Europska Unija (EU) intenzivno radi na dekarbonizaciji sektora grijanja i hlađenja, koji čini oko 50% ukupne potrošnje energije u EU i glavni je izvor emisija stakleničkih plinova CO2. Prema Green Dealu i planu REPowerEU, cilj je smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima (kao što su prirodni plin i LNG) te prelazak na obnovljive izvore energije i elektrifikaciju. Do 2030. godine, EU želi postići barem 42,5% udjela obnovljivih izvora u energiji, s naglaskom na grijanje. Od 2027. godine, nova Emissions Trading Scheme (ETS2) uvodi "carbon pricing" ili karbonski porez na goriva za grijanje, što će povećati cijene zemnog plina i potaknuti će brže prelazak na čistije alternative. Evo pregleda ključnih smjerova, temeljenih na aktualnim europskim politikama i ciljevima za 2025. i dalje.

DIZALICE TOPLINE (Heat Pumps)

EU vidi dizalice topline kao ključnu tehnologiju za brzi prelazak na nisko-ugljenično grijanje. One su 3-5 puta učinkovitije od plinskih kotlova, jer proizvode više topline nego električne energije koja im je potrebna. Prosječno, zamjena plinskog kotla dizalicom topline može smanjiti račune za grijanje za 20-60% u EU, ovisno o lokalnim cijenama energenata i energetskoj učinkovitosti kuće pa recimo u zemljama poput Nizozemske uštede mogu doseći i 80%. Do 2030. procjenjuje se da će u Europi biti do 52 milijuna dizalica topline, što bi činilo oko 5% ukupne potrošnje električne energije (ili 9% u vršnim satima). Međutim, tržište je 2024. zabilježilo pad prodaje na 2 milijuna jedinica zbog visokih cijena električne energije i složenih instalacija ugradnje dizalica topline.

Da bi se postigao cilj, EU zahtijeva udvostručenje godišnje stope ugradnje na oko 6 milijuna jedinica dizalica topline od 2025. godine. Pokrenuta je "Heat Pump Accelerator Platforma" u siječnju 2025. za praćenje politika, obuku i inovacije u segmentu tehnologije dizalica topline. Nacionalne mjere uključuju subvencije (npr. do 70% troškova u Njemačkoj za nisko-ugljična kućanstva, smanjeni PDV u Belgiji, Francuskoj i Irskoj na ugradnju dizalica topline) te smanjene poreze na električnu energiju za obnovljivo grijanje (kao u Finskoj). Utjecaj na električnu mrežu je mali, a EU ulaže u modernizaciju mreža kako bi se podržao ovaj tehnološki rast u segmentu sustava grijanja.

Što su dizalice topline i kako rade?
Dizalica topline (engl. heat pump) je uređaj koji prebacuje toplinu iz jednog mjesta na drugo umjesto da je stvara izgaranjem goriva (kao plinski ili kotao na lož-ulje). Dizalica topline radi na istom principu principu kao i kućni hladnjak i to samo obrnuto: hladnjak odvodi toplinu iz unutrašnjosti i izbacuje ju van, a dizalica topline uzima toplinu iz okoline (zraka, tla ili vode) i unosi ju u kuću ili u stan.

Osnovni dijelovi svake dizalice topline
* Isparivač (evaporator) – uzima toplinu iz okoline
* Kompresor – najvažniji dio, pokreće se električnom energijom i „pumpa“ toplinu na višu temperaturu
* Kondenzator – predaje toplinu u sustav grijanja (radijatori, podno grijanje, bojler)
* Ekspanzijski ventil – spušta tlak rashladnog sredstva i zatvara krug

Kako funkcionira korak po korak (najčešći tip: zrak–voda)
* U vanjskoj jedinici (ili u zemlji/bunaru) nalazi se rashladno sredstvo (npr. R32, R290 propan ili R410A) koje na niskoj temperaturi lako isparava, čak i na –15 °C ili niže.
* Kada rashladno sredstvo prođe kroz isparivač, upija toplinu iz okolnog zraka (ili tla/vode) i pretvara se u plin čak i ako je vani hladno, jer je rashladno sredstvo još hladnije od zraka.
* Kompresor (najčešće inverter-scroll ili rotary) stlači taj plin, pri čemu mu temperatura jako poraste (može doći i do 70–80 °C).
* Vrući plin zatim prolazi kroz kondenzator (izmjenjivač topline) gdje predaje toplinu vodi u sustavu grijanja (podno, radijatori ili za PTV).
* Rashladno sredstvo se nakon toga hladi, kondenzira natrag u tekućinu, prolazi kroz ekspanzijski ventil gdje mu tlak naglo padne, ponovno postaje vrlo hladno dok se krug rada uređaja nastavlja.

Što znači COP i SCOP?
* COP (Coefficient of Performance) – koliko kWh topline dobijete po 1 kWh utrošene električne energije u određenom trenutku.
Primjer: COP = 4 → iz 1 kWh struje dobijete 4 kWh topline (ostalih 3 kWh je „besplatno“ iz okoline).
* SCOP (Seasonal COP) – prosječna učinkovitost tijekom cijele sezone grijanja. Važniji je od COP-a jer uzima u obzir promjene temperature tijekom zime.

Zašto su dizalice topline 300–500 % učinkovitije od električnih grijača?
Običan električni radijator ima učinkovitost 100 % (1 kWh struje → 1 kWh topline). Dizalica topline ima 300–500 % jer većinu topline „dovlači“ iz okoline, a struju troši samo za rad kompresora i pumpi.
Većina modernih dizalice topline su reverzibilne – ljeti rade kao klima-uređaj: jednostavno okrenu krug i odvode toplinu iz kuće van.
Dizalica topline nije „magični grijač“, već izuzetno pametan sustav koji koristi zakone termodinamike da „prebaci“ postojeću toplinu iz prirode u vaš dom uz minimalnu potrošnju električne energije. Zato su danas tehnologija broj jedan za dekarbonizaciju grijanja u Europi i svijetu.

GEOTERMALNA CENTRALNA GRIJANJA (Geothermal District Heating)

Geotermalna energija se snažno promiče kao stabilan, obnovljivi izvor za centralna grijanja, posebno u distriktnim, toplinarskim sustavima. EU cilja na 250 GW geotermalnih kapaciteta do 2040., gradeći na postojećih 44 GW. Ovo je dio šireg plana za povećanje udjela obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju za 1,3 posto godišnje do 2030. Geotermalna grijanja se integriraju u distrikte, gdje se kombiniraju s otpadnom toplinom iz industrije ili podatkovnih centara, smanjujući potrošnju energije za 70-80%.

Primjeri uspjeha uključuju Mađarsku (Szeged: geotermalni sustav opskrbljuje 27.000 stanova i smanjuje CO₂ za 40.000 tona godišnje) i Dansku, gdje se planira zabrana plinskog grijanja u kućama od 2035., s prelaskom na zeleno distriktno grijanje. EU Geothermal Action Plan (EGAP) očekuje se 2026., a Euroheat & Power procjenjuje da će distriktna grijanja predvoditi dekarbonizaciju do 2050., s potrebnim ulaganjima od 1,16 bilijuna eura u infrastrukturu. Direktiva o energetskoj učinkovitosti (EED) zahtijeva od gradova s više od 45.000 stanovnika da razviju lokalne planove grijanja, uključujući geotermalne opcije.

Geotermalno centralno grijanje (engl. geothermal district heating) je sustav koji koristi toplinu iz Zemljine unutrašnjosti za grijanje cijelih naselja, gradskih četvrti ili industrijskih zona preko mreže cijevi (distriktna mreža). To je jedan od najstabilnijih i najekološkijih načina grijanja jer temperatura duboko pod zemljom ostaje konstantna tijekom cijele godine (obično 10–15 °C na dubini od nekoliko stotina metara, a više na većim dubinama).

Osnovni princip rada

Bušenje bunara (proizvodni i injekcijski bunari)
* U područjima s geotermalnim resursima buše se duboki bunari (obično 500–3000 m).
* Iz proizvodnog bunara crpi se topla voda ili para (temperature od 50 °C do preko 150 °C, ovisno o lokaciji).
* U područjima s nižim temperaturama (npr. Panonski bazen u Hrvatskoj) voda je 60–120 °C.

Centralna geotermalna elektrana / toplinska stanica
* Topla voda iz bunara dolazi u izmjenjivač topline (heat exchanger).
* Tu predaje svoju toplinu sekundarnom krugu vode (čista voda koja kruži kroz gradsku mrežu) – tako se sprječava onečišćenje mreže mineralima ili plinovima iz geotermalne vode.
* Ako je temperatura geotermalne vode dovoljno visoka (>100–120 °C), može se prvo koristiti za proizvodnju električne energije (binary cycle), a zatim za grijanje.

Distribucijska mreža (toplovod)
* Topla voda (obično 70–120 °C) iz centrale distribuira se izoliranim cijevima do potrošača (stambene zgrade, škole, bolnice, tvornice).
* U svakoj zgradi postoji podstanica s izmjenjivačem topline koja predaje toplinu lokalnom sustavu grijanja (radijatori, podno grijanje) i pripremi tople potrošne vode (PTV).

Povrat rashlađene vode i reinjekcija
* Nakon što preda toplinu, voda se hladi na 30–50 °C i vraća u centralu.
* Geotermalna voda iz primarnog kruga (koja je sada hladnija) ubrizgava se natrag u podzemni rezervoar kroz injekcijski bunar – tako se održava pritisak u ležištu i štiti okoliš (nema emisija).

Prednosti geotermalnog centralnog grijanja

Izuzetno visoka učinkovitost: Faktor korištenja energije često >10 (za 1 kWh električne energije za pumpe dobije se 10–20 kWh topline).
* Stabilnost: Radi 365 dana godišnje, neovisno o vremenskim uvjetima.
* Niske emisije: Gotovo nulte emisije CO₂ tijekom rada.
* Dugi vijek trajanja: Sustavi rade 50–100 godina.
* Ekonomičnost: Nakon početnog ulaganja, cijena grijanja je 30–60% niža od plinskog.

Primjeri u praksi

* Island: Najveći svjetski sustav – preko 90% kućanstava grije se geotermalno.
* Pariz (Francuska): Sustav u pariškom bazenu opskrbljuje 150.000–200.000 stanova.
* Hrvatska: Velika Gorica, Zaprešić, Osijek i dr. – temperatura vode 60–90 °C, sustavi pokrivaju tisuće stanova i smanjuju emisije za desetine tisuća tona CO₂ godišnje.

Geotermalno centralno grijanje je tehnologija koja koristi Zemljinu prirodnu toplinu, distribuira ju kroz gradsku mrežu i vraća rashlađenu vodu natrag što je potpuno zatvoren i održiv ciklus. U EU se snažno promiče (cilj: 250 GW kapaciteta do 2040.), a u Hrvatskoj postoji ogroman potencijal u Panonskom bazenu. To je idealno rješenje za velika naselja jer kombinira visoku učinkovitost, niske troškove i minimalan utjecaj na okoliš.

PRIRODNI PLIN I LNG

Iako je prirodni plin (uključujući LNG) ključan za kratkoročnu sigurnost opskrbe nakon ukrajinske krize, EU ga vidi samo kao privremeno rješenje. Uvoz ruskog plina pao je s 45% (2021.) na 13% (2025.), s ukupnim smanjenjem potražnje za 17% (70 bcm/god.) od 2022. do 2025. LNG kapacitet je porastao na 70 bcm do kraja 2024., s novim terminalima (npr. u Hrvatskoj, Italiji i Poljskoj), ali očekuje se pad potražnje za 15% do 2030., a uvoza LNG za 20%. Nacionalni ciljevi pokazuju da će plin biti zamijenjen elektrifikacijom i obnovljivim izvorima, s rizicima za nove investicije u plinsku infrastrukturu.

U grijanju, plin gubi na privlačnosti zbog ETS2 i subvencija za alternative. REPowerEU alocira samo 1,6 milijardi eura za plinsku infrastrukturu (kao diverzifikaciju), ali 106,5 milijardi za energetsku učinkovitost i 34,2 milijarde za obnovljive. Deset zemalja EU predložilo je zabranu novih plinskih kotlova 2025., a dugoročni ugovori o LNG-u neće biti produženi nakon 2027.

PRELAZAK NA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE

EU ide jasno prema smanjenju fosilnih goriva u grijanju, s fokusom na dizalice topline, geotermalna i distriktna grijanja integrirana s obnovljivim izvorima. Ovo je podržano s 300 milijardi eura ulaganja (uključujući Recovery and Resilience Facility) i politikama poput Renovation Wave za obnovu zgrada. Iako LNG osigurava prijelaz, dugoročni prioritet je dekarbonizacija dok do 2050. distriktna grijanja mogu pokriti veći dio potreba, s geotermalom i otpadnom toplinom (waste heat) kao ključnima. Za Hrvatsku, ovo znači prilike u LNG-u (Krk terminal) ali i ulaganja u dizalice topline (heat pumps) i geotermalne sustave (npr. u Panoniji).

Kao dio šireg konteksta dekarbonizacije grijanja u Europskoj Uniji (EU), ova analiza temelji se na aktualnim podacima iz 2025. godine, uključujući izvještaje Europske asocijacije za dizalice topline (EHPA) i IEA-e. Fokus je na EU tržištu, s naglaskom na Hrvatsku gdje je moguće. Podaci pokazuju brzi rast, ali i izazove poput nedostatka instalatera i visokih početnih troškova. EU cilja na 52 milijuna instaliranih dizalica do 2030., što bi pokrilo oko 30% stambenih zgrada uz punu tranziciju do 2050. za klimatsku neutralnost.

Broj proizvođača dizalica topline

Europskim tržištem dominiraju globalni igrači s proizvodnjom u EU, Aziji i SAD-u. U 2025. godini, prema Global Market Insights, top 5 tvrtki (Carrier, Daikin, Mitsubishi Electric, Bosch, Panasonic) kontrolira oko 40% tržišta. Ukupno postoji oko 15-20 glavnih europskih proizvođača, ali mnogi su dijelovi većih korporacija. Kina proizvodi 40% globalnih jedinica, EU 15%, a SAD 20%. Rast je potaknut ulaganjima od 4 milijarde dolara u europsku proizvodnju, posebno u Njemačkoj i Italiji.

Daikin, Mitsubishi, Bosch = 40% tržišta
Nibe, Vaillant, Viessmann = 20-25% tržišta
Ostali (LG, Samsung, Gree) = 35-40 % tržišta

Broj majstora (instalatera) koji mogu ugraditi sustave

Trenutno postoji značajan deficit u broju majstora instalatera: EHPA procjenjuje da će za udvostručenje ugradnje biti potrebno preko 500.000 obučenih profesionalaca (inženjera i instalatera) do 2030. U UK-u broj certificiranih instalatera dosegnuo je >11.000 u 2024., s 9.062 novih kvalifikacija. Za cijelu EU, procjena je 200.000-300.000 aktivnih instalatera u 2025., ali potrebno je četiri puta više do 2030. (IEA). U Hrvatskoj, broj je manji (oko 1.000-2.000), s fokusom na obuku preko Fonda za zaštitu okoliša.
Izazovi: Nedostatak kvalificiranih radnika dovodi do kašnjenja ugradnje (4-6 dana po sustavu). EU Direktiva RED III zahtijeva nacionalne programe obuke, uključujući doškolovanje majstora plinara i električara.

Cijena zamjene na nove sustave grijanja

Prosječni trošak zamjene plinskog kotla dizalicom topline u EU iznosi 8.000-15.000 € za standardnu obiteljsku kuću (80-150 m²), ovisno o tipu (zrak-voda najjeftiniji, geotermalni skuplji). To uključuje ugradnju, ali ne renovaciju zgrade. S grantovima (npr. EU Recovery Fund ili nacionalni popusti do 70% u Njemačkoj), neto trošak pada na 4.000-8.000 €. Uštede na računima se oečkuju: 20-60% godišnje (do 80% u zemljama s jeftinom električnom energijom poput Nizozemske), s povratom ulaganja u 5-7 godina.
U Hrvatskoj: 6.000-12.000 € za zrak-vodu, sa subvencijama FZOEU-a do 5.000 €. Dodatni troškovi: renovacija radijatora (+1.000-2.000 €) ili izolacija (+3.000 €).

Procjena vremena potrebnog za prelazak svih sustava na dizalice topline

EU ne očekuje potpuni prelazak do 2050., ali cilja na 90% novih instalacija dizalica topline do 2030. i faziranje fosilnih kotlova do 2040. (prema EPBD direktivi). Trenutno: 20 milijuna je instaliranih u Europi (14% zgrada). Prodaja 2024.: 2,31 milijuna (pad 22% zbog cijena energenata), ali očekivan je oporavak na 7 milijuna godišnje do 2030.

Procjena:
* Kratkoročno (do 2030.): 52 milijuna jedinica, pokrivajući 30-40% stambenih zgrada. Potrebno: 6 milijuna ugradnji godišnje (udvostručenje od 2025.).
* Srednjoročno (do 2040.): 70-80% pokrivenosti, s fokusom na distriktna grijanja i renovacije.
* Dugoročno (do 2050.): 90-100% za klimatsku neutralnost, sa 61% elektrifikacijom grijanja. Ukupno vrijeme: 25-30 godina od 2025., ali ovisno o subvencijama i mreži (potrebno 300 milijardi € ulaganja).

Izlazni plan za tvrtke koje se bave prodajom klasične opreme (plinski kotlovi, ulje)

Tvrtke poput onih koje prodaju plinske kotlove suočene su s rizikom pada potražnje (EU zabrana novih fosilnih do 2035. u nekim zemljama). Tranzicija na dizalice topline je ključna za opstanak ovih tvrtki: 70% majstora plinara može se preškolovati za 6-12 mjeseci. Evo korak-po-korak plana, temeljenog na strategijama IEA-e i praksi poput Siemens Energy.

Korak 1: Procjena i planiranje (0-6 mjeseci)
* Provedite audit poslovanja: Analizirajte udio prodaje fosilnih sustava (cilj: smanjiti na <20% do 2027.).
* Formirajte tim za tranziciju: Uključite 20-30% zaposlenika u obuku za dizalice topline (partnerstvo s EHPA ili lokalnim udrugama).

Korak 2: Obuka i certificiranje (6-12 mjeseci)
* Reskilling: Školujte majstore za hibridne sustave (plin + dizalica) i/ili pune instalacije dizalica topline. Trošak: 500-1.000 € po osobi; EU fondovi pokrivaju 50%.
* Partnerstva: Suradnja s proizvođačima (npr. Viessmann) za distribuciju opreme te obuku montažera i servisera.

Korak 3: Diversifikacija ponude (12-24 mjeseca)
* Uvedite retrofit rješenja: Zamjena plinskog kotla hidronskom dizalicom (zadržava postojeće cijevi), što smanjuje troškove za 30%.
* Novi proizvodi: Hibridni sustavi (dizalica + plin za hladne dane) i dodatna oprema (pametni termostati, izolacija).

Korak 4: Marketing i financije (ongoing)
* Kampanje: Istaknite uštede (do 60%) i grantove; ciljajte "able-to-pay" klijente s informacijama o ROI.
* Financijska podrška: Ponudite lizing na opremu ili EU subvencije te surađujte s bankama za zelene kredite.
* Mjerenje: Praćenje KPI-ja (udio dizalica u prodaji >50% do 2028.).

Očekivani ishodi: Rast prihoda za 20-40% kroz nove usluge (održavanje, renovacije); smanjenje rizika od regulatornih promjena. Primjer: Njemačke tvrtke poput Bosch-a već su prešle 60% na dizalice topline, s porastom profita.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Povećana ugradnja dizalica topline (heat pumps) predstavlja ključni stup Green Deala EU-a, s ciljem instalacije 52 milijuna jedinica do 2030. godine. Ova tranzicija, potaknuta REPowerEU planom i subvencijama, ne samo da ubrzava dekarbonizaciju EU već donosi i široke gospodarske i društvene koristi. Na osnovu aktualnih izvještaja iz 2025. godine, utjecaji su uglavnom pozitivni, iako zahtijevaju političku podršku za rješavanje kratkoročnih izazova poput pada prodaje u 2024. (za 50% u EU). Evo završnog pregleda, podijeljenog na gospodarske i društvene aspekte.

Gospodarski utjecaji: Rast industrije, uštede i nova radna mjesta

Dizalice topline stimuliraju europsku industriju, stvarajući lanac vrijednosti od proizvodnje do instalacije i održavanja. EU sektor već podržava 433.000 direktnih i indirektnih radnih mjesta u 2023. godini, što je rast od 120% od 2017. (sa 197.000 poslova). Instalacije i održavanje generiraju više poslova od proizvodnje što je prosječno 6 poslova po tisuću novih jedinica kapaciteta, a instalateri postavljaju oko 61 jedinicu godišnje po osobi. Očekuje se da će do 2030. ovo premašiti 500.000 poslova, posebno u zemljama poput Njemačke, Švedske i Nizozemske, gdje se ulaže u obuku za doškolovanje (reskilling) plinara i električara.

Ekonomski, sektor generira novčani tok od 59 milijardi eura u 2023. (rast 160% od 2017.), s dodanom vrijednošću od 23,4 milijarde eura. Investicije su ključne: EU je uložila 124 milijuna eura u javna istraživanja (RD&I) od 2014. do 2024., a privatni venture capital dosegnuo je 448 milijuna eura u 2024. (81% u EU). S trenutnih 7 milijardi eura ulaganja u sljedeće tri godin europska proizvodnja može porasti s 1,4 milijuna na 6 milijuna jedinica godišnje, premašujući ciljeve REPowerEU-a i održavajući 25% globalnog tržišnog udjela.

Uštede su značajne: 25,5 milijuna instaliranih dizalica topline izbjegava uvoz 21 milijarde kubnih metara plina godišnje, štedeći 5,4 milijarde eura. Za kućanstva, prelazak s plinskog kotla na dizalicu topline smanjuje račune za grijanje za 20-60% (do 80% u zemljama s jeftinom električnom energijom poput Nizozemske), s povratom ulaganja u 5-7 godina uz subvencije. Ovo poboljšava konkurentnost EU gospodarstva, smanjujući ovisnost o fosilnim uvozima i podržavajući rast obnovljivih izvora.

Društveni utjecaji: Bolje zdravlje, pravda i okolišna održivost

Društveno, dizalice topline doprinose zdravijem i pravednijem društvu. Smanjuju emisije stakleničkih plinova CO2 ekvivalentno uklanjanju 50 milijuna automobila s cesta EU-a (petina od 250 milijuna registriranih putničkih vozila), te životni ciklus emisija od samo 0,11 kg CO₂/kWh topline. Ovo smanjuje zagađenje zraka od izgaranja fosilnih goriva, poboljšavajući zdravlje što djeluje posljedično i na manje respiratornih bolesti te smrtnosti povezanih s lošom kvalitetom zraka u urbanim područjima.

Energijska sigurnost se jača: prelazak na elektrifikaciju grijanja smanjuje ovisnost o Rusiji (nakon krize 2022.), a dizalice topline troše samo 5% ukupne električne potrošnje EU-a (9% u vršnim satima), što mreža može podnijeti bez problema uz modernizaciju. Društvena pravda je prioritet: Social Climate Fund (do 65 milijardi eura) i nacionalne subvencije (do 70% troškova u Njemačkoj) čine tehnologiju dizalica topline dostupnom siromašnim kućanstvima, sprječavajući energetsko siromaštvo "energy poverty". U zemljama gdje je električna energija 1,5-3 puta skuplja od plina, cijene se uravnotežuju kroz porezne reforme, čineći grijanje pristupačnijim za ruralna područja.

Ukupno, ovo podržava socijalnu koheziju: niži računi oslobađaju budžete obitelji za druge troškove, a rast instalacija dizalica topline (56% u UK-u 2024.) potiče inkluzivni razvoj, posebno u regijama s visokim udjelom starijih osoba.

Neto pozitivan impuls za EU

Povećana ugradnja dizalica topline će, uz političku podršku (kao što su ETS2 i Net Zero Industry Act), donijeti neto koristi od 10-20 milijardi eura godišnje u uštedama potrošnje energenata i rastu do 2030., stvarajući održivo gospodarstvo i zdravije društvo. Izazovi poput nedostatka sposobnosti "skills gap" i cijena električne energije rješavaju se obukom i subvencijama, ali bez akcije rizikujemo propuštanje ciljeva za 25 milijuna jedinica. Ova tranzicija nije samo ekološka već je ona ekonomski i društveni imperativ za budućnost EU-a.