LLD). Među tim opcijama mogu se postići ciljevi gotovo bilo kojeg niskog komercijalnog projekta. Dimenzionirano drvo za ziđe može biti masivno, ili se mogu koristiti proizvodi u obliku okvira od LLD-a ili konstrukcijskog kompozitnog drveta. Svaki sistem ima različite prednosti, a izbor sistema vođen je zahtjevima projekta, ali drvena konstrukcija je prilagodljiva i fleksibilna da zadovolji te potrebe.

Trajnost

Kad se drvo pravilno održava, može trajati stotinama godina. Historijski primjeri širom svijeta stoje stoljećima, a s današnjim modernim sredstvima za zaštitu drveta, ova se prirodna trajnost može poboljšati. Kada se pravilno postupa i održava, drvo može podnijeti elemente i dobro se slaže s gotovo svim klimama. Teška drvena građa, kao i neki proizvodi od sljedeće generacije drveta spomenuti u ovom članku, također omogućavaju veću dimenzijsku stabilnost i čvrstoću i veće mogućnosti dugog raspona kako bi opravdali trajnost. Zgrade od drveta, zahvaljujući svojoj estetici i udobnosti, također imaju tendenciju da budu vrijedne i cijenjene od strane njihovih korisnika, što potencijalno smanjuje rizik od rušenja zbog nečeg efemernog kao što je mijenjanje ukusa.
m-kvadrat.ba

Nul energetska zgrada (ZEB – eng. Zero Energy Building) je stambena ili poslovna zgrada sa smanjenom potrebom za energijom kroz povećanje efikasnosti svih sustava, tako da balans energetskih potreba može biti snabdjeven obnovljivim tehnologijama. Uprkos uzbuđenju zbog izraza “nula energije”, nedostaje zajednička definicija, ili čak zajedničko razumijevanje, tj što to znači. U ovom tekstu koristi se primjer ovogeneracijskih zgrada s niskom potrošnjom energije da se istraži koncept nulte energije: što ona znači, zašto je potrebna jasna definicija, i kako smo napredovali prema ZEB cilju. Način na koji se definira cilj nulte energije utječe na odluke koje dizajneri donose kako bi postigli taj cilj. Definicija ZEB-a može naglasiti strategije na strani potražnje ili strategiju snabdijevanja i da li je računovodstvo zamjene i konverzije goriva prikladna za postizanje cilja ZEB-a. Proučavaju se četiri dobro dokumentirane definicije – energija nultog mjesta, nulti izvor energije, neto-nulti troškovi energije i neto-nula emisija energije; diskutira se o svim prednostima i nedostacima svakog od njih. Ove definicije se primjenjuju na skup niskoenergetskih zgrada za koje su dostupni opsežni energetski podaci. Ova studija pokazuje efekte dizajna definicije koja se koristi za ZEB i velike razlike između definicija.

Zgrade imaju značajan učinak na korištenje energije i okolinu. Energija koja se koristi u građevinskom sektoru i dalje raste, prvenstveno zato što se nove zgrade grade brže nego stare. Potrošnja energije u sektoru komercijalnih zgrada će se nastaviti povećavati sve dok se ne izgradi zgrada koja će proizvesti dovoljno energije da bi se nadoknadila rastuća potražnja za energijom ovih zgrada. U konceptu, neto ZEB je zgrada sa znatno smanjenim energetskim potrebama kroz povećanje efikasnosti, tako da se balans energetskih potreba može snabdjeti obnovljivim tehnologijama. Uprkos našoj upotrebi izraza „nula energije“, nedostaje nam zajednička definicija – ili zajedničko razumijevanje – šta ona znači. U ovom tekstu koristimo uzorak trenutnih generacija niskoenergetskih zgrada kako bismo istražili koncept nulte energije – što to znači, zašto je potrebna jasna definicija kako napredujemo prema cilju. Koristeći ciljeve ZEB dizajna, izlazi se iz dizajniranja niskoenergetskih zgrada sa ciljem postizanja uštede energije u oblasti održive energetske krajnje točke. Ciljevi koji su postavljeni i način njihovog definiranja su kritični za proces dizajniranja. Budući da su ciljevi dizajna toliko važni za postizanje zgrada visokih performansi, način na koji je cilj ZEB-a definiran je ključan za razumijevanje kombinacije primjenjivih mjera učinkovitosti i opcija opskrbe obnovljivom energijom.

Zgrade s nultom potrošnjom energije: Granične definicije i tok energije

U srcu ZEB koncepta leži ideja da zgrade mogu ispuniti sve energetske potrebe od onih koji su jeftine, lokalno dostupne, nezagađujuće i obnovljive. Na najstrožim nivoima, ZEB generira dovoljno obnovljive energije na licu mjesta da bi izjednačila ili premašila godišnju potrošnju energije. Sljedeći koncepti i pretpostavke su uspostavljeni kako bi pomogli u definiranju pojmova za ZEB. ZEB može koristi i tradicionalne izvore energije, kao što su električni i prirodni plin, kada proizvodnja na licu mjesta ne zadovoljava opterećenja. Kada je generiranje na licu mjesta veće od opterećenja zgrade, višak električne energije se izvozi u mrežu. Korištenjem mreže za obračun energetskog balansa, višak proizvodnje može nadoknaditi kasniju potrošnju energije. Postizanje ZEB-a bez mreže bilo bi vrlo teško jer je trenutna generacija tehnologija skladištenja ograničena. Unatoč neovisnosti elektroprivrednih zgrada izvan mreže, oni se obično oslanjaju na izvore energije kao što su propan (i druga goriva) za kuhanje, grijanje prostora, grijanje vode i pomoćni generatori. Objekti izvan mreže ne mogu hraniti svoju proizvodnju viška energije natrag na mrežu kako bi nadoknadili ostale energetske potrebe. Kao rezultat toga, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora mora biti prevelika. U mnogim slučajevima (pogotovo tijekom ljeta), višak proizvedene energije ne može se koristiti. Pretpostavljamo da se višak proizvodnje na licu mjesta uvijek može poslati u mrežu. Međutim, u scenarijima velikog prodora na tržište, mreža možda neće uvijek trebati višak energije. U ovom scenariju, potrebno je skladištenje energije na licu mjesta.

Prioritizacija tehnologije na strani snabdijevanja

Za ZEB-ove su dostupne različite tehnologije za obnovljivu energiju na strani opskrbe. Tipični primjeri tehnologija koje su danas dostupne uključuju solarnu toplu vodu, vjetar, hidroelektrane i biogoriva. Svi ovi obnovljivi izvori su povoljni u odnosu na konvencionalne izvore energije kao što su ugljen i prirodni plin; međutim, razvili smo rangiranje obnovljivih izvora energije u ZEB kontekstu. za razvoj ovog poretka temelje se na tehnologijama koje:

– Smanjuju ukupni utjecaj na životnu sredinu kroz poticanje energetski efikasnih građevinskih projekata i smanjenje gubitaka kod transporta i konverzije.

– Su dostupne tijekom životne dobi zgrade.

– Su široko su dostupne i imaju visok potencijal replikacije za buduće ZEB-e.

Ova hijerarhija teži prema obnovljivim tehnologijama koje su dostupne unutar građevinskog otiska i na lokaciji. Krovni PV i solarno zagrijavanje vode su najprimjenjivije tehnologije na strani ponude za široku primjenu ZEB-a. Druge tehnologije na strani ponude, kao što su vjetar ili PV sistemi na bazi parkinga, mogu biti dostupni za ograničene primjene. Obnovljivi izvori energije izvan granica gradilišta mogu se koristiti i za postizanje ZEB-a. Ovakvim pristupom može se postići zgrada s nultom energijom potrošnje, ali nije ista kao ona koja generira energiju na licu mjesta i treba da se klasificira kao takva. Koristiti ćemo termin “izvan ZEB-a” za zgrade koje koriste obnovljivu energiju iz izvora izvan granica parcele zgrade.

Zgrade s nultom potrošnjom energije: Definicije

Zgrada nulte energije može se definirati na nekoliko načina, u ovisnosti od granice i metrike. Različite definicije mogu biti prikladne, u zavisnosti od ciljeva projekta i vrijednosti projektnog tima i vlasnika zgrade. Na primjer, vlasnici zgrada obično brinu o troškovima energije. Dizajner zgrade može biti zainteresiran za korištenje energije za potrebe energetskog koda. Konačno, oni koji su zabrinuti zbog zagađenja iz elektrana i sagorijevanja fosilnih goriva mogu biti zainteresirani za smanjenje emisija. Četiri najčešće korištene definicije su energija nultog mjesta, neto-nulta energija izvora, neto-nula energetskih troškova i neto-nula emisija energije. Svaka definicija koristi mrežu za računovodstvo neto upotrebe i ima različite primjenjive obnovljive izvore energije. Definicije se primjenjuju na strukture neovisne o mreži

* Energija mrežnog nultog mjesta: ZEB lokacija proizvodi barem onoliko energije koliko koristi za godinu dana, kada se obračunava na lokaciji.

* Neto izvor energije bez izvora: izvor ZEB-a proizvodi najmanje onoliko energije koliko koristi u godini, kada se obračunava na izvoru. Izvorna energija se odnosi na primarnu energiju koja se koristi za generiranje i isporuku energije na parcelu zgrade. Da bi se izračunala ukupna energija zgrade, uvezena i izvezena energija se množi odgovarajućim multiplikatorima konverzije od lokacije do izvora.

* Neto troškovi nulte energije: U troškovima ZEB-a, iznos novca koji komunalna služba plaća vlasniku zgrade za energiju koju zgrada izvozi u mrežu najmanje je jednaka iznosu koji vlasnik plaća za energetske usluge i potrošenu energiju godine.

* Neto emisije nulte energije: zgrada s nultom emisijom štetnih plinova proizvodi barem onoliko obnovljive energije bez emisija koliko se koristi iz izvora energije koji proizvode emisije.
m-kvadrat.ba

Postignut je dogovor koji smo s nestrpljenjem čekali. Vodeći ljudi Europske unije odlučili su o iznosu financijskog paketa kojem je cilj pomoći oporavak od gospodarske krize. Konačna brojka tog europskog samita je 1800 milijardi eura, čini ga višegodišnji proračun financijske perspektive 2021.-2027. te ekonomski i investicijski program za oporavak pod nazivom Next Generation EU. Zovu ga povijesnim, i samit i iznos. Povijesno velik. Po prvi puta EU se zadužuje kako bi ulagala. Svatko od nas kada se privatno zadužuje, to radi s nekom vizijom budućeg povrata ulaganja. Što ćemo mi kao država i društvo, koja je naša vizija? Po prvi puta se tako velika količina javnog novca ulaže i ima snagu pokretanja značajne promjene, pokretanja ulaganja privatnog sektora, fondova, banaka pa čak i nas samih građana. Sada stvarno postoji iznos kojim možemo konkretno financirati zaokret u smjeru za koji se odlučimo.

Hoćemo li to biti infrastruktura koja će nas zarobiti u nove emisije ugljika u narednih 10 godina ili će to biti ulaganje u domaću zelenu energiju i poslove kao okosnicu pokretanja drugih sektora i prave regeneracije gospodarstva i društva, uz puno korištenje naših potencijala?

Hoćemo li ulagati u domaće poslove kroz domaću proizvodnju opreme, u domaće usluge projektiranja, montaže i servisiranja, u razvoj domaćeg znanja i inovacija? Hoćemo li potaći investiranje kapitalom domaćeg stanovništva i mirovinskih fondova kako bi ostvarena dobit ostala u Hrvatskoj za naš daljnji razvoj?

Kriterije za održivo financiranje imamo – EU je nedavno usvojila uredbu s kriterijima ocjenjivanja održivosti svih ulaganja ili tzv. EU Taxonomy on SUstainable Finance.1 kojom jasno iznosi pet principa za održivo financiranje javnog i privatnog novca u oporavak i otpornost: (i) obnavljajmo bolje nego prije; (ii) ugrađujmo otpornost – društvenu, ekonomsku i okolišnu u sve što radimo; (iii) budimo sigurni da niti jedna nova investicija ne čini štetu i ne povećava emisije ugljika; (iv) primjenjujmo ove kriterije i na javna i na privatna ulaganja; te (v) surađujmo kako bi međusobno bolje podržavali otpornost i odgovor na krize – zdravstvene, gospodarske, klimatske. To su principi, a kriteriji su – sprečavanje klimatskih promjena, prilagodba učincima klimatskih promjena, kružno gospodarstvo, sprečavanje zagađenja, održiva uporaba vode i morskih resursa te zdravi ekosustavi.

Ono za što se odlučimo sada, u što uložimo taj veliki javni novac bez presedana koji bi trebao i može mobilizirati još toliko novca iz drugih privatnih izvora i s financijskih tržišta, obilježit će naš razvoj sljedećih desetljeća. Sada ulažemo u način života kakvim će živjeti današnja generacija školaraca – sigurna sam da svatko od nas ima barem jednog u svojoj blizini, bilo kod kuće ili u susjedstvu, poznajemo ih poimence i želimo da budu sretni, žive dobar i još bolji život. Na to kakav će oni život živjeti izravno našim odlukama i potezima utječemo baš mi, baš sada, u ova povijesna vremena.

Evo jedne do koje smo došli zajedno s kolegicama i kolegama koji predstavljaju sedam organizacija okupljenih u hrvatski Hub najveće europske zajednice znanja i inovacija za klimu pod Europskim Institutom za inovacije i tehnologije, EIT CLimate-KIC. ZA BOX: EIT Climate-KIC RIS Hub uspostavljen je 2018. godine u Hrvatskoj, a čini ga konzorcij sedam različitih organizacija, komplementarnih u svojim misijama i aktivnostima.

To su Zagrebački inovacijski centar ZICER, Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske REGEA, Ured za inovacije i transfer tehologije Sveučilišta u Zagrebu CIRTT, Geotehnički fakultet Varaždin Sveučilišta u Zagrebu, udruga Terra Hub, Zelena energetska zadruga ZEZ i tvrtka Mreža znanja.

Zamišljamo kako na sjednici Vlade krajem 2021. godine Premijer zadovoljno izvještava ministre i javnost o uspješno pokrenutom valu ulaganja koji vodi ka klimatski neutralnom društvu i gospodarstvu do sredine stoljeća i sudjeluje s više od 4% u godišnjoj stopi rasta BDP-a.

Ovo je izravni rezultat međusektorske suradnje bez presedana i postizanja vanpolitičkog konsenzusa oko Nacionalne razvojne strategije te brzog i dobro ciljanog korištenja fiskalnog stimulusa za oporavak gospodarstva Next Generation EU. Trend porasta BDP-a nastavlja se i u narednim godinama, a 70% novostvorene vrijednosti generirano je u 3 glavne grane: (i) integralnoj energetskoj i statičkoj obnovi zgrada; (ii) velikom valu novih instalacija sunčeve i vjetroenergije, kako u velike elektrane koje mobiliziraju javni i privatni kapital, tako i na krovovima građana, poduzetnika i javnih zgrada – svake godine instalirano je barem 10.000 novih sunčanih elektrana na krovovima od Slavonije do Dalmacije, energija se proizvodi na mjestu potrošnje uz sudjelovanje lokalnih energetskih zajednica i građana poput onih u pionirskim koracima na otoku Krku, Cresu i u Križevcima; (iii) provodi se intenzivna reforestacija i pošumljavanje, ulažemo u očuvanje zdravih funkcija ekosustava, oživljava se održiva poljoprivredna proizvodnja uz iskorištavanje otpadne šumske i poljoprivredne biomase za energiju.

Ulažemo intenzivno u energetsku samodostatnost zemlje oslanjajući se primarno na domaće, dostupne izvore energije – sunce, vjetar, geotermalnu i hidroenergiju tamo gdje ona ne zadire u zdravo funkcioniranje prirodnih ekosustava koji su nam nužni za ublažavanje loših učinaka klimatskih promjena.

Istovremeno kontinuirano intenziviramo dubinsku energetsku obnovu objekata po stopi od 2-3% obnove fonda zgrada godišnje te sudjelujemo u europskom programu za „milijun domova“ (eng. One Million Homes Retrofit). Ulažemo u pametne sustave upravljanja i tehnologije za smanjenje energetskog intenziteta u industriji, prometu i poljoprivredi te proizvodnji hrane. Neke izvrsne primjere već danas možemo pronaći među inovatorima i start-up tvrtkama koje sudjeluju u programu akceleracije EIT Climate-KIC-a u Hrvatskoj, a potencijal je mnogo veći. (o timovima više u boxu).

Do 2030. godine, tri četvrtine energije koju trošimo u Hrvatskoj biti će proizvedeno isključivo “kod kuće”, iz vlastitih obnovljivih izvora. U 2050. godini cilj nam je da proizvodimo sami 100% svoju energiju koju trebamo.

Ulažemo u očuvanje zdravih funkcija kopnenih i morskih ekosustava u naših 19 parkova, a ne samo u posjetiteljsku turističku infrastrukturu. Upravo takvo ulaganje donosi pet puta veću vrijednost i prihode gospodarstvu od korisnih usluga prirode – u šumarstvu, ribarstvu i poljoprivredi, u zdravlju ljudi. Pokazalo je to nedavno objavljeno prvo izvješće takve vrste2 o troškovima, koristima i ekonomskim prednostima zaštite 30% kopnene i morske površine planeta. Očuvanje i pažljivo upravljanje nadmašuju troškove u omjeru najmanje od 5 prema 1. Značajno dobro.

U Hrvatskoj zaštićena područja prirode i ekološka mreža Natura 2000 obuhvaća 29,34 % ukupne površine RH. Da li je to možda tih 30%? U našoj viziji ulažemo sljedećih 2-3% BDP-a u njihovo zdravo funkcioniranje. Čuvamo podzemne vodonosne sustave i ne ugrožavamo ih ni na koji način, a posebno ne neodgovornim bacanjem opasnog otpada ili eksploatacijom ugljikovodika u kršu.

Redovno ulažemo svake godine 2-3% BDP-a u razvoj održivog, zelenog energetskog sektora, potičemo razvoj i korištenje hrvatske tehnologije, opreme i industrije čime dajemo zamašnjak hrvatskom gospodarstvu, ali ga i pozicioniramo kao suvremeno, otporno i konkurentno na europskom tržištu. Ovo sve rezultira s barem 8000 izravnih novih radnih mjesta u sektoru održive energije, a neizravno s barem još toliko. I tako svake godine, ulaganjima u održivost pokrećemo i obnavljamo gospodarstvo.

Dekarboniziramo sektor prometa, ulažemo u elektromobilnost i dijeljena vozila, u šinski i vodeni prijevoz robe, u suvremeni javni prijevoz u gradovima te pješačku i zelenu infrastrukturu. U gradovima potičemo ulaganja u rješenja bazirana na prirodi kao odgovor na toplinske valove, suše ili vremenske ekstreme te ulažemo u jačanje samodostatnih gradskih četvrti s jakom društvenom i javnom infrastrukturom. Upravo se jaka društvena povezanost, solidarnost i lokalna javna i dostupna infrastruktura pokazala kao izuzetno bitnom za lakše nošenje sa situacijom karantene i krize uzrokovane virusom COVID-19.

U poljoprivredu uvodimo suvremene tehnologije i inovacije koje povećavaju prinose i jačaju otpornost kultura na ekstremne vremenske uvjete koji se intenziviraju uslijed klimatskih promjena. Uz sve velike sveučilišne centre imamo centre za inovacije u poljoprivredi, inovacije se intenzivno primjenjuju i pilotiraju na testnim poljima i brzo ulaze u primjenu. Intenziviramo pošumljavanje i očuvanje vodnih resursa, obnavljamo prirodne ekosustave kao mjere zaštite od poplava na kopnu, poduzimamo mjere zaštite na obali i otocima od podizanja morske razine – prilagođavamo infrastrukturu na višu razinu mora i prodiranje soli.

Ulažemo barem 3% BDP-a u znanost, istraživanje i inovacije, intenzivno ulažemo u regionalne centre za osnaživanje i poticanje start-up scene, ulažemo u start-up inkubatore na fakultetima u svim većim gradskim središtima i u programe akceleracije za poduzetnike i inovatore, njegujemo poduzetničke inkubatore, rješavamo administrativne barijere i smanjujemo fiskalna opterećenja.

Već u roku 3 godine iz edukacijskog sustava izlazi nova generacija od 1000 školovanih radnika i majstora koji sudjeluju u valu intenzivne energetske obnove zgrada. U edukaciji sudjeluju vodeće tvrtke opreme i suvremenih tehničkih rješenja. Privatni sektor ulaže dio dobiti u inovatore i start-upe, u lokalne poduzetnike te tako ostvaruje porezne olakšice i razvija nove proizvode, usluge i jača lokalnu zajednicu. Maksimalno digitaliziramo procese javne uprave i administracije.

Konačno se penjemo na ljestvici europskog indeksa inovativnosti i sada smo umjesto treći odozdo u sredini, prestigli smo Sloveniju, bližimo se po inovativnosti Austriji. Ovakvim ulaganjima razvoj Hrvatske ne može biti u krivom smjeru.

Dva su moguća, a suprotna scenarija budućnosti. U svojoj knjizi The Future We Choose opisala ih je Christiana Figueres dugogodišnja izvršna tajnica UN-a za klimatske promjene koja je predsjedala međunarodnim klimatskim pregovorima u doba donošenja Sporazuma u Parizu 2015. godine. Scenariji su bazirani isključivo na znanstvenim činjenicama, prikupljenim podacima, znanstvenim spoznajama i modelima, trendovima korištenja resursa, energije i emisijama ugljika u atmosferu4.

Prvi scenarij je ovaj: U 2050. godini smo na 3 stupnja C toplijoj Zemlj. Zrak je vruć i težak, pun je krutih čestica, teško se diše, stalno kašljemo, oči nam suze, svi stalno nosimo maske da nas zaštite od zagađenja i infekcija. Prije izlaska ili otvaranja prozora provjeravamo senzore zagađenja zraka. Maske su skupe i nisu svima dostupne. Zvuči poznato?

Nismo poduzeli dovoljno, nismo smanjili emisije ugljika za pola (55%) do 2030. godine i još uvijek koristimo plin, rudnike ugljena zatvorili smo tek 2040. godine, ostalo je jako malo šuma na zemlji jer smo ih posjekli, a one koje su ostale često gore u požarima zbog velikih vrućina.

Zrak je kiseo i smrdi, povremeno izaziva mučnine. Umjetno izazvani oblaci i kiše ne pomažu jer ih je teško kontrolirati, a kiše su većinom kisele i štete usjevima. Hrana raste samo u zatvorenom prostoru. Voda je zagađena i zasoljena, osiguravatelji bankrotiraju, potrebni su tjedni dok ne stigne pomoć, kapaciteti su iscrpljeni jer se previše katastrofa događa prečesto, raširena je malarija, denge groznica, respiratorne bolesti i pothranjenost.

Oceani su zakiseljeni i ribolov je zabranjen. Suše i toplinski valovi čine drugu krajnost s dezertifikacijom, požarima i nestašicom vode. Dvije milijarde ljudi živi u najtoplijem dijelu svijeta gdje temperature idu i do 60 stupnjeva C i nemoguće je biti vani dulje od 6 sati jer se tijelo pregrije, velike su migracije i sukobi, sukobi za vodu. Sustavi uzbunjivanja nedostupni su svima i nepouzdani su. Vlada siromaštvo, epidemije i glad.

Drugi scenarij je ovaj: 2050. godine uspješno smo smanjili emisije ugljika svake dekade od 2020. godine i idemo prema svijetu koji neće biti topliji više od 1.5 stupnja C do kraja stoljeća. Zrak je svjež i vlažan, čak i u gradovima, osjećaj je kao da hodaš šumom. Zrak je čišći nego prije industrijske revolucije, posvuda je drveće – proveli smo masovne kampanje sadnje drveća u povijesti koje nam je pomoglo premostiti tehnološki gap prema upijanju viška ugljika iz atmosfere.

Kvaliteta života se transformirala u svakom obliku, posebno u gradovima – više je drveća i zelenila, manje automobila, krovovi i fasade su zeleni, zelenilo hladi i oksigenira zrak koji dišemo. Trgovi i ulice imaju rupičasto popločenje da propušta padaline i skladišti vodu za razdoblja suša.

Veći je standard života, a ključna je bila transformacija gradova. Površina šuma globalno se povećala za 50%, poljoprivreda je šumska, nema monokultura i ogromnih industrijskih polja. Električni vlakovi povezuju gradove umjesto aviona i autocesta, energija se proizvodi decentralizirano iz obnovljivih izvora, nema više fosilnih goriva i koristi se vrlo malo nuklearne energije. Svaki objekt proizvodi struju, koristi se nanotehnologija, struja se koristi maksimalno efikasno, umjetna inteligencija upravlja trošilima.

Svijet ima ogroman skok na bolje u razvoju, živimo lokalno i jačamo zajednice. Prakticira se regenerativna poljoprivreda, hrana je i dalje skupa pa raste svuda oko nas. Korištenje nafte u automobilima zabranili smo još 2030. godine, koristimo dijeljena vozila na struju, nema privatnih vlasnika automobila, dostava se vrši dronovima, gradom hodamo i zelenilo je, zemljanog prometa gotovo i nema.

Smanjili smo emisije, ali i dalje osjećamo posljedice prethodnih emisija, vremenski ekstremi su i dalje prisutni, led se topi, razina mora raste, u Mediteranu su i dalje suše. Ovisno o tome što ćemo napraviti sada, u sljedećih 6 mjeseci, zatim godinu, tri i svake sljedeće do 2030. godine, odabrat ćemo scenarij u kojem ćemo živjeti.

Ono što je važno je to da još uvijek imamo priliku ostvariti onaj dobar scenarij. Budućnost ćemo odrediti upravo onime što ćemo poduzeti sada i u što ćemo ulagati tih dvadesetak milijardi eura namijenjenih Hrvatskoj iz nedavno usvojenog proračuna EU. I zato je ovo vizija za povijest, piše Poslovni dnevnik.

Novi zeleni plan Europske unije (The European Green Deal) i ovih dana od strane Europske komisije donesena strategija za uvođenje vodika kao temeljnog goriva, koje u Europskoj uniji treba do 2050. godine zamjeniti goriva koja se danas koriste - neprovedivi su bez korištenja resursa Afrike i posebice Sjeverne Afrike.

Jednostavno rečeno, bez Afrike i njenih energetskih i prostornih potencijala, prije svega energije sunca i vjetra Sjeverne Afrike i južnog Sredozemlja, nema niti nove zelene Europske unije.

Ta činjenica europsku zelenu politiku podiže na razinu geopolitičke doktrine i čimbenika europske vanjske politike, jer je njen preduvijet politička, gospodarska i konačno fizička kontrola Afrike i regije MENA (Bliski istok i Sjeverna Afrika) na bilo koji način.

Već danas je u analizama think-tankova i lobističkih klubova koji kreiraju europsku politiku široko prisutna skraćenica EUMENA (Europa, Bliski istok i Sjeverna Afrika), kojom se naglašava postojanje agende geoekonomske i geopolitičke integracije tih prostora s Europom. Energetska politika i europski zeleni plan jedan su od ključnih razloga tih integracijskih procesa.

Nekadašnje zle slutnje legendarne talijanske novinarke Oriane Fallaci o planovima europske elite usmjerenih na stvaranje tzv. Eurabije, kako ju je ona nazvala, dugo proglašavane teorijom zavjere, sada, čini se, postaju stvarnost.

Europska zelena politika ovisi o afričkim političkim prilikama i činjenici tko kontrolira MENA-u i cijelu Afriku, a uvođenje pojma EUMENA jasno ukazuje na ambicije EU u tom smjeru. Potreba europskog nadzora nad tim prostorima otvara vrata žestokom nadmetanju regionalnih i globalnih sila i novim krizama, pa i ratovima za sunce i vjetar južnog Sredozemlja.

Naizgled kaotična zbivanja u Libiji, gdje su se praktički umiješali svi koji drže do sebe, od Italije, Njemačke, Francuske do SAD-a, Turske i Rusije, odvijaju se upravo u tom okviru. Ratno nadmetanje na libijskim prostorima ne vodi se samo radi osiguranja izvorišta nafte i plina za Europu nego i za buduće izvore energenata, sunce i vjetar i sam prostor koji je dovoljno velik za prihvat masivnih postrojenja za proizvodnju zelene energije i tzv. zelenih molekula, odnosno "zelenog" vodika kao novoga goriva.

Naime, EU politika planira koristiti energiju sunca i vjetra Sjeverne Afrike za proizvodnju zelene električne energije, a kojom bi se pak elektrolizom vode proizvodio tzv. zeleni vodik, vodik dobiven u potpunosti iz obnovljivih izvora energije. Za razliku od njega tzv. sivi i plavi vodik koji se proizvode preradom ugljikovodika nisu ekološki čista goriva. Zeleni vodik proizveden uz pomoć električne energije dobivene iz energije vjetra i sunca elektrolizom vode jedini zadovoljava uvjete nove europske zelene politike.

No, kako ta ista Sjeverna Afrika oskudjeva vodnim resursima to se logički nameće pitanje - odakle vode za proizvodnju zelenog vodika. U svim objavljenim planova razvoja zelene ekonomije Europe uz pomoć potencijala Sjeverne Afrike to pitanje se gotovo prešućuje, pa je potpuno izvjesno da se u sklopu europske zelene politike u tu svrhu namjerava koristiti ni manje ni više nego - Sredozemno more.

Da je tomu tako svjedoči i studija Brookings Institution od 24. lipnja 2014. godine pod naslovom: "Is water scarcity dampening growth prospects in the Middle East and North Africa?" prema kojoj područje MENA-e izrazito oskudjeva vodom. Ono je veličine oko 10,2 posto svjetske površine, ali ta regija prima samo 2,1 posto prosječne svjetske godišnje količine oborina. Nadalje regija sadrži samo 0,3 posto godišnjih obnovljivih izvora u svijetu.

Odakle onda voda potrebna za elektrolizu u cilju ekstrakcije vodika pomoću električne energije dobivene iz obnovljivih izvora sunca i vjetra te regije, ako vode očito nema dovoljno ni za potrebe stanovništva? Odgovor se sam nameće - iz Sredozemnog mora. Potpuno je izvjesno da se u sklopu europske zelene politike namjerava za proizvodnju ekološki čistog zelenog vodika iskorištavati i danas već ugroženi ekosustav Sredozemnog mora.

On nije puka voda, kako ga očito zamišljaju kreatori zelene politike, nego je more, zapravo, živi organizam, prirodna zajednica živih organizama na jedinstvenom staništu. Već sada se taj ekosustav koristi kroz procese desalinizacije za proizvodnju pitke vode, no to je sasvim opravdana uporaba morske vode u cilju zadovoljavanja osnovnih životnih potreba ljudi. Proizvodnja zelene energije u obliku zelenih molekula vodika iz morskog ekosustava u mjeri kojoj se to planira - čista je perverzija i devastacija okoliša. Nažalost, očito je pravi plan izgradnja velikog broja postrojenja za proizvodnju zelenog vodika elektrolizom morske vode na priobalju Sjeverne Afrike.

Na namjeru korištenja područja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka za potrebe proizvodnje zelenog vodika iz vode jasno ukazuje studija "Dii Desert Energy" (Desertec Industrial Initiative - Dii) iz studenoga 2019. godine pod nazivom "A North Africa-Europe Hydrogen Manifesto". Već sam naslov isključuje bilo kakvu dvojbu odakle se za potrebe europskog zelenog plana zapravo misli pribavljati vodik kao novo gorivo.

U studiji se izričito navodi:
"Kada Europa i Sjeverna Afrika razviju zajedničko vodikovo gospodarstvo koristi će imati i Sjeverna Afrika i Europa. Poput prirodnoga plina vodik se može uvoziti iz Sjeverne Afrike plinovodima što je jeftinije od brodskog prijevoza. Zahvaljujući uvozu vodika iz Sjeverne Afrike Europa bi mogla ostvariti održiv energetski sustav. Nadalje, zajednički europski i sjevernoafrički pristup o obnovljivoj energiji i vodiku stvorio bi gospodarski razvoj koji bi osigurao socijalnu stabilnost u sjevernoafričkim zemljama potencijalno smanjujući broj imigranata iz te regije u Europu."
Posebno se naglašava kako je cilj proizvodnja zelenoga vodika iz vode, pa se navodi:
"Zeleni vodik proizveden iz obnovljive električne energije i vode igrati će presudnu ulogu u našoj budućoj dekarboniziranoj ekonomiji."
Studija Dii-a ukazuje i na prave razloge usmjerenosti prema proizvodnji zelene energije izvan Europe.

Izričito se navodi:
"Zbog ograničenog prostora i gustoće stanovništva Europa neće moći proizvesti svu obnovljivu energiju u Europi. Stoga se predmnjeva da će veliki dio vodika biti uvezen. Iako uvoz vodika može doći iz mnogih dijelova svijeta s dobrim izvorima sunca i vjetra primarna mogućnost je uvoz iz Sjeverne Afrike. Već danas prema OPEC-u i EIA-i 13 posto prirodnog plina i 10 posto nafte koja se konzumira u Europi potječe iz Sjeverne Afrike, a 60 posto izvoza nafte iz Sjeverne Afrike i 80 posto izvoza plina otprema se u Europu."

Nadalje, u studiji se navodi:
"Resursi u Sjevernoj Africi su ogromni. Samo 8 posto pustinje Sahara prekrivene solarnim pločama potrebno je za proizvodnju 155.000 TWh, ukupne količine energije potrebne svijetu...... Pustinja Sahara je najsunčanije područje u cijelome svijetu tijekom cijele godine. To je veliko područje (više od 3 milijuna kvardratnih kilometara) koje u prosjeku prima 3600 sunčanih sati godišnje, a na nekim područjima i 4000 sati. To znači da razina dozračene sunčeve energije dostiže 2500 do 300 KWh po kvadratnom metru godišnje."

U svezi energije vjetra Dii studija kazuje:
"Također, pustinja Sahara jedno je od najvjetrovitijih područja na svijetu. Prosječne godišnje brzine vjetra na razini tla prelaze 5 metara u sekundi u većem dijelu pustinje, a u zapadnim priobalnim regijama dosežu brzine i od 8-9 m/s. Brzine vjetra povećavaju se s porastom visine, a saharski vjetrovi prilično su stabilni tijekom cijele godine."

Analizirajući potencijale Sjeverne Afrike Dii zaključuje da se solarna postrojenja velikih razmjera i postrojenja za proizvodnju električne energije iz vjetra u zemljama Sjeverne Afrike mogu realizirati s mnogo nižim troškovima nego u Europi, pa očekuje da će se troškovi proizvodnje električne energije iz izvora sunca i vjetra u Sjevernoj Africi spustiti na 1 $ct/kWh do 2030. godine. Dii studija zaključuje: "

Očekuje se da će Europa nastaviti uvoziti energiju i u budućem sustavu obnovljivih izvora energije. Međutim, osim fosilnih goriva Europa će s vremenom uvoziti energiju u obliku zelenih molekula..... Zajednička vodikova strategija između Europe i Sjeverne Afrike pomoći će izgradnji europskog energetskog sustava koji će se temeljiti na 50 posto obnovljive električne energije i 50 posto zelenog vodika do 2050. godine. Taj zeleni vodik sačinjavat će onaj proizveden u Europi i onaj iz uvoza posebno iz Sjeverne Afrike. Vodik proizveden u Sjevernoj Africi bit će koristan i za Europu i za Sjevernu Afriku."

Riječ je, dakako, o zelenom vodiku, dakle, onome, proizvedenim električnom energijom iz obnovljivih izvora elektrolizom vode. Kako Sjeverna Afrika oskudjeva vodom, iako se u studiji najvjerojatnije namjerno ne navodi, takav vodik na području Sjeverne Afrike može se proizvoditi samo iz morske vode.

Industrijski konzorcij Dii (Desertec Industrial Initiative) koji je stvorio i obznanio navedenu studiju nije bilo tko u europskim pa ni u globalnim razmjerima. Iza njega stoji moćni politički i industrijski kompleks sačinjen od utjecajnih think-tankova sa sposobnošću kreiranja europske i svjetske politike kao što je Rimski klub i europske gospodarske i političke elite. Iza njega zapravo stoji sva geoekonomska i geopolitička moć najmoćnijih država Europske unije. O tomu jasno svjedoče činjenice tko su njegovi osnivači i čije interese promovira.

Dii je industrijska inicijativa osnovana 2009. godine od strane 12 moćnih kompanija i banaka među kojima su Deutsche Bank, HSH Nordbank, MAN Solar Millennium kao zajednički projekt MAN-a, Solar Milleniuma AG i Ferrostaala AG ,poznatog po korupcijskim aferama u Grčkoj i Portugalu, njemački elektroenergetski div RWE i vječni i moćni SIEMENS. Kasnije su se pridužili i drugi moćni industrijski koncerni.

Dii je razvijen temeljem Desertec inicijative i zaklade koju je osnovala organizacija Trans-Mediterranean Renewable Energy Cooperation ili skraćeno TREC. Cilj TREC-a, Deserteca i industrijske inicijative Dii koja je iz njega proistekla je promicanje tehnološkog, ekonomskog i političkog okvira za razvoj proizvodnje zelene energije u pustinji Sjeverne Afrike.

Tvrtke i banke osnivači Dii svojim djelovanjem fokusirani su na proizvoidnju čiste energije na području MENA-e (Bliski istok i Sjeverna Afrika). TREC iz kojeg je proistekao i Desertec i industijski kompleks Dii osnovao je nitko drugi doli famozni Rimski klub 2003. godine zajedno sa National Energy Research Center Jordan. Rimski klub kao svojevrsni think-tank poznat je po knjizi koju su 1972. godine u njegovo ime objavili Jay Forrester i Dennis Meadows pod naslovom "The Limits to Growth" ("Granice rasta").

Autori konstatiraju stanje ograničenih prirodnih resursa u svijetu i istovremenog nekontroliranog rasta stanovništva usporedno sa zahtjevima za brzim gospodarskim razvojem. Prema njima riječ je o nespojivim procesima, a riješenje su našli u smanjenju populacije stanovništva svijeta. Po tom zlosutnom manifestu to se može postići samo prenošenjem vlasti s izabranih političara na tehnokratske strukture. Kombiniralo se čak i sa prijedlozima o novčanom nagrađivanju ženske populacije koja ne bi rađala. Rimski klub u brizi za Europu osnovao je 1993. godine "Vijeće za budućnost Europe", a 2014. godine službenim priopćenjem podržao je djelovanje ekološke aktivistice Grete Thunberg.

Sjeverna Afrika trebala bi tako postati ključno izvorište zelene energije za Europsku uniju. Od početka razvoja europske zelene politike bilo je nedvojbeno jasno kako Europa ne raspolaže dovoljnim izvorima energije sunca i vjetra. Broj vjetroelektrana i postrojenja sa sunčevim panelima koji bi bili potrebni za zamjenu ugljikovodičnih goriva u širokoj upotrebi i u mjeri koju predviđa europska zelena politika jednostavno bi potpuno devastirao gusto naseljeni europski okoliš. Sada kada se pokreće realizacija te politike u praksi nakon objave novog zelenog europskog plana postaje i jasno na koji je način europska politika od samog starta namjeravala riješiti taj problem.

Umjesto utroška dragocjenog europskog prostora za potrebe proizvodnje zelene energije i njegove neizbježne devastacije, veliki dio postrojenja potreban za proizvodnju jednostavno će se prenijeti u Sjevernu Afriku. Na tim prostrima ima izobilja sunca i vjetra. Priobalni pojas, a posebice do sada netaknuta divljina Sahare, idealni su za postavljanje masivnih zelenih energetskih postrojenja. Sada postaje i jasnija tolika opsjednutost europske politike Bliskim istokom i Sjevernom Afrikom prethodnih godina i desetljeća i snažna aktivnost k integriranju Europe i MENA-e (Bliski istok i Sjeverna Afrika) u jedinstveni geoekonomski i geopolitički prostor.

Nije riječ samo o nafti i plinu nego o nečemu mnogo vrjednijem i važnijem, nečemu što je nedostajalo u svakoj jednadžbi kojom se pokušavalo definirati zbivanja na prostorima Sjeverne Afrike i Bliskog istoka i stvarni motivi europske politike na tim prostorima. Sada, kada se u jednadžbu ubaci i sjevernoafričko i bliskoistočno sunce, snaga vjetrova i slobodan prostor za masivna postrojenja europskog zelenog plana, jednadžba savršeno funkcionira. Skida se krinka i postaje puno jasnije što stvarno stoji iza krvavih bliskoistočnih prevrata i ratova pokrenutih revolucijama tzv. arapskog proljeća u režiji europske i savezničke američke politike za predsjedničkih administracija prije stupanja na scenu Donalda Trumpa.

Energetska vrijednost Sjeverne Afrike i cijele regije MENA, pa i subsaharske Afrike nakon objave europskog novog zelenog plana i pratećih dokumenata, sada je podignuta na desetu potenciju. Postaje uistinu teško oboriva činjenica da je tobožnja demokratizacija tih prostora zapravo bila politička priprema za veliki plan njihova pretvaranja u devastirani okoliš s ciljem proizvodnje zelene energije za Europu.

Nitko tko drži do sebe i suverenosti svojih država zacijelo ne bi olako pristao na takvo iskorištavanje prostora svojih država i zato su svi politički akteri u zemljama MENA-e koji bi mogli ugroziti planirano, nasilno pometeni s vlasti, a države razorene i pretvorene u scenografiju iz filmova Mad Maxa. Libija je tipična i dojmljiva slika političkog i vojnog djelovanja europske i savezničke američke politike, u cijelosti uklopljena u opisani geoekonomski i geoplitički okvir.

Problem je i u tome što krajolik i prostranstva afričkog Sredozemlja i Sahara nisu prirodne i kulturološke vrijednosti samo tamošnjih naroda nego cijeloga svijeta pa i europskih građana. Tu činjenicu ne bi trebalo izgubiti iz vida. Uništavanje priobalja južnog Sredozemlja postrojenjima za proizvodnju zelenoga vodika iz morske vode, kao i bajkovitih pustinjskih krajobraza instaliranjem ogromnog broja solarnih panela, ogledala i vjetrenjača koji sigurno ne ulaze u kategoriju vrhunskog industrijskog dizajna biti će civilizacijski udarac ravan onome što ga je okolišu zadala 1. industrijska revolucija.

No ovoga puta postrojenja koja uništavaju životni prostor biti će u startu iz Europe dislocirana u regiju Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, pa i u podsaharsku Afriku. I ne dao Bog nekome s tih prostora hrabrosti da se usprotivi novom europskom dobročinstvu jer će istoga trena biti proglašen nedemokratskim diktatorom, a moguće i posjednikom kakvog biološkog oružja. Ulozi su previše veliki da se takva prepreka ne bi rješavala nekakvom novom prodemokratskom ili humanitarnom vojnom intervencijom.

Bila je potrebna zapanjujuća razina oholosti europske političke elite i vjere u svoju vojnu i političku svemoć da bi godinama stvarala europsku zelenu politiku, konačno je doktrinarno i utvrdila novim europskim zelenim planom, da bi potom, posredno, preko glasila industrijskih konzorcija i think-tankova, objavila da Europa nema sve uvjete za njezino provođenje i da su joj potrebni prostori Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Postaje sasvim očigledno da Europa zbog nedovoljne količine sunčevog zračenja, nestalnih vjetrova, velike gustoće stanovništva i malo slobodnog prostora jednostavno nema uvjeta za smještaj i instalaciju tolike mase zelenih energetskih postrojenja koje zahtjeva nova ambiciozna zelena politika, pa sve to treba na kraju priče natrpati na Bliski istok i u Sjevernu Afriku. Europski stratezi zacijelo nisu iznenada uvidjeli svoj loš proračun, nego su od početka razvoja zelene energije upravo i računali na opciju Bliskog istoka i Sjeverne Afrike - što sasvim objašnjava sve što se na tim prostorima posljednjih godina i desetljeća događalo.

Daljnja posljedica takve politike pokretanje je na regionalnoj i globalnoj razini otimanja za sunce, vodu i sam prostor, jer će se u utrku nedvojbeno pokušati uključiti i drugi globalni igrači. Uistinu je mala vjerojatnost da će tek tako najmoćnije svjetske sile dopustiti europsku energetsku prevlast u regiji Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U svakom slučaju, ukoliko europska strategija i uspije ona će značiti i duboku ekonomsku i geopolitičku integraciju Europe i MENA-e i stvaranja onoga što se već naziva EUMENA-om ili jednostavnije rečeno "Eurabijom" Oriane Fallaci.

Sa svim posljedicama koje takva integracija sa sobom nosi. Tako se - istovremeno dok spoznajemo kako novi europski zeleni plan ne može funkcionirati bez Sjeverne Afrike i Bliskog istoka - još jedna tzv. teorija zavjere pred našim očima pretvara u stvarnost.
hr.sott.net