Pentagon je uspješno testirao solarni panel u orbiti koji energiju može slati bilo gdje na Zemlju. Znanstvenici koji rade za Pentagon uspješno su testirali solarni panel veličine kutije za pizzu u svemiru, a riječ je o prototipu budućeg sustava koji bi električnu energiju iz orbite slao na bilo koju točku na Zemlji.

Prototip panela nazvanog PRAM (Photovoltaic Radiofrequency Antenna Module) lansiran je u svemir još u svibnju 2020. godine, a tamo ga je ponijela Pentagonova bespilotna letjelica X-37B, kako bi prikupljao električnu energiju od Sunca. Spomenuta letjelica napravi krug oko Zemlje svakih 90 minuta.

PRAM je dizajniran tako da najbolje iskoristi sunčevu svjetlost u svemiru, koja ne prolazi u potpunosti do površine Zemlje kroz atmosferu. U atmosferi se zaustavlja plavi spektar sunčeve svjetlosti, zbog čega naše nebo s tla izgleda plavo. PRAM drugim riječima upija svu energiju sunčevog svjetla te je time i učinkovitiji od solarnih panela na površini Zemlje.

"Dobijamo tonu viška sunčeve svjetlosti u svemiru, samo zbog toga", kaže Paul Jaffe, koprogramer koji radi na tom programu.

Najnoviji eksperimenti pokazali su da taj panel veličine 12x12 inča (30x30cm) može proizvesti 10 wata energije za prijenos na Zemlju, rekao je za CNN Jaffe. To je dovoljno za napajanje primjerice jednog tableta.

No Pentagonov projekt u konačnici želi u orbiti imati čitavu mrežu tih panela te ako uspiju u tome, to bi moglo revolucionarizirati proizvodnju električne energije i njezinu distribuciju u najzabačenije dijelove Zemlje. To bi ujedno dalo i velik doprinos postojećim najvećim električnim mrežama na Zemlji, naglašava Jaffe.

Neke vizije predviđaju da solarna proizvodnja u svemiru bude jednaka ili da nadmašuje postojeće najveće elektrane na Zemlji, dakle više gigavata, dovoljno za grad, kaže Jaffe.

Najveća prednost solarnih elektrana u orbiti pred bilo kojim drugim oblikom elektrana na Zemlji jest u tome da energiju mogu prenijeti bilo gdje na Zemlji, ističe Jaffe.

No, treba dokazati i da je to ekonomski isplativo, priznaje Jaffe. Gradnja u svemiru je skupa, a u posljednjih deset godina, ti su se troškovi napokon počeli smanjivati, dodaje.

Temperatura na kojoj PRAM funkcionira isto tako je važna, jer hladnija elektronika je i učinkovitija elektronika. Pentagonov X-37B 45 minuta od 90 minuta koliko mu je potrebno da napravi krug oko Zemlje, provede u mraku, dakle na hladnom, no buduća verzija PRAM-a možda će biti u geosinkronoj orbiti, što bi značilo da za puni krug treba jedan čitav dan.

Znanstvenici su testirali PRAM na konstantnoj toplijoj temperaturi kako bi vidjeli koliko je učinkovit prije nego što ga pošalju visoko u Zemljinu orbitu.

Znanstvenicima sad ostaje testirati slanje energije nazad na Zemlju putem mikrovalova i uz pomoć tehnike nazvane retro-usmjereno kontrolirana zraka. To funkcionira tako da se pošalje pilot signal iz antene koja treba primiti energiju iz svemira, kako satelit s panelima ne bi energiju slučajno poslao negdje drugdje.

Nakon toga mikrovalovi se vrlo lagano mogu pretvoriti nazad u električnu energiju na Zemlji, a poanta je u tome da se na taj način energija može poslati bilo gdje.

Jaffe je isključio mogućnost izgradnje svemirske solarne mreže koja bi na Zemlju mogla poslati destruktivnu zraku, drugim riječima, smatra da bi to bilo izrazito teško izvesti, ako ne i nemoguće. Razlog je taj što bi antena u svemiru morala biti jednostavno ogromna pa bi bila vrlo vidljiva i moralo bi je se graditi godinama ili mjesecima te uspješno sastaviti u orbiti.
zimo.dnevnik.hr

Jeste li čuli za ‘zero waste‘? Riječ je o stilu života kojem je cilj ne stvarati smeće. Statistika je poražavajuća. Na svim razinama i posvuda. Primjerice, u SAD-u, američki građani prema nekim procjenama u samo jednoj sekundi ispiju 1500 plastičnih bočica za vodu te njih 80 posto, iako se one mogu reciklirati, bace u običan koš za smeće. Ili nama mnogo bliže, europski kontinent - jeste li znali da prosječan europski građanin u godinu dana baci čak 174 kilograma ambalaže, dakle plastike, papira i kartona te stakla... Gdje su tek ostaci hrane, tekstil, elektronika, namještaj...

Da, brojke su zastrašujuće i mogli bismo ih nabrajati unedogled. No u ovom smo se tekstu odlučili za drugačiji pristup - baviti se onim što svatko od nas može učiniti u svom svakodnevnom životu kako bi barem malkice poboljšao situaciju. Rješenje dolazi u obliku engleskog termina "zero waste", odnosnu u prijevodu "nula otpada".

No što točno taj izraz podrazumijeva?

Riječ je o terminu koji posljednjih desetljeća postaje sve popularniji. Prema uvriježenoj definiciji, radi se o skupu načela koja se fokusiraju na prevenciji nastanka otpada tako da se ohrabruje redizajn životnog ciklusa proizvoda da se oni nanovo i iznova koriste i da ne završe na smetlištu. Ili u idealnoj situaciji, čak i u reciklažnim centrima. Pojednostavljeno, zero waste znači spriječiti nastanak otpada u startu kako o upravljanju otpadom ne bismo ni trebali razmišljati.

No što bi to značilo na konkretnim primjerima? Pošto ih ima mnoštvo - a većina njih je, usput rečeno, doista vrlo jednostavna i vrlo lako primjenjiva - navest ćemo ih za početak svega nekoliko.

Primjerice, zaželjeli ste se kolača, no nestalo vam je oraha. Naravno, otići ćete ih kupiti, no u "zero waste svijetu" sve se svodi na način kako ćete ih kupiti. Hoćete li, dakle, bez razmišljanja samo uzeti prvo pakiranje oraha s police ili pak potražiti opciju rinfuze (i usuti orahe, primjerice, u svoju vlastitu višekratnu vrećicu za proizvode kakvih danas ima za kupiti i u našim većim dućanima, obično na odjelima s voćem i povrćem). Isto tako, jeste li uopće uzeli iz kuće svoju platnenu (ili plastičnu) vrećicu u kojoj ćete orahe i druge proizvode odnijeti kući ili ćete na blagajni jednostavno kupiti novi komad sveprisutne plastike?

Ili već spomenuta bočica vode... Hoćete li ponijeti od doma svoju vlastitu bocu te je puniti po potrebi ili ćete uvijek iznova, za svaku "žeđ" kupiti novu plastičnu bocu?

Ili pak recimo odjeća. Potrgale su vam se traperice. Hoćete li odjuriti u šoping centar po nove? Ili ćete, u skladu sa zero waste "načelima", prvo provjeriti možete li ih odnijeti na popravak ili prekrojiti, primjerice u kratke ljetne hlače. Ako to nije moguće, hoćete li nove potražiti u second handu? Ili ćete se možda potpuno suzdržati od kupnje jer u ormaru imate još desetak pari hlača, neke možda čak i dosad nenošene?

Dakle, zero waste je donošenje "zelenije", održivije odluke u svakodnevnom životu tako da ne razmišljamo samo o tome kako ćemo zbrinuti otpad koji neminovno izlazi iz našeg kućanstva, već da u skladu sa svojim mogućnostima radimo u smjeru da u samom startu uopće ni ne unosimo otpad u kućanstvo, odnosno da ga ne stvaramo.

Naravno, u našem današnjem konzumerističkom svijetu, ideal zero wastea gotovo je nemoguće postići. No imamo ogromnu moć prisvojiti način ponašanja i navike koje doista mogu napraviti veliku razliku.

Sama ideja zero wastea počela je dobivati na publicitetu još 1998. godine, no sve do 2009. ona se prvenstveno odnosila na opisivanje praksi u proizvodnji i načinu upravljanja otpadom. Te iste godine taj se koncept počeo pretvarati u pravi pokret, a za sve je zaslužna ženu po imenu Bea Johnson.

Ona, Francuskinja koja živi u Americi, odlučila je koncept zero wastea primijeniti na svoju četveročlanu obitelj i psa, a svoja iskustva objavljivala je na blogu "Zero Waste Home". Naknadno je napisala i knjigu "Zero Waste Home: The Ultimate Guide to Simplifying your Life by Reducing your Waste", u kojoj je opisala svoj vlastiti životni zero waste put i konkretne primjere koje primjenjuje u svakodnevici. S vremenom su upravo taj uradak, danas preveden na desetke različitih jezika, počeli nazivati i "biblijom" zero wastea, a Bea je postala dobrano poznata. Svoje govore na temu zero wastea, kojima je inspirirala tisuće i tisuće ljudi diljem svijeta, održala je i u Ujedinjenim narodima i Europskom parlamentu. No čak ni to nije sve. Ponukala je ljude da pokreću svoje vlastite blogove, osnivaju tvrtke i obrte koji se temelje upravo na zero wasteu te da osnivaju nevladine udruge koje se bave tom idejom. Zahvaljujući njoj i posljedično sve popularnijem pokretu koji se pretvorio u stil života, zero waste prakse počele su u svoje poslovanje ugrađivati i velike kompanije.

Zero waste koji zagovara Bea temelji se, kao što smo već prije natuknuli, na promjeni ponašanja pojedinca, čemu ona najbolje svjedoči svojim vlastitim iskustvom.

Bea opisuje kako su ona i njezina obitelj živjeli u "zamci američkog sna". Imali su ogromnu kuću čije je prostorije trebalo ispuniti bezbrojnim komadima namještaja, garažu za tri automobila, gomile stvari koje nisu upotrebljavali. Puno su vremena provodili u automobilu i šoping centrima, nedovoljno u prirodi, na putovanjima i u bavljenju aktivnostima koje su ih ispunjavale. Velika kuća, pripadajuće dvorište i nagomilane stvari iziskivale su pažnju i vrijeme. Izvana se, priznaje, činilo kao da imaju sve, no iznutra nije bilo dovoljno. Naposljetku su se odlučili preseliti. U tranzicijskom periodu, kad su tražili novi dom, sa sobom su u tadašnji privremeni smještaj uzeli samo osnovne stvari, sve ostalo spremili su u spremište.

Odjednom, sve je nekako počelo dolaziti na svoje mjesto. Spremljena gomila stvari nije im nedostajala, sve su više vremena provodili u kvalitetnim aktivnostima koje su ih ispunjavale, među ostalim učenju. Upravo u tom su se kontekstu počeli informirati i o ekološkim temama.

"Prvi put smo počeli shvaćati ne samo koliko je ozbiljno naš planet ugrožen, nego kako naše svakodnevne odluke pogoršavaju stvari za naš svijet i svijet koji ćemo ostaviti našoj djeci", tvrdi Bea.

"Shvatili smo kakvi smo nepromišljeni građani i konzumenti postali", priznaje.

No to se s vremenom sve promijenilo. U nekoliko godina riješili su se 80 posto svoje imovine. Količina smeća koju godišnje proizvode svela se doslovno na minimum - onoliko koliko stane u jednu običnu staklenku(!). Život im je, tvrdi, postao jednostavniji, sretniji, zdraviji, prepun iskustva oslobođenih viška stvari. Značajne su bile i uštede - godišnje troškove svog kućanstva smanjili su za 40 posto.

Sve to uspjelo im je zahvaljujući idućim koracima i to točno tim redoslijedom: refusing (odbijanje onoga što nam ne treba), reducing (smanjivanje onoga što nam treba), reusing (ponovno korištenje onoga što konzumiramo), recycling (recikliranje onoga što se ne može odbiti, smanjiti ili iznova iskoristiti) i rot (truljenje, odnosno kompostiranje).

"Dom bi trebao biti sveto mjesto. Mi, majke, očevi i građani, imamo pravo, ako ne i dužnost, a definitivno moć, da pozitivno promijenimo svijet putem naših dnevnih odluka i akcija. A svjetlija budućnost počinje kod kuće", tvrdi Bea Johnson na početku svoje knjige.
www.jutarnji.hr

Iako je Musk najbogatiji, kovnica ‘klimatskih zelenih milijardera’ je Kina. Najimućnijih 15 ljudi na svijetu čija je imovina povezana s tehnologijama smanjenja stakleničkih plinova raspolaže sa 355 milijardi dolara. Tehnologija povezana sa smanjenjem stakleničkih plinova, poput električnih vozila, baterija i fotonaponskih ćelija za proizvodnju struje postala je sve značajniji izvor bogatstva za svjetske milijardere. Iako je na ljestvici „klimatskih milijardera“ na vrhu američki poduzetnik Elon Musk, slijedi ga niz kineskih milijardera što potvrđuje tezu da Kina preuzima globalno vodstvo u „zelenim tehnologijama“. Kako piše Bloomberg, John D. Rockefeller postao je najbogatiji čovjek svog vremena donijevši revoluciju u naftnu industriju. Stoljeće i pol kasnije Elon Musk, osnivač proizvođača električnih vozila Tesla Motors, dohvatio je istu tu titulu, ali eliminacijom glavnog Rockefellerovog proizvoda.

Kako globalna klimatska kriza ubrzava, tako je najbrže rastući segment imovine trenutno povezan s čistim tehnologijama. Tome svjedoči i podatak da je od lanjskog travnja indeks S&P Global Clean Energy skočio 231 posto, dok je „obični“ S&P 500 ostvario 53 posto rasta. Najbogatijih 15 ljudi na svijetu čija je imovina povezana s čistim tehnologijama raspolaže sa 355 milijardi dolara. To je dvostruko više od burzovne vrijednosti naftne kompanije Shell, a četiri puta više od britanskog naftaša BP-a. Na Bloombergovoj „zelenoj ljestvici milijardera“ vodeću poziciju drži Elon Musk s imovinom od 199,2 milijarde dolara. Samo u posljednjih godinu dana njegova je imovina povećana za 622 posto, zahvaljujući rapidnom rastu vrijednosti Tesline dionice na burzi. S obzirom da se bavi i poslovanjem sa svemirskim letovima, isključivo vezano za zelene tehnologije – aute na struju i solarne panele – u Muskovu je slučaju 91 posto ukupne imovine, odnosno 180,7 milijardi dolara.

Od preostalih 14 „klimatskih milijardera“, čak 12 dolaze iz Kine što odražava činjenicu da je ta zemlja proizvodno središte za čiste tehnologije i najveće svjetsko tržište električnih vozila. Podsjetimo, lani je u svijetu prodano 3 milijuna automobila na struju, od čega milijun u Kini. No, nakon što je predsjednik Xi Jinping u rujnu najavio da će Kina do 2060. postati ugljično neutralno gospodarstvo, analitičari očekuju da će tamošnja zelena industrija tek sada dobiti pravi zamah. S druge strane, zeleni investicijski plan koji će zahtijevati stotinjak milijardi eura godišnjih ulaganja razvija i Europska unija dok predsjednik SAD-a Joe Biden u razvoj čistih tehnologija želi uložiti 2 bilijuna dolara. Procjene Bloomberg Intelligencea govore da će zbog toga potražnja za baterijama i električnim vozilima u idućih pet godina porasti za gotovo sedam puta.

Od takvog scenarija velike bi koristi imala kineska kompanija CATL, vodeći svjetski proizvođač baterija za električne aute. Na njezinoj listi kupaca su Tesla, BMW, Toyota i Volvo. Zahvaljujući CATL-ovim jeftinim litij-ion fosfatnim baterijama, Tesla je mogao prošle godine za 10 posto sniziti cijenu najprodavanijeg Modela 3. Najveći dioničari kompanije, Zeng Yuqun, Huang Shilin, Pei Zhenhua i Li Ping na drugom su mjestu Bloombergove ljestvice raspolažući sa 61,6 milijardi dolara, tri puta manje od Muskove imovine. Proizvodnjom baterija i električnih vozila bavi se i kompanija BYD, čiji vlasnici Wang Chuanfu, Lv Xiangyang i Xia Zuoquan zauzimaju četvrtu poziciju sa „zelenom imovinom“ od 13,4 milijarde dolara. U veće uspjehe BYD-a osnovanog 1995. spada konverzija cjelokupne flote autobusa, taksija i kamiona u gradu Shenzenu u plug-in vozila.

Potražnju za solarnim panelima nije uspjela zauzdati ni pandemija. Prošle godine u svijetu je instalirano rekordnih 137 gigawatta kapaciteta novih sunčanih elektrana. Najveći svjetski proizvođač dijelova za fotonaponske panele kineska je kompanija Longi čiji dioničari Li Zhenguo, Li Chunan i Li Xiyan na računima imaju ukupno 16,1 milijardu dolara.

Zanimljivo je da se dva zapadnjaka na listi ne bave električnim autima, solarnim panelima ni baterijama. Australac Anthony Pratt na 7. mjestu sa 9 milijardi dolara vlasnik je kompanije za reciklažu papira dok je na 9. poziciji Nijemac Alois Wobben, vlasnik kompanije Enercon koja proizvodi vjetrenjače. Wobbenova imovina procjenjuje se na 8,9 milijardi dolara.
www.poslovni.hr

U osnovi se kompletna fizika kreće oko četiri sile koje kontroliraju naš poznati i vidljivi svemir, upravljaju svime od proizvodnje sunčeve topline do načina na koji radi vaše prijenosno računalo. To su gravitacija, elektromagnetizam, slaba nuklearna sila i jaka nuklearna sila. Nova istraživanja mogla bi nas dovesti blizu još jedne sile, piše CNN. Znanstvenici Instituta za nuklearna istraživanja pri Mađarskoj akademiji znanosti (Atomki) objavili su otkrića koja bi mogla biti primjer te pete sile na djelu. Znanstvenici su pomno promatrali kako jedan potaknuti atom helija emitira svjetlo dok se raspada. Čestice su se širile pod neobičnim kutom od 115 stupnjeva, što se ne može objasniti poznatom fizikom. Vodeći znanstvenik studije, Attila Krasznahorkay, rekao je CNN-u da je ovo drugi put da njegovi suradnici uočavaju novu česticu, koju nazivaju X17, zato što su izračunali njenu masu na 17 megaelektronvolta. „X17 bi mogla biti čestica koja povezuje naš vidljivi svijet s tamnom tvari“, napisao je Krasznahorkay u odgovoru e-mailom. Jonathan Feng, profesor fizike i astronomije na Kalifornijskom sveučilištu Irvine, rekao je za CNN da već godinama prati rad mađarske ekipe i vjeruje kako bi njihovo istraživanje moglo biti prijelomno. Ako se njihova istraživanja budu mogla ponoviti, „bit će vrlo jednostavno odlučiti tko će dobiti Nobelovu nagradu“, objasnio je Feng.

Mađarski znanstvenici rade na rezultatima iz 2016.

Prije tri godine mađarski su istraživači objavili sličan rad u Physical Review Lettersu, jednom od najprestižnijih znanstvenih časopisa u fizici. Eksperimentalna ekipa za nuklearnu fiziku proučavala je drugi izotop berilij-8, kako se raspada na osnovne čestice. Vidjeli su elektrone i pozitrone kako se odvajaju od atoma pod neobičnim kutovima. Ova otkrića, koja pokazuju da su se čestice širile iz berilija-8 otprilike pod kutom od 140 stupnjeva, bila su nova i čudna. „Mi smo uveli tu novu česticu, koju nitko prije nije vidio i čije postojanje se nije moglo objasniti široko prihvaćenim 'Standardnim modelom' fizike čestica, pa ju je trebalo pomno analizirati“, napisao je Krasznahorkay. Spoznaje Krasznahorkayeva tima isprva nisu privukla mnogo pažnje, ali Feng ih je počeo pratiti. Kaže kako nije želio „ostaviti potencijalno revolucionarna otkrića da leže na stolu“.

Kalifornijski fizičar razvio je teoriju koja objašnjava neobična otkrića

Ukratko, ovo bi moglo promijeniti fiziku kakvu poznajemo ili bi to mogla biti jednostavna laboratorijska pogreška. „Neki su rekli da su upropastili stvar“, kaže Feng, koji je ipak vjerovao da su Mađari u pravu. Njegova istraživačka skupina objavila je rad temeljen na mađarskoj studiji iz 2016. godine, izloživši teoriju za promatranja onoga što je Krasznahorkayev eksperimentalni tim vidio. Ovu nevidljivu petu silu na djelu se opisuje kao „fotofobičnu silu“, što znači da se radi o česticama koje se „boje svjetla“. Istodobno su nuklearni fizičari širom svijeta počeli tražiti pogreške u mađarskoj studiji te nakon nekoliko godina ostali praznih ruku. „Neki vrlo poznati nuklearni fizičari proveli su testove“, rekao je Feng. Brojke su se poklapale, a nitko nije mogao ustanoviti ni da je njihova oprema bila pogrešno kalibrirana. Feng kaže kako i njegova ekipa uspoređuje mađarske eksperimente sa „svakim poznatim eksperimentom koji je izveden u povijesti fizike“. Jedini način da se objasni X17 bila je dosad nepoznata „peta sila“.

Otkrića upućuju na Sveti gral fizike

Kako bi razvili svoju ideju iz 2016. godine, Mađari su morali ponoviti rezultate. Njihovi su nalazi iz 2019. godine upravo to. Feng kaže kako vjerojatnost da se radi o nečem drugom osim čestice X17 i nove pete sile iznosi jedan prema trilijun. Dodao je da će otkriće biti potpuno potvrđeno ako neka druga istraživačka skupina bude ponovila ove rezultate na trećoj vrsti atoma, osim berilija i helija. Eksperimentalne istraživačke skupine željne ovakvog rada već su ga kontaktirale. Bolji uvid u petu silu mogao bi znanstvenike dovesti do toga da joj daju konkretno ime, da bolje shvate njeno djelovanje te da razviju praktičnu primjenu iskorištavanja njene moći. To nas vodi bliže onome što se smatralo Svetim gralom fizike, kojem je težio Albert Einstein, ali ga nikad nije dostigao. Fizičari se nadaju da će stvoriti „jedinstvenu teoriju polja“, koja će sveobuhvatno objasniti sve kozmičke sile od stvaranja galaksija do ponašanja kvarkova. Ali svemir ne otkriva svoje tajne tako lako. „Nema razloga zaustaviti se na petoj sili. Možda postoje šesta, sedma i osma sila“, zaključio je Feng.
www.index.hr

Biorafinerija u Sisku može biti presudna za razvoj biogoriva u cijeloj regiji, ali mora imati podršku vlasti i europskih fondova. Članice Europske udruge prerađivača nafte investirale su i razvile mnoge tehnologije za niskougljičnu energiju i snažno podržale određivanje cijena za emisiju ugljika. Usprkos korona krizi, Europska unija nastavlja sa svojom zelenom agendom i ciljevima koje si je po tom pitanju zadala do 2030. i 2050. godine. Jedna od važnijih stavki svake takve ekološke strategije je i što čišće gorivo te se sve više radi na alternativnim i biogorivima. Za nas je posebno zanimljivo biogorivo jer su već uvelike krenule pripreme za pretvaranje Rafinerije Sisak u regionalni centar za proizvodnju biogoriva, pod okriljem vlasnika Ine – Mola. Kakva je trenutno situacija na europskom rafinerijskom tržištu, što se događa po pitanju biogoriva te gdje je u svemu tome Hrvatska, govori Béla Kelemen, predsjednik Europske udruge prerađivača nafte i potpredsjednik Centra poslovne izvrsnosti Mol Grupe.

Koliko se globalno rafinerijsko poslovanje promijenilo u posljednjih desetak godina?

Tijekom posljednjeg desetljeća regulatorno okruženje i promjene u ponašanju potrošača snažno su utjecale na naftnu industriju. Svijest o zaštiti okoliša i povećana upotreba alternativnih goriva, kao i globalni napori za smanjenje štetnih emisija značajno su utjecali na poslovanje naftnih kompanija, uključujući i poslovanje rafinerija. Rafinerijska industrija je sada u kontroverznoj situaciji. Globalna potražnja za energijom neprestano raste, što potiče investicije u rafinerije, ali uglavnom na Bliskom Istoku i u Aziji, dok rafinerije u EU zaista pate zbog pada potražnje u Europi pa dolazi do prisilnog zatvaranja rafinerija. Danas u Europskoj uniji posluje samo 75 rafinerija i jasno se vidi da je glavni trend moderniziranje ili zatvaranje rafinerija. U nekim slučajevima modernizacija znači transformiranje tradicionalnih rafinerija u industrijske ili energetske centre. Zbog sve veće svijesti o zaštiti okoliša i pitanjima klimatskih promjena, velik je izazov pronalaženje i povećanje alternativnih izvora energije kako bi se zadovoljile svjetske energetske potrebe, ali i smanjio teret koji CO2 predstavlja za naš planet. Europski rafinerijski sektor poboljšao je svoju prosječnu energetsku učinkovitost za oko 13% u posljednjih 15 godina, usprkos upotrebi energetski intenzivnije tehnologije za proizvodnju čišćih goriva. U tijeku je niskougljična revolucija: industrija nastavlja razvijati svoju imovinu i poslovne modele kako bi odigrala svoju ulogu u energetskoj tranziciji. Primjeri uključuju konverziju rafinerija u biorafinerije, razvoj održivih biogoriva i vodika proizvedenog iz obnovljive električne energije.

Miskantus za biogorivo u Sisku
Zamislite da se neiskorišteno zemljište da u zakup poljoprivrednicima koji bi mogli uzgajati tu biljku, a imali bi tržište ili biorafineriju gdje bi je mogli prodavati.

Kako je pandemija utjecala na europske rafinerije, a samim tim i na one unutar Molovog sustava?

Cijeli svijet, uključujući naftnu industriju, bio je pod znatnim utjecajem nedavnih događaja. Suočili smo se s neviđenim padom potražnje za proizvodima. Rafinerije su u EU radile s minimalnim kapacitetom, pretpostavljam i rafinerije Mola – potražnja za nekim proizvodima kao što je gorivo za mlazne motore smanjena je za 90%, za benzinom 50-70%, a za dizelom 40-50%. Samo su potražnja za petrokemijskim proizvodima i njihove marže ostali na približno istoj razini kao i lani. Ne zaboravimo da smo uz Covid-19 bili svjedoci i najnižih cijena nafte u novijoj povijesti te značajne prekomjerne proizvodnje sirove nafte, što je utjecalo i na rezultate ‘downstreama’ i ‘upstreama’.

Regulativa za zaštitu okoliša, pogotovu u Europskoj uniji, postaje sve stroža. U kojoj mjeri su se europske rafinerije prilagodile ovom trendu?

Ambicija je EU da postane klimatski neutralna do 2050.. Istu ambiciju podržava i europska rafinerijska industrija. Da bi se postigli ambiciozni klimatski ciljevi, svi dionici i sektori društva moraju se transformirati i doprinijeti toj tranziciji. Rafinerijska industrija u Uniji već je uključena u tranziciju prema niskoj emisiji ugljika kroz ulaganje u projekte istraživanja i razvoja i ranu primjenu novih tehnologija. FuelsEurope u svom dokumentu Vizija za 2050. (Vision 2050) već je analizirala buduću ulogu tekućih goriva s niskim udjelom ugljika i drugih proizvoda u skladu s klimatskim ciljevima Europske unije i kako rafinerije mogu povećati svoju učinkovitost i biti integrirane u klaster industrija. Smatramo da možemo doprinijeti ispunjenju izazova klimatske neutralnosti do 2050. Na temelju trenutnog tehnološkog znanja i procjene troškova, FuelsEurope predstavio je potencijalni put do 2050. za razvoj tekućih goriva s niskim udjelom ugljika za cestovni, pomorski i zračni promet. Za postizanje tih puteva bit će potrebno ulaganje od 400 do 650 milijardi eura. Veće investicije mogle bi početi sljedećih godina, pogotovo zato što je nekoliko naftnih kompanija objavilo svoje vizije o održivosti do 2050., a ova tema privlači sve više pažnje i investitora. Da bi se odgovorilo na velike tehnološke i tržišne izazove s kojima je industrija suočena, potrebna jedosljedna i stabilna, ali tehnološki neutralna regulativa.

Zakonska regulativa
Propisi na svim područjima i razinama moraju biti stabilni i usklađeni na duge staze kako bi se osigurao povrat ogromnih ulaganja.

O biogorivu se govori već duže. Kakva je današnja situacija po tom pitanju i zašto se tako malo postiglo do sada u tom pogledu?

Današnjim europskim tržištem biogoriva dominiraju uglavnom biodizel temeljen na usjevima za prehranu životinja i ljudi te etanol (‘prva generacija’ biogoriva). Kada se procjenjuju budući trendovi vezani uz biogoriva, može se zaključiti da kratkoročna i srednjoročna potražnja za biogorivima nije ekonomski motivirana već je rezultat odgovarajuće EU regulative. To biogorivo koje predstavlja gorivo s niskim udjelom ugljika mnogo je skuplje. Tehnologije se neprestano mijenjaju i poboljšavaju, ali da bismo imali komercijalno primjenljivu tehnologiju, nadležna europska tijela moraju stvoriti stabilan okvir dok vlade moraju stvoriti pogodno okruženje i primijeniti sveobuhvatnu energetsku strategiju. Na primjer, mogli bismo proizvesti vodik brzo i efikasno upotrebom za to najbolje dostupne tehnologije, ali ako su vozila koja pokreće vodik izuzetno skupa, sve je uzalud. Treba nam podrška u smislu sveobuhvatne regulative i strategija koje će nam omogućiti da kupcu i proizvođaču prodamo proizvod po prihvatljivoj cijeni.

Što je plan FuelsEurope?

Kao predsjednik Europske udruge prerađivača nafte kojoj pripada i FuelsEurope, mogu reći da su sve naše članice posvećene doprinosu ambicijama EU o klimatskoj neutralnosti te stvaranju stabilne i tehnološki neutralne arene za rad. Nadamo se da ćemo usmjeriti raspravu u smjeru koji će omogućiti razvitak za to pogodnog regulativnog okvira i pojačanje postojeće industrijske suradnje, opremanje europskog transportnog sektora za doprinos cilju o klimatskoj neutralnosti EU-a do 2050. Iz tog razloga pozivamo na dijalog na visokoj razini s Europskom unijom i ključnim industrijama, poput proizvođača automobila koji upravljaju klimatskom neutralnošću u prometnom programu. Put koji je predstavio FuelsEurope u sklopu Vizije za 2050. pokazuje kako rafinerije EU-a mogu doprinijeti njezinim klimatskim ciljevima do 2050. pružanjem tekućih goriva s niskim udjelom ugljika. Tekuća goriva s niskim udjelom ugljika imaju stratešku ulogu u prelasku na klimatski neutralno gospodarstvo do 2050., posebno u sektorima poput zrakoplovstva, te pomorskog i teretnog prometa u kojima trenutno ne postoje istovrijedne tehnološke alternative. Ova su tekuća goriva s niskim udjelom ugljika održiva goriva koja ne dolaze iz naftnih izvora, i čija proizvodnja i upotreba podrazumijeva odsustvo ili ograničenu količinu emisije CO2. Prvotno miješana s klasičnim gorivima, goriva s niskim udjelom ugljika postupno će zamijeniti fosilna goriva bez potrebe za promjenom automobila i cjelokupne prometne infrastrukture.

Vision 2050
Goriva s niskim udjelom ugljika postupno će zamijeniti ona fosilna bez potrebe za promjenom automobila i cjelokupne prometne infrastrukture.

U kojoj mjeri se ovaj plan podudara sa zahtjevima Europske unije o zaštiti okoliša po pitanju ciljeva do 2030. i 2050?

U potpunosti smo poštovali klimatsku regulativu i propise o obnovljivim izvorima energije. Naše kompanije članice investirale su i razvile mnoge tehnologije za niskougljičnu energiju i snažno podržale određivanje cijena za emisiju ugljika. Rafinerijska industrija EU-a također je odavno podržala klimatske ambicije Unije, priznavanjem da se poslovanje ne može nastaviti na uobičajen način i da je neophodno poduzeti odlučne korake prema klimatskoj neutralnosti. Mi smo podržali Pariški sporazum, komunikaciju ‘Čisti planet za sve’ Europske komisije i ciljeve klimatske neutralnosti do 2050. – ‘Green Deal’ EU-a. Naša Vizija za 2050. , predstavljena 2018., utvrdila je posvećenost naše industrije u doprinosu globalnim naporima u rješavanju problema klimatskih promjena nastavkom smanjivanja emisije CO2 i proizvodnjom goriva s niskim udjelom ugljika koji će Europi donijeti značajnu društveno-ekonomsku korist.

Rafinerija u Sisku gotovo sigurno više nikad neće prerađivati naftu. Koliko ona može postati važan faktor za razvoj biogoriva u ovom dijelu Europe?

S novom regulativom, potreba za biogorivima raste i zato mislim da je biorafinerija u Sisku koja bi mogla proizvesti bioetanol druge generacije iz biomase dobar plan. Takvo postrojenje, iako postoji primjerice u Italiji, trenutno nema veliku konkurenciju na tržištu, međutim investicija od oko 250 milijuna eura može se financirati samo ako će u potpunosti biti profitabilna. Takav proizvod mora biti konkurentan tradicionalnim fosilnim gorivima, usprkos tome što je cijena sirovina veća, a tehnologija još k nije dobro razvijena i nije dovoljno jeftina. Iz tog razloga potrebni su fondovi EU-a, ali i podrška vlasti. Ovaj projekt mogao bi biti od velikog značaja za razvoj biogoriva s obzirom da će ovo biti prvo postrojenje za biogoriva druge generacije regiji i u Mol Grupi. S obzirom na trendove, ulaganje su u takav pogon i njegovo poslovanje neophodni.

Koliko je važna poljoprivreda koja je prilagođena za razvoj biogoriva, npr. kao izvor sirovine i kako procjenjujete situaciju u tom pogledu u regiji i Hrvatskoj?

Izuzetno je važna jer bez nje ne možete očekivati da ćete imati dovoljno sirovine. Koliko znam , u Hrvatskoj postoji dosta zemlje koja se ne koristi ili koja se djelomično koristi. Na sisačkom području napušteno poljoprivredno zemljište moglo bi biti pogodno za uzgoj miskantusa, biljke koja se koristi za proizvodnju biogoriva druge generacije. Ina je prije nekoliko godina posijala miskantus kako bi testirala mogućnosti za razvoj biorafinerije. Dvije žetve već su završene, a rezultati su potvrdili da je ova biljka dobra sirovina za proizvodnju bioetanola druge generacije. Zamislite da se ovo zemljište da u zakup poljoprivrednicima koji bi mogli uzgajati tu biljku i imali bi tržište ili biorafineriju gdje bi je mogli prodavati. S jedne strane to im daje sigurnost jer znaju da će biti plaćeni za svoj proizvod, a s druge otvaraju nova radna mjesta i razvija se proizvod koji je tražen. To direktno utječe na lokalnu zajednicu i kvalitetu života lokalnih ljudi. Dakle, da, poljoprivreda prilagođena razvoju biogoriva jedan je od najvažnijih koraka kada je riječ o proizvodnji biogoriva.

Mislite li da su propisi o proizvodnji, prodaji i upotrebi biogoriva na razini Europske unije te posebno Hrvatske dobro regulirani ili imate prijedloge o tome kako bi ih se moglo poboljšati? Koje su glavne zapreke snažnijoj prisutnosti biogoriva na tržištu?

Potpora kroz propise vrlo je važna za razvoj biogoriva i to ne samo u Hrvatskog nego svugdje. Kako bi se stvorili potrebni preduvjeti za proizvodnju biogoriva, potrebna je adekvatna i sveobuhvatna legislativa koja će pokriti sve aspekte proizvodnje, transporta i upotrebe biogoriva. Legislativa je potrebna i za stvaranje nacionalnog programa za proizvodnju i iskorištavanje biomase te za stvaranje preduvjeta za niskougljično tržište biogoriva. Drugim riječima, propisi na svim područjima i razinama moraju biti stabilni i usklađeni na duge staze kako bi se osigurao povrat ogromnih ulaganja.
www.poslovni.hr

Električna Tesla zasjala je u prerađenoj izvedbi bez krova. Autoindustrija je posljednjih godina možda izgubila dizajnerske mašte, ali se talijanski majstori još uvijek drže. Jedna od takvih kuća gdje su standardi dizajna vrlo visoki je Ares Design. U njoj su spremni i sposobni za sve, pa i da bezličnu formu učine oku itekako zanimljivom. Njihov najnoviji projekt je prikazan ovog tjedna, a radi se o unikatu. Kabriolet je nastao na osnovi serijskog automobila Tesla Model S od kojeg je vlasnik htio napraviti poželjni veliki kabriolet. U tu svrhu je morao biti uklonjen krov, ali i stražnja bočna vrata, no tvrtka iz Modene tu nije stala. Uklanjanjem B nosača i stražnjih bočnih vrata dobiveno je na fluidnosti bočnih linija, ali je otežan pristup stražnjoj klupi. Manje je i mjesta iza jer negdje treba smjestiti i mekani platneni krov. A kako se automobil ne bi uvijao u Aresu su odlučili ojačati automobil na ključnim pozicijama, ispod kokpita i stražnjih sjedala. Inače, straga su zbog manjka prostora ugrađena potpuno nova sjedala. Tu nisu stali, pa su većinu interijera presvukli istom ledeno bijelom kožom izuzetne mekoće. Kontrastnu ulogu dobili su narančasti detalji, a konačan rezultat je besprijekoran. O pogonu u Aresu ne govore pa se može pretpostaviti kako je ostao isti. Prevedeno to znači da su performance uslijed dodanih masa nešto lošije. S druge strane, vlasnik je dobio unikat kojem će vrijednost samo rasti. Kako se radi o unikatu rađenom za naručitelja autor je odlučio konačnu cijenu zadržati za sebe. U svakom slučaju ovakve preinake nisu nimalo jeftine, baš kao ni automobili ovih karakteristika. Ako ste pak zainteresirani za ovakvu preradu, možete im se javiti. Kažu da su otvoreni za sve upite i željni ponoviti ovakvu preradu još koji put.
www.index.hr

 

Zamisao o tzv. riječnom tramvaju, koja je sinula prof. dr. sc. Željku Hederiću i ekipi s osječkog FERIT-a, trebala bi uroditi morskim plodom u Splitu – najvećim svjetskim jedrenjakom s tri jarbola, na električni pogon. Na struju! Uskoro će, kažu u škveru, na "Brodosplitovim" navozima početi gradnja trojarbolne škune, potpuno "zelenog" broda koji će pogoniti električni motori, a baterije će se puniti plovidbom. Reklo bi se, bez ikakve emisije, odnosno ugljikova otiska u okolišu. Još je zanimljivije da se radi o projektu razvoja brodskog pogona iz programa IRI2, koji Europska unija sufinancira iznosom od 60 posto vrijednosti. No, odgovorni ne iznose o kojim svotama je riječ. Nositelj je DIV Grupa, u čijem vlasništvu je splitsko brodogradilište, a partneri iz znanstvenoistraživačke zajednice su spomenuti FERIT te splitski FESB. Rad na projektu počeo je prije gotovo godinu dana – lani u veljači, a trajat će ukupno tri i pol godine. Splićani su već napravili "Klaru", klasičnu trojarbolnu škunu, ali su htjeli i nešto modernije, htjeli su unaprijediti projekt. Mi smo, s druge strane, na fakultetu u Osijeku razvijali projekt "riječnog tramvaja", jer imamo Dravu. A vi imate more! Sve se temelji na principu korištenja hidrokinetičke energije – kaže nam prof. Hederić.

ENERGIJA VJETRA
Evo slikovitog primjera: voda teče preko turbine koja stoji i hidroenergiju pretvara u električnu. U slučaju našeg broda, more "stoji", a jedrenjak ide, guran snagom vjetra u jedrima. Naravno, vrti mu se vijak, odnosno propela, stvarajući struju. Kaže profesor da se na taj način – iz energije vjetra, odnosno jedra kao turbine koja pogoni brod – može dobiti od četiri do šest čvorova relativne brzine broda u odnosu na more, što daje moment zakretu vijka kao turbine generatora. Stručno bi se reklo: hidrokinetička rekuperacija energije vjetra u električnu energiju baterije. Primjerice, vjetar brodu daje energiju za brzinu od deset čvorova, a mi je reduciramo na šest čvorova i razliku spremamo u bateriju. Ja to zovem – oranje mora. Od naših znanstvenih ideja inženjeri će izvesti tehničko rješenje – ističe osječki profesor. Kada ne bude koristio jedra, brod će pogoniti dva elektromotora, pojedinačne snage od po 150 kilovata. Njih će napajati sustav baterija koje se kontinuirano pune iz različitih izvora. Kada postigne brzinu plovidbe od šest čvorova, brodu će trebati samo 60 kilovata snage, što je za brod od 500 bruto tona prilično nezamjetna snaga, tumače u "Brodosplitu". Brod će biti opremljen s 30 tona baterija, čiji je kapacitet, slikovito rečeno, kao da imate 60 Teslinih automobila. Preciznije, radi se o kapacitetu od maksimalno 2300 kilovatsati, što osigurava više od 50 sati krstarenja isključivo na pohranjenu struju, kada nema vjetra. Zbog sigurnosti plovidbe, brod će imati i dva dizelska agregata koji bi se uključivali samo u slučaju potrebe, ali će vjerojatnije zahrđati od nekorištenja – naglašava naš sugovornik. Ono što će splitski jedrenjak izdvajati od sličnih plovila jest sljedeće: brod će pri plovidbi na jedra puniti baterije, ali na vrlo domišljat način. Koristit će se sustav već spomenutih brodskih vijaka s promjenjivim usponom i posebnom geometrijom krila, koji će – za jedrenja – služiti kao hidroturbina. U "Brodosplitu" objašnjavaju da će taj "reverzibilni vijak" puniti baterije u potpalublju. Sve bitne informacije skupljat će se i nadzirati na zapovjednomu mostu. Od meteoroloških podataka, kako bi zapovjednik znao gdje je najpovoljniji vjetar, do svih ostalih brodskih sustava i pogona, zaliha struje u baterijama, rada motora, solarnih panela, vjetroelektrana, tople vode, potrošnje energije... S jednog mjesta upravljat će se i nadzirati svi "prihodi" i "rashodi" energije na brodu – kažu u splitskom škveru.

SOLARNA ELEKTRANA
Stručnjaci splitskog FESB-a, na čelu s prof. dr. Brankom Klarinom, rade na sustavu jedrilja i njegovoj robotizaciji, vjetroturbinama i fotonaponskim panelima. Na pramcu i krmi "zelenog" jedrenjaka planirane su dvije vertikalne vjetroturbine koje će opskrbljivati brod strujom dok je u luci ili na sidrištu. Na krovu nadgrađa bit će postavljena fotonaponska solarna elektrana. Ekipa prof. Klarina pozabavit će se pitanjem kako iz solarne fotonaponske elektrane izvući i pohraniti toplinu postupkom hlađenja panela, da bi bili učinkovitiji u proizvodnji električne energije. Fotonaponski paneli najučinkovitije rade na temperaturi od 20 Celzijevih stupnjeva, ali na njihovoj površini za sunčana dana moguće je da bude i 80 stupnjeva, pa se višak topline može iskoristiti za grijanje vode. Jedrenjak će tako, kažu škverani, biti opskrbljen strujom, toplinom i vodom iz potpuno obnovljivih izvora: svu će energiju dobiti – već smo spomenuli – bez ikakve emisije ugljikova dioksida. Ukratko, nema troškova goriva i napajanja pogonskih strojeva, kao i svih uređaja unutar broda, klimatizacije te kuhinje – kaže prof. Hederić, predstojnik FERIT-ova Zavoda za elektrostrojarstvo i voditelj Laboratorija za električne strojeve i hibridne pogonske sustave, ističući da je električni pogon triput učinkovitiji od dizelskoga.

KLASA NEOGRANIČENE PLOVIDBE

"Električna" škuna bit će duga 63,5 i široka 10 metara.
Visina do glavne palube je 5,35 metara.
Trup i nadgrađe bit će čelični, a jarboli od aluminijske legure.
Promjer svakog od dvaju vijaka trebao bi biti dva metra.
Jedrenjem će se nadopunjavati 70 posto kapaciteta baterije.
Jedrenjak će se graditi na platformi već postojećeg trojarbolnog škunera "Klara" iz "Brodosplitove" flote putničkih brodova za komercijalni turizam. Imat će klasu neograničene plovidbe. Drugim riječima, moći će se otisnuti kamo poželi.
Tijekom sezone, plovit će Jadranskim morem i uz grčke obale, a izvan sezone Karibima i drugim turističkim destinacijama, poručuju iz "Brodosplita".
Idejni i glavni projekt jedrenjaka realizirat će tvrtka "Marine Energy Solutions DIV". Planirano je da zaplovi i bude u punoj funkciji do kraja iduće godine.
Iz škvera još ne otkrivaju kolika je vrijednost broda i tko će ga financirati. Bit će dio vlastite putničke flote iz sastava "Brodosplit-Plovidbe", namijenjen čarteru.
more.slobodnadalmacija.hr

 

Hrvatska se opredijelila za klimatski neutralno gospodarstvo do 2050. Za potrebe 'zelene tranzicije' hrvatska Vlada osigurala je u višegodišnjem financijskom okviru Europskoj unije 9,15 milijardi eura i to će biti pokretač ukupnog ubrzanog razvoja države, poručio je premijer Andrej Plenković sudionicima konferencije Hanza Medije 'Energetika 2021. upravljanje zelenom tranzicijom' koja je u hotelu Esplanade okupila vodeće menadžera, stručnjake i poduzetnike u energetici.

Podsjetivši da ukupni iznos na koji Hrvatska računa u predstojećem sedmogodišnjem proračunskom planu EU doseže 24,5 milijarde eura, Plenković je upozorio kako na programe Unije koji se odnose na regionalni razvoj i kohezijsku politiku otpada 9,15 milijardi eura.

To je 16 posto prošlogodišnjeg BDP-a Hrvatske, to je najviši udio među članicama Europske unije. Koncept našeg energetskog razvoja mora se temeljiti na novim i čistim tehnologijama, inovacijama i istraživanjima, a sredstva koja smo osigurali kroz regionalni razvoj i kohezijsku politiku EU omogućit će nam tu 'zelenu tranziciju' – poručio je premijer koji se u skup u Esplanadi uključio videovezom.

Klimatski neutralno gospodarstvo
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, nastupivši na prvome od dva panela na današnjoj konferenciji, podsjetio je da se Hrvatska opredijelila za klimatski neutralno gospodarstvo do 2050..

U ostvarenju spomenutog cilja suočit ćemo se s čitavim nizom izazova, od osiguranja novih kapaciteta prijenosa energije, preko povećanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije do izvora financiranja svih tih pothvata - upozorio je ministar Ćorić. Nadovezavši se pitanje buduće prijenosne mreže, predsjednik Uprave HOPS-a Tomislav Plavšić otkrio je kako su u desetogodišnjem planu razvoja HOPS-a predviđene investicije u nove prijenosne mreže i upravljanje njima.

Pripremamo se za energetsku tranziciju u prijenosu, tu su veliki izazovi ali i prilike. Znamo što nam je činiti - poručio je Plavšić na panelu na kojem su, uz ministra Ćorića i Plavšića, sudjelovali i članica uprave ENNA Grupe Sabina Škrtić, direktor strateškog poslovanja i javnih poslova Ine Hrvoje Glavaš i voditelj usluga poslovnog savjetovanja u PwC-u Hrvatska i za sektor energetike jugoistočne Europe Mislav Slade Šilović uz moderiranje glavnog urednika za gospodarstvo Hanza Medije Marka Biočine.

Velike investicije HEP-a
Kada su u pitanju investicije naših najvećih energetskih kompanija u zelenu tranziciju, na skupu je predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić, prije svega, podsjetio na istovrsna ulaganja HEP-a u proteklih godinu dana.

U rad smo pustili sunčanu elektranu Vis priključne snage 3,5 megavata te započeli izgradnju sunčanih elektrana Obrovac, snage 7,35 megavata, i Cresa od 6,5 megavata. Najavio je Barbarić nastavak investicija u sunčane elektrane Marići i Kaštelir 2 u Istri, te sunčane elektrane u gospodarskim zonama Stankovci i Vrlika. U planu je, prema riječima prvog čovjeka HEP-a, još 11 sunčanih elektrana ukupne priključne snage 120 megavata koje će ovo javno poduzeće izgraditi u suradnji s općinama i gradovima. Barbarić je kao najveću investiciju HEP-a kad su u pitanju sunčane elektrane izdvojio Korlat snage 75 megavata i vrijednosti 480 milijuna kuna.

Do kraja 2030. planiramo imati oko 700 megavata snage u vjetroelektranama i sunčanim elektranama, te za 50 posto povećati OiE u vlastitom energetskom miksu – naznačio je Barbarić. Posebno investicijsko poglavlje, prema riječima predsjednika Uprave HEP-a, su hidroelektrane. U revitalizaciju hidroelektrana, prema istome izvoru, HEP će uložiti 3,6 milijardi kuna. Kad su u pitanju izvori HEP-ovih investicija, Barbarić je, među ostalim, upozorio da je HEP iz EU fondova do sada povukao oko milijardu kuna potpora.

I INA se okreće zelenoj tranziciji
Direktor strateškog poslovanja i javnih poslova Ine Hrvoje Glavaš, iznoseći investicijske planove te kompanije u zelenoj tranziciji, otkrio je kako se projekt Inine bio rafinerije dobro razvija uz trenutno traženje izvora financiranja za zatvaranje financijske konstrukcije.

Naftno-plinski biznis i u idućih desetak godina bit će naša glavna preokupacija, a investicija u riječkoj rafineriji najveća stavka ulaganja. No, okrenuti smo i zelenoj tranziciji. Nije lako balansirati između velikog broja investicija koje kompanija poput Ine ima u poslovnim planovima - upozorio je Glavaš.

Predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike (AZU) Marijan Krpan otkrio je kako se vrijednost investicija po četiri dozvole koje je AZU nedavno izdao za iskorištavanje geotermalnih kreće oko 100 milijuna kuna.

Projekt energane u Cigleni razuvjerio je nevjerne Tome u Hrvatskoj kako je i u nas moguća proizvodnja električne energije iz geotermalnih izvora. Pripadajući potencijal u nas je ogroman, osobito u Podravini - kazao je prvi čovjek AZU na drugom panelu konferencije posvećenom investicijama u zelenoj tranziciji. Uz Krpana u panelu su sudjelovali i potpredsjednik zajednice obnovljivih izvora energije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Tonći Panza, predsjednik Uprave i vlasnik Solvisa Stjepan Talan, predsjednik Udruge H2 Ivica Jakić i Direktor Crodux energetike Branko Radošević, uz moderiranje glavnog urednika za gospodarstvo Hanza Medije Marka Biočine.

Solvis je do sada uložio oko 20 milijuna eura. Iza nas je desetak godina rada, prvih pet godina je bilo izuzetno teško jer se pokazala pogrešnom procjena da će Hrvatska slijediti trendove u primjeni solara. Nadamo se da ćemo u budućnosti početi ubirati plodove spomenutih ulaganja - kazao je vlasnik Solvisa Stjepan Talan. Osvrnuvši se na nedavno osigurani ugovor s Googleom o isporuci solara, Talan je ocijenio kako se radi o ugovoru koji će stabilizirati pozicije tvrtke na inozemnom tržištu.

"Green deal"
Ivica Jakić upozorio je kako 'Green deal' u svjetskoj energetici predstavlja prekretnicu.

Tko se ne prilagodi Green dealu, može praviti izlaznu strategiju, neće ga biti. Hrvatska ima velike potencijale u iskorištavanju vodika u energetici, ali moramo biti oprezni u priključivanju obnovljivih izvora energija na prijenosnu mrežu - ustvrdio je Jakić. Podsjetio je da vodik nije izvor nego prijenosnik energije te da su dalekovodi u izlaznoj strategiji zemalja poput Njemačke.

Vodik je prilika da postanemo izvoznik, umjesto što smo sada uvoznik energije - zaključio je Jakić. Kao dvije ključne točke u razvoju hrvatske strategije primjene vodika u energetici Jakić je naznačio luke u Vukovaru i Zadru.

Direktor Crodux energetike Branko Radošević upozorio je kako zelena tranzicija ima svoju cijenu i to, naglasio je, u vrijeme kada energetika više ne donosi profite kao nekada.

U kapacitete koji će smanjiti emitiranje štetnih plinova u atmosferu moramo početi investirati već sada. Crodux energetika je kroz projekt kombinirane elektrane investicije od 420 milijuna eura developer, mi ćemo osmisliti projekte i osigurati njihovu isplativost, a država mora osigurati povoljno ozračje za investicije - smatra Radošević.

Potpredsjednik zajednice OIE pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Tonči Panza ustvrdio je kako investicije u energiji vjetra traju pet do sedam godina što je, smatra, nedopustivo.

Imamo situacije da se od investitora traže nadopune studija utjecaja na okoliš za investicije gdje su već odobrene građevinske dozvole. Prepoznali smo kao udruga pri HGK takve probleme i na njih upozorili državne institucije - naznačio je Panza.

Plan po regijama
Stjepan Talan ukazao je na potrebu da se planovi za budući razvoj prijenosne mreže električne energije predstave u odnosu i na regije.

Kada govorimo o investicijama, mi smo u Solvisu u planiranju svojih ulaganja bili vrlo obazrivi prema mogućnostima državne administracije da apsolviraju zahtjeve investitora. Moramo imati na umu da se proizvodnja solara, nakon što je iz Europe otišla na Daleki istok, sada nastoji vratiti u Europu. I u Americi tu proizvodnju pokušavaju vratiti k sebi - kazao je vlasnik Solvisa. Osvrnuvši se na mogućnosti hrvatske ekonomije da osigura opremu potrebnu za solare, Talan je naveo kako se u početku Solvis namirivao od domaćih nabavljača za oko 40 posto svoje proizvodnje te da to, ustvrdio je, više nije slučaj zbog gašenja proizvodnje u dijelu tvrtki.

Nadovezujući se na ulogu države u potpori investitorima, Ivica Jakić napomenuo je kako će uvijek biti onih koji su protiv neke investicije, ali da, istaknuo je, država mora sagledati što je pretežiti interes zajednice. Pritom je Jakić naveo primjer Njemačke koja je osigurala velikom proizvođaču električnih automobila Tesli sve što je potrebno za njihove tvornice u blizini Berlina.

Energetska tranzicija je započela i ona će se nastaviti a kompanije koje ju nastoje primijeniti moraju biti disciplinirane i ustrajne u njezinu provođenju - upozorio je u uvodnome izlaganju na skupu voditelj usluga poslovnog savjetovanja u PwC-u Hrvatska i za sektor energetike jugoistočne Europe Mislav Slade-Šilović. Govoreći o budućim investicijama u energetici, Slade-Šilović, među ostalim, upozorio je na važnost ulaganja u distribuciju.

Do 2030. oko 400 milijardi eura bit će uloženo u novu distribucijsku mrežu kako bi se iz novih izvora energija mogla dovesti do potrošača - naznačio je konzultant PwC Hrvatska.

Potpora Hrvatskoj iz Bruxellesa
Uključivši se videovezom u konferenciju, povjerenica Europske komisije za energetiku Kadri Simson izrazila je u prvom redu izraze potpore Hrvatskoj i njezinim stanovnicima pogođenim potresima u ožujku i prosincu prošle godine. Zatim je napomenula da su pandemija koronavirusa i lockdown dočekali Komisiju u ovom sastavu praktički odmah na početku rada i u trenutku objave cilja o ostvarivanju klimatski neutralnog gospodarstva Europe do 2050.

Veliki izazovi s kojima smo se suočili u prošloj godini nisu umanjili našu ustrajnost u ostvarivanju zadanih ciljeva dekarbonizacije, nego, štoviše, dodatno su nas upozorili na važnost sigurne opskrbe energijom i zamjene fosilnog goriva onim iz obnovljivih izvora - rekla je povjerenica EK za energetiku. Skrenula je pozornost na investicijski plan oporavka EU od posljedica koronakrize, koji je, naznačila je, s 1800 milijardi eura najveći investicijski plan u povijesti.

- Oko 30 posto tog budžeta bit će usmjereno na zeleni plan Unije - istaknula je Kadri Simson. Pritom je izrazila uvjerenje da će iz europskog budžeta plana oporavka Hrvatska moći financirati obnovu zgrada stradalih u potresu primjenjujući, napomenula je, i ciljeve zelenog plana EU.
www.jutarnji.hr

Održivi razvoj stvara ekonomski rast. Do čak 90% investicija potrebnih kako bismo ostvarili ciljeve zadane Pariškim sporazumom vratit će nam se u obliku novih poslova, rasta vrijednosti i štednje postojećih resursa. No, kako bismo ih ostvarili, ključnu ulogu ima primjena najnovijih tehnologija, zaključak je istraživanja Boston Consulting Grupe. Priključivanjem UN Global Compact inicijativi A1 Hrvatska prepoznaje prilike u suočavanju s klimatskim promjenama i želi pokazati da i kompanije mogu biti pokretači pozitivnih promjena. Zato se obvezao postići potpunu ugljičnu neovisnost do 2030. godine. A1 Hrvatska kao tehnološki lider želi potaknuti zelene promjene u Hrvatskoj i zato proglašava NET ZERO ERU.

Svake godine emitiramo čak 50 milijardi tona stakleničkih plinova, a više od 70 posto emisija dolazi iz prometa, industrija i kućanstava. Promjene se ipak događaju. Procjenjuje se da će u roku od pet godina svako treće novo prodano vozilo biti električno ili hibridno. Poznati brendovi i industrijski lideri poput Pepsija, Microsofta, Formule 1 i Applea obvezali su se postati ugljično neovisni do kraja desetljeća. Najnovija istraživanja pokazuju kako su i potrošači više nego ikada svjesni svojeg utjecaja na okoliš. U suočavanju s klimatskim promjenama ključan je prelazak s fosilnih na obnovljive izvore energije, a ona nikad nije bila isplativija.

Solarna energija sada je najpovoljnija na tržištu, a cijena joj i dalje nastavlja padati. Prvi put u povijesti fosilna goriva nisu najisplativiji izvor energije, zaključak je prošlogodišnjeg izvještaja Internacionalne energetske agencije, prema čijim je izračunima investicija za solarno postrojenje upola niža nego što se dosad mislilo. S razvojem tehnologije i većom potražnjom isplativost investicija u solarnu energiju, bez obzira je li riječ o velikim investitorima ili malim korisnicima, nastavit će rasti.

'Najčešći mit o obnovljivoj energiji jest da nije isplativa. Nedavno sam proučavao projekte za solarne i vjetroelektrane iz 2008. i do danas je cijena fotonaponske ćelije za proizvođača pala 25 puta, a cijena instalacije za krajnjeg korisnika deset puta. Cijena energije iz vjetroelektrana tri je puta jeftinija', ističe doktor znanosti Robert Pašičko, stručnjak za zelenu energiju i docent na Geotehničkom fakultetu.

Danas se investicija u solarnu energiju isplati bez obzira na dostupnost poticaja. Rok povrata investicije u privatne sunčane elektrane je pet do deset godina. Više nije poanta samo u zelenim kilovatsatima. Riječ je o cjelokupnoj transformaciji.

'Zamislite odluku o vožnji električnog automobila vozača taksija. Recimo da za jedan dan potroši cijeli spremnik goriva i benzin plaća 300 kuna. Ako se odluči za električni automobil i još u kući uspostavi punjač za njega, dnevno bi potrošio 32 kune na puni 'spremnik'. Što bi tek bilo da uspostavi vlastitu malu sunčanu elektranu na krovu i sam puni auto?' objašnjava Robert Pašičko.

Sve više građana i kompanija, svjesni utjecaja na okoliš, želi prelazak na obnovljive izvore energije. Do sada su se kao najbolji poticaj, ističe Pašičko, pokazali projekti zajedničkog investiranja ili takozvana građanska energija. Brojni su slučajevi otpora lokalnih zajednica na elektrane iz obnovljivih izvora energije ('NIMBY - not in my backyard'), u kojima lokalna zajednica nema nikakve veze s projektom, pa tako nije niti svjesna benefita. Međutim, čim su građani uključeni u vlasništvo, nitko se ne protivi. Već 2016. građani i građanske inicijative proizvodile su dvostruko više obnovljive energije od komunalnih poduzeća u Njemačkoj. 'Danska, koja 45 posto energije dobiva iz vjetra, ima zakon kojim se pri izgradnji svake nove elektrane građanima mora omogućiti da postanu suvlasnici. Više od 90 posto stanovništva sasvim podržava vjetroelektrane. Vidimo prve zamahe takvom pristupu u Hrvatskoj i vjerujem da će kultura lokalnog suvlasništva tu odigrati ključnu ulogu', napominje Pašičko.

Dobar su primjer dvije grupno financirane sunčane elektrane u Križevcima, u kojima su suvlasnici lokalni stanovnici. Nakon ulaganja od 230.000 kuna u prvu elektranu, građani su novih 170.000 kuna za drugu prikupili u samo dva dana. Prosječna je investicija iznosila 4000 kuna. Jedna je elektrana postavljena u Razvojnom centru i tehnološkom parku, a druga na krovu Gradske knjižnice. Dobivena energija odmah se troši, a nepotrošenu energiju otkupljuje HEP Opskrba. Obje elektrane su u pogonu i ostvaruju godišnje uštede veće od 60.000 kuna. Trenutno je u pripremi velika solarna elektrana u suradnji s Gradom Križevcima i HEP-om od barem 5 megavata, a građani će također biti pozvani da postanu suvlasnicima.

Energetske zadruge u Europi su prisutne godinama. U Njemačkoj ih je više od 900, u Danskoj 1100 i Austriji 300. U Hrvatskoj ih je osam. Rezultat je i velika razlika u broju sunčanih elektrana u Europi. U Njemačkoj ih je postavljeno oko 2 milijuna, a Hrvatskoj je tek 1500 sunčanih elektrana. Ako broj panela stavimo u okvire veličine populacije, Njemačka danas ima 65 puta više sunčanih elektrana od Hrvatske po stanovniku.

'U Hrvatskoj smo na samom početku. Imali smo neke uzlete, ali to nisu bile transformacije koje sad očekujemo. Cijeli sustav mora biti održiv. A broj jedan u Hrvatskoj je zasigurno sunčana energija, koja ima najveći potencijal. Ogroman je interes investitora koji se trenutno procjenjuje na 1000 megavata kapaciteta do 2030., no ja sam siguran da ćemo doći do 1500' procjenjuje Robert Pašičko.

Realizacija od 1500 megavata predstavlja snagu od dvije i pol nuklearne elektrane Krško ili sedam elektrana na ugljen poput Plomina. Za usporedbu, Hrvatska danas ima kapacitete proizvodnje obnovljive energije od 85 megavata. Pašičko procjenjuje, dakle, da je interes investitora čak 20 puta veći od trenutne proizvodnje.

Europska unija lani je postavila kao cilj postizanje ugljične neovisnosti do 2050. i time je njezin stav prema građanima, ali i kompanijama i njihovu poslovanju postao sasvim jasan. Primjerice, 80 posto stakleničkih emisija dolazi iz energetskog sektora, što uključuje promet, kućanstva i grijanje. Taj sektor predstavlja najlogičniji prvi korak u prelasku na obnovljive izvore energije. Za novi financijski okvir do 2027. određeno je da do 37 posto predviđenog budžeta ide u klimatsko neutralni razvoj. Brojne kompanije, gradovi i države to prepoznaju i već su krenule s izradom novih planova i strategija koje će im omogućiti da iskoriste ovu jedinstvenu priliku u transformaciji poslovanja.

'Tu su tri ključna koraka svake kompanije. Prvi je izračunati ugljični otisak cijele organizacije. Drugi je razviti i implementirati strategije kojima ćete ih svesti na nulu. Treći je inspirirati sve u vašoj okolini i cijelom društvu na isto. Potrošači danas ne biraju kompanije na temelju cijena, nego vrijednosti. Traže identifikaciju s okolišnom i društvenom odgovornošću. Još važnije, ljudi pamte. Zato kratkotrajne ili iluzorne strategije ne prolaze, nego se odgovornost i predanost mora vidjeti u samom DNK-u tvrtke, odnosno tome na koji način potiče pozitivne promjene i inovacije', ističe Pašičko.

Globalni lideri već postavljaju ambiciozne standarde. Google je od varaždinske tvrtke Solvis naručio 120.000 solarnih panela za dva podatkovna centra u Kaliforniji, a investicije Bahreina u obnovljive izvore energije osigurale su kraljevini jugozapadne Azije ugovor s Amazonom za njihove najnovije i zelene podatkovne centre.

Lokalne zajednice prepoznaju potencijal sasvim novog i jedva iskorištenog tržišta. Tisuće gradova diljem svijeta obvezalo se postići ugljičnu neutralnost u sljedećem desetljeću.

'Iako smo na začelju, i kod nas se stvari ohrabrujuće kreću. Ključni energetski igrači okrenuli su se održivim alternativama i rezultat toga je 1500 solarnih sustava u Hrvatskoj. S potencijalom koji imamo, važno je podupirati novi pristup temi obnovljivih izvora i motivirati ljude da se informiraju i odluče za opciju koja je na kraju dana najisplativija', zaključuje Robert Pašičko.

 

5 KORAKA DO VLASTITE SOLARNE ENERGIJE

1. Izračunajte uštede na računu za struju

Na stranici nasuncanojstrani.hr saznajte kolike su potencijalne godišnje uštede proizvodnjom vlastite energije postavljanjem sunčane elektrane na krovu. Na primjer, ako živite u Dalmaciji i mjesečni vam je račun za struju 1000 kuna, sa solarnim panelima površine 43 četvorna metra i elektranom snage 6,9 kilovata uštede su gotovo 10.000 kuna godišnje. Povrat početne investicije očekuje se u roku od šest godina, uz smanjenje emisije ugljičnog dioksida jednake trogodišnjoj vožnji osobnog automobila.

2. Priprema projekta sa savjetnicima

Ovisno o tome živite li u stanu ili kući, koja je veličina krova, broj sunčanih dana u godini te o drugim faktorima koji će utjecati na vašu proizvodnju, stručni savjetnici korisnicima pomažu u donošenju svih odluka, a ovlašteni projektant priprema potpuni elektrotehnički projekt. Trošak realizacije projekta u prosjeku je oko 10.000 kuna po kW elektrane (što se smanjuje sa svakim novim kilovatom). Na primjeru spomenute obitelji iz Dalmacije, početna bi investicija iznosila oko 50.000 kuna.

3. Evaluacija projekta

Operator distribucijskog sustava provjerava projekt i, ako je sve u redu, odobrava ga unutar dva tjedna. Priprema ponudu za opremanje obračunskog sustava u domu i zamjene brojila, koja može stajati do 3000 kuna.

4. Pokretanje vlastite male sunčane elektrane

Svu opremu za instalaciju i pokretanje svoje male sunčane elektrane možete nabaviti putem partnerskih tvrtki svojih savjetnika i projektanta. Savjet je instalaciju prepustiti stručnjacima. Uvjeti u kojima su solarni paneli postavljeni iznimno su važni za njihovu efikasnost u generiranju električne energije.

5. Ušteda do 80% već na prvom računu

Sunčanu elektranu možete realizirati u manje od četiri mjeseca od prvog izračuna na nasuncanojstrani.hr. Što prije krenete, prije ćete i ostvariti sve benefite generiranja vlastite energije – od održivosti i neovisnosti o sustavu do ušteda do 80% prosječne mjesečne naknade za struju danas. Očekivani je životni vijek solarnih panela do 25 godina. Za obitelj iz primjera to, uz povrat investicije, znači uštedu do 200.000 kuna.

 

STRUČNJAK ODGOVARA NA TOP 5 NAJGUGLANIJIH PITANJA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE U 2020.

Zašto je obnovljiva energija važna?
Klimatske promjene brojne su internacionalne organizacije proglasile najvećim rizikom za ljude u povijesti. Vodeći faktor klimatskih promjena globalno je zatopljavanje uzrokovano stakleničkim emisijama. Čak 80% emisija proizlazi iz energetike, odnosno prometa, industrije i kućanstava. Obnovljivi izvori energije jedino su održivo rješenje za suočavanje s klimatskim izazovima i sprečavanje daljnjeg rasta posljedica od klimatskih promjena. Europa je nedavno odlučila postati klimatski neutralan kontinent do 2050., a novi američki predsjednik Joe Biden najavio je da će ukupna proizvodnja električne energije u SAD-u do 2035. prijeći na proizvodnju bez stakleničkih plinova.

Zašto je obnovljiva energija skupa?
Radi se o mitu utemeljenom na zastarjelim informacijama. Energija iz solara i vjetra danas je najpovoljnija, pod uvjetom da se instalira u dobrim uvjetima. Solarna energija danas je deseterostruko povoljnija nego prije deset godina, a energija iz vjetra povoljnija je triput. Pritom se ne radi samo o isplativosti elektrana i korištenja nego i o transformaciji cijele infrastrukture poput prijelaza prometa na obnovljive izvore ili o novom izvoru energije na otocima, koji će, na primjer, omogućiti desalinizaciju mora umjesto prijenosa vode s kontinenta, prelazak vozila i grijanja na obnovljivu energiju i značajno smanjiti druge troškove. Sve je više primjera energetskih zadruga u kojima zajednice dijele troškove investicije i instalacija, pa tako i benefite. U Hrvatskoj su takvi projekti realizirani u Križevcima, Pleternici, Varaždinu i Krku.

Zašto je obnovljiva energija održiva?
Energija i resursi dolaze iz prirode, ne s tržišta, i ako ih ne koristimo pametno, naći ćemo se u problemu. To je najbolje bilo vidljivo tijekom posljednje ekonomske krize, kada je cijena nafte naglo porasla i sustav se raspao. Uslijedio je razvoj zelenih tehnologija koje omogućavaju dugoročan razvoj bez nepovratnog uzimanja resursa od budućih generacija. Prilike za razvoj u obnovljivu energiju nikad nisu bile dostupnije; čak 37% svih europskih fondova do 2027. bit će usmjereno na klimatski neutralan razvoj. Globalna pandemija velika je prilika za održiv i konkurentan razvoj ekonomije i društva.

Koji obnovljivi izvori energije postoje?
Stručnjaci za energetiku smatraju da sve kreće od učinkovite upotrebe energije – održive potrošnje. Gradnja kuća, industrija ili vozila koje najučinkovitije troše energiju prvi su korak prema održivosti. Razne oblike obnovljivih izvora počelo se istraživati ovisno o potencijalu regije. U planinskim zemljama hidroelektrane su najbolje, na Islandu je to geotermalna energija, u regijama s poljoprivredom to su bioplinska postrojenja, a u regijama sa šumama to je energija biomase. Razvijaju se i mnoge inovativne tehnologije, primjerice energija valova, podmorskih struja, plime i oseke. Danas su to prije svega vjetroenergija i Sunčeva energija, koja najbrže raste jer je najisplativija i najjednostavnija. Solarne panele na krov kuće moguće je postaviti u samo jednom danu, a megavatnu solarnu elektranu u samo nekoliko tjedana.

Koja je obnovljiva energija najbolja?
Održiva potrošnja je top obnovljiva energija. Energija koju nismo niti trebali potrošiti jer smo energetski efikasno postavili projekt, proizvod ili uslugu. Za energiju koju moramo utrošiti, najbolji obnovljivi izvor ovisi o lokaciji, postojećim potencijalima, mogućnostima za lokalno zapošljavanje i razvoju lokalne ekonomije. Pokazalo se da je hidroenergija donedavno bila najvažniji obnovljivi izvor električne energije. U kišnim je godinama gotovo pola električne energije bilo proizvedemo u hidroelektranama. Zatim je drugi val bio vjetroenergija, koja je donedavno bila najekonomičnija. Sunčana energija ima najveći trend rasta. Danas je solarna energija najisplativija energetska investicija za proizvođače i potrošače. Održivo investiranje generalno je postalo manje rizično i, prema dosadašnjim projekcijama, postajat će sve stabilnije ulaganje na svim tržištima. Obnovljiva energija zapošljava u Hrvatskoj nekoliko tisuća ljudi: od proizvodnje solarnih panela do korištenja šumskog otpada ili poljoprivrednih ostataka.

 

TEHNOLOGIJE KOJE ĆE SPASITI SVIJET

1. Senzori pokazuju isplativost

Temelj primjene novih tehnologija u sektoru obnovljivih izvora energije čine napredni senzori koji mogu istovremeno precizno izmjeriti više parametara i proslijediti ih u mrežu povezanih uređaja. Na temelju tih podataka detektirat će poželjne obrasce i nagle promjene te moći oblikovati kratkoročne i dugoročne prediktivne modele. Izvještaj Global Market Insights za 2019. pokazuje da će potražnja za obnovljivim izvorima energije biti jedan od glavnih pokretača tržišta senzora. Osnovni su primjer senzori za detekciju količine Sunčeve energije ili snagu vjetra. Sofisticiraniji senzori mogu na temelju već generiranih podataka procijeniti kada bi uvjeti trebali biti povoljniji za efikasnu pohranu energije. IBM razvija sve naprednije senzore, a posljednji model uz ažuriranje svakog sata nudi pregled vremenskih prilika na području od četiri kilometra udaljenosti od samog senzora.

2. IoT tehnologija za efikasnu distribuciju među korisnicima

Internet stvari omogućava funkcioniranje pametnih mreža na svim tržištima. IRENA, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju, analizirala je četiri ključna područja u kojima će to omogućiti značajne benefite. Prvo, omogućiti će preciznije planiranje i kontrolu proizvodnje. Distribucija pametnog upravljanja i pristup podacima u realnom vremenu mogu značajno podići efikasnost elektrana i spriječiti potencijalne probleme. Drugo, distribucija će biti stabilnija i pouzdanija. Analiza velikih količina podataka o svim dijelovima mreže omogućiti će pametnije upravljanje, spriječiti opterećenja i prepoznati buduće potrebe u distribucijskoj mreži. Treće, energija će biti demokratizirana, efikasnija i automatiziranija. Postavljanjem solarnih panela ili manjih vjetrenjača na kuće i u vrtove, građani od korisnika postaju proizvođači energije, a pametni sustavi će omogućiti najefikasniju distribuciju energije između njih. Na kraju, cijelo će tržište biti optimizirano. Na primjer, ako jedna korisnica proizvodi više energije nego što joj je potrebna, ostatak će prodati na tržištu energije i tako osigurati optimalnu potražnju i potrošnju.

3. Blockchain će transformirati sektor

Stručnjaci ističu potencijal blockchain tehnologije za potpunu transformaciju energetskog sektora. Blockchain bi omogućio razmjenu energije između građana proizvođača bez potrebe za posrednikom poput velikih tvrtki proizvođača i distributera. IFC, Međunarodna financijska korporacija, jedna od pet ustanova unutar Svjetske banke, prepoznala je spremnost tržišta za sljedeće inovacije blockchain tehnologijom u sektoru obnovljive energije: sustav certificiranja izvornosti obnovljive energije, sustav naplaćivanja komunalnih naknada, programi za odgovor na potražnju, mreže za punjenje električnih automobila, transakcijski energetski sustavi.

 

INOVACIJE KOJIMA SE VESELIMO

1. Energija iz sjene

Tim znanstvenika sa Singapurskog nacionalnog sveučilišta razvio je generator energije iz efekta sjene. Struju generira kontrast u iluminaciji prelaskom iz osvijetljenog prostora u onaj u sjeni. Njihovo je otkriće objavljeno u znanstvenom časopisu Energy & Environmental Science prošle godine te smatraju da će novootkriveni obnovljivi izvor energije imati ključnu ulogu u napajanju uređaja koje koristimo svakodnevno i posvuda nosimo sa sobom. Mobiteli redovito prelaze iz svijetla u sjenu, pa bi u budućnosti tako mogli i sami proizvoditi energiju potrebnu za njihovo korištenje.

2. Pametne cigle

Veliki potencijal cigli u zadržavanju topline opće je poznat, no doktor znanosti Julio D'Arcy sa Sveučilišta Washington istražio je njihov potencijal u pohranjivanju električne energije. Hematit, tvar koja ciglama daje njihovu prepoznatljivu narančastu boju, ujedno može poslužiti kao elektroda. U radu objavljenom u časopisu Nature Communication D'Arcy objašnjava kako je ciglu sa 8% hematita pretvorio u bateriju koja može izdržati i 10.000 ciklusa punjenja i pražnjenja s čak 90% efikasnosti, bez straha od vanjskih utjecaja kiše ili promjena u temperaturi.

3. Solarne stanice u svemiru

Kako bismo energiju iz Sunca generirali 24 sata dnevno, što je trenutno jedan od glavnih izazova korištenja Sunčeve energije, nastala je ideja o izgradnji solarnih platformi. One bi energiju generirale u Zemljinoj orbiti i pohranjivale ju u velikim spremnicima kojima bi bila dopremljena do nas. Najveći problem u realizaciji takvih platformi je razvoj tehnologije za pohranu i distribuciju energije. Međutim, Europska svemirska agencija već je u potrazi za financiranjem izrade i testiranja potrebne tehnologije.

 

TVRTKE KOJE ČINE RAZLIKU

Najveća svjetska korporativna inicijativa za održivost

1. Amazon, začetnik inicijative The Climate Pledge

Globalni lider u IT i retail industriji 2019. pokrenuo je inicijativu kojom se obvezuje transparentno izvještavati o vlastitom okolišnom i društvenom utjecaju, eliminirati emisije ugljika i ulagati u dekarbonizaciju društva. Do sada se Amazonu pridružilo još 13 svjetskih industrijskih lidera. Ključni ciljevi: 100% potrošnje energije iz obnovljivih izvora do 2025., investirati 2 milijarde dolara u Climate Pledge fond za razvoj tehnologija i usluga za dekarbonizaciju emisija, uložiti 100 milijuna dolara u projekte pošumljavanja i klimatska rješenja.

2. Ikea, lider climate positive pokreta

Švedski proizvođač namještaja uzor je u transformiranju poslovanja na održive poslovne prakse. IKEA je 2015. pokrenula Home Solar s proizvodima za vlastite sunčane elektrane na sedam tržišta. Iste je godine IKEA Hrvatska postavila vlastitu sunčanu elektranu na krov za potrebe trgovine. Ključni ciljevi: 100% potrošnje energije iz obnovljivih izvora, prelazak na proizvodnju 100% cirkularnih proizvoda, 100% obnovljivi ili reciklirani materijali u proizvodnji do 2030.

3. A1 Hrvatska, član UN Global Compact inicijative

Vodeći tehnološki lider i pružatelj najbolje mobilne mreže u Hrvatskoj krajem prošle godine potpisao je UN Global Compact, najveću svjetsku korporativnu inicijativu za održivost, u kojoj je više od 12.000 kompanija iz više od 160 država diljem svijeta. Ključni ciljevi: potpuna ugljična neutralnost do 2030., razvoj pametnih rješenja za ostvarenje zelene ekonomije, digitalizacija i edukacija djece i roditelja o internetskoj sigurnosti. U A1 Hrvatska 48 baznih stanica i odašiljača napaja se iz alternativnih izvora: 'solarne energije i energije vjetra. Telekomunikacijska industrija, iako nije veliki zagađivač, veliki je potrošač električne energije. Ulaganjem u napredne sustave hlađenja (tzv. free cooling sustave) baznih stanica, kojima se smanjuje potrošnja klimatizacijskih uređaja, te ulaganjem u solare i vjetroturbine za napajanje baznih stanica A1 Hrvatska smanjuje svoj ugljični otisak za više od 840 tona godišnje. Kompanija ima certifikate za održivo poslovanje ISO 14001, 9001, 27001 i OHSAS 18001 te Izvještaj o energetskom pregledu velikih kompanija. U A1 Hrvatska posvećuju iznimnu pozornost društvenoj odgovornosti i održivom poslovanju promičući učinkovitije, prihvatljive i održivije načine rada i života i kroz svoja poslovna rješenja, a u 2021. A1 Hrvatska kreće s prelaskom na zelenu energiju.

 

Prilog je napravljen u skladu s najvišim profesionalnim standardima u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska, u suradnji s agencijom za premium sadržaj i tehnologiju 01 Content & Technology – C3 Croatia.

Izvori: IRENA, Internet of Thing: Innovation Landscape, 2019; IFC, Using Blockchain to Enable Cleaner, Modern Energy Systems in Emerging Markets, 2018; GM Insights, Current Sensor Market Size, 2019; D'Arcy et al., Energy storing bricks for statitionary PEDOT supercapacitors, 2020; TechXplore, Solar power stations in space could be the answer to our energy needs, 2020; Zhang et al., Energy harvesting from shadow-effect, 2020; Wierling et al., Statistical Evidence on the Role of Energy Cooperatives for the energy Transition in European Countries, 2018, IEA, World Energy Outlook, 2020; Our World in Data, Sector by sector: where do global greenhouse gas emissions come from?, 2020
www.jutarnji.hr

Drvo je jedan od najstarijih građevinskih materijala. U proizvodnji lijepljenog lameliranog drva ono je i osnovni materijal. Funkcionalne su mogućnosti koje pružaju konstrukcije od lijepljenog lameliranog drva takve da se može smatrati da drvo kao tradicionalan materijal pruža mogućnosti novih graditeljskih izazova i da se nameće kao jedan od građevnih materijala budućnosti. Elegancija forme, harmonija oblika i toplina ambijenta karakteristike su suvremenih arhitektonskih projekata u drvu. Promatrajući građevine izvedene u tehnici lijepljenog lameliranog drva, ono svakako zaslužuje naziv plemenitog materijala. Lijepljeno lamelirano drvo je građevinski materijal dobiven od tankih drvenih elemenata podjednake širine (dasaka) postavljenih jedan preko drugog, sljepljenih u međusobnim spojnim ravninama određenim vrstama ljepila pod određenim uvjetima i predstavlja najčešče štapasti element konstrukcije praktično neograničenih dimenzija poprečnog presjeka i dužine. Ovako dobiveni materijal ima mehaničke karakteristike koje su ujednačenije od mehaničkih karakteristika masivnog drveta-materijala od kojeg je lijepljeno lamelirano drvo nastalo. Izrada elemenata konstruktivnog sistema ili cijele konstrukcije objekta je strogo kontrolirani tehnološki postupak. Odvija se u našoj tvornici lijepljenih lameliranih konstrukcija tako da su elementi konstrukcije od lijepljenog lameliranog drva industrijski proizvod standardne kvalitete.

Lamelirano drvo se proizvodi od:
Četinarskog drva (jela, smreka, bor, ariš i sl.)
Bjelogoričnog drva (hrast ili bukva).

Lamelirano drvo proizvodi se prema normi HRN EN 14080:2006 slijedećim klasama kvalitete odnosno čvrstoće:
GL 24 h, GL 28 h, GL 32 h
GL 28 c, GL 32 c

Debljine lamela se kreću od 10 pa sve do 40 mm. Lamelirano drvo po obliku može biti konstantnog ili promjenjivog poprečnog presjeka, te ravno ili lučno. Estetski efekt konstrukcije od lameliranog drva je izvanredan i daje poseban ton današnjoj arhitekturi. Objekti izvedeni u ovoj tehnici se nameću svojim izgledom, skladnošću forme i toplinom interijera. Za razliku od ostalih industrijskih proizvoda drvne industrije pod pojmom lijepljenog lameliranog drva podrazumijeva se isključivo proizvod nastao međusobnim lijepljenjem drvenih lamela sa paralelnim smjerom pružanja drvnih vlakanca.

Značajnije karakteristike lameliranog drva
Veliki rasponi
Naprezanja pri kojima dolazi do loma uslijed tlačne sile paralelne sa pravcem vlakanaca jednaka su naponima loma najviših klasa betona koje se danas upotrebljavaju u graditeljstvu. Normalni naponi loma drveta kreću se u granicama od 40,0 do 80,0 MPa zavisno o vrsti drva (četinari ili listače). Kada je u pitanju vlačna čvrstoća onda se drvo može uspoređivati i sa nekim metalima, jer rezultati ispitivanja pokazuju da do loma epruvete od drva bez greške dolazi i pri naponu od 180 MPa. Zbog dobrih karakteristika lijepljenog lameliranog drva moguće je izvođenje konstrukcija raspona čak i preko 100 m.

Vlastita težina
Vlastita težina ugrađenog drva iznosi oko 600 kg/m3. Vlastita težina armiranog betona je 2500 kg/m3, što jasno pokazuje da je udio iskorištenja naprezanja poprečnog presjeka uslijed opterećenja od vlastite težine najmanje četiri puta manji kod drva nego kod betona u štapovima istih dimenzija. Ovo može biti od velikog značaja kod konstruiranja sistema velikih raspona i malog pripadajućeg opterećenja, naročito sa ekonomskog stajališta.

Dimenzije
Razvojem tehnologije ljepila ograničene dimenzije konstrukcijskih elemenata od drva nisu više problem. Danas se može napraviti element od drva sa visinom poprečnog presjeka od par metara i sa dužinom i do 50 m. Prijevozi dugačkih nosača (od 30-50m) nisu problematični zbog velike težine nego samo zbog velike dužine i visine.

Neograničena sloboda oblikovanja
Lijepljeno lamelirano drvo može biti ravno ili zakrivljeno. Moguće su kombinacije ravnih i zaobljenih dijelova grede. Arhitektima i konstrukterima na raspolaganju stoji vrlo veliki broj kombinacija u oblikovanju konstrukcije.

Otpornost na požar
Slobodno se može reći da su u pojedinim slučajevima drvene konstrukcije neuništive u požaru. Protupožarnu otpornost građevinskih konstrukcija karakeriziraju dva kriterija: zapaljivost materijala i ponašanje materijala u požaru. Međutim razlika u materijalima postoji samo u njihovom ponašanju u periodu koji prethodi pojavi kritičnih razornih temperatura. Čelik već pri temperaturi od 550 0C koja je daleko od točke topljenja čelika gubi sve svoje mehaničke karakteristike i prestaje biti građevinski materijal. Ova pojava ima za posljedicu naglo gubljenje modula elastičnosti te dolazi do urušavanja objekta iako čelik nije zapaljiv materijal. Armirani beton koji isto tako nije goriv materijal pri povišenoj temperaturi počinje pucati, runiti se uslijed smanjenja čvrstoće, te se jako deformira. Drvo u požaru gori. Međutim, drvo pri gorenju ne mijenja bitno svoja mehanička svojstva i to je kvalitativna razlika u odnosu na beton i čelik. Pretvaranje drva u sloj ugljena teče vrlo sporo 0,4-0,8 mm/min. To znači da pri velikim požarnim temperaturama za vrijeme od 1 sata drveni nosač izgubi 4 cm po svom opsegu. Kod velikih poprečnih presjeka kakvi su u pravilu presjeci u lameliranom drvu ovo oslabljenje dimenzija ne predstavlja nikakvu opasnost od urušavanja konstrukcije.

Otpornost u agresivnim sredinama

Farme
Prednosti koje odlikuju lijepljeno lamelirano drvo prepoznate su i pri izvedbi poljoprivrednih objekata. Otpornost na agresivan utjecaj amonijaka i drugih agensa prisutnih u poljoprivrednim objektima, ekonomičnost izgradnje i održavanja čine drvene konstrukcije od lijepljenog lameliranog drva idealnim materijalom za izgradnju poljoprivrednih objekata poput farmi krava, farmi svinja, peradarskih farmi, objekata za proizvodnju stočne hrane.

Bazeni
Lijepljeno lamelirano drvo svoju je primjenu našlo i kao konstruktivni materijal pri natkrivanju bazena namijenjenih rekreativnom i športskom plivanju. Ljepilo koje se koristi u proizvodnji odlikuje vodootpornost, vatrootpornost te otpornost na većinu kemijskih utjecaja. Iz tog razloga lijepljeno lamelirano drvo čini dobrim izborom konstruktivnog materijala u prostorima s povećanom koncentracijom klora. Razvoj tehnologije proizvodnje lameliranog drva omogućuje svladavanje sve većih raspona pa ga sve češće možemo vidjeti kao sastavni dio konstrukcija koje natkrivaju bazene.
www.drvene-konstrukcije.hr