Administrator
Na svojim plovidbama kontejnerskim brodovima i kruzerima oko Južne Amerike, Azije i Afrike, Simon Bernard je imao priliku da vidi razmjere zagađenja okeana plastičnim otpadom. Sada njegov startap Plastic Odyssey planira da krene na novu ekspediciju tijekom koje će posjetiti ova tri kontinenta, najviše pogođena zagađenjem plastičnim otpadom, i lokalnom stanovništvu prestaviti jednostavna riješenja za ponovnu upotrebu i reciklažu otpada. „Ideja je da isplovimo krajem 2020. godine“, kaže Simon. Pitamo ga nešto što su ga pitali mnogi prije nas: Da li će brod prikupljati svoje gorivo plastični otpad tijeokom plovidbe? Simon objašnjava da to nije moguće jer se veći dio plastičnog otpada raspada na mikročestice koje tonu na dno i nije ih moguće prikupiti. Rješenje je u zaustavljanju zagađenja plastikom na obalama kroz smanjenje, ponovnu uporabu, reciklažu i iskorištavanje energije iz plastičnog otpada koje nije moguće reciklirati. Plastic Odyssey razvija niskotehnološka rješenja i open-source tehnologije za iskorištavanje plastičnog otpada. Ova rješenja se zasnivaju na postojećim tehnologijama koje su se već pokazale kao uspješne kada su u pitanju sortiranje, reciklaža i piroliza. Ipak, ove tehnologije je potrebno poboljšati i prilagoditi tako da budu mobilne i pristupačne, kao i da njihova proizvodnja i popravka bude jednostavna, navodi startap na svojoj stranici. „Ideja je da se promjeni način razmišljanja koji je okrenut profitu, ka rješenjima koja mogu da se dalje razvijaju i da daju odgovor na stvarne potrebe ljudi u svakoj zemlji“ na trasi ekspedicije „Plastična odiseja“, kaže Simon. Tehnologije na koje se startap fokusira se na prvom mjestu tiču sortiranja plastike, zatim reciklaže i ponovne uporabe i na kraju pirolize, kojom se dobiju dizel i benzin iz plastičnog otpada koji nije moguće reciklirati.
Plastic Odyssey zagovara promjenu potrošačkog ponašanja, prestanak uporabe pakiranih proizvoda i biranje održivih alternativa, kao što su bioplastika i jestivo pakiranje. Dok do te promjene ne dođu, startup promovira prelazna rješenja – ponovnu upotrebu plastike, na primjer tako što će se pletenjem plastičnih vrećica dobiti vrsta tkanine, kao i reciklažu plastike kojom se dobiju materijali kao što su plastične cigle i crijepovi. Na dnu piramide je iskorištavanje energije koja je sadržana u plastici i koja onda može da se koristi umjesto fosilnih goriva u sistemima daljinskog grijanja, transportu te za druge svrhe. Piroliza kao proces ne zagađuje, ali proizvodi dizel i benzin čije sagorijevanje proizvodi emisije štetnih plinova, pa svakako ostaje nada u budućnost bez plastike iz koje bi se dobila ova goriva. U međuvremenu je ipak bolje ponovno iskorištenje dizela i benzina iz plastike od direktne eksploatacije fosilnih goriva, kaže Simon. Za potrebe testiranja pirolize u stvarnim uvjetima, povećanja vidljivosti i kredibiliteta, kao i privlačenja novih partnera, Plastic Odyssey je izgradio demonstracijsko plovilo dugačko 6 metara. Ulysse je prvo plovilo opremljeno jedinicom koje proizvodi gorivo iz plastike. Brod „Plastic Odyssey“ će također imati jedinicu za pirolizu, što će mu omogućiti proizvodnju između 30 i 40 litara goriva na sat. Brodom će ploviti istraživači koji će proučavati lokalne kulture, potrebe i upotrebu plastike te pokretati izgradnju malih reciklažnih pogona, kao i inicijative za smanjenje otpada, sve sa krajnjim ciljem misije – izgraditi svijet bez plastike.
balkangreenenergynews.com
Raketa V-2
Raketa V-2 bila je dugačka oko 14 metara, promjera tijela 1,8 m i raspona stabilizatora 3,6 m. Masa rakete napunjene gorivom i oksidatorom je bila oko 13 tona. Prva 2 metra na vrhu sačinjavala je eksplozivna bojna glava, napunjena s 1 tonom konvencionalnih eksploziva. Ispod nje nalazila se 1,5 metarska sekcija s instrumentima, 6 metarska sekcija sa spremnicima za gorivo i 4,5 metarska sekcija koja je sadržavala motor. Sekcija sa instrumentima sadržavala je automatski pilot, akcelerometar i radio opremu. Automatski pilot je bio napravljen od dva električna žiroskopa koja su stabilizirala kretanje rakete po različitim osima, šaljući električne signale nizu upravljačkih kormila na stabilizatorima i u podnožju motora. Sekcija sa instrumentima sadržavala je također i nekoliko čeličnih boca koje su sadržavale komprimirani dušik, koji je služio za održavanje tlaka u spremnicima goriva i za pokretanje nekih ventila. V-2 raketa sadržavala je dva spremnika za gorivo. Jedan spremnik je sadržavao tekući kisik, dok je drugi sadržavao kombinaciju 75 % alkohola i 25 % vode (dodatno hlađenje). Sam motor sastojao se od komore izgaranja, ventila, cijevi za gorivo, pumpe za tekući kisik, pumpe za alkohol, parom pogonjene turbine koja je pogonila obje pumpe za gorivo (pomoćno gorivo vodikov peroksid se na dovoljno visokoj temperaturi pretvaralo u kisik i vodenu paru, a vodena para je pokretala turbine, koje su stvarale tlak za uštrcavanje goriva u motor). Zgotovljene V-2 rakete transportirane su željezničkim vozilom iz tvornice u skladišna područja, te prebačene putem specijalnih prikolica i dizalica. Skladištenje je trajalo svega nekoliko dana, budući da su pokusi pokazali da duže skladištenje rezultira većim brojem neuspješnih lansiranja. Nakon što su bile uskladištene, rakete su transportirane kamionima i vagonima na njihova lansirna područja. Pripreme za lansiranje obuhvaćale su instaliranje komponenti za navođenje, upravljačkih lopatica, upaljača motora i ukrcavanje goriva. Prije lansiranja napravljeno je i nekoliko redovitih testova, uključujući tzv. "suho provjetravanje" spremnika za gorivo komprimiranim dušikom, kako bi se otkrili eventualni procjepi(što se otprilike čini i danas). Lansiranjem je upravljano sa zaštićene lokacije, 200 do 300 m dalje od rakete, najčešće iz oklopnog vozila. Kada je raketa bila spremna za let, kontrolni časnik bi električnim putem upalio upaljače. Protok goriva uključen je putem elektromagnetskih ventila. Tekući kisik i alkohol tekli su pod utjecajem gravitacije u ispušnu sapnicu, gdje su upaljeni uz pomoć upaljača. To nije bilo dovoljno da se raketa pokrene, ali je dalo kontrolnom časniku vizualnu indikaciju da raketa pravilno radi, pa bi on potom električnim putem pokrenuo pumpe za gorivo. Nakon otprilike 3 sekunde, parna turbina pumpe za gorivo dostigla je svoju punu brzinu, protok goriva dostigao je svoju punu vrijednost od 275 kg/s, a potisak motora punu snagu od oko 32 tone (320 kN). Raketa V-2 se nakon toga počela polako okomito uspinjati oko 4 sekunde, te je potom uz pomoć žiroskopskog sustava upravljanja usmjerena na svoj programirani lansirni kut (najčešće 45°, što daje najveći domet). Nakon otprilike 70 sekundi protok goriva je prekinut i motor je ugašen, a raketa je dostigla brzinu od 1,5 do 2 km/s i visinu od 80 do 90 km, nastavljajući svoj let po inerciji balističkom putanjom na daljinu do 350 km. Rad na usavršavanju A-4 raketa i njihova daljnja pokusna lansiranja nastavljena su u većim, odnosno manjim vremenskim razmacima. Noću, 16. na 17. kolovoza 1943., saveznički su bombarderi napali Peenemunde i nanijeli bazi velike ljudske i materijalne gubitke, jer su obavještajne službe otkrile da će uskoro početi masovna serijska proizvodnja ovog novog tajnog oružja. No, u međuvremenu je izgrađena nova tvornica i raketno postrojenje Mittelwerk, u gorju Harz, u središnjoj Njemačkoj, pa su ispitivanja i serijska proizvodnja vrlo brzo nastavljeni. Dne 15. ožujka 1944., Gestapo je uhitio von Brauna i njegova dva suradnika zbog navodne sabotaže A-4 programa, te pod optužbom da im je jedini cilj konstruiranje raketa za let u svemir, a ne oružja. Međutim, Dornberger je direktno apelirao Hitleru i uvjerio ga u važnost von Brauna i njegovog tima, pa su oni ubrzo oslobođeni. Uvečer, 8. rujna 1944., prva raketa tipa A-4, popularno nazvana V-2 (njem. Vergeltungswaffe 2 - oružje osvete 2), pala je na London. Kod gradića Wassenaar u Nizozemskoj, nedaleko Den Haaga, poletjela je okomito uvis, postigla najveću visinu leta od 80 km i prenijela gotovo 1000 kg eksploziva na udaljenost od preko 300 km. Njemačka V-2 raketa smatra se jednim od najznačajnijih dostignuća Drugog svjetskog rata, odmah nakon razvoja američke atomske bombe. Međutim, treba napomenuti da su njemački inženjeri do kraja rata predvidjeli i brojne nove verzije raketa, kasnije zapravo ostvarene u okviru američkog i ruskog raketnog i svemirskog programa. Tako su osmišljeni koncepti sve do A-12 rakete, koja je predstavljala prvi stupanj trostupanjske rakete potiska od 1000 tona, koja bi mogla u svemir ponijeti koristan teret od 30 tona. Početkom 1945. bilo je jasno da će Njemačka izgubiti rat, pa se Wernher von Braun tajno sastao s višim osobljem kako bi odlučili hoće li ostati u Peenemundeu i tako se vjerojatno predati Sovjetima ili otići južnije i predati se Amerikancima. Sa svih strana stizale se različite zaqpovijedi, a na kraju je odlučeno da će se ljudi i oprema povući u grad Bleicherode, u Harz gorju i tamo se predati američkim snagama. Von Braun je uredio da se tone osjetljivih dokumenata, kao i obitelji njegovih suradnika i zaposlenika prebace na jug. Rat je izgubljen i Njemačka mnogo godina neće moći graditi ni rakete, ni raketne avione, ni raketne brodove za prodor u međuplanetarni prostor. Pritom je postojala opasnost, da će bogata tradicija njemačke istraživalačke djelatnosti na području leta u svemir propasti u krhotinama tog vremena. Nakon što su stigli na odredište, von Braun je preko svog brata kontaktirao saveznike, nakon čega su oni organizirali izvlačenje prvo višeg osoblja, a potom i masovnu evakuaciju ostalih zaposlenika i njihovu pripremu za siguran transport u SAD. Saveznici su 10. travnja 1945. osvojili Mittelwerk postrojenje, te su američke snage potom brzo provele plan izvlačenja raketa i opreme iz tvornice, jer je prema ugovoru iz Jalte ovo područje trebalo potpasti pod utjecaj Sovjetskog Saveza. Većina opreme transportirana je željeznicom iz Nordhausena u Antwerpenu, krajem svibnja, samo jedan dan prije dolaska Sovjeta. Preveženo je 341 vagona opreme, odnosno dovoljno materijala, opreme i dijelove da se napravi oko 100 V-2 projektila. Potom je cjelokupni teret iz Antwerpena prebačen brodovima u New Orleans, a zatim u Novi Meksiko (White Sands Proving Ground, Roswell), SAD. U isto vrijeme odvijala se potraga i prenošenje vitalnih dokumenata koje je von Braun prethodno pohranio u tunele u planinama Harz i koji su sadržavali detaljne informacije o razvoju njemačkih raketa od 1932. do 1945.
Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata
U kolovozu 1945. von Braunu i njegovim suradnicima američka je vojska ponudila jednogodišnje ugovore. Ugovori su ponuđeni samo glavnim znanstvenicima i inženjerima. Članovi obitelji ostali su u Europi pod skrbništvom vojske, a troškovi njihova zbrinjavanja odbijani su od plaća znanstvenika. Svih 127 znanstvenika kojima je ugovor ponuđen prihvatili su ga . Prva grupa od 7 njemačkih znanstvenika, uključujući Wernhera von Brauna, stigla je u Fort Strong u Bostonu, krajem rujna. Vojska je transportirala von Brauna u Washington da započne seriju sastanaka s vojnim zapovjednicima, a šest ostalih znanstvenika prebačeno je u Aberdeen Proving Ground da započnu pregledavati i sređivati tone tamo transportiranih njemačkih dokumenata. Nakon toga svi su znanstvenici, uključujući von Brauna, prebačeni u Fort Bliss, u Teksasu, gdje je vojska uredila ispitni poligon za navođene projektile. Iako je SAD priskrbio glavni dio kompetentnih njemačkih raketnih stručnjaka, Sovjetski Savez, a dijelom i Francuska i Velika Britanija, osigurali su također jedan dio njemačkih znanstvenika i opreme. Nakon što su preuzele jurisdikciju nad Mittelwerk postrojenjem, u lipnju 1945., sovjetske su snage ubrzo počele sakupljati i ispitivati preostalo njemačko raketno osoblje. Osigurano je oko 3 500 ljudi, ali to je bilo pretežno nestručno osoblje ograničene vrijednosti za razvoj rakete. Oko 5 000 ljudi uključeno u njemačku raketnu industriju već je napustilo Mittelwerk područje s von Braunom prije kraja rata, a još je 1 000 pobjeglo iz područja nakon što su Sovjeti preuzeli nadzor. Najveći sovjetski dobitak bio je visoki njemački znanstvenik Helmut Grottrup, koji je potpisao dobrovoljni radni ugovor s Crvenom armijom, sličan onome kojeg su Amerikanci ponudili von Braunu. Grottrup je postavljen da vodi ponovno oživljeno raketno proizvodno postrojenje Mittelwerk, gdje je također provodio istraživanja pod sovjetskim nadzorom. Grottrup je ostao u Mittelwerku sve do listopada 1946. godine, kada je zajedno sa još 200 svojih njemačkih suradnika bez najave premješten u Rusiju. Tamo su u ograničenom obimu sudjelovali u razvoju sovjetskih raketa. Napredna raketna istraživanja koja su bila u tijeku u SSSR-u držana su u tajnosti od njemačkih znanstvenika, budući da ih je poslije trebalo vratiti u Njemačku. Britanci i Francuzi su odmah poslije rata također ograničeno iskoristili njemačke znanstvenike, ali ni jedni ni drugi nisu imali dovoljno resursa da se nastave baviti naprednim programima razvoja raketa i balističkih projektila.
Hladni rat
Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka i većina ostalih europskih zemalja bile su u ruševinama. Jedine zemlje koje su bile istinski u stanju nastaviti razvijati rakete bile su SAD i SSSR, koje su u međuvremenu postale dvije najveće svjetske velesile. U svijetu se do kraja Drugog svjetskog rata u razvoj raketa utrošilo mnogo manje materijala i na njemu se radilo s mnogo manje elana nego u Njemačkoj, pa su njemačka raketna istraživanja i njeni raketni stručnjaci u velikoj mjeri uključeni u daljnji razvoj raketa u tim zemljama. Od sredine 1950-tih, nakon proglašenja Međunarodne geofizikalne godine (IGY), sovjetskog lansiranja Sputnika i postupne obnove ratom razrušenih gospodarstva, europske su se zemlje počele udruživati oko projekta razvoja vlastite rakete i vlastitog svemirskog programa, a u tom su smjeru krenule i Japan, Kina, Indija, Kanada, Brazil i neke druge zemlje.
Sjedinjene Američke Države
Iako je američko istraživanje raketa do kraja Drugog svjetskog rata, u usporedbi s razvojem u Njemačkoj, bilo skromnih razmjera, solidna testna podloga bila je za to vrijeme uspostavljena. Tome su doprinijela tri glavna, iako tek poslije povezana čimbenika. Prvo, to su Goddardova istraživanja, drugo to su istraživanja i rad Američkog interplanetarnog (kasnije raketnog) društva i treće istraživanja pri Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Američko interplanetarno društvo ili AIS (engl. American Interplanetary Society) osnovali su 1930. Edward G. Pendray i David Lasser. Bilo je to prvo udruženje u Americi, koje je gradilo i iskušavalo rakete. Pendray je sa svojom ženom 1931. posjetio njemački raketni aerodrom u Berlinu, pa je po povratku u SAD odlučeno da će AIS, po uzoru na VfR, konstruirati vlastite rakete. Četiri godine nakon osnutka, 1934., udruženje mijenja ime u Američko raketno društvo ili ARS(engl. American Rocket Society) i počinje raditi na razvoju i popularizaciji raketne tehnike. Članovi tog udruženja 1941. stvaraju jezgru poduzeća "Reaction Motors", Inc., prve kompanije posvećene isključivo razvoju raketne tehnologije (JATO i testne rakete). Pravi razvoj američke rakete započeo je 1936., kada je istraživalac zrakoplovstva i aerodinamičar prof. dr. Theodore Karman u Visokoj tehničkoj školi Kalifornije osnovao neku vrst udruženja za istraživanje raketa. Tom su udruženju pristupili istraživači Frank J. Malina, Hsue-Shen Tsien, A. M. O. Smith, John W. Parsons, Edward S. Forman i Weld Arnold, koji je i financirao prve radove. Glavni cilj te skupine bila je konstrukcija rakete za istraživanje velikih visina. Rad je, međutim, dao mnogo veće rezultate. Istraživači su otkrili čitav niz novih pogonskih sredstava za rakete, stvorili prvu američku pomoćnu raketu za start aviona i izvršili važna istraživanja teoretskih osnova. Tijekom Drugog svjetskog rata ova je grupa, povezana sa Kalifornijskim institutom za tehnologiju, utemeljila "Aerojet Engineering Corporation", raketno poduzeće koje se također bavilo razvojem i proizvodnjom testnih i pomoćnih raketa za uzlijetanje zrakoplova. Srpnja 1958. osnovana je NASA s ciljem osiguranja da mirotvorno istraživanje svemira od strane SAD-a provodi civilna, a ne vojna organizacija. Američka je vojska istodobno nastavila voditi svoj paralelni vojni svemirski i raketni program, 1984. godine konačno ujedinjen pod autoritetom Američkog svemirskog zapovjedništva (engl. US Space Command;;), koristeći se glavnim pripremnim i lansirnim područjima u vojnom dijelu Cape Canaverala (Florida) i Vandenberga (Kalifornija). NASA je odmah sklopila ugovore sa američkom vojskom i njenim dobavljačima o opskrbi raketama, potrebnim za lansiranje civilnih satelita i svemirskih letjelica. Glavna NASA-ina lansirna vozila, uključujući Redstone, Juno, Atlas, Delta (Thor) i Titan rakete, kao i njihovi dodatni gornji stupnjevi Able, Agena i kasniji kriogenički Centaur, proizlazili su direktno iz vojnih programa. NASA je od vojske naslijedila i vojno sponzorirani Jet Propulsion Laboratory (JPL), te ABMA-in dizajnerski tim predvođen Wernherom von Braunom, čija je stručnost za NASA-u bila od vitalne važnosti.
hr.wikipedia.org
Father of NASA leaves behind one clue on his Gravestone... Psalm 19:1
"The heavens declare the glory of God; And the firmament shows his handiwork." Wernher Von Braun is known as the “father” of NASA, leaves us one simple clue to reference THE FIRMAMENT?!!! This is a very odd choice for an Astro-Not. It's been said that he wanted that reference added, just prior to his death, was this a clue left for us? A former worker of Nazi Germany’s rocket development program. He pursued this endeavor because of a “curious oversight” in the “Treaty of Versailles” as it did not include rocketry in its list of forbidden weapons to Germany. A former Nazi who tried to exploit a contract in his early days and is quoting a verse from a Bible on his gravestone?
Psalm 19.1
“The heavens declare the glory of God; and the firmament sheweth his handywork”
You can go with a more insane intepretation of Psalm 19:1. The sky above is God’s work, a firmament, meaning the space that we know from Science Fiction doesn’t exist. In 1962 an operation called Operation Dominic was a series of 31 nuclear test explosions and part of this was an operation to shoot the Thor missiles to lift warheads into near-space to conduct high-altitude nuclear explosion test, collectively called Operation Fishbowl. A reminder that in this time Wernher von Braun is still alive as he died in 1977. You know what is curious about this? What do you think is the meaning of the name “Dominic”? The name “Dominic” is originally from the late Roman-Italic name “Dominicus” means “Lordly", "Belonging to God" or "of the Master” and the Behind the Name “of the Lord”. Operation Lordly? Operation belonging to God? Operation Of the Master? Operation Of the Lord? Maybe if we connect Operation Dominic and Operation Fishbowl we will get something. Fishbowl Lordly? or Lordly Fishbowl? It seems we are getting somewhere. Fisbowl belonging to God? Fishbowl of the Master? Fishbowl of the Lord? Maybe we can take from the verse that Wernher von Braun is showing his respect to the Lord’s work? God’s work, the sky or the firmament? Seriously the U.S. government isn’t helping that people are making conspiracy theories about them if they are naming their operations like this.
www.quora.com
www.fzoeu.hr
TKO SE MOŽE PRIJAVITI?
Vlasnik ili suvlasnik postojeće obiteljske kuće, s prebivalištem na adresi kuće, koja je:
- zakonita (legalna):
- izgrađena temeljem građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta sukladno Zakonu o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19) i svaka druga koja je navedenim ili posebnim zakonom s njom izjednačena (ukoliko se radi o upravnom aktu, isti mora biti izvršan, tj. mora imati klauzulu izvršnosti ili pravomoćnosti),
- koja nije dograđivana ili mijenjana u odnosu na dokaz zakonitosti,
- građevinske bruto površine do 600 m2 ili s najviše 3 stambene jedinice i
- s više od 50% površine namijenjeno stanovanju
OPRAVDANI TROŠKOVI ULAGANJA
Opravdani troškovi ulaganja su troškovi nastali nakon 25. lipnja 2019. godine, što se dokazuje datumima izdavanja računa i to za: izradu Glavnog projekta, stručni nadzor radova te nabavu i ugradnju jednog ili više sustava s:
1) kotlom na drvnu sječku/pelete ili pirolitičkim kotlom na drva za grijanje prostora ili prostora i potrošne vode: spremnik drvne sječke/peleta, sustav za dobavu drvne sječke/peleta s pužnim vijkom, kotao na drvnu sječku/pelete ili pirolitički kotao na drva, stupnja korisnog djelovanja najmanje 85%, plamenik za drvnu sječku/pelete, sustav za odvod dimnih plinova, oprema za automatsku regulaciju kotla, spremnici tople vode, ostala oprema primarnog kruga (kotlovska pumpna grupa - cirkulacijska pumpa, ekspanzijska posuda i ventili - zaporni, nepovratni i sigurnosni, pribor za postavljanje, i dr.), izolirani razvod grijanja, ogrjevna tijela, automatska regulacija, pribor za postavljanje i ostala oprema za pravilan rad sustava te građevinski radovi za ugradnju navedene opreme (prodori, betoniranje postolja,...)
2) dizalicom topline za grijanje potrošne vode i/ili za grijanje prostora ili za grijanje i hlađenje prostora, energetske klase A (prema Eurovent Energy Efficiency Classification, sukladno normi EN 14511-2), GWP≤ 2150, COP≥3,2 i EER≥3,1 za zrak-voda te COP≥4,45 i EER≥5,05 za voda-voda i zemlja-voda: kolektorsko polje ili geosonde, dizalice topline, akumulacijski spremnici, spremnici tople vode i ostala oprema primarnog kruga (oprema za automatsku regulaciju, pribor za postavljanje, i dr.), izolirani razvod grijanja/hlađenja, ogrjevna/rashladna tijela, automatska regulacija, pribor za postavljanje i ostala oprema za pravilan rad sustava te građevinski radovi za ugradnju navedene opreme (prodori, betoniranje postolja,...).
3) sunčanim toplinskim pretvaračima za grijanje potrošne vode ili za grijanje potrošne vode i prostora: sunčani toplinski pretvarači (kolektori) stupnja korisnog djelovanja najmanje 70%, njihovi nosači, spremnici tople vode, oprema sunčanog kruga (oprema za automatsku regulaciju, pumpna grupa - cirkulacijska pumpa, ekspanzijska posuda i ventili - zaporni, nepovratni i sigurnosni, izolirani cjevovod i pribor za postavljanje) i ostala oprema za pravilan rad sustava (komplet za ulaz hladne vode u spremnik, izolirani razvod tople vode do izljevnih mjesta, uključujući recirkulaciju, ...) te građevinski radovi za ugradnju navedene opreme (prodori, betoniranje postolja,...).
www.gradnja.rs
Način rada sistema hlađenja maglom
Sistem radi na adijabatskom principu hlađenja zraka. Da bi isparile čestice vode koriste toplinsku energiju zraka, pritom ga pothlađujući. Stoga je moguće hlađenje terasa i otvorenih prostora i po najvećim vrućinama. Ovisno o mogućnostima objekta i željama investitora može se postaviti “linijski” sistem ili ventilatori sa sapnicama. Pritom se linija sa sapnicama postavlja po rubu tende, stvarajući pritom barijeru ulasku vrućeg zraka, ali i muha, letećih insekata, prašine i smoga na terasu. Iznimke su dvostrane pomične tende ili veće terase, kada se sapnice manjeg otvora postavljaju ispod tende.
Dijelovi sistema hlađenja maglom
Sistem se sastoji od visokotlačne pumpe za vodu, fleksibilnih PA ili krutih INOX cijevi te fitinga i poniklanih sapnica od mesinga ili INOX-a. Pumpa stvara tlak vode 70-100 bara, koja se zatim raspršuje kroz otvor sapnice promjera 0,15 mm ili 0,2 mm (ili drugih promjera, ovisno o primjeni), stvarajući sitne čestice vode, veličine manje od 6 mikrona. Pritom ne dolazi do močenja ili kapanja. Za rad sistema koristi se obična, vodovodna ili tretirana voda, koja se prije filtrira 10“ filterom. Sistem može raditi kontinuirano, u vremenski programiranim intervalima ili kontroliran od strane higrostata/termostata. Visokokvalitetne pumpe opremljene su s ugrađenim timer-om za vremenski programirane intervale rada, presostatom za zaštitu pumpe od nestanka vode i automatskom drenažom sistema, te imaju nisku razinu buke. Fleksibilne PA cijevi, promjera 5 mm ili 3/8″, isporučuju se u crnoj ili zelenoj boji, omogućujući prilagodbu svakom objektu. 5 mm cijevi koriste se za maksimalnu duljinu sistema od 30 m i kapaciteta protoka vode do 4 l/min. Fitinzi mogu biti poniklani (za 5 mm sistem) ili poniklani i od INOX-a (za 3/8″ cijevi), a sukladno tome i sapnice i anti-dripovi, koji služe sprječavanju kapanja iz sapnica. Sapnice su čistive, a interval čišćenja od kamenca znatno se produljuje postavljanjem omekšivača (depuratora) vode.
Ventilatori sa sapnicama
Ventilatori su namijenjeni postavljanju na potpuno otvorenim prostorima ili terasama sa visokim tendama i nadstrešnicama. Dolaze u dvije izvedbe: sa zidnim nosačem i kao samostojeći model. Obje izvedbe imaju 2 načina rada: fiksni i sa automatskim zakretanjem pod 90°. Uz ventilator se isporučuje i prsten sa sapnicama, koji se spaja na visokotlačnu pumpu. Moguće je spajanje više ventilatora na jednu visokotlačnu pumpu. Bez uključene pumpe uređaj radi kao ventilator, idealan za prijelazni period (proljeće/jesen). Moguća je isporuka prstenova sa sapnicama za postavljanje na već postojeće ventilatore i spajanje na visokotlačnu pumpu. Dostupni su uređaji koji učinkovito hlade zrak vodenom maglom na bazenima, plažama, trgovima, terasama i u zabavnim parkovima. U potpunosti su izrađeni od INOX-a te raspršuje vodu pomoću sapnica većeg otvora, stvarajući čestice veličine do 10 mikrona, kako ne bi trenutno ishlapile. Na jednu visokotlačnu pumpu može se priključiti više raspršivačkih tijela. Rasperšivanje magle može biti kontinuirano ili u intervalima. Uređaj se postavlja na samostojeći nosač ili se ovjesi na odgovarajuće mjesto. U sebi ima ugrađen ventilator za dodatno raspršivanje stvorene magle.
Hlađenje farmi
Hlađenje farmi, staja i prostora sa životinjama vodenom maglom. Farme životinja svakako moraju rješavati problem „područja termalne ugode“ (Zones of thermal comfort – ZTC). Naime, izvan ovog područja životinje proživljavaju stres i šok pokušavajući održati homeotermiju*. To zahtijeva puno veći utrošak energije tako da preostaje manje energije za proizvodni proces (Bianca, 1976). Životinje mijenjaju svoje ponašanje, pogotovo u procesu prehrane, evidentne su promjene psihološke i metaboličke funkcije, kao i kvaliteta i kvantiteta u proizvodnji. Izvan granica ZTC-a, organizam doživljava hipertermiju ali i hipotermiju, što kao posljedicu izaziva uginuće od hladnoće ili vrućine. Razlika između normalne i smrtonosne tjelesne temperature je u rasponu od 15 do 25°C na hladnoći, a samo 3 do 6°C na vrućini. To pojašnjava zašto hladnoća nije toliki problem kao što je vrućina, te zašto produktivne životinje pokazuju visoku toleranciju na hladnoću, a malu na vrućinu (Bianca 1976, Collier 1982). *Homeotermija je termoregulacija koja održava stabilnom unutarnju temperaturu tijela, bez obzira na vanjske utjecaje. Često puta je ta temperatura (iako ne nužno) viša od trenutne temperature zraka.
Ekonomski gubici povezani sa stresom od vrućine
Više je vrsta ekonomskih gubitaka u stočarstvu kao rezultat vrućinom uzrokovanog stresa. Gubici u proizvodnji mesa, mlijeka i jaja, povećanoj smrtnosti i smanjenoj stopi reprodukcije, samo su neki od gubitaka. Pokusima je dokazano da uslijed stresa od vrućine krave muzare jedu manje (od 16,5 do 20 kg/dan), piju više vode (od 82 do 86 l/dan) i proizvode manje mlijeka (od 16,5 do 20 l/dan) od krava koje se nalaze u termalno neutralnom prostoru. Razna druga ispitivanja pokazala su da se na temperaturi od 32°C konzumacija krava smanjuje za 60%, a proizvodnja mlijeka za 40%. U Tunisu, na jednoj farmi krava muzara, tijekom ljeta se smanjila proizvodnja mlijeka za 21%, a povećala se rektalna temperatura krava (bitan faktor za oplodnju) za 0,5°C u usporedbi s hladnijim razdobljem. U studiji provedenoj u Turskoj na farmi pilića, pokazalo se da je konzumacija hrane pala sa 113,3 g po piliću na 96,5 g po piliću, proizvodnja jaja pala je sa 84,6% na 77,3%, kada je temperatura porasla sa 21,4°C na 27,6°C. Porast temperature sa 20°C na 32°C rezultira smanjenjem čvrstoće ljuske jaja sa 346,5±5,8µ na 326,6±5,4µ i povećanju razbijenih jaja sa 8,7% na 33,3%. Prema Ministarstvu poljoprivrede SAD-a, ukupan gubitak u stočarstvu i peradarstvu biti će oko 2,4 milijarde dolara godišnje ako se ne poduzme nešto kako bi se smanjile vrućine na farmama.
Adijabatsko hlađenja zraka vodenom maglom
Proizvedena magla sastoji se od vodenih kapljica mikronske veličine, koje nastaju raspršivanjem vode pod visokim tlakom kroz sitni otvor sapnica. Neophodan pritisak (cca. 70 bara) postiže se pomoću visokotlačne pumpe. Voda se distribuira prema sapnicama kroz posebne visokotlačne cijevi. Jednom kada voda dođe do sapnice, pomoću visokog pritiska se pretvara u čestice vodene magle veličine 3µ – 5µ. Prednost hlađenja vodenom maglom je njeno brzo hlapljenje. Kada kapljica vode mikronske veličine dođe u dodir s vrućim zrakom, veoma brzo ishlapljuje apsorbirajući pritom i toplinu, što rezultira hlađenjem zraka. Ishlapljivanje i hlađenje je veće što je viša temperatura, a manja vlažnost zraka. Ipak, i u vlažnim područjima ima efekata, tako da se koriste ventilatori koji olakšavaju ishlapljivanje raspršene vode. Sistem hlađenja vodenom maglom je idealan za vruće prostore kao što su farme krava, svinja i peradi, jer je vrlo jednostavno projektiranje i instaliranje sistema. U ponudi su fleksibilne visokotlačne cijevi i INOX cijevi. Troškovi održavanja sistema su mali, a efekti hlađenja vrlo veliki u usporedbi s drugim sistemima hlađenja. Sistem je dugovječan, jer je jednostavan i sastavljen od kvalitetnih i otpornih materijala.
Normist sistemi hlađenja maglom
Normist je tvrtka specijalizirana u proizvodnji sistema adijabatskog hlađenja zraka vodenom maglom, koju je započela 2000. godine. Uz navedene sisteme, proizvodni program već desetljećima čini isporuka avionskih dijelova za američku i tursku vojsku. Kao rezultat visoke kvalitete i povoljne cijene Normist izvozi svoje proizvode u više od 60 zemalja svijeta uključujući SAD, Nizozemsku, Englesku, Južnu Afriku, Australiju, Japan, Indiju, itd. Sa velikom proizvodnom linijom, Normist ima odgovor na svako pitanje i rješenje na svaki problem područja hlađenja vodenom maglom.Normist je tvrtka specijalizirana u proizvodnji sistema adijabatskog hlađenja zraka vodenom maglom, koju je započela 2000. godine. Uz navedene sisteme, proizvodni program već desetljećima čini isporuka avionskih dijelova za američku i tursku vojsku. Kao rezultat visoke kvalitete i povoljne cijene Normist izvozi svoje proizvode u više od 60 zemalja svijeta uključujući SAD, Nizozemsku, Englesku, Južnu Afriku, Australiju, Japan, Indiju, itd. Sa velikom proizvodnom linijom, Normist ima odgovor na svako pitanje i rješenje na svaki problem područja hlađenja vodenom maglom.
* Efler farma, Aydin – Turska, Efler farma je izgrađena za higijensku proizvodnju mlijeka. To je najveća dosadašnja investicija u tom sektoru u Turskoj. Od rujna 2008. na farmi je 1.858 mliječnih krava koje proizvode 52 tone mlijeka na dan prema EU standardima. Na farmi je postavljen sistem hlađenja zraka Normist. U sistemu se nalazi 12 pumpi s protokom od 23 l/min po pumpi, ukupnog protoka 276 l/min.
* Rainbow Chicken farma, Hammersdale – Južnoafrička republika, Rainbow je najveći južnoafrički proizvođač pilića. Farma ima najnoviju tehnologiju za oplodnju i podizanje brojlera, te daljnju obradu i distribuciju svježih i smrznutih pilića. Postavljen je sistem hlađenja zraka Normist, sa 48 pumpi protoka 4 l/min po pumpi dajući ukupan protok od 192 l/min. Pritom se hladi oko 1.700.000 pilića.
Hlađenje staklenika i plastenika
Hlađenje i ovlaživanje staklenika i plastenika vodenom maglom. Normist i Tecnocooling sistemi – učinkoviti, ekonomični, fleksibilni i visoke kvalitete. Kao najčešći problemi u staklenicima i plastenicima pojavljuju se neadekvatna relativna vlaga i visoka temperatura zraka. Ozbiljne posljedice nastaju ubrzo nakon što relativna vlaga padne ispod 30%, a temperatura zraka odstupi 7-14°C od optimalne, poput usporavanja ili čak zaustavljaja procesa rasta i razvijanja biljaka. Čest je slučaj da se tijekom ljetnih mjeseci staklenici i plastenici zatvaraju i ne koriste dok se vanjske temperature zraka ne spuste na prihvatljivu razinu. Kvalitetan sistem adijabatskog ovlaživanja i hlađenja zraka omogućuje rješavanje navedenih problema te korištenje objekata tijekom cijele godine. Time se omogućava značajno povećanje produktivnosti staklenika i plastenika uz vrlo ekonomičnu investiciju.
Adijabatsko hlađenja zraka vodenom maglom
Proizvedena magla sastoji se od vodenih kapljica mikronske veličine, koje nastaju raspršivanjem vode pod visokim tlakom kroz sitni otvor sapnica. Neophodan pritisak (cca. 70 bara) postiže se pomoću visokotlačne pumpe. Voda se distribuira prema sapnicama kroz posebne visokotlačne cijevi. Jednom kada voda dođe do sapnice, pomoću visokog pritiska se pretvara u čestice vodene magle veličine 3µ – 5µ. Prednost hlađenja vodenom maglom je njeno brzo hlapljenje. Kada kapljica vode mikronske veličine dođe u dodir s vrućim zrakom, veoma brzo ishlapljuje apsorbirajući pritom i toplinu, što rezultira hlađenjem zraka. Ishlapljivanje i hlađenje je veće što je viša temperatura, a manja vlažnost zraka. Ipak, i u vlažnim područjima ima efekata, tako da se koriste ventilatori koji olakšavaju ishlapljivanje raspršene vode.
Idealno i za kontrolu vlage zraka
Sistem hlađenja vodenom maglom je idealan za vruće prostore kao što su staklenici i plastenici, jer je vrlo jednostavno projektiranje i instaliranje sistema. Uz to, moguća je kontrola vlage zraka u staklenicima i plastenicima. U ponudi su fleksibilne visokotlačne cijevi i INOX cijevi. Troškovi održavanja sistema su mali, a efekti hlađenja vrlo veliki u usporedbi s drugim sistemima hlađenja. Sistem je dugovječan, jer je jednostavan i sastavljen od kvalitetnih i otpornih materijala.
Hlađenje hala i proizvodnih pogona
Adijabatsko hlađenje pomoću vodene magle – velike prednosti u usporedbi s klima uređajima. Iznimno isplativa investicija i za velike hale uz vrlo malu potrošnju energije. Stvorite sigurnije i produktivnije radno okruženje. Rashlađeni radnici, oprema i proizvodni procesi dovode do zadovoljnijih djelatnika i veće dobiti. Radnici koji rade u ugodnijoj atmosferi tijekom ljetnih mjeseci sigurniji su i produktivniji. Strojevi i oprema u rashlađenom prostoru traju duže i ne pregrijavaju se. Mnogi procesi koji zahtijevaju hlađenje mogu se ubrzati pomoću adijabatskog hlađenja vodenom maglom. Klimatizacija velikih industrijskih hala i skladišta, uključujući i ona koja trebaju raditi s otvorenim vratima i prozorima, do sada je bila nemoguća s konvencionalim sustavima klimatizacije. Ali danas sustavi adijabatskog hlađenja vodenom maglom postaju idealni za hlađenje velikih površina (industrijskih pogona, radiona ili skladišta) ili isijavanja velike količine topline u industrijskom procesu (ljevaonica, strojeva, itd.). Učinak hlađenja može biti kombiniran s kontrolom vlažnosti zraka kako bi se povećala produktivnost u određenim industrijama (papir, drvo, tekstil..).
Niski troškovi uz trenutnu učinkovitost
Voda se raspršuje pod tlakom od 70 bara kroz posebno dizajnirane sapnice koje stvaraju vrlo fine čestice vode veličine manje od 10 mikrona, koje se trenutno apsorbiraju u zraku bez kondenziranja ili močenja površina ili predmeta ispod. Rezultati su značajni: niski troškovi instalacije i eksploatacije sistema, učinkovitost koja se odmah osjeti, učinak hlađenja se stvara samo na željenim područjima, mogućnost instalacije u zatvorenom, poluzatvorenom i otvorenom okruženju. Važna prednost sistema adijabatskog hlađenja vodenom maglom su minimalni troškovi rada u usporedbi sa tradicionalnim industrijskim klimatizacijskim uređajima. Instalacija je jednostavna i brza jer se sistemi isporučuju modularno, s VT poliamidnim cijevima i brzospojnim fitinzima. Sistemi adijabatskog hlađenja vodenom maglom dizajnirani su kako bi radili uz vrlo niske troškove i zahtjevaju minimalno održavanje.
Predhlađenje kondenzatora i rashladnika
Uštedite do 30% energije i produljite vijek trajanja vaše opreme. Svake godine prosječne temperature zraka sve su više, a tijekom ljeta često prelaze kritične vrijednosti potrebne za normalan rad klima uređaja. Isijavanje topline krovova i ostalih površina povećava temperaturu zraka koji prolazi kondenzatorom za dodatnih 5 do 15°C. Time dolazi do znatno veće potrošnje električne energije pri radu klima uređaja, većeg opterećenja pojedinih dijelova uređaja, a samim time i skraćenja njihovog radnog vijeka, kao i blokade rada uređaja kada je temperatura zraka viša od dozvoljene i deklarirane od strane proizvođača. Naravno da se to događa onda kada su klima uređaji najpotrebniji, u vrijeme najvećih ljetnih vrućina. Prekapacitiranje klima uređaja i čilera ne može ukloniti navedene probleme. Jedino rješenje je smanjiti ulaznu temperaturu zraka koji prolazi kondenzatorom, čime se efikasno povećava kapacitet kondenzatora. Postavljanje sistema predhlađenja kondenzatora direktno utječe i na smanjenje potrošnje energije potrebne za rad kompresora, koja može biti smanjenja čak do 30%.
Rješenje
Jedini način da se smanji temperatura okolnog zraka koji prolazi kondenzatorom je hladiti ga pomoću vode. Postoje dvije, konceptualno različite metoda da se to postigne – raspršivanje vode u zrak pod niskim tlakom (2,5 – 5,5 bar) i raspršivanje vode u zrak pod visokim tlakom (60 – 70 bar). Kod niskotlačnog sistema voda se raspršuje u znatno krupnijim česticama u struji zraka i pada na površinu kondenzatora s kojeg se zatim ishlapljuje. Time se značajano smanjuje efekt hlađenja, a ukoliko se ne koristi pročišćena voda dolazi do taloženje minerala, kao i smanjenje efikasnosti i skraćenje trajanja kondenzatora. Druga varijanta je raspršivanje vode po mrežici kojom se okruže usisne strane uređaja, što dovodi do dodatnih troškova demontaže tijekom zime, zamjene mrežice ukoliko se začepi zbog peludi, lišća, perja, izmeta ptica, kao i trganja uslijed vjetra ili nevremena. Uz to često se koristi mali broj sapnica, navodeći da se time štedi na vodi, čime se u biti dobiva znatno manji kapacitet hlađenja zraka. Za razliku od njih visokotlačni sistemi stvaraju trenutno ishlapljivanje vode u zraku, jer su raspršene čestice vode veličine 3-5 mikrona. Mješavina vode i zraka koja dolazi do kondenzatora je plinovita i niže temperature, ovisno o trenutnoj vanjskoj temperaturi i relativnoj vlagi zraka. Montaža je vrlo jednostavna, ne zahtijeva demontažu preko zime ukoliko su visokotlačna pumpa i filteri smješteni u zatvorenoj (grijanoj) prostoriji. Sistem je jednostavan za održavanje, vrlo prilagodljiv i modularan, uz mogućnost hlađenja više kondenzatora s jednom visokotlačanom pumpom.
Sistemi adijabatskog hlađenja zraka vodenom maglom
Proizvedena magla sastoji se od vodenih kapljica mikronske veličine, koje nastaju raspršivanjem vode pod visokim tlakom kroz sitan otvor sapnica. Neophodan pritisak (60 – 70 bara) postiže se pomoću visokotlačne pumpe. Voda se distribuira prema sapnicama kroz posebne visokotlačne cijevi, fleksibilne ili krute. Jednom kada voda dođe do sapnice, pomoću visokog pritiska pretvara se u čestice vodene magle veličine 3 – 5 mikrona. Kada kapljica vode mikronske veličine dođe u dodir s vrućim zrakom, veoma brzo ishlapljuje koristeći pritom toplinsku energiju što rezultira hlađenjem zraka. Ishlapljivanje i učinak hlađenja su veći što je viša temperatura zraka. Troškovi održavanja sistema su mali, a sam sistem je dugovječan zbog svoje jednostavnosti te izrade od kvalitetnih materijala. Produljen radni vijek klima uređaja i čilera znatne uštede u potrošnji energije (čak do 50%) sigurnost rada (uređaji neće biti blokirani uslijed visoke vanjske temperature) veći kapacitet hlađenja i tiši rad uštede u održavanju uređaji postaju ekološki još prihvatljiviji
www.ema.hr
www.normist-tr.com
Hrana koju se uzgaja bez nafte ili slatke vode
Na obali Zaljeva Spencer, pokraj grada Port Augusta u Južnoj Australiji, Sundrop Farms u staklenicima sunčevu svjetlost i morsku vodu pretvara u slatku vodu i hranu. Philipp Saumweber je diplomirao poslovnu administraciju na Harvardu te je radio u investicijskoj banci Goldman Sachs, a dojmila ga se temeljna ideja da će se u budućnosti proizvodnjom hrane morati upravljati na način koji se podosta razlikuje od trenutnog. Današnja se poljoprivreda snažno temelji na nafti i dovodu slatke vode, koje su dva najosjetljivija resursa na planetu, te na prekomjernom korištenju gnojiva, herbicida i pesticida koji štetno djeluju na sveukupni okoliš. Sundrop Farms je rješenje koje Saumweber predlaže za taj problem. Koncept se sastoji od pretvaranja sunčeve svjetlosti i morske vode (kapljice od isparavanja) u čistu hranu, vodu i energiju. Sunčeva se energija koristi za proizvodnju topline koja se zatim koristi za desalinizaciju morske vode i dovođenje slatke vode u staklenik. Energija se također koristi za napajanje staklenika pomoću povezane koncentrirane solarne elektrane, kao i za proizvodnju topline koja je potrebna za grijanje (i hlađenje) staklenika. Upravo se povezivanjem ovih različitih komponenti mogu prevladati njihovi pojedinačni troškovni nedostaci. Na primjer, dijeljenjem proizvodnje energije i topline te povezivanjem termalne desalinizacije sa zagrijanom naftom koju proizvede solarna elektrana.Proizvedena hrana je čista, jednaka te je proizvedena uz minimalno korištenje pesticida budući da sterilizirani protok zraka smanjuje množenje štetočina. Isto tako, opasnost od štetočina se smanjuje zahvaljujući razmještaju sustava u aridnim regijama podalje od ostalih poljoprivrednih aktivnosti.
Širenje iz staklenika
Trenutno Sundrop Farms posjeduje staklenik veličine 0,2 hektra (0,5 jutara) u kojem se godišnje proizvede 150 tona rajčica, krastavaca i paprike. Iako je prema hortikulturnim mjerilima još uvijek malen jer opskrbljuje tek manji broj skladištara u Južnoj Australiji, početak obećava, a predviđeni godišnji prinos je 750 tona po hektru.Projekt se trenutno povećava za 100 puta kako bi obuhvatio kompleks stlaklenika od 20 hektara (49 jutara), a povezano postrojenje za desalinizaciju i koncentrirana solarna elektrana trebali bi svake godine proizvoditi 15,000 tona svježeg povrća. Podnosi se razvojni zahtjev gradskom vijeću Port Auguste te se finalizira financiranje projekta vrijednog 100 milijuna australskih dolara. Australska profitabilna „zelena investicijska banka“, Korporacija za financiranje zelene energije (CEFC) će omogućiti financiranje dugom za čak do 40 milijuna AUD (36 milijuna USD) ulaganja. U članku za The Conversation prošle godine govorio sam o Sundrop Farms u odnosu na CEFC koji australska vlada na čelu s premijerom Tonyjem Abbottom namjerava ukinuti. Od tada sam podrobnije razmotrio Sundrop. Kao što je nekoliko čitatelja Conversationa s pravom prokomentiralo, model Sundrop nije rješenje za svaku vrstu poljoprivrede. Očito je da neće zamijeniti uzgoj velikih razmjera za krumpir ili pšenicu ili stočarstvo. Umjesto toga će najvjerojatnije funkcionirati kada je riječ o uzgoju svježeg povrća, cvijeća, a dugoročno možda i za određene vidove uzgoja ribe. Ono što pokazuje je da postoje inteligentnija, integriranija rješenja za složene probleme, kao što su nedostatak vode i poljoprivreda u aridnim područjima.
Velik potencijal, ali uz ograničenja
Slične bi se farme mogle nalaziti na bilo kojem području s aridnom obalom: Afrika, Bliski istok, Srednja i Latinska Amerika ili dijelovi Azije. Mogle bi se nalaziti pokraj rastućih gradova gdje postoji pristup morskoj vodi i sunčevoj svjetlosti, kao što je to slučaj u Kini ili Africi. Čini mi se da bi koncept najviše ostvario ako bi se razradio tako da zadovolji potrebe Kine koja se ubrzano urbanizira i industrijalizira u isto vrijeme. Još uvijek postoje veliki izazovi, što uključuje troškove proizvoda i njihovog prijevoza na tržište. Kako bi se postigle ekonomije razmjera potrebne za gospodarsku održivost, bit će potrebno sudjelovanje velikih trgovaca, kao što su supermarketi te skladištari. Budimo jasni: ne postoji jedinstveno rješenje svjetskih potreba za hranom. Predstoje veliki istraživački izazovi u preosmišljavanju proizvodnje hrane u napučenom svijetu. Ali isto tako postoje i brojne poduzetničke mogućnosti. Stoga će biti uzbudljivo vidjeti kakvim će se pokazati model Sundrop Farms. Ovaj se članak temelji na članku koji se prvi put pojavio u The Conversationu, neovisnom australskom blog-portalu koji kao izvore koristi akademsku i istraživačku zajednicu te se izravno prenosi javnosti.
www.novi-svjetski-poredak.com
www.radioslatina.hr
Nazivom energetika obuhvaćene su sve znanosti koje se bave energijom te tri tehnička područja:
- pretvorba energije
- prijenos energije
- pohrana energije
Otuda pridjev energetski znači koji se odnosi na energetiku, npr. energetski stručnjak, energetski znanstvenik, energetski savjetnik i sl. Od imenice energetika mogao bi se izvesti pridjev i u obliku energetički, ali takav pridjev nije uobičajen. Pridjev energijski dobro je tvoren od riječi energija i sufiksa – ski pa znači koji se odnosi na energiju, kao što se kemijski odnosi na kemiju. Potvrđeni primjeri su energijski tonus, energijski div, energijski transformator, energijski zakon, energijski krug, energijski kanal, energijski gubitak, ... Nažalost, u praksi se pridjev energetski upotrebljava nerijetko i kada je riječ o energetici i kada je riječ o energiji, pa treba odgonetati na što se odnosi. Nalazimo primjere energetski udar na Hrvatsku, energetski slom, energetski kolaps, energetski izvor, energetski učinak, energetski kabel. Nejasno je kako energetika udara na Hrvatsku, kako se navedene sastavnice energetike mogu slomiti ili kolabirati ....
Vjerojatno energija ima neke učinke. Ne izvire odnekud energetika, nego energija i ne prenosi se kabelima energetika, nego energija, ne pretvara se iz jednog oblika u drugi energetika, nego energija. U takvim primjerima valjalo je upotrijebiti riječ energijski: energijski udar, energijski slom, energijski kolaps, energijski izvor, energijski učinak, energijski kabel. Energetski je dobro upotrebljavati kada je riječ o energetici, području ljudskog djelovanja povezanim s energijom, a energijski kada je riječ o samoj energji. U svim enciklopedijama i rječnicima koji su dostupni, energija se definira kao sposobnost obavljanja rada
Energetika je:
- znanost koja se bavi izučavanjem energije, njenih izvora i svega što je s tim u vezi
- industrijska grana koja se bavi proizvodnjom i distribucijom energije
- proučavanje energije i primjene izvora energije
- znanost koja se bavi energijskim izvorima i njihovim tehničkim iskorištavanjem, zalihama energije i rentabilnošću njihove eksploatacije
- tehnika primjene i eksploatacije različitih oblika energije: toplinske, električne, vodene, sunčane, energije vjetra
Ustaljena je praksa da se engleska riječ (imenica) energy, kada stoji ispred neke druge riječi (imenice) na koju se odnosi, prevodi se ili posvojnim pridjevom energetski, formiranim od riječi (imenice) energetika, postavljenim ispred riječi (imenice) na koju se odnosi, ili posvojnim genitivom riječi (imenica) energija, postavljenim iza riječi (imenice) na koju se odnosi.
Iz toga su vidljive dvije stvari:
- u praksi se nikada ne koristi posvojni genitiv riječi (imenice) energetika
- donedavno za hrvatske jezikoslovce nije postojao posvojni pridjev energijski formiran od riječi (imenice) energija
- razlog tomu je bilo nedovoljno poznavanje materije i nepostojanje pridjeva energijski u rječnicima hrvatskog jezika
Kako prepoznati kada se energy odnosi na energiju, a kada na energetiku? Pojam energija vezan je uz primarne (prirodne), sekundarne(transformirane) i korisne oblike energije. Primarna energija se istražuje i eksploatira, po potrebi transformira u sekundarnu energiju, kao takva transportira i distribuira do potrošača te racionalno iskorištava. Sva tehnika, tehnologija i energetska infrastruktura koje se u tome procesu koriste spadaju u energetiku. Činjenica je da u engleskom jeziku ne postoji riječ koja odgovara našoj riječi energetika veće se energetika prevodi kao termin energy industry i obrnuto. Treba usvojiti: riječ energy kada stoji ispred neke druge imenice može se prevesti posvojnim pridjevom energijski (u fizici) te posvojnim pridjevom energetski i posvojnim genitivom riječi energija (u energetici).
Engleski termin energy band na hrvatski jezik se prevodi kao energijski pojas (ne kao pojas energije).
Engleski termin energy transformer na hrvatski jezik se prevodi kao energetski transformator (ne kao energijski transformator ili transformator energije)
Engleski termin energy source na hrvatski jezik se prevodi kao izvor energije (ne kao energijski izvor ili energetski izvor).
U međunarodnoj normi ISO 50001:2011 ispred 14 različitih imenica stoji posvojni pridjev energy i u svim tim slučajevima se prevodi na hrvatski jezik kao energijski.
ISO 50001:2011 hrvatski prijevod
energy policy = energijska politika
energy planning = energijsko planiranje
energy review = energijsko preispitivanje
energy baseline = energijska osnovica
energy performance = energijska provedba
energy targets = energijski ciljevi
energy services = energijske usluge
energy goods = energijska dobra
energy equipment = energijska oprema
energy efficiency = energijska učinkovitost
energy aspect = energijski aspekt
energy profile = energijski profil
energy intensity = energijski intenzitet
energy consumption = energijska potrošnja
MALI ENERGIJSKI RIJEČNIK
ENERGIJA – (1) sposobnost obavljanja rada, fizička veličina koje se ne može vidjeti, niti osjetiti, njena se količina može izračunati korištenjem jednadžbi iz fizike
ENERGIJA – (2) roba na tržištu, njenom proizvodnjom i korištenjem postižu se gospodarska dobit i društvena dobrobit, kao i okolišni utjecaji (zaposjedanje tla, crpljenje prirodnih sredstava, zagađivanje)
ENERGIJSKA UČINKOVITOST TEHNIČKOG POSTROJENJA – odnos korisnog vida energije koja izlazi iz sustava i ulazne energije u sustav, to je bezdimenzijski broj
SPECIFIČNA POTROŠNJA ENERGIJE KOD ENERGIJSKIH PROCESA – odnos iskorištene (sekundarne) energije i fizičkog obujma proizvodnje, dimenzja MJ/t
ENERGIJSKA INTENZIVNOST – mjera uspješnosti uporabe energije kao sirovine u poslovanju (proizvodnji), izražava se odnosom utrošene (sekundarne) energije i dobiti organizacije, dimenzija MJ/kn
ENERGIJSKO UPRAVLJANJE – cjelokupno upravljanje organizacijom sa aspekta nabave i uporabe energije s ciljem postizanja ciljeva organizacije
ENERGIJSKA PROSUDBA – ocjena, prosudba, kako poslovodstvo, uprava upravlja organizacijom sa aspekta energije, u užem smislu energijska prosudba se odnosi na ocjenu tehničkog voditelja organizacije
ENERGIJSKI VODITELJ – uposlenik organizacije koji stalno radi na povećanju energijske učinkovitosti tehničkih sustava, proizvodnih procesa i cjelokupne organizacije
ENERGETIKA – privredna grana koja se bavi preradom primarne energije (energije u prirodnim oblicima) u sekundarnu energiju (energiju u prihvatljivim oblicima) kako bi se mogla isporučiti na tržište
ENERGIJSKI CERTIFIKAT – dokaz dobiven primjenom poznate metode da uređaj, postrojenje ili građevine po svojim karakteristikama spadaju u određenu klasu učinkovitosti
mr.sc. JOŠKO LISIČAR, dipl.ing.stroj.
Zeleni HEP
Predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić istaknuo je da HEP do 2030. slijedi obnovljivi scenarij razvoja s namjerom povećanje postojeće proizvodnje iz OIE za 50%, čime bi se iz 1.500 MW nove instalirane snage proizvelo 6 - 9 milijardi zelenih kWh. Plan je do 2028. uložiti 3,6 milijarde kuna, od čega je uložena jedna trećina u revitalizaciju hidroelektrana, što će tvrtki donijeti 160 MW nove snage. Gradi se visokoučinkovita kogeneracija u Zagrebu, a u planu je i nova u Osijeku. HEP će ove godine izgraditi nekoliko integriranih fotonaponskih elektrana te će imati pedesetak njih na svojim objektima, za vlastitu potrošnju. Posljednji ovogodišnji natječaj za kupnju lokacija tj. projekata OIE bilježe značajan interes JLS i privatnih investitora, kazao je Barbarić.
Zeleno možemo platiti
Zoran Miliša iz RWE-a konstatirao je da uopće ne treba postavljati pitanje korištenja obnovljivih izvora energije, s obzirom da su cijene tehnologija pale i sada "zeleno možemo i platiti". Ipak, on smatra da nismo spremni za tranziciju, posebno za trend elektrifikacije u prometu i da se trebamo ubrzati. Maja Pokrovac iz Udruženja OIE istaknula je da se ne boji budućnosti, jer ona izgleda vrlo svijetlo. Navela je da će premijski sustav zaživjeti iduće godine i da Hrvatska treba iskoristiti sve svoje prirodne resurse. U tom smislu govorio je i ministar energetike Tomislav Ćorić, navevši podatak da Hrvatska uvozi 40% električne energije, 80% nafte i 60% plina, a cilj energetske strategije je smanjiti uvoznu ovisnost te diverzificirati dobavne pravce.
INA planira FN elektranu
Hrvoje Glavaš je ispred INA-e govorio da se i ta tvrtka s većim brojem projekata sprema za obnovljivu budućnost - očekuje se donošenje konačne investicijske odluke za gradnju prve FN elektrane. Također, razmatra se potencijal za geotermiju te gradnju vjetroelektrana na plinskim platformama u Jadranu koje se više ne koriste. Također, INA-u zanima hvatanje i pohrana ugljika u iscrpljena ležišta te njegovo korištenje kroz EOR projekte, u čemu imaju dosta uspjeha. Ta kompanija planira na svojim benzinskim postajama u budućnosti ponuditi sva alternativna goriva pa tako i CNG i električnu energiju.
Električna budućnost
Robert Krklec je ispred HEP Opskrbe govorio da od ukupno prodanih 8,3 TWh čak 60% električne energije ima predznak zelene energije, a u budućnosti se može očekivati razvoj tržišta uštedama u projektima energetske učinkovitosti no sve to treba pratiti regulativa. Neven Duić s FSB-a pozvao je donosioce odluka da prate trendove i donose razumne i brze odluke, pogotovo kada je riječ o elektrifikaciji energetike i elektromobilnosti, jer to tržište raste po stopi od 65% godišnje i već se računa da će 2025. 20% novih automobila biti električno.
www.energetika-net.com
Nafta nije prošlost. Još 30 godina krojit će svjetsku politiku i životni standard
Niža cijena nafte odgodit će podizanje kamata na kredite, usporiti inflaciju pa i sniziti režije. Trump stoga s razlogom tvrdi da je pad cijena nafte jednak oštrom rezanju poreza. Ipak pad cijena za Rusiju i Saudijsku Arabiju znači manji BDP. Naftni stručnjaci redom su najavljivali kako će do kraja godine cijena sirove nafte narasti do 100 dolara po barelu, ali je nagli pad vrijednosti crnog zlata slomio sva njihova očekivanja. Naftom se u proteklom tjednu trgovalo uz cijenu od 50 dolara po barelu. Je li riječ o najavi novog vala globalne krize ili su u pozadini politički pritisci kako bi se oslabile ekonomije koje se oslanjaju na petrodolare poput Saudijske Arabije ili Rusije? Malo se na razloge osvrću kupci goriva kojima je čak i u Hrvatskoj vožnja postala jeftinija, ali potezi koje vuku naftne kompanije vrlo će direktno utjecati na njihov svakodnevni život brže nego to očekuju. Naime, naftna industrija priprema se za novo niskougljično doba u kojem će manje ovisiti o prihodima koje ostvaruju na prodaji i proizvodnji sirove nafte pa sada, dok još ostvaruju dobre profite, ulažu u diversifikaciju poslovanja ulažući u petrokemijski biznis, istraživanje prirodnog plina, obnovljive izvore energije ili potpuno druge sektore poslovanja. Razvijaju se i novi dobavni pravci, LNG terminali i sustavi bazirani na digitalizaciji kako bi se povećala efikasnost. Da je tako i na domaćem tržištu moglo se čuti od vodećih ljudi energetskih kompanija iz regije na 4. međunarodnoj konferenciji Janafa “Energetika i naftne kompanije u izazovima 21. stoljeća” koja je u Zagrebu okupila čelnike 40-ak najvećih energetskih kompanija svijeta. Svjetski trendovi naime govore da će potrošnja energije do 2030. narasti za 40 posto međutim izvori energenata će se bitno promijeniti. Europa inzistira na zelenoj energiji međutim alternativni izvori energije nisu ni pouzdani ni jeftini kao nafta i plin pa će zadržati primat na energetskom tržištu i u idućih pedesetak godina. Svjetske analize naime pokazuju da će nafta i u 2040. zauzimati najmanje 27 posto udjela u ukupnom energetskom miksu, a isti će udio zauzimati i plin. Drugim riječima, i dalje će se većina energije generirati iz fosilnih goriva. Kad se tome pridoda činjenica da ni ugljen nije potpuno odbačen, već će se od njega proizvoditi 10 posto energije, jasno je da tradicionalni izvori energije i dalje imaju svoje mjesto u energetskom miksu. Međutim iste te analize pokazuju i da će se udio energije iz obnovljivih izvora energije udvostručiti na 14 posto. Nafta će tako izgubiti 10 postotnih poena udjela, odnosno gotovo trećinu tržišta, a najveće promjene dogodit će se u transportu.
Elektrifikacija automobila, prema predviđanjima najuglednijih svjetskih analitičara, realna je prijetnja naftnoj industriji tek od 2030. godine. Naime, predviđa se da će tek u tom razdoblju proizvođači uspjeti proizvesti snažnu bateriju za automobil po znatno nižim cijenama od današnjih te da će električna vozila početi ozbiljno konkurirati benzinskom motoru pa čak i biti isplativija od njih. Dizelski motori do tada će biti stvar prošlosti, uvjeravaju analize koje pokazuju da bi dizelski motori mogli preživjeti samo u kamionima. Naime, do 2046. godine potrošnja benzina će se prepoloviti, a potrošnja dizelskih goriva za osobne automobile izumrijeti, prognoza je JBC-a prezentirana na Janafovoj konferenciji u Zagrebu. Velika prilika za elektroindustriju otvara se tako u kamionskom transportu. Ako elektroindustrija jače uđe i u taj sektor transporta, naftna će industrija, a naročito njezina rafinerijska proizvodnja, biti jako pogođena. Ulaganje u obnovljive izvore Ipak ni najcrnje prognoze ne ističu značajniji pad potrošnje nafte do 2032. godine već dapače naglašavaju da će upravo do tog razdoblja naftna industrija postići maksimalan volumen potrošnje. Cijena novih tehnologija i razvoja svijeta prema niskougljičnom standardu koštat će naftne kompanije profitabilnosti, odnosno marže će biti sve niže pa nije iznenađenje da se većina naftnih kompanija u svijetu već sada pozicioniraju kao energetske kompanije, odnosno da sve više ulažu u širenje područja poslovanja. Kako Europa forsira obnovljive izvore energije Total, francuska kompanija i Shell, najveća europska naftna industrija, već su najavili da će snažno investirati u vjetar, biomasu ili sunčane elektrane. Najveća američka kompanija Exxon Mobile, primjerice, do 2025. godine namjerava udvostručiti svoje prihode kroz podizanje efikasnosti istraživanja i eksploatacije nafte, jačanje ulaganja u upstream plina, ali i razvoj LNG biznisa. Gazprom pak kao najveća kompanija na području Rusije nastoji na diversifikaciji prodajnih tržišta, planira daljnja ulaganja u dobavne pravce te jačanje efikasnosti kroz ulaganje u digitalne alate.
U Hrvatskoj se pad potrošnje sirove nafte već i te kako osjeti ponajviše zbog strelovitog pada potražnje. Podaci pokazuju da je u odnosu na pretkrizno razdoblje konzumacija nafte pala 27 posto, a plina 11 posto. Zanimljivo je i da se čak 13 posto ukupne potrošene energije dobiva iz drva. Energetski smo ovisni jer čak 60 posto energenata uvozimo iako imamo dovoljne količine zaliha nafte, a naročito plina da budemo relativno neovisni o uvozu. Ipak i u Hrvatskoj se forsira ulaganje u obnovljive izvore energije u odnosu na tradicionalne izvore energenata kojima smo bogati pa stoga nema ni velikih investicija u istraživanje i eksploataciju novih bušotina, dok stare naročito plinske bušotine u Jadranu odumiru s obzirom na to da se bliže kraju radnog vijeka. Zato raduje da se otvara novi natječaj za istraživanja u kontinentalnoj Hrvatskoj i na području Dinarida. Domaća naftna kompanija Ina ima razvijen plinski biznis i još uvijek je jedini proizvođač plina na domaćem tržištu. Sudjelovala je na natječajima za istraživanje i eksploataciju nafte, a u kompaniji tvrde da žele investirati u plinske bušotine. U rafinerijskom biznisu više ne vide budućnost. Nije tajna da žele ugasiti proizvodnju u Sisku, ali novoimenovani predsjednik uprave Ine Sandor Fasimon na Janafovoj konferenciji nekoliko je puta istaknuo da će “dobro razmisliti prije nego odobre ulaganje od 500 milijuna eura u Rijeku”. Ta je izjava poljuljala uvjerenje da Ina namjerava od riječke rafinerije napraviti moderno rafinerijsko postrojenje koje će kvalitetom moći konkurirati na europskom tlu. Inina budućnost uvezana je sa strategijom razvoja MOL-a, mađarskog suvlasnika koji upravlja donošenjem ključnih odluka u kompaniji. Budući da je premijer Andrej Plenković odustao od ispunjenja svog obećanja o reotkupu dionica Ine u vlasništvu Mađara, razvoj Ine bit će pod direktnim utjecajem MOL-a, koji u strategiji razvoja kompanije do 2030. Inu jedva i spominje u kontekstu ulaganja jer je u vrijeme definiranja strategije Plenkovićeva najava bila “friška” pa su se i Mađari nadali da će dionice prodati Vladi uz dobru zaradu.
MOL je u svojoj strategiji, naime, najavio da će ulagati u kemijski biznis kako bi postao najveća tvrtka tog sektora u srednjoj Europi. Razvijaju istraživanja na sjeveru Europe, a već su obnovili slovačke rafinerije na kojima temelje prisutnost u down-stream biznisu. I druge regionalne kompanije u području energetike razvijaju planove za preživljavanje niskougljičnog doba. Petrol na svim benzinskim postajama namjerava imati električne punionice za automobile, Crodux ulaže u razvoj ugostiteljskog biznisa i pozicionira svoje benzinske stanice kao odmorišta na putovanju te ulaže u turizam. HEP jače ulaže u razvoj obnovljivih izvora energije i infrastrukturu za što planiraju izdvojiti šest milijardi kuna u iduće tri godine. Kompanija ne odbacuje mogućnost akvizicija u idućim godinama kako bi pojačali utjecaj na tržištu, a u dugoročnoj strategiji joj stoji jača orijentacija na OIE. Energia Naturalis, grupa unutar koje posluje Prvo plinarsko društvo krenula je u strateški redizajn. PPD zauzima sve veći udio na plinskom tržištu, a ima sigurnu dobavu kroz desetogodišnji ugovor s ruskim Gazpromom o isporuci plina u količini dovoljnoj za polovicu ukupne potrošnje u Hrvatskoj. Nedavna akvizicija kutinske Petrokemije, najvećeg pojedinačnog potrošača plina u industriji, rezultirat će sinergijskim efektima i povećanju profitabilnosti, a krovna kompanija razvija i projekte u području obnovljivih izvora energije. Budućnost dakle i kompanije u regiji vide u kombiniranju prihoda od tradicionalnih biznisa, odnosno nafte i plina i sektora u razvoju.
A što uopće znači pad cijene sirove nafte na razinu ispod 50 dolara po barelu i kako će on utjecati na svjetsku politiku i globalno tržište? Za početak profitirat će sve ekonomije koje uvoze naftu kao sirovinu od Europe do Indije ili Južne Afrike naprosto jer će im ulazni troškovi biti povoljniji, a proizvođači poput Saudijske Arabije, Meksika i naravno Rusije bit će pogođeni. Naime, svaki put kada cijena nafte padne za 10 dolara po barelu potencijal rasta ekonomija u razvoju poput Kine i Indije naraste za 0,5 do 0,7 posto BDP-a. Podsjetimo, u posljednja dva mjeseca zabilježen je pad cijena, s više od 70 dolara po barelu na oko 50 dolara. S druge strane isti pad cijene znači pad BDP-a za tri do pet posto većine zemalja Zaljeva i usporavanje ekonomija Saudijske Arabije, Nigerije i Rusije za 1,5 do dva posto BDP-a. Hoće li se uspostaviti balans ili će pretegnuti na jednu ili drugu stranu, ovisit će o strukturi svjetske potražnje za naftom, ali i reakciji proizvođača nafte. OPEC je već dvije godine u akciji smanjenja proizvodnje kako bi se povećao rast cijena, ali je balans između ponude i potražnje narušio SAD koji je reagirao s jačanjem proizvodnje sirove nafte iz škriljevca u posljednjim godinama.
Saudijska Arabija ima tešku poziciju jer sjedi između dvije vatre: s jedne joj je strane Vladimir Putin, koji joj je vrlo jak i pouzdan saveznik u podizanju cijena nafte od koje se puni 70 posto saudijskog proračuna, a s druge politički saveznik Donald Trump koji na Twitteru objavljuje da namjerava sniziti cijenu nafte 20 posto. Uvjeren je da je pad cijena nafte istovjetan poreznim olakšicama, točnije znatnijem rezanju poreza. Ipak njegova je igra opasna i za SAD jer je proizvodnja nafte iz škriljevca na “pozitivnoj nuli” na cijeni od 70 dolara po barelu pa će njegova nastojanja pogoditi domaću naftnu industriju. Zato su sve oči uperene u sastanak G20 na kojem bi se trebale donijeti odluke koje će i te kako utjecati na OPEC-ove buduće poteze, a time i na kućni budžet svih građana svijeta. Približava nam se zima pa pad cijene sirove nafte znači manje troškove za grijanje i jeftiniji transport što snižava cijenu svih proizvoda, a proizvodnju čini profitabilnijom. Centralne banke zbog pada cijene nafte, a time i jačeg usporavanja inflacije, pod pritiskom su novog odgađanja rasta referentnih kamata što znači da ni kamate na stambene kredite ni one na potrošačke kredite ne bi trebale skočiti u idućoj godini. To znači i jeftinije zaduživanje za države, kompanije i građane. U tom kontekstu Hrvatska će dobiti još jednu poklonjenu godinu za strukturne reforme i refinanciranje dugova. Jeftini novac, sirovine, energenti i proizvodi mogli bi ublažiti usporavanje rasta koje se bilježi na svim razvijenim tržištima, a možda i prolongirati novi ciklus recesije. Ipak riječ je odgodi kratkog daha jer je većina ekonomija pregrijana i pokazuje znakove zaokreta prema dolje.
www.vecernji.hr
NoviSvjetskiPoredak.com
Porezi na energetsku potrošnju za bogate i razmažene
Grad Aspen, u saveznoj državi Colorado, mjesto je prekrasnih krajolika i isto toliko spektakularnog bogatstva. Tijekom vikenda, u sezoni skijanja, privatni zrakoplovi obrušavaju se na Aspenski aerodrom poput muha na med, a filmske zvijezde i multimilijunaši mogu se brojati u stotinama na svaki kilometar skijaških staza. Međutim, kao što to mještani vole isticati, ovaj povijesni gradić američkog Zapada čini mnogo više od njegove današnje jet-set reputacije. Okrug Pitkin, u kojem se nalazi i grad Aspen, poznat je po svojoj, nazovimo to tako društvenoj osviještenosti. Upravo ta društvena svijest trenutno je pogonski motor svojevrsnog programa prelijevanja nevjerojatnog bogatstva nekih vikendaša u zaštitu okoliša od klimatskih promjena izazvanih globalnim zatopljavanjem. Kao zimovalište jet-settera, Aspen je prepun vikendica čija raskoš podsjeća više na palače nego na normalna stambena obitavališta. Te su kuće opskrbljene i luksuzima koji troše više energije nego čitavo prosječno kućanstvo, poput prilazne ceste koja se zagrijava i tako topi snijeg, kao i zagrijanih bazena na otvorenom i jedno i drugo priličan pothvat u gradu koji se nalazi na nadmorskoj visini od više od tri tisuće metara. Gradska i okružna uprava na takvu su energetsku super-potrošnju odgovorile svojevrsnim propisima. Od 2000. godine vlasnicima tamošnjih kuća nude se dvije opcije: ili će instalirati vlastite pogone obnovljive energije, poput solarnih panela, ili će, uz normalne račune za struju i plin, platiti i dodatnu pristojbu za energiju, koja može iznositi i do 100 tisuća dolara godišnje. Pristojba se izračunava na temelju količine ugljičnog dioksida koju će stvoriti gutači energije u kući 340 dolara po toni ugljičnog dioksida! To je, za sada, najstroža kazna u svijetu za stvaranje stakleničkih plinova. Novce prikupljene energetskim pristojbama lokalna uprava usmjerava u projekte očuvanja energije, u rasponu od primjerice, izgradnje solarnih grijača vode na krovovima kuća u siromašnijim dijelovima okruga Pitkin i samog grada Aspena, pa do potpune promjene instalacija osvjetljenja skijaških terena i javnih garaža u gradu. Bogataši se uglavnom ne žale na pristojbu za energiju, a mnogi kako tvrde tamošnji arhitekti koji su im projektirali i gradili kuće, niti ne znaju da je potrošnja energije regulirana nizom propisa, pa i saveznih zakona. Većini jet-settera ova je pristojba ionako tek kap vode u općim troškovima održavanja tih kuća u kojima samo račun za struju može biti mjesečno veći nego što je većini Amerikanaca otplata njihovih stambenih kredita. Stručnjaci tvrde da će primjer Aspena, koji je danas jedinstven, jednoga dana slijediti i drugi gradovi. Za dvadesetak godina, kažu, bit će potpuno normalno da se od svake kuće očekuje da proizvodi barem dio energije koju troši; stambeni objekti više neće moći biti samo paraziti na tlu koje zauzimaju oni će morati sami stvarati toplu vodu, ili električnu energiju, ili prikupljati kišnicu ili na neki drugi način doprinositi potpuno novoj energetskoj politici.
ba.voanews.com
Park City, Utah se obvezuje na 100% obnovljive izvore energije
Park City, Utah, nalazi se na prvoj crti globalnog zatopljenja jer se bori s padom snijega i kraćem zimskom sezonom koja tradicionalno privlači tisuće skijaša i snowboardera iz cijelog svijeta. Međutim, planinska zajednica ne čeka da se snijeg otapa za klimatske akcije jer se Park City se samo obvezao na 100 posto obnovljive energije do 2032. godine. Objava dolazi samo nekoliko mjeseci nakon što je Salt Lake City, Utah napravio isti zalog za prijelaz na čistu energiju. "Predanost Park Citya za 100% obnovljive električne energije upravlja našom zajednicom", rekao je gradonačelnik Jack Thomas. "Strast za prirodnim okolišem i naša odgovornost da se brinemo o njemu dio je strukture onoga što Park City čini vrlo posebnim mjestom za život. Park City to ne može učiniti sam. Izazovam drugim zajednicama diljem zemlje da nam se pridruže u tom cilju. " Ukupno 19 američkih gradova sada se zalaže za 100 posto obnovljive energije, pridruživši se rastućem globalnom popisu stotina gradova, regija, zemalja i institucija uključujući planinsku zajednicu Boulder, Colorado, koja se obvezala na 100 posto čiste energije do 2030. Prošle je godine Aspen, Colorado postao treći američki grad koji je dosegao 100 posto obnovljive energije nakon Burlington, Vermont i Greensburg, Kansas. Park City također nastoji postići neto nultu emisiju stakleničkih plinova do 2022. godine. Dodatno im je cijlj i 100% obnovljivih izvora do 2032. godine što su ambiciozni ciljevi u državi koja se oslanja na ugljen aa 80 posto svoje potrošnje. No Park City je na dobrom putu s više od 1.200 solarnih panela instaliranih na gradske objekte te robustan program energetske učinkovitosti, ali i uskoro s novim električnim autobusima s niskim emisijama koji prevoze vozače na gradske ulice.
hr.zjnovar.com
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
SD 2013 - FLUX HOME animation
Solar Decathlon 2013., Team University of Southern Cali...
-
BMW i3 REx | Fully Charged
A longer look at the very popular BMW i3 REx, an electr...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503