Smart energetska mreža
    Četvrtak, 14 Srpanj 2011 17:15

    Smart energetska mreža

    Planirana modernizacija američke nacionalne elektroenergetske mreže koštati će 476 milijardi dolara kroz slijedećih 20 godina, ali će i tijekom vremena pružiti potrošačima uštedu od oko 2 trilijuna dolara, tvrde industrijski stručnjaci. Smart grid povezuje lokaliziranu proizvodnju energije i centralne elektrane. Takozvani „Smart Grid" uštedjeti će energiju, smanjiti troškove i povećati pouzdanost isporuke električne energije od dobavljača do potrošača korištenjem dvosmjerne komunikacije koja ima mogućnost kontrolirati kućanske aparate, punjenje električnih vozila i protok električne energije od obnovljivih izvora do domova potrošača. Matt Wakefield, voditelj programa smart mreže u Elektroenergetskom istraživačkom institutu (EPRI), izjavio je da je implementacija smart mreže dugotrajni proces. Kako se nova tehnologija razvija i postaje sve jeftinija, koristi se kako bi se pronašao najučinkovitiji način zadovoljavanja ponude i potražnje. Da bi elektroenergetski sustav budućnosti postao stvarnost, EPRI smatra da elektroenergetske kompanije moraju uložiti između 17 i 24 milijardi dolara godišnje tokom slijedeća dva desetljeća. Većina tih troškova prenijeti će se na potrošače. Clark Gellings, član EPRI-a, smatra da se mora educirati potrošače elektroenergetskog sustava o poboljšanjima mreže koja će rezultirati smanjenjem troškova, čak i ako se ne vidi neposredno smanjenje u računima. EPRI procjenjuje da će do 2050. godine prosječni račun za električnu energiju porasti za oko 50% ukoliko smart mreža bude u funkciji, no ukoliko ne bude, računi bi mogli porasti i do gotovo 400%. Neke od najvećih tehnoloških kompanija u svijetu, među kojima su i International Business Machines, General Electric, ABB, Siemens, Google, Toshiba, Cisco, te Microsoft, međusobno konkuriraju u ostvarivanju infrastrukture smart mreže. Prošlog tjedna, japanska multinacionalna kompanija Toshiba pristala je, za 2,3 milijarde dolara kupiti švicarsku kompaniju za smart mrežu Landis+Gyr.


    Susret ponude i potražnje
    Velike tehnološke kompanije žele proizvesti uređaje i programske pakete potrebne da bi proizvodna postrojenja mogla komunicirati sa opremom koja koristi električnu energiju. Osim velikih tehnoloških kompanija i druge razne kompanije vezane za energiju, obnovljive izvore, kućanske aparate i auto industriju mogu koristiti smart mrežu za interakciju sa svojim potrošačima. Trgovci energijom, kao što su NRG i Consolidated Edison's ConEdison Solutions, mogu koristiti smart mrežu za ostvarivanje što bolje ponude i drugih usluga. Proizvođači kućanskih aparata, kao što su Whirlpool i Haier Electronics, mogu prodavati učinkovitije aparate, a proizvođači automobila, kao što su Ford Motor i General Motors, mogu koristiti smart mrežu za napajanje svojih električnih automobila. Sadašnja elektroenergetska mreža nije dizajnirana da zadovolji potrebe restrukturiranja elektroenergetskog tržišta, sve veće zahtjeve digitalnog društva, ili povećano korištenje obnovljivih izvora energije. Mreža se danas prvenstveno sastoji od elektrana na ugljen, nuklearnih i plinskih elektrana, koje su visokonaponskom mrežom povezane na lokalne distribucijske mreže. Energetski tok uglavnom ide od elektrane do potrošača.

    Obnovljivi u porastu
    Smart mreža i dalje će dijelom ovisiti o nuklearnim i fosilnim elektranama, no uključuje i značajnu količinu pohrane energije i proizvodnih objekata obnovljivih izvora energije. Nije iznenađujuće da glavne tehnološke kompanije kao što su General Electric, Siemens, i Toshiba također dominiraju prostorom obnovljivih izvora. No postoje i mnoge druge kompanije na području energije vjetra i sunca, kao što su FirstSolar, Sharp i Vestas Wind, koje mogu imati koristi od smart mreže. Potrošači žele pouzdanu i jeftinu energiju, no sve više žele i čistu energiju. Predsjednik Barack Obama je u svojoj poruci u siječnju postavio cilj od 80% čiste energije do 2035. godine, i iako je u svoj cilj uključio nuklearnu energiju i čistije termoelektrane na ugljen, još uvijek ima dovoljno prostora za više obnovljivih izvora. Sjedinjene Države dobivaju oko 46% svoje energije iz ugljena, 21% iz prirodnog plina, te 20% iz nuklearne energije. Prema podacima savezne vlade, obnovljivi izvori, kao što su vjetar i sunce, čine manje od 5% ukupne potrošnje.
    www.obnovljivi.com

    2

    Komunalna društva nakon početnog velikog ulaganja u inteligentnu infrastrukturu, nastojati će uštedjeti novac kroz operativne troškove, dok će ostatak uštede ovisiti jedino o potrošačima.Tako barem stoji u Bijeloj knjizi koju je u srpnju objavio Institut za električnu učinkovitost (IEE). IEE grupa napravila je cost-benefit analizu podataka iz stvarnog svijeta, kao što su troškovi opreme, cijene energije i korištenje statističkih podataka za procjenu troškova i koristi za četiri različita tipa komunalnih tvrtki koje će upravljati uslugom inteligentnih mreža za otprilike milijun potrošača. Uvođenje inteligentnih mreža, infrastrukture za napredna mjerenja (AMI) i povezanih tehnologija upravljanja energijom, takvu bi komunalnu tvrtku stajali od 198 do 272 milijuna dolara, ovisno o izvorima energije, regulaciji i klimatskom području u kojem se nalazi. Jednom kada su navedene mjere instalirane, komunalna tvrtka ostvarivala bi uštede koje bi se kretale u rasponu od 77-208 milijuna dolara u operativnim troškovima između 2011-2030. Većina ušteda došla bi iz smanjenih troškova za mjerenje, automatiziranog otkrivanja prekida opskrbe te udaljenih veza. Stvarne uštede kojima se ulaganja u inteligentne mreže pretvaraju u neto dobit događaju se tek kada potrošači koriste alate na raspolaganju. Što više potrošači koriste programibilne termostate, sustave za upravljanje energijom u domu i interaktivne prikaze za regulaciju svoje potrošnje, veće su i uštede, javljaju iz IEE-a. Ovisno o razini sudjelovanja potrošača, komunalna društva mogla bi uštedjeti dodatnih 100-150 milijuna dolara u razdoblju 2011-2030. I dok u izvješću piše koliko bi potrošači mogli uštedjeti, nisu uključeni podaci o tome koliko bi primjenom sustava inteligentnih mreža mogao uštedjeti pojedinačni potrošač u navedenom razdoblju. Izvršna direktorica IEE-a, Lisa Wood, u priopćenju navodi: "Iako će se rezultati razlikovati ovisno o komunalnom društvu, naša studija je pokazala da čak i uz konzervativne pretpostavke vezane uz uključenost potrošača oko korištenja tehnologije, programa i drugih opcija, komunalna društva i njihovi klijenti mogu očekivati pozitivni ishod ulaganja u infrastrukturu za napredna mjerenja".
    www.croenergo.eu2 

    Hitachi Ltd, Toshiba Corp i niz drugih velikih proizvođača iz sektora elektronike sve više se okreću prema projektima inteligentnih gradova koji su osmišljeni s ciljem stvaranja ekoloških i energetski učinkovitih zajednica. Koncept inteligentnog grada odnosi se na urbani dizajn koji maksimalno čuva okoliš kroz korištenje obnovljivih izvora energije kao što su solarna i vjetroenergija, ali i na temelju uvođenja tehnologija poznatih kao "inteligentne mreže". Hitachi planira sudjelovati u projektu inteligentnih gradova u Dalianu u sjeveroistočnoj Kini i Kashiwi u Japanu. Planovi urbanog razvoja inspirirani konceptom inteligentnog grada prostor su razvoja nove potražnje za tehnologijama kao što su punjive baterije i električna vozila. S ciljem povećanja razvojnih aktivnosti u sektoru inteligentnih gradova, Hitachi razmatra kreiranje zasebnog odjela koji bi bila specijaliziran za planiranje inteligentnih gradova. Toshiba pak planira sudjelovati u 20 projekata inteligentnih gradova diljem svijeta, uključujući i demonstracijski model u Lyonu u Francuskoj. S ciljem dobivanja sve većeg broja ugovora za inteligentne gradove, Toshiba je 1. siječnja osnovala odjel za planiranje IT usluga pod izravnim nadzorom predsjednika tvrtke. Projekti inteligentnih gradova su također i dio projekta oporavka područja pogođenih potresom i tsunamijem u ožujku prošle godine. Hitachi planira pomoći stvaranjem ekološkog i energetski učinkovitog grada u Sendaiju, dok Toshiba planira realizirati svoje ideje za inteligentne gradove projektom u gradu Ishinomaki.
    www.croenergo.eu


    Masovna implementacija naprednih mreža za nekoliko godina postaje obaveza u EU S očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama više neće biti tako jednostavno upravljati hrvatskim elektroenergetskim sustavom. Brojne probleme mogu riješiti suvremena informacijsko-komunikacijska rješenja poznatija kao napredne mreže ili "smart grid". HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u europskim istraživačkim projektima, međutim, posljednjih mjeseci oživjela je ta nužna komunikacija. "Trenutno nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Napredne mreže u fazi su definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica EU. Tu promjenu moramo dočekati spremni", upozorava prof. dr. sc. Davor ŠKRLEC sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

    Molim Vas predstavite se i pojasnite svoj angažman oko implementacije naprednih elektroenergetskih mreža?
    Ja sam redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Na doktorskom studiju predajem kolegij koji se bavi optimizacijskim postupcima u elektroenergetici i energetici općenito, što mi je i područje znanstvene specijalizacije. Na preddiplomskom studiju predajem menadžment u inženjerstvu, inženjersku ekonomiku, a na diplomskim studijima distribucijske mreže, distribuiranu proizvodnju te geoinformacijske sustave. Naprednim mrežama bavim se od 2006. i nacionalni sam koordinator u konzorciju Smart Grids ERA-Net. Riječ je o FP 7 projektu Europske unije, čija je namjena da zemlje partneri u projektu organiziraju zajedničko istraživanje s područja naprednih mreža. ERA-Net je poslužio kao inkubator za European Electricity Grid Iniciative (EEGI), što je industrijski dio inicijative Strategic Energy Technology Plan (SET-Plan), u sklopu koje sam također nacionalni ekspert.

    Pojam "smart grid" odnosno pametna ili napredna mreža mnogima nije blizak. Možete li pojasniti što su to napredne mreže?
    Napredne energetske mreže predstavljaju skup tehnologija koje omogućavaju bolju integraciju obnovljivih izvora u elektroenergetsku mrežu, te uvode određene tehnološke inovacije koje omogućavaju da mreža funkcionira na način drugačiji nego što je sada. Isto tako, napredne mreže omogućavaju razvoj niz novih usluga i servisa kao što je elektrifikacija cestovnog transporta. Do ideje o primjeni naprednih mreža se došlo u trenutku kada je ustanovljeno da je vijek elektroenergetskih mreža, pogotovo onih u distribuciji, pri kraju te da treba ulagati u novu tehnologiju. Većina masovne elektrifikacije se događala 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, a kako je životni vijek opreme 30 do 40 godina sad se opet nalazimo u trenutku kad bi trebala započeti masovna obnova mreže. Pokazalo se da treba donijeti stratešku odluku u koju vrstu tehnologije će se ulagati. Cijelo okruženje se promijenilo, politika Europske unije odlučila je da se ide prema zelenoj energetici i ulaganjima u obnovljive izvore i primjenu tehnologija koje smanjuju emisije. Otvaranjem tržišta omogućila se pojava niza malih proizvođača energije, ali se pokazalo da je za potpuni uspjeh transformacije sustava potrebno intenzivnije uključivanje potrošača kao ravnopravnih i aktivnih dionika, za što je nužan tehnološki iskorak. Za to je potrebna vizija, a ona je stvorena 2004. kada je donijeta odluka o osnivanju Europske tehnologijske platforme. Ona se u početku zvala "električna mreža budućnosti", a nakon toga se prihvatio naziv "smart grids", iz dva razloga: marketinški je bio bolji za ljude izvan struke, a sličan naziv je već bio korišten u Japanu i SAD-u pa je osigurana globalna prepoznatljivost. Ime "smart grid" bio je čak patentom zaštićen naziv u SAD-u, pa tek po isteku patenta u SAD-u se to ime moglo koristiti u američkim institucijama.

    Koje sve probleme u elektroenergetskom sustavu rješavaju napredne mreže?
    Napredne mreže trenutno izlaze iz područja istraživanja i prelaze u područje implementacije. Trenutačno one ne rješavaju još ništa. ERA-Net i EEGI su izradili dobar pregled istraživačkih i demonstracijskih projekata u Europi, u smislu koja područja primjene naprednih mreža su dobro istražena, te na čemu još treba raditi. Kroz proteklo razdoblje napravljena su istraživanja da se ustanovi koje tehnologije se mogu uspješno primijeniti na postojeće komponente sustava, kako bi im se produžio životni vijek i odgodile investicije, odnosno kako se postojeći sustav može nadograditi novom tehnologijom kako bi se bolje integrirao u novi informacijsko-komunikacijski sustav elektroenergetske mreže i bio sposoban sam donositi odluke i provoditi neke akcije bez ljudske intervencije. Naravno, razvijaju se i novi poslovni modeli upravljanja sustavom. Bez naprednih mreža neće biti ostvarenja cilja Europske unije o smanjenju stakleničkih plinova od 85 do 90% primjenom obnovljivih izvora do 2050. godine. Što primjena naprednih mreža znači za prihvat energije iz obnovljivih izvora? Problem prihvata energije iz obnovljivih izvora je dobro poznat. S obzirom na to da oni imaju konstantnu ili varijabilnu proizvodnju, napredne mreže mogu riješiti segment predviđanja njihove proizvodnje, zatim one uređuju tokove energije u mreži suprotno fizikalnim zakonima, odnosno Kirchofovim zakonima. Nadalje, napredne mreže rješavaju problem balansiranja energije u sustavu - kada postoji višak energije u sustavu ona se može uskladištiti i kasnije stavljati na tržište. Tu je i problem "pametnog" punjenja električnih vozila, bez da se dogodi udar na sustav. Napredne mreže tiču se uključivanja potrošača u sustav tako da mogu voditi brigu o tome koliko energije troše uređaji u njihovom domu, a to je već filozofija "smart home" odnosno "smart city". Treba istaknuti da se ne može očekivati da će cijela populacija biti zainteresirana pratiti sve te aktivnosti. Zbog toga se treba razviti sustav koji će i bez ljudske intervencije održavati energetske tokove u skladu s novom vizijom sustava.

    Na kojoj vrsti tehnologija funkcioniraju napredne mreže?
    Ljudima izvan struke obično to nastojim objasniti usporedbom s automobilima. Kupac izvana vidi ljepši dizajn i primjećuju veću cijenu i kažu mu da je automobil sigurniji i bolji. Ispod haube se vidi neviđen razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije. Volkswagen Golf 7 prema Volkswagen Golfu 4 ima velikih razlika: dok "četvorka" nije imala vjerojatno ni jedan senzor, "sedmica" ima stotine senzora i nekoliko procesnih računala, koje mjere raznorazne veličine i određuju koliko treba ubrizgavati goriva u motor, održati stabilnost na cesti, aktivirati ili ne zračni jastuk. Dakle, napredna mreža je pojednostavljeno, nadogradnja postojećeg sustava s informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, ali tu dolazi do velikog otpora ljudi iz struke jer sumnjaju u pouzdanost tih tehnologija.

    Zašto je prisutna sumnja?
    Vjerojatno poučeni iskustvom resetiranja vlastitog računala svaka dva-tri dana kako bi dobro funkcioniralo. Ili ako imaju probleme oko računala ili računalne mreže, ispad telefonske linije, sumnjaju da ta tehnologija može razviti neku nadogradnju nad elektroenergetskim sustavom koja bi zadržala sadašnju pouzdanost elektroenergetskog sustava. Zato je u području razvoja i primjene naprednih mreža značajna interdisciplinarnost. Mi već sad imamo sustave vođenja elektroenergetske mreže bazirane na informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koji to rade 20-30 godina bez ikakvog problema. Bez tih sustava danas se ne može zamisliti vođenje elektroenergetskog sustava. U usporedbi s većinom europskih sustava, hrvatski elektroenergetski sustav nije velik i kompliciran u svojoj strukturi i trenutačno nije složen u upravljanju. Međutim, s očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama to više neće biti tako jednostavno. Na FER-u su se prije dvadesetak godina razvijali ekspertni sustavi koji bi trebali pomagati dispečerima u vođenju sustava kad on počne dobivati upozoravajuće signale i informacije s raznih strana da dolazi do poremećaja u radu sustava. Ti napredni sustavi na osnovu iskustava i znanja koja su u njega ugrađivali eksperti predlažu donošenje određenih rješenja. Umjesto da imamo komunikaciju u kojoj dispečer mora odlučivati, zašto sustav ne bi mogao sam odlučivati? To se u paradigmi naprednih mreža zove 'samooporavljanje'. Dakle, ako sustav prepozna problem, ne treba za poznato rješavanje problema angažirati čovjeka da pritiska gumbe. Ne može se reći da čovjek neće imati nikakvu ulogu u tome - i piloti kad uključe autopilot ne zabavljaju se hodanjem po kabini i nasmijavanjem putnika već i dalje prate let aviona i rad njegovih sustava, a kod slijetanja autopilot se isključi. Jednostavno, riječ je o nepovjerenju u tehnologiju.

    Na koji način se primjenom naprednih mreža mijenja položaj operatora distributivnog i prijenosnog sustava? Hoće li biti viška radne snage?
    Ne bih rekao da će biti višak zaposlenih. U proteklih dvadesetak godina na razini distribucije nije bilo nekog velikog tehnološkog napretka u smislu ugrađivanja opreme koja nije bila dobro poznata. Ugrađivani su digitalni releji, nadograđivani su upravljački centri i slično, ali nije bilo iskoraka koji se očekuju uvođenjem naprednih mreža. Operatori sustava trebat će veći broj inženjera nego što ih imaju danas. Njihov osnovni posao je izrada planova, uspješno vođenje i održavanje mreže i definiranje standarda po kojima se ona treba izgraditi. Tko će tu mrežu izgraditi, to je već nečiji tuđi posao. Isto je i na razini prijenosnog sustava, jer su oba operatora u području reguliranih sustava u energetskom sektoru.

    Koliko ulaganja u napredne mreže i pametno mjerenje (smart metering) poskupljuju uslugu, odnosno kako će se taj trošak očitovati u cijeni struje?
    U jednom periodu smatralo se da se uvođenjem pametnih brojila napravila napredna mreža. Vrlo brzo se pokazalo da je to samo jedan od preduvjeta da ta vizija profunkcionira, ali su bili različiti motivi zašto se ulazilo u izgradnju te napredne infrastrukture. Italija je 1996. započela uvođenje naprednih brojila u kućanstva jer je Enel htio osigurati bolju naplatu potrošnje električne energije. To su i ostvarili - sada su jedna od vodećih zemalja u Uniji u smislu implementacije naprednog mjerenja. Cijela paradigma pametnih mreža ide za izradom održivog poslovnog modela. Italija je zamislila da uz ta brojila veže i neke druge usluge, kao što je nuđenje telekomunikacijskih usluga. Šveđani su krenuli u informatizaciju mjerenja zbog zakona koji je nalagao da se obračun potrošnje treba napraviti jednom mjesečno. Najveći problem imaju naravno oni s najvećim brojem kupaca, no većina ih je razvila neki poslovni model. Europska komisija je zamislila da bi do 2016. svi kupci trebali biti pokriveni pametnim brojilima. Brojila su značajno pojeftinila pa je prosječna cijena osnovnog modela oko 50 eura, a riječ je o brojilima s kojima ODS može komunicirati i vršiti daljinska očitanja, te da brojilo ima mogućnost hardverskog ili softverskog unapređenja. Ni operatori sustava u Europi nisu sretni što trebaju ulagati u napredne mreže, jer čemu dirati u sustav koji funkcionira? Ulaganje u te tehnologije je nepopularno jer predstavlja povećani trošak, a postojeći inženjerski kadar nije dovoljan da se nosi s novim tehnologijama. Tu je i važna uloga regulatora jer su i prijenos i distribucija regulirane djelatnosti, odnosno investira se iz sredstava koja je regulator odobrio. Zato po raznim zemljama EU vidimo da ulaganja u napredne mreže ovise o educiranosti regulatora i njegovom shvaćanju EU politike svrhe izgradnje naprednih mreža. Regulator je taj koji odobrava namjenske investicije u napredne mreže. HEP ODS već ima oko 50.000 pametnih brojila različitih kategorija, svi obnovljivi izvori koji se priključuju na mrežu moraju imati taj način komunikacije kao i svi potrošači iz kategorije poduzetništva. Pitanje je kako to proširiti na kućanstva. Bilo bi vrlo nepopularno reći da kućanstva snose trošak nabave pametnih brojila i zato treba napraviti kvalitetan poslovni model. Vjerujem da novca ima ali mi ga vrlo rado bacamo u vjetar, bez vizije.

    Na čemu bi po vašem mišljenju HEP trebao raditi u narednom periodu?
    Sadašnja istraživanja su usmjerena na nekoliko vrsta projekata - teoretska istraživanja, modeli predviđanja ponašanja potrošača, napredni modeli za predviđanje proizvodnje, optimiranje mreže, izgradnja infrastrukture. Tu su i demonstracijski projekti gdje se testiraju prototipi uređaja na manjem segmentu mreže kako bi se otkrili problemi. Ima vrlo lijepih primjera u Europi. U Europi u toj vrsti projekata uvijek zajedno djeluju operatori prijenosnog sustava, industrija i znanost. Pokazalo se da unutar EU postoje velike razlike i različiti problemi, pa bi naša hrvatska rješenja prije naginjala regionalnom skupu rješenja. To je ono što možemo prepoznati preko utičnice, odnosno treba li nam adapter za korištenje mreže ili ne. Operator sustava, a pogotovo distribucijskog sustava, treba prepoznati da se rješenja ne mogu kopirati izvana već da treba ići na ciljane segmente kao uvod u primjenu naprednih mreža. Primjerice, automatizacija i mjerenja po dubini mreže; to bi se uvelike moglo pokriti s našim vlastitim rješenjima koja su djelomično proizvedena u Hrvatskoj. Končar je prije radio vlastiti SCADA sustav, a sada radi modifikaciju ABB-ovog SCADA sustava, dakle ta SCADA se ne kupuje kao gotov proizvod u Njemačkoj niti je instaliraju Nijemci. Drugi segment je kvalitetno gospodarenje infrastrukturom, gdje operatori sustava u EU koriste geoinformacijske sustave koje povezuju s ostalim poslovnim informacijskim sustavima, SCADA sustavima i programima za proračune te ih koriste u svrhe naprednih metoda održavanja opreme i donošenje strateških odluka.

    Spomenuli ste segmente na kojima bi HEP mogao i trebao raditi. Što se tu konkretno događa?
    Nažalost, HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u FP 7 europskim istraživačkim projektima. U Europi se stvaraju istraživački konzorciji koji pokušavaju riješiti različite probleme i definirati standarde. Za to mora postojati netko iz operatora prijenosnog i distribucijskog sustava tko će u tome moći aktivno sudjelovati. HEP bi u jednom takvom istraživačkom konzorciju na tri godine trebao dati na raspolaganje dio svoje mreže i osigurati ljude koji bi aktivno radili na problemima, a akademska zajednica bi u realnim uvjetima mogla testirati svoje modele. Na tome ne može raditi samo akademska zajednica. Za pokrivanje tih troškova HEP bi dobio novčanu naknadu, uostalom svi partneri u FP 7 projektima dobivaju novac Europske komisije. To su projekti u vrijednosti od nekoliko milijuna eura koji se dijele među partnerima, a iz toga se financira kupovina uređaja koji će se ugrađivati, dio opreme za HEP i trošak ljudi. Međutim, kadrovska politika HEP-a nije bila kvalitetna i uvijek su inženjeri ti koji su višak. Ranije je u razvoju bilo znatno više inženjera nego što ih je danas. Inženjeri su HEP-u trošak kad oni koji njima rukovode ne znaju što bi inženjeri trebali raditi, a to je problem lošeg upravljačkog kadra. Od 2004. godine HEP-ovog angažmana u tom smislu nije bilo, no u zadnjih nekoliko mjeseci HEP nam je postao partner u nekoliko natječaja za FP 7 projekte na koje se javljamo sa stranim partnerima. Klima se malo promijenila i dobra volja postoji, stoga se nadam da ćemo u slučaju pozitivnog odgovora na neki od tih projekata zaista dobiti ljude iz HEP-a u aktivni angažman. Međutim za istraživanja su nužni iskusni inženjeri, a ne početnici.

    Ima li Hrvatska šanse kada je riječ o razvoju i proizvodnji informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje su podloga za razvoj naprednih mreža?
    Treba prepoznati takva rješenja i poticati ih, a ne ići po principu Djeda Mraza gdje sva djeca za svoje projekte dobivaju "poklone". U tom smislu mi nemamo strategiju. Ne znam imaju li HEP OPS i HEP ODS strategiju iako znam da imaju radne skupine koje funkcioniraju po ad-hoc sistemu, jer nažalost nemaju dovoljno inženjera, odnosno nedostaje stručna jezgra u HEP-u koja bi kontinuirano pratila razvoj tehnologija i zakonskih okvira i zapravo određivala koji su to problemi za čije rješavanje bi im pomogla akademska zajednica i gospodarstvo. Hrvatska ima dobre šanse u tom segmentu jer imamo dio proizvodnje, doduše na niskoj razini, ako ništa drugo znamo dobro sastaviti uvozne komponente u novi proizvod. Stalno govorimo da smo u ICT-u jako dobri, a cijela nadogradnja je u tom segmentu - komunikacija, upravljanje, telekomunikacije, baze podataka, analize, prikazivanje, skladištenje podataka, ekspertni sustavi. Po mom mišljenju akademska zajednica previše govori HEP-u što bi trebao napraviti, umjesto da HEP kaže da ima problem koji treba riješiti i zatraži našu pomoć.

    Dosta ste kritični prema HEP-u...
    Nastojim uvijek biti pozitivan u kritikama i odmah ukazati na moguća rješenja. Kad spominjemo cijenu električne energije, potrošači trebaju biti informirani u što se troši novac od poskupljenja struje i zašto se to radi. Kao izvrstan primjer uvijek spominjem brošuru njemačkog Ministarstva zaštite okoliša, prirode i nuklearne sigurnosti, koje je u Njemačkoj odgovorno za politiku obnovljivih izvora energije. U njoj se na jednostavan način građanima objašnjava koliko izgradnja obnovljivih izvora energije utječe na cijenu električne energije koju oni plaćaju. Napredna elektroenergetska mreža ide za tim da se izgradi što manje vodova, da bi se moglo prenijeti što više energije i priključiti što više korisnika. Možda će negdje trebati nešto graditi, no gledajući u blisku budućnost distribucijska mreža će se isto tako trebati pojačavati radi priključivanja električnih vozila kada ona prijeđu određeni postotni udio u ukupnom broju vozila. Uvjeren sam da će razvoj u tom segmentu ići brzo. Različiti dijelovi HEP-a imaju različiti tempo napretka; dok neki pokušavaju slijediti ono što se događa u svijetu, drugi zaostaju. Primjerice, 2004. imali smo stručni skup elektrodistribucije u Zadru gdje sam govorio o utjecaju distribuiranih izvora na planiranje mreže. Tada sam govorio da je normalno očekivati da mali proizvođač, kad želi priključiti svoju elektranu na mrežu, ode u lokalnu Elektru, podnese zahtjev i da u roku 30 dana dobije odgovor na svoj zahtjev, uvjetovan ili ne. Samo što me nisu spalili na lomači kao Galilea, jer se podrazumijevalo da nam se to nikad neće dogoditi. Čisto guranje problema pod tepih. Godinama se radilo ali se nije ništa napravilo, i danas imamo problem priključivanja obnovljivih izvora na mrežu, a sutra će to biti problem priključivanja električnih vozila. To je problem nedostatka inženjera i loše upravljačke strukture koja je utišala sve one koji su željeli predlagati projekte i imali napredna razmišljanja. Proizlazi da su napredne mreže neminovna budućnost.

    Imamo li već sada kakvih obveza s obzirom da ulazimo u članstvo Europske unije?
    Strah me je da se kod nas uopće ne shvaća koje su obveze Hrvatske kao članice EU i da članice plaćaju penale ne zato što se to Komisiji sviđa nego zato što ne ispunjavaju ugovorne obveze, nama najčešće prepoznatljive preko Direktiva. Isto tako, očito da postoji manjak informiranosti da svaka zemlja članica sudjeluju u kreiranju tih politika i da ćemo i mi na njih imati utjecaj. Koliko, to ovisi samo o nama i našim sposobnostima lobiranja kako u Komisiji tako i kod ostalih članica. U ovom trenutku nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Ipak, kao što je sada u procedure otišla direktiva vezana za razvoj infrastrukture za alternativna goriva, odnosno za punionice za električna vozila, mislim da se za dvije-tri godine može očekivati direktiva vezana za napredne mreže. Trenutačno su napredne mreže u fazi definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica EU. Tu promjenu moramo dočekati spremni. Kao što sam već rekao, bez naprednih mreža nema ostvarivanja klimatskih i energetskih ciljeva do 2050. godine, a mreže se ne mogu izgraditi u kratkom roku. Ako se ne krene sada, do 2050. nećemo ostvariti ciljeve, a to je nešto što Europska komisija ne voli jer je svjesna svoje odgovornosti za provođenje zajedničke politike EU.

    Kakvi su trendovi u Europi i u svijetu?
    Puno se ulaže u istraživanje, pogotovo u provjeru provedenih istraživanja u demonstracijskim projektima kako bi se razvili održivi poslovni i tržišni modeli naprednih mreža. Vodeću ulogu u tome imaju očekivano SAD, Japan i i EU kao zajednica država, a oni kroz nekoliko organizacija kreiraju i provode politiku transformacije energetskih sustava prema ciljevima koji su u javnosti prepoznatljivi preko strategija visokog udjela obnovljivih izvora do 2050. godine, smanjivanja emisija stakleničkih plinova za 90% u 2050. godini u odnosu na 1990. godinu. Za zamišljenu transformaciju energetskih sustava potrebna su desetljeća i zajednički napori svih dijelova društva.
    energetika-net.com
     
     
    EU potiče izgradnju inteligentnih mreža
    Europska unija potiče izgradnju inteligentnih odnosno pametnih električnih mreža - "smart grids". One bi trebale olakšati distribuciju energije dobivene iz vjetra, sunca i bioenergije. Uspješan primjer projekta realiziran je u Danskoj. Kalundborg, industrijski grad na sjeveru Danske sa 17.000 stanovnika je primjer za "pametne električne mreže" i koordinirano urbanističko planiranje. U Kalundborgu nisu samo električne mreže "inteligentne", nego i vodoopskrba i odvoz smeća. Više od 20 godina gradska uprava radi na tome da industrijska i poljoprivredna poduzeća, ali i građani djeluju ekološki. Pametna električna mreža je tek vrhunac cijelog koncepta.

    Gradski povjerenik za Europu Martin Andersen je zadužen za "smart grid" u gradu Kalundborgu. "Želimo da se u Kalundborg do 2050. potpuno oslobodi potrebe za fosilnim gorivom, kao što su nafta, ugljen i plin", kaže Martin Andersen u razgovoru za Deutsche Welle. Energija bi se trebala dobivati od vjetra i iz biomase makar je u Kalundborgu još uvijek jedna od najvećih termoelektrana na ugljen u Danskoj i koja opskrbljuje cijelu regiju s električnom energijom. Pametna električna mreža nije jednosmjerna ulica: ona ne donosi električnu energiju u domaćinstva, nego i prihvaća struju koja se proizvodi u domaćinstvima, iz vjetra ili sunca.

    Jedan dio kućanstava u Kalundborgu već posjeduje "pametno brojilo" koje šalje podatke utroška električne energije i napajanja, kao i druge važne podatke u računalni centar distributera električne energije. Prednost za poduzeća je taj što odmah mogu vidjeti i procijeniti koliko se struje troši. Prema tome se može planirati proizvodnja i distribucija energije, objašnjava Andersen. Nisu potrebne nove električne mreže ili kablovi, nego samo bolje upravljanje opterećenja.

    Na taj način bi poduzeća za elektroopskrbu mogla sama odlučiti da se, na primjer, baterije električnih automobila mogu puniti samo noću kad potrošnja električne energije nije velika. "Ovo nije revolucionarno", kaže Andersen. "U budućnosti ćete kabel za električni auto uključivati u struju baš kao što danas uključujete punjač za mobitel, bez puno razmišljanja. Jedina razlika jest da ste prethodno sklopili ugovor s vašim elektrodistributerom prema kojem on može odlučiti, kad će se puniti baterije električnog automobila. Ako na to pristanete, dobivate financijske olakšice. Jedini uvjet glasi da baterije moraju biti pune do sedam sati ujutro."

    Njemački energetski koncern RWE sa takvom pametnom mrežom u Njemačkoj eksperimentira u gradu Rekenu. Stanovnici Rekena neće primijetiti veliku promjenu, objašnjava Andreas Breuer na konferenciji za takvu elektroopskrbu održanu u Berlinu. Do 2015. će se u Rekenu testirati kako se može koordinirati lokalna proizvodnja energije i potrošnja u kućanstvima. Korisnicima je ugrađen "inteligentno" brojilo potrošnje i postavljena su određena čvorišta gdje se prati protok električne energije. Takva mreža uvelike pomaže i u slučaju smetnje: prije je trajalo oko dva sata da se pronađe mjesto prekida isporuke, pomoću tih podataka iz mreže se točno zna mjesto smetnje već za pet minuta.

    Diljem Europe ima 218 projekata za testiranje pametnih električnih mreža. U još 90 projekata se počelo s instaliranjem prvih pametnih brojila. Prema podacima Europske komisije, proizvođači električne energije i različiti distributeri su investirali već oko 1,8 milijardi eura. Sva iskustva iz Europske unije se slijevaju u jedan istraživački centar smješten u Nizozemskoj. Njihova jedina zadaća je praćenje projekata sa pametnim mrežama: "Na koncu, iskustvo koje se sakupilo u Italiji ne mora opet stjecati u Danskoj", objašnjava Vinzenco Giordano, jedan od bivših suradnika tog centra.

    EU potiče projekte u gotovo svim zemljama članicama, ali težište su eksperimenti koji se provode u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Danskoj. Prema europskim propisima o opskrbi energijom, članice su obvezne uvesti pametne strujomjere i do 2020. bi 80 posto kućanstava trebalo imati nova brojila. Neke zemlje su ih već uvele, dok su druge – među njima i Njemačka – tek na početku.

    U ovoj zemlji naime još nije odlučeno koja brojila će se koristiti, kao niti koji podaci bi se trebali skupljati. Također, nema dogovora tko će platiti nova brojila: korisnici ili poduzeća koji se žale da im tu investiciju nitko neće nadoknaditi.

    Ovi brojni istraživački projekti već su sad pokazali kako najveći - i najskuplji problem nisu mreže dalekovoda koje bi vodile energiju od tamo gdje se proizvodi - na sjeveru energijom vjetra i na jugu energijom sunca - do potrošača diljem kontinenta. Gunnar Lorenz iz Europskog saveza za električne energije objašnjava: "Mnogo je veća potreba za ulaganjem u mreže distribucije nego u mreže dalekovoda. Mnogi potrošači to ne znaju."

    Nije jasno niti kako će se ubuduće određivati cijene električne energije: individualno za svakog potrošača, lokalno ili nacionalno? Problem je i zaštita osobnih podataka uz takva inteligentna brojila: teoretski, nije teško otkriti baš sve intimne navike pojedinaca: Koliko dugo gleda televiziju? Kada ustaje? Voli li kuhati? Kolika je temperatura vode dok se tušira?

    Martin Andersen se u Danskoj pouzdaje u pametne potrošače koji će aktivno sudjelovati u nadzoru potrošnje i na koncu, svojih izdataka. I Gunnar Lorenz s optimizmom gleda na takvo ciljano upravljanje potrošnje električne energije jer se na taj način mogu bolje koristiti postojeći kapaciteti, bez da se moraju postavljati novi dalekovodi.  "To je korisno jer se mreža ne mora znatno širiti. Primjerice: najveća potrošnja je oko 20.00 sati, ako tada punim i električni automobil, mreže će se preopteretiti. Ali ako se to može odgoditi, opterećenje će se smanjiti. Ta korist bi se trebala pokazati i na računu za električnu energiju, dakle u iznosu koliko će potrošači plaćati svoju struju." [DW]
    croenergo.eu
    Pročitano 1922 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive