Horst Schmidt-Böcking i Gerhard Luther razvili su novi sustav za pohranjivanje energije u suradnji s Fraunhofer Instituta za tehnologiju energije vjetra i energetskog sustava (IWES) dok je sustav prvi put testiran na jezeru Constance. Kako se mogu privremeno pohraniti goleme količine električne energije proizvedene kroz offshore vjetroelektrane? Do sada nije bilo odgovora na ovo pitanje. Nakon višegodišnjeg istraživačkog rada, projekt StEnSea (Pohranjena energija u moru) financiran od strane Federalnog ministarstva za gospodarstvo i energetiku sada ulazi u ispitnu fazu. U okviru ovog projekta, IWES, institut Fraunhofer u Kasselu specijaliziran za tehnologiju energetskog sustava, sada razvija na razini primjene "morsko jaje" koje su izumili dva profesora fizike na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu i Sveučilištu Saarland u Saarbrückenu. Model na skali od 1:10 s promjerom od oko tri metra doveden je na trajektni terminal u Constanceu 8.11.2016. I spušten je 9.11.2016 na dubinu od 100 metara oko 200 metara od obale u Überlingenu. Sada će se testirati na četiri tjedna: "Pumpe skladišnih elektrana instalirane na morskom dnu mogu koristiti visoki tlak vode u vrlo dubokoj vodi za pohranu električne energije pomoću šupljih sfera", objašnjava Horst Schmidt-Böcking, profesor emeritus u Goetheu Sveučilište Frankfurt. Za pohranu energije, voda se ispušta iz kugle pomoću električne pumpe te se generira struja iz vode koja prolazi kroz turbinu u praznu kuglu i proizvodi električnu energiju preko generatora. Zajedno sa svojim kolegom dr. Gerhardom Lutherom sa Sveučilišta Saarland, profesor Schmidt-Böcking podnio je patent za svoje načelo za pohranu offshore energije u 2011, samo nekoliko dana prije katastrofe Fukushima. Dva izumitelja sjećaju se: "Brza praktična realizacija naše ideje bila je zahvaljujući novinskom članku u FAZ-u Georg Küffner, tehnološki urednik, predstavio je našu ideju za skladištenje energije široj javnosti 1. od travnja 2011. Mnogo je čitatelja nedvojbeno pomislilo da je riječ o prvoaprilskoj šali, ali stručnjaci Hochtief Solutions AG u Frankfurtu odmah su prepoznali skrivene mogućnosti ideje. U roku od nekoliko tjedana uspjeli smo uspostaviti konzorcij za inicijalnu studija izvedivosti s Hochtiefovim stručnjacima za betonske konstrukcije i stručnjacima za morsku energiju i skladištenje energije u IWES-u u Kasselu, Institutu Fraunhofer za tehnologiju vjetroenergetske energije i energetskog sustava ", opoziva Schmidt-Böcking i Luther. Nakon što je dokazana izvedivost koncepta, federalno ministarstvo za gospodarstvo i energiju naknadno je financiralo projekt StEnSea kako bi se inovativni sustav napajanja mogao još više razvijati i testirati na skali modela dok sada ulazi u testnu fazu. Voditeljica projekta Matthias Puchta iz tvrtke Fraunhofer IWES sumira uspjehe ovog projekta: "Na temelju naše preliminarne studije izvršili smo detaljnu analizu sustava s konceptom konstrukcije, konstrukcije i logistike tlačnog spremnika, razvili smo jedinicu turbinske pumpe, ispitali kako spojiti sferu na električnu mrežu, izračunali smo profitabilnost i izradili smo plan za tehničku implementaciju sustava. Modeli na skali od 1:10 smješteni su sada u Lake Constanceu. Provesti ćemo različite testove kako bismo provjerili sve detalje o dizajnu, instalaciji, konfiguraciji pogonskog sklopa i električnom sustavu, radu i kontrolu, praćenje stanja, kao i dinamičko modeliranje i simulacija sustava u cjelini. IWES, voditeljica divizije Jochen Bard, koja već dugi niz godina sudjeluje u istraživanju morske energije na nacionalnoj i međunarodnoj razini, objašnjava: "S rezultatima modelnih ispitivanja, prije svega želimo bliže pogledati na prikladnim mjestima za demonstracijskog projekta u Europi. Cilj nam je izraditi model promjera od 30 metara za sustav demonstracije, a to je trenutačno najprikladnija veličina u smislu inženjerstva. Ono što je već sigurno je da se sustav može koristiti ekonomski samo u moru na dubinama od oko 600-800 metara te i dublje. Kapacitet skladištenja s istim volumenom linearno se povećava s dubinom vode i na 700 metara oko 20 megavata sati (MWh) za sferu od 30 m. Postoji veliki potencijal za korištenje podmorskih sustava za pohranjivanje u obalnim područjima, posebice u blizini obale u vrlo naseljenim regijama, primjerice u Norveškoj (norveški rog), ali Španjolska, SAD i Japan također imaju izvrsne mogućnost primjene. S kapacitetom pohrane od 20 MWh po sferi i standardnom tehnologijom danas možemo predvidjeti ukupni kapacitet skladišta električne energije od 893.000 MWh širom svijeta, što bi značajan i jeftin doprinos kompenziranju fluktuacija proizvodnje električne energije iz vjetra i solarne energije. "
hrv.sciences-world.com

NASA, američka organizacija poznata po slanju raznih objekata i ljudi u svemir i na druge planete, također se bavi istraživanjima bliskijim Zemlji. NASA-ini avioni probijali su zvučne zidove, letjeli nadomak svemira i testirali neobične oblike krila. Proteklih dana iz NASA-e su otkrili ime novog koncepta aviona – onog opremljenog s 14 elektromotora. Službeni naziv nove igračke je X-57, ali ga zovu i Maxwell. Istraživači NASA-e koji su radili na hibridnom elektro-avionu, odabrali su ovo ime u čast Jamesa Clerka Maxwella, škotskog fizičara koji je u 19. stoljeću zabilježio velike uspjehe u radu na elektromagnetizmu. X-57 je zapravo istraživački projekt u kojem će se postojeći talijanski avion Tecnam P2006-T prenamijeniti i opremiti s 14 elektromotora. Od toga će 12 motora dati dodatni potisak prilikom polijetanja, a dva veća motora, na krajevima krila, pogoniti će avion dok je na krstarećoj visini. Najveća brzina aviona iznosit će oko 280 kilometara na sat, što je daleko ispod brzine zvuka. Međutim, brzina nije glavni cilj, već učinkovitost. NASA u tom pogledu također cilja na smanjenje ukupnih operativnih troškova za male avione, sve do 40 posto. Iako se avion prezentira kao „hibridni“, on će u cijelosti biti pogonjen na baterije, što ga čini potpuno električnim. Ukoliko se projekt pokaže uspješnim, možda se napokon u nekoj skoroj budućnosti neće više pričati o chemtrailsima. Ili možda hoće?
Izvor: NASA

NASA planira izraditi električni zrakoplov
Američka svemirska agencija NASA predstavila je svoj plan izrade malenog putničkog zrakoplova na električni pogon. Eksperimentalna će letjelica nositi ime X-57, a bit će zasnovana na trupu postojećeg talijanskog putničkog zrakoplova Tecnam P2006T, koji može prevoziti do četiri osobe. Glavna promjena od postojećeg modela bit će, dakako, činjenica da bi X-57 trebao letjeti isključivo na struju, a za to će trebati radikalno modificirati krila. NASA, naime, planira na njih postaviti čak 14 elektromotora. Na krajevima krila bit će smještena dva velika motora od 60 kW koji će se koristiti za krstarenje. Ostatak svakog krila zauzimat će po 6 dodatnih motora snage 9 kW, koji će se uključivati samo prilikom polijetanja i slijetanja. Veća snaga dodatnih motora dat će krilima mnogo veći protok zraka u ključnim trenucima, pa će ona moći biti značajno uža nego kod klasičnog zrakoplova sa samo dva motora. Transformacija Tecnama u X-57 potrajat će oko 3 godine – prvih godinu dana radit će se na ugradnji velikih elektromotora, a ostatak vremena bit će potreban za zamjenu krila manjima. Očekuje se da bi krstareća brzina potpuno električnog modela X-57 mogla biti oko 280 km/h.
www.bug.hr

Međunarodni tim znanstvenika, u čijem su radu sudjelovali i hrvatski fizičari dr. sc. Aleksandra Rađenović i dr. sc. Andraš Kiš s École Polytechnique Fédéralede Lausanne (EPFL) u Švicarskoj, u Natureu najprestižnijem znanstvenom časopisu svijeta, objavio je izuzetno zanimljiv rad koji predstavlja važan proboj u razvoju relativno nepoznate, ali vrlo obećavajuće vrste obnovljive energije utemeljene na osmozi. Ova bi se energija mogla proizvoditi na utocima rijeka u mora gdje postoji razlika u koncentracijama soli u vodi. Procjenjuje se da bi se u svijetu tom tehnologijom moglo ostvarivati oko dva teravata izvora čiste energije koliko se proizvodi u oko 2000 prosječnih nuklearnih reaktora. Za ilustraciju o kakvim je energijama riječ, spomenimo da prema podacima organizacije World Nuclear Association, u svijetu trenutno radi 437 civilnih reaktora, a još 66 ih je u izgradnji. Jedini 'otpad' koji stvara taj izvor je boćata voda.

Kako proces osmoze stvara energiju?
Osmoza je načelno proces prolaska otapala kroz polupropusnu membranu iz područja njegove više koncentracije u područje niže koncentracije. Budući da je membrana propusna na otapalo, ali ne i na otopljenu tvar, molekule otapala teže difuziji iz otopine s nižom koncentracijom otopljene tvari (hipotonična otopina) u otopinu s višom koncentracijom (hipertonična otopina), kako bi se koncentracije s obje strane membrane izjednačile. Prijelaz otapala na drugu stranu membrane stvara razliku tlakova, a ona je potencijalni izvor energije. No postoje i polupropusne membrane koje propuštaju otopljene tvari (poput iona nekih soli) iz područja njihove veće koncentracije u područje niže koncentracije. Ovakav proces osmoze može biti izvor električne energije. Trenutno postoje dvije praktično primjenjive metode za dobivanje energije osmozom koje se temelje na ova dva različita procesa.

U prvoj, prema već spomenutom principu, voda niskog saliniteta prolazi kroz polupropusnu membranu u spremnik vode visokog saliniteta čime se u drugom spremniku podiže tlak i pokreće turbina. Ovu metodu 70-ih je razvio profesor Sidney Loeb u SAD-u. U to vrijeme još nije bio planiran njezin ozbiljan razvoj zbog niske cijene električne energije i niske učinkovitosti metode. Prvu elektranu na osmozu koja stvara tlak pokrenula je Norveška 2009. godine. Primarna svrha te elektrane - prototipa bila je tek istraživanje i razvoj tehnologije jer je njezina instalirana snaga iznosila samo 10 kW. Zbog procjene da se daljnja ulaganja neće isplatiti, Norveška je svoja istraživanja u Toftu obustavila 2013. Glavna prepreka za stvaranje komercijalne elektrane na principu stvaranja osmotskog tlaka jest činjenica da je učinkovitost polupropusne membrane u toj tehnologiji trenutno oko 1 W po četvornom metru. Stručnjaci se nadaju da bi do 2020. možda mogli dosegnuti učinkovitost od 5 W.

Druga metoda, poznata kao reverzna elektrodijaliza (RED), temelji se na drugom spomenutom procesu – na razmjeni iona kroz polupropusnu, električno nabijenu membranu na kojoj se nalaze nanopore. Ovom metodom, čiji sustav funkcionira kao baterija, postignuta je značajno veća učinkovitost. Godine 2013. francuski su znanstvenici uspjeli stvoriti 1000 W po četvornom metru. No naši znanstvenici, zajedno sa svojim kolegama iz Švicarske i SAD-a, u Natureu su predstavili tehnologiju koja bi mogla imati još mnogo veću učinkovitost – čak 1 MW po četvornom metru!

Kako funkcionira RED?
U metodi RED, koju je unaprijedio naš tim, koriste se dva spremnika vode odvojena membranom na kojoj su raspoređene nanopore. U prvom spremniku koncentracija otopljenih soli, a time i nabijenih iona je velika, a u drugom mala. Kada ioni prođu kroz nanopore, na drugoj strani raste količina određenog naboja, pa, kao u bateriji, između dva spremnika raste električni napon. Ako se u sustavu koristi slana morska voda i neslana riječna (čiji su izvori kontinuirani), ioni soli prelazit će kroz membranu iz morske vode u riječnu. Na taj način stvara se električna energija. U eksperimentu tima iz EPFL-a korištena je membrana od molibden disulfida (MoS2) debljine tek tri atoma, odnosno 0,65 nm. Ovako malom debljinom postiže se velika učinkovitost jer se smanjuje unutarnji otpor 'baterije', odnosno njezina unutrašnja potrošnja energije. Što je ta potrošnja manja, to je učinkovitost veća. Kako je put iona kroz membranu jako kratak, tako je i njihov rad mali (rad = sila puta put), a rezultat je mali utrošak energije unutar 'baterije'. Budući da je membrana od MoS2 negativno nabijena, kroz nju na drugu stranu prolazi mnogo više pozitivno nabijenih iona nego negativnih koje odbija. Nanopore moraju biti točno odgovarajućih, optimalnih dimenzija – dovoljno velike kako bi propuštale dovoljno jaku struju iona, ali i dovoljno male kako bi što efikasnije spriječile prolazak negativno nabijenih iona. Rađenović je za Bug.hr objasnila da membrana od molibden disulfida ima prirodan površinski negativan naboj pri alkalitetu pH 5. 'U našem radu izmjerili smo kako se površinski naboj u pori mijenja u ovisnosti o pH te u ovisnosti o veličini nanopore. Takva svojstva imaju i membrane nekih drugih sastava, primjerice grafena', rekla je naša fizičarka. Tim iz EPFL-a u svojem je eksperimentu koristio membranu s jednom nanoporom, a njegovo funkcioniranje demonstrirao je tako što je strujom napajao jedan nanotranzistor. No stručnjaci procjenjuju da bi jedan četvorni metar membrane, kada bi 30 posto njezine površine bilo prekriveno nanoporama, mogao teoretski stvarati 1 MW struje. S tolikom snagom moglo bi se napajati 50.000 standardnih štednih žarulja.

Problemi koje treba riješiti
Treba ipak istaknuti da će na praktičnu primjenu predstavljenog rada trebati pričekati neko vrijeme jer će prvo trebati riješiti neke tehnološke probleme. Naime, da bi ova tehnologija postala komercijalno iskoristiva, trebat će stvoriti membrane velikih površina s velikim brojem nanopora. Membrane će istovremeno morati biti dovoljno robusne za industrijsku primjenu, a trebat će imati i ravnomjerno raspoređene nanopore. Također će trebati razviti tehnologiju koja će spriječiti da se membrane začepljuju nečistoćama iz riječnih i morskih voda. Rađenović ističe da su rješenja za neke od navedenih problema prilično izgledna. '2D materijali su do 300 puta čvršći od čelika, no na debljinama manjim od nanometra svaka industrijska primjena zahtijevala bi mehanički robusnije membrane. Ideja je da se deblji materijali poput poroznog aluminijeva oksida ili nafiona upotrijebe kao nosači membrana u obliku sača', tumači Rađenović. Ističe da je ipak teško procijeniti koliko će vremena trebati da njihova tehnologija zaživi u komercijalnim elektranama. 'Takve procjene su jako teške i ovise o interesima industrije, ali i o političkoj volji. Njemačka na primjer ulaže puno u solarnu energiju – već sada oko 7% svojih potreba dobiva iz nje. Europska komisija donijela je deklaraciju nazvanu Energy Roadmap 2050 koja sadrži preporuke kako povećati udio energije iz obnovljivih izvora', pojasnila je naša znanstvenica koja radi kao izvanredna profesorica bioinženjerstva na EPFL-u. Kaže da zajedno sa suprugom Kišom svakako planira nastaviti rad na novoj tehnologiji: 'Suprugov laboratorij radi na razvoju procesa rasta velikih površina raznih 2D materija koje ondje koriste u nanoelektronici i valleytronici, a moj je laboratorij fokusiran na metode koje će omogućiti stvaranje uniformnih nanopora.' Nedugo nakon objavljivanja rada u Natureu javilo im se nekoliko 'angel' i 'venture' investitora no smatra da bi bilo neozbiljno da već u ovoj fazi uđu u ozbiljne aranžmane.

Radi i s mokraćom
Rađenović je za Bug izdvojila i jednu posebnu zanimljivost iz njihova rada. Kaže da je EPFL-ov tim isprobao može li njihov prototip generirati struju iz urina. Naime, koncentracija NaCl-a u urinu je 70 mM, a u moru 600 mM. 'Nažalost, vjerojatno zbog velike količine uree i ostalih organskih tvari, naš je prototip radio slabije od predviđanja za danu koncentraciju iona', ispričala je Rađenović. Naša mlada fizičarka postala je 2010. godine prva hrvatska znanstvenica koja je dobila prestižni grant što ga Europski istraživački savjet (ERC) dodjeljuje najboljim europskim znanstvenicima na početku samostalne karijere. Jedna je od 15 posto mladih znanstvenika koje je ERC izbrao među 2873 prijavljena kandidata i dodijelio joj dva milijuna eura za petogodišnji projekt iz nanotehnologije. Nenad Jarić Dauenhauer po vokaciji je fizičar, a od 2000. godine do danas bavi se novinarstvom na Internetu pokrivajući u prvom redu znanstvene i školsko-obrazovne teme.
www.bug.hr

Sonnenschiffov solarni grad u Freiburgu u Njemačkoj je vrlo velik dio neto pozitivan. Samoodrživi grad ostvaruje ovaj uspjeh kroz pametan solarni dizajn i puno fotonaponskih panela usmjerenih u pravom smjeru. Čini se kao jednostavna strategija ali dizajneri često uključuju solarne instalacije kao naknadnu, ili još gore, kao oznaku. Dizajniran od strane Rolf Disch, Sonnenschiff (Solar Ship) i Solarsiedlung (Solar Village) naglašavaju proizvodnju energije od samog početka pametno uključivanjem niza velikih krovnih solarnih polja koje se svođuju kao sunčane boje. Zgrade su također izgrađene prema standardima Passivhaus što projektu omogućava proizvodnju četiri puta količine potrebne energije koju troši! Projekt je započeo kao vizija za cijelu zajednicu - projekt srednje gustoće uravnotežuje veličinu, dostupnost, zeleni prostor i izloženost Suncu. U cijelosti, 52 domova čine susjedstvo usidreno Sonnenschiffu, mješovitoj stambenoj i poslovnoj zgradi koja naglašava življenje s minimalnim tragom. Napredne tehnologije poput materijala za promjenu faze i izolacije vakuuma značajno povećavaju toplinsku učinkovitost zidnog sustava zgrade. Kuće su dizajnirane prema standardu Passivhaus i imaju veliki pristup pasivnom solarnom grijanju i dnevnom svjetlu. Svaki dom ima vrlo jednostavan krovni prolaz s dubokim prevjesama koji omogućavaju zimsko Sunce, a sjenčanje zgrade od ljetnog Sunca. Prostori na vrhu Sonnenschiffa imaju pristup vrtovima na krovu koji potpuno iskorištavaju solarne resurse. Krovovi imaju sustave za reciklažu kišnice koji navodnjavaju vrtove i dok opskrbljuju zahode sive vode. Zgrade također koriste zimske bojlere za zagrijavanje drva, što dodatno smanjuje njihov okoliš. Jednostavni dizajn omotnice projekta osvjetljava šareno i dinamično staklo. Vrtovi i putevi također prolaze kroz razvoj, povezujući stanovnike. Uredi i trgovine proširuju živost zajednice dok pridonose osjećaju komunalne svrhe.
hr.zjnovar.com

Norveški istraživački centar za nultu emisiju ugljik-dioksida zgrada (Norway’s Research Centre on Zero Emission Buildings) u suradnji sa arhitektonskom firmom „Snøhetta“ izgradili su pasivnu kuću koja proizvodi tri puta više energije nego što joj je potrebno. Pasivna kuća nalazi se u Larvicku u Norveškoj, a godišnje troši samo 7272kWh električne energije. Krov je postavljen pod nagibom od 19 stupnjeva i okrenut je prema jugoistoku kako bi oko 150 kvadratnih metara solarnih panela proizvodilo što više električne energije. Osim toga, solarni kolektori koriste se za zagrijavanje vode, a kišnica se koristi kao voda za zalijevanje vrta i toaleta. Procjenjuje se da solarni paneli godišnje mogu da proizvedu 19200kWh električne energije, a solarni kolektori dodatnih 4000kWh električne energije. Prozori su dizajnirani tako da propuštaju što više sunčeve svjetlosti kako bi održali unutrašnjost toplom. Veliki dio ove kuće napravljen je od recikliranog drveta, a svaki kat posjeduje po jedan radijator koji zagrijava cijeli kat. Također, kuća proizvodi dovoljno energije za napajanje i električnog automobila, a posjeduje bazen i saunu.
www.energetskiportal.rs

Ambasada Finske koja se nalazi u Washingtonu u Sjedinjenim Američkim Državama postala je prva ambasada u SAD-u koja je dobila platinasti LEED certifikat. Finska ambasada u Washingtonu izgrađena je 1994. godine, a projektirali su ju arhitekti iz Finske Mikko Heikkinen i Markku Komonen. Okružena je šumom, a poseduje elegantan dizajn. U prvoj desetljeću 21. stoljeća u ambasadi su obične sijalice zamijenjene energetski efikasnim, a zatim je obavljeno sve potrebno da bi se prilagodila rigoroznim LEED standardima. Agencija za zaštitu životne sredine je finskoj ambasadi dodjelila Energetsku zvijezdicu (Energy star) 2008. godine, dok joj je zlatni LEED certifikat dodijeljen 2010. godine. Ambasada je zlatni LEED certifikat dobila iskorištavanjem prirodnog osvijetljenja, uvođenjem sistema slobodnog hlađenja koji je drastično smanjio potrošnju električne energije. Značajna ušteda vode postignuta je ugradnjom uređaja koji smanjuju potrošnju vode u zgradi. Osim toga, koriste se ekološka sredstva za čišćenje, a reciklaža je glavni prioritet. Također, osoblje u ambasadi podtiče se da koristi hibridne automobile koji ne zagađuju životnu sredinu, da koristi javni prijevoz ili da pješači. U cilju dobivanja platinastog LEED certifikata finska ambasada je još više smanjila potrošnju energije, prije svega kroz prilagođavanje sistema grijanja i hlađenja radnom vremenu. Tako se ovaj sistem isključuje na kraju radnog vremena, a ne radi ni vikendima. Slavine u kupatilu su zamijenjene novima koje koriste samo 2,2 litre vode u minuti, iako Federalni vodovodni standard propisuje da slavine ne bi trebalo da koriste više od 11 litara vode u minutu. Također, zamijenjeni su i neki tuševi pa njihova potrošnja vode po minuti iznosi nešto manje od 7 litara. Upotreba vanjskog osvijetljenja u večernjim satima je reducirana. Ambasada proizvodi manje otpada nego ranije, što je postignuto nekorištenjem plastičnih čaša i pribora na prijemima, a pokušava da eliminira i otpad od hrane. Osim toga, kompostira lišće, travu i grančice, a ima i sistem za sakupljanje atmosferskih padalina. Namještaj se popravlja, a novi namještaj koji je kupljen za saunu sastoji se od biorazgradivih materijala. Ovim mjerama, smanjena je potrošnja električne energije za 50 posto u odnosu na sredinu prvog desetljeća 21. stoljeća, i plina za oko 65 posto. Također, amabasada je kupila i dovoljno kredita za napajanje čitave zgrade energijom iz obnovljivih izvora. Platinasti LEED certifikat je finskoj amabasadi u Sjedinjenim Američkim Državama dodijeljen početkom 2015. godine kada je nakon recertifikacije dobila 89 bodova. Inače, ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Finskoj jedina je druga ambasada na svijetu koja posjeduje platinasti LEED certifikat. Podsjetimo, LEED (Leadership in Energy & Environmental Design) predstavlja program certifikacije zgrada, kuća i zajednica. Postoji četiri nivoa certifikacije, a broj bodova određuje kojem nivou certifikacije objekat pripada. Osnovni LEED certifikat dodjeljuje se objektima koji imaju od 40 do 49 bodova; srebrni LEED certifikat dodjeljuje se objektima sa brojem bodova između 50 i 59; zlatni LEED certifikat posjeduju objekti koji imaju od 60 do 79 bodova, dok se platinasti LEED certifikat dodjeljuje objektima koji imaju 80 ili više bodova. Certifikaciju vrši nezavisni međunarodni sistem za certifikaciju, a odluka je transparentna s obzirom da su svi podaci dostupni javnosti. LEED certifikate poseduje preko 18 tisuća zgrada u Sjedinjenim Američkim Državama, a ovakva certifikacija primjenjuje se u preko 40 zemalja svijeta.
www.energetskiportal.rs

U Njemačkoj se gradi najveće pasivno naselje na svijetu. Solarno napajano naselje od 162 stambene jedinice biti će opremljeno održivim sistema uključujući vertikalne i krovne vrtove. Po projektu biroa Frey Architekten se podiže najveće pasivno naselje na svijetu od 6.100 m2 pod imenom Heidelberg Village. Pored funkcionalnosti i kvalitete života u budućim stanovima, arhitekti su na prvo mjesto stavili energetsku efikasnost. Zbog naprednih pasivnih sistema za štednju energije, ovo naselje praktično samo zadovoljava svoje energetske potrebe. Solarni paneli, geotermalna energija i suvremeni ventilacijski sistemi omogućiti će naselju visoku energetsku efikasnost. Svaka zgrada će na krovu imati vrtove u kojima će stanari moći uzgajati povrće, a pored njih tu su i vertikalne zelene površine koje smanjuju osunčanost i doprinose boljoj kvaliteti zraka, piše Inhabitat. Frey je projektirao Heidelberg Village na pet osnovih principa: ekologija, dostupnost, integracija, inovacija i profitabilnost. Cilj je da se napravi naselje po mjeri čovjeka uz očuvanje životne sredine. Frey je osmislio zanimljiv program kojim želi da spoji radnike sa budućim stanovnicima ovog naselja. Naime, svaki dan se na gradilištu služi ručak za radnike na koji mogu da dođu i budući stanari. Na ovaj način, Frey se nada da će potaknuti veći osjećaj zajedništva.
energis.ba

Riječ morphic dolazi od grčkog morphe i označava formu ili oblik. Morfičko polje organizira oblik, strukturu i uzroke interakcije sustava pod njihovim utjecajem uključujući i one životinja, biljki, stanica, proteina, kristala, mozga i uma. Oni su fizički u smislu da su oni dio prirode, ali oni još nisu spomenuti u knjigama fizike. Svi samo-organizirani sustavi su cijeline sastavljene od dijelova koji su na nižoj razini cjeline- poput organele u stanicama , stanice u tkivima, tkiva u organima, organi u organizmu, organizmi u društvenim skupinama. Na svakoj razini, oblikovano morfičko polje daje cijelinu svojih karakterističnih svojstava, te koordinira sastavne dijelove. Polja odgovorna za razvoj i održavanje tjelesne forme u biljaka i životinja se nazivaju morfogeneška polja. Postojanje tih polja je prvi put predstavljeno 1920. i ovaj koncept se naširoko koristi u biologiji. No priroda tih polja je ostala nepoznata. Predlažem da se dio veće obitelji polja zove morfičko polje. Ostale vrste morfičkih polja uključuju ponašanje i mentalna polja koja organiziraju ponašanje životinja i mentalne aktivnosti, i društvena i kulturna polja koja organiziraju društvo i kulturu. Sve te organizacije polja su različite vrste amorfnog morfičkog polja. Morfička polja se nalaze unutar i oko sustava koje organiziraju. Kao i kvantna polja, ona rade na temelju vjerojatnosti. Oni ograničavaju, ili nameću red na inherentne i indeterminizirane sustave pod njihovim utjecajima. Na primijer, od mnogih smijerova u kojima riba može plivati ili ptica letjeti, socijalna polja škola ili jata ograničenog ponašanja pojedinaca unutar njih, djeluju tako da se pomaknu u koordinaciju jedni sa drugima, radije nego slučajno. Najkontravertnija značajka ove hipoteze je struktura morfičkog polja koja ovisi o tome što se dogodilo prije. Morfička polja sadrže neku vrstu memorije. Kroz ponavljanje, uzorci se organiziraju i postaju vjerojatnost, vrlo uobičajeno. Sila djelovanja ovih polja je snaga navike. Što god objašnjava ovo podrijetlo, jedno novo morfičko polje i novi obrazac organizacije, koje dolazi u biće, polje postaje snažnije kroz ponavljanje. Što se češće obrasci ponavljaju, to vjerojatnije postaju. Polja sadrže neku vrstu kumulativne memorije i postaju sve više uobičajena. Sva priroda je u biti uobičajena. Čak i ono što vidimo kao fiksni „zakon prirode“ može biti više poput navike, ukorijenjene tijekom dugog vremenskog razdoblja.

Morfička rezonancija
Sredstva kojima se informacije ili uzroci-aktivnosti prenose iz predhodnog u idući sustav iste vrste se naziva morfička rezonanca. Svaki dani morfički sustav , recimo vjeverice, „uskladjene su“ na predhodni sličan sustav, u ovom slučaju predhodnih vrsta vjeverica. Morfička rezonanca na taj način uključuje utjecaj ili slično tome, utjecaju obrazaca aktivnosti na kasnije obrasce aktivnosti, utjecaj koji prelazi prostor i vrijeme od prošlosti do danas. Ovi utjecaji ne opadaju kroz udaljenost i vrijeme. Što je veći utjecaj sličnosti sustava koji su uključeni, veći je utjecaj morfičke rezonancije. Morfička rezonancija daje inherentnu memoriju na svim stupnjevima složenosti. U slučaju vjeverice, svaka pojedina vjeverica se oslanja na, i zauzvrat doprinosi, kolektivnoj ili skupnoj memoriji takve vrste. U ljudskom svijetu, ova vrsta kolektivne memorije odgovara onome što je C.G.Jung nazvao kolektivno nesvijesno. Morfička rezonanca bi trebala biti prepoznatljiva u oblasti fizike, kemije, biologije, ponašanju životinja, psihologije i društvenih znanosti. Long-uspostavljeni sustavi, poput cinka, kvarcnog kristala, molekula inzulina i mišićnih stanica upravljaju jakim morfičkim poljima, sa dubokim brazdama navika utvrdjenih tijekom milijuna godina, i s time se malo promijena može uočiti u tijeku nekoliko tjedana, ili čak godina, istraživanja. Oni se ponašaju kao da oni upravljaju fiksnim zakonima. Nasuprot tome, novi sustavi pokušavaju pokazati veću tendenciju da se što češće ponavljaju. Oni bi trebali postati vjerojatnost, i trebali bi se dogadjati laganije kako vrijeme prolazi. Na primjer, kada je sintetiziran novi kemijski spoj kroz istraživanja kemičara i kristaliziran, može potrajati dugo vremena da se kristal oblikuje po prvi put. Ovdje nema predpostojećeg morfičkog polja za rešetku strukture. No, kada se prvi kristali formiraju, oni će olakšati da se sličan kristal pojavi bilo gdje u svijetu. Što češće kristaliziranje dogadja na jednom mjestu, olakšat će kristaliziranje negdje drugdje. Novi spojevi doista imaju tendenciju da se kristaliziraju lakše što se češće čine. Kemičari objašnjavaju taj učinak u smislu kristalnog „sjemena“ novog kristala širenjem diljem svijeta kao nevidljivim česticama prašine u atmosferi, ili učenja kemičara od drugih kako to učiniti. No hipoteza morfičkih polja predvidja da bi se to ionako trebalo dogoditi pod standardiziranim uvijetima, čak i ako se čestice prašine filtriraju iz zraka.

Testiranja morfičkog polja
Postoji nekoliko mogućih načina na kojoj hipoteza morfičkih polja može postojati, i jest, istraženo eksperimentom. Neki testovi su pokušali otkriti polja povezujući različite dijelove sustava u prostoru; drugi istražuju efekte morfičke rezonance kroz vrijeme. Najlakši način za testiranje morfičke rezonance je izravno raditi sa zajednicama organizama. Pojedinačne životinje, na primjer, mogu se odvojiti na takav način da ne mogu medjusobno komunicirati uobičajenim senzornim sredstvima. Ukoliko bi podatci još uvijek putovali izmedju njih to bi značilo postojanje medjusobnih veza poput morfičkih polja. Prijenos podataka putem morfičkih polja mogu pomoći u objašnjavanju telepatije, koja se obično odvija izmedju članova grupe koji dijele socijalne ili emocionalne veze. Jedno obećavajuće područje za ovu vrstu istraživanja se odnosi na telepatiju izmedju ljudi i domaćih životinja, kao što je objašnjeno u mojoj knjizi Psi koji znaju kada im vlasnici dolaze kući (Dogs That Know When Their Owners Are Coming Home) . Na primjer, mnogi psi i mačke čini se znaju kada se njihovi vlasnici vraćaju, čak i kada oni dolaze sa nerutinskog puta u nepoznatim vozilima, kao što su taxiji, i kada nitko kod kuće na zna da su na putu. Životinje, čini se reagiraju telepatski sa njihovim vlasnicima kroz 'namjeru'. Neriješeni problemi životinjske navigacije, migracije, i takodjer povratka mogu ovisiti o nevidljivim poljima koja povezuju životinje u njihovim destinacijama. U stvari, to bi moglo djelovati poput nevidljivih elastičnih traka koje ih povezuju sa njihovim domovima, koji služe kao „atraktori“(u grani matematike poznat kao dinamika, atraktori prestavljaju granice prema kojima su dinamički sustavi ucrtani).

Morfička rezonanca u razvoju & ponašanju
Nakupljanje navika može se promatrati eksperimentalno samo u slučaju novih obrazaca razvoja i ponašanja. To je već dokazano iz eksperimenata na voćnoj mušici gdje se pojavljuje morfičko polje u razvoju organizama. Kada su jaja muha bila izložena kemijskim utjecajima (dietil eter), neka od njih su se razvila nenormalno, pretvorili su se u muhu sa četiri krila umjesto sa dva. Kako se ovaj eksperiment ponavljao iz naraštaja u naraštaj, sve više i više muha se razvijalo sa 4 krila, čak i ako njihovi preci nisu nikada bili izloženi kemikalijama. Mnogo je indicija da se životinjsko ponašanje može razvijati brzo kroz kolektivnu memoriju koja je izgradjena koroz morfičku rezonancu. Konkretno, velike prilagodbe su se dogodile u ponašanju domaćih životinja u cijelom svijetu. Jedan od primjera se tiče stražara stoke. Rančeri diljem Američkog Zapada su pronašli da mogu uštedjeti novac sa stočnim stražarima pomoću lažnih umjesto pravih, koji se sastoje od pruga oslikanih preko ceste. Stvarni čuvari goveda su izgradjeni od niza paralelnih čeličnih cijevi ili tračnica sa prazninom izmedju njih, koji se čine teški za prelazak stoke, i bolni za pokušati. Medjutim, današnja stoka čak i ne pokušava prijeći ih. Lažni čuvari rade baš kao i pravi. Kada im se stoka približi, tada „stavlja kočnice na sve četiri“, kako se jedan rančer izrazio. Čak i telad koja ih susreće prvi put ih izbijegava, jednako kao i stoka koja je predhodno izložena pravim čuvarima, čak i ako nikada prije nisu vidjeli čuvara stoke. Ova averzija može dobro odgovarati morfičkim poljima predhodnih članova vrste koja su naučila izbjegavati čuvare stoke na teži način. Tu su i podatci iz laboratorijskih pokusa na štakorima i drugim životinjama koji ukazuju da se takvi učinci pojavljuju. U jednoj seriji eksperimenata naučili su štakora kako da pobjegne iz labirinta vode. Nove serije štakora su testirane iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Kako je vrijeme prolazilo, štakori u laboratorijima diljem svijeta su bježali sve više i češće.

Veza s kvantnom fizikom
Neke fizičare je zaintrigirala veza izmedju morfičkih polja i kvantne teorije, uključujući i Johna Bella (Belov teorem) i Davida Bohma, čije teorije ukazuju da se, na temelju nelokalnih kvantnih sustava, ukazuje da su izvanredno u skladu sa idejom morfičkih polja. Te veze su takodjer istražene od strane kvantnog fizičara Amit Goswami i njemačkog kvantnog fizičara Hans-Peter Durr-a. Ali ukoliko još uvijek nije jasno kako bi točno morfička polja uklopili u kvantnu fiziku, to je samo zato što su implikacije kvantne teorije za komplekse složenijih sustava poput stanica i mozga još uvijek nepoznate.

Implikacije ljudskog ponašanja & kreativnosti
Morfička rezonancija ima puno implikacija za razumijevanje ljudskog učenja, uključujući stjecanje jezika. Kroz kolektivnu memoriju na kojoj individualci počivaju, i na one koji doprinose, trebalo bi biti lakše za naučiti ono što je bilo prije. Morfička rezonanca bi mogla revolucionirati naše razumijevanje kulturnog naslijedja, te utjecaja predaka. Richard Dawkins je dao ime „meme“ za „ pojedinačnu kulturnu transmisiju(prijenos)“ i 'memi' se može promatrati kao kulturno morfičko polje. Morfičko polje takodjer baca svijetlo na mnoge vjerske prakse, uključujući rituale. Hipoteza morfičkih polja ima dalekosežne poslijedice u svim granama znanosti. Konkretno, to ukazuje na novo razumijevanje prirode uma, koji više ne treba gledati u ograničenjima u unutarnjoj strani glave. Baš kao što se magnetna polja proširuju izvan površine magneta, i elektromagnetska polja izvan mobitela, tako i um nadilazi mozak kroz mentalna polja. Kada gledamo nešto, recimo stablo, slika stabla se projicira kroz ta polja do mjesta gdje stablo zapravo je. Naši umovi dodiruju ono što traže. To daje objašnjenje za našu sposobnost da osijetimo kada nas netko gleda s ledja. Tu postoji mnogo dokaza u istinitost u tom smislu, raspravljao sam u mojoj nedavnoj knjizi The Sense of Being Stared At, And Other Aspects of the Extended Mind. No hipoteza morfogeneških polja ima inherentna ograničenja. To pomaže objasniti kako se ponavljaju obrasci organizacije; ali to ne objašnjava kako su izašli na vidjelo na prvom mjestu. To ostavlja otvorenim pitanje evolucijske kreativnosti. Ova hipoteza je kompaktibilna sa nekoliko različitih teorija o kreativnosti, u rasponu od ideje do svih noviteta da je to stvar slučajnosti, do objašnjenja u smislu božanske kreativne moći. Evolucija, poput naših života, je medjuigra izmedju navike i kreativnosti.
www.newdawnmagazine.com

Kroz kvantno energetsko polje sve stvari u ovom i svim ostalim univerzumima su povezane. Svaki životni oblik, svi događaji i sva evolucija, u cijelosti. Temeljna ideja kvantne fizike nas uči da smo mi jedno sa svemirom i da smo zajedno povezani misterioznom energijom zvanom Polje Energije Nulte Točke. Energija Nulte Točke je more virtualnih čestica koje leže ispod svake točke u Svemiru. Ako bismo zamrznuli ove čestice koliko god je moguće i približili se apsolutnoj nuli, prema postulatima Newtonove znanosti, u njima ne bismo našli energiju. Umjesto toga, na zaprepaštenje znanstvenika, na ovoj Nultoj Točci i dalje ostaje ogromna količina energije. Neki znanstvenici su upravo ovu energiju nazvali Božjim umom. Još 1916. Einstein, Stern i Nerns su tvrdili da je Svemir prožet energijom nulte točke. Moderno uvjerenje je da je riječ o energiji kvantnog vakuma gravitacionog polja. To je more mikroskopskih vibracija u prostoru između tvari. Kada se zbroje svi pokreti tj. valovi svih čestica u prostoru, dobije se neiscrpni izvor energije.

Iluzija materije
Iz toga proizilazi da je sama materija čista iluzija s obzirom da je ona skup subatomskih čestica u stalnom pokretu u tom polju energije. I sve čestice su na taj način povezane tako da se gubi pojam vremena i prostora, egzistira informacija koja se prenosi. Kada govorimo o fotonima, mi govorimo o svijetlu i informacijama. Polje, koje se sastoji od elektromagnetskih valova ima svoju podlogu u skalarnim valovima koji proizilaze iz kretanja subatomskih čestica koji putuju mnogo brže nego svjetlosni valovi. To je u biti holografski model sveukupne egzistencije u svim vremenima, prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. Što proizilazi da je sve SADA.

Torzijsko polje
Torzijski valovi su vrlo neobični valovi zato što se nikada ne troše, što se šire do najudaljenijih kutova svemira bez gubitka snage i s tog aspekta žive vječno. Torzijski valovi na svom putovanju kroz fizikalni vakum ne nailaze na bilo kakav otpor, pa stoga zadržavaju svoju energiju. Putujući Svemirom interferiraju s drugim torzijskim valovima. Tijekom vremena pletu tapiseriju povijesti svih događaja, ikada nastalih u Svemiru od kretanja najmanjih subatomskih čestica do kretanja planeta i ekspanzije galaksija. Upamtite kako torzijske valove generiraju mnogi fenomeni, kao što su vibracije ili izmještanje materije, elektromagnetska energija i vlastite svjesne misli, na primjer. Torzijska poja su stoga informacijska polja jer imaju ukodirano sve što je ikada ostavilo svoje tragove u formi torzijskih valova u ovom svemiru. To se spušta sve do zapisivanja svake male misli koja je ikada promišljana i svakog malog pokreta koji je ikada napravljen. Mustre interferencija torzijskih valova formiraju ogroman hologram koji prožima cijeli Svemir. Kao što valovi mora formiraju mustre interferencije, što u teoriji omogućava dekodiranje kretanja brodova, koji su tu površinu pokretali, tako nam i torzijski valovi teorijski dozvoljavaju dekodiranje povijesti našeg Svemira. Jedina je razlika izmedu valova mora i torzijskih valova u tomu što morski valovi gube svoju energiju razbijanjem o obale. Superpozicija torzijskih valova i njihov memorijski kapacitet je međutim beskrajan i vječit. Torzijski valovi dozvoljavaju transfer informacija preko Svemira, jer povezuju svaki atom sa svakim drugim atomom ma gdje bio, pa kako torzijski valovi putuju superluminalnim brzinama, oni bi mogli biti objašnjenje ne-lokalnih učinaka, koje je predvidjela teorija i koji su empirijski otkriveni u kvantnoj fizici.

Informacijsko A-polje
Informacijsko polje koje kreiraju torzijski valovi omogućava koherentnost cjeline Svemira, povezujući svaki mali atom sa svom drugom materijom u Svemiru, informirajući ju o svojoj lokaciji i aktivnostima. U stvari znanstvenici otkrivaju vrlo visoka stanja koherencije u našem fizikalnom Svemiru, koja se ne mogu lagano objasniti, ukoliko je Svemir grupa pojedinačnih odvojenih dijelova atoma, molekula, planeta i zvijezda, koje održavaju kontakt samo razdvojenim silama kao što je gravitacija koja djeluje na njih. Kvantno isprepletene čestice drže svoj koherentni odnos vječito i ne smeta ih bilo koja međusobna udaljenost, od nekoliko milimetara ili udaljenost galaksija. Takvo se koherentno odnošenje može jedino objasniti, ako neko nevidljivo polje prožima Svemir i time ih međusobno povezuje. Gore opisano informacijsko polje je profesor Emeritus Ervin Laszlo nazvao A-poljem. Laszlo je u zadnja četiri desetljeća razvio integralnu teoriju svega; umjesto specijalirizanja u jednom posebnom području, Laszlo je studirao mnoga područja znanosti i na kraju razvio integralnu teoriju sustava. Prema Laszlou A-polje je u Svemiru osnovnije od energije i materije. To je primordijalno informacijsko polje koje je temelj naše svemirske međusobne povezanosti svega sa svačim, čineći naše stajalište o razdvojenim entitetim u Svemiru beskorisnim. U njegovoj teoriji sustava uopće nema odvojenih entiteta; ‘odvojeni’ entiteti koje mi promatramo u Svemiru su svi implantirani u beskrajnu isprepletenu mrežu veza. A-polje torzijskih valova bi moglo biti novina za znanost, no njegova je egzistencija bila poznata tisućama godina na Istoku. Jedina je nova stvar u vezi s tim poljem, to što ga je ponovno otkrila Zapadna znanost.

Akasha polje
Istočnjačka duhovna tradicija je nazivala to polje Akasha poljem. Akasha je sanskrit riječ sa značenjem radijacije ili sjajenja; ona je sinonim za eter. Akasha je maternica kreacije i rađanja svih fizikalnih aspekata koji se mogu percipirati osjetilima prema istočnim tradicijama. U pradavnoj istočnjačkoj duhovnosti, povijest je napisana unutar Akasha polja pod nazivom Akashic (akašička) kronika, knjiga života, koja zapisuje sve što se ikada dogodilo ili ce se dogoditi u Svemiru. Akašička kronika ili zapisi sadrže priču svake duše koja je ikada živjela na ovom planetu. Akašički zapisi su holografska torzijska polja pojedinaca utjelovljena u veći hologram grupa ljudi kao što su nacije. Hologram nacija se isprepleće s hologramom čovječanstva Zemlje i sliči onom što je Carl Jung nazvao kolektivnim umom čovjeka.“- kaže Velimir G.. Američki biolog Rupert Sheldrake je razvio teoriju morfičkih polja koja govori kako je svijest povezana sa nevidljivim kolektivnim poljem kojem je dao naziv morfičko polje. Po toj teoriji svaki pojedini član skupine daje doprinos kolektivnom morfičkom polju, Coys je to isto polje zvao kolektivno nesvjesno. Kako postoji bezbroj morfičkih polja, svi životni oblici predstavljaju po jednu osobenu morfogenešku strukturu, sva ona ulaze u kolektivno morfičko polje. Tako i čovjek u svojoj ukupnoj cjelini ulazi u interakciju sa drugim poljima u kojima se razvija na svoj osoben način, konstantno aktivno sudjelujući u njegovom stvaranju, proširivanju i interakcijama.
www.song-of-silence.com

Luksuzne vile i imanja navikli smo gledati po Istri i Dalmaciji, no ovoga puta pažnju nam je zaokupila jedna ljepotica iz malog mjesta kraj Osijeka. U Čepinu se, naime, smjestilo uistinu genijalno imanje sa središnjom Villom Π, djelom hrvatskog arhitekta Olivera Grigića. Privatno imanje s jezerom osmišljeno je tako da u potpunosti zadovoljava potrebe vlasnika, od kojih je ona za druženjem s obitelji i prijateljima bila primarna. Inovativna kuća pomoću staklenih stijena omogućava kontakt s lijepo uređenim okolišem, a one ujedno osiguravaju i visoku dozu atraktivnosti. Osjećaju ugode i povezanosti s prirodom pridonose i tradicionalni prirodni materijali toplih tonova koji su se koristili u uređenju interijera i eksterijera. S druge pak strane, sofisticirana tehnologija omogućava minimalnu potrošnju energije, udobnost i sigurnost, pa tako geotermalna energija iz 12 bunara služi za grijanje i hlađenje bazenske i sanitarne vode, dok se sve prostorije griju i hlade pomoću betonskih struktura na podovima i stropovima. Vila je povezana s parkovno uređenim okolišem preko velikih staklenih stijena koje omogućavaju i pozivaju korisnike na stalni kontakt s prirodom, orijentaciju u prostoru i transparentnost. Krajobraznim uređenjem osigurava se stalna raznolika vizualna atraktivnost i promjenjivost doživljaja. Instalacijski dio je visoko sofisticirana tehnologija koja korisnicima pruža maksimalan komfor korištenja uz minimalnu potrošnju, budući da se zagrijavanje i hlađenje prostora i vode koristi geotermalna energija iz dvanaest bušotina.
www.fashion.hr