Modernizacijskim fondom se omogućuju ulaganja u modernizaciju energetskog sektora i širih energetskih sustava te povećanje energetske učinkovitosti u deset država članica s nižim dohocima. Te zemlje su: Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Madžarska, Litva, Latvija, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

Fond predviđa prioritetna ulaganja u:
* Obnovljive izvore energije
* Energetsku učinkovitost (promet, zgradarstvo, poljoprivreda, gospodarenje otpadom)
* Skladištenje energije
* Modernizaciju energetskih mreža (uključujući cjevovode za centralno grijanje, elektroenergetske prijenosne mreže i povećanje međusobnih veza između država članica)
* Tranziciju regija ovisnih o ugljenu (ulaganja u tzv. soft skills)

Uz predviđenih 292 milijuna EUR, Republika Hrvatska je za korištenje u sklopu Modernizacijskog fonda povezala i dražbovna prava u iznosu od 20% dražbovnih prava (tj. 182,5 milijuna EUR). U skladu s tim, iznos kojim Republika Hrvatska raspolaže u Modernizacijskom fondu u razdoblju od 2021. do 2030. godine je 474,5 milijuna EUR.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je u prethodnom periodu financiralo projekt u sklopu kojeg su obiđena postrojenja koja su iskazala interes, a prikupljeni podaci mogu se iskoristiti za prijavu projekta za financiranje iz Modernizacijskog fonda. Molimo vas da po potrebi ažurirate status projekta, odnosno iskažete svoj interes ako ste u međuvremenu planirali projekt koji bi se mogao financirati sredstvima iz Modernizacijskog fonda.

Reforma sustava EU-a za trgovanje emisijama

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (ETS EU-a) pokrenut je 2005. radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na isplativ i ekonomski učinkovit način. Njime se ograničava količina stakleničkih plinova koju mogu ispustiti energetski intenzivna industrija, proizvođači energije i zračni prijevoznici. Emisijske jedinice ograničene su na razinu koju određuje EU, a poduzeća mogu dobiti ili kupiti pojedinačne jedinice. Kvota se s vremenom smanjuje kako bi se postupno smanjila i količina emisija.

Posljednjih godina ekonomska je kriza doprinijela smanjenju emisija i smanjila potražnju za emisijskim jedinicama. To je, uz druge moguće čimbenike, dovelo do smanjenja cijene ugljika i nastanka velikog viška emisijskih jedinica u sustavu, iz čega proizlazi rizik da sustav EU-a za trgovanje emisijama neće biti u stanju potaknuti smanjenje emisija na troškovno učinkovit način niti pokrenuti inovacije usmjerene na smanjenje emisija ugljika.

Smanjenje stakleničkih plinova u EU-u za najmanje 40 % do 2030. (u odnosu na razine iz 1990.) jedan je od ciljeva koje je Europsko vijeće dogovorilo kao dio okvira klimatske i energetske politike do 2030. Budući da će sustav EU-a za trgovanje emisijama biti glavni instrument za postizanje tog cilja, potrebno ga je reformirati kako bi dobro funkcionirao.

Kao prvi korak reforme EU je nedavno donio odluku o uspostavi rezerve za stabilnost tržišta sustava trgovanja emisijama EU-a. Svrha je rezerve ispraviti veliki višak emisijskih jedinica koji je nakupljen u sustavu trgovanja emisijama EU-a te sustav učiniti otpornijim na neravnoteže u ponudi i potražnji.

Komisija je 15. srpnja 2015. predstavila drugi prijedlog, u kojem se šire preispituje sustav EU-a za trgovanje emisijama. Cilj je prijedloga prihvatiti smjernice Europskog vijeća u pogledu uloge koju bi sustav EU-a za trgovanje emisijama trebao odigrati u postizanju EU-ova cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. te ga pretočiti u zakon. Predloženim izmjenama usto se želi potaknuti inovacije i upotrebu tehnologija s niskom razinom emisija ugljika, što će pomoći u stvaranju novih mogućnosti za radna mjesta i rast, istodobno zadržavajući mjere potrebne za zaštitu industrijske konkurentnosti u Europi.

Kako bi se postigao cilj smanjenja emisija EU-a za najmanje 40 % do 2030., sektori obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama svoje će emisije u odnosu na 2005. morati smanjiti za 43 %. To znači da će se ukupna količina emisijskih jedinica smanjivati brže nego prije: od 2021. nadalje za 2,2 % godišnje umjesto 1,74 %. To znači dodatno smanjenje emisija od otprilike 556 milijuna tona između 2020. i 2030., što je približno jednako godišnjim emisijama Ujedinjene Kraljevine.

Prijedlog Komisije među ostalim uključuje sljedeće izmjene:
* reviziju sustava besplatne dodjele emisijskih jedinica, uz poseban naglasak na sektorima izloženima najvećem riziku od premještanja proizvodnje izvan EU-a (to obuhvaća otprilike 50 sektora)
* izdvajanje znatne količine emisijskih jedinica koje se besplatno dodjeljuju za nova i rastuća postrojenja
* fleksibilnija pravila za bolje usklađivanje količine emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu s proizvodnjom
* ažuriranje svih referentnih vrijednosti koje se upotrebljavaju za mjerenje emisijskog učinka kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak postignut od 2008.

Očekuje se da će se između 2021. i 2030. poduzećima besplatno dodijeliti otprilike 6,3 milijardi emisijskih jedinica u vrijednosti do 160 milijardi eura.

Komisija predlaže i stvaranje nekoliko mehanizama za potporu kojima će se industriji i energetskim sektorima pomoći u suočavanju s inovacijskim i ulagačkim izazovima koji proizlaze iz prijelaza na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika. To uključuje dva nova fonda:

Fond za inovacije, kojim se proširuje postojeća potpora za primjenu inovativnih tehnologija na napredne inovacije u industriji

Fond za modernizaciju, kojim se omogućuju ulaganja u modernizaciju energetskog sektora i širih energetskih sustava te povećanje energetske učinkovitosti u deset država članica s nižim dohocima.