Njemačka cilja na 100% obnovljivih izvora energije u elektro-energetskom sektoru do 2035. godine, što bi moglo imati značajan utjecaj na njemačko gospodarstvo, posebno u odnosu na cijene energije. Njemačka je započela Energiewende, politiku tranzicije na niskougljični, nuklearno-slobodan sustav, s ciljem postizanja 100% obnovljivih izvora energije. Ovaj ambiciozan cilj dolazi u kontekstu visokih cijena energije, posebno nakon energetske krize 2022. godine, što je izazvalo rasprave o utjecaju obnovljivih politika na konkurentnost njemačkog gospodarstva. Cijena energije u Njemačkoj je visoka što djeluje na ukupnu konkurentnost njemačke industrije u odnosu na konkurenciju kao što su SAD, Kina i Japan, a posljedice korištenja skupe energije vide se u padovima njemačkog BDP-a. Kada njemačko gospodarstvo pada onda kao kule od karata padaju i sva ostala povezana europska gospodarstva, a posljedično i gospodarstvo Republike Hrvatske pa je svima u interesu da prate što se to zapravo dešava u Njemačkoj.
Analiza OIE studija i prognoza
Više OIE studija i izvješća pruža uvid u potencijalne gospodarske učinke. Studija iz 2021. godine, [An Economically Viable 100% Renewable Energy System for All Energy Sectors of Germany in 2030], pokazuje da je 100% OIE sustav do 2030. ekonomski održiv u Njemačkoj, s ukupnim godišnjim troškovima investicije od 155 milijardi eura i prosječnom cijenom energije od 76 eura po MWh, odnosno 7,6 eura centi po kWh. Ovo je konkurentno s troškovima od 90 eura po MWh u 2018., uzimajući u obzir troškove CO2.
Izvješće DNV-a iz 2025. godine, [Germany set to secure energy independence, but narrowly miss climate target], predviđa da će tranzicija na OIE dovesti do pada cijena električne energije, ne ugrožavajući njemačku industriju. Specifično, očekuje se da će potrošnja energije po jedinici BDP-a do 2050. gotovo prepoloviti, a potrošnja energije po stanovniku smanjiti za više od 50%. Ovo sugerira dugoročne gospodarske koristi, uključujući smanjene troškova za industriju i potrošače. Nedavni podaci pokazuju napredak u prihvaćanju obnovljivih izvora, s 59% udjela u ukupnoj proizvodnji električne energije 2024. godine, u odnosu na 56% u 2023., prema SMARD-ovoj evaluaciji tržišta električne energije 2024. Prosječna veleprodajna cijena električne energije za Njemačku u 2024. bila je 78,51 €/MWh, što je smanjenje od 17,5% u odnosu na prethodnu godinu, što podržava ideju smanjenja cijena.
Prognoze Europske komisije iz svibnja 2025. pokazuju da će se inflacija HICP smanjiti na 2,4% u 2025. i 1,9% u 2026., uz jak pad cijena energije na veleprodajnom tržištu, što bi imalo deflacijski učinak na malo prodajne cijene energije. Ovo bi moglo olakšati teret gospodarstvu, posebno u kontekstu visokih troškova energije koji su ograničavali rast u prošlim godinama. Bundesbankova prognoza iz lipnja 2025. također predviđa usporavanje inflacije na 2,2% u 2025., s privremenim padom na 1,5% u 2026. zbog cijena energije, što ukazuje na očekivanje stabilizacije troškova energije.
Industrijska konkurentnost i kratkoročni izazovi
Smanjenje cijene energije vjerojatno bi poboljšalo konkurentnost njemačke industrije, posebno u energetski intenzivnim sektorima poput kemije i čelika. Na primjer, izvješće Roland Bergera iz veljače 2025. navodi visoke cijene energije kao ključni izazov za gospodarski rast, s prognoziranim skromnim rastom BDP-a od 0,4% u 2025., što ukazuje na potencijalne koristi od nižih cijena energije. Međutim, kratkoročni izazovi, poput troškova integracije mreže i skladištenja, mogu privremeno povećati cijene energije. Na primjer, članak Reutersa iz svibnja 2025. navodi smanjenje proizvodnje čiste energije u Njemačkoj u prvim mjesecima 2025., uz povećanje uporabe fosilnih goriva, što je moglo povećati cijene, ali se ovo smatra privremenim fluktuacijama.
Članak iz [How to Abroad] iz listopada 2024. sugerira značajan pad cijena električne energije u 2025. zbog promjena u sustavu naknada za mrežu, što bi moglo olakšati teret potrošačima i industriji. Ovo podržava ideju da će političke promjene, poput reforme Federalne mrežne agencije Njemačke, dovesti do nižih cijena, posebno za industrijske potrošače.
Scenariji i osjetljivost
Studija o budućoj potražnji za obnovljivim izvorima energije u Njemačkoj istražuje različite scenarije temeljene na razinama elektrifikacije, pokazujući da viša elektrifikacija (poput scenarija HiEl2) može smanjiti ukupnu potrošnju energije i troškove sustava, što podržava ideju da 100% OIE može imati pozitivan gospodarski učinak. Na primjer, u scenariju HiEl2, potražnja za obnovljivim gorivima u 2050. iznosi 388 PJ, što je najniže, uzimajući u obzir socio-ekonomske faktore.
Ukupno, detaljne analize predviđaju da bi prelazak Njemačke na isključivo obnovljive izvore energije mogao dovesti do stabilnih ili nižih cijena energije, što bi podržalo gospodarski rast smanjenjem troškova za industriju i potrošače. Dugoročne prognoze su optimistične, uz kratkoročne izazove koji se smatraju privremenima. Ovo bi moglo dovesti do poboljšanja konkurentnosti i podrške gospodarskom oporavku, posebno u kontekstu nedavnih prognoza koje pokazuju pad inflacije zbog nižih cijena energije.
POVEZIVANJE NA RUSKE PLINOVODE
Njemačka se suočava s kompleksnim izazovima u kontekstu energijske politike, posebno u pogledu ponovnog povezivanja na ruske plinovode, što je tema koja izaziva raspravu među političarima, industrijskim čelnicima i javnošću. Ova analiza temelji se na dostupnim podacima iz lipnja 2025. godine i istražuje trenutno stanje razmišljanja, potencijalni utjecaj na cijene energije i stabilnost gospodarstva, te procjenjuje moguću cijenu električne energije generirane pomoću plinskih elektrana koje koriste ruski plin, uz korištenje trenutnih cijena ruskog plina preko TurkStream cjevovoda.
Trenutno stanje razmišljanja u Njemačkoj
Njemačka vlada, pod vodstvom kancelara Friedricha Merza, koji je preuzeo dužnost u travnju 2025. nakon izborne pobjede CDU/CSU-a i koalicije s SPD-om, jasno se protivi ponovnom povezivanju na ruske plinovode. Na primjer, tijekom zajedničke konferencije za tisak s ukrajinskim predsjednikom Volodymyrom Zelenskym u svibnju 2025., Merz je izjavio da će učiniti sve kako bi spriječio ponovno pokretanje Nord Stream 2 cjevovoda, naglašavajući važnost energetske neovisnosti od Rusije. Ova pozicija usklađena je s politikom EU-a, koja nastoji eliminirati ovisnost o ruskim fosilnim gorivima do 2027. godine, iako tri članice EU-a (Mađarska, Austrija i Slovačka) još uvijek primaju ruski plin.
Međutim, postoji značajna potpora iz nekih industrijskih krugova, posebno u istočnom dijelu Njemačke, gdje visoke cijene energije ugrožavaju konkurentnost. Na primjer, Manuela Grieger, bivša predsjednica sindikata InfraLeuna, izjavila je u veljači 2025. da je potrebno "mira kako bi se ponovno otvorili plinovodi i poboljšala sigurnost opskrbe po razumnim cijenama", naglašavajući brige o budućnosti industrije ako cijene ostanu visoke. Slično, Christian Günther, direktor kemijskog parka Leuna, izjavio je da je jeftini ruski plin ključan za oživljavanje sektora poput kemijske industrije, posebno ako se očekuje da Njemačka financira oporavak Ukrajine. Ove izjave odražavaju kontroverze unutar zemlje, gdje se ekonomski interesi sukobljavaju s geopolitičkim prioritetima.
Javna rasprava također je podijeljena, s istraživanjima koja pokazuju da visoke cijene energije, uzrokovane prekidanjem opskrbe ruskim plinom od 2022., dovode do gospodarskih poteškoća, posebno za mala i srednja poduzeća. Studija iz 2022. od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazala je da bi potpuni prekid opskrbe ruskim plinom mogao smanjiti njemački BDP za 1,5% u 2022., 2,7% u 2023. i 0,4% u 2024., što ukazuje na potencijalne koristi ponovnog povezivanja, iako s geopolitičkim rizicima.
Utjecaj ruskog plina na cijenu energije i stabilnost gospodarstva
Ruski plin preko TurkStream cjevovoda trenutno je jeftiniji od europskih tržišnih cijena, što bi moglo imati značajan utjecaj na cijene energije u Njemačkoj. Prema podacima, cijena plina na TTF-u (europski referentni indeks) bila je 33,43 EUR/MWh dana 27. lipnja 2025.. S druge strane, ruski plin preko TurkStream cjevovoda prodavan je u 2024. godini 13%-15% jeftinije od alternativnih opcija, što znači cijenu od oko 28,42 do 29,09 EUR/MWh, uzimajući u obzir TTF cijenu. Ova razlika odražava diskont koji Gazprom nudi, posebno zemljama poput Mađarske i Slovačke, gdje je u prvom tromjesečju 2025. zabilježen porast uvoznih volumena za 16%.
Sniženje cijene plina vjerojatno bi dovelo do nižih cijena električne energije, budući da plinske elektrane često određuju marginalnu cijenu na veleprodajnom tržištu. Trenutna veleprodajna cijena električne energije u Njemačkoj u lipnju 2025. procjenjuje se na oko 53 EUR/MWh, temeljem nedavnih podataka. S jeftinijim plinom, trošak generiranja električne energije mogao bi se smanjiti, što bi olakšalo teret energetski intenzivnim industrijama poput kemijske i staklarske, koje su bile ugrožene visokim cijenama od 2022. godine.
Stabilnost gospodarstva također bi mogla biti poboljšana jeftinijom energijom, posebno u kontekstu gospodarskog zastoja u 2025. godini, gdje se očekuje stagnacija njemačkog BDP-a prema prognozama Europske komisije. Međutim, ovisnost o ruskom plinu nosi rizike, uključujući mogućnost geopolitičkih tenzija i nestabilnosti opskrbe, što bi moglo ugroziti dugoročnu sigurnost. Na primjer, studija iz 2023. pokazala je da je Njemačka uspjela preživjeti prekid opskrbe ruskim plinom zahvaljujući diversifikaciji, ali uz visoke troškove za industriju.
Moguća cijena električne energije generirane pomoću plinskih elektrana koje koriste ruski plin
Da bismo procjenili moguću cijenu električne energije generirane ruskim plinom, potrebno je uzeti u obzir učinkovitost plinskih elektrana i trošak goriva. Prosječna učinkovitost kombiniranih plinskih turbina (CCGT) procjenjuje se na 55%, što znači da za generiranje 1 MWh električne energije potreban je plin s energijskim sadržajem od 1,818 MWh. Uz cijenu ruskog plina od 28,5 EUR/MWh, trošak goriva za 1 MWh električne energije bio bi 1,818 * 28,5 = 51,81 EUR/MWh. Ovo je niže od trenutnog troška od 1,818 * 33,43 = 60,78 EUR/MWh s TTF plinom.
Trenutna veleprodajna cijena električne energije u Njemačkoj u lipnju 2025. procjenjuje se na 53 EUR/MWh, temeljem nedavnih podataka. S obzirom da plinske elektrane često određuju cijenu na tržištu, jeftiniji plin mogao bi dovesti do nižih cijena, potencijalno smanjujući troškove za industriju. Međutim, ukupna cijena uključuje i druge troškove, poput mrežnih naknada i poreza, što može ublažiti koristi, posebno za kućanstva.
Istraživanja sugeriraju da, iako vlada trenutno ne podržava ponovno povezivanje na ruske plinovode, neke industrije vide korist u jeftinijem plinu za smanjenje troškova i poboljšanje njemačke konkurentnosti. Ruski plin mogao bi sniziti cijene električne energije, potencijalno poboljšavajući gospodarsku stabilnost, ali s geopolitičkim rizicima koji zahtijevaju pažljivo razmatranje. Procjenjuje se da bi cijena električne energije generirane ruskim plinom bila oko 52 EUR/MWh, niža od trenutnih cijena, što bi moglo olakšati teret industriji.
AKTIVIRANJE NUKLEARNIH ELEKTRANA
Njemačka je završila fazu isključenja nuklearne energije u travnju 2023., zatvarajući posljednja tri reaktora (Isar 2, Emsland i Neckarwestheim 2) nakon odluke iz 2011. godine, ubrzane nakon nesreće u Fukushimi. Ova odluka bila je dio šire energetske tranzicije (Energiewende), fokusirajući se na obnovljive izvore energije. Međutim, visoke cijene energije u Njemačkoj i energetska kriza povezana s ruskom invazijom na Ukrajinu ponovno su otvorile raspravu o nuklearnoj energiji.
Izjave njemačkih političara
Prema nedavnim vijestima, trenutna vlada pod vodstvom kancelara Friedricha Merza, koji je preuzeo dužnost u travnju 2025. nakon izborne pobjede CDU/CSU-a i koalicije s SPD-om, ne planira ponovno aktivirati nuklearne elektrane. Na primjer, novi ministar energije izjavio je u svibnju 2025. da je faza isključenja završena i da povratak nuklearnoj energiji zahtijeva ne samo novac, već i povjerenje tvrtki. Merz je u siječnju 2025. izjavio da je ponovno aktiviranje nerealno jer su reaktori u procesu demontaže i dekontaminacije, navodeći da su šanse za to "tjedan po tjedan niže".
Međutim, postoje glasovi koji podržavaju ponovno aktiviranje. Opozicijski političari, poput članova CDU-a i AfD-a, kritizirali su isključenje, nazivajući ga ideološki motiviranim. Na primjer, u studenom 2024. opozicijski zastupnici predložili su provjeru izvedivosti ponovnog pokretanja, navodeći da je isključenje tijekom energetske krize bilo pogrešno. Javna potpora također postoji, s istraživanjima koja pokazuju da je 67% Nijemaca u 2023. podržavalo nastavak korištenja nuklearne energije. Njemačko nuklearno udruženje Kerntechnik Deutschland e.V. također je u ožujku 2025. pozvalo na ponovno pokretanje nuklearnih elektrana, navodeći da bi to bilo sigurno, ekonomski isplativo i ekološki prihvatljivo.
Potencijalni utjecaj na gospodarstvo
Ponovno aktiviranje nuklearnih elektrana moglo bi imati značajan pozitivan utjecaj na njemačko gospodarstvo, posebno na energetski intenzivne industrije poput čelika i kemije. Trenutna tržišna cijena električne energije na veliko u Njemačkoj u 2024. bila je prosječno 78,51 eura po MWh, odnosno 7,85 eura centi po kWh. Nuklearna energija, s niskim operativnim troškovima, mogla bi sniziti ove cijene.
Prema izvješću Radiant Energy Group, operativni troškovi za ponovno aktivirane reaktore mogli bi biti između 20 i 22 eura po MWh, odnosno 2,0 do 2,2 eura centi po kWh, uz dodatne troškove ponovnog pokretanja od 100-200 milijuna eura po reaktoru za one s važećim dozvolama. Ako se ovi troškovi amortiziraju tijekom 10 godina rada, za reaktor od 1 GW koji proizvodi oko 7 TWh godišnje, dodatni trošak po kWh bio bi oko 0,214 eura centi, čineći ukupnu cijenu oko 2,214 eura centi po kWh. Čak i uz više procjene, poput 2 milijarde eura po reaktoru, ukupna cijena bila bi oko 4,857 eura centi po kWh, što je i dalje ispod trenutne tržišne cijene.
Ova niža cijena mogla bi smanjiti troškove proizvodnje za industriju, poboljšavajući konkurentnost u odnosu na zemlje poput SAD-a i Kine, gdje su cijene energije niže. Međutim, politička volja, javno mnijenje i tehničke prepreke, poput demontaže nekih postrojenja (npr. Grohnde i Brokdorf, gdje su primarni vodeni krugovi oštećeni kiselinom), čine ovu opciju izazovnom.
Procjena cijene električne energije iz nuklearnih elektrana
Za usporedbu, u Francuskoj, gdje nuklearna energija čini oko 70% proizvodnje električne energije, generacijski troškovi za postojeće reaktore procjenjuju se na 37,9 do 54,2 eura po MWh, odnosno 3,79 do 5,42 eura centi po kWh. Ovo je slično procjenama za Njemačku, uzimajući u obzir dodatne troškove ponovnog pokretanja. Studija iz 2025. sugerira da bi ponovno aktiviranje moglo ponuditi električnu energiju po cijeni ispod trenutne tržišne cijene, čime bi se smanjili troškovi za potrošače i industriju.
Iako bi ponovno aktiviranje nuklearnih elektrana moglo imati ekonomskih prednosti, trenutna politika i praktične prepreke sugeriraju da je malo vjerojatno u bliskoj budućnosti. Međutim, rasprava nastavlja biti živa, posebno u kontekstu globalne konkurencije i potrebe za stabilnim, niskokarbonskim izvorima energije.
KONKURENTNOST NJEMAČKOG GOSPODARSTVA
Njemačka je postavila ambiciozne ciljeve za tranziciju na obnovljive izvore energije, uključujući cilj od 100% obnovljivih izvora u električnom sektoru do 2035. godine, uz faznu eliminaciju fosilnih goriva i nuklearne energije. Ova analiza temelji se na dostupnim podacima iz lipnja 2025. i istražuje utjecaj takvog scenarija na konkurentnost njemačke industrije, procjenjuje cijene električne energije iz OIE te raspravlja o izvedivosti takvog sustava.
Trenutno stanje i kontekst
Trenutno, industrijska cijena električne energije u Njemačkoj iznosi 16,65 eura centi po kWh (kolovoz 2024.), što je više od cijena u SAD-u (7,47 eura centi po kWh) i Kini (8,19 eura centi po kWh), ali niže od Japana (18,93 eura centi po kWh), prema podacima s Statista. Visoke cijene trenutno ugrožavaju konkurentnost njemačkog gospodarstva, posebno u energetski intenzivnim sektorima poput čelika i kemije, gdje energija čini značajan dio operativnih troškova.
Cijena uključuje više komponenti: nabavu energije, mrežne naknade, distribuciju, porez na električnu energiju, nadoplatu za obnovljive izvore (EEG nadoplata), nadoplatu za offshore mrežu i druge naknade. Prema Clean Energy Wire, za energetski intenzivne industrije postoje oslobođenja od EEG nadoplata i drugih naknada, što može smanjiti cijenu na 5,1-17 eura centi po kWh, ovisno o potrošnji i sektoru.
Procjena cijene energije iz OIE za industriju
Studija "An Economically Viable 100% Renewable Energy System for All Energy Sectors of Germany in 2030" sugerira da bi prosječni trošak električne energije u potpunom sustavu OIE do 2030. bio 76 eura po MWh, odnosno 7,6 eura centi po kWh. Ovo predstavlja trošak generiranja energije, uključujući troškove skladištenja, koji čine više od 20% ukupnih troškova, uz mogućnost smanjenja polovice tih troškova integracijom na međunarodnoj razini, upravljanjem potražnje i pametnom upotrebom baterija vozila.
Za industriju, ukupna cijena energije uključuje i mrežne naknade, koje za velike potrošače mogu iznositi 3-4 eura centi po kWh, te minimalne poreze za energetski intenzivne industrije. Prema Eurostatu, prosječni udio poreza za nekućanske potrošače u EU iznosi 15,9%, ali Njemačka ima specifična oslobođenja, što može smanjiti ukupnu cijenu na 10-12 eura centi po kWh. Ovo je niže od trenutnih 16,65 eura centi po kWh, što bi poboljšalo konkurentnost.
Izvedivost konkurentnog gospodarstva
Studija MDPI pokazuje da je izvedivo postići 100% OIE u Njemačkoj do 2030., uz troškove ispod trenutnog sustava. Međutim, postoje izazovi, uključujući potrebu za velikim investicijama u skladištenje (baterije, hidrogenske tehnologije) i stabilnost mreže. Prema Fraunhofer ISE, troškovi generacije iz OIE, poput solarnih i vjetroelektrana, padaju, s LCOE (levelized cost of electricity) od 3,1-8,8 eura centi po kWh do 2025., što podržava izvedivost.
Kontroverze postoje oko troškova pokrivanja razdoblja bez vjetra i sunca, gdje su potrebne skladišne tehnologije ili rezervne elektrane. Prema Clean Energy Wire, savjetnik njemačke vlade Veronika Grimm tvrdi da cijene neće pasti u narednom desetljeću zbog troškova stabilnosti, dok drugi stručnjaci, poput BEE, sugeriraju da bolja infrastruktura i upravljanje potražnjom mogu smanjiti troškove.
Uz pretpostavku da Njemačka neće ponovno aktivirati nuklearne elektrane i da neće nastaviti koristiti fosilna goriva, studije pokazuju da je tranzicija na obnovljive izvore energije moguća uz političku volju i investicije. Međutim, dugoročno, ovisno o tehnološkom napretku i međunarodnoj suradnji, Njemačka može zadržati konkurentnost, posebno ako cijene energije ostanu konkurentne u odnosu na globalne tržišne standarde i konkurente SAD, Kinu i Japan.
Njemačka može izgraditi konkurentno gospodarstvo oslanjajući se isključivo na OIE, s projekcijom cijena električne energije za industriju od 10-12 eura centi po kWh, što je konkurentno u odnosu na SAD i Kinu. Iako postoje izazovi u stabilnosti mreže i skladištenju, dokazi se naginju tome da je tranzicija izvediva uz odgovarajuće investicije i politike.
