Dario
KRISTIANSTAD, Švedska — Kada se ovaj grad prije deset godina odlučio odučiti od fosilnih goriva, to se činilo kao ohola ambicija. Grad Kristianstad izgaranjem biološkog otpada godišnje uštedi gotovo 4 milijuna dolara. Cijeli grad je baziran na upotrebi biomase u sustavima grijanja do biogoriva i bioplina. Ipak, već danas grad Kristianstad i njegova okolica, u kojoj živi 80.000 ljudi, u grijanju gotovo da i ne koriste naftu, zemni plin ili ugljen. Međutim, ovaj se grad, iz kojeg inače potječe votka Absolut, nije okrenuo solarnoj energiji ili energiji vjetra. Naime, kao što i pristoji kraju koji se diči poljoprivredom i stočarstvom, energiju dobiva iz kore krumpira, gnojiva, korištenog jestivog ulja i svinjskih iznutrica. Tvornica smještena izvan grada već deset godina organske otpatke pretvara u biogorivo, to jest jedan oblik metana. Taj se plin sagorijeva radi grijanja i električne energije ili rafinira kako bi se upotrijebilo kao gorivo za automobile. Također se procesiraju i izgaraju ostaci s odlagališta smeća, kanalizacijskih odvoda te ostaci dr va iz tvornice parketa. U proteklih se pet godina velik broj europskih zemalja sve više počeo oslanjati na obnovljive izvore energije vjetroelektrana ili hidroelektrana jer su fosilna goriva skupa, a Europska unija dodatno oporezuje njihovu pretjeranu uporabu. Samo u Njemačkoj postoji 5000 sustava generiranja energije putem biogoriva, a uglavnom se radi o pojedinačnim poljoprivrednim gospodarstvima. Kristianstad je korištenjem biogoriva promijenio energetsku krvnu sliku regije, prepolovivši korištenje fosilnih goriva i smanjivši ispuštanje ugljičnog dioksida za četvrtinu. "Radi se o znatno sigurnijem izvoru energije više nismo htjeli kupovati naf tu s Bliskog istoka ili iz Norveške", kaže inženjer Lennart Erfors koji rukovodi projektom zamjene izvora energije. "A otvorila su se i nova radna mjesta u energetskom sektoru." Izgaranjem biogoriva također se ispuštaju štetni plinovi, no znatno manje nego prilikom izgaranja ugljena i biogoriva. Osim toga, za razliku od zemnog plina, biogorivo je obnovljivo – stvara se od biološkog otpada koje bi inače trunulo na poljima ili smetlištima, oslobađajući štetni metan, šireći globalno zatopljenje, zagađujući zrak, a možda i zagađujući zalihe vode. Sredstva za pokretanje projekta u Kristianstadu bila su znatna, a pokrili su ih gradska i državna sredstva: središnji sustav izgaranje biomase za grijanje stajao je 144 milijuna dolara, uključujući i spalionicu, uvođenje cjevovoda, zamjenu peći i instaliranje generatora. Međutim, gradske vlasti tvrde da se ulaganje već isplatilo: Kristianstad godišnje troši oko 3,2 milijuna dolara na grijanje gradskih objekata, a za naftu i električnu energiju ranije su morali izdvojiti sedam milijuna dolara. Biogorivo pokreće vozila komunalnih službi, autobuse i kamione. Poslovanje s biogorivo donosi novac jer poljoprivredna gospodarstva i tvornice plaćanju naknadu za odvoz otpada, a postrojenja za preradu biogoriva potom prodaju enegiju za grijanje, električnu energiju i automobilsko gorivo koje proizvedu. Gradske vlasti Kristianstada započele su s postavljanjem podzemne mreže za grijanje još tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Takav sustav okružne mreže grijanja služi se jednom ili većim brojem središnjih peći koje griju vodu koja napaja mrežu. Znatno je učinkovitiji od grijanja pojedinačnih zgrada putem bojlera. Sustav se u početku oslanjao na fosilna goriva. No, nakon što je 1991. godine Švedska postala prva država koja oporezuje ispuštanje plinova koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva, grad je krenuo u potragu za zamjenskim gorivom. Do 1993. već je započelo izgaranje drvnih ostataka, a 1999. godine grad se okrenuo proizvodnji energije u novoj tvornici biogoriva. U udaljenim lokacijama ugrađene su peći koje griju na pelete. Izgaranje drva u tom obliku mnogo je učinkovitije i proizvodi se manje ugljičnog dioksida nego izgaranjem cjepanica, a pojačano korištenje u grijanju dovelo je procvata proizvodnje peleta u sjevernoj Europi. "Vlada potiče kupnju peći na pelete jer su troškovi grijanja dvostruko manji nego grijanje na naftu", kaže inženjer Erfors. Gradski oci Kristianstada nadaju se da će se do 2020. ispuštanje štetnih plinova smanjiti za 40 posto u odnosu na 1990. godinu, te da se grad uopće više neće koristiti fosilnim gorivima niti ispuštati štetne plinove. Trenutno gradski prijevoz čini 60 posto ukupnog korištenja fosilnim gorivom, stoga traže od vozača da se služe vozilima na lokalno biogorivo. No, to zahtijeva pojačanu proizvodnju. Iako je biogorivo 20 posto jeftinije od benzina, vozači izgleda nisu spremni uložiti 32.000 dolara (oko 4000 dolara više nego za standardni automobil) za dvopogonski automobil ili automobil na biogorivo dokle god nisu sigurni da će se mreža širiti i da će više crpki biti raspoloživo. Inženjer Martin Risberg podržava širenje. "Jedan rezervoar dovoljan je da se čitav dan vozite po ovom kraju", govori dok ulijeva biogorivo u Volvo, "no morate planirati unaprijed."
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
HEP se uključio u dobivanje zelene struje projektima vjetroelektrana, novih hidroelektrana, ali i gradnje solarnih elektrana Gotovo sva potražnja za energijom u svijetu do 2050. mogla bi se namirivati iz obnovljivih izvora poput vjetra, solarne i geotermalne energije u svrhu dobivanja struje. Zaključak o dobivanju 95 posto energije iz obnovljivih izvora u budućnosti proizlazi iz studije koju su zajednički izradili američki fond WWF International i nizozemska konzultantska tvrtka Ecofys. Bez obnovljivih izvora se ne mogu smanjiti ni emisije stakleničkih plinova
Veliki planovi HEP-a
Udio nafte, plina i ugljena te nuklearne energije u globalnom energetskom miksu u sljedeća četiri desetljeća bit će svedena na samo 5%. Procjenjuje se da bi mjere uštede energije mogle smanjiti ukupnu potražnju za 15 posto u odnosu na 2005., čak i ako populacija, industrijska proizvodnja, vozarine i putnički promet poraste, navodi se u toj studiji. To bi zahtijevalo 4,8 bilijuna dolara ulaganja do 2035. u modernizaciju zgrada, električne mreže i proširenje vjetroelektrana i kapaciteta za dobivanje solarne energije, a isplativost te inicijative trebala bi biti vidljiva do 2040. godine. "To je osiguranje protiv promjenjivosti cijena nafte i plina i klimatskih promjena", smatra Stephan Singer, urednik studije i direktor energetske politike u WWF-u. "To može biti učinjeno korištenjem dostupnih tehnologija i onih koje će uskoro biti na tržištu", dodaje. Istodobno, Međunarodna energetska agencija (IEA), svjetska krovna energetska organizacija, procjenjuje da je potrebno 33 bilijuna dolara ulaganja u energetsku infrastrukturu do 2035. da bi zemlje mogle zadovoljiti međunarodne obveze smanjenja stakleničkih plinova. Poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisije stakleničkih plinova ciljevi su koje si je postavila i Hrvatska uoči ulaska u Europsku uniju. EU, naime, do 2020. želi smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20 posto u odnosu na 1990. Sukladno tome Hrvatska do 2020. planira ostvariti tri puta 20%, odnosno mjerama energetske učinkovitosti uštedjeti 20% energije iz obnovljivih izvora, proizvesti 20% energije i emisije stakleničkih plinova smanjiti za 20 posto. U sektor obnovljivih izvora energije uključio se i HEP. "HEP – Obnovljivi izvori energije jedna je od tvrtki unutar HEP grupe koja se bavi razvojem projekata obnovljivih izvora energije. Riječ je ponajprije o projektima vjetroelektrana, u kojima je definirano niz potencijalnih projekata. Također se bavi razvojem projekata nekoliko bioelektrana, a jedan od najvažnijih je projekt elektrane na biomasu u Velikoj Gorici kao jedan od 30 Vladinih prioritetnih projekata. Razvijaju se i projekti malih hidroelektrana, kao i nekoliko lokacija sunčanih elektrana", pojašnjava Mirela Klanac, glasnogovornica HEP-a. Dodaje da se često u javnosti spominje da HEP otkupljuje struju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije. "Skrenuli bismo pozornost da je tijelo nadležno za otkup, odnosno isplatu poticajnih cijena, Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) te se upravo s njim i sklapa komercijalni ugovor o otkupu tako proizvedene električne energije. Obveze HEP-a su energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora preuzeti na mrežu čije su mogućnosti i planovi u nadležnosti HEP – Operatora prijenosnog sustava", kaže Klanac. Napominje da je postizanje ciljeva zacrtanih u direktivama EU kao i potrebnih mjera za realizaciju tih ciljeva u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.
Administrativne barijere
"Izvješća Europske komisije ukazuju da je za sve zemlje članice EU nužno ubrzanje i modernizacija električne mreže, odnosno bolja međusobna povezanost elektroenergetskih sustava kao i uvođenje takozvanih pametnih mreža, modernizacija upravljanja, osiguranje sekundarne rezerve elektroenergetskog sustava kao i učinkovitije poticanje obnovljivih izvora energije. Projekte obnovljivih izvora energije preporučuje se razvijati u suradnji s lokalnom zajednicom kako bi i ona imala koristi od projekta. Nužno je osposobiti državne kadrove kako bi se ubrzale, odnosno uklonile administrativne barijere koje se priječe projektima. Navedeni ciljevi, odnosno akcijski planovi općenito se mogu prenijeti i na hrvatsko tržište kako bi se ostvario zadani cilj", navodi Klanac.
www.poslovni.hr
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Dok je zimsko sunce neki dan prelazilo preko obronaka Stjenjaka, u najvećoj uredskoj zgradi koja je osmišljena kao objekt nulte neto energetske potrošnje naporno se radilo. Iz zvučnika na podu širio se zvuk koji oponaša zviždanje standardnih sustava za grijanje i klimatizaciju da se razbije radna tišina i monotonija bez zvuka. Zgrada koja se prostire na 20.439 kvadratnih metara na nadmorskoj visini od 1615 metara nema sustava grijanja, niti joj trebaju. Generički zvuk cjevovoda služi za pozadinsku buku i radi psihologije radnog mjesta jer je Uprava shvatila da ljudima ne koristi potpuna tišina. Fotovoltni krovni kolektori pomjerali su se za niskim suncem čija je svjetlost u sutonu bila sve slabija. Do 13,35 sati taj je sustav proizveo više električne energije nego što je za rad u zgradi bilo potrebno, stvorivši višak energije za trosatni rad, a jedino mu je rad u podne prekinuo oblak koji se prevukao preko horizonta. Zaposlenici zgrade, koja je do najsitnijeg detalja dizajnirana za godišnju potrošnju nulte neto energije, još uvijek se prilagođavaju nakon što se prije šest mjeseci 800 inženjera, menadžera i pomoćnog osoblja Državnog laboratorija za obnovljivu energiju uselilo u zgradu vrijednu 64 milijuna dolara. Zgradu je savezna agencija sagradila kao primjer života u povoljnom i energetski superučinkovitom objektu. "To vam je kao zemlja čudesa", kaže administrativni pomoćnik Jim Duffield. Većina uredskih zgrada potpuno je odvojena od okoliša. Svaki dan proveden u mehaničkim rovovima grijanja, hlađenja i procesiranja podatka jednak je radnome danu na bilo kojem drugom mjestu, no razlika je u utrošenoj energiji.
Odjel za potporu istraživanju u sklopu laboratorija u odnosu prema okolini djeluje poput zrcala ili spužve, s prozorskim rebrima koja lome svjetlost prema uredima i golemim betonskim labirintom u podrumskom prostoru u kojem se skladišti toplina, a ondje je svaki dan drukčiji. To je priča o 28. siječnju 2011. godine, danu koji sam nasumično odabrao kako bih vidio kako se živi u novoj građevini. Bio je to uglavnom sunčan dan, a temperatura od 18 stupnjeva Celzijevih bila je natprosječna za ovo doba godine. Sunce je izašlo u 7,12 sati. Središnje je računalo tad već užurbano radilo, pratilo svaki prikupljeni i potrošeni vat, nastojeći uravnotežiti neto potrošnju u razdoblju od 24 sata. Uprava je najavila da će taj cilj najvjerojatnije moći ostvariti tek početkom sljedeće godine, nakon što se dovrši izgradnja trećeg krila zgrade i parkirališnog kompleksa. Nakon što je sunce svanulo, fotovoltni kolektori počeli su pretvarati energiju već u 7,20 sati. Kad su zaposlenici počeli raditi, potrošnja električne energije, od punjača za mobitele do dizala, počela je rasti. Najveće opterećenje, uključujući i maksimalni pristup od 65 vata za svaku radnu jedinicu za sve uporabe, od osvjetljenja do rada računala, zabilježeno je u 9,40 sati. U to vrijeme, u informativnom centru u podrumu, gdje se procesiraju svi podaci tehnologijskog parka koji se prostire preko 21 hektra, rad je bio u punom zamahu, a vrhunac potrošnje energije zabilježen je u 10,10 sati. Informacijski centar najveći je potrošač energije u kompleksu, ali i jedan od najvećih proizvođača topline koja se preusmjerava radi grijanja drugih dijelova zgrade. "Sve je u ovoj zgradi izgrađeno na potpuno drukčiji način", kaže Jerry Blocher, viši upravitelj projekata u tvrtki Haselden Construction, koja je glavni izvođač radova. Komercijalne zgrade troše godišnje oko 18 posto ukupne energije u Sjedinjenim Američkim Državama, a mnoge od njih sagrađene su bez ikakvog razmišljanja o uštedi.
Pristup ostvaren u laboratoriju za istraživanje energije, koji spada pod savezno Ministarstvo energetike, nije napredna znanost. Nema toga golemog solarnog kompleksa koji bi mogao zamaskirati šarolike grijehe tradicionalnog dizajna, ali trebalo bi nanovo razmisliti o svemu, do najsitnijeg detalja, kako bi se vat po vat usmjerili prema izgradnji objekata budućnosti. Menadžeri se čak ponose činjenicom da u njihovoj zgradi gotovo ništa nije novo. Postojeća tehnologija, koja je učinkovita u potrošnji energije i sredstava, dizajnere je vodila u otkrivanju "tajne točke", nulte energije koja nije složena niti preskupa. Preko 400 različitih skupina, od dužnosnika vladinih agencija do korporacija i arhitekata, pregledalo je zgradu otkako su se ljetos ovamo doselili prvi zaposlenici. "Radi se o izvedivoj tehnologiji", kaže Jeffrey Baker, voditelj terenskog rada laboratorija u Goldenu, koji posluje pod Ministarstvom energetike. "To je živući laboratorij." Neke tehnike i trikovi stari su koliko i najpoznatije europske katedrale, koje unutar masivnih konstrukcija zadržavaju toplinu, što je nadahnulo gradnju podrumskih betonskih labirinata. Kao što graditelji još od vremena piramida znaju, svjetlost se može lomiti prema potrebi, naprimjer putem prozorskih rebara koja svjetlost preusmjeruju prema bijelim pločama koje su postavljene iznad radnih stolova kako bi smanjili potrošnju energije. Ima stvari na koje se zaposlenici još uvijek navikavaju. Kako bi se postigla nulta neto potrošnja energije u 24 sata, glavna je meta bila rasvjeta.
Zgrada saveznog instituta u Koloradu predložak je povoljne, energetski učinkovite gradnje. Dizajneri su pregradne zidove prostora za rad smanjili na 106 do 137 centimetara kako bi povećali kretanje prirodnog svjetla i zraka, a zbog smanjene privatnosti neki su se zaposlenici pobunili. Uredi menadžera nemaju stropova kako bi se omogućio pristup prirodnom svjetlu. "Otvoreni uredski prostor svakako je novost", kaže Andrew Parker, inženjer koji radi ovdje. "Rado biste bili kraj nekoga tko je tih." Kako bi dobila certifikat vrhunske gradnje po principima zelene tehnologije uz razuman trošak, agencija je morala donijeti čitav niz kreativnih odluka. Kružni čelični potporni stupovi sagrađeni su od cjevovoda zemnog plina dugog 914 metara, koji je bio sagrađen po starim energetskim standardima i nikad nije iskorišten. Drveni ukras u predvorju izrađen je od 310 borovih trupaca koje je uništila najezda potkornjaka na zapadu SAD-a. Na kraju su troškovi izgradnje svedeni na tek 2800 dolara po četvornom metru, što je, prema podacima izvođača radova, znatno manje od prosječnog troška izgradnje superučinkovitih komercijalnih uredskih zgrada. Druge su aspekte dizajna temeljili na promatranju ljudske prirode. Naime, ljudi troše znatno manje papira kad dijele jedan printer do kojeg moraju hodati jer se nalazi u prostoriji za kopiranje. Također troše manje energije, kako tvrdi Uprava, kad znaju koliko troše. Monitor u predvorju prati stvarnu trenutnu potrošnju osam različitih veličina, a na zaslonu računala pokaže se mala ikona kad središnje računalo zabilježi optimalne uvjete za otvaranje onih prozora koji se otvaraju ručno. Drugi su prozori, pak, teže dostupni pa se otvaraju putem računala. Važan je element i nova raspodjela smjenskog rada.
Zaštitari dolaze na posao u 17 sati, nekoliko sati ranije nego u standardnim uredskim zgradama, kako bi se uštedjelo na korištenju rasvjete. Baš kao tehnologija, i upravljanje energetskim ponašanjem eksperiment je koji traje. "Zasad se ljudi uzorno ponašaju", kaže Ron Judkoff, voditelj programa laboratorija. "Vrijeme će pokazati možemo li ljude educirati ili će se s vremenom početi pojavljivati uređaji kao što su aparati za kavu i slično." Ako je suditi po Anthonyju Castellanu, program obuke itekako daje rezultate. Castellano se u istraživačkom laboratoriju zaposlio lani nakon što je nekoliko godina radio u privatnom sektoru. Kaže da je toliko posvećen energetskoj učinkovitosti da ga to i noću prati. "Djeca na mene viču jer stalno gasim sva svjetla", kaže Castellano. U 17,05 sati solarne ćelije prestaju proizvoditi električnu energiju. U sumrak, oko 17,55 sati, potrošnja rasvjete nakratko naglo poraste. Pet minuta kasnije sustav za upravljanje zgradom započinje dvosatni ciklus gašenja svjetala. Zaposlenicima koji ostanu kasno raditi na računalu nekoliko puta zasvijetli upozorenje o gašenju. Stol Jima Duffielda okružen je amarilisom, afričkim ljubičicama i ružičastim tekomama i redovita je točka u obilasku zgrade. Ako je zgrada živući eksperiment, kaže, onda je njegov stol eksperiment unutar eksperimenta. Kolege se zaustave da se našale o njegovim biljkama, ali smatraju i da poboljšavaju zdravlje. "Moje cvijeće smatraju sustavom za reapsorpciju ugljičnog dioksida", kaže. "Tropske tekome u mojoj kući tijekom zime ne rastu", kaže. "A ovdje rastu cijele godine."
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Iako je vozila na elektropogon u Hrvatskoj sve više, barem u ponudi prodavača, infrastruktura ne prati taj trend - punionica nema. Prve punionice električnom energijom za automobile već su odavno postavljene u gradovima diljem svijeta pa je potrebno urediti model punjenja električnih vozila. Pariz će, primjerice, do kraja ove godine imati tisuću parkirališnih mjesta s punjačima za automobile na struju koliko ih trenutno ima u cijeloj Njemačkoj gdje bi se njihov broj u godinu dana trebao udvostručiti; Nizozemska broji petstotinjak, Engleska oko stotinu. Broj punionica koje se planiraju dovršiti u iduće dvije godine višestruko premašuje te brojke. To je i razumljivo s obzirom na to da su već serijski proizvodi električni automobili pa će i potreba za punionicama rapidno rasti jer su se u utrku proizvodnje automobila na struju uključili gotovo svi proizvođači automobila. Oni konzervativniji ne proriču im baš brz i blistav uspjeh jer smatraju da tradicionalni pogon nije još potpuno kapitulirao. Iako moderni motori troše svega pet ili šest litara goriva, istodobno pružajući respektabilne performanse, jasno je kao dan da smo s obje noge zakoračili u eru električnih automobila. Hrvatska, međutim, zasad zaostaje za europskim i svjetskim trendovima iako u HEP-u tvrde da im je cilj izgraditi mrežu stanica za punjenje električnih automobila. Trenutno postoji tek jedna punionica i to u Labinu. "Prije nego se definira program gradnje infrastrukture za komercijalno korištenje električnih automobila, ove godine obavit će se pripremne radnje koje uz testiranje same tehnologije uključuju i propitivanje interesa proizvođača, odnosno distributera automobila za prisutnost na hrvatskom tržištu. Kako u Europi ne postoji standardizirana oprema za punjenje niti odgovarajući zakonski okvir u Hrvatskoj koji uređuje to područje, HEP je pokrenuo razvojni pilot-projekt testiranja infrastrukture za punjenje električnih vozila kao i navika vozača te autonomije vozila. Namjera nam je u razvojnom projektu ugraditi desetak stanica za punjenje te razmatramo mogućnost da u suradnji s domaćim tvrtkama osposobimo nekoliko službenih automobila HEP-a za rad na električni pogon", kaže Mirela Klanac, glasnogovornica Hrvatske elektroprivrede.
Brzo punjenje
Stoga će se ove i iduće godine testirati različiti načini punjenja, od stanica za sporo punjenje koje baterije automobila u potpunosti pune šest sati do stanica za brzo punjenje uz koje je 80 posto kapaciteta baterija moguće napuniti za 15 do 20 minuta, a u potpunosti za dva sata. Stanice za brzo punjenje u Njemačkoj su smještene uz prometnice, a HEP razmatra i mogućnost njihova postavljanja na parkirališta trgovačkih centara i poslovnih zgrada. Drugim riječima, električni automobil koji ćete vjerojatno voziti za koju godinu punit će se dok kupujete u trgovačkom centru ili pak dok ste na poslu. No da biste mogli koristiti takve stanice za punjenje, morat ćete biti registrirani u sustavu. "To znači da bi, nakon što bi krenulo komercijalno korištenje sustava, svaki automobil imao svoj identifikacijski broj koji bi bio pohranjen u bazu podataka HEP-a kao pružatelja usluge, a koji bi se automatski očitavao prilikom njegova spajanja na stanicu. Kada bi se utvrdilo je li riječ o korisniku koji ima ugovor s HEP-om, počeo bi proces punjenja", kaže Klanac.Posljednjih se mjeseci često spominje model brze zamjene baterija, a to je svojedobno zagovarao i Vjekoslav Majetić, vlasnik tvrtke Dok-ing koja razvija automobil nazvan XD. Takav model podrazumijeva da vozač električnog automobila može doći na punionicu gdje će mu za nekoliko minuta izvaditi praznu bateriju i staviti punu. On bi platio samo razliku energije, a put bi mogao nastaviti možda i brže nego da toči pun rezervoar benzina. No da bi takav model postao stvarnost, moraju se složiti svi proizvođači automobila, što je, kako sad stvari stoje, teško očekivati. "Još je rano reći hoće li taj model postati standard ili ćete ipak morati pojesti ručak na putu do mora, dok se vaš automobil puni. Nema ni tu ništa loše, morat ćete samo malo više i ozbiljnije planirati putovanje", kaže Majetić, koji će svoj finalni XD predstaviti ove jeseni na frankfurtskom sajmu automobila.
Solarne punionice
Solarne punionice
"Bit će to konačna verzija našeg automobila i nakon Frankfurta ćemo krenuti sa serijskom proizvodnjom sukladno narudžbama", kaže Majetić, za čiji se električni automobil već predbilježio Agrokor, ali i časopis Vidi i navodno još neki drugi kupci. XD će se moći priključiti na gotovo sve izvore energije, od klasične kućne utičnice do one industrijske. U planu su i samostalne solarne punionice koje bi istodobno činile i zaštitu, odnosno svojevrsnu garažu ovom automobilčiću, a istodobno bi ga noću punile energijom prikupljenom tijekom dana. U Dok-ingu ističu da je ovakvo rješenje posebno praktično za stanovnike otoka koji bi tako riješili problem nedostatka punionice. Iako takva rješenja neće biti jeftina zbog visokih cijena solarnih panela, štednja započinje već nakon kupnje. Iako su pregovarali i s Gradom Zagrebom i s HEP-om, ništa još nije potpisano. Čak ni Zagreb, od kojeg bi se očekivalo da predvodi u poticanju korištenja "zelene" energije, dosad nije pokazivao nimalo sluha. Dok se u europskim metropolama za vozače električnih, pa čak i hibridnih vozila, nudi besplatno parkiranje, dopušta im se ulazak u zone u koje ostali automobili ne smiju i smišljaju se razne druge pogodnosti, Zagreb ih tretira kao i sve druge automobile. Predviđanja Energetskog instituta "Hrvoje Požar" kažu da će barem pet tisuća električnih automobila prometovati hrvatskim ulicama do 2015. godine, a njihov bi se broj trebao udvostručiti do 2020. godine. No da bi se to ostvarilo, potrebna je upravo izgradnja infrastrukture, pri čemu bi vodeću ulogu u početnoj fazi trebala imati država i lokalna uprava. "Gradovi bi morali preuzeti lidersku poziciju. Imamo primjer Londona gdje je samo jedna odluka gradonačelnika pokrenula čitavu stvar. Osim gradova važna je uloga i proizvođača automobila, energetskih tvrtki te politike", rekao je Dino Novosel iz Instituta "Hrvoje Požar" prilikom nedavnog promoviranja njihova projekta e-mobilnost.hr. Iako su u Institutu optimistični te očekuju prvu zagrebačku punionicu već do kraja godine, Velimir Hlevnjak iz Ureda za energetiku grada Zagreba ne dijeli taj entuzijazam. "U vrijeme velike krize teško je pronaći novce. Ne želim govoriti o datumima, ali više se stvari mora poklopiti. Teško da će to biti do kraja godine", kaže Hlevnjak.
Ponuda u Hrvatskoj
Do kraja ove godine moći će se kupiti dvadesetak serijski proizvedenih električnih automobila, a upravo se u ovoj godini očekuju zanimljiviji i nešto veći modeli. Osim vrlo hvaljenoga Nissanova modela Leaf na tržište stiže Renaultov Fluence, prostrana limuzina koju će pogoniti električni motor. Grupacija je ponudu zaokružila i električnim modelom Kangoo, a u utrku je ušao i Opel s Amperom (europska inačica Chevrolet Volta), Ford s električnim Focusom, ali i Mercedes s B-klasom na struju.
Sve više automobila na struju zahtijeva i drugačiju mrežu
Do kraja ove godine moći će se kupiti dvadesetak serijski proizvedenih električnih automobila, a upravo se u ovoj godini očekuju zanimljiviji i nešto veći modeli. Osim vrlo hvaljenoga Nissanova modela Leaf na tržište stiže Renaultov Fluence, prostrana limuzina koju će pogoniti električni motor. Grupacija je ponudu zaokružila i električnim modelom Kangoo, a u utrku je ušao i Opel s Amperom (europska inačica Chevrolet Volta), Ford s električnim Focusom, ali i Mercedes s B-klasom na struju.
Sve više automobila na struju zahtijeva i drugačiju mrežu
Dok se za Hrvatsku predviđa da će do 2015. godine njenim cestama prometovati pet tisuća električnih automobila, procjene konzultantske kuće Frost&Sullivan kažu da bi iste godine na europskim cestama moglo biti najmanje 250.000 automobila na struju. Njemačko ministarstvo za zaštitu okoliša, pak, vjeruje da će do 2020. godine samo u toj zemlji biti milijun električnih automobila, od kojih se očekuje i da se koriste kao skladišta obnovljive energije i stabilizatori mreža. Zbog toga Siemens razvija sustav kojeg naziva "pametna mreža" koji će omogućiti integraciju velikih količina obnovljive energije i brojnih decentraliziranih električnih generatora u mrežu. Prema istraživanjima, pametne bi mreže mogle spriječiti emisiju više od milijarde tona ugljičnog dioksida do 2020 godine. Prema njihovim zamislima električna vozila budućnosti će razmjenjivati podatke između sustava napajanja u samom automobilu, upravljačkog sustava elektroenergetske mreže, sustava upravljanja obračunskim podacima i sustava prometnih informacija. Kombiniranjem ovih informacija omogućit će se čitav niz novih područja primjene poput uspostavljanja ravnoteže između potreba za energijom i dostupnosti energije. Pametna mreža "zna" iz kojih izvora i koliko će se struje proizvesti u nekoliko sljedećih sati. Primjerice, električna vozila mogu iskoristiti višak struje dobivene iz energije vjetra koju nema tko potrošiti negdje drugdje umjesto da ju crpe iz drugih izvora. Na taj način elektromobilnost zaista postaje "zelena", a u isto vrijeme doprinosi stabilizaciji elektroenergetske mreže. Rješenja pametnih mreža u kombinaciji s inteligentnom regulacijom prometa pripremaju elektroenergetske mreže na zahtjeve elektromobilnosti. Električni automobili mogu se optimalno integrirati u pametne mreže, pa se tako automobil može izravno uputiti na slobodne stanice za punjenje vozila električnom energijom. Automobile se obično u prosjeku vozi jedan ili dva sata na dan, dok ostatak vremena stoje na parkiralištima. Električni automobili bi, nakon spajanja na izvor napajanja, mogli preko noći uskladištiti višak struje dobiven iz vjetroelektrana, a danju bi ih mogli vratiti u mređu po, naravno, višim cijenama. Na taj način električna vozila mogu pomoći stabilizaciji sustava napajanja i povećati udio obnovljive energije u "miksu energija". U isto se vrijeme tako pridonosi refinanciranju visokih troškova akumulatora, a to je dobitnička formula za sve: vlasnike automobila, elektroprivredna poduzeća i okoliš, vjeruju u Siemensu.
www.poslovni.hrNissan Motor Co i 4R Energy Corporation danas su objavili kako su razvili novi sustav punjenja električnih automobila koji kombinira solarne sustave za proizvodnju električne energije sa litij-ionskim baterijama visokog kapaciteta.Testiranje novog sustava započelo je u Nissanovom globalnom sjedištu u Yokohami. Novim sustavom punjenja električna energija se proizvodi putem solarnih panela koji su instalirani u Nissanovom globalnom sjedištu te se pohranjuje u litij-ionske baterije koje mogu zadovoljiti potrebe četiri Nissan LEAF-a. Uz sedam stanica za punjenje (tri za brzinsko i četiri za standardno punjenje), ukupna količina električne energije koja može biti proizvedena i pohranjena jednaka je godišnjem punjenju 1800 Nissan LEAF-ova. Novim sustavom omogućiti će se električnim vozilima, koja ne proizvode emisije CO2 za vrijeme vožnje, punjenje na potpuno obnovljiv izvor energije. Radi se o jednom od rješenja kojim se stvara ciklus u kojemu se emisije CO2 koje proizlaze iz upotrebe automobila doista spuštaju na nulu. Korištenjem iste litij-ionske baterije u električnim vozilima kao stacionarne skladišne energije, vozila mogu dobivati električnu energiju neovisno o vremenskim uvjetima ili dobu dana uz istovremeno učinkovito korištenje obnovljivih izvora energije. 4R Energy Corporation je joint venture koju su zajedno osnovali Nissan i Sumitomo Corporation u rujnu 2010., nedavno je započela i sa testiranjem kompaktnih sustava za pohranu električne energije. Ovisno o rezultatima testiranja, 4R Energy planira ulazak na tržište srednje velikih sustava za pohranu energije u javnom i komercijalnom sektoru.Nissan i 4R Energy Corporation nastaviti će sa nastojanjima ka održivom društvu bez emisija štetnih plinova.
www.croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Dok svijet traga za novim načinima za proizvodnju energije bez korištenja fosilnih goriva, raste zanimanje za solarnu energiju. Jedna od institucija koje se intenzivno bave eksperimentima radi efikasnijeg korištenja solarne energije je i američki laboratorij Sandia iz New Mexica koji razvija solarne elektrane. Mnogi povezuju solarnu energiju za jednostavne solarne panele koji služe za grijanje vode ili za korištenje takozvanih fotoćelija za proizvodnju malih količina električne energije za potrebe domaćinstava. Međutim, u laboratoriju Sandia istraživači se bave velikim projektima koji bi mogli zamijeniti elektrane na ugljen i prirodni plin. Jedna od tehnologija koje najviše obećavaju je takozvani parabolični solarni kolektor, koji usmjerava solarnu energiju kako bi zagrijavao plin. To je zapravo jednostavan uređaj koji je prije gotovo dvjesto godina izumio Škot Robert Stirling. Kompanija pod nazivom Stirling Energy Systems sada razvija parabolični kolektor zajedno s istraživačima laboratorija Sandia. Njezin predsjednik Bruce Osborne objašnjava kako taj uređaj radi. "Kada zagrijete plin, on pokreće zamašnjak koji zatim pokreće generator za proizvodnju električne energije. Prema tome Stirlingov je uređaj vrlo jednostavna i efikasna naprava koja pretvara toplinsku u električnu energiju", kaže Osborne. Toplina koja pokreće uređaj potječe od ogledala koja usmjeravaju Sunčeve zrake na jednu točku. Sustav ogledala kontroliraju računala koja prate kretanje sunca tijekom dana. Osborne se nada da će ova tehnologija jednog dana smanjiti korištenje fosilnih goriva poput ugljena, od kojeg se danas dobiva oko polovica električne energije u SAD-u. "Mislim da će se kako budu rasle potrebe za energijom, povećavati i udio solarne energije kao energetskog izvora." Osborneova kompanija ima već dvije elektrane na solarnu energiju na jugozapadu SAD-a. "To su veliki objekti koji proizvode oko četiri milijarde kilovatsati što smanjuje emisije stakleničkih plinova za oko četiri milijuna tona", kaže Osborne. Drugi uređaj na kojem rade istraživači tvrtke Sandia specijalno je zakrivljeno ogledalo putem kojeg se solarna energija koristi za zagrijavanje ulja. Menadžer ovog projekta Tim Moes objašnjava da se ulje zagrijava do maksimalne temperature od oko 400 stupnjeva Celzijusevih. "Ono se zatim koristi da putem mreže cijevi zagrijava vodu koja se pretvara u paru i zatim koristi za pokretanje klasičnih parnih turbina za proizvodnju električne energije", kaže Moes. "Budući da koristimo tekućinu, možemo sačuvati toplinu tekućine preko noći tako da i onda možemo proizvoditi struju.
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Studija PwC-a pokazala je da kompanije ulaze u akvizicije zbog potrebe za novim tehnologijama. OIE istisnuli su sigurnost opskrbe s čelne pozicije pitanja koja zaokupljaju menadžere energetskih kompanija širom svijeta, pokazala je studija konzultantske kuće Pricewaterhouse Coopers. Načelo održivosti i obnovljivi izvori energije prvi su se put našli u fokusu studije PwC-a "Utilities Global Survey 2007" u kojoj je sudjelovalo 119 menadžera iz 114 energetskih kompanija iz 44 zemlje. Od ispitanika se tražilo da procijene buduće trendove u tom sektoru, pri čemu se pokazalo da je promjena klime utjecala i na način razmišljanja menadžera u energetskim kompanijama, tradicionalno zaokupljenih problemima poput višeg stupnja energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe. Pojavio se i novi problem, nedostatak stručne radne snage, koji menadžeri nastoje riješiti akvizicijom kompanija. Nestašica stručnjaka nadišla je u međuvremenu okvire pojedinih regija i osjeća se u gotovo svim zemljama, tvrde ispitanici PwC-ove studije. "Programi ranog umirovljenja počeli su se osvećivati nekoliko godina nakon realizacije", zaključuje Erwin Smole iz austrijskog ogranka PwC-a. Tako kompanije više nemaju stožere za planiranje gradnje elektrana, a prodale su i savjetodavne tvrtke koje su u međuvremenu počele ponovno kupovati. Nadalje, ukazala se i potreba za zapošljavanjem i obrazovanjem mladih zaposlenika nakon raširene prakse ukidanja radnih mjesta. Stoga je uz rast broja klijenata jedan od glavnih razloga spajanja i akvizicija u novije vrijeme upravo kupnja nositelja tehnologija koju je čak 50 posto ispitanika navelo kao glavni razlog akvizicija u 2007. u odnosu na samo oko jedne trećine ispitanika u 2006. U PwC-u procjenjuju da je ukupna vrijednost aktivnosti spajanja i akvizicija u energetskom sektoru u 2006. iznosila 300 milijardi dolara, što je 52 posto više u odnosu na 2005. godinu.
Na ljestvici izvora koji će igrati istaknutu ulogu u proizvodnji i razvoju tehnologije u sljedećih pet godina prvo i treće mjesto pripalo je energiji vjetra te atomskoj energiji. Za njih se izjasnilo 48, odnosno 47 posto ispitanika naspram 17, odnosno 19 posto u 2006. Drugo mjesto ponovno je pripalo tradicionalnom energentu ugljenu. Znatan pomak na ljestvici zabilježio je ukapljeni prirodni plin, koji se nakon osmog mjesta u 2006. našao na šestom mjestu sa 32 posto glasova ispitanika naspram 13 posto u 2006., navode u PwC-u. Istovremeno je napravljena i zanimljiva studija američke investicijske banke Goldman Sahs koja je pokazala da su Brazil, Rusija, Indija i Kina nadmašile dominaciju SAD-a u globalnoj energetskoj industriji. Jačanje gospodarske moći tih četiriju zemalja, novih gospodarskih divova, objedinjenih pod zajedničkim nazivnikom BRIK, već je očigledno u metalurškom i rudarskom sektoru, a polako se počinje osjećati i u osiguravateljskoj te potrošačkim industrijama, kazao je Anthony Ling, upravni direktor Goldman Sahsa. "Za sve kompanije koje djeluju globalno, svijet se mijenja sve brže donoseći veće izazove nego ikada prije - to je istinska globalizacija", kazao je on. Jedna od većwih promjena je rast gospodarstava BRIK-a, dodao je. Prema studiji Goldman Sachsa, krajem prvog Zaljevskog rata 1991. od 20 najvećih kompanija u sektoru energetike, gledanom prema tržišnoj kapitalizaciji, njih je 55 posto bilo američko, a 45 posto europsko. No prošle godine je 35 posto od 20 najvećih energetskih tvrtki sa sjedištem u zemaljama BRIK-a, dok je njih oko 35 posto europsko, a oko 30 posto američko, ističe se nadalje u toj studiji. "SAD sada zaostaje, s najmanjim postotkom energetskih tvrtki u svijetu", ističe Ling. "Uzmemo li da je globalna industrija resursa tradicionalan predvodnik što se tiče globalnih trendova, počet ćemo isti trend zamjećivati i u rudarskoj industriji, gdje je 20 posto od vodećih 20 kompanija sada iz zemalja BRIK-a", kazao je on. "Uvjereni smo da će se isti obrazac ponavljati u svim drugim industrijama." Taj je obrazac već prisutan u osiguravateljskom sektoru, u kojemu su zemlje BRIK-a zaslužne za oko 10 posto vodećih 20 kompanija, te u svjetskoj industriji osvježavajućih pića, u kojoj se nove gospodarske sile već počinju profilirati sa otprilike petpostotnim udjelom. Ling predviđa da će BRIK uskoro započeti s prodorom u prehrambenom i farmaceutskom sektoru. Ne uzmu li ulagači i korporacije u obzir rastuću snagu BRIK-a u globalnom gospodarstvu, počet će zaostajati u rastu ulaganja i gubiti konkurentsku prednost svojih kompanija, zaključuje Ling.
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Energetske bilance pokazuju da zemlje na Balkanu uvoze električnu energiju jer proizvode manje nego što im treba. Stoga spas nalaze u izgradnji malih hidroelektrana, a mini hidroelektrane mogle bi smanjiti potražnju za strujom. Njihovom izgradnjom moglao bi se nadomjestiti nedostatak energije. Do 2008. HEP planira izgraditi nove elektrane snage 1142 megavata, a od toga se 42 megavata odnosi na hidroelektranu Lešće, prvu koja se gradi nakon 17 godina, što će stajati 67 milijuna eura, rekao je Ante Despot, član Uprave HEP-a, na međunarodnom simpoziju HRO HYDRO 2007 održanom u Šibeniku. Despot je najavio i revitalizaciju najvećeg elektroenergetskog objekta u Hrvatskoj - hidroelektrane Zakučac snage 480 megavata. Time će HEP dobiti novih 52 megavata, odnosno jednu novu elektranu. Revitalizacija te elektrane stajat će 690 milijuna kuna, a ugradit će se po četiri nova agregata i turbine Končarove i Siemensove proizvodnje. No iako se domaći hidrokapaciteti bliže svome vrhuncu, Despot je kazao kako se izrađuju i planovi za izgradnju malih hidroelektrana, a u Šibensko-kninskoj županiji predviđena je gradnja HE Krčić na rijeci Krki što je obuhvaćeno i prostornim planom županije. Pitanje izgradnje tzv. vodne stepenice na Dravi kod Osijeka pokrenuto je još 1965. godine, ali se do danas ništa nije napravilo. Tek je prošloga srpnja potpisan ugovor s najpovoljnijim ponuđačem izrade studije opravdanosti i izvodivosti te investicije sa zagrebačkom tvrtkom Elektroprojekt d.d. "Izrada je podijeljena u četiri faze, a u okviru prve razrađeno je osnovno rješenje. U drugoj, koja je već u tijeku, dat ćemo optimalno tehničko rješenje samoga zahvata, a ona bi se trebala prezentirati u travnju. Pretposljednja, odnosno treća faza studije koja će biti gotova u lipnju, donijet će prikaz višenamjenskih koristi i svih mogućih utjecaja, povoljnih i nepovoljnih, a u posljednjoj, odnosno četvrtoj, dat ćemo prijedlog načina pokretanja cijeloga zahvata. To će biti prezentirano u srpnju", najavio je Zlatko Pletikapić, voditelj zaštite okoliša u Elektroprojektu d.d. Po svojim karakteristikama VHS Osijek bio bi prva višenamjenska hidroelektrana u Hrvatskoj. Na rijeci Dravi postoje već 23 hidroelektrane od kojih je dvanaest u Austriji, osam u Sloveniji i tri u Hrvatskoj. Njezinom izgradnjom ostvarilo bi se, kako kažu, niz dugoročnih koristi za stanovništvo šire regije jer bi se s time trebala trajno riješiti regulacija vodotoka i obrana zaobalja od poplava rijeke Drave, povećala bi se sigurnost vodoopskrbe, poboljšali uvjeti za ribničarstvo, kao i sama plovidba. Istovremeno bi se izgradnjom takvoga objekta dobio novi cestovni prijelaz preko Drave, ali bi se njime mogla ostvariti i prosječna godišnja proizvodnja od 292 GWh "zelene" električne energije. Pored toga stekli bi se uvjeti za interventno prihranjivanje Kopačkoga rita u sušnim razdobljima preko kanala Barbare i Stare Drave. Upravo male, takozvane mini hidroelektrane, poprimile su pravi zamah na prostoru cijele bivše države. Tako je primjerice i makedonska vlada nedavno donijela odluku o raspisivanju natječaja za lokacije za gradnju mini hidroelektrana. Riječ je o 406 lokacija, razmještenih na cijelom području Makedonije, koje su u studiji ministarstva za ekonomiju evidentirane kao potencijalna mjesta za gradnju malih hidrocentrala. Zainteresirane kompanije koje se žele uključiti u taj biznis trebale bi platiti zemljišta, ali i koncesije za korištenje vode. Prognoze govore da će se ovaj trend nastaviti. Sve zemlje jugoistočne Europe imaju privrede koje su u razvoju što znači da će kod njih potreba za energijom stalno rasti. Za investitore u elektroenergetski sektor to znači dugoročno sigurno tržište za plasman električne energije. Prilikom dodjele lokacija očekuje se pravi rat jer je vrlo čest slučaj da je za isto mjesto zainteresirano nekoliko kompanija. Stručnjaci, međutim, odgovaraju da se sljevovi rijeka za ove namjene nigdje u svijetu ne mjere unaprijed, već po potrebi i na osnovi statističkih hidroloških metoda. Mini hidrocentrale su jedini proizvodni objekti iz sastava Makedonske elektroprivrede koji će biti prodani zajedno s distributivnom mrežom. Od početka ove godine u Makedoniji veliki potrošači koji godišnje troše više od 20 gigavata mogu slobodno birati od koga i po kojoj cijeni će kupovati električnu energiju. Do 2007. svi komercijalni potrošači, bez obzira na godišnju potrošnju, također postaju kvalificirani potrošači koji se mogu direktno na tržištu opskrbljivati električnom energijom. Do 2015. godine ovu privilegiju imat će i kućanstva. Makedonija će ove godine na uvoz električne energije potrošiti oko 100 milijuna eura. U susjednoj BiH najdalje je u izgradnji malih hidroelektrana otišla Hercegovina koja će uskoro imati 39 mini hidroelektrana. Općina Konjic odobrila je čak 39 koncesija. Ukupna cijena njihove gradnje procijenjena je na oko 76 milijuna eura. Općina Konjic najviše je koncesija za male hidroelektrane dodijelila Elektroprivredi BiH, a jednu i slovenskoj tvrtki. Ukupna snaga malih hidroelektrana bit će od 0,5 do 3 MW. Srbija i Republika Srpska gradit će hidroelektrane na Drini. Republika Srpska i Republika Srbija razmatraju mogućnost gradnje hidroenergetskog sustava Buk Bijela, a razmatraju druge lokacije za veće objekte na granici.
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
U geopolitičkim prosudbama razvoja do 2030. i 2050. računa se kako će prirodni plin, njegove zalihe, proizvodnja i međunarodni transportni putevi postati glavni čimbenik energetske geopolitike. Obzirom da je prirodni plin dostupan energent koji je trenutačno najniži po cijeni rasti će i potražnja za istim. Borba za političku dominaciju uključuje sredstva za njezino postizanje, a među gospodarskim sredstvima glavne su poluge kapital i energija. Raščlanjivanje brojnih kriza pokazuje kako u njihovoj pozadini stoji veza energije, globalizacije i političke moći. Energija je postala krvotok suvremene civilizacije. Nakon što je nafta dobila strateško značenje, njezine su zalihe postale najvažniji čimbenik u energetskoj geopolitici. Danas se geopolitičkoj ulozi nafte posve približio prirodni plin. Štoviše, u geopolitičkim prosudbama razvoja do 2030. i 2050. računa se kako će prirodni plin, njegove zalihe, proizvodnja i međunarodni transportni putovi postati glavni čimbenik energetske geopolitike.
Izvoznici nafte i plina
Na početku drugog desetljeća 21. stoljeća, a osobito nakon gospodarske krize postaje sve jasnije kako nas očekuju velike gospodarske promjene koje će slijediti političke promjene. Svijet ponovno postaje politički multipolaran, pri čemu energija i raspolaganje njezinim resursima postaju sve važnije sredstvo za stjecanje političke moći. Energetske velesile, Sjedinjene Američke Države, Ruska Federacija i Kina, postaju i gospodarske velesile. SAD to nesumnjivo jest već više od pola stoljeća, Rusija je to postala upravo na valu novog poskupljenja energije i prednosti svojih golemih energetskih resursa, dok Kina kombinacijom vlastitog ugljena i uvoza nafte to sve više postaje. Na Srednjem istoku Saudijska Arabija jest i ostaje presudan izvoznik nafte, a to bi sve više mogao biti i Iran, osobito kao izvoznik plina. Energija je svakako globalni razvojni čimbenik, a energetska geopolitika jedan od presudnih čimbenika za političku moć. Dostignuta razina industrijskog razvoja i globalizacija omogućuju vrlo udoban život onima kojima su dostupni izvori energije, tehnologije i civilizacijske tekovine. Produljenje intenzivnoga gospodarskog razvoja na sadašnjim energetskim i tehnološkim temeljima otvara mnoga pitanja njegova održavanja, pa čak i samu mogućnost za reproduciranje sličnog razvoja budućih naraštaja. Hoće li svijet rješenja za svoje probleme potražiti u krajnjem iskorištenju postojećih ili u traženju novih razvojnih resursa, u stvaralačkoj primjeni znanja ili njegovu korištenju za nove podjele u budućim lokalnim i globalnim sukobima, ili će razumni kompromis riješiti energetske, razvojne i političke probleme, pokazat će budućnost. Glavni problem opskrbe energijom ogleda se u tome što je gospodarski model zasnovan na postojećem sustavu opskrbe energijom iz fosilnih izvora, koji omogućuje relativno jeftinu energiju, ali nije održiv na dugi rok. S obzirom na utjecaj energetskih izvora i postrojenja na okoliš, trebalo bi radikalno promijeniti energetsku strategiju, a s obzirom na troškove alternativnih izvora energije, to zasad nije isplativo.
Alternative
Daljnji materijalni razvoj nije moguć bez aktiviranja novih izvora energije, a daljnje radikalno povećanje korištenja fosilnih energetskih izvora nije moguće zbog dva razloga. Prvo, najdostupniji, najpogodniji i najjeftiniji dio fosilnih izvora, korištenje konvencionalne nafte, bliži se svojim granicama i po ukupnim količinama raspoložive pogodne energije i u geopolitičkom smislu. Drugo, moguća alternativa u intenzivnijem prelasku na prirodni plin zapravo samo odgađa problem za dvadesetak godina. Sve što je na stranicama nove knjige rečeno za konvencionalne zalihe nafte odnosi se i na konvencionalne zalihe prirodnog plina, od raspoloživih rezervi u ležištu do geopolitičkih pretpostavki za opskrbu i porast potrošnje. Obnovljivi izvori energije čine se dugoročnim izlazom, ali zasad cijena takve energije ne može konkurirati cijeni energije iz fluidnih ugljikovodika. Čovječanstvo nema riješenu dugoročno stalnu, sigurnu i relativno jeftinu opskrbu energijom. Energije za sadašnji način korištenja nestat će u roku od pola stoljeća. Moguće alternative još nisu tehnološki, a kamoli komercijalno pogodne za sigurno korištenje. U takvim će okolnostima, kako će se klasični fosilni izvori iscrpljivati, sve više dobivati na značenju njihov geopolitički raspored i potencijalno će sve više dolaziti do sukoba oko preostalih najprofitabilnijih rezervi i proizvodnje fluidnih ugljikovodika.
Energetski paradoks
Ljudsko je društvo čudesna mješavina dvojbi koje pred njim stoje u doglednoj budućnosti i bezbrižnosti svakodnevnog života, a takav je spoj uz ostalo omogućilo i obilje energije. Dokad će to obilje trajati ne zabrinjava milijune ljudi dok svakodnevno rade i putuju koristeći sve prednosti obilja zasnovanog na masovnom korištenju jeftine energije iz nafte i plina. Svakodnevni život ide dalje i globalni prosperitet, omogućen dostupnom i jeftinom energijom, traje i dalje. To je također jedno od obilježja energetskog paradoksa - čini se kao da on zapravo i ne postoji. U kojem smjeru ide razvoj energetskog sektora u regiji doznajte na 3. energetskoj areni 2011.
www.poslovni.hr
Alternative
Daljnji materijalni razvoj nije moguć bez aktiviranja novih izvora energije, a daljnje radikalno povećanje korištenja fosilnih energetskih izvora nije moguće zbog dva razloga. Prvo, najdostupniji, najpogodniji i najjeftiniji dio fosilnih izvora, korištenje konvencionalne nafte, bliži se svojim granicama i po ukupnim količinama raspoložive pogodne energije i u geopolitičkom smislu. Drugo, moguća alternativa u intenzivnijem prelasku na prirodni plin zapravo samo odgađa problem za dvadesetak godina. Sve što je na stranicama nove knjige rečeno za konvencionalne zalihe nafte odnosi se i na konvencionalne zalihe prirodnog plina, od raspoloživih rezervi u ležištu do geopolitičkih pretpostavki za opskrbu i porast potrošnje. Obnovljivi izvori energije čine se dugoročnim izlazom, ali zasad cijena takve energije ne može konkurirati cijeni energije iz fluidnih ugljikovodika. Čovječanstvo nema riješenu dugoročno stalnu, sigurnu i relativno jeftinu opskrbu energijom. Energije za sadašnji način korištenja nestat će u roku od pola stoljeća. Moguće alternative još nisu tehnološki, a kamoli komercijalno pogodne za sigurno korištenje. U takvim će okolnostima, kako će se klasični fosilni izvori iscrpljivati, sve više dobivati na značenju njihov geopolitički raspored i potencijalno će sve više dolaziti do sukoba oko preostalih najprofitabilnijih rezervi i proizvodnje fluidnih ugljikovodika.
Energetski paradoks
Ljudsko je društvo čudesna mješavina dvojbi koje pred njim stoje u doglednoj budućnosti i bezbrižnosti svakodnevnog života, a takav je spoj uz ostalo omogućilo i obilje energije. Dokad će to obilje trajati ne zabrinjava milijune ljudi dok svakodnevno rade i putuju koristeći sve prednosti obilja zasnovanog na masovnom korištenju jeftine energije iz nafte i plina. Svakodnevni život ide dalje i globalni prosperitet, omogućen dostupnom i jeftinom energijom, traje i dalje. To je također jedno od obilježja energetskog paradoksa - čini se kao da on zapravo i ne postoji. U kojem smjeru ide razvoj energetskog sektora u regiji doznajte na 3. energetskoj areni 2011.
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Segment obnovljivih izvora energije jedna je od rijetkih industrijskih grana u kojoj, pogotovo u vrijeme recesije, ključni problem nije nedostatak financijskih sredstava i sigurnost za ostvarivanje prihoda već je osnovni problem vezan uz izradu projektne dokumentacije te ishođenje dozvola. Rasprave o obnovljivim izvorima energije nekako se uvijek svode na financijske potpore bez kojih razvoja ovog sektora ne bi ni bilo. Međutim, analiza objavljena u publikaciji Konsenseus koju izdaje tvrtka Sense Consulting, jedna od vodećih tvrtki za poslovno savjetovanje, pokazuje da ulagače u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora zapravo znatno više muči administracija. Segment obnovljivih izvora energije je jedna od rijetkih industrijskih grana u kojoj, pogotovo u vrijeme recesije, ključni problem nije nedostatak financijskih sredstava i sigurnost za ostvarivanje prihoda. Osim što je značajan poticaj dobivanje statusa povlaštenog proizvođača kojim potpisujete ugovor o otkupu s HRO-om koji vam jamči otkupnu cijenu električne energije na 12 godina, znatna pomoć je dostupna i subvencioniranim kreditima HBOR-a, kreditima EBRD-a s mogućnošću povrata do 15 posto glavnice, grantovima za konzultantske usluge, kreditima, programima i fondovima Europske unije te iz drugih izvora. Tek je posljednjih nekoliko godina na razini Europske unije porasla važnost rasprava o zaprekama koje nisu vezane uz dostupnost financijskih sredstava i tehničku izvedivost OIE postrojenja. To je dovelo i do usvajanja Direktive 2009/28/EC u 2009. godini u kojoj se, između ostalog, nalaže zemljama članicama da poduzmu točno definirane mjere za smanjenje zapreka koje nisu vezane uz financiranje projekata i tehničke probleme. Osim toga direktiva vrlo precizno definira kriterije održivosti posebice za energiju iz biomase.
Spora realizacija
No najveće zapreke brzoj realizaciji OIE projekata u europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj uključuju administrativne procedure, spajanje i pristup električnoj mreži, ograničenu dostupnost informacija i manjak obvezujućih zakona za primjenu obnovljivih izvora energije. Postupak koji investitor u Hrvatskoj mora proći kako bi proizvodio električnu energiju iz OIE iznimno je opsežan, dok je sama realizacija spora i otežana, zaključuje se u tekstu Konsenseusa. wU usporedbi s nekim zemljama Europske unije u Hrvatskoj su ograničenja veća, a administrativne prepreke u znatnoj mjeri otežavaju postupak ishođenja potrebnih dozvola i pokretanja projekata. Dok bi vam, primjerice, u Švedskoj za ishođenje dozvola za vjetroelektranu trebalo između 10 i 18 mjeseci, u Hrvatskoj se procjenjuje da postupak traje oko 60 mjeseci. Za primjere sličnih projekata u Njemačkoj potrebna je jedna do dvije dozvole, dok se u Hrvatskoj za isti postupak mora ishodovati čak šest dozvola. Istraživanje, koje je 2010. godine za EU DG Energy and Transport proveo ECORYS, pokazalo je da su administrativne procedure prepoznate kao najveća zapreka za razvoj projekata obnovljivih izvora energije u čak 26 od 27 zemalja.
Glavni problemi su dugotrajne procedure, previše institucija uključenih u proces, manjak znanja javnih djelatnika, nesukladna primjena zakona i nejasan administrativni okvir. Kao pozitivni primjeri brze procedure ishodovanja dozvola istaknuti su Švedska i Velika Britanija u kojima se sve potrebne dozvole za vjetroelektranu od dva megavata dobivaju između 10 i 18 mjeseci. U većini ostalih zemalja do dozvola se dolazi između 30 i 60 mjeseci, a u Francuskoj (koja je poznata po velikom broju nuklearnih elektrana) taj će proces trajati i do 84 mjeseca. Ukupno vrijeme razvoja projekta vjetroelektrane u razvijenijim zemljama poput njemačke traje i do sedam godina, dok u Hrvatskoj taj proces traje u prosjeku između 35 do 60 mjeseci, što je ipak negdje u europskom prosjeku. Velike su razlike među zemljama i u procedurama za manje projekte. Tako je u Njemačkoj, Letoniji, Švedskoj i Velikoj Britaniji potrebno između 26 i 52 tjedna za prikupljanje dozvola, u Hrvatskoj taj proces traje između jedne i dvije godine, dok u Grčkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji ili Španjolskoj prikupljanje svih potrebnih dozvola traje između tri i šest godina. Kao problem je detektirano i to što ne postoje izuzeća za manje projekte, što je slučaj u oko 40 posto zemalja članica za krovne solarne kolektore. Troškovi dozvola za male solarne kolektore u EU iznose prosječno oko 20 posto ukupnih troškova, dok njihov udio u ukupnim troškovima u Hrvatskoj iznosi 10 posto. Nije, međutim, objašnjeno znači li to da su dozvole u Hrvatskoj iznimno jeftine ili pak da je oprema za solarne kolektore znatno skuplja nego u EU.
Definiranje rokova
Za veće projekte troškovi se u Poljskoj, Estoniji i Bugarskowj kreću između 50 i 100.000 eura, dok u Nizozemskoj i Italiji oni iznose između 200 i 400.000 eura. U Hrvatskoj su troškovi projektne dokumentacije između tri i sedam posto ukupne investicije. Oko 85 posto europskih zemalja nema "one-stop-shop" za rješavanje procedura te je uključen velik broj institucija (u Hrvatskoj najmanje šest institucija), dok primjerice u Nizozemskoj postoji jedinstvena regulatorna institucija koja je odgovorna i za veće i za manje projekte. Stoga analiza preporučuje Hrvatskoj osnivanje jedinstvenoga regulatornog tijela za obnovljive izvore energije, svojevrsnog "one stop shopa", kao i jasnije definiranje rokova i pojednostavljenja procesa za manje OIE sustave. Također se predlaže sustavno planiranje nacionalne energetske mreže, ali i sankcioniranje operatera ako ne mogu prihvatiti obnovljive energije.
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Odluka zagrebačkog Poglavarstva o osnivanju tvrtke Terme, koja bi trebala graditi sportsko-rekreacijski centar u naselju Blato, kao i studija izvodljivosti gospodarske uporabe geotermalne energije u Velika Cigleni kod Bjelovara, potaknuli su pitanje gradnje prve geotermalne elektrane u Hrvatskoj.No, prije svega valja naglasiti kako se geotermalna energija, unatoč naporima stručnih relevantnih subjekata, u nas uglavnom koristi u lječilišno-turističke svrhe. Kada je riječ o tradiciji korištenja tople vode, prvenstveno se misli na toplice i lječilišne centre kao što su Stubičke, Varaždinske, Daruvarske ili Lipičke toplice, odnosno lječilišta Topusko, Bizovac ili Ivanić Grad. Nekada se topla voda crpila uglavnom iz prirodnih izvora, dok se danas, uz prirodni pritok, u većoj mjeri koriste i za to izgrađene bušotine.
Zanimljivo je da se sve donedavno geotermalna voda, pronađena u bušotini umjesto nafte ili zemnog plina, smatrala nusproduktom. Ali, zahvaljujući nizu takvih neuspješnih traženja ugljikovodika (nafte i plina), danas su u Hrvatskoj otkriveni i poznati brojni lokaliteti geotermalnih, mineralnih i drugih voda koje će u budućnosti, ovisno o njihovoj temperaturi i izdašnosti, biti moguće iskorištavati stupnjevito, što je ekonomski opravdano te se provodi svuda u svijetu.
Postojanje brojnih bušotina, koje je izgradila Ina i koje danas prelaze brojku od 3500, gradnju geotermalnih elektrana čini sve izglednijom zato što nije potrebno izdvajati dodatna financijska sredstva za pronalaženje izvorišta tople ili vruće vode. Veći broj tih bušotina prošao je kroz ležišta u vodenom zasićenju, bilo s pitkom ili geotermalnom vodom. Mnoga od tih ležišta nisu dovoljno ispitana jer se na bušotinama još crpe ležišta nafte ili plina, a nakon konačnog iscrpljivanja ugljikovodika bit će ih moguće upotrijebiti i za proizvodnju voda.
Energija dobivena iz geotermalnih elektrana u odnosu na konvencionalnu proizvodnju električne energije ekološki je prihvatljivija jer se voda nakon iskorištavanja iz geotermalnog ležišta ponovno vraća u bušotinu, što čini zatvoreni krug u kojem se ona temperaturno obnavlja.
Terme u Zagrebu
Alojz Getliher, direktor Službe za vodno gospodarstvo u Ina-Naftaplinu smatra kako će se iskorištavanje geotermalne energije u nas u iduće dvije do tri godine ipak podići na nešto višu razinu od one na kojoj je danas, barem što se tiče pokretanja proizvodnje na geotermalnim poljima. A to potvrđuje i činjenica da je zanimanje predstavnika lokalne samouprave i brojnih gospodarskih subjekata iz dana u dan sve veće.
U prilog tome ide i činjenica da su već izrađeni i mnogi projekti izvodljivosti, koncepcije stupnjevite uporabe izrađene su za dvije lokacije - već spomenutu Veliku Ciglenu kod Bjelovara te Lunjkovec-Kutnjak u blizini Koprivnice - a radi se na još četiri projekta. Za tri su projekta već potpisana Pisma namjere, a za tri sljedeća su u fazi pripreme.
Primjerice, iz geotermalnog polja Zagreb na lokalitetu Blato, gdje je u planu gradnja termi sa sportsko-rekreacijskim sadržajem, uz temperaturu vode od 80 stupnjeva Celzijevih može se proizvesti 77 litara u sekundi. U odnosu na takvu moguću proizvodnju, količine koje se sada proizvode su minorne. Grad Zagreb i Ina potpisali su Pismo namjere još 2005. godine, a cilj je bio pokretanje gradnje novih sadržaja, poput sportsko-rekreacijskog centra i mogućeg hortikulturnog centra (staklenika za uzgoj cvijeća), a radi bolje ekonomske isplativosti i energetske učinkovitosti. Stoga se očekuje skoro pokretanje aktivnosti novoosnovanog poduzeća Terme u kojemu su, prema sporazumu, nositelji investicijskoga ulaganja Ina i Grad Zagreb u jednakim omjerima.
Regionalna i temperaturna podjela
Međutim, valja kazati kako se utvrđeni resursi geotermalne energije u Hrvatskoj nalaze na brojnim lokalitetima, a mogu se podijeliti u tri veće regije: panonsko područje, središnje područje i Dinaridi. Od te tri regije najznačajnije je područje Panonskog sedimentacijskog bazena koje obuhvaća Dravsku potolinu, Posavinu i Slavoniju.
Geotermalni potencijali, objašnjava Getliher, po temperaturi se mogu podijeliti u tri skupine. U prvu spadaju ležišta s nižom temperaturom, onom do 65 stupnjeva Celzijevih. U toj su skupini geotermalni izvori pronađeni na lokacijama kod Samobora, Kumrovca, Križevaca, Osijeka, Petrinje, Zlatara, Zeline... Zatim slijede ležišta s temperaturom od 65 do 100 stupnjeva, koja se nalaze oko ili unutar Zagreba, Ivanić-Grada, Krapine, Bizovca, Čakovca, Osijeka, Madarinaca, Ernestinova... U treću skupinu spadaju ležišta s temperaturom vode ili vodene pare od 100 do 180 stupnjeva, koja su otkrivena na lokalitetima Lunjkovec-Kutnjak blizu Koprivnice, Babina Greda, Grad Slatina, Molve, Kalinovac, Karlovac i Velika Ciglena kod Bjelovara.
Mogućnosti korištenja geotermalne energije su velike, tvrdi on, a ovise o temperaturi geotermalne vode i izdašnosti bušotina na pojedinom lokalitetu. "Kad je riječ o mogućnostima visokotemperaturnih geotermalnih voda, onda na prvome mjestu dolazi pretvorba toplinske u električnu energiju, a potom i digestija u industriji papira, proizvodnja glinice, konzerviranje hrane, sušenje poljoprivrednih proizvoda te grijanje različitih objekata. Energiju dobivenu iz geotermalnog izvora istodobno je moguće koristiti i u stakleničkom ili plasteničkom uzgoju hrane i cvijeća, u velikim rashladnim sustavima (hladnjače), za uzgoj ribe te u industriji drva", objasnio nam je direktor Službe za vodno gospodarstvo u Ina-Naftaplinu.
Hidroelektrane i dalje na prvom mjestu
Upravo takve mogućnosti potvrdila je i radna studija "Izvodljivost programa gospodarske uporabe geotermalne energije na lokaciji Velika Ciglena", koja pokazuje i smjer kojim bi razvoj geotermalnih elektrana u nas uskoro trebao krenuti.
Naime, na toj lokaciji otkriven je jedan od najtoplijih geotermalnih izvora u Hrvatskoj, s temperaturom vode višom od 175 stupnjeva Celzijevih i protokom od 83 litre u sekundi, s kojega je moguće pretvorbom toplinske u električnu energiju dobiti oko četiri megavata električne snage. Taj izvor nalazi se u blizini Bjelovara, a njegove prednosti su, ističu autori studije, proizvodnja električne energije, iskorištavanje toplinske energije za poljoprivrednu proizvodnju te opskrba toplinskom energijom većih potrošača poput stambenih zgrada u Bjelovaru.
Nešto slično navodi se i u studiji za Lunjkovec-Kutnjak blizu Koprivnice, koji ima temperaturu iznad 140 stupnjeva Celzija i protok od 53 litre u sekundi koji će se povećati na 70 litara u sekundi ugradnjom dubinske centrifugalne sisaljke, te će osigurati oko dva megavata električne snage.
Udio geotermalne energije u obnovljivim izvorima energije u nas nije velik, te iznosi oko dva posto u ukupnoj energetskoj potrošnji, dok je u svijetu taj udio u porastu. Nije tajna da primat u nas još imaju vjetroelektrane, a iskoristivost geotermalnih elektrana isplativa je i višestruko korisna upravo u takvim složenim projektima koji u početku gradnje nisu jeftini. Primjerice, studija izvodljivosti pokazala je kako je za projekt distribuiranja toplinske energije od izvorišta vruće vode na lokaciji Velika Ciglena do prvih stambenih zgrada u Bjelovaru - od prve pa sve do završne faze izgradnje koja uključuje i gradnju toplovoda - potrebno oko 360 milijuna kuna, što predstavlja znatnu investiciju.
Alojz Getliher ističe kako materijalnih dokaza o korištenju geotermalne energije na našim prostorima ima sve od razdoblja neolitika - mlađeg kamenog doba. Stupanj i način korištenja tog prirodnog resursa, sukladno klimatskim promjenama, mijenjao se zbog pronalaska izdašnijih geotermalnih izvora, ali i zbog promjena potreba korisnika i tehnologija korištenja tople vode iz zemljine unutrašnjosti.
Hrvatska se kao 170. potpisnica Protokola iz Kyota, inače jednog od najznačajnijih sporazuma o zaštiti okoliša, obvezala na ograničenje i smanjenje emisije stakleničkih plinova, što je prošle godine potvrdio i Sabor. U nastojanjima, pak, za što skorijim ulaskom u Europsku uniju, do 2010. godine Hrvatska treba povećati i udio energije dobivene iz obnovljivih izvora s dosadašnjih dva na 5,8 posto. Energija koju proizvode vjetroelektrane, kao i ona dobivena iz biomase, još uvijek je manja u odnosu na snagu hidroelektrana koje na polju obnovljivih izvora ipak daju najviše energije, a njihovo izvorište je trajno, neiscrpivo i ekološki prihvatljivo, zaključuje Getliher.
Potencijalni investitori
Kako gradnja prve geotermalne elektrane u Hrvatskoj nije upitna, nego se samo čeka objavljivanje točnog datuma početka radova, postavlja se pitanje tko će ulagati u takav složen i skup pothvat. Zanimanje postoji, i to uglavnom stranih investitora koji na tom području imaju bogato iskustvo. Za gradnju geotermalne elektrane na lokaciji Velika Ciglena svoje su planove još lanjskog travnja predstavile tri tvrtke: njemački Siemens, američko-izraelska tvrtka Ormat te islandski Enex. Sve navedene tvrtke na području gradnje geotermalnih elektrana među vodećima su u svijetu.
Većina hrvatskih izvora u ruralnim je područjima
Potkraj 2004. godine instalirani kapaciteti geotermalne energije u Hrvatskoj iznosili su oko 114 termičkih megavata (MWt) ili 14 posto postojećega potencijala, što nije slučaj u zapadnim zemljama. Važno je naglasiti kako se iz obnovljivih izvora energije u Europskoj uniji danas dobiva oko šest posto primarne i 13 posto električne energije, a proizvodnja struje u svijetu iz geotermalnih izvora u razdoblju od 1999. do 2004. godine povećala se za 16 posto (godišnje tri posto), dok je za direktno korištenje toplinske energije utvrđeno povećanje za 43 posto u istom vremenskom razdoblju (godišnje 7,5 posto). Značajnije korištenje geotermalne energije u svijetu registrirano je u 72 države, od toga za proizvodnju električne energije u 23 države, a u pet država dobiva se iz geotermalnih izvora od 15 do 22 posto ukupne nacionalne proizvodnje električne energije.
Kad je riječ o Hrvatskoj, valja istaknuti kako se većina geotermalnih izvora nalazi u ruralnim krajevima, stoga takva energija ima važnu ulogu za te krajeve. Pritom se misli na izgradnju industrijskih pogona koji bi se koristili geotermalnom energijom, a što bi, osim ekološkom aspektu, pridonijelo i gospodarskom prosperitetu tih krajeva te otvaranju novih radnih mjesta, istaknuo je direktor Službe za vodno gospodarstvo u Ina-Naftaplinu Alojz Getliher. Potporu projektima Lunjkovec-Kutnjak te Velikoj Cigleni dala je i Vlada koja će konačno i odlučiti kada će započeti izgradnja prve geotermalne elektrane u Republici Hrvatskoj.
www.privredni.hr
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Geotermalne dizalice topline
Velika je primjena dizalica topline u SAD-u u sustavima...
-
Andritz Group - simulacija turbine
Andritz Group razvija morsku plimnu turbinu koja bi se ...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503