Dario
Kvaliteta zraka u prostoru važan je čimbenik zdravog i udobnog stambenog okoliša, te je za postizanje dobre kvalitete zraka potrebno kontinuirano odvoditi „potrošeni“ zrak iz objekta te na njegovo mjesto dovoditi svježi zrak. Prema standardima pasivna kuća mora imati nisku potrošnju energije po kvadratnom metru. Toplinski gubici koji nastaju zbog ventilacije se moraju smanjiti na najmanju moguću mjeru. S tim ciljem pasivna kuća je izvedena s gotovo potpuno zrakonepropusnim plaštem zgrade kako bi se spriječili nekontrolirani ventilacijski i infiltracijski gubici topline zbog propuštanja vanjskog zraka. Kako je, s druge strane, potrebno zbog zadovoljenja zdravstveno higijenskih zahtjeva, kontinuirano dovođenje svježeg zraka u primarne stambene prostore (dnevna soba, blagovaonica, spavaće sobe, radna soba), ventilacija se pasivne kuće izvodi sa visokoučinkovitim kontroliranim mehaničkim sustavom.
Srce tog sustava čini ventilacijski uređaj koji se sastoji od izmjenjivača topline i tlačnog (koji upuhuje svježi zrak) te odsisnog (koji odvodi otpadni zrak) ventilatora, a danas je uobičajeno da ovi uređaj imaju i vlastiti filtar na tlačnoj strani. Preostale komponente sustava obuhvaćaju razvodne kanale, filtre za svježi zrak te istrujne (svježi zrak) i odsisne (otpadni zrak) rešetke. Kao opcija moguća je i ugradnja zemnog izmjenjivača topline koji onda predgrijava svježi vanjski zrak zimi, odnosno hladi ljeti. Također, po potrebi je moguće ugraditi i dogrijač koji može dogrijati zrak nakon rekuperacije na željenu temperaturu. Preko odsisnih otvora ventilacijski sustav odvodi zrak najlošije kvalitete (kuhinja, kupaonica, zahoda) dok istovremeno iz okoliša sustav uzima svježi zrak. U ventilaciskom uređaju (rekuperatoru), topliji otpadni zrak, predaje toplinu svježem zraku koji zatim uz eventualno dogrijavanje biva distribuiran u već ranije spomenute, primarne stambene prostore.
Kako radi rekuperator i zašto nam je on potreban?
Kao što je navedeno ovaj uređaj se sastoji od izmjenjivača topline, što je i glavni dio uređaja. Tip izmjenjivača koji se koristi za ove primjene se u suštini sastoji od velikog broja limova koji razdvajaju dvije struje zraka (Slika 3). S jedne strane limova struji topli istrošeni zrak koji onda svoju toplinu predaje limovima koji su hladniji od tople struje zraka (toplina uvijek prelazi sa medija odnosno tijela više temperature na tijelo, odnosno medij niže temperature) te se naposljetku toplina koju prime limovi predaje struji hladnog svježeg zraka (koji je na nižoj temperaturi od limova). Na taj način moguće je povratiti veliki udio topline (učinkovitost od 75 pa do čak 95%). Kako su struje zraka odvojene limovima ne dolazi do njihovog dodira i miješanja čime ne dolazi do kontaminacije svježeg zraka. Spomenuti tlačni i odsisni ventilatori koriste se za savladavanje pada tlaka u sustavu, odnosno za odsis otpadnog i dobavu svježeg zraka. Izbor filtra koje je moguće ugraditi je veliki i ovisi od uređaja do uređaja, odnosno od proizvođača do proizvođača. Korištenjem ovog sustava osigurava se konstantan dotok svježeg zraka u objekt uz minimalne gubitke topline. U slučaju kada bismo prozračivanje vršili otvaranjem prozora nepovratno bismo gubili veliki dio topline te bismo imali kao posljedicu potrebu za dogrijavanjem zraka. Iako rekuperator za svoj rad treba električnu energiju za pogon ventilatora, moguće je odabrati na tržištu uređaj sa ventilatorima sa izrazito visokom iskoristivošću što rezultira minimalnom potrošnjom energije.
Višestruka korist visokoučinkovitog sustava ventilacije
Višestruka korist visokoučinkovitog sustava ventilacije
Povratom topline koristeći rekuperator pasivna kuća omogućuje istovremeno prozračivanje i zagrijavanje cijelog objekta koristeći istu zračnu struju. Rekuperacijom topline iz otpadnog zraka te prijenosom na svježi ulazni zrak osim što omogućavamo zdrave i ugodne mikroklimatske uvjete također uz značajne financijske uštede (koje rastu sa svakodnevnim povećanjem cijena goriva) doprinosimo i zaštiti okoliša kroz niže emisije ugljikovog dioksida.
www.zelenaenergija.org
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Za razliku od Hrvatske gdje se gotovo na svim poljima djelovanja uglavnom držimo načela po kojem nam je i ovako manje-više dobro, ali će nam biti još bolje ako susjedu crkne krava, u Velikoj Britaniji postoje zajednice koje žele više obnovljivih izvora energije, nego i pojedinci koji su spremni investirati u projekte. Ne znam je li u pitanju razlika u mentalitetu između hladnih i uštogljenih Britanaca i nas otvorenih i pristupačnih Hrvata, no očito postoje razlike između poimanja pripadnosti određenoj zajednici u dalekoj i kišnoj Velikoj Britaniji od sunčane nam i bliske Hrvatske. Naime, dok se o poimanju zajednice u Hrvatskom mentalitetu može govoriti kao o “dva Hrvata i tri stranke” u Velikoj Britaniji zajednički pothvati čitavih zajednica nisu rijetkost. Najbolji primjer toga jest projekt britanske tvrtke Ouse Valley Energy Services Company (OVESCo), koja je kao investitore u izgradnji fotonaponske elektrane uključila lokalnu zajednicu i do 9. svibnja 2011. godine prikupila potrebnih 307 tisuća funti za izgradnju prve zajedničke fotonaponske elektrane u Velikoj Britaniji. Sama elektrana nije veliki projekt, sa 544 instalirana fotonaponska panela na krovu lokalne pivovare Harveys u gradiću Lewesu u Engleskoj koja bi prema predviđanjima tvrtke OVESCo trebala proizvesti oko 92 tisuće kWh godišnje te investitorima osigurati dobit od 4% godišnje tijekom 25 godina koliko traje ugovor. Ponuda je otvorena do kraja svibnja, a potrebno je osigurati veći dio investicije tijekom svibnja kako bi se uhvatio posljednji vlak prije nego što britanska vlada smanji najveću dozvoljenu snagu fotonaponske elektrane sa 100 kW na 50 kW za najvišu subvencioniranu otkupnu cijenu (0.34 funte/kWh) električne energije, što bi se trebalo dogoditi početkom kolovoza ove godine i čime bi ova elektrana po snazi upala u niži subvencionirani razred s otkupnom cijenom od 0.19 funti/kWh. U trenutku pisanja ovog članka tečaj je bio nešto više od osam kuna (8.2 kn) za jednu britansku funtu, tako da možete preračunati i usporediti njihove subvencionirane otkupne cijene električne energije s našima. Ovo nije prvi slučaj obnovljivih izvora energije u vlasništvu zajednice, jer u Velikoj Britaniji još od kraja prošlog stoljeća postoje vjetroelektrane koje su u vlasništvo zajednica investitora koje obično predstavljaju stvarnu fizičku zajednicu u nekom kraju. Naime baš na primjeru prvog takvog zajedničkog projekta, vjetroelektrane Baywind u Škotskoj, koji je izgrađen još davne 1996. godine, a za koju je potrebna sredstva za investiciju osigurala bankarska podružnica konglomerata Cooperative Group razvijani su daljnji projekti vjetroelektrana u vlasništvu zajednica diljem Velike Britanije. Godišnje ova vjetroelektrana proizvede 10 tisuća MWh a prinosi koje donosi svojim suvlasnicima unutar zajedničkog investicijskog pothvata. Ono što je još zanimljivije jest da se dio zarađenih sredstava preusmjerava a programe edukacije djece o obnovljivim izvorima energije i zelenim tehnologijama u lokalnim školama. Sa sve većim brojem projekata vjetroelektrana u Velikoj Britaniji čak je i vlada odlučila institucionaliziriati potporu zajednicama na čijem se području nalaze vjetroelektrane kroz osnivanje fondova za potporu zajednicama s iznosom sredstava od 1000 funti godišnje po megavatu instalirane snage vjetra, a koja se mogu iskoristiti za projekte unutar zajednice. Ipak, kritičari među vlasnicima i developerima projekata tvrde da je to jedan od načina kako pokriti manjak u proračunu. S druge strane, kamo sreće da se u Hrvatskoj uopće nađe dovoljno ovakvih kapitalnih investicija u obnovljive izvore energije da bismo sredstvima od ovakvih projekata namaknuli dovoljno sredstava da krpamo i one najmanje rupe u proračunima lokalnih zajednica. Kad je u pitanju gradnja vjetroelektrana obično najviše medijskog prostora uglavnom zauzmu sama najava projekta ili protivnici gradnje često oboružani „istinskom“ brigom za biljke, ptice i šišmiše. Odmah nakon toga slijedi druga linija obrane u obliku nagrđivanja okoliša, buke i vibracija te u posljednje vrijeme sve popularnijih vjerskih prava i sloboda. Dok prvu liniju obrane obično drže ekološke udruge poznate po idealističkom pristupu, druga linija obrane je poznatija kao oblik NIMBY aktivizma (Not in my backyard = Ne u mom dvorištu) i tipične su za pojedince ili organizirane skupine unutar same zajednice na čijem je području predviđen neki projekt. Većina investitora i projektanata prilikom planiranja građevinskih projekata mora računati s činjenicom da na području na kojem je planiran zahvat vjerojatno uvijek postoji pojedinac ili skupina koja će se tom zahvatu protiviti. Vjerojatno su s time računali i investitori koji su se upustili u razvoj projekta vjetroelektrana u blizini sela Fintry u Škotskoj, no prijem koji ih je dočekao vjerojatno ni u ludilu nisu očekivali. Umjesto da se usprotive gradnji vjetroelektrana na brežuljku ponad sela, stanovnici su odlučili izvršiti pritisak na investitora da u projekt uvrsti još jednu dodatnu grdosiju vrijednupreko 2.5 milijuna funti i proda je stanovnicima sela kako bi i oni osigurali izvor prihoda za svoju zajednicu. Već u prvoj godini rada vjetroelektrana u vlasništvu zajednice je uprihodila oko 140 tisuća funti (preko milijun kuna) koji su upotrijebljeni za lokalne projekte sufinanciranja energetske učinkovitosti. Zahvaljujući njoj više od 300 domaćinstava postavilo je izolaciju na zidove i pod krovove te će već od iduće godine moći računati sa uštedama na grijanju, a kad zajednica otplati kredit koji je podigla kako bi kupila vjetroelektranu, prema procjenama mogla bi računati s prihodima od 500 tisuća funti (oko četiri milijuna kuna) godišnje u budžetu zajednice od prihoda od prodaje električne energije u nacionalnu mrežu. Ovo je jedan od svijetlih primjera kada je stanovništvo spremno podržati određeni projekt ukoliko od njega vidi koristi i investitori u razvijenim zemljama uspješno koriste upravo ovakve metode mrkve kako bi zajednicu pridobili na svoju stranu i spriječili ili obranili se od NIMBY aktivizma, a na neki način logično je da zajednica na čijem se području gradi vjetroelektrana ima koristi od nje. Ipak, ovakav interes i participacija zajednice prvi je korak prema projektima u kojima zajednica sudjeluje kao investitor i ima direktne koristi od čitavog projekta.
www.zelenaenergija.org
U Beču će od maja na strujnu mrežu biti priključena prva građanska solarna elektrana koja će proizvoditi ekološku struju za 200 domaćinstava. Elektranu gradi "Bečka Energija", a Bečani mogu sudjelovati u tome kupovinom pola ploče po cijeni od 475 eura ili cele ploče po ceni od 950 eura. Svaki pojedinačni građanin zatim iznajmljuje te ploče "Bečkoj energiji" i za to dobiva godišnje 3,1 % od uloženog iznosa. Nakon isteka životnog vijeka postrojenja nakon otprilike 25 godina "Bečka Energija" otkupljuje solarne ploče i u potpunosti vraća iznos učešća građanima. Na prostoru elektrane "Donauštat" biti će postavljeno 2.100 solarnih ploča. Do kraja godine očekuju se još tri građanske solarne elektrane u Beču. Za životnu sredinu je ovo značajna ušteda od 800 tona ugljen-dioksida godišnje. Usporedbe radi, toliko prouzrokuje automobil kada 125 puta vozi po zemljinoj kugli.
U Beču će od maja na strujnu mrežu biti priključena prva građanska solarna elektrana koja će proizvoditi ekološku struju za 200 domaćinstava. Elektranu gradi "Bečka Energija", a Bečani mogu sudjelovati u tome kupovinom pola ploče po cijeni od 475 eura ili cele ploče po ceni od 950 eura. Svaki pojedinačni građanin zatim iznajmljuje te ploče "Bečkoj energiji" i za to dobiva godišnje 3,1 % od uloženog iznosa. Nakon isteka životnog vijeka postrojenja nakon otprilike 25 godina "Bečka Energija" otkupljuje solarne ploče i u potpunosti vraća iznos učešća građanima. Na prostoru elektrane "Donauštat" biti će postavljeno 2.100 solarnih ploča. Do kraja godine očekuju se još tri građanske solarne elektrane u Beču. Za životnu sredinu je ovo značajna ušteda od 800 tona ugljen-dioksida godišnje. Usporedbe radi, toliko prouzrokuje automobil kada 125 puta vozi po zemljinoj kugli.
www.gradjevinarstvo.rs
Diljem Njemačke u tijeku je energetska revolucija. Krajolik se polako puni sve većim brojem vjetroturbina, no glavna razlika leži u činjenici da njih nisu postavile velike energetske kompanije, već su financirane od strane privatnih osoba, lokalnih energetskih zadruga ili obližnjih zajednica. U ruralnim područjima južne Njemačke sve je češća slika solarnih panela na stambenim zgradama, stajama i prenamijenjenim hektarima poljoprivrednog zemljišta. Gotovo dvije trećine njih u vlasništvu je privatnih osoba i farmera, a gotovo milijun kućanstava i malih investitora u Njemačkoj postalo je proizvođačima električne energije. Radi se o pokretu koji je započeo puno prije nego što je Njemačka objavila odustajanje od nuklearne energije 2022. godine. te ciljeva koje je Angela Merkel postavila za razvoj OIE. Obnovljivi izvori energije već sada zauzimaju više od 20% energetskog miksa zemlje, što znači da se stvari kreću u pravom smjeru. Trenutno u Njemačkoj postoji više od 130 tzv. bioenergetskih sela diljem zemlje sa ciljem osiguravanja topline i električne energije iz lokalnih resursa te njihovo postepeno pretvaranje, jednom kada tehnologije pohrane energije postanu komercijalno održive, u otoke energetske neovisnosti. Osim toga, niz kompanija koje ne djeluju u sektoru energetike počelo je razvijati vlastite sustave i tehnologije za masovnu i decentraliziranu proizvodnju električne energije kao što su kogeneracijska postrojenja za stambene zgrade. Naravno, korporacije će i dalje imati važnu ulogu u razvoju energetskog sustava Njemačke, no sve je više skupina malih zainteresiranih investitora koji će biti pravi pokretači u transformaciji prema decentraliziranoj opskrbi. Sve je više ljudi koji žele ostvariti svoju neovisnost u proizvodnji i potrošnji energije, budući da energija prestaje biti samo roba koja ima cijenu, veći i način života i pokretač promjena. Slično kao što se dogodilo i kod prehrambenog tržišta, sve je veća potražnja za lokalno proizvedenom i održivom energijom. I dok se navedeni modeli mogu razlikovati ovisno o zemlji, svima je jasno da će tradicionalni model strogog razdvajanja između ponude i potražnje biti srušen prije nego što mislimo.
obnovljivi.com
Diljem Njemačke u tijeku je energetska revolucija. Krajolik se polako puni sve većim brojem vjetroturbina, no glavna razlika leži u činjenici da njih nisu postavile velike energetske kompanije, već su financirane od strane privatnih osoba, lokalnih energetskih zadruga ili obližnjih zajednica. U ruralnim područjima južne Njemačke sve je češća slika solarnih panela na stambenim zgradama, stajama i prenamijenjenim hektarima poljoprivrednog zemljišta. Gotovo dvije trećine njih u vlasništvu je privatnih osoba i farmera, a gotovo milijun kućanstava i malih investitora u Njemačkoj postalo je proizvođačima električne energije. Radi se o pokretu koji je započeo puno prije nego što je Njemačka objavila odustajanje od nuklearne energije 2022. godine. te ciljeva koje je Angela Merkel postavila za razvoj OIE. Obnovljivi izvori energije već sada zauzimaju više od 20% energetskog miksa zemlje, što znači da se stvari kreću u pravom smjeru. Trenutno u Njemačkoj postoji više od 130 tzv. bioenergetskih sela diljem zemlje sa ciljem osiguravanja topline i električne energije iz lokalnih resursa te njihovo postepeno pretvaranje, jednom kada tehnologije pohrane energije postanu komercijalno održive, u otoke energetske neovisnosti. Osim toga, niz kompanija koje ne djeluju u sektoru energetike počelo je razvijati vlastite sustave i tehnologije za masovnu i decentraliziranu proizvodnju električne energije kao što su kogeneracijska postrojenja za stambene zgrade. Naravno, korporacije će i dalje imati važnu ulogu u razvoju energetskog sustava Njemačke, no sve je više skupina malih zainteresiranih investitora koji će biti pravi pokretači u transformaciji prema decentraliziranoj opskrbi. Sve je više ljudi koji žele ostvariti svoju neovisnost u proizvodnji i potrošnji energije, budući da energija prestaje biti samo roba koja ima cijenu, veći i način života i pokretač promjena. Slično kao što se dogodilo i kod prehrambenog tržišta, sve je veća potražnja za lokalno proizvedenom i održivom energijom. I dok se navedeni modeli mogu razlikovati ovisno o zemlji, svima je jasno da će tradicionalni model strogog razdvajanja između ponude i potražnje biti srušen prije nego što mislimo.
www.croenergo.eu
Energetske zadruge: koji je smisao udruživanja?
Energetska zadruga je efikasan način kako lokalna zajednica može preuzeti kontrolu nad lokalnim energetskim resursima i spriječiti dominaciju velikih investitora koji svojim projektima mogu utjecati na cijene grijanja u nekom gradu, ali i devastirati okoliš do razine neprihvatljive za lokalnu zajednicu. Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije jedan od čestih prigovora jest da prilikom realizacije velikih projekata kao što su primjerice vjetroelektrane, sama lokalna zajednica gotovo često nema nikakve koristi od takvih projekata. Osim toga investitori, neovisno o tome jesu li domaći ili strani često se naprasito ponašaju i postavljaju i na taj način izazivaju revolt i pobunu u lokalnoj zajednici zbog čega projekt može i propasti, o čemu najbolje svjedoči primjer bioenergane i toplane (BETO) u Velikoj Gorici koja je mogla olakšati situaciju s ionako skupim grijanjem u tom gradu. O mogućnostima uključivanja lokalne zajednice u energetske projekte već smo pisali i na primjeru vjetroelektrane u Fužinama, a jedan daljnji korak na koji način lokalna zajednicam može parirati i biti ravnopravna velikim investitorima jest osnivanje energetskih zadruga.
Kako funkcionira energetska zadruga?
Energetske zadruge bi trebale prema našem mišljenju, a vjerujemo i da to mišljenje dijele i drugi glavni akteri ove priče u Hrvatskoj bi trebale pokazati što je zapravo održivi razvoj. Naime, cilj djelovanja energetskih zadruga jest zadržati energetsku djelatnost u vlasništvu lokalne zajednice kako bi ona od nje imala maksimalnu ekonomsku i društvenu korist uz očuvanje okoliša kao dodatni aspekt čitave priče. U samoj osnovi energetske zadruge zapravo je obična zadruga koja ima registriranu energetsku djelatnost. Za osnivanje zadruge prema važećim zakonima i propisama potreban je minimalni početni kapital od tisuću kuna po članu zadruge i najmanje sedam zadrugara. Od svih zadrugara očekuje se aktivan rad u zadruzi uz činjenicu da svaki član zadruge ima jedan glas, neovisno o tome koliki je početni kapital unio u zadrugu čime se pokazuje demokratičnost ovakve vrste udruživanja. Podjela dobiti ide prema učešću zadrugara u stvaranju dobiti, pri čemu se 30% dobiti obavezno reinvestira u razvoj zadruge. Dodatna vrijednost energetskih zadruga jest da su njihovi članovi osim pojedinaca često i lokalne tvrtke, ali i predstavnici vlasti, o čemu najbolje svjedoči primjer Energetske zadruge Otok Krk (http://www.ezok.hr) s preko 200 članova, čiji su osnivači osim mnoštva pojedinaca i grad Krk, pojedine općine na otoku te poslovni subjekti kao što je lokalno građevinsko i komunalno poduzeće.
Koje su prednosti udrživanja u energetske zadruge?
Postoje mnoge prednosti udruživanja u energetske zadruge za pojedince, posebice građane kako bi lakše ostvarili svoje individualne ciljeve, no najlakše bi to mogli upravo razjasniti na temelju praktičnog iskustva prve energetske zajednice koja je osnovana u Hrvatskoj. Naime, prema informacijama do kojih smo došli u medijima članovi energetske zadruge na otoku Krku koji su zainteresirani za realizaciju projekata fotonaponskih elektrana zajedničkim nastupom preko zadruge uspjeli su izboriti i do 40% povoljniju cijenu fotonaponske opreme te spustiti cijenu projektne dokumentacije za čak tri puta. Osim toga, realizacijom brojnih projekata osigurano je i zapošljavanje određenog broja ljudi na održavanju velikog broja fotonaponskih sustava. Ovakav oblik interesnog udruživanja može se smatrati potrošačkom zadrugom gdje ona zadovoljava zajednički interes samih potrošača, a moguća je realizacija obrtničko - uslužnih zadruga radi zajedničkog nastupa na tržištu i osiguranja financiranja projekata obnovljivih izvora energije. Ipak, ako mislimo da je trenutni broj u Hrvatskoj od sedam zadruga velik broj grdno se varamo, budući da je više od polovine obnovljivih izvora energije u Njemačkoj u vlasništvu energetskih zadruga ili građana, dok se taj broj u Danskoj penje na preko 75% energije vjetra u vlasništvu zadruga. Ta je situacija potpuno drugačija od Češke gdje je velika većina od 1600 MW instalirane snage u vlasništvu investicijskih fondova i korporacija kojima se isplaćuju izdašni ugovoreni poticaji, zbog kojih se u upravo u toj zemlji rodio antagonizam prema obnovljivim izvorima energije budući da je zbog njih drastično porasla cijena električne energije.
Bave li se energetske zadruge samo solarnom energijom?
Iako se instalacija fotonaponskih sustava u Hrvatskoj čini kao jednostavan i uhodan posao u koji bi se jedna novoosnovana zadruga lako mogla upustiti, postoji još barem nekoliko vrsta projekata na kojima bi energetske ili drugi oblici zadruga mogli imati značajnu dobit. Jedan od primjera su zadruge maslinara koje imaju problema sa zbrinjavanjem komine koja se može iskoristiti kao visoko vrijedna sirovina u obliku biomase, ali i kao podloga za proizvodnju kvalitetnog humusa. Drugi primjer jest iskorištavanje ogrijevnog drveta čiji izvoz rapidno raste, dok se istovremeno za grijanje koristi loživo ulje ili drugi energenti koji su značajno skuplji. Osim toga ostaje i mogućnost korištenja poljoprivredne biomase za ogrijev ili proizvodnju bioplina, za što se kod nas ona vrlo malo koristiti U tom smislu energetske zadruge mogu imati značajnu ulogu ne samo u osviještavanju, već i u preuzimanju kontrole od strane lokalne zajednice nad dostupnim energetskim resursima kako se oni ne bi neracionalno koristili te moguće postizanje zatvorenih energetskih ciklusa na lokalnoj razini koji bi u budućnosti mogli imati značajan ne samo gospodarski, već i u bližoj budućnosti i politički utjecaj.
www.zelenaenergija.org
Energetska zadruga je efikasan način kako lokalna zajednica može preuzeti kontrolu nad lokalnim energetskim resursima i spriječiti dominaciju velikih investitora koji svojim projektima mogu utjecati na cijene grijanja u nekom gradu, ali i devastirati okoliš do razine neprihvatljive za lokalnu zajednicu. Kada govorimo o obnovljivim izvorima energije jedan od čestih prigovora jest da prilikom realizacije velikih projekata kao što su primjerice vjetroelektrane, sama lokalna zajednica gotovo često nema nikakve koristi od takvih projekata. Osim toga investitori, neovisno o tome jesu li domaći ili strani često se naprasito ponašaju i postavljaju i na taj način izazivaju revolt i pobunu u lokalnoj zajednici zbog čega projekt može i propasti, o čemu najbolje svjedoči primjer bioenergane i toplane (BETO) u Velikoj Gorici koja je mogla olakšati situaciju s ionako skupim grijanjem u tom gradu. O mogućnostima uključivanja lokalne zajednice u energetske projekte već smo pisali i na primjeru vjetroelektrane u Fužinama, a jedan daljnji korak na koji način lokalna zajednicam može parirati i biti ravnopravna velikim investitorima jest osnivanje energetskih zadruga.
Kako funkcionira energetska zadruga?
Energetske zadruge bi trebale prema našem mišljenju, a vjerujemo i da to mišljenje dijele i drugi glavni akteri ove priče u Hrvatskoj bi trebale pokazati što je zapravo održivi razvoj. Naime, cilj djelovanja energetskih zadruga jest zadržati energetsku djelatnost u vlasništvu lokalne zajednice kako bi ona od nje imala maksimalnu ekonomsku i društvenu korist uz očuvanje okoliša kao dodatni aspekt čitave priče. U samoj osnovi energetske zadruge zapravo je obična zadruga koja ima registriranu energetsku djelatnost. Za osnivanje zadruge prema važećim zakonima i propisama potreban je minimalni početni kapital od tisuću kuna po članu zadruge i najmanje sedam zadrugara. Od svih zadrugara očekuje se aktivan rad u zadruzi uz činjenicu da svaki član zadruge ima jedan glas, neovisno o tome koliki je početni kapital unio u zadrugu čime se pokazuje demokratičnost ovakve vrste udruživanja. Podjela dobiti ide prema učešću zadrugara u stvaranju dobiti, pri čemu se 30% dobiti obavezno reinvestira u razvoj zadruge. Dodatna vrijednost energetskih zadruga jest da su njihovi članovi osim pojedinaca često i lokalne tvrtke, ali i predstavnici vlasti, o čemu najbolje svjedoči primjer Energetske zadruge Otok Krk (http://www.ezok.hr) s preko 200 članova, čiji su osnivači osim mnoštva pojedinaca i grad Krk, pojedine općine na otoku te poslovni subjekti kao što je lokalno građevinsko i komunalno poduzeće.
Koje su prednosti udrživanja u energetske zadruge?
Postoje mnoge prednosti udruživanja u energetske zadruge za pojedince, posebice građane kako bi lakše ostvarili svoje individualne ciljeve, no najlakše bi to mogli upravo razjasniti na temelju praktičnog iskustva prve energetske zajednice koja je osnovana u Hrvatskoj. Naime, prema informacijama do kojih smo došli u medijima članovi energetske zadruge na otoku Krku koji su zainteresirani za realizaciju projekata fotonaponskih elektrana zajedničkim nastupom preko zadruge uspjeli su izboriti i do 40% povoljniju cijenu fotonaponske opreme te spustiti cijenu projektne dokumentacije za čak tri puta. Osim toga, realizacijom brojnih projekata osigurano je i zapošljavanje određenog broja ljudi na održavanju velikog broja fotonaponskih sustava. Ovakav oblik interesnog udruživanja može se smatrati potrošačkom zadrugom gdje ona zadovoljava zajednički interes samih potrošača, a moguća je realizacija obrtničko - uslužnih zadruga radi zajedničkog nastupa na tržištu i osiguranja financiranja projekata obnovljivih izvora energije. Ipak, ako mislimo da je trenutni broj u Hrvatskoj od sedam zadruga velik broj grdno se varamo, budući da je više od polovine obnovljivih izvora energije u Njemačkoj u vlasništvu energetskih zadruga ili građana, dok se taj broj u Danskoj penje na preko 75% energije vjetra u vlasništvu zadruga. Ta je situacija potpuno drugačija od Češke gdje je velika većina od 1600 MW instalirane snage u vlasništvu investicijskih fondova i korporacija kojima se isplaćuju izdašni ugovoreni poticaji, zbog kojih se u upravo u toj zemlji rodio antagonizam prema obnovljivim izvorima energije budući da je zbog njih drastično porasla cijena električne energije.
Bave li se energetske zadruge samo solarnom energijom?
Iako se instalacija fotonaponskih sustava u Hrvatskoj čini kao jednostavan i uhodan posao u koji bi se jedna novoosnovana zadruga lako mogla upustiti, postoji još barem nekoliko vrsta projekata na kojima bi energetske ili drugi oblici zadruga mogli imati značajnu dobit. Jedan od primjera su zadruge maslinara koje imaju problema sa zbrinjavanjem komine koja se može iskoristiti kao visoko vrijedna sirovina u obliku biomase, ali i kao podloga za proizvodnju kvalitetnog humusa. Drugi primjer jest iskorištavanje ogrijevnog drveta čiji izvoz rapidno raste, dok se istovremeno za grijanje koristi loživo ulje ili drugi energenti koji su značajno skuplji. Osim toga ostaje i mogućnost korištenja poljoprivredne biomase za ogrijev ili proizvodnju bioplina, za što se kod nas ona vrlo malo koristiti U tom smislu energetske zadruge mogu imati značajnu ulogu ne samo u osviještavanju, već i u preuzimanju kontrole od strane lokalne zajednice nad dostupnim energetskim resursima kako se oni ne bi neracionalno koristili te moguće postizanje zatvorenih energetskih ciklusa na lokalnoj razini koji bi u budućnosti mogli imati značajan ne samo gospodarski, već i u bližoj budućnosti i politički utjecaj.
www.zelenaenergija.org
Energetske zadruge - prema budućnosti zajedničkih dobara
Kako se na pravi način suprotstaviti pokušajima privatizacije prirodnih resursa? Na koji način stvoriti inkluzivno društvo i ostvariti gospodarski razvoj u harmoniji s prirodom?
Vrijeme je za drugačiji način upravljanja resursima od postojećeg. Društvo kakvo poznajemo danas bezglavo juri za profitom i u toj trci ne preza pred ničim. Vrijeme nas traži da se vratimo korak unazad i pronađemo prave ljudske vrijednosti – jednakost i zajedništvo.
Studenti filozofskog fakulteta su odgovor pronašli u direktnoj demokraciji, radnici škverova i tvornica u radničkom samoupravljanju, a prijatelji okoliša i stručnjaci energetike pozivaju na osnivanje energetskih zadruga. Svi ovi načini organizacije imaju zajedničku potrebu za mobiliziranjem ljudi i pozivaju na demokratičnost i razboritost u upravljanju zajedničkih materijalnih i prirodnih resursa. Ovakav način upravljanja razvija društveno odgovorno poslovanje i brigu za okoliš ne tražeći nužno i stvaranje profita.
Tri osnovna zamašnjaka održivog razvoja jesu skladni razvoj društva, okoliša i gospodarstva.
Hrvatska i dalje ima dobre izglede za okretaj prema održivom razvoju jer polazi sa višeg stupnja razvijenosti i relativno nižeg ekološkog troška pri čemu je velika prijetnja regionalna nejednakost. Ekološki otisak Hrvatske je već danas takav da trošimo resurse za dvije planete. Gotovo polovica tog otiska otpada na emisije CO2, najviše iz sektora energetike i proizvodnje hrane.
Kameno doba nije prestalo nestankom kamena. Trebamo li iscrpiti sva fosila goriva prije nego se okrenemo suncu i obnovljivim izvorima energije?
U takvoj situaciji, logično je da se okrenemo alternativnim izvorima energije koji su uz to još i obnovljivi. Hrvatska danas, da bi zadovoljila postavljene ciljeve prema Europskoj uniji, neminovno grabi prema većem korištenju obnovljih izvora energije. Iako je danas taj postotak još uvijek mizeran (manje od 2% u ukupnoj potrošnji električne energije, ne računajući velike hidroelektane), način na koji se on događa nije u skladu s održivim razvojem i poboljšanjem prilika za razvoj lokalnih zajednica. Uvozimo stranu tehnologiju i stranu opremu i tako izravno potkopavamo domaću industriju i ne zapošljavamo domaće stanovništvo. Mnogi stručnjaci se zato slažu da je budućnost održive energetike u mnogo malih, lokalno distribuiranih obnovljivih izvora energije koji, u vlasništvu lokalne zajednice, stvaraju izravno korist za tu zajednicu i unapređuju je.
Najveće promjene uvijek dolaze odozdo, a provode ih mobilizirani studenti, aktivna radnička klasa i građanske incijative.
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP Hrvatska) podržava i potiče udruživanje građana u energetske zadruge kroz projekt RES-coop-Croatia, kojeg provodi u suradnji sa Zakladom Heinrich Boell, Hrvatskim savezom zadruga, Zelenom akcijom i drugim partnerima. Dokaz da je udruživanje građana u zajedničke investicije u energetici moguće dolazi sa Krka i Ozlja. Energetska zadruga Krk i Energetska zadruga Lug su već sada sakupili veliki broj istomišljenika, koji zajedno žele investirati u solarne elektrane. Osim energije sunce, postoji potencijal i za investiranje u druge obnovljive izvore energije, kao što su drvna biomasa, bioplin ili male hidroelektrane.
Vrijeme je da se već danas okrenemo jedni drugima, a potom i obnovljivim izvorima energije. Zasada jedini poznati rizik od sunčeve energije je da, kad se jedan dan probudimo, Sunce više ne izađe. Dok god je tako, energetske zadruge imaju dobre šanse za uspjeh.
obnovljivi.com
Kako se na pravi način suprotstaviti pokušajima privatizacije prirodnih resursa? Na koji način stvoriti inkluzivno društvo i ostvariti gospodarski razvoj u harmoniji s prirodom?
Vrijeme je za drugačiji način upravljanja resursima od postojećeg. Društvo kakvo poznajemo danas bezglavo juri za profitom i u toj trci ne preza pred ničim. Vrijeme nas traži da se vratimo korak unazad i pronađemo prave ljudske vrijednosti – jednakost i zajedništvo.
Studenti filozofskog fakulteta su odgovor pronašli u direktnoj demokraciji, radnici škverova i tvornica u radničkom samoupravljanju, a prijatelji okoliša i stručnjaci energetike pozivaju na osnivanje energetskih zadruga. Svi ovi načini organizacije imaju zajedničku potrebu za mobiliziranjem ljudi i pozivaju na demokratičnost i razboritost u upravljanju zajedničkih materijalnih i prirodnih resursa. Ovakav način upravljanja razvija društveno odgovorno poslovanje i brigu za okoliš ne tražeći nužno i stvaranje profita.
Tri osnovna zamašnjaka održivog razvoja jesu skladni razvoj društva, okoliša i gospodarstva.
Hrvatska i dalje ima dobre izglede za okretaj prema održivom razvoju jer polazi sa višeg stupnja razvijenosti i relativno nižeg ekološkog troška pri čemu je velika prijetnja regionalna nejednakost. Ekološki otisak Hrvatske je već danas takav da trošimo resurse za dvije planete. Gotovo polovica tog otiska otpada na emisije CO2, najviše iz sektora energetike i proizvodnje hrane.
Kameno doba nije prestalo nestankom kamena. Trebamo li iscrpiti sva fosila goriva prije nego se okrenemo suncu i obnovljivim izvorima energije?
U takvoj situaciji, logično je da se okrenemo alternativnim izvorima energije koji su uz to još i obnovljivi. Hrvatska danas, da bi zadovoljila postavljene ciljeve prema Europskoj uniji, neminovno grabi prema većem korištenju obnovljih izvora energije. Iako je danas taj postotak još uvijek mizeran (manje od 2% u ukupnoj potrošnji električne energije, ne računajući velike hidroelektane), način na koji se on događa nije u skladu s održivim razvojem i poboljšanjem prilika za razvoj lokalnih zajednica. Uvozimo stranu tehnologiju i stranu opremu i tako izravno potkopavamo domaću industriju i ne zapošljavamo domaće stanovništvo. Mnogi stručnjaci se zato slažu da je budućnost održive energetike u mnogo malih, lokalno distribuiranih obnovljivih izvora energije koji, u vlasništvu lokalne zajednice, stvaraju izravno korist za tu zajednicu i unapređuju je.
Najveće promjene uvijek dolaze odozdo, a provode ih mobilizirani studenti, aktivna radnička klasa i građanske incijative.
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP Hrvatska) podržava i potiče udruživanje građana u energetske zadruge kroz projekt RES-coop-Croatia, kojeg provodi u suradnji sa Zakladom Heinrich Boell, Hrvatskim savezom zadruga, Zelenom akcijom i drugim partnerima. Dokaz da je udruživanje građana u zajedničke investicije u energetici moguće dolazi sa Krka i Ozlja. Energetska zadruga Krk i Energetska zadruga Lug su već sada sakupili veliki broj istomišljenika, koji zajedno žele investirati u solarne elektrane. Osim energije sunce, postoji potencijal i za investiranje u druge obnovljive izvore energije, kao što su drvna biomasa, bioplin ili male hidroelektrane.
Vrijeme je da se već danas okrenemo jedni drugima, a potom i obnovljivim izvorima energije. Zasada jedini poznati rizik od sunčeve energije je da, kad se jedan dan probudimo, Sunce više ne izađe. Dok god je tako, energetske zadruge imaju dobre šanse za uspjeh.
obnovljivi.com
One su dobar odgovor na gospodarsku krizu
U novije vrijeme bilježe se prvi pomaci u politici hrvatske Vlade prema zadrugama, tradicionalno demokratskim privrednim organizacijama. One su se, između ostalog, pokazale i kao dobar odgovor na ekonomsku krizu. Energetska zadruga Lug neobična je pojava u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o socijalnoj zadruzi, a potom još i energetskoj. Kao što je rekao njezin član Milan Medić, to sve skupa znači da je po srijedi poduzeće koje dobit ne dijeli među zadrugarima, nego je u cijelosti reinvestira ili donira u lokalne zajednice po kojima posluje. Osnovna djelatnost Luga odnosi se na solarnu energiju, no toj lijepoj socijalnoj priči se ispriječila – hrvatska energetska politika. Medić je kritički nastrojen prema domaćoj vladi, ne samo aktualnoj. Za usporedbu ističe Sloveniju, koja je od Hrvatske upola manja, i površinom i brojem stanovnika, ali ima 170 MW solarnih elektrana, dok je hrvatska planirana kvota do 2020. godine – 20 MW. "Vrlo je teško razvijati energetsku zadrugu usmjerenu na obnovljive izvore energije u državi koja iste želi zatrti i svoju energetsku budućnost graditi na fosilnim gorivima", kaže Medić za za Deutsche Welle, dodajući da je povrh svega lani još ukinut i sustav državnih poticaja te otkupnih kvota.
Bogata zadrugarska tradicija
Njegova zadruga nije gubila vrijeme, angažirala se na proizvodima i uslugama vezanima za tehnologiju bežičnog interneta za seoske zajednice koje ne mogu računati na operatere iz klasične telefonske mreže. Posvetili su se i radu s mladima, pa je njihov primjer bio idealan za temu zadrugarskog poduzetništva u Hrvatskoj. Danas širom svijeta zadruge okupljaju više od 800 milijuna članova; u Hrvatskoj djeluje oko tisuću takvih organizacija – najviše poljoprivrednih, zatim ribarskih, braniteljskih i drugih – s oko 20 tisuća zadrugara. Ono što je prvenstveni specifikum modela i njegova naročito privlačna kvaliteta jest demokratski odnos prema vlasništvu i prihodu, te sustav odlučivanja o poslovanju. Svi su zadrugari ravnopravni u donošenju odluka i svi načelno imaju pravo na istu zaradu.
Zadruge su humanije
"Zadruge su osobito zanimljivi ustrojstveni oblici ako ih promatramo iz motrišta ekonomske demokracije i održivog razvoja", mišljenja je Medić, koji je i član Instituta za ekonomsku demokraciju iz Zagreba. Napominje da prednosti zadruga najviše dolaze do izražaja sad, u vrijeme teške krize i moguće skore propasti socio-ekonomskog sustava zasnovanog na dominaciji kapitala nad radom, kao i jurnjavom za profitom zasnovanim na izrabljivanju radnika i okoliša. Zadruge su pritom ipak već isprobana alternativa gdje ljudi osiguravaju trajnost radnih mjesta, humanu radnu atmosferu i prostor zajedničkog odlučivanja o ulaganju u širu zajednicu. Nakon pretprošlog i čak prošlog desetljeća u kojem su i zadruge bile prokazivane kao mrski relikt samoupravnog socijalizma, posljednjih je godina službena politika ipak počela iznova pružati podršku takvim oblicima poslovanja. Utoliko je značajan i prijedlog novog Zakona o zadrugama koji je sredinom srpnja poslan u saborski zakonodavni postupak, premda – prema mišljenju Milana Medića – nije riječ o naročitom poboljšanju pozicija. Medić državi zamjera birokratiziranost i nefokusiranost na bitne momente. Zakonski okvir, po njegovim riječima, niti dosad nije bio loš, ali izostaje sustavna Vladina politika koja se ne iscrpljuje samo u povremenim legislativnim gestama. Konkretno, kad se govori o institucionalnim potporama, nedostaje prilagodba fiskalne politike zadružnom sektoru, te njegovo favoriziranje u raznim državnim poslovima. Darko Liović, šef državne Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (Hamag invest), upozorava da će biti potrebno uložiti još intenzivnije napore za promociju zadružnog poduzetništva, do iskorištavanja njegova punijeg potencijala.
danas.net.hr
U novije vrijeme bilježe se prvi pomaci u politici hrvatske Vlade prema zadrugama, tradicionalno demokratskim privrednim organizacijama. One su se, između ostalog, pokazale i kao dobar odgovor na ekonomsku krizu. Energetska zadruga Lug neobična je pojava u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o socijalnoj zadruzi, a potom još i energetskoj. Kao što je rekao njezin član Milan Medić, to sve skupa znači da je po srijedi poduzeće koje dobit ne dijeli među zadrugarima, nego je u cijelosti reinvestira ili donira u lokalne zajednice po kojima posluje. Osnovna djelatnost Luga odnosi se na solarnu energiju, no toj lijepoj socijalnoj priči se ispriječila – hrvatska energetska politika. Medić je kritički nastrojen prema domaćoj vladi, ne samo aktualnoj. Za usporedbu ističe Sloveniju, koja je od Hrvatske upola manja, i površinom i brojem stanovnika, ali ima 170 MW solarnih elektrana, dok je hrvatska planirana kvota do 2020. godine – 20 MW. "Vrlo je teško razvijati energetsku zadrugu usmjerenu na obnovljive izvore energije u državi koja iste želi zatrti i svoju energetsku budućnost graditi na fosilnim gorivima", kaže Medić za za Deutsche Welle, dodajući da je povrh svega lani još ukinut i sustav državnih poticaja te otkupnih kvota.
Bogata zadrugarska tradicija
Njegova zadruga nije gubila vrijeme, angažirala se na proizvodima i uslugama vezanima za tehnologiju bežičnog interneta za seoske zajednice koje ne mogu računati na operatere iz klasične telefonske mreže. Posvetili su se i radu s mladima, pa je njihov primjer bio idealan za temu zadrugarskog poduzetništva u Hrvatskoj. Danas širom svijeta zadruge okupljaju više od 800 milijuna članova; u Hrvatskoj djeluje oko tisuću takvih organizacija – najviše poljoprivrednih, zatim ribarskih, braniteljskih i drugih – s oko 20 tisuća zadrugara. Ono što je prvenstveni specifikum modela i njegova naročito privlačna kvaliteta jest demokratski odnos prema vlasništvu i prihodu, te sustav odlučivanja o poslovanju. Svi su zadrugari ravnopravni u donošenju odluka i svi načelno imaju pravo na istu zaradu.
Zadruge su humanije
"Zadruge su osobito zanimljivi ustrojstveni oblici ako ih promatramo iz motrišta ekonomske demokracije i održivog razvoja", mišljenja je Medić, koji je i član Instituta za ekonomsku demokraciju iz Zagreba. Napominje da prednosti zadruga najviše dolaze do izražaja sad, u vrijeme teške krize i moguće skore propasti socio-ekonomskog sustava zasnovanog na dominaciji kapitala nad radom, kao i jurnjavom za profitom zasnovanim na izrabljivanju radnika i okoliša. Zadruge su pritom ipak već isprobana alternativa gdje ljudi osiguravaju trajnost radnih mjesta, humanu radnu atmosferu i prostor zajedničkog odlučivanja o ulaganju u širu zajednicu. Nakon pretprošlog i čak prošlog desetljeća u kojem su i zadruge bile prokazivane kao mrski relikt samoupravnog socijalizma, posljednjih je godina službena politika ipak počela iznova pružati podršku takvim oblicima poslovanja. Utoliko je značajan i prijedlog novog Zakona o zadrugama koji je sredinom srpnja poslan u saborski zakonodavni postupak, premda – prema mišljenju Milana Medića – nije riječ o naročitom poboljšanju pozicija. Medić državi zamjera birokratiziranost i nefokusiranost na bitne momente. Zakonski okvir, po njegovim riječima, niti dosad nije bio loš, ali izostaje sustavna Vladina politika koja se ne iscrpljuje samo u povremenim legislativnim gestama. Konkretno, kad se govori o institucionalnim potporama, nedostaje prilagodba fiskalne politike zadružnom sektoru, te njegovo favoriziranje u raznim državnim poslovima. Darko Liović, šef državne Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (Hamag invest), upozorava da će biti potrebno uložiti još intenzivnije napore za promociju zadružnog poduzetništva, do iskorištavanja njegova punijeg potencijala.
danas.net.hr
Na jesen se osniva Energetska zadruga
Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović u pratnji Luke Čuljka, pomoćnika ministra poljoprivrede, posjetio je danas općinu Kamanje gdje je prisustvovao završnoj svečanosti projekta 'Solarni cluster u ruralnim zajednicama'. Uz domaćina, načelnika Općine Kamanje i saborskog zastupnika Damira Mateljana prezentaciji postignutih rezultata ove promotivne inicijative za uvođenje solarne energije u ruralnim područjima prisustvovali su i gradonačelnici i načelnici devet ruralnih općina (Duga Resa, Ozalj, Kamanje, Draganić, Netretić, Ribnik, Žakanje, Lasinja i Pokupsko) koje pokriva Lokalna akcijska grupa (LAG) Vallis Colapis kao nositelj programa ruralnog razvoja primjenom definiranih procedura EU LEADER programa. Provedba projekta Solarni cluster u ruralnim sredinama LAG Vallis Colapis započela je početkom lipnja 2011. godine, a završila je krajem lipnja ove godine, kazala je voditeljica projekta Zrinka Pavlov, istaknuvši pri tome uspostavu dragocjene i kvalitetne stručne pomoći udruge Eko Kvarner na čelu s Vjeranom Piršićem, te Open Society Institute koji je s 23.566 dolara sufinancirao provedbu programa. S obzirom na ciljeve projekta kao što su stvaranje preduvjeta za pokretanje održivog razvoja u ruralnim zajednicama, povećanje kapaciteta za energetsku samodostatnost ruralnih zajednica, te stvaranje okruženja za bolju implementaciju tehnologija za korištenje raznih vrsta obnovljivih izvora energije, kao korisnici projekta svoj interes u njemu vide domaćinstva, gospodarski subjekti, kao i jedinice lokalne samouprave i ustanove u njihovu vlasništvu na području pokrivenosti aktivnostima LAG-a Vallis Colapis. Tijekom 13 mjeseci trajanja Solarnog clustera u ruralnim zajednicama održano je sedam mobilizacijskih predavanja radi informiranja građana i poslovnih subjekata o smislu i aspektima razvoja obnovljivih izvora energije, izvršeno je mapiranje korisnika, organizirana je edukacija za zainteresirane poduzetnike u što su bile uključena i dva studijska posjeta Krku i Zagrebu. Na kraju, u Kamanju su instalirana i dva ogledna fotonaponska panela, svaki od po 1 kW snage, jedan sa sustavom praćenja kretanja sunca koji će služiti zgradi Općine, a drugi je na krovu Osnovne škole Kamanje, a u realizaciju su bili uključeni i mladi poduzetnici iz tvrtki ZoNet i Sigel s ozaljskog područja. Paralelno s ovim projektom, dodala je Zrinka Pavlov, LAG Vallis Colapis uz financijsku potporu Zaklade Zamah, postavio je tri ogledna solarna rasvjetna tijela u selima Zorkovcu i Malom Erjavcu blizu Ozlja. S obzirom na neadekvatan odaziv kvalificiranih poduzetnika iz domene instaliranja solarnih panela i pripadajućih sustava, jer su oni više orijentirani na već uspostavljene uglavnom uvozne kanale opreme, sljedeći korak LAG-a Vallis Colapis, najavio je njegov voditelj Milan Medić, bit će već na jesen osnivanjem Energetske ili Sunčane zadruge u suradnji s Eko Kvarnerom i imat će sjedište na Krku. Članovi Zadruge moći će biti sve zainteresirane pravne i fizičke osobe zainteresirane za primjenu i korištenje solarne energije, uz nužnu upisninu od tisuću kuna po članu, a cilj takvog udruživanja je postizanje povoljnijih uvjeta pri nabavi opreme, ugovaranju radova i lakše postizanje statusa povlaštenog proizvođača energije, a što je posebno važno s obzirom na promjenu u poticajima za proizvodnju i prodaju energije iz obnovljivih izvora.
liderpress.hr
Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović u pratnji Luke Čuljka, pomoćnika ministra poljoprivrede, posjetio je danas općinu Kamanje gdje je prisustvovao završnoj svečanosti projekta 'Solarni cluster u ruralnim zajednicama'. Uz domaćina, načelnika Općine Kamanje i saborskog zastupnika Damira Mateljana prezentaciji postignutih rezultata ove promotivne inicijative za uvođenje solarne energije u ruralnim područjima prisustvovali su i gradonačelnici i načelnici devet ruralnih općina (Duga Resa, Ozalj, Kamanje, Draganić, Netretić, Ribnik, Žakanje, Lasinja i Pokupsko) koje pokriva Lokalna akcijska grupa (LAG) Vallis Colapis kao nositelj programa ruralnog razvoja primjenom definiranih procedura EU LEADER programa. Provedba projekta Solarni cluster u ruralnim sredinama LAG Vallis Colapis započela je početkom lipnja 2011. godine, a završila je krajem lipnja ove godine, kazala je voditeljica projekta Zrinka Pavlov, istaknuvši pri tome uspostavu dragocjene i kvalitetne stručne pomoći udruge Eko Kvarner na čelu s Vjeranom Piršićem, te Open Society Institute koji je s 23.566 dolara sufinancirao provedbu programa. S obzirom na ciljeve projekta kao što su stvaranje preduvjeta za pokretanje održivog razvoja u ruralnim zajednicama, povećanje kapaciteta za energetsku samodostatnost ruralnih zajednica, te stvaranje okruženja za bolju implementaciju tehnologija za korištenje raznih vrsta obnovljivih izvora energije, kao korisnici projekta svoj interes u njemu vide domaćinstva, gospodarski subjekti, kao i jedinice lokalne samouprave i ustanove u njihovu vlasništvu na području pokrivenosti aktivnostima LAG-a Vallis Colapis. Tijekom 13 mjeseci trajanja Solarnog clustera u ruralnim zajednicama održano je sedam mobilizacijskih predavanja radi informiranja građana i poslovnih subjekata o smislu i aspektima razvoja obnovljivih izvora energije, izvršeno je mapiranje korisnika, organizirana je edukacija za zainteresirane poduzetnike u što su bile uključena i dva studijska posjeta Krku i Zagrebu. Na kraju, u Kamanju su instalirana i dva ogledna fotonaponska panela, svaki od po 1 kW snage, jedan sa sustavom praćenja kretanja sunca koji će služiti zgradi Općine, a drugi je na krovu Osnovne škole Kamanje, a u realizaciju su bili uključeni i mladi poduzetnici iz tvrtki ZoNet i Sigel s ozaljskog područja. Paralelno s ovim projektom, dodala je Zrinka Pavlov, LAG Vallis Colapis uz financijsku potporu Zaklade Zamah, postavio je tri ogledna solarna rasvjetna tijela u selima Zorkovcu i Malom Erjavcu blizu Ozlja. S obzirom na neadekvatan odaziv kvalificiranih poduzetnika iz domene instaliranja solarnih panela i pripadajućih sustava, jer su oni više orijentirani na već uspostavljene uglavnom uvozne kanale opreme, sljedeći korak LAG-a Vallis Colapis, najavio je njegov voditelj Milan Medić, bit će već na jesen osnivanjem Energetske ili Sunčane zadruge u suradnji s Eko Kvarnerom i imat će sjedište na Krku. Članovi Zadruge moći će biti sve zainteresirane pravne i fizičke osobe zainteresirane za primjenu i korištenje solarne energije, uz nužnu upisninu od tisuću kuna po članu, a cilj takvog udruživanja je postizanje povoljnijih uvjeta pri nabavi opreme, ugovaranju radova i lakše postizanje statusa povlaštenog proizvođača energije, a što je posebno važno s obzirom na promjenu u poticajima za proizvodnju i prodaju energije iz obnovljivih izvora.
liderpress.hr
Energetske zadruge kao budućnost energetike
U današnjem svijetu ulaganja u obnovljive izvore energije su vrlo često ciljana investicija koja izuzetno privlači privatne i institucionalne investitore. Razloge tome možemo tražiti u počecima razvoja elektroenergetskog sektora na samom početku 20. stoljeća, koji su bili obilježeni velikim investicijama u proizvodne i sustave prijenosa električne energije uz nagli rast cijelog sektora. Nagli razvoj i veliki projekti doveli su do činjenice da čitav sektor vrlo često funkcionira u vrlo zatvorenim okvirima državnih ulaganja kroz monopolističke elektroenergetske kompanije. U suvremenom pristupu razvoju elektroenergetskog sektora takav pristup potrebno je promijeniti iz temelja, a razlozi su novi i učinkoviti načini korištenja energije, naglasak na ekonomičnost i učinkovitost, strateški značaj zaštite okoliša te sve veći značaj poslovne etike. Neovisno govorimo li o činjenici da su fosilna goriva sve skuplja i nedostupnija, novim tehnologijama obnovljivih izvora koji proizvode električnu energiju ili deregulaciji i ukidanju monopola u elektroenergetskom sektoru, trenutna situacija omogućava priljev privatnog kapitala u elektroenergetski sektor i velika ulaganja kojima smo danas svjedoci. Pri tome, potrebno je fokus ulaganja prebaciti s većih na manje proizvodne projekte, koji će se graditi u većem broju.
Problemi velikih projekata i velikih ulaganja
Promjena percepcije javnosti omogućila je obnovljivim izvorima energije da prođu put od izvora koji su bili prepoznati kao ekološki prihvatljivija alternativa do izvora koji predstavljaju jedini održivi izvor energije za budućnost i koji su u posljednjih nekoliko godina postali ekonomski konkurentni. U prvotnim fazama razvoja tehnologija obnovljivih izvora energije, ova vrsta projekata dobivala je značajne državne poticaje, a ulagači su prije svega bili bogati privatni investitori uz pomoć financijskih institucija. Svi oni prepoznali su model sigurnog dugoročnog ulaganja koji je pratio događanja iz 20. stoljeća. Naime, iako su privatni investitori ušli u taj sektor, veliku većinu novih instaliranih elektrana uglavnom grade veliki ulagači. Međutim, obnovljivi izvori u svojoj osnovi bi trebali biti lokalni izvori energije koji zadovoljavaju lokalne potrebe zajednice. Zbog toga nastaje veliki problem pristupa velikih investitora gdje se zemljište u lokalnim zajednicama koristi za izgradnju projekata velikih tržišnih igrača uz minimalnu ili gotovo nikakvu korist za lokalnu zajednicu. Takav pristup u demokratski osvještenom društvu dovodi do snažnog otpora lokalne zajednice, odnosno tzv. NIMBY efekata i pitanja etike.
Uvođenje etike u investicijski model
Pitanje etike u čitavu priču ulazi zbog same prirode obnovljivih izvora energije koji su dio jednog šireg pokreta: težnje prema održivom razvoju. Održivi razvoj promovira globalno umrežavanje uz korištenje lokalnih resursa za potrebe razvoja i zadovoljavanja suvremenih životnih potreba i standarda. U takvom pristupu krije se vrlo snažna komponenta etike koja ističe važnost iskorištavanja resursa na način na koji neće biti nanesena šteta niti susjedima, niti budućim generacijama. Upravo zato sljedeći veliki korak u razvoju energetike predstavlja model koji podrazumijeva razvoj energetskog sektora temeljenog na lokalnim resursima i ulaganju unutar lokalnih zajednica.
Rješenje se krije u energetskim zadrugama
Značajan korak u smjeru razvoja energetskog sektora na temelju korištenja lokalnih resursa i ulaganja u lokalnoj zajednici uspješno je pokrenut u pojedinim državama svijeta koje su ga razvile do neslućenih razmjera. Rješenje koje vodi prema etičnosti i održivosti u energetskom sektoru su energetske zadruge. U Njemačkoj, energetske zadruge u svom vlasništvu imaju gotovo 60% svih obnovljivih izvora energije, dok je u Danskoj taj postotak još i veći. Naravno, otpori u institucijama i velikim korporacijama prema modelu energetskih zadruga su veliki, ali napredak u Njemačkoj i Danskoj ukazuju na nezaustavljivost tog procesa. U Njemačkoj energetske zadruge svoje članove broje u stotinama tisuća, a uz proizvodnju energije bave se i distribucijom i opskrbom električne, ali i toplinske energije, tako da su postale ozbiljna konkurencija velikim vertikalno integriranim energetskim kompanijama.
Uključenost građana u investicije u energetici
U cjelokupnom modelu energetskog sustava koji se temelji na održivosti nužna je velika uključenost građana u kompletan proces transformacije budući da se čini da jedino energetske zadruge čiji su oni članovi uz pomoć obnovljivih izvora energije mogu potpuno izgurati fosilna goriva sa tržišta do sredine ovoga stoljeća. Naime, upravo su građani nositelji bunta i negativne energije sadržane u NIMBY efektu koji sprječava razvoj i implementaciju projekata koji su za njih neprihvatljivi. Kroz energetske zadruge ta se negativna energija može okrenuti u pozitivno djelovanje u korist energetskog razvoja zajednice na način koji koristi lokalne resurse i lokalnoj zajednici je prihvatljiv. Bitna stavka je i razvoj ekonomije i ravnomjeran regionalni razvoj koji omogućava ekonomsku održivost drugih bitnih gospodarskih grana na bilo kojem području – razlog tome je relativno ravnomjeran raspored obnovljivih energetskih resursa diljem svijeta. Vrlo bitan faktor je i otvaranje lokalnih, visokokvalitetnih radnih mjesta, ali i oslobađanje novog investicijskog kapitala građana koji trenutno leži neiskorišten u bankama. Naime građani u energetskim zadrugama uočavaju da im ulaganja u obnovljive izvore energije dugoročno donose veću korist nego štednja u bankama. Uz sve navedeno kroz zadružno poduzetništvo u energetici aktiviraju se lokalni energetski potencijali, koji podržavaju druge gospodarske aktivnosti, kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda, ali i uslužne djelatnosti kao što je turizam. Pri tome se sprječava zagađivanje okoliša u lokalnoj zajednici koja je svjesna da im ništa ne može nadomjestiti plodno tlo i čist zrak.
Grupno financiranje ili crowdfunding
Ekonomska kriza i razvoj interneta su jedan od glavnih razloga razvoja crowdfundinga ili grupnog financiranja u svijetu. Grupno financiranje je način financiranja projekata i poduzetničkih pothvata od strane puno malih ulagača, umjesto konvencionalnog financiranja od strane jednog velikog izvora financija, kao što su poslovne banke i slično. Model takvog financiranja se oslanja na djelovanje putem neke od platformi prisutnih na internetu koje potencijalnim ulagačima nude priliku da investiraju ili doniraju projekt koji im se sviđa, što ne mora nužno biti iz ekonomskih razloga, kao što je povrat na investiciju. Ljudi koji podupiru projekte uglavnom se poistovjećuju sa njihovom idejom ili ciljem kojeg žele ostvariti. Platforme za grupno financiranje služe kao osnova za financiranje svih vrsta projekata od umjetničkih, kao što je snimanje albuma ili organizacije izložbe, pa sve do tehničkih poput izrade aplikacija za pametne telefone.
U današnjem svijetu ulaganja u obnovljive izvore energije su vrlo često ciljana investicija koja izuzetno privlači privatne i institucionalne investitore. Razloge tome možemo tražiti u počecima razvoja elektroenergetskog sektora na samom početku 20. stoljeća, koji su bili obilježeni velikim investicijama u proizvodne i sustave prijenosa električne energije uz nagli rast cijelog sektora. Nagli razvoj i veliki projekti doveli su do činjenice da čitav sektor vrlo često funkcionira u vrlo zatvorenim okvirima državnih ulaganja kroz monopolističke elektroenergetske kompanije. U suvremenom pristupu razvoju elektroenergetskog sektora takav pristup potrebno je promijeniti iz temelja, a razlozi su novi i učinkoviti načini korištenja energije, naglasak na ekonomičnost i učinkovitost, strateški značaj zaštite okoliša te sve veći značaj poslovne etike. Neovisno govorimo li o činjenici da su fosilna goriva sve skuplja i nedostupnija, novim tehnologijama obnovljivih izvora koji proizvode električnu energiju ili deregulaciji i ukidanju monopola u elektroenergetskom sektoru, trenutna situacija omogućava priljev privatnog kapitala u elektroenergetski sektor i velika ulaganja kojima smo danas svjedoci. Pri tome, potrebno je fokus ulaganja prebaciti s većih na manje proizvodne projekte, koji će se graditi u većem broju.
Problemi velikih projekata i velikih ulaganja
Promjena percepcije javnosti omogućila je obnovljivim izvorima energije da prođu put od izvora koji su bili prepoznati kao ekološki prihvatljivija alternativa do izvora koji predstavljaju jedini održivi izvor energije za budućnost i koji su u posljednjih nekoliko godina postali ekonomski konkurentni. U prvotnim fazama razvoja tehnologija obnovljivih izvora energije, ova vrsta projekata dobivala je značajne državne poticaje, a ulagači su prije svega bili bogati privatni investitori uz pomoć financijskih institucija. Svi oni prepoznali su model sigurnog dugoročnog ulaganja koji je pratio događanja iz 20. stoljeća. Naime, iako su privatni investitori ušli u taj sektor, veliku većinu novih instaliranih elektrana uglavnom grade veliki ulagači. Međutim, obnovljivi izvori u svojoj osnovi bi trebali biti lokalni izvori energije koji zadovoljavaju lokalne potrebe zajednice. Zbog toga nastaje veliki problem pristupa velikih investitora gdje se zemljište u lokalnim zajednicama koristi za izgradnju projekata velikih tržišnih igrača uz minimalnu ili gotovo nikakvu korist za lokalnu zajednicu. Takav pristup u demokratski osvještenom društvu dovodi do snažnog otpora lokalne zajednice, odnosno tzv. NIMBY efekata i pitanja etike.
Uvođenje etike u investicijski model
Pitanje etike u čitavu priču ulazi zbog same prirode obnovljivih izvora energije koji su dio jednog šireg pokreta: težnje prema održivom razvoju. Održivi razvoj promovira globalno umrežavanje uz korištenje lokalnih resursa za potrebe razvoja i zadovoljavanja suvremenih životnih potreba i standarda. U takvom pristupu krije se vrlo snažna komponenta etike koja ističe važnost iskorištavanja resursa na način na koji neće biti nanesena šteta niti susjedima, niti budućim generacijama. Upravo zato sljedeći veliki korak u razvoju energetike predstavlja model koji podrazumijeva razvoj energetskog sektora temeljenog na lokalnim resursima i ulaganju unutar lokalnih zajednica.
Rješenje se krije u energetskim zadrugama
Značajan korak u smjeru razvoja energetskog sektora na temelju korištenja lokalnih resursa i ulaganja u lokalnoj zajednici uspješno je pokrenut u pojedinim državama svijeta koje su ga razvile do neslućenih razmjera. Rješenje koje vodi prema etičnosti i održivosti u energetskom sektoru su energetske zadruge. U Njemačkoj, energetske zadruge u svom vlasništvu imaju gotovo 60% svih obnovljivih izvora energije, dok je u Danskoj taj postotak još i veći. Naravno, otpori u institucijama i velikim korporacijama prema modelu energetskih zadruga su veliki, ali napredak u Njemačkoj i Danskoj ukazuju na nezaustavljivost tog procesa. U Njemačkoj energetske zadruge svoje članove broje u stotinama tisuća, a uz proizvodnju energije bave se i distribucijom i opskrbom električne, ali i toplinske energije, tako da su postale ozbiljna konkurencija velikim vertikalno integriranim energetskim kompanijama.
Uključenost građana u investicije u energetici
U cjelokupnom modelu energetskog sustava koji se temelji na održivosti nužna je velika uključenost građana u kompletan proces transformacije budući da se čini da jedino energetske zadruge čiji su oni članovi uz pomoć obnovljivih izvora energije mogu potpuno izgurati fosilna goriva sa tržišta do sredine ovoga stoljeća. Naime, upravo su građani nositelji bunta i negativne energije sadržane u NIMBY efektu koji sprječava razvoj i implementaciju projekata koji su za njih neprihvatljivi. Kroz energetske zadruge ta se negativna energija može okrenuti u pozitivno djelovanje u korist energetskog razvoja zajednice na način koji koristi lokalne resurse i lokalnoj zajednici je prihvatljiv. Bitna stavka je i razvoj ekonomije i ravnomjeran regionalni razvoj koji omogućava ekonomsku održivost drugih bitnih gospodarskih grana na bilo kojem području – razlog tome je relativno ravnomjeran raspored obnovljivih energetskih resursa diljem svijeta. Vrlo bitan faktor je i otvaranje lokalnih, visokokvalitetnih radnih mjesta, ali i oslobađanje novog investicijskog kapitala građana koji trenutno leži neiskorišten u bankama. Naime građani u energetskim zadrugama uočavaju da im ulaganja u obnovljive izvore energije dugoročno donose veću korist nego štednja u bankama. Uz sve navedeno kroz zadružno poduzetništvo u energetici aktiviraju se lokalni energetski potencijali, koji podržavaju druge gospodarske aktivnosti, kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda, ali i uslužne djelatnosti kao što je turizam. Pri tome se sprječava zagađivanje okoliša u lokalnoj zajednici koja je svjesna da im ništa ne može nadomjestiti plodno tlo i čist zrak.
Grupno financiranje ili crowdfunding
Ekonomska kriza i razvoj interneta su jedan od glavnih razloga razvoja crowdfundinga ili grupnog financiranja u svijetu. Grupno financiranje je način financiranja projekata i poduzetničkih pothvata od strane puno malih ulagača, umjesto konvencionalnog financiranja od strane jednog velikog izvora financija, kao što su poslovne banke i slično. Model takvog financiranja se oslanja na djelovanje putem neke od platformi prisutnih na internetu koje potencijalnim ulagačima nude priliku da investiraju ili doniraju projekt koji im se sviđa, što ne mora nužno biti iz ekonomskih razloga, kao što je povrat na investiciju. Ljudi koji podupiru projekte uglavnom se poistovjećuju sa njihovom idejom ili ciljem kojeg žele ostvariti. Platforme za grupno financiranje služe kao osnova za financiranje svih vrsta projekata od umjetničkih, kao što je snimanje albuma ili organizacije izložbe, pa sve do tehničkih poput izrade aplikacija za pametne telefone.
Važnost nagrađivanja u grupnom financiranju
Tijekom 2012. godine grupnim financiranjem je prikupljeno ukupno 2,7 miljardi američkih dolara putem više od 450 različitih platformi diljem svijeta. Budući da se sve više pojedinaca okreće ovakvom alternativnom načinu financiranja, očekuje se da će konačna bilanca pokazati da se u 2013. godini iznos prikupljenih sredstava minimalno udvostručio. Umjesto projektnog financiranja putem tradicionalnih izvora, poduzetnici, umjetnici, voditelji neprofitnih organizacija i slično okreću se velikom broju malih financijskih doprinosa, u obliku donacija, kupovine udjela u projektu ili poduzeću, te zajmova. Međutim, prema tržišnom udjelu, izraženom u količini prikupljenih sredstava, najzastupljeniji je nagradno- donacijski tip u kojem je svaka osoba koja podupire projekt na prigodan način nagrađena za donaciju simboličnom nagradom čija vrijednost je manja od doniranih sredstava. Upravo prema ovom modelu funkcioniraju dvije najpoznatije i najznačajnije platforme za grupno financiranje: Indiegogo i Kickstarter. Kampanja za prvi pametni sat pod nazivom Pebble jedna je od najuspješnijih i prikupila je ukupno 10 miljuna USD od 68 tisuća pojedinačnih donatora, pri čemu su donatori nagrađivani primjerkom sata, te time postali prvi vlasnici tog sata u čitavom svijetu. Poanta modela s nagradama jest da donatori imaju priliku dobiti jedinstveni proizvod ili doživjeti jedinstveno iskustvo. Ukoliko ste vjerni obožavatelj poznatog američkog redatelja Spikea Leeja, vjerujemo da biste ga žarko željeli upoznati. Upravo takvo iskustvo mogli ste si priuštiti uplatom 10.000 dolara u njegovoj Kickstarter kampanji, gdje ste imali priliku s njim gledati utakmicu New York Knicksa uživo u Madison Square Gardenu. To je prilika koju je iskoristilo 29 njegovih vjernih obožavatelja i time priskrbilo 20% od ukupno prikupljenih sredstava u njegovoj kampanji vrijednoj milijun i pol dolara.
Udjelni i zajmovni model grupnog financiranja
Razlog uspjeha nagradno-donacijskog oblika je u tome što omogućuje ljudima da primitkom nagrade budu dio projekata kojeg poistovjećuju sa vlastitim životnim vrijednostima, stilom i viđenjem svijeta. Međutim, kako ljudi nisu uvijek motivirani samo intrinzičnim vrijednostima, te zbog potrebe financiranja većih infrastrukturnih projekata, poput obnovljivih izvora energije, razvijeni su udjelni (eng. equity-based) i zajmovni (eng. loan-based) modeli grupnog financiranja. Platforme koje se temelje na udjelnom modelu djeluju kroz prodaju malih udjela u nekom poduzetničkom pothvatu, primjerice ulaganju u vjetroelektranu, kojim se vlasniku garantira pravo na udio u podjeli dobiti projekta. Jedna od najpoznatijih takvih platformi je Abundance Generation putem koje je do sada investirano oko 3 milijuna britanskih funti u solarne elektrane i vjetroelektrane u Ujedinjenom Kraljevstvu. Potencijalni investitor putem ove stranice ima uvid u projekte koji su trenutno dostupni za financiranje, gdje također može pročitati prikaz projekta, kojim se prikazuje očekivani povrat na investiciju, kao i rizici. Primjera radi, Abundance Generation je ovog Božića prodavao udjele u projektima kao poklone, pri čemu se mogao kupiti udio u projektima u vrijednosti već od 5 funti.
Prednosti udjelnog financiranja obnovljivih izvora energije
Udjelni pristup grupnom financiranju omogućuje velikom broju pojedinaca da steknu vlasništvo nad projektom, pri čemu korist imaju voditelji projekata obnovljivih izvora i sami investitori. Spomenutim poslovnim modelom se omogućuje građaninu sa prosječnim primanjima da uđu u vlasništvo projekta obnovljivih izvora energije, te time pomognu tranziciju prema nisko-ugljičnom razvoju. Umjesto zadržavanja sredstava na štednji u banci uz nisku kamatnu stopu koja se u Hrvatskoj kreće od 3 do 4 posto, pojedinci mogu kupiti udio u projektu vjetroelektrane ili bilo kojem drugom obliku obnovljivih izvora energije i na taj način ostvari veći povrat na uložena sredstva. S druge strane, voditelji projekata i investitori ne moraju temeljiti projekt na bankovnom financiranju uz visoke kamatne stope, visok udio vlastitog kapitala u investiciji i druge nepovoljne uvjete financiranja. Bitno je napomenuti da i projekt temeljen na udjelnom grupnom financiranju mora proći kroz due-dilligence pregled financijske isplativosti, kakav je potreban prilikom traženja zajma kod banke, koji bi takvim projektima, te potencijalnim investitorima u grupnom financiranju projekta dao sigurnost ulaganja.
Grupno financiranje projekata u lokalnoj zajednici
Poslovni model udjelnog grupnog financiranja omogućuje lokalnim akcijskim grupama lakše privlačenje sredstava u lokalnoj zajednici radi investicije u zadružne projekte obnovljivih izvora energije. Energetske zadruge bi putem ovakve platforme temeljene na modelu udjelnog grupnog financiranja lakše stekle povjerenje lokalnog stanovništva i lakše ih privukle da se pridruže investiciji. Dodatna vrijednost ovakve platforme, kao i u slučaju nagradno-donacijskog modela, jest i u pristupu potencijalnim investitorima izvan lokalne zajednice, koji žele biti dio projekta jer se poistovjećuju sa njegovim ciljem, kao što je energetska neovisnost, održivi razvoj ili smanjenje emisija ugljičnog dioksida. Korištenje interneta, iako olakšava pristup sustavu udjelnog grupnog financiranja, nije nužno za funkcioniranje ovakvog poslovnog modela, kao što je vidljivo iz brojnih primjera u Europi. Naime, lokalne akcijske grupe često prikupljaju sredstva radi zajedničke investicije u projekt pokrenut na vlastitu inicijativu ili za preuzimanje dijela vlasništva nad projektom kojeg netko drugi provodi unutar njihove zajednice. Ovaj sustav je reguliran pozitivnom zakonskom regulativom koja pogoduju povećanom udjelu vlasništva građana nad obnovljivim izvorima energije.
Primjeri pozitivne zakonske regulative
Primjere pozitivne regulative koja potiče vlasništvo lokalne zajednice nad projektima obnovljivih izvora energije mogu se pronaći u državama gdje se takva vrsta projektnog financiranja najviše i potiče. Primjerice, u Danskoj je zakonskom regulativom uređeno da u slučaju razvoja vjetroelektrane čija je visina veća od 25 metara investitor mora ponuditi stanovništvu koje živi unutar radijusa od 4,5 km od mjesta postavljanja vjetroelektrane barem 20 posto vlasništva nad projektom. Pri tome, voditelj projekta obnovljivih izvora energije mora pripremiti dokumente koji pravovaljano opisuju projekt i očekivani povrat investicije i koji moraju biti dostupni potencijalnim investitorima iz lokalne zajednice. Ponuda za prodaju udjela mora se oglasiti barem u lokalnim novinama i traje minimalno četiri tjedna. Prije je danski zakonodavni okvir bio još liberalniji i dopuštao je ljudima iz cijele zemlje i Europe kupovinu udjela u lokalnim projektima. Jedan od primjera grupno financiranih projekata temeljenih na udjelnom financiranju jest i poznata pučinska vjetroelektrana Middelgrunden koja se nalazi pred ulazom u zaljev u kojem se nalazi Kopenhagen. Ovu vjetroelektranu čini 20 vjetroagregata ukupne instalirane snage 40MW. Pola elektrane je u vlasništvu energetske zadruge Middlegrunden s 8.500 članova iz čitave Danske, dok drugu polovicu vlasništva posjeduje Københavns Energi, jedna od većih energetskih kompanija na istoku Danske. Deset vjetroagregata pojedinačne snage 2 MW koji su u vlasništvu zadruge financirano je prodajom 40.500 jednakih udjela, od kojih je svaki predstavljao ekvivalent godišnje proizvodnje električne energije od 1.000 kWh. Ukupan investicijski budžet zadruge iznosio je 23 milijuna eura, dok je svaki pojedinačni udio prodan za 570 eura. U današnje vrijeme, ukupno 23% instalirane snage vjetroelekrana je u vlasništvu zadruga ili "generalnih partnerstava" s više of 150.000 članova, koji posjeduju 3.200 vjetroagregata.
Zakonodavni okvir i primjeri iz Hrvatske
Hrvatsko zakonodavstvo i institucionalni okvir u ovome trenutku ne podržavaju razvoj grupnog financiranja projekata u energetici kroz udjelni model. Iz tog razloga donacijski i nagradno - donacijski modeli su u bliskoj budućnosti za sada najizgledniji oblik razvoja grupnog financiranja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Jedan od prvih uspješnih primjera grupnog financiranja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj je i kampanja za Energetski neovisnu osnovnu školu Ostrog iz Kaštel Lukšića. Tijekom kampanje koju su tijekom prosinca 2013. i siječnja 2014. godine provodile Energetska zadruga Kaštela i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) uspjelo se prikupiti 10.000 američkih dolara putem platforme Indiegogo i još 20.000 USD kroz lokalnu kampanju, koncert i kapitalnu donaciju UNDP-a. Pored ovoga, u planu je razvoj platforme za grupno financiranje projekata obnovljivih izvora energije u više hrvatskih škola po uzoru na projekt Solar Schools iz Ujedinjenog Kraljevstva. Trendovi financiranja obnovljivih izvora energije i osnivanja energetskih zadruga koji su već prepoznati diljem svijeta do sada su uglavnom zaobilazili Hrvatsku, a investitori u obnovljive izvore energije u našoj državi do sada su se uglavnom oslanjali na institucionalno financiranje. Otvaranjem lokalnih zajednica prema alternativnim rješenjima održivog razvoja, pojavom energetskih zadruga i prvih uspješnih projekata grupnog financiranja u Hrvatskoj taj će se trend u narednim godinama svakako promijeniti u korist grupnog financiranja temeljenog na udjelima kojeg će biti potrebno i zakonodavno regulirati.
Autori: Edo Jerkić, Mak Đukan, Ivan Szekeres
Tijekom 2012. godine grupnim financiranjem je prikupljeno ukupno 2,7 miljardi američkih dolara putem više od 450 različitih platformi diljem svijeta. Budući da se sve više pojedinaca okreće ovakvom alternativnom načinu financiranja, očekuje se da će konačna bilanca pokazati da se u 2013. godini iznos prikupljenih sredstava minimalno udvostručio. Umjesto projektnog financiranja putem tradicionalnih izvora, poduzetnici, umjetnici, voditelji neprofitnih organizacija i slično okreću se velikom broju malih financijskih doprinosa, u obliku donacija, kupovine udjela u projektu ili poduzeću, te zajmova. Međutim, prema tržišnom udjelu, izraženom u količini prikupljenih sredstava, najzastupljeniji je nagradno- donacijski tip u kojem je svaka osoba koja podupire projekt na prigodan način nagrađena za donaciju simboličnom nagradom čija vrijednost je manja od doniranih sredstava. Upravo prema ovom modelu funkcioniraju dvije najpoznatije i najznačajnije platforme za grupno financiranje: Indiegogo i Kickstarter. Kampanja za prvi pametni sat pod nazivom Pebble jedna je od najuspješnijih i prikupila je ukupno 10 miljuna USD od 68 tisuća pojedinačnih donatora, pri čemu su donatori nagrađivani primjerkom sata, te time postali prvi vlasnici tog sata u čitavom svijetu. Poanta modela s nagradama jest da donatori imaju priliku dobiti jedinstveni proizvod ili doživjeti jedinstveno iskustvo. Ukoliko ste vjerni obožavatelj poznatog američkog redatelja Spikea Leeja, vjerujemo da biste ga žarko željeli upoznati. Upravo takvo iskustvo mogli ste si priuštiti uplatom 10.000 dolara u njegovoj Kickstarter kampanji, gdje ste imali priliku s njim gledati utakmicu New York Knicksa uživo u Madison Square Gardenu. To je prilika koju je iskoristilo 29 njegovih vjernih obožavatelja i time priskrbilo 20% od ukupno prikupljenih sredstava u njegovoj kampanji vrijednoj milijun i pol dolara.
Udjelni i zajmovni model grupnog financiranja
Razlog uspjeha nagradno-donacijskog oblika je u tome što omogućuje ljudima da primitkom nagrade budu dio projekata kojeg poistovjećuju sa vlastitim životnim vrijednostima, stilom i viđenjem svijeta. Međutim, kako ljudi nisu uvijek motivirani samo intrinzičnim vrijednostima, te zbog potrebe financiranja većih infrastrukturnih projekata, poput obnovljivih izvora energije, razvijeni su udjelni (eng. equity-based) i zajmovni (eng. loan-based) modeli grupnog financiranja. Platforme koje se temelje na udjelnom modelu djeluju kroz prodaju malih udjela u nekom poduzetničkom pothvatu, primjerice ulaganju u vjetroelektranu, kojim se vlasniku garantira pravo na udio u podjeli dobiti projekta. Jedna od najpoznatijih takvih platformi je Abundance Generation putem koje je do sada investirano oko 3 milijuna britanskih funti u solarne elektrane i vjetroelektrane u Ujedinjenom Kraljevstvu. Potencijalni investitor putem ove stranice ima uvid u projekte koji su trenutno dostupni za financiranje, gdje također može pročitati prikaz projekta, kojim se prikazuje očekivani povrat na investiciju, kao i rizici. Primjera radi, Abundance Generation je ovog Božića prodavao udjele u projektima kao poklone, pri čemu se mogao kupiti udio u projektima u vrijednosti već od 5 funti.
Prednosti udjelnog financiranja obnovljivih izvora energije
Udjelni pristup grupnom financiranju omogućuje velikom broju pojedinaca da steknu vlasništvo nad projektom, pri čemu korist imaju voditelji projekata obnovljivih izvora i sami investitori. Spomenutim poslovnim modelom se omogućuje građaninu sa prosječnim primanjima da uđu u vlasništvo projekta obnovljivih izvora energije, te time pomognu tranziciju prema nisko-ugljičnom razvoju. Umjesto zadržavanja sredstava na štednji u banci uz nisku kamatnu stopu koja se u Hrvatskoj kreće od 3 do 4 posto, pojedinci mogu kupiti udio u projektu vjetroelektrane ili bilo kojem drugom obliku obnovljivih izvora energije i na taj način ostvari veći povrat na uložena sredstva. S druge strane, voditelji projekata i investitori ne moraju temeljiti projekt na bankovnom financiranju uz visoke kamatne stope, visok udio vlastitog kapitala u investiciji i druge nepovoljne uvjete financiranja. Bitno je napomenuti da i projekt temeljen na udjelnom grupnom financiranju mora proći kroz due-dilligence pregled financijske isplativosti, kakav je potreban prilikom traženja zajma kod banke, koji bi takvim projektima, te potencijalnim investitorima u grupnom financiranju projekta dao sigurnost ulaganja.
Grupno financiranje projekata u lokalnoj zajednici
Poslovni model udjelnog grupnog financiranja omogućuje lokalnim akcijskim grupama lakše privlačenje sredstava u lokalnoj zajednici radi investicije u zadružne projekte obnovljivih izvora energije. Energetske zadruge bi putem ovakve platforme temeljene na modelu udjelnog grupnog financiranja lakše stekle povjerenje lokalnog stanovništva i lakše ih privukle da se pridruže investiciji. Dodatna vrijednost ovakve platforme, kao i u slučaju nagradno-donacijskog modela, jest i u pristupu potencijalnim investitorima izvan lokalne zajednice, koji žele biti dio projekta jer se poistovjećuju sa njegovim ciljem, kao što je energetska neovisnost, održivi razvoj ili smanjenje emisija ugljičnog dioksida. Korištenje interneta, iako olakšava pristup sustavu udjelnog grupnog financiranja, nije nužno za funkcioniranje ovakvog poslovnog modela, kao što je vidljivo iz brojnih primjera u Europi. Naime, lokalne akcijske grupe često prikupljaju sredstva radi zajedničke investicije u projekt pokrenut na vlastitu inicijativu ili za preuzimanje dijela vlasništva nad projektom kojeg netko drugi provodi unutar njihove zajednice. Ovaj sustav je reguliran pozitivnom zakonskom regulativom koja pogoduju povećanom udjelu vlasništva građana nad obnovljivim izvorima energije.
Primjeri pozitivne zakonske regulative
Primjere pozitivne regulative koja potiče vlasništvo lokalne zajednice nad projektima obnovljivih izvora energije mogu se pronaći u državama gdje se takva vrsta projektnog financiranja najviše i potiče. Primjerice, u Danskoj je zakonskom regulativom uređeno da u slučaju razvoja vjetroelektrane čija je visina veća od 25 metara investitor mora ponuditi stanovništvu koje živi unutar radijusa od 4,5 km od mjesta postavljanja vjetroelektrane barem 20 posto vlasništva nad projektom. Pri tome, voditelj projekta obnovljivih izvora energije mora pripremiti dokumente koji pravovaljano opisuju projekt i očekivani povrat investicije i koji moraju biti dostupni potencijalnim investitorima iz lokalne zajednice. Ponuda za prodaju udjela mora se oglasiti barem u lokalnim novinama i traje minimalno četiri tjedna. Prije je danski zakonodavni okvir bio još liberalniji i dopuštao je ljudima iz cijele zemlje i Europe kupovinu udjela u lokalnim projektima. Jedan od primjera grupno financiranih projekata temeljenih na udjelnom financiranju jest i poznata pučinska vjetroelektrana Middelgrunden koja se nalazi pred ulazom u zaljev u kojem se nalazi Kopenhagen. Ovu vjetroelektranu čini 20 vjetroagregata ukupne instalirane snage 40MW. Pola elektrane je u vlasništvu energetske zadruge Middlegrunden s 8.500 članova iz čitave Danske, dok drugu polovicu vlasništva posjeduje Københavns Energi, jedna od većih energetskih kompanija na istoku Danske. Deset vjetroagregata pojedinačne snage 2 MW koji su u vlasništvu zadruge financirano je prodajom 40.500 jednakih udjela, od kojih je svaki predstavljao ekvivalent godišnje proizvodnje električne energije od 1.000 kWh. Ukupan investicijski budžet zadruge iznosio je 23 milijuna eura, dok je svaki pojedinačni udio prodan za 570 eura. U današnje vrijeme, ukupno 23% instalirane snage vjetroelekrana je u vlasništvu zadruga ili "generalnih partnerstava" s više of 150.000 članova, koji posjeduju 3.200 vjetroagregata.
Zakonodavni okvir i primjeri iz Hrvatske
Hrvatsko zakonodavstvo i institucionalni okvir u ovome trenutku ne podržavaju razvoj grupnog financiranja projekata u energetici kroz udjelni model. Iz tog razloga donacijski i nagradno - donacijski modeli su u bliskoj budućnosti za sada najizgledniji oblik razvoja grupnog financiranja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Jedan od prvih uspješnih primjera grupnog financiranja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj je i kampanja za Energetski neovisnu osnovnu školu Ostrog iz Kaštel Lukšića. Tijekom kampanje koju su tijekom prosinca 2013. i siječnja 2014. godine provodile Energetska zadruga Kaštela i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) uspjelo se prikupiti 10.000 američkih dolara putem platforme Indiegogo i još 20.000 USD kroz lokalnu kampanju, koncert i kapitalnu donaciju UNDP-a. Pored ovoga, u planu je razvoj platforme za grupno financiranje projekata obnovljivih izvora energije u više hrvatskih škola po uzoru na projekt Solar Schools iz Ujedinjenog Kraljevstva. Trendovi financiranja obnovljivih izvora energije i osnivanja energetskih zadruga koji su već prepoznati diljem svijeta do sada su uglavnom zaobilazili Hrvatsku, a investitori u obnovljive izvore energije u našoj državi do sada su se uglavnom oslanjali na institucionalno financiranje. Otvaranjem lokalnih zajednica prema alternativnim rješenjima održivog razvoja, pojavom energetskih zadruga i prvih uspješnih projekata grupnog financiranja u Hrvatskoj taj će se trend u narednim godinama svakako promijeniti u korist grupnog financiranja temeljenog na udjelima kojeg će biti potrebno i zakonodavno regulirati.
Autori: Edo Jerkić, Mak Đukan, Ivan Szekeres
obnovljivi.com
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Temperatura radne tvari (95ºC) dobivena uporabom solarnih kolektora nije dovoljna za efikasniju proizvodnju električne energije. U solarnim termalnim elektranama Sunčevo zračenje se lećama i ogledalima fokusira radi postizanja što više temperature. Takva se tehnologija naziva solarno fokusiranje energije. Ovisno o temperaturi radne tvari u solarnim elektrana koriste se odgovarajući pogonski strojevi za proizvodnju električne energije. Parne turbine koriste se do 600°C, a iznad te temperature plinske turbine. Vrlo visoke temperature uvjetuju korištenje različitih materijala i tehnika. Za temperature iznad 1100°C predlaže se korištenje tekuće fluoridne soli kao radnog medija te višestupanjski turbinski sustav, čime je moguće postizanje energetske učinkovitosti i do 60%. Tako visoka radna temperatura omogućava znatne uštede vode, što posebno dolazi do izražaja u pustinjama, gdje se izgradnja upravo takvih solarnih elektrana i očekuje. Kako je pohranjivanje toplinske energije jeftinije od spremanja električne energije, solarne termalne elektrane se najčešće izvode s baterijama solarnih spremnika topline čime je omogućena proizvodnja električne energije i noću. Pouzdanost neprekidne proizvodnje električne energije moguće je povećati ugradnjom pomoćnih (sekundarnih) sustava na fosilna goriva. Trenutno je jedna od značajnijih prepreka implementaciji takvih elektrana cijena solarnih leća odnosno solarnih ogledala, kojima je potrebno prekriti vrlo velike površine za dobivanje značajnijih količina energije. Solarne termalne elektrane su kvalitetni izvori električne energije dobivene pretvorbom Sunčeve energije u toplinsku. S obzirom da nema značajnijih štetnih produkata prilikom proizvodnje električne energije, a imaju dobru energetsku učinkovitost (20-40%), budućnost im je osigurana. Izgradnjom takvih vrsta elektrana na provjerenim sunčanim područjima (Sahara) mogao bi se obnovljivom električnom i toplinskom energijom snabdijevati veliki dio svjetskih potrošača (posebice na otocima). Zbog potrebe za visokim temperaturama, gotovo svi oblici solarnih termalnih elektrana moraju koristiti nekakav oblik koncentriranja (fokusiranja) Sunčevih zraka s širokih prostora na malu, ciljanu površinu. Tokom dana, položaj Sunca na nebu se stalno mijenja pa se time mijenja i onaj najpovoljniji kut upada Sunčevih zraka na posebna solarna ogledala te je potrebno graditi prilagodljive (pokretljive) sustave za fokusiranje, kako bi se dobila što veća energetska učinkovitost, najvećeg čimbenika pri definiranju visine cijene instaliranja solarnih termalnih elektrana103. Skladištenjem topline moguće je dobivati električnu energiju i onda, kada to nije moguće (u vrijeme smanjene insulacije). Danas se koriste jedino fokusirajuće solarne termalne elektrane (engl. Concentrated solar plant). Sastoje se od ogledala i spremnika radne tvari, koja se zagrijava do određene temperature te takva prolazi kroz turbine ili toplinske motore (Strilnigov motor).
www.zelenaenergija.org
CSP industrija u Sjedinjenim Američkim Državama je na rubu velikih promjena. Nakon godina u kojima se teško odlučivalo na investiranje u CSP (koncentirana solarna energija) sada je zbog povećane efikasnosti i smanjenja troškova sustava isto postalo puno primamljivije. Do toga je došlo zbog nove generacije tehnologija za toplinsko spremanje energije, transfer topline i dijelove elektrane. Ovaj razvoj uz trenutačno stanje solarnog tržišta u SAD-u spušta troškove za velike elektrane na način da po prvi puta postaju komercijalno isplative. Što se tiče razvoja u sektoru spremanje solarne topline i transferu topline došlo je do velikog napretka u topljivim solima, tehnologiji koja omogućava CSP elektranama da proizvode baznu električnu energiju, što je velika prednost CSP-a pred drugim tehnologijama obnovljivih izvora. Nova generacija topljivih soli koristi CN-K (kalij kalcijev nitrat) koji ima povećani temperaturni opseg, bolju mogućnost spremanja i poboljšanu sigurnost naspram trenutačnih soli i toplinskih ulja. Niža temperatura topljenja znači da je solima potrebno manje energije da dostignu efikasnost, što poboljšava spremanje i transfer topline. Niže topljenje također smanjuje rizik od nesreća i oštećenja zbog smrzavanja soli unutar samog radnog kruga. Osim toga komponente CSP elektrane kao što su kolektori i prijamnici sunčevog zračenja su unaprijeđeni zbog poboljšanog dizajna i novih premaza. Novi premazi koji pretvaraju sunčeve zrake u toplinu sada rade sa apsorpcijom od čak 95,5%. Sami prijamnici sada pak imaju aktivnu površinu od 96,7% svoje dužine čime se također poboljšava apsorpcija. I kolektori se poboljšavaju unapređivanjem njihovih panela, optike i drugih dijelova. Ove tehnologije su smanjile kapitalne troškove i troškove rada CSP projekata, te su sada profitabilniji za investitore i vlasnike. Nova topljiva sol je jeftinija od stare u startu, te bi s vremenom trebala biti još jeftinija, a i potrebna je manja količina za pogon. Isto tako su smanjeni troškovi održavanja i sigurnosni troškovi, te je smanjena korozija na komponentama. Kod kolektora je Američki Laboratorij za obnovljive izvore energije (NREL) razvio jeftinije modele koji umjesto staklenih modula koriste srebrni polimer koji ima iste performanse kao teško staklo uz manje troškove i masu. Time se osjetno smanjuje njihova cijena koja može biti i do 40% ukupne cijene CSP sustava. Dodatni bonus je politika SAD-a koja daje porezne poticaje, pozajmice od vlade te dotacije. Tu se ističe SunShot CSP Research and Development program kojim se donira 55 milijuna dolara za 21 različiti projekt koji se bavi podsustavima CSP-a i to solarnim poljima, prijamnici, toplinskim spremanjem i samim elektranama. Cilj je smanjiti cijenu CSP-a sa 0,21 dolar/kWh na 0,06 dolara/kWh. Osim ovih faktora SAD je dobar zbog velikih područja sa jako puno sunca na jugozapadu zemlje, gdje se mogu graditi velike CSP elektrane, te sama ekonomska moć cijele države u kojoj ima dovoljno kapitala da se investira u ovakve velike projekte. Jedino još investitori moraju uhvatiti ovu jedinstvenu priliku za razvoj nove tehnologije.
www.obnovljivi.com
www.obnovljivi.com
Vršno opterećenje u Sjedinjenim Američkim Državama je između 16.00 i 20.00 sati, u doba kada solarna energija ne može više isporučivati maksimalnu proizvodnju. Rješenje ovog problema je u koncentriranoj solarnoj energiji (CSP), tehnologiji koju su počele koristiti elektroprivrede na jugu Španjolske i u Američkim pustinjama. Američki NREL (Državni laboratorij za OIE) je utvrdio da CSP, sa svojom većom fleksibilnošću i mogućnosti spremanja energije do 15h može povećati ukupnu proizvodnju iz solara te time omogućiti veću prisutnost solarnih elektrana na mreži. CSP tehnologija koristi zrcala za reflektiranje i koncentriranje Sunčeve svjetlosti na prijamnike koji skupljaju toplinu iz sunca. Ova toplinska energija se onda može koristiti za pokretanje parne turbine koja proizvodi električnu energiju. I tu je glavna prednost te tehnologije, jer može spremiti energiju i pojačati proizvodnju kada se količina proizvodnje iz vjetroelektrana i solarnih FN sustava smanji. Glavni problem je fleksibilnost mreže, pošto se ista mora napraviti takvom da brže reagira na promjene proizvodnje iz varijabilnih izvora kao što su solar i vjetar, a sa njihovim većim udjelom je potrebna veća fleksibinost zbog balansiranja proizvodnje energije. I dok bi prolaskom oblaka kod solarnog FN sustava proizvodnja odmah pala, kod CSP sustava ona padne nakon 10 do 15 minuta jer zagrijanom fluidu treba toliko vremena da kroz cijevi stigne do same parne turbine. Ali glavna prednost CSP-a je mogućnost spremanja energije kroz nekoliko sati čime bi se i u vrijeme vršne potrošnje mogla u potpunosti proizvoditi iz FN i CSP solara, te bi se na taj način mogao napraviti zatvoreni krug elektrana na obnovljive izvore, a kojima za konstantni rad ne bi trebale klasične elektrane. Spremanje toplinske energije kod CSP-a bi bilo relativno jeftino jer bi bile potrebne samo velike cisterne u kojima bi se spremao neki medij koji bi pohranio i poslije vraćao toplinu koju prenosi voda. U današnjim takvim elektranam se koristi rastopljena sol (primjer u Španjolskoj) jer je ima mnogo i jeftina je, te nema nikakvu promjenu stanja pri temperaturi od 565 stupnjeva celzijusa koja je potrebna za tipičnu CSP elektranu. U tipičnoj CSP elektrani koja koristi rastopljenu sol postoje dvije cisterne pri čemu je jedna na nižoj temperaturi - od 293 stupnjeva celzijusa, a druga je na 565. Sol se pumpa iz cisterne sa nižom temperaturom do tornja gdje se skuplja energija sunca te se tamo grije i šalje u vruću cisternu gdje se tolika temperatura može održati kroz nekoliko sati/dana. Ta toplija sol se onda šalje do izmjenjivača topline gdje proizvodi paru za pokretanje parne turbine, te se od tamo šalje nazad u hladniju cisternu nakon što se ohladi na 293 stupnjeva celzijusa. Ova rastopljena sol se smrzava na otprilike 200 stupnjeva celzijusa tako da nema problema sa prelaskom u čvrsto stanje pri spomenutim temperaturama. Naravno, ako nema soli u toplijoj cisterni onda nema spremljene energije, a ako je ta cisterna puna ima spremljene energije. Rastopljive soli za spremanje energije su kombinacija kalcij nitrata i kalij nitrata. Rudnici kalcij nitrata nalaze se u Čileu, a za kalij nitrat ih ima u Čileu, Etiopiji i drugim državama. Abengoa solar gradi 250 MW CSP elektranu u Arizoni koja će biti na 1.900 hektara te će koristiti čak 900.000 zrcala za grijanje fluida unutar cijevi. Elektrana će imati mogućnost šest sati spremanja toplinske energije, što znači da će nakon zalaska Sunca moći isporučivati energiju u još 70.000 domova. Gemasolar u Granadi na jugu Španjolske ima 19,9 MW CSP toranj koji preko ljeta proizvodi dovoljno energije za isporuku 24 sata na dan u 25.000 kućanstava. SolarReserve pak gradi 110 MW CSP projekt pod nazivom Crescent Dunes Solar Energy Project, a koji će koristiti rastopljive soli i koji će spremati energiju kroz nekoliko sati. U Nevadi pak BrightSource gradi još veću CSP elektranu koja će moći spremati energiju na samo 2 sata, ali će u vršnoj proizvodnji isporučivati električnu energiju u 140.000 kućanstava. Cijena FN sustava konstantno pada, te je trenutno jeftinija od CSP-a, ali CSP ima prednost u spremanju energije, te zajedno sa FN sustavima te dvije tehnologije mogu pomoći jedna drugoj. Iako spremanje podiže cijenu CSP elektrane, ta cijena se amortizira dužim vremenom proizvodnje, ali i mogučnošću regulacije sustava. Solarne elektrane mogu spremati energiju i u baterije, ali je to zasada skupo rješenje, a istraživači istražuju i toplinsko-kemijsko spremanje i neke druge tehnologije. Ipak, mogućnost CSP-a da pomogne vjetru i fotonaponu na način da su dulje na mreži još mora biti dodatno istražena simulacijama na razini elektroprivreda, pošto je ova NREL-ova studija koju su radili analitičari Paul Denholm i Mark Mehos samo preliminarna.
www.obnovljivi.com
www.obnovljivi.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Michael Bernitsas, inženjer sa Sveučilišta Michigan, konstruirao je uređaj za proizvodnju čiste energije koji koristi vibracije u morskoj vodi na način koji je vrlo sličan tehnici plivanja kojom se koriste ribe. Izum se zove VIVACE, a prvi je uređaj koji može uspješno koristiti energiju većine voda u svijetu i s malim brzinama. Uređaj fukncionira u strujama sporijim od dva čvora (3,7 km na sat). Većina struja na Zemlji sporija je od tri čvora. Vodene turbine i mlinovi za djelotvoran rad trebaju struje brzine od najmanje 5 do 6 čvorova. Njegovo djelovanje ne ovisi o valovima, plimama, turbinama i branama, već se temelji na vibracijama izazvanim kovitlacima koje u vodi stvaraju cilindrični objekti. Ti vrtlozi potiskuju objekte gore, dolje, lijevo i desno, okomito na smjer kretanja struje. Ovako stvorena kinetička energija može se potom pretvoriti u električnu. Radi se o istoj energiji koja u prirodi često ima razornu moć. Te vibracije izazvale su primjerice urušavanje mosta Tacoma Narrows u Washingtonu 1940. godine, a također redovito oštećuju dokove, naftne platforme i zgrade uz obalu. Stručnjaci već godinama znaju da ribe koriste energiju vibracija vode. „One savijaju svoja tijela na takav način da klize između vrtloga koje stvaraju ribe ispred njih. Sama snaga njihovih tijela inače ih ne bi mogla gurati kroz vodu tolikom brzinom“, objasnio je Bernitsas. VIVACE kopira ovu tehnologiju. Sama nazočnost cilindra u struji vode stvara kovitlace iznad i ispod njega. Oni potiskuju cilindar prema gore i dolje stvarajući mehaničku energiju. Već nekoliko takvih cilindara moglo bi biti dovoljno za opskrbljivanje svjetionika ili broda strujom. Postrojba konvertera VIVACE dimenzija trkačke staze visine dvokatnice mogla bi pak opskrbljivati strujom 100.000 kućanstava. Mogla bi se smjestiti na dno rijeke ili u neku morsku struju i bila bi nevidljiva. Budući da bi oscilacije VIVACE-a bile spore, procjenjuje se da ne bi štetile podvodnom životu poput brana ili vodenih turbina. Cijena proizvodnje ove energije bila bi 0,3 kune po kilovat satu. Nuklearna energija stoji 0,25 kuna, a solarna između 0,88 i 2,64 kn, ovisno o lokaciji. „Potrebe svijeta za energijom neće se zadovoljiti samo jednom metodom. Kada bismo iskoristili samo 0,1 posto energije oceana mogli bismo zadovoljiti potrebe 15 milijardi ljudi“, objasnio je Bernitsas.
www.jutarnji.hr
Objavljeno u
Alternativne tehnologije
Označeno u
Polovina ukupne energije potrebne u svijetu do 2050. godine mogla bi se podmiriti iz obnovljivih izvora, te uz pomoć veće učinkovitosti, pokazalo je novo istraživanje. Prema studiji tima njemačkih znanstvenika alternativni izvori, poput vjetra i Sunca, mogli bi pokriti oko 70 posto svjetskih potreba za električnom energijom. Očekuje se da će se do 2050. potrebe za energijom udvostručiti, ako se nastavi dosadašnji trend. Izvješće je također pokazalo kako je u istom razdoblju moguće smanjiti emisiju stakleničkih plinova za oko 50 posto. Studija, koju su naručili Greenpeace i Europsko vijeće za obnovljivu energiju, poziva države da se okrenu alternativnim izvorima energije. "Trenutačno imamo pet glavnih izvora energije - naftu, ugljen, plin, nuklearnu energiju i hidroenergiju. U našem scenariju to bi trebale biti solarna, vjetar, geotermalna, bio-energija i hidroenergija", objasnio je Sven teske iz Greenpeacea. Ta je organizacija razvila i deset regionalnih scenarija koji predstavljaju najučinkovitije izvore u određenim dijelovima svijeta. Tako bi prema planovima Greenpeacea na Bliskom istoku bilo isplativije ulagati u solarnu energiju, dok bi u zemljama sjeverne Europe to bio vjetar. Do 2050. najveći diofosilnih goriva koristio bi se u transportu. Istovremeno u razvijenim bi se zemljama uveli standardi štednje prema kojima bi se dozvoljavala proizvodnja i prodaja samo najučinkovitijih uređaja i vozila.
www.jutarnji.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Divovski neboderi s turbinama na vjetar, grad bez ugljičnog dioksida i plutajući otok od reciklirane plastike postaju vremenom stvarnost. Arhitekt Antonio Sant’Elia smatrao se jednim od najvećih proroka svog razdoblja: crtao je visoke nebodere poput strojeva, na početku 20. st promovira beton i cement. Stotinu godina kasnije, njegove se vizije ostvaruju. “Podsjeća me na moderni Citta Nouva, grad kakav je crtao talijanski futurist Sant’Elia”, piše u Guardianu kritičar Jonathan Glancey, opisujući novi neboder Strata koji posve mijenja lice Londona: prvu građevinu na svijetu koja je uključila turbine za vjetar u svoju strukturu. Dovršen je prvi od tri nebodera na 43 kata, i 147 metara, a neki od tisuću stanovnika već se počinju useljavati. Turbine na vjetar proizvodit će osam posto energijepotrebne neboderu. “Izgleda poput nebodera u znanstveno-fantastičnim filmovima 30-ih godina: savršeno mjesto za heroja da se bori na krovu”, opisuje Glancey građevinu preko puta katedrale St. Paula, no smatra da je još prerano donijeti konačni sud o projektu. Njegove kolege smatraju drukčije: na ljeto se obično podvlači crta o britanskoj arhitekturi, te kreću nominacije za nagradu Stirling, i njezin antipod. Strata, čija je cijena 113,5 milijuna funti, upravo je tako nominirana za najgoru građevinu u Britaniji, a njezinestetski dojam, mora se priznati, daleko je od savršenog. Stanovnicima nebodera to po svojoj prilici neće smetati: svaki stan, naime, ima gigantske prozore, s kojih vam pogled daje osjećaj kao da posjedujete cijeli grad. Problem je i da si prosječni stanovnici Londona mogu priuštiti jedino stanove između drugog i desetog kata, ostalo su igračke za bogate. I dok traju polemike u britanskom tisku hoće li arhitekt Norman Foster napustitiDom lordova ili ne, u punom je jeku njegov plan Masdar, prvi grad na svijetu bez ugljičnog dioksida, fosilnih goriva i smeća, za čiju je realizaciju slavni arhitekt surađivao sa čak 500 stručnjaka različitih područja. Oko 50 tisuća stanovnika živjet će u gradu koji košta 22 milijarde dolara: automobile će ostavljati izvan zidina, a po gradu će se kretati isključivo podzemnom željeznicom i autima na električni pogon, koji voze ispod razine ulica. Uske ulice i građevine tankih zidova, prema arhitekturi tradicionalnih arapskih gradova, osiguravat će hlad i namijenjene su samo pješacima. Struja će se proizvoditi isključivo putem solarnih panela, a turbine na vjetar hladit će grad. Masdar je smješten 17 kilometara od Abu Dhabija i orijentiran je sjever-istok, jug-zapad, kako bi se osigurala savršena ravnoteža između svjetlosti i sjene. Ono što je sedamdesetih izgledalo kao daleka utopija, sada postaje stvarnost: futuristički grad koji je inspiriran tradicionalnom arhitekturom arapskih gradova, i u potpunosti je samoodrživ
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Fab Lab kuća vrlo je isplativ način stanovanja, a zapravo je kombinacija jednostavne, ali neobične konstrukcije i naprednih ekološki održivih tehnologija. Kako izgleda solarna kuća za četveročlanu obitelj koja se može sagraditi u samo 15 dana te je izgrađena od većinom prirodnih materijala? Odgovor na to pitanje ponudio je Institut za naprednu arhitekturu Katalonije (IAAC) koji je osmislio Fab Lab - samoodrživu građevinu neobičnog oblika koja označava novi obrazac energetske učinkovitosti kroz inovativnu mogućnost stvaranja energije, hrane i ostalih potrepština. Fab Lab ima 75 četvornih metara, rabi isključivo solarnu energiju, napravljena je od drva i koristi posljednje tehnološke dosege koji će biti dostupni široj javnosti u bližoj budućnosti. Sve to bilo je dovoljno da njezini tvorci nedavno prime Nagradu publike na natjecanju, odnosno izložbi Solar Decathlon Europe 2010. godine koja se u srpnju održala u Madridu. Riječ je o događaju koje promovira upotrebu obnovljivih energetskih izvora u rezidencijalnim objektima, posebice upotrebu solarne energije. - Kuća proizvodi dvostruko više energije nego što troši, a zahvaljujući zaobljenom obliku omogućuje svojim vlasnicima maksimalno iskorištavanje unutrašnjeg prostora s minimalnom vanjskom površinom. Fab Lab je povišena od tla sa tri “noge” među kojima je stvoren prostor ispod kuće za obavljanje različitih aktivnosti. U tom prostoru može biti voćnjak, trijem ili, pak, iskoristivi kuhinjski dio - rekli su iz Instituta.
Forma slijedi energiju
Ovu kuću su dizajnirali arhitekti iz više od dvadeset različitih zemalja, a finalizirali su je uz pomoć Instituta za naprednu arhitekturu Katalonije (IAAC), Centra za čestice i atome Tehnološkog instituta u Massachusettsu (MIT), svjetske mreže Fab Laba te uz vrlo važnu grupu nekolicine privatnih poduzeća. Prema Vicenteu Guallartu, direktoru IAAC-a, “forma kuće odgovara energetskom proizvodnom potencijalu”. Dok je u 20. stoljeću forma slijedila funkcionalnost, u 21. stoljeću forma će slijediti energiju. Građevine moraju biti kao drveće, koje je prije svega samodostatno, te moraju slijediti prirodne zakone - objasnio je Vicente i napomenuo kako je projekt bio više proizveden nego izgrađen, i to zato što su proizvodni alatni strojevi (poznati kao 3D printeri) korišteni u procesu gradnje.
Dizajn u skladu s okolinom
Dizajn u skladu s okolinom
Cijela priča ima obilježje humanističke ideje, čiji je najveći pobornik baš Guallart koji je više puta naglasio kako se stvari jednostavno moraju opet početi proizvoditi u gradovima. Proizveli smo našu solarnu kuću uz pomoć istražitelja, prema srednjovjekovnim principima: projektant i graditelj su ista osoba. Fab Lab kuća nije samo dio socijalnog i tehničkog inženjeringa, već i dizajn koji je u potpunom skladu s neposrednom okolinom. Dizajn je koncipiran da bi stvorio fleksibilnu strukturu koja se prilagođava klimi mjesta u kojem se nalazi te ujedno vizualno i ekološki izražava poštovanje prema okolini - rekao je Guallart i dodao da je iskoristivost Sunčevih zraka i prirodnog propuha maksimalna pa je stoga otklonjena potreba za umjetnim grijanjem ili klima-uređajem.
Osvojili odmah ljude
Osvojili odmah ljude
Interijer se sastoji od dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, spavaće sobe, kupaonice i male gostinjske spavaće sobe. Sve potrebno za ugodno i normalno svakodnevno funkcioniranje. Prototip Fab Lab kuće službeno je prezentiran na Solar Decathlon Europe 2010. izložbi u Madridu prošli mjesec, a kuću je posjetilo više od 20.000 ljudi. Iako je osnovna poruka kuće ekološka, najviše se raspravljalo o njezinu izgledu. Tako je španjolski princ Felipe oduševljeno prokomentirao kako ga Fab Lab podsjeća na neki brod, a drugi su posjetitelji bili kreativniji pa su kuću opisivali kao “posudu za kikiriki” ili “trbuh od kita”. - Za razliku od ostalih prezentiranih kuća u Madridu, naša je bila jedna od rijetkih napravljena tako da čovjek u njoj zaista može živjeti. Drugi su uglavnom radili kuće koje su više tehnološki showroom, a manje dom u pravom smislu te riječi - otkrio je Daniel Ibanez, direktor projekta, i dodao kako najvećim uspjehom smatra to što su unatoč tome uspjeli osvojiti publiku i tehnološkim inovacijama, prije svega postavljanjem svjetski najučinkovitijih fleksibilnih solarnih ploča, napravljenih s najboljom španjolskom i američkom tehnologijom, što je velik napredak u arhitektonskoj integraciji solarnih sustava.
Naknadno naručivanje
Naknadno naručivanje
Također, još jedna od prednosti ove kuće je to što korisnik može naknadno naručiti poboljšanja poput nove izolacije, različitih modela prozora, solarnih panela i drugih ekoloških održivih tehnologija. Svi dodatni sistemi rade se i transportiraju iz jedne od tvornica Fab Laba u SAD-u, Južnoj Africi, Indiji, Nizozemskoj i Španjolskoj. Početna cijena kuće je 45.000 eura za najmanju izvedbu.
www.jutarnji.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Green Lighthouse prva je poslovna zgrada u Danskoj koja ne onečišćuje okoliš te koja je posve zdrava za okoliš i njene korisnike, profesore i studente danskog sveučilišta Budućnost je ovdje. Ta mi je rečenica neprestano strujila glavom prilikom obilaska Green Lighthousea, eksperimentalne poslovne zgrade. Zgrada koja ima nultu emisiju CO2 te koja je posve ekološka i samoodrživa. Green Lighthouse je simulacija kuća kakve će - zbog tehnološkog napretka, zahtjeva za samoodrživošću, energetskom neovisnošću i ekološkim propisima koji godinama postaju sve stroži - postati standardne 2050. godine. No, možda ovakvi projekti i mnogo prije postanu realni i možda će se kuće koje ne emitiraju CO2 pod obavezno graditi i puno prije... No, jedno je sigurno: Green Lighthouse pokazuje put kojim će se kretati zgradarstvo u budućnosti.
Empirijski dokazi
Vođeni tom idejom, koja počiva na samoodrživosti i korištenju alternativnih načina energije te nulte emisije CO2, u Kopenhagenu je pokrenut projekt Green Lighthouse. Dansko sveučilište, sveučilišna agencija za nekretnine i poglavarstvo Kopenhagena u suradnji s tvrtkama Velfac i Velux sagradili su prvu poslovnu zgradu u Danskoj koja ne emitira ugljični dioksid te koja ne zagađuje okoliš, a prošli tjedan, tek nekoliko dana nakon njezina otvorenja, Jutarnji list ekskluzivno je posjetio tu kuću - čudo suvremene tehnologije. Zgrada, koju je osmislio arhitektonski ured Christensen & Co Architects, oblikovanjem ne odudara mnogo od novih zgrada kakve se grade po Kopenhagenu. Ona nije futuristički oblikovana zgrada, a iako su u nju ugrađene brojne nove tehnologije i izvedeni eksperimenti, nije joj ni bio cilj pokazati kako će izgledati kućabudućnosti. Ona je zgrada u kojoj se ugodno živi te koja je zdrava za okoliš i njezine korisnike. - Prije dvije godine razgovarali smo s Danskim sveučilištem koje je imalo potrebu sagraditi novi servisni centar za studente. Mi smo s druge strane željeli sagraditi zgradu na kojoj ćemo primijeniti mnoge nove tehnologije i eksperimente te koja će ugostiti konferenciju UN-a o klimatskim promjenama koja će se u prosincu 2009. održati u Kopenhagenu. Dansko sveučilište, a posebno Fakultet znanosti, također je htjelo ugostiti UN-ovu konferenciju i tako je počela zajednička suradnja na ovom projektu - ispričala nam je arhitektica Lone Feifer, glavna projekt menadžerica u Veluxu, koja nas je provela kroz tu kuću u koju bi se za tjedan trebali useliti prvi korisnici, brojni profesori, fakultetsko osoblje i studenti koji će ondje dolaziti na konzultacije. Dakle, glavna ideja bila je napraviti ekološku zgradu koja ne emitira CO2, u kojoj će se raditi, svakodnevno boraviti, kroz koju će prolaziti mnogi ljudi, koja će ujedno biti showroom za sve zainteresirane o “zelenim zgradama” te koja će u konačnici empirički dokazati svoje prednosti za okoliš, uštedu energije i na zdravlje ljudi.
Mozak zgrade
Mozak zgrade
Upravo iz tog razloga vrlo važan dio zgrade je kompjutorska regulacija svih procesa u zgradi. Taj mozak zgrade trenutačno se još usklađuje, a zahvaljujući displeju koji se nalazi u kući, u svakom trenutku moći će se vidjeti, izmjeriti i usporediti koliko solarni i fotonaponski paneli na krovu zgrade proizvode energije, koliko energije proizvede toplinska pumpa, koliko se dodatne energije troši iz biomase. Općenito, koliko se energije troši za grijanje, hlađenje, ventilaciju, rasvjetu, sve elektoničke uređaje, kolika je emisija C02 u svakom trenu, koliko vremenski uvjeti i godišnja doba te broj osoba u prostorijama utječu na promjenu u proizvodnji i potrošnji energije te još mnogo procesa koji se događaju korištenjem zgrade. - Danci su pragmatični ljudi i, kada je riječ o zgradama, sve se okreće oko novca. Svima je najvažnije koliko nešto košta i zato ljudi ne vole eksperimentirati sa svojim novcem. Upravo zbog toga mi smo eksperimentirali umjesto njih i, sukladno dobivenim rezultatima, vjerujemo da će se investitori lakše odlučiti za gradnju “zelenih zgrada”, što je i nama u Danskoj, kao i vama u Hrvatskoj, prilična novost - kaže Lone Feifer.
Žurba poskupjela gradnju
Žurba poskupjela gradnju
Kada govorimo o novcu, valja spomenuti troškove gradnje: cijena zgrade od 1000 četvornih metara je 5 milijuna eura. Da, mnogo, čak pet tisuća eura po kvadratu. No, ako se prisjetimo da je Grad Zagreb za ZET-ovu kućicu na okretištu Črnomerec platio 5700 eura po četvornome metru a kućica je malo bolja “baraka”, ispada da bi Zagreb i za ovakve projekte imao novca. - Prvi razlog zašto je kuća izuzetno skupa je taj što se gradilo nevjerojatno brzo te što su rokovi bili na granicama mogućeg. Od ideje do realizacije prošlo je godinu dana, a da se, na primjer, radilo godinu dana dulje, stvar bi bila drastično jeftinija. Uvijek kada ste u žurbi, to morate više platiti, a uz to ova kuća je investicija koja se radi samo jednom te u kojoj smo htjeli isprobati mnogo inovacija koje se u Danskoj, a i u svijetu, koriste prvi put. Zbog toga je bilo jako puno izmjena i promjena projekta jer su mnogi dolazili sa svojim eksperimentima i zbog toga je i projekt mnogo koštao - rekla je Feifer. Osim s grijanjem, hlađenjem, proizvodnjom energije i dnevnom svjetlošću, eksperimentiralo se i s fasadom koja je od kompozitnog stakla i poliestera te koja je 100 puta lakša od standardne fasade, na pod se ugradila reciklirajućaekološka guma, eksperimentiralo se i s akustikom i sustavima za “denfanje” zvuka... Puno toga potrebnog i nepotrebnog ugrađeno je u ovu kuću, rekla je Feifer, ali ono što još valja znati o gradnji u Danskoj je da je cijena gradnje kod njih sama po sebi mnogo skuplja nego u nas.
Sličnosti Danske i Hrvatske
Sličnosti Danske i Hrvatske
Usporedbe radi, kvadrat gradnje u Danskoj stoji u prosjeku 1500 eura, dok je u Hrvatskoj cijena roh baua fdvostruko jeftinija. No, ipak cijene kvadrata stanova i kuća u Danskoj i Hrvatskoj puno su sličnije nego cijene gradnje. Razgovarajući o razlikama između Hrvatske i Danske, dolazimo do podatka da te dvije zemlje imaju dosta dodirnih točaka. Danska vlada ne podupire “zelene zgrade” i ne daje subvencije za ugradnju bilo kakvih samoobnovljivih izvora, a ista stvar je i u svim skandinavskim zemljama. Mi se jako ljutimo zbog toga i nadamo se da će nas EU sa svojim direktivama prisiliti da djelujemo ekološki i samoodrživo i zato se veselimo što je Unija donijela direktivu prema kojoj će od 2017. sve nove zgrade koje se budu gradile morati biti CO2 neutralne, poput ove naše - kaže Feifer.
www.jutarnji.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
S novim stambenim propisima koji stupaju na snagu u Velikoj Britaniji, a koji će nalagati svim kućama u zemlji da imaju nultu emisiju ugljičnog dioksida do 2016., pred projektante i graditelje stavljen je velik izazov - izraditi prototip kuće koja će udovoljavati ovim strogim zahtjevima. Čini se da je tamošnja tvrtka Potton uspjela realizirati sve što novi zakon nalaže. Naime, nedavno su osmislili pomno osmišljenu, suvremenu i neškodljivu za okoliš Lighthouse (svjetionik), koja zahvaljujući jedinstvenom spoju različitih tehnologija, predstavlja novu generaciju dizajna kuća. Projektirao ju je arhitektonski studio Sheppard Robson, proteže se na 100 četvornih metara, ima dvije sobe na dva kata, a izvorno je namijenjena za četiri osobe. Za razliku od standardne kuće, Lighthouse ima drugačiji raspored. Primjerice, spavaća soba smještena je u prizemlju (kao i kupaonica te toalet), a dnevni boravak na vrhu, što omogućava korištenje prirodnog svjetla koje ulazi ne samo kroz uobičajene prozore već i kroz one na krovu. Zaobljeni krov svija se prema dolje pa dnevni boravak ima dvostruko viši strop. Zbog toga se onima koji borave u Lighthouseu čini kao da se nalaze u širokom i otvorenom prostoru. Projektanti su imali na umu održivost. S takvim jasnim ciljem, tim koji je radio na njoj bio je u stanju osigurati integriranost projekta s tehnologijama koje će se primijeniti prije negoli se retroaktivno ugrade u zgradu. Kuća je izolirana pomoću konstrukcijskih izolacijskih ploča, a krov koji je nakošen 40 stupnjeva, nosi fotonaponske panele za proizvodnju električne energije. Lighthouse udovoljava dosad neviđenim energetskim standardima (štedljive slavine, bojleri na biomasu, mehanička ventilacija bez gubitaka topline, mala vjetroelektrana na vrhu kuće...), a najbolji podatak je da njeno održavanje stoji samo 31 funtu godišnje. Lighthouse nije samo budućnost u izgradnji kuća koje neće ispuštati štetni CO2, već je i jeftina što u ovom vremenu finacijskih kriza puno znači - rekao je Joe Martoccija, direktor marketinga i prodaje u Pottonu.
www.jutarnji.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Podizanje razine svjetskih mora i oceana često se koristi kao fakator zastrašivanja kako bi se potrošile milijarde dolara na borbu protiv globalnog zagrijavanja. Arktički i grenlandski led će se otopiti, a sve topliji oceani će se proširiti i uslijedit će prirodna katastrofa, napominju znanstvenici. Iako UN u međunarodnoj raspravi s temom promjene klime nagovijestio podizanje razine mora za 59 centimetara do 2100. godine, Al Gore je u svom Oscarom nagrađenom filmu otišao korak dalje i najavio porast od čak šest metara pokazujući računalne animacije u kojima gradovi poput Šanagaja i San Francisca nestaju pod vodom. No, ako netko zna 'ponešto' o podizanju razine mora to je zasigurno švedski znanstvenik i fizičar Nils-Axel Mörner, nekadašni čelnik Međunarodne komisije o promjeni razine mora. Beskompromisna presuda dr. Mörnera, koji je proteklih 35 godina proveo koristeći svaku moguću znanstvenu metodu u proučavavnju razine mora diljem svijeta, glasi kako sva 'brbljanja' oko podizanja mora nisu ništa drugo nego 'velika priča za plašenje male djece', piše Christopher Booker u britanskom Telegrafu. Usprkost fluktuacijama gore dolje, more se ne podiže. Razina se nije promijenila proteklih 50 godina, a ako se išta slično u ovom stoljeću dogodi bit će za svega desetak centimetara, no i to nije sigurno - objašnjava Mörner. Čak i ako čvrste dokaze mjerenja stavimo po strani, ističe Mörner, elementarni zakoni fizike, poput latentne topline potrebne da se led otopi, govore da katastrofa koju najavljuju Al Gore i 'ekipa' nije moguća. Razlog zbog koje je dr. Mörner toliko siguran u svoje tvrdnje da su predviđanja podizanja mora u potpunosti pogrešna jest činjenica da su ona sva bazirana na računalnim simulacija dok su njegova otkrića rezultat mjerenja i promatranja u stvarnom svijetu. Dok je upravljao Međunarodnom komisijom o promjeni razine mora, Mörner je pokrenuo poseban projekt na Maldivima čiji se čelnici posljednih 20 godina traže ogromne količine novaca kako bi 'spriječili nadolazeću katastrofu'. Njegovo je istraživanje, u kojem je šest puta posjetio to otočje, pokazalo kako se more nije podiglo ni malo u posljednjih 50 godina. Prije nego što je objavio službene rezultate ponudio je lokalnom stanovništu prikazivanje dokumentarnog filma u kojem objašnjava kako se ne moraju brinuti za 'problem', no vlasti su mu to zabranile. Slična je situacija i na otočju Tuvalu gdje lokalni vođe zadnja dva desetljeća pozivaju stanovništvo na hitnu evakuaciju, a more se, ako se išta promijenilo, zapravo spustilo. Jedini dokaz na kojem 'strašitelji' temelje svoje teorije jest činjenica da je uzimanje podvodnih voda za napajanje plantaža ananasa natjeralo morsku vodu da popuni prazninu. Istovremeno, Venecija ne biva potopljena već tone sama. Nema ni govora o podizanju Jadrana. Jedno o šokantnih otkrića dr. Mörnera jest i zašto je UN ustvrdio tako katastrofičnubudućnost. Naime, do 2003. satelitska promatranja nisu primijetila bilo kakav trend podizanja. No, odjednom se pojavilo povećanje jer su u UN-u podržali znanstvenike koji su jedan jedini put pronašli povećanje razine mora u Hong Kongu i to za 2,3 milimetra. Cijelo se globalno predviđanje počelo zasnivati na tom izračunu koji je dobiven jer se 'nekakav trend morao vidjeti'. Također, dr. Mörner je ostao šokiran kako niti jedan potpisnik UN-ova najnovijeg izvještaja o razini mora nije stručnjak za more. UN-ovi izvještaji nisu ništa drugo nego 'namjerna ignorancija', a njihovi izvještaji su slijepo vjerovanje unaprijed podešenim računalnim modelima naše budućnosti koji šire bespotrebnu paniku - zaključio je Mörner.
www.jutarnji.hr
Smanjenje određenih zagađivača u atmosferi usporilo bi podizanje razine mora
Novo istraživanje pokazuje da bi smanjenje emisije crnog ugljika, metana i drugih zagađivača moglo uvelike usporiti podizanje razine mora. Znanstvenici su otkrili da bi redukcija četiriju zagađivača koji cirkuliraju atmosferom mogla privremeno usporiti podizanje mora za otprilike 25 do 50 posto, a riječ je o metanu, ozonu u troposferi, hidrofluoridima i crnom ugljiku. Ti se plinovi i čestice u atmosferi mogu zadržati od dva tjedna pa do čitavog stoljeća i mogu brže utjecati na klimu nego ugljikov dioksid koji u atmosferi ostaje stoljećima. „Kako bi izbjegli potencijalno opasno podizanje razine mora, mogli bi smanjiti emisiju zagađivača koji se u atmosferi zadržavaju samo kratko, čak i ako ne možemo odmah smanjiti emisiju ugljikova dioksida", objasnio je Aixue Hu, znanstvenik s Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere u Boulderu i glavni autor članka objavljenog prije nekoliko dana u časopisu Nature Climate Change. „Posljedice dizanja mora veliki su izazov modernog društva", izjavila je Anjuli Bamzai, voditeljica programa na Odsjeku za atmosferske znanosti Američkog nacionalnog fonda za znanstvena istraživanja. „Ovo istraživanje daje uvid u kretanje razine mora u budućnosti otkrivajući učinke smanjenja emisije kratkotrajnih stakleničkih plinova kao što su metan, ozon iz troposfere ili crni ugljik, kao i dugotrajnih stakleničkih plinova poput ugljikova dioksida", rekla je Bamzai. Prema riječima znanstvenika i koautora članka Veerabhadrana Ramanathana s Instituta Scripps za oceanografiju u San Diegu, još uvijek nije kasno da stabilizacijom koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi te smanjenjem emisije „kratkotrajnih" zagađivača smanjimo zagrijavanje i podizanje razine mora za 30 posto. Ramanathana tvrdi da su nova saznanja i rezultati vrlo ohrabrujući s obzirom na to da već postoje tehnologije kojima bi se drastično mogla smanjiti emisija „kratkotrajnih" plinova, tj. onih koji u atmosferi ostaju puno kraće od ugljikova dioksida. Podizanje razine mora predstavlja veliki problem i opasnost za naseljena područja uz obalu, a pogotovo za milijunske gradove poput New Yorka, Miamija, Amsterdama, Mumbaija i Tokija. Razina se mora zadnjih godina dizala u prosjeku 3 milimetra godišnje, a razlozi su tome otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana. U izvješću Američkog nacionalnog vijeća za istraživanja stoji da će razina mora u sljedećih sto godina narasti od 18 do 20 centimetara, ako temperature i dalje nastave rasti. Ranije je istraživanje Ramanathana i Yangyanga Xua pokazalo da bi se do 2050. oštrom redukcijom emisija „kratkotrajnih" zagađivača porast temperatura mogao smanjiti čak do 50 posto. Znanstvenici su sad otkrili i da bi takve redukcije drastično usporile i podizanje razine mora, a procjenjuje se da bi se do 2100. godine podizanje mora moglo smanjiti za od 22 do 42 posto ovisno u kojoj bi se mjeri redukcije provodile. Znanstvenici također zaključuju da bi se podizanje razine mora do 2100. uspjelo smanjiti za barem 30 posto kad bi društvo bilo sposobno smanjiti i emisije ugljikovog dioksida i emisije drugih četiriju zagađivača. „Još uvijek imamo kontrolu nad tim za koliko će se razina mora podići", dodao je Hu. „Smanjenje emisija zagađivača dalo bi naseljima i gradovima na obali više vremena da se pripreme za porast razine mora", izjavila je Claudia Tebaldi, jedna od autorica članka. „Velike oluje koje pogađaju Istočnu obalu SAD-a pokazuju važnost redukcije stakleničkih plinova". Istraživači s Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava u Austriji smatraju da maksimalna redukcija emisije zagađivača koju naše društvo može postići iznosi 30-60 posto. „Ne smijemo zaboraviti da je ugljikov dioksid još uvijek najvažniji faktor u podizanju razine mora", izjavio je Warren Washington, jedan od autora članka. „Međutim redukcijama emisija zagađivača možemo uvelike pridonijeti smanjenju podizanja razine mora".
Izvor: National Science Foundation
Novo istraživanje pokazuje da bi smanjenje emisije crnog ugljika, metana i drugih zagađivača moglo uvelike usporiti podizanje razine mora. Znanstvenici su otkrili da bi redukcija četiriju zagađivača koji cirkuliraju atmosferom mogla privremeno usporiti podizanje mora za otprilike 25 do 50 posto, a riječ je o metanu, ozonu u troposferi, hidrofluoridima i crnom ugljiku. Ti se plinovi i čestice u atmosferi mogu zadržati od dva tjedna pa do čitavog stoljeća i mogu brže utjecati na klimu nego ugljikov dioksid koji u atmosferi ostaje stoljećima. „Kako bi izbjegli potencijalno opasno podizanje razine mora, mogli bi smanjiti emisiju zagađivača koji se u atmosferi zadržavaju samo kratko, čak i ako ne možemo odmah smanjiti emisiju ugljikova dioksida", objasnio je Aixue Hu, znanstvenik s Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere u Boulderu i glavni autor članka objavljenog prije nekoliko dana u časopisu Nature Climate Change. „Posljedice dizanja mora veliki su izazov modernog društva", izjavila je Anjuli Bamzai, voditeljica programa na Odsjeku za atmosferske znanosti Američkog nacionalnog fonda za znanstvena istraživanja. „Ovo istraživanje daje uvid u kretanje razine mora u budućnosti otkrivajući učinke smanjenja emisije kratkotrajnih stakleničkih plinova kao što su metan, ozon iz troposfere ili crni ugljik, kao i dugotrajnih stakleničkih plinova poput ugljikova dioksida", rekla je Bamzai. Prema riječima znanstvenika i koautora članka Veerabhadrana Ramanathana s Instituta Scripps za oceanografiju u San Diegu, još uvijek nije kasno da stabilizacijom koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi te smanjenjem emisije „kratkotrajnih" zagađivača smanjimo zagrijavanje i podizanje razine mora za 30 posto. Ramanathana tvrdi da su nova saznanja i rezultati vrlo ohrabrujući s obzirom na to da već postoje tehnologije kojima bi se drastično mogla smanjiti emisija „kratkotrajnih" plinova, tj. onih koji u atmosferi ostaju puno kraće od ugljikova dioksida. Podizanje razine mora predstavlja veliki problem i opasnost za naseljena područja uz obalu, a pogotovo za milijunske gradove poput New Yorka, Miamija, Amsterdama, Mumbaija i Tokija. Razina se mora zadnjih godina dizala u prosjeku 3 milimetra godišnje, a razlozi su tome otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana. U izvješću Američkog nacionalnog vijeća za istraživanja stoji da će razina mora u sljedećih sto godina narasti od 18 do 20 centimetara, ako temperature i dalje nastave rasti. Ranije je istraživanje Ramanathana i Yangyanga Xua pokazalo da bi se do 2050. oštrom redukcijom emisija „kratkotrajnih" zagađivača porast temperatura mogao smanjiti čak do 50 posto. Znanstvenici su sad otkrili i da bi takve redukcije drastično usporile i podizanje razine mora, a procjenjuje se da bi se do 2100. godine podizanje mora moglo smanjiti za od 22 do 42 posto ovisno u kojoj bi se mjeri redukcije provodile. Znanstvenici također zaključuju da bi se podizanje razine mora do 2100. uspjelo smanjiti za barem 30 posto kad bi društvo bilo sposobno smanjiti i emisije ugljikovog dioksida i emisije drugih četiriju zagađivača. „Još uvijek imamo kontrolu nad tim za koliko će se razina mora podići", dodao je Hu. „Smanjenje emisija zagađivača dalo bi naseljima i gradovima na obali više vremena da se pripreme za porast razine mora", izjavila je Claudia Tebaldi, jedna od autorica članka. „Velike oluje koje pogađaju Istočnu obalu SAD-a pokazuju važnost redukcije stakleničkih plinova". Istraživači s Međunarodnog instituta za primijenjenu analizu sustava u Austriji smatraju da maksimalna redukcija emisije zagađivača koju naše društvo može postići iznosi 30-60 posto. „Ne smijemo zaboraviti da je ugljikov dioksid još uvijek najvažniji faktor u podizanju razine mora", izjavio je Warren Washington, jedan od autora članka. „Međutim redukcijama emisija zagađivača možemo uvelike pridonijeti smanjenju podizanja razine mora".
Izvor: National Science Foundation
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Goran Marijanović - Drevna znanja
Goran Marijanović - Drevna znanja...
-
Kontekst: Djela Nikole Tesle
Nikola Tesla je jedan od najznačajnijih znanstvenika X...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503