U "razvijenim" zemljama svijeta javlja se ključan problem smanjivanja broja aktivnog stanovništva i opće starenje populacije. Razvijene zemlje suočavaju se s dubokim demografskim promjenama koje prijete njihovoj ekonomskoj stabilnosti i društvenoj strukturi. Pad nataliteta, odnosno smanjenje broja rođenih djece po ženi, postao je globalni fenomen koji utječe na radnu snagu, sustave socijalne zaštite i opći rast gospodarstva. U mnogim zemljama, poput Kine, Japana, Južne Koreje, Italije i SAD-a, stopa fertiliteta pala je ispod razine od 2,1 djece po ženi, što je potrebno za održavanje stabilne populacije. Kao odgovor na ove izazove, sve više se okreću tehnološkim rješenjima, posebno robotici i umjetnoj inteligenciji (AI), koji bi mogli nadomjestiti nedostatak ljudske radne snage. Ovaj tekst istražuje ovu temu opširno, polazeći od specifičnog primjera Kine, preko globalnih trendova, do potencijalnih prednosti, rizika i budućih scenarija.

Pad nataliteta: Uzroci i posljedice

Pad nataliteta u razvijenim zemljama nije slučajan, već rezultat kombinacije ekonomskih, socijalnih i kulturnih faktora. U Kini, na primjer, stopa rođenja dosegla je povijesni minimum, što je dovelo do straha od velikog ekonomskog šoka zbog smanjenja radne snage i porasta broja umirovljenika. Politike poput jednorođene djece, koje su trajale desetljećima, ostavile su nasljeđe u obliku generacije bez braće i sestara, koji sada moraju brinuti o starijim roditeljima. Prema podacima, stariji od 60 godina čine 23% populacije, a UN predviđa da bi do 2100. godine mogli činiti više od polovine. Slično, u Japanu stopa fertiliteta iznosi oko 1,3, u Južnoj Koreji samo 0,78, a u SAD-u 1,6 djece po ženi. Ovi brojevi dovode do starenja populacije: u Japanu, gotovo trećina stanovništva starija je od 65 godina, a predviđa se da će do 2050. godine dosegnuti 40%.
Uzroci ovog pada uključuju visoke troškove odgoja djece, veći fokus na karijeru (posebno kod žena), dugove od studentskih kredita i opći pad želje za roditeljstvom u razvijenim društvima. Posljedice su dramatične: smanjenje radne snage dovodi do manjeg broja poreznih obveznika koji podržavaju sustave mirovina i zdravstva. U Kini, radna snaga bi mogla pasti za 17% do 2050. godine, što znači gubitak 174 milijuna ljudi. U Europi, EU predviđa vrhunac populacije oko 2026. godine na 453 milijuna, nakon čega slijedi pad na 420 milijuna do 2100. Ovo stvara pritisak na gospodarski rast, inovacije i političku stabilnost.

Uloga robota u nadomještanju ljudi

Kako bi se suprotstavile ovim trendovima, razvijene zemlje sve više ulažu u robotiku i automatizaciju. U Kini, vlada pod vodstvom Xi Jinpinga promiče modernizaciju proizvodnje kroz plan "Made in China 2025", koji uključuje AI i robote. Preko 140 tvrtki razvija humanoide robote, podržane državnim subvencijama, koji se testiraju u proizvodnim linijama i logističkim centrima. Roboti se ne koriste samo za industriju, već i za njegu starijih, uključujući smjernice za humanoidne robote, sučelja mozak-računalo i egzoskelete. Kina je najveće tržište industrijskih robota, instalirajući više od polovice globalnih instalacija u 2024. godini.

Japan je pionir u ovom području, gdje roboti već nadomještaju radnu snagu u sektorima poput njege, građevinarstva i poljoprivrede. Populacija se smanjila za rekordnih 264.000 u 2017., a smrtni slučajevi nadmašuju rođenja za 1.000 dnevno. Vlada ulaže u "Robot Revolution Initiative" kako bi riješila socijalne izazove poput prekovremenog rada i produktivnosti. Privatne tvrtke poput Telexistence koriste robote za fizičke poslove, procjenjujući da bi automatizacija mogla nadomjestiti 57% radnih aktivnosti u Japanu.

U širem kontekstu, roboti se vide kao rješenje za popunjavanje praznina u radnoj snazi. Stručnjaci poput Guojuna Hea iz Sveučilišta u Hong Kongu ističu da automatizacija može održati ili povećati industrijsku proizvodnju s manje radnika. U zemljama poput Njemačke i Južne Koreje, koje su uložile u robotiku, vidimo bolje ishode na tržištu rada u usporedbi sa SAD-om. AI i roboti mogu osloboditi ljude od ponavljajućih poslova, omogućujući fokus na inovacijama i poduzetništvu.

ŠTO EUROPSKA UNIJA RADI NA PITANJU DEMOGRAFIJE?

Europska unija (EU) suočava se s ozbiljnim demografskim promjenama, uključujući pad stope fertiliteta, starenje populacije i smanjenje radne snage, što ugrožava gospodarski rast, socijalnu zaštitu i održivost. Prema projekcijama Eurostata, populacija EU-a dosegnut će vrhunac od oko 453 milijuna stanovnika 2026. godine, nakon čega će postupno opadati na 419,5 milijuna do 2100. godine, čak i uz kontinuiranu imigraciju. Stopa fertiliteta u EU-u iznosi oko 1,5 živorođenih po ženi, što je ispod razine od 2,1 potrebne za održavanje populacije, a očekuje se blagi porast na 1,6 do 2070. godine. Kao odgovor, EU razvija politike usmjerene na demografsku obnovu, s naglaskom na motivaciju obitelji, posebno žena, za rađanje više djece. Ove inicijative uključuju financijske poticaje, podršku ravnoteži između posla i privatnog života, rodnu ravnopravnost i integraciju imigracije. U nastavku ću detaljno istražiti što EU radi po tom pitanju, temeljeno na službenim dokumentima, analizama i primjerima iz zemalja članica.

Demografski kontekst i izazovi u EU-u

EU prepoznaje demografiju kao strateški prioritet, posebno od 2019. godine kada je stvoren portfelj za "Demokraciju i demografiju" u Europskoj komisiji, pod vodstvom Dubravke Šuice. Srednja dob stanovništva EU-a dosegla je 44,9 godina 2025. godine, s više od 21% populacije starije od 65 godina, dok djeca do 14 godina čine samo 14,6%. Pad nataliteta posljedica je ekonomskih faktora (visoki troškovi odgoja djece, nesigurnost zaposlenja), socijalnih promjena (kasniji brakovi, fokus na karijeru) i kulturnih trendova (smanjena želja za roditeljstvom). Žene rađaju prvo dijete u prosjeku s 29,7 godina, a udio rođenja majkama starijim od 40 godina udvostručio se od 2002. do 2022. godine.

Bez intervencija, EU bi mogla izgubiti milijun radnika godišnje u sljedećih 25 godina, s najvećim padovima u Italiji, Španjolskoj i istočnim zemljama. Stoga EU integrira demografiju u sve glavne politike, uključujući Europski semestar, kohezijsku politiku i dugoročno planiranje proračuna, te provodi procjene demografskog utjecaja na odluke. Cilj je stvoriti "demografsku otpornost" kroz kombinaciju poticanja fertiliteta, poboljšanja pristupa tržištu rada za mlade i žene te integriranih imigracijskih politika.

Glavne EU inicijative za poticanje nataliteta

EU ne provodi izravne nacionalne politike nataliteta (jer su to nadležnosti zemalja članica), ali postavlja okvir kroz direktive, fondove i preporuke. Fokus je na smanjenju jaza između željenog i stvarnog broja djece, posebno podržavajući žene u kombiniranju karijere i majčinstva. Evo ključnih mjera:

Direktiva o ravnoteži između posla i privatnog života (Work-Life Balance Directive, 2019.): Ova direktiva osigurava minimalne standarde za roditeljski dopust (do 4 mjeseca po roditelju, od čega 2 mjeseca neprebaciva), očinski dopust (10 dana) i dopust za njegu (5 dana godišnje). Cilj je poticati ravnomjernu podjelu obiteljskih obveza između muškaraca i žena, smanjujući diskriminaciju majki na radu i olakšavajući povratak na posao. Zemlje poput Francuske i Švedske proširile su ovo na duže dopuste i subvencije za dječju skrb, što je doprinijelo višim stopama fertiliteta (oko 1,8).

Financijski poticaji i podrška obiteljima: EU koristi fondove poput Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) i Kohezijskog fonda za financiranje dječje skrbi, predškolskog obrazovanja i poreznih olakšica. Primjerice, preporučuje se smanjenje poreza za obitelji s djecom: 33% olakšice za jedno dijete, 66% za dvoje, potpuno oslobođenje za troje. U Mađarskoj, gdje je stopa fertiliteta porasla za 28% od 2010. do 2021., uvedeni su doživotni porezni krediti za majke s četvero djece, subvencije za stanovanje i besplatni IVF. Bugarska nudi do 3 godine plaćenog roditeljskog dopusta (90% plaće prvih 410 dana) i besplatnu predškolsku skrb, što je podiglo fertilitet na 1,75 do 2023.

Rodna ravnopravnost i pristup tržištu rada: EU promiče rodnu jednakost kroz strategiju za rodnu ravnopravnost (2020.-2025.), koja uključuje borbu protiv rodnog jaza u plaćama (žene zarađuju 13% manje) i podršku ženama u STEM sektorima. Politike poput Barcelona ciljeva (33% djece do 3 godine u skrbi) olakšavaju ženama povratak na posao, smanjujući ekonomske barijere za majčinstvo. Istraživanja pokazuju da zemlje s jačim socijalnim mrežama (npr. Skandinavija) imaju više stope fertiliteta jer žene mogu kombinirati karijeru i obitelj.

Europska demografska strategija: Od 2024.-2029., EU poziva na "Europsku demografsku strategiju" integriranu u sve politike, s godišnjim izvješćima o stanju demografije. To uključuje mainstreaming demografije u proračun, s fokusom na fertilitet, imigraciju i starenje. Europska pučka stranka (EPP) ističe da demografska obnova treba biti prioritet na razini konkurentnosti i sigurnosti. Preporuke uključuju poboljšanje ekonomske sigurnosti, smanjenje nejednakosti i eksperimentiranje s mjerama poput subvencija za stanovanje ili bonusima za djecu.

Integracija imigracije i fertiliteta: EU vidi imigraciju kao komplementarnu fertilitetu – imigranti doprinose većim stopama rođenja u prvim generacijama. Bez imigracije, populacija bi pala na 295 milijuna do 2100. Politike uključuju bolju integraciju migranata, posebno žena, u tržište rada, što indirektno podržava domaći fertilitet smanjujući pritisak na radnu snagu.

Regionalne razlike i primjeri iz zemalja članica

Politike variraju po regijama: Istočne zemlje (npr. Bugarska) fokusiraju se na zadržavanje talenata i povećanje sudjelovanja žena na tržištu; južne (Italija, Španjolska) na obiteljske politike i integraciju migranata; zapadne i sjeverne na ruralni razvoj i reforme rada za starije. U Francuskoj, kombinacija poreznih olakšica, dječjih dodataka i subvencija za skrb dovela je do relativno visokog fertiliteta. Mađarska i Poljska koriste nacionalističke pristupe s bonusima za više djece, ali rezultati su kratkoročni.

Izazovi i budućnost

Unatoč naporima, financijski poticaji sami nisu dovoljni – potrebna je šira promjena, poput smanjenja troškova života i anti-diskriminacije. Kritike uključuju nedostatak univerzalnog pristupa (npr. ruralna područja imaju manje skrbi) i utjecaj ekonomskih kriza na fertilitet. Budućnost zahtijeva anticipativne politike, uključujući podizanje dobi umirovljenja i bolju prekvalifikaciju. EU planira summit o socijalnoj politici 2025. u Lavovu, fokusiran na inovativna rješenja za demografske promjene.

EU motivira veći natalitet kroz holistički pristup: podršku ženama u ravnoteži posla i obitelji, financijske olakšice i integraciju demografije u sve politike. Ovo može usporiti pad, ali zahtijeva kontinuirano praćenje i prilagodbu kako bi se izbjegle nejednakosti.

ŠTO REPUBLIKA HRVATSKA RADI NA PITANJU DEMOGRAFIJE?

Republika Hrvatska suočava se s dubokim demografskim izazovima, uključujući pad nataliteta, starenje populacije i iseljavanje, što ugrožava gospodarski rast, socijalni sustav i nacionalnu budućnost. Prema podacima iz 2025. godine, broj rođenih je porastao za oko 527 u odnosu na 2024., dosegnuvši 32.385, što predstavlja prvi rast nakon desetljeća pada, ali još uvijek daleko ispod potrebne stope fertiliteta od 2,1 djeteta po ženi. Vlada pod vodstvom Andreja Plenkovića prepoznala je demografiju kao prioritet, osnivajući 2024. godine Ministarstvo demografije i useljeništva – prvo takvo u EU-u – i usvajajući Strategiju demografske revitalizacije do 2033. godine. Ove mjere fokusiraju se na financijske poticaje, podršku obiteljima, posebno ženama, te ravnotežu između posla i privatnog života, s ciljem motiviranja većeg broja djece. U nastavku ćemo detaljno istražiti kontekst, ključne inicijative, regionalne razlike i izazove.

Demografski kontekst i izazovi u Hrvatskoj

Hrvatska je jedna od zemalja s najbržim padom populacije u EU-u: od 1991. do 2021. izgubila je oko milijun stanovnika, a projekcije pokazuju daljnji pad ako se trendovi ne preokrenu. Stopa fertiliteta iznosi oko 1,4 djeteta po ženi, a prosječna dob prvorotkinja porasla je na 29-30 godina. Uzroci uključuju ekonomske teškoće (visoki troškovi života, nesigurnost zaposlenja), iseljavanje mladih (posebno u EU) i kulturne promjene (kasniji brakovi, fokus na karijeru). Starenje populacije dovodi do većeg opterećenja mirovinskog i zdravstvenog sustava, s medijan dobom od oko 45 godina.

Vlada vidi demografiju kao "prioritet svih prioriteta" i integrira je u sve resore, uključujući gospodarstvo, obrazovanje i migracije. Ministar Ivan Šipić ističe da su nedavni rastovi u natalitetu i povratku iseljenika (do 20.000 u 2025.) rezultat koordiniranih mjera, ali upozorava da je potrebno dugoročno djelovanje. Strategija do 2033. cilja na stvaranje poticajnog okruženja za obitelji, uravnoteženu mobilnost stanovništva i jačanje veza s dijasporom.

Glavne mjere za poticanje nataliteta

Hrvatska provodi najopsežniji paket demografskih mjera u Europi, s ulaganjima od 685 milijuna eura u 2025., povećanim na 769 milijuna u 2026. i 805 milijuna u 2027. Paket je organiziran u četiri stupa: podrška roditeljstvu, stvaranje obiteljski prijateljskog okruženja, revitalizacija depopuliranih područja i poticanje povratka Hrvata iz inozemstva. Fokus je na motivaciji žena kroz financijsku sigurnost, fleksibilnost rada i podršku majčinstvu.

Financijski poticaji za novorođenčad i obitelji:
* Jednokratna naknada za novorođenče udvostručena je na 618 eura (s 309 eura), a u 2025. isplaćeno je preko 20 milijuna eura za oko 32.000 novorođenih.
* Povećane su naknade za roditeljski dopust: gornja granica za šest mjeseci roditeljskog dopusta podignuta je na 3.000 eura (s 995 eura), a majke primaju 100% plaće tijekom prvih šest mjeseci.
* Porezne olakšice za obitelji s djecom među najvišima u EU-u, s progresivnim iznosima za više djece.
* Dodatne potpore za višedjetne obitelji, uključujući 400.000 eura Zakladi Hrvatska za djecu za obitelji s više djece ili samohrane roditelje.

Podrška ravnoteži posla i obitelji, posebno za žene:
* Očinski dopust produljen je na 20 dana (s 10 dana), potičući veće sudjelovanje očeva i olakšavajući ženama povratak na posao.
* Novi Zakon o majčinskim i roditeljskim potporama (od ožujka 2025.) povećava prava, uključujući plaćeni dopust do djetetovog prvog rođendana za neke kategorije.
* Subvencije za dječje vrtiće i predškolsko obrazovanje, s ciljem smanjenja troškova skrbi i omogućavanja ženama nastavak karijere.

Stambene i regionalne mjere:
* Subvencije za stanovanje mladih obitelji, uključujući Program društveno poticajne stanogradnje (POS) s povoljnijim uvjetima.
* Lokalne jedinice nude dodatne poticaje: npr. u Dalmaciji, gradovi poput Imotskog daju do 5.400 eura za treće dijete, a neke općine čak 176.000 kuna za treće dijete.
* Poticanje revitalizacije ruralnih područja kroz subvencije za selidbu i zapošljavanje u depopuliranim regijama.

Integracija migracija i povratka:
* Nacionalni program za povratak iseljenika, s olakšicama za dozvole boravka, zapošljavanje i integraciju.
* Poticanje imigracije za popunjavanje radne snage, ali s fokusom na integraciju u hrvatsko društvo.

Regionalne razlike i primjeri

Mjere variraju po regijama: Dalmacija i otoci prednjače s visokim lokalnim poticajima (npr. vrtići besplatni, naknade do 5.400 eura za više djece), što doprinosi manjem padu stanovništva. Slavonija također ulaže u subvencije, ali pati od većeg iseljavanja. Državne mjere nadopunjuju lokalne, poput onih u Zagrebu ili Splitu, gdje se fokusira na stambenu podršku za mlade obitelji.

Izazovi i budućnost

Unatoč naporima, stručnjaci poput demografa upozoravaju da financijski poticaji sami ne dovode do dugoročnog rasta nataliteta – potrebna je šira ekonomska stabilnost, smanjenje nejednakosti i kulturne promjene. Kritike uključuju nedovoljnu procjenu utjecaja (npr. kratkoročni efekti) i fokus na financije umjesto na poslove za mlade. Budućnost zahtijeva kontinuirano praćenje, možda povećanje ulaganja na 4% BDP-a (kao što predlažu neke stranke) i suradnju s EU-om.

Hrvatska aktivno radi na demografskoj obnovi kroz holistički pristup, motivirajući žene i obitelji financijskom i socijalnom podrškom. Iako su rezultati obećavajući, potrebno je strpljenje i prilagodba za preokret trenda.

KOJI SMJER JE OPTIMALAN DEMOGRAFIJA I/ILI ROBOTIZACIJA ?

Demografija i robotizacija (uključujući automatizaciju i umjetnu inteligenciju) međusobno su povezane u kontekstu globalnih izazova poput pada nataliteta, starenja populacije i smanjenja radne snage u razvijenim zemljama. Na temelju istraživanja, pad populacije potiče robotizaciju kao odgovor na nedostatak radnika, dok robotizacija može ublažiti ekonomske posljedice demografskih promjena. U nastavku ćemo analizirati odnos ovih dvaju faktora, procjeniti različite smjerove (samo demografija, samo robotizacija ili kombinacija) te komentirati negativne učinke migracija iz drugih kultura na društvo, uz naglasak na uravnotežen, nepartizanski pristup temeljen na dokazima.

Odnos demografije i robotizacije

Demografske promjene, poput pada stope fertiliteta ispod razine zamjene (2,1 djeteta po ženi) u zemljama poput Japana, Kine, Južne Koreje i Europe, dovode do starenja populacije i smanjenja radne snage. Ovo stvara pritisak na gospodarski rast, sustave socijalne zaštite i produktivnost, jer manje radnika mora podržavati više umirovljenika. Kao odgovor, zemlje povećavaju ulaganja u robotizaciju: studije pokazuju da 1% pada rasta populacije dovodi do 2% rasta gustoće robota, jer roboti nadomještaju nedostatak srednje dobi radnika (26-55 godina). Primjeri uključuju Japan, gdje starenje objašnjava 25% razlike u broju robota po radniku u usporedbi s SAD-om, te Kinu, gdje demografski pad ubrzava automatizaciju u proizvodnji.

Robotizacija, s druge strane, može ublažiti demografske probleme povećavajući produktivnost i smanjujući ovisnost o ljudskoj radnoj snazi. Međutim, ovo nije samo pozitivno: automatizacija može pogoršati nejednakosti, uzrokovati nezaposlenost među niskokvalificiranim radnicima i dovesti do ruralnog pada kroz unutarnje migracije. Na društvenim mrežama, korisnici ističu da pad populacije potiče automatizaciju, ali upozoravaju da to može učiniti veći dio populacije "irelevantnim" ako se ne prilagodi.

Najbolji smjer: Demografija, robotizacija ili kombinacija?

Razmatranje smjerova za ekonomsku održivost ovisi o kontekstu, ali dokazi ukazuju na potrebu uravnoteženog pristupa. Evo analize:

Samo u smjeru demografije i povećanja stanovništva:
* Prednosti: Povećanje domaćeg stanovništva kroz poticaje natalitetu (npr. financijske olakšice, roditeljski dopusti) održava socijalnu koheziju, podržava sustave mirovina i zdravstva te potiče inovacije kroz veći broj mladih. Ovo je ključno za dugoročnu stabilnost, jer roboti ne mogu u potpunosti zamijeniti ljudski kreativni doprinos.
* Nedostaci: Teško je preokrenuti trendove pada nataliteta (npr. visoki troškovi života, fokus na karijeru), a oslanjanje samo na imigraciju može dovesti do kulturnih sukoba (vidi dolje). Bez automatizacije, starenje može usporiti rast produktivnosti.

Samo u smjeru robotizacije i automatizacije:
* Prednosti: Roboti povećavaju efikasnost, smanjuju troškove i održavaju gospodarski rast unatoč padu populacije. U zemljama poput Japana, ovo je spasilo ekonomiju od kolapsa, omogućujući fokus na kvalitetu života i održivost.
* Nedostaci: Može dovesti do masovne nezaposlenosti, povećanja nejednakosti (npr. 70% gubitka poslova u proizvodnji), socijalne izolacije i poreznih izazova (npr. potreba za "robot porezom" za socijalnu sigurnost). Bez demografskih mjera, društvo može postati "stagnantno" ili polarizirano.

Paralelni pristup: Povećanje domicilnog stanovništva uz robotizaciju i automatizaciju:
Ovo je optimalan smjer prema većini studija. Kombinacija omogućuje:
* demografske poticaje za natalitet (npr. obrazovanje, stanovanje) za održavanje društvene vitalnosti;
* robotizaciju za povećanje produktivnosti i smanjenje pritiska na radnu snagu;
* prekvalifikaciju radnika za nove poslove.

Ovo može dovesti do "virtuoznog kruga" rasta, smanjenja nejednakosti i održivosti. Primjerice, Azijska razvojna banka ističe da automatizacija može "ublažiti" učinke starenja na produktivnost. Međutim, zahtijeva politike poput poreza na robote za financiranje socijalne zaštite i ulaganja u obrazovanje. Ukratko, samo jedan smjer nije dovoljan već je kombinacija mjera najodrživija za ekonomsku stabilnost, socijalnu koheziju i inovacije.

Odnos demografije i robotizacije je simbiotičan: pad populacije potiče automatizaciju, ali optimalno rješenje je paralelni pristup, poticanje nataliteta uz robotizaciju, za ekonomsku i socijalnu održivost. Migracije iz drugih kultura mogu pomoći u popunjavanju radne snage, ali nose rizike socijalnih sukoba i pritiska na sustave, što naglašava potrebu za boljom integracijom. Ovo zahtijeva mudre politike kako bi se izbjegli rizici i iskoristile prilike.

NUŽNA EUROPSKA PROMJENA DEMOGRAFSKOG SMJERA

Europa se suočava s dubokom demografskom krizom, karakteriziranom padom stope fertiliteta ispod razine zamjene (2,1 djeteta po ženi), starenjem populacije i općim smanjenjem stanovništva. Prema projekcijama, populacija Europske unije (EU) dosegnut će vrhunac od oko 453 milijuna stanovnika 2026. godine, nakon čega slijedi kontinuirani pad na 441 milijun do 2050. i 416 milijuna do 2100. godine, ako se ne poduzmu hitne mjere. Stopa fertiliteta u EU-u trenutno iznosi oko 1,38-1,5 djeteta po ženi, što je daleko ispod potrebnog za održavanje populacije. Ako se ne krene u drugom demografskom smjeru – kroz poticanje nataliteta, reforme socijalnih sustava, migracijske politike i produktivnosti – posljedice će biti dramatične, utječući na ekonomiju, socijalnu stabilnost, geopolitički položaj i društvenu strukturu. U nastavku ćemo detaljno istražiti ove posljedice, temeljeno na projekcijama i analizama.

Ekonomski kolaps i smanjenje produktivnosti

Bez promjena, EU će izgubiti 1-2 milijuna radnika godišnje u sljedećih desetljećima, što će dovesti do značajnog pada radne snage. Radna populacija (dob 20-64 godina) smanjit će se u 22 od 27 zemalja članica do 2050., dok će udio starijih od 65 godina porasti sa 20% na 30-31% do 2100. Ovo će rezultirati:

Smanjenjem BDP-a i gospodarskog rasta: Demografski faktor može usporiti rast BDP-a po stanovniku za 0,4-0,8% godišnje u razvijenim zemljama, osim ako se produktivnost ne poveća 2-4 puta ili se radno vrijeme produži za 1-5 sati tjedno. Manja radna snaga znači manje poreznih prihoda, što će opteretiti javne financije – deficiti mogu porasti za 4-5 puta u zemljama poput Španjolske ili Ujedinjenog Kraljevstva.

Nedostatak radne snage i inovacija: Smanjenje mladih (udio potrošnje među mlađima od 30 godina padat će sa 26% na 22%) dovest će do manje inovacija, jer mladi pokreću većinu novih ideja. Sektorima poput zdravstva, građevinarstva i tehnologije prijeti kronični nedostatak radnika, što će usporiti ekonomski napredak.

Opterećenje socijalnih sustava: Omjer ovisnosti (stariji prema radnoj snazi) porast će sa 22% na 46% do 2050. u OECD-u, što znači da će manje radnika financirati mirovine, zdravstvo i dugotrajnu njegu za više starijih. U istočnoj i južnoj Europi, gdje je starenje najbrže, ovo može dovesti do kolapsa sustava, s povećanjem troškova za 50% ili više.

Bez intervencija, ovo će stvoriti "demografsku bombu" – populacija istočne Europe mogla bi pasti za 30% do 2100., dovodeći do stagnacije i siromaštva.

Socijalne i regionalne nejednakosti

Demografski pad neće biti ujednačen: Istočna i južna Europa (npr. Italija, Španjolska, Bugarska) suočit će se s težim padovima, dok će sjever i zapad možda rastati zahvaljujući migracijama. Ovo će pogoršati regionalne nejednakosti:

Ruralni i urbani jaz: Depopulacija ruralnih područja dovest će do zatvaranja škola, bolnica i infrastrukture, povećavajući izolaciju i migracije u gradove.

Generacijske napetosti: Mlađi će naslijediti niži gospodarski rast i veći teret za starije, erodirajući tradicionalni tok bogatstva među generacijama. Ovo može dovesti do socijalnih sukoba, povećane nejednakosti i smanjenog društvenog povjerenja.

Zdravstveni i socijalni izazovi: Udio starijih od 85 godina udvostručit će se, opterećujući zdravstvene sustave i dovodeći do veće smrtnosti od usamljenosti ili nedostatka njege.

Geopolitičke i globalne posljedice

Europa će izgubiti na globalnoj sceni: Do 2070., EU će činiti samo 4% svjetske populacije (u usporedbi s 12% 1960.), smanjujući njezin utjecaj na tržišta, standarde i geopolitiku. Manje tržište (manje potrošača) učinit će EU manje privlačnom za strane investicije i pregovore, oslabljujući njezinu regulatornu moć. Bez migracija, pad će biti neizbježan, ali čak i s njima, kulturni sukobi mogu nastati ako integracija ne uspije. U najgorem scenariju, Europa bi mogla postati "stara i slaba", suočena s migracijskim pritiscima iz Afrike i Azije, gdje populacije rastu.

Nužna promjena demografskog smjera

Da bi se izbjegle ove posljedice, Europa mora hitno promijeniti smjer: Povećati fertilitet kroz obiteljske poticaje (npr. subvencije za djecu, roditeljske dopuste), ulagati u produktivnost (robotika, AI) i reformirati mirovinske sustave (povećanje dobi umirovljenja). Zemlje poput Francuske i Švedske pokazuju da poticaji djeluju, ali samo djelomično. Bez ove "demografske otpornosti", Europa riskira stagnaciju, nejednakosti i gubitak globalne relevantnosti.

Ključni demografski stručnjaci ističu da bi bez promjena, Europa mogla doživjeti "ekonomski pad" i "demografsku bombu":

Paul Ehrlich (demograf i biolog, 1971., citirano u kontekstu predviđanja za UK i Europu): "By the year 2000 the United Kingdom will be simply a small group of impoverished islands, inhabited by some 70 million hungry people." (Ehrlich upozorava na posljedice prenapučenosti i pada resursa, što se danas povezuje s demografskim padom i ekonomskim pritiscima u Europi.)

David Coleman i Robert Rowthorn (demografi, 2011.): "Who’s afraid of population decline? A critical examination of its consequences." (U svom radu ističu da pad populacije može dovesti do gubitka ekonomskih razmjera, problema u socijalnoj sigurnosti i smanjenog tehnološkog napretka zbog starije populacije, ali i potencijalnih koristi poput većih ulaganja u obrazovanje.)

David S. Reher (demograf, 2007.): "Towards long-term population decline: A discussion of relevant issues." (Reher raspravlja o dugoročnim izazovima pada populacije u Europi, ističući da će to dovesti do promjena u radnoj snazi i socijalnim sustavima, s potrebom za prilagodbom.)

Philip Rees (demograf, 2012.): "Even under favorable conditions, 35–40 % of all NUTS2 regions will face a labor force decline. If economic conditions are poor, some regions may continue to grow, but 55–70 % of the regions will see a labor force decline by 10 % or more. In most regions of Eastern Europe, the labor force may decrease by more than 30 %." (Rees predviđa značajan pad radne snage u europskim regijama do 2050., što će povećati disparitete i opteretiti ekonomije.)

Christopher Murray (demograf i direktor IHME, 2024.): "With each passing year … it’s becoming clearer that fertility is dropping faster than we expect. I would not be surprised at all if things unfold at an even faster rate." (Murray upozorava na brži pad fertiliteta, što bi moglo dovesti do ranijeg vrhunca i pada globalne populacije, s posebnim utjecajem na Europu.)

Paul Morland (demograf, 2024.): "Nothing is more important for humanity’s future than recognizing what is happening, understanding its material and ideological causes, and figuring out what we can do if we want humanity to thrive — or even to continue existing." (Morland opisuje pad populacije kao "impending population collapse" i naglašava da će Europa smanjiti s 740 milijuna na 590 milijuna do kraja stoljeća, dovodeći do demografske krize.)

Robert John Aitken (demograf i biolog, 2024.): "The social, economic, and geopolitical consequences of such shrinking, ageing populations are immense." (Aitken ističe da će niska fertilitet ostati dugoročan problem, dovodeći do smanjenja populacije u zemljama poput Italije i istočne Europe.)

Tomas Sobotka (demograf, 2025.): "Significant global population decline is still very, very far off. Europe need not fear shrinkage." (Sobotka smiruje strahove, ističući da je značajan pad još daleko, ali preporučuje prilagodbu migracijama.)

Beata Javorcik (glavna ekonomistica EBRD, 2025.): "Already today, demography is eroding growth in living standards, and it is going to be a headwind for GDP growth in the future." (Javorcik upozorava da će starenje populacije smanjiti godišnji rast BDP-a po stanovniku za 0.4 postotna boda u sljedećih 25 godina u istočnoj Europi.)

Ovi citati odražavaju mješavinu zabrinutosti i optimizma. Većina stručnjaka ističe ekonomske posljedice poput pada produktivnosti, opterećenja socijalnih sustava i geopolitičkog slabljenja, ali neki vide prilike u manjem pritisku na resurse.

Andrej Plenković (premijer RH)
Plenković često ističe demografiju kao prioritet, povezujući je s opstankom hrvatskog naroda i ekonomskom stabilnošću. Evo ključnih citata:
* "Glavni, ključni problem hrvatskog naroda je negativni prirodni priraštaj. Zbog toga smo osnovali novo ministarstvo, u demografiju smo uložili puno više sredstava nego ranije." (Govor na obljetnici HDZ-a, naglašavajući da je demografski pad glavni izazov.)
* "Nitko ne može biti zadovoljan smanjenjem broja stanovnika, ali i ocijenio kako to nije neočekivano." (Komentar na rezultate popisa stanovništva 2021., ističući da je pad očekivan zbog dugoročnih trendova.)
* "Trend iseljavanja Hrvata, uglavnom u druge članice Europske unije, prisutan već godinama." (Rasprava o migracijama i demografskim trendovima.)
* "Ne pronađemo li učinkovita rješenja da u narednim desetljećima preokrenemo negativne demografske trendove, ugrozit će se sam opstanak Hrvatske." (Upozorenje o dugoročnim posljedicama pada stanovništva.)
* "Hrvatska godišnje gubi 20 tisuća stanovnika." (Govor o globalnim demografskim promjenama i hrvatskom kontekstu.)

Zoran Milanović (predsjednik RH)
Milanović se fokusira na realnost demografskih trendova, ističući društvene promjene i migracije, ali i upozoravajući na kulturne posljedice.
* "Sve veći broj žena odlučuje da neće imati djece. To je stvarnost." (Komentar na pad nataliteta, povezujući ga s promjenama u društvu.)
* "Nas ima cca 4 milijuna i to je brojka s kojom smo mi, realno, računali sve ove godine, da je to broj ljudi koji će živjeti u Hrvatskoj." (Reakcija na rezultate popisa, naglašavajući da pad nije neočekivan.)
* "Ima nas manje od 4 milijuna. To su naši ljudi, uglavnom Hrvati i Srbi, ljudi slični, iste vjere, običaja, jezika. Hoćemo li ići prema tome da nas bude još manje i da nas bude sve manje, ili ćemo to nekako zaustaviti?" (Upozorenje o kulturnim i identitetskim posljedicama smanjenja stanovništva.)

Ivan Šipić (ministar demografije i useljeništva)
Šipić, kao ministar zadužen za demografiju, naglašava potrebu za mjerama revitalizacije, povratkom iseljenika i obiteljskom politikom.
* "Svaka mjera koju ćemo donijeti nije na štetu i želi potaći demografiju koliko može. Djecu neće roditi ni novac niti projekti, već je tu obitelj ključan faktor." (O ulozi obitelji u rješavanju demografskih problema.)
* "Imate nekoliko modela demografske revitalizacije i mi moramo, s obzirom na situaciju u Hrvatskoj, krenuti isti čas sa svim modelima." (O potrebi za sveobuhvatnim pristupom demografiji.)
* "Ne bih rekao da smo dotakli dno jer dok se rađa život, nije dno. Trend zabrinjava, ali nismo položili oružje nego ćemo dati sve od sebe." (Komentar na pad nataliteta, ističući optimizam uz akciju.)
* "U deset mjeseci zabilježili smo više od 13.000 zahtjeva povratnika, što znači da se povratci događaju i da će na kraju godine taj broj biti još veći." (O pozitivnim trendovima povratka iseljenika.)
* "Pitanje demografije najvažnije je pitanje od Domovinskog rata, pitanje je to opstanka hrvatskog naroda." (Naglasak na prioritet demografije za opstanak.)

Kolinda Grabar-Kitarović (bivša predsjednica RH)
Grabar-Kitarović je demografiju smatrala ključnim pitanjem, predlažući izvanredne mjere i ističući odgovornost politike.
* "Krivi smo svi mi zajedno u politici zadnjih deseteljeća, i u medijima i u obrazovanju." (Reakcija na rezultate popisa, priznavajući kolektivnu odgovornost za pad stanovništva.)
* "Mi smo u izvanrednom stanju i traže se izvanredne mjere." (Poziv na hitne intervencije zbog demografske krize.)
* "Prijeti nestanak naroda i države." (Upozorenje o posljedicama pada nataliteta.)
* "Demografija ključno pitanje za opstanak hrvatskog naroda." (Isticanje demografije kao egzistencijalnog izazova.)
* "Riječ je o životnom pitanju, pitanju opstanka Hrvatske kao države i hrvatskog naroda." (Naglasak na nacionalni opstanak.)

Ovi citati pokazuju da hrvatski političari vide pad stanovništva kao egzistencijalni izazov, s fokusom na natalitet, migracije i revitalizaciju.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA O DEMOGRAFSKOJ KRIZI I ROBOTIZACIJI

Razmatranja o padu nataliteta, starenju populacije i zamjeni ljudi robotima u razvijenim zemljama, uključujući Kinu, EU i Hrvatsku, otkrivaju duboku i multifacetiranu krizu koja utječe na ekonomiju, društvo i globalnu konkurentnost. Globalni trendovi pokazuju da stopa fertiliteta pada ispod razine zamjene (2,1 djeteta po ženi), što dovodi do smanjenja radne snage, povećanja omjera ovisnosti i pritiska na socijalne sustave. U Kini, gdje se populacija smanjuje brže nego očekivano, robotika se vidi kao ključno rješenje za održavanje produktivnosti, ali s rizicima nezaposlenosti i socijalnih nejednakosti. Slično, u Japanu i Južnoj Koreji, automatizacija nadomješta nedostatak radnika, ali ne rješava emocionalne i kulturne posljedice starenja društva.

U Europskoj uniji, pad populacije predviđa se na 419 milijuna do 2100. godine, što će usporiti gospodarski rast, povećati troškove mirovina i zdravstva te pojačati regionalne nejednakosti. Hrvatska, kao jedna od najpogođenijih zemalja, izgubila je oko milijun stanovnika od 1991., s fertilitetom od oko 1,4, što ugrožava nacionalni identitet i opstanak. Politike poput financijskih poticaja, roditeljskih dopusta i subvencija za stanovanje pokazuju obećavajuće rezultate (npr. blagi rast rođenih u 2025.), ali su kratkoročne i nedovoljne bez šireg pristupa.

Odnos demografije i robotizacije je simbiotičan: pad populacije potiče automatizaciju, ali samo robotizacija nije dovoljna jer može pogoršati nezaposlenost i socijalnu izolaciju. Migracije iz drugih kultura, iako mogu popuniti radnu snagu, nose rizike kulturnih sukoba, smanjenog povjerenja i ekonomskih pritiska, kao što su pokazale studije o integraciji. Stručnjaci poput Paula Morlanda upozoravaju na "impending population collapse", dok hrvatski političari poput Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović ističu da je demografija "pitanje opstanka hrvatskog naroda".

Ukupno, bez hitne promjene smjera, Europa i Hrvatska riskiraju ekonomski stagnaciju, socijalne napetosti i gubitak globalne relevantnosti. Međutim, kriza nudi priliku za inovacije: kombinacija demografskih poticaja i tehnološkog napretka može stvoriti održivo društvo s višom kvalitetom života.

Preporuke za rješavanje krize

Da bi se preokrenuli negativni trendovi, predlažemo sljedeće preporuke, temeljene na analizama stručnjaka i uspješnim primjerima:

Poticanje nataliteta kroz holističke obiteljske politike: EU i Hrvatska trebaju proširiti financijske poticaje (npr. povećati naknade za novorođenčad na 1.000 eura i porezne olakšice za obitelji s više djece), uz besplatnu dječju skrb, fleksibilne radne aranžmane i kampanje za promjenu kulturnih normi oko roditeljstva. Primjer: Francuska i Švedska su povećale fertilitet na 1,8 kroz slične mjere.

Integracija robotizacije i AI-a uz zaštitu radnika: Paralelno s demografskim mjerama, ulagati u automatizaciju (npr. kineski model "Made in China 2025"), ali s programima prekvalifikacije za 50-70% radnih mjesta koja će se promijeniti. Uvesti "robotske poreze" za financiranje socijalne zaštite, kako bi se izbjegla masovna nezaposlenost ljudi.

Uravnotežena migracijska politika: Umjesto masovne imigracije, fokusirati se na selektivnu integraciju visokokvalificiranih migranata uz obvezne programe asimilacije (jezik, kultura). Za Hrvatsku, pojačati povratak dijaspore subvencijama za selidbu i zapošljavanje, ciljajući na 20.000 povratnika godišnje.

Reforme socijalnih sustava: Povećati dob umirovljenja na 67-70 godina, ulagati u zdravstvenu prevenciju za starije i digitalizaciju usluga. EU treba integrirati demografiju u sve politike, s godišnjim izvješćima i fondovima od 1% BDP-a za revitalizaciju.

Obrazovanje i svijest: Pokrenuti nacionalne kampanje o demografskoj krizi, uključujući školske programe o obitelji i održivosti. Suradnja s privatnim sektorom za "obiteljski prijateljske" tvrtke, nagrađujući one s visokim stopama roditeljskih dopusta.

Implementacija ovih preporuka zahtijeva političku volju i međunarodnu suradnju, ali može pretvoriti krizu u priliku za inovativno i održivo europsko / hrvatsko društvo. Ako se ne djeluje hitno, posljedice će biti nepovratne, kao što su upozorili stručnjaci i političari.

European Green Deal, predstavljen 2019. godine, bio je ambiciozan i vizionarski projekt koji je Europsku uniju postavio za predvodnika globalne klimatske tranzicije. Ciljevi su bili jasni: smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030., klimatska neutralnost do 2050. i predloženo 90 % smanjenje do 2040. Međutim, šest godina kasnije, u veljači 2026., postalo je očito da se taj okvir mora temeljito revidirati kako bi ostao održiv u radikalno promijenjenom globalnom okruženju.

Svijet iz 2019. više ne postoji. Energetska kriza izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu, povratak protekcionizma u Sjedinjenim Američkim Državama (Inflation Reduction Act i nove carine), masovna kineska dominacija u lancima opskrbe čistim tehnologijama (solar, baterije, električna vozila) te fragmentacija globalne trgovine stvorili su novo geopolitičko i gospodarsko ozračje. U tom kontekstu, stroge odredbe Green Deala – posebno sustav trgovanja emisijama (ETS), CBAM mehanizam i detaljna regulativa – postale su sve veći teret za europsku industriju, a ne samo pokretač zelene tranzicije.

Europska industrija danas se suočava s kronično visokim cijenama energije, koje su i dalje znatno iznad razina u Sjedinjenim Državama i dijelovima Azije. Energetski intenzivni sektori (čelik, kemija, cement, aluminij, automobilska industrija) gube konkurentnost, što dovodi do carbon leakagea – preseljenja proizvodnje u zemlje s nižim klimatskim standardima. Time se ne postiže globalno smanjenje emisija, već samo gubitak europskih radnih mjesta, investicija i strateške autonomije. Istodobno, kineski izvoz subvencioniranih zelenih proizvoda preplavljuje europsko tržište, dok američke masovne subvencije privlače europske kompanije preko Atlantika.

U takvim okolnostima, revizija Green Deala nije odustajanje od klimatskih ciljeva, već nužna prilagodba kako bi tranzicija postala konkurentna i realna. To uključuje:
* veću tehnološku neutralnost (umjesto isključivog fokusa na električna vozila i određene obnovljive izvore);
* ubrzano izdavanje dozvola;
* masovno pojednostavljenje regulativa i borbu protiv „gold-platinga“;
* bolje usmjeravanje prihoda od ETS-a natrag u industriju;
* jačanje „European preference“ u javnoj nabavi i strateškim sektorima.

Neformalni summit u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.) i prethodni Industry Summit u Antwerpenu jasno su pokazali da postoji široki konsenzus među liderima – od Ursule von der Leyen preko Friedricha Merza i Giorgie Meloni do Andreja Plenkovića – da Europa mora spojiti klimatsku ambiciju s ekonomskom otpornošću. „One Europe, One Market“, deregulacija, niže cijene energije i zaštita industrije postali su ključne riječi.

Revizija Green Deala u skladu s globalnim tokovima nije korak unatrag, već korak prema pametnijoj, učinkovitijoj i dugoročno održivijoj Europi. Samo tako Unija može ostati relevantan igrač u multipolarnom svijetu, sačuvati industrijsku bazu, radna mjesta i socijalnu koheziju, a istodobno ispuniti klimatske obveze na način koji je vjerodostojan i globalno utjecajan. Sljedeći mjeseci – ožujak i lipanj 2026. – bit će presudni za oblikovanje tog novog, pragmatičnijeg smjera.

KLJUČNI RAZLOZI KOJI NAMEĆU REVIZIJU GREEN DEALA

Šest godina nakon predstavljanja European Green Deala (2019.), Europska unija ulazi u fazu duboke revizije tog okvira. Revizija nije odustajanje od klimatskih ciljeva (55 % smanjenje do 2030., 90 % do 2040. i neutralnost do 2050.), već nužna prilagodba kako bi tranzicija ostala ekonomski održiva i geopolitički vjerodostojna. Glavni pokretači su promijenjeni globalni uvjeti, pritisak industrije i konsenzus lidera na summitu u Alden Biesenu (12. veljače 2026.) i Antwerpenskom Industry Summitu (dan ranije).

Evo najvažnijih razloga koji trenutno najjače nameću reviziju:

Kronični visoki troškovi energije i gubitak konkurentnosti industrije
Europska energetski intenzivna industrija (čelik, kemija, cement, aluminij, automobilska) suočena je s cijenama energije koje su i dalje znatno više nego u konkurentskim regijama. Električna energija je često dvostruko skuplja nego 2019., a plin ostaje glavni pokretač cijena. To dovodi do smanjenja proizvodnje, zatvaranja pogona i gubitka radnih mjesta. Industrija (Cefic, Antwerp Declaration Community s preko 1300 kompanija) traži hitno vraćanje cijena struje na razinu od oko 44 €/MWh. Bez toga, Green Deal postaje teret umjesto prilike.

Rizik od carbon leakagea i decarbonisation leakagea
Strogi ETS i ukidanje besplatnih dozvola (free allowances) povećavaju troškove europskih proizvođača, dok konkurenti u Kini, Indiji ili SAD-u imaju niže ili nikakve ugljične troškove. To dovodi do preseljenja proizvodnje (carbon leakage) – emisije se ne smanjuju globalno, samo se sele. Još opasniji je „decarbonisation leakage“: zelene investicije i tvornice čistih tehnologija odlaze u SAD (zbog IRA subvencija) ili Kinu (koja dominira lancima opskrbe solarnim panelima, baterijama i električnim vozilima). Europa riskira gubitak industrijske baze i strateške autonomije.

Prekomjerna birokracija i regulatorno opterećenje
Green Deal je doveo do lavine regulativa (Fit for 55, CSRD, CS3D, taksonomija, REACH revizija itd.). „Gold-plating“ na nacionalnoj razini dodatno pogoršava situaciju. Industrija i lideri poput Merza i Meloni govore o „ideološkom“ pristupu koji je doveo industriju „na koljena“ i stvorio nove ovisnosti. Zahtjevi za „regulatory house cleaning“, omnibus zakonima, 28. režimom i smanjenjem birokracije za desetke milijardi eura postali su dominantni. Cilj je 25–37 % smanjenja administrativnog opterećenja u ovom mandatu.

Nedostatak tehnološke neutralnosti i kruti ciljevi
Sadašnji pristup favorizira određene tehnologije (električna vozila, određeni obnovljivi izvori) na štetu drugih (nuklearna, geotermalna, e-fuels, vodik, biomasa). To posebno pogađa automobilsku industriju i zemlje s različitim energetskim miksevima. Lideri traže veću fleksibilnost i „competitive green transition“ umjesto jednosmjernog puta. Revizija ETS-a u trećem tromjesečju 2026. vjerojatno će produžiti besplatne dozvole, prilagoditi vršne emisije i usmjeriti više prihoda (preko 260 milijardi € od 2005.) natrag u industriju.

Geopolitički i globalni pritisci

* Kineska dominacija u zelenim tehnologijama i damping izvoz.
* Američki protekcionizam (Trumpove carine, IRA) i privlačenje investicija.
* Fragmentacija globalne trgovine i rizik od novih carina.
* Rat u Ukrajini pokazao je ranjivost ovisnosti o uvozu fosilnih goriva, ali i ograničenja prebrze dekarbonizacije bez dovoljne infrastrukture.
* CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) koji postaje potpuno operativan 2026. djelomično štiti, ali nije dovoljan sam po sebi.

Politički i društveni pritisak
* Rast desnice i populizma koji koristi „greenlash“ (protesti poljoprivrednika, strah od troškova).
* Zahtjevi industrije za „Emergency Industrial Policy Measures“ već u 2026.
* Konsenzus na Alden Biesenu: „One Europe, One Market“, European preference u nabavi, reinforced cooperation ako 27 ne ide dovoljno brzo.

Revizija Green Deala u 2026. nameće se kao nužnost da Europa ne izgubi industrijsku bazu, radna mjesta i stratešku autonomiju u multipolarnom svijetu. Cilj nije slabiti klimatske ambicije, već ih učiniti konkurentnima i realnima – kroz Clean Industrial Deal, simplifikaciju, niže cijene energije i bolju zaštitu od nepoštene konkurencije. Sljedeći ključni koraci su ožujak (roadmap jedinstvenog tržišta) i ljeto (revizija ETS-a). Ako Europa ne uspije uravnotežiti klimu i konkurentnost, rizikuje deindustrijalizaciju i gubitak globalnog utjecaja. Ako uspije, može postati model „konkurentne zelene tranzicije“.

ŠTO KAŽE URSULA VON DER LEYEN, EK?

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, u posljednja dva dana jasno je artikulirala pragmatični, ali odlučni stav: Green Deal i klimatski ciljevi ostaju strateški prioritet, ali ih treba učiniti konkurentnima i ekonomski održivima kroz Clean Industrial Deal. Na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače) i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače) branila je jezgru ETS-a, ali je istodobno najavila značajne prilagodbe i snažnu podršku industriji.

Na Antwerpenskom Industry Summitu (11. veljače 2026.)

U glavnom govoru pred predstavnicima energetski intenzivnih sektora von der Leyen je Clean Industrial Deal predstavila kao ključni most između dekarbonizacije i rasta. Naglasila je da Europa mora ubrzati kako bi zadržala industriju i privukla investicije.

„One core element is the Clean Industrial Deal, our joint plan for decarbonisation and competitiveness“, rekla je, dodajući da dekarbonizacija i konkurentnost mogu ići ruku pod ruku. Kao dokaz navela je rezultate ETS-a: „Since it was introduced in 2005, emissions dropped by 39%, while the economy in sectors covered by ETS has grown by 71 %.“

Von der Leyen je otvoreno priznala pritisak industrije zbog visokih troškova CO₂ i energije, ali je odbila radikalno slabljenje sustava. Umjesto toga, predložila je bolje usmjeravanje prihoda: „The next step is now to channel more resources from our Emissions Trading System into your industries.“ Kritizirala je države članice jer ulažu manje od 5 % ETS prihoda u industrijsku dekarbonizaciju i najavila da će to biti „a core focus of the upcoming reform of the Emissions Trading System this summer“.

O energiji je bila izravna: cijene su i dalje previsoke i volatilne, plin ih diže, a obnovljivi izvori i nuklearna energija ih spuštaju. Pozvala je na modernizaciju energetskih mreža i poreza na energiju te na brže dozvole za nove projekte.

Posebno je naglasila potrebu za dubokim pojednostavljenjem regulativa: „It is time for a deep regulatory house cleaning at all levels.“ Najavila je Industrial Accelerator Act koji će uvesti EU content requirements i low-carbon kriterije u javnoj nabavi, uz „European preference“ u strateškim sektorima.

Na summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)

Na press konferenciji nakon neformalnog summita von der Leyen je ponovila ključnu poruku: „One Europe one market … this is our ambition.“ Najavila je da će Komisija u ožujku predstaviti detaljan „One Europe, One Market“ roadmap s jasnim rokovima za produbljivanje jedinstvenog tržišta, uključujući uklanjanje prepreka i borbu protiv nacionalnog „gold-platinga“.

O tržištu kapitala rekla je da želi završiti prvu fazu Savings and Investment Union do lipnja 2026., a ako 27 zemalja ne napreduje dovoljno brzo, spremna je na „enhanced cooperation“ (dvo-brzinsku Europu).

O European preference u strateškim sektorima (čiste tehnologije, obrana, čelik, kemija) rekla je da je to „a fine line to walk“, ali da je potrebno za zaštitu europske industrije uz poštivanje međunarodnih pravila.

Što se tiče ETS-a i kritika nekih lidera (Merz, Meloni i dijelom industrije), von der Leyen je ostala čvrsta: sustav ima „clear benefits“ i ugrađene mehanizme (market stability reserve) za modulaciju cijena ako postanu previsoke. Revizija u srpnju 2026. proučit će te elemente, ali neće dovesti u pitanje samu jezgru sustava jer čiste tehnologije trebaju stabilnu cijenu CO₂ za investicije.

Ukupni stav Ursule von der Leyen

Ursula Von der Leyen vidi reviziju Green Deala kroz prizmu Clean Industrial Deala – ne kao slabljenje ambicije, već kao ubrzanje i prilagodbu kako bi Europa ostala konkurentna naspram Kine i SAD-a.

Prioriteti su joj:
* masovna simplifikacija regulativa i „regulatory house cleaning“;
* vraćanje većeg dijela ETS prihoda izravno industriji;
* niže i stabilnije cijene energije kroz bolju integraciju mreža i tehnološku neutralnost;
* „One Europe, One Market“ i European preference u ključnim sektorima;
* brže odluke, uključujući mogućnost dvo-brzinske Europe.

Ona brani ETS kao uspješan instrument koji istodobno smanjuje emisije i podržava rast, ali prihvaća pragmatične korekcije kako bi se izbjegao carbon leakage i deindustrijalizacija. Njezin pristup je centristički i uravnotežen – bliži von der Leyen iz 2019. nego radikalnim deregulacijskim zahtjevima nekih lidera, ali jasno pomaknut prema industriji i konkurentnosti.

ŠTO KAŽE FRIEDRICH MERZ, NJEMAČKA?

Friedrich Merz, njemački kancelar, u posljednja dva dana jasno je pozicioniran kao jedan od najglasnijih zagovornika pragmatičnog i odlučnog zaokreta u europskoj klimatskoj i industrijskoj politici. Na European Industry Summitu u Antwerpenu 11. veljače i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu 12. veljače ponovio je da Europa više ne smije nastaviti po starom putu jer to ugrožava industriju, radna mjesta i stratešku autonomiju.

Na summitu u Antwerpenu Merz je pred industrijalcima izravno kritizirao sadašnji ETS sustav i otvoreno zatražio mogućnost njegove revizije ili odgode ako ne omogućuje industrijsku tranziciju na čiste tehnologije. „We should be very open to revise it, or at least to postpone it“, rekao je, uz veliki aplauz prisutnih. Dodao je da je ETS zamišljen kao instrument koji istodobno smanjuje emisije i podržava industriju, ali „if this is not achievable, and if this is not the right instrument, we should be very open to revising it, or at least to postpone it“.

Merz je naglasio da dekarbonizacija ne smije ići na štetu konkurentnosti i radnih mjesta: „We should avoid everything that is jeopardizing the competitiveness of our industry. I'm fully in line with all those who are saying we have to do more on climate change, but if policies come at the cost of our industries, at the cost of the jobs in our industry, this is unacceptable.“ Kasnije je blago ublažio ton, braneći svrhu ETS-a (poticanje inovacija kroz cijenu CO₂), ali je zadržao otvorenost prema promjenama, posebno u kontekstu revizije planirane za treće tromjesečje 2026.

Posebno je istaknuo potrebu za širokom deregulacijom: „We must deregulate every sector“ i „It is high time for Europe to act, to act swiftly and to act decisively“. Pozvao je na „regulatory clean slate“ – temeljito čišćenje regulativa – te na „true deregulation mindset“ koji bi trebao voditi sve sektore.

U Alden Biesenu 12. veljače Merz je stigao rame uz rame s Emmanuelom Macronom, simbolično pokazujući jedinstvo unatoč ranijim razlikama. Pred novinarima je rekao: „I’m happy that Emmanuel Macron and I agree with each other – as almost always. We want to make this European Union faster, we want to make it better, and above all we want to ensure that we have competitive industry in Europe.“ Ponovio je potrebu za brzim odlukama do lipnja 2026. i mogućnost „reinforced cooperation“ (dvo-brzinske Europe) ako svih 27 ne napreduju dovoljno brzo.

Merzov stav je u velikoj mjeri oblikovan non-paperom koji je u siječnju 2026. pripremio zajedno s Giorgiom Meloni (i uz podršku Belgije). U tom dokumentu jasno su poručili: „Continuing on the current path is not an option. Europe must act now.“ Kritizirali su „a certain ideological view of the green transition“ koji je, po njima, doveo europsku industriju „to their knees“, stvorio nove strateške ovisnosti i ugrozio radna mjesta, a da pritom nije donio dovoljan globalni klimatski učinak.

Merz i Meloni zagovaraju „competitive green transition“ uz punu tehnološku neutralnost (posebno u automobilskoj industriji), masovno pojednostavljenje regulativa, dovršetak jedinstvenog tržišta (uključujući tržište kapitala i usluga), niže cijene energije te bolju zaštitu strateških sektora od nepoštene konkurencije (Kina, SAD). Traže i „emergency brake“ mehanizam za zaustavljanje prekomjernih regulativa te „28th regime“ za lakše poslovanje kompanija preko granica.

Ukupno gledano, Merz u veljači 2026. šalje konzistentnu i oštru poruku: Green Deal i ETS nisu svetinja ako koče industriju. Prioriteti su mu niže cijene energije, radikalno smanjenje birokracije, tehnološka neutralnost i brza zaštita konkurentnosti kako Europa ne bi izgubila industrijsku bazu u odnosu na SAD i Kinu. Alden Biesen vidi kao početak konkretnih koraka koji trebaju donijeti vidljive rezultate već na formalnom summitu u ožujku.

ŠTO KAŽE EMMANUEL MACRON, FRANCUSKA?

Emmanuel Macron, francuski predsjednik, na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače) i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače) nastupio je kao najambiciozniji zagovornik jakog europskog intervencionizma i zaštite industrije. Njegov pristup razlikuje se od Merza i Meloni: manje naglašava čistu deregulaciju, a više masovna ulaganja, "European preference" i stratešku autonomiju. Istodobno, Macron ne želi žrtvovati klimatske ciljeve – dekarbonizacija mora biti "pokretač konkurentnosti, a ne vektor industrijskog pada".

Na summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)

Macron je stigao rame uz rame s Friedrichom Merzom, simbolično pokazujući jedinstvo unatoč razlikama. Pred novinarima je naglasio hitnost i konkretne rokove.

* „We share this sense of urgency that our Europe needs to act. We have to accelerate. We are shaken by competition, sometimes by unfair competition and tariffs.“
* Postavio je rok do lipnja 2026. za konkretne odluke o konkurentnosti: „It’s important that we go fast and that we have very concrete decisions between now and June.“
* Ako 27 zemalja ne napreduje dovoljno brzo, spreman je na reinforced cooperation (dvo-brzinsku Europu): „If we’re not advancing at 27 then to give ourselves the option to do reinforced cooperations to go faster.“
* Ponovio je podršku "European preference" / "Buy European" u strateškim sektorima (cleantech, čelik, kemija, automobilska industrija, obrana): to je "defensive, but essential" jer se suočavamo s nepoštenim konkurentima koji ne poštuju pravila WTO-a.

Macron je upozorio da napuštanje klimatskih ciljeva bilo bi "strategic error" – Green Deal treba sačuvati, ali ga učiniti kompatibilnim s industrijskim opstankom.

Na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače 2026.)

U govoru pred industrijalcima Macron je bio još konkretniji i oštriji.

* Kritizirao je "naivnost" Europe i pozvao na "Made in Europe" strategiju: minimalne EU sadržajne kvote u javnoj nabavi i lancima opskrbe za ugrožene sektore.
* Traži masovna ulaganja od oko 1,2 bilijuna eura godišnje u zelene tehnologije, digitalno, obranu i AI – financirana djelomično zajedničkim zaduživanjem (eurobondovima): „Now is the time to launch a common borrowing capacity for these future expenditures.“
* O energiji: Visoke cijene su ključni problem; treba ubrzati integraciju energetskih mreža, diversifikaciju i korištenje svih tehnologija (uključujući nuklearnu).
* O Green Dealu i ETS-u: Ne podržava radikalno slabljenje, ali prihvaća prilagodbe kako bi se izbjegao carbon leakage i deindustrijalizacija. Dekarbonizacija treba biti dio rješenja za konkurentnost, a ne teret.
* Pozvao je na "protection, which is not protectionism, but rather European preference" i brže trgovinske obrambene mjere protiv dampinga iz Kine.

Macron vidi Green Deal kao dio šire europske industrijske strategije – treba ga ojačati Clean Industrial Dealom, ali uz veću zaštitu i ulaganja. Kritizirao je prevelike strane subvencije (npr. za Elonov Musk/Starlink) i pozvao Europu da prestane biti "naivna".

ŠTO KAŽE GIORGIA MELONI, ITALIJA?

Giorgia Meloni, talijanska premijerka, na neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.) i u pripremnim aktivnostima (uključujući non-paper s Friedrichom Merzom iz siječnja) nastupa kao jedna od najodlučnijih zagovornica pragmatičnog zaokreta i duboke revizije klimatske politike. Njezin pristup je oštriji od Ursule von der Leyen i Macrona: Green Deal treba temeljito korigirati jer je dosadašnji „ideološki“ pristup ugrozio europsku industriju.

Na Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)

Meloni je zajedno s Merzom i belgijskim premijerom Bartom De Weverom vodila inauguralni sastanak nove neformalne radne grupe za konkurentnost (15+ zemalja + Komisija).

* Naglasila je hitnost: „There is no more time to lose. Europe must think big again.“
* Prioriteti radne grupe: dovršetak jedinstvenog tržišta, regulatorna simplifikacija, snižavanje cijena energije i ambiciozna, ali pragmatična trgovinska politika.
* O energiji: „Energy prices are the most serious issue that jeopardises competitiveness.“ Nacionalne mjere nisu dovoljne – treba snažan europski odgovor.
* O ETS-u: Izravno traži temeljitu reviziju: „We must start with a thorough overhaul of the ETS system and curb financial speculation. Then the CBAM directive must be amended.“

Meloni vidi Alden Biesen kao početak konkretnog rada koji mora donijeti rezultate već na ožujskom summitu.

Non-paper s Merzom (siječanj 2026.) – temelj rasprava u Alden Biesenu

U zajedničkom dokumentu s Merzom (koji je postao referentna točka summita) Meloni jasno kritizira dosadašnji Green Deal:

* „A certain ideological view of the green transition has ended up bringing our industries to their knees, giving Europe new and dangerous strategic dependencies, and without even managing to have a real impact in terms of protecting the environment and nature globally.“
* Želi ponoviti uspjeh migracijske politike na ekološkoj tranziciji: „There is space to correct the mistakes and avert industrial decline, but it takes courage.“
* Ključni zahtjevi: masovno pojednostavljenje regulativa, tehnološka neutralnost (posebno u automobilskoj industriji), „28th regime“ za kompanije, „emergency brake“ za zaustavljanje prekomjernih zakona i bolja zaštita strateških sektora (auto, kemija, čelik).

Opći stav Giorgie Meloni

Meloni u veljači 2026. konzistentno poručuje da Green Deal i ETS nisu svetinja ako uništavaju industriju.

Njezini prioriteti su:
* Revizija ETS-a i CBAM-a → temeljita, uz suzbijanje špekulacija na tržištima ugljika i energije.
* Niže cijene energije → kao najveći prioritet za konkurentnost.
* Deregulacija i simplifikacija → „We cannot continue to hyperregulate.“
* Tehnološka neutralnost → umjesto rigidnog fokusa samo na električna vozila.
* Konkurentna zelena tranzicija → koja štiti radna mjesta i sprječava deindustrijalizaciju Europe.

Meloni vidi trenutak kao „moment of truth“ za Europu: ili će Unija dati konkretne i brze odgovore, ili će izgubiti proizvodnu bazu. Njezin pristup je bliži Merzu nego Ursuli von der Leyen – više deregulacije i pragmatizma, manje obrane postojećeg sustava.

ŠTO KAŽE PEDRO SANCHEZ, ŠPANJOLSKA?

Pedro Sánchez, španjolski premijer, sudjelovao je na neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.), ali nije bio pozvan na prethodni neformalni koordinacijski sastanak koji su organizirali Giorgia Meloni, Friedrich Merz i Bart De Wever. Španjolska vlada je zbog toga službeno prosvjedovala, ali Sánchez osobno nije dizao veću buku na samom summitu.

Njegov stav na ovim sastancima i u posljednjim mjesecima je jasno progresivno-proeuropski i pro-zeleni, s naglaskom na očuvanje ambicije Green Deala. Za razliku od Merza i Meloni, koji traže radikalnu deregulaciju i reviziju ETS-a, Sánchez brani klimatske ciljeve kao izvor konkurentnosti i održivog rasta.

Ključne poruke na Alden Biesenu (12. veljače 2026.)
* Podržava "European preference" / "Made in Europe" – davanje prednosti europskim proizvodima u strateškim sektorima (cleantech, industrija, obrana).
* Zagovara Europu na više brzina (reinforced cooperation) kako bi se brže napredovalo u konkurentnosti, jedinstvenom tržištu i strateškim ulaganjima kada svih 27 ne mogu ići istim tempom.
* Traži veću integraciju u sigurnosti i obrani te zajedničko zaduživanje (eurobondove) za strateške sektore, uključujući zelenu tranziciju.
* Podržava produbljivanje jedinstvenog tržišta i smanjenje birokracije, ali ne na štetu klimatskih ciljeva.

Opći stav o Green Dealu i klimatskoj tranziciji
Sánchez je jedan od najglasnijih branitelja ambicioznog Green Deala u EU-u:
* U prosincu 2025. nazvao je popuštanje zabrane prodaje vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem (2035.) „historic mistake“ (povijesnom pogreškom).
Citat: „It’s a historic mistake for Europe because competitiveness is guaranteed through sustainability, not by weakening our climate commitments.“
* Klimatsku tranziciju vidi kao pokretač konkurentnosti i prosperiteta, a ne teret. Ponavlja da obnovljivi izvori smanjuju cijene energije (u Španjolskoj su već doveli do značajnog pada cijena električne energije) i stvaraju radna mjesta.
* Podržava industrijsku dekarbonizaciju kroz španjolske PERTE fondove (npr. drugi poziv za Line 1 Industrial Decarbonisation s 330 milijuna eura u veljači 2026.) i nove poticaje za električna vozila (40 milijuna eura za samozaposlene i male tvrtke).

Energija i industrija
* Visoke cijene energije smatra ozbiljnim problemom, ali rješenje vidi u ubrzanju zelene tranzicije, diversifikaciji i jačanju obnovljivih izvora, a ne u slabljenju ETS-a.
* Podržava Clean Industrial Deal, ali naglašava socijalnu i pravednu dimenziju tranzicije (obrazovanje, prekvalifikacija radnika, privlačenje talenata).
* Najavio je nastavak zelenih ulaganja i nakon 2026. preko novog suverenog fonda „España Crece“ koji će mobilizirati desetke milijardi eura javno-privatnih sredstava za energetsku tranziciju, digitalizaciju i reindustrijalizaciju.

Sažetak stava Pedra Sáncheza
Sánchezov pristup je bliži Ursuli von der Leyen i Emmanuelu Macronu nego Merz-Meloni osovini:
* Green Deal i ETS → braniti ambiciju, ne radikalno revidirati ili odgađati.
* Konkurentnost → kroz održivost, European preference, veća ulaganja i Europu na više brzina.
* Energija → niže cijene preko obnovljivaca i integracije mreža, a ne deregulacijom klimatske politike.
* Industrija → podrška dekarbonizaciji kao prilici za nova radna mjesta i stratešku autonomiju.

On vidi reviziju Green Deala kao prilagodbu (simplifikacija, bolja usmjerenost fondova), ali ne kao slabljenje klimatskih ciljeva. Za njega je „green, baby, green“ i dalje smjer koji donosi prosperitet Španjolskoj i Europi.

ŠTO KAŽE DICK SCHOOF, NIZOZEMSKA?

Dick Schoof, nizozemski premijer, osobno je sudjelovao na oba ključna sastanka: European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače) i neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače). Bio je među istaknutim liderima uz Ursulu von der Leyen, Friedricha Merza, Emmanuela Macrona i Bart De Wevera.

Za razliku od Merza i Meloni (koji su bili vrlo glasni i kritični), Schoof nije bio među najcitiranijim govornicima, ali je dosljedno podržavao pragmatični pristup – fokus na hitnim mjerama za konkurentnost, niže cijene energije i smanjenje regulatornog opterećenja, uz zadržavanje klimatskih ciljeva uz veću fleksibilnost.

Na European Industry Summitu u Antwerpenu (11. veljače 2026.)

Schoof je sudjelovao u raspravama s industrijalcima (kemija, čelik, energetika) i podržao pozive Antwerp Declaration Community (preko 1300 kompanija).
* Naglasio je da konkurentnost Europe izravno utječe na njezinu sigurnost i neovisnost: „Our economy is our security.“
* Pozvao je na brže industrijske reforme, smanjenje troškova energije i jačanje otpornih lanaca opskrbe.
* Podržao je Clean Industrial Deal, ali je inzistirao da se pretvori u konkretne rezultate već 2026. – niže cijene energije, brže dozvole i manje birokracije.
* U skladu s nizozemskim interesima (velika kemijska i logistička industrija u Rotterdamu), istaknuo je da visoke cijene energije i ugljični troškovi ugrožavaju konkurentnost, te da treba hitno djelovati kako bi se izbjegao carbon leakage.

Na Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.)
Schoof je sudjelovao u glavnim radnim sesijama o konkurentnosti i jedinstvenom tržištu.
* Podržao je "One Europe, One Market" pristup i ubrzanje jedinstvenog tržišta.
* Ponovio je potrebu za nižim i stabilnijim cijenama energije kao ključnim preduvjetom za industriju.
* Nije tražio radikalno ukidanje ETS-a, ali je podržao njegovu reviziju i fleksibilnost – posebno bolje usmjeravanje prihoda od ETS-a natrag u industrijsku dekarbonizaciju i olakšice za energetski intenzivne sektore.
* Naglasio je da Europa mora brže donositi odluke (podržao mogućnost reinforced cooperation ako 27 zemalja ne ide istim tempom).

Ukupni stav Dicka Schoofa i Nizozemske
Schoofov pristup je pragmatičan i pro-tržišni, tipično nizozemski:
* Green Deal i ETS — Ne traži potpuno ukidanje, ali inzistira na reviziji kako bi se smanjio teret na industriju (posebno kemijsku i prerađivačku). Podržava Clean Industrial Deal, ali traži da bude "konkretan i brz".
* Konkurentnost — Glavni prioritet: Europa mora biti brža, jeftinija i otpornija od Kine i SAD-a.
* Energija — Niže cijene energije su "najozbiljniji problem" za industriju → traži diversifikaciju, bolju integraciju mreža i olakšice za velike potrošače.
* Industrija — Podržava deregulaciju, brže dozvole i "European preference" u strateškim sektorima, ali uz očuvanje otvorenosti tržišta (Nizozemska je veliki izvoznik).

Njegov ton je uravnoteženiji od Merza/Meloni (manje oštre kritike "ideološkog" Green Deala), ali jasno pomaknut prema industrijskim potrebama – bliži von der Leyen nego radikalnim deregulatorima.

ŠTO KAŽE ANDREJ PLENKOVIĆ, HRVATSKA?

Andrej Plenković je sudjelovao na neformalnom summitu u Alden Biesen Castleu (12. veljače 2026.). Njegov nastup bio je umjeren, konstruktivan i tipično hrvatski – proeuropski, ali s naglaskom na realne potrebe manjih i tranzicijskih zemalja.

Najsvježija izjava – izravno s Alden Biesena (12. veljače 2026.)

U svom službenom X postu objavljenom istog dana (u 21:32 po našem vremenu), Plenković je sažeo što je istaknuo na summitu:

„Na neformalnom sastanku čelnika EU-a istaknuo sam da su za konkurentnost ?? ključni:
* demografska revitalizacija Europe
* priuštive cijene energenata i energetska neovisnost
* smanjivanje administrativnih opterećenja gospodarstvu
* ulaganja u digitalnu transformaciju
* očuvanje partnerstva EU-a s drugim globalnim akterima“

Ovo je njegova najdirektnija i najsvježija poruka s današnjeg sastanka. Primjećuje se da nije spomenuo Green Deal, ETS ili klimatske ciljeve izravno, što je karakteristično za njegov stil – izbjegava ideološke sukobe i fokusira se na praktične ekonomske prioritete.

Ključni elementi iz posta u kontekstu teme:
* Priuštive cijene energenata i energetska neovisnost → indirektna kritika visokih troškova energije uzrokovanih tranzicijom i ETS-om. Ovo je Plenkovićev najčešći zahtjev.
* Smanjivanje administrativnih opterećenja → podrška deregulaciji i simplifikaciji (uključujući one koje dolaze iz Green Deala).
* Demografija, digitalizacija i globalna partnerstva → šira vizija konkurentnosti izvan čisto klimatske agende.

Širi kontekst i ranije izjave (2025.–2026.)

Plenković je u posljednjih godinu dana konzistentan:
* Podržava Green Deal, ali inzistira da mora biti socijalno pravedan i ekonomski održiv.
* ETS vidi kao važan instrument, ali traži njegovu reviziju kako bi prihodi išli natrag u industriju i pravednu tranziciju (Modernisation Fund, Social Climate Fund). U studenom 2025. predstavio je hrvatski Socijalni plan za klimatsku politiku vrijedan 1,68 milijardi eura upravo zbog zaštite građana od troškova ETS2.
* Energija → stalno ponavlja da su visoke cijene energije najveći problem za konkurentnost i kućanstva. Rješenje vidi u diversifikaciji (LNG, obnovljivi, geotermalna, eventualno nuklearna), a ne u slabljenju klimatskih ciljeva.
* Industrija i konkurentnost → podržava Clean Industrial Deal i „European preference“, ali naglašava da tranzicija ne smije pogoditi manje razvijene članice i male poduzetnike.

Sažetak Plenkovićevog stava (veljača 2026.)
* Najbliži je Ursuli von der Leyen i Pedru Sánchezu – umjereni centar.
* Ne traži radikalnu deregulaciju poput Merza i Meloni, ali jasno traži fleksibilnost, niže cijene energije i manje birokracije.
* U današnjem postu s Alden Biesena vidljivo je da prioritet daje ekonomskim i socijalnim aspektima (cijene energije + administrativno rasterećenje) nad ideološkim klimatskim temama.
* Hrvatska pozicija: podržati ambiciju Green Deala, ali osigurati da tranzicija bude pravedna prema manjim zemljama i da ne ugrožava rast (Hrvatska ima 19 kvartala rasta zaredom, što često ističe).

ZAVRŠNA RAZMATRANJA O REVIZIJI GREEN DEALA

Nakon summita u Antwerpenu i Alden Biesenu, jasno je da revizija European Green Deala (kroz Clean Industrial Deal, omnibus zakone, reviziju ETS-a u ljeto 2026. i "One Europe, One Market" roadmap) nije odustajanje od klimatskih ciljeva, već njihova pragmatična prilagodba kako bi tranzicija postala ekonomski održiva i geopolitički konkurentna.

Što bi realno donijela revizija Green Deala?

Najvjerojatnije promjene uključuju:
* Masovna simplifikacija regulativa — "Regulatory house cleaning", smanjenje birokracije (cilj 25–37 % manje administrativnog opterećenja), brže izdavanje dozvola i borba protiv "gold-platinga" na nacionalnoj razini.
* Fleksibilniji ETS — Više prihoda od aukcija vraća se izravno industriji, moguće produženje besplatnih dozvola za energetski intenzivne sektore, bolja zaštita od carbon leakagea i modulacija cijene CO₂ ako postane preveliki teret.
* Tehnološka neutralnost — Umjesto isključivog fokusa na određene tehnologije (npr. samo električna vozila), veći prostor za nuklearnu energiju, vodik, e-fuels, geotermalnu i biomasu.
* European preference i poticaji — "Buy European" / "Made in Europe" kriteriji u javnoj nabavi i lancima opskrbe za čiste tehnologije, čelik, kemiju i auto-industriju.
* Niže cijene energije — Akcijski plan za pristupačnu energiju, bolja integracija mreža, porezna reforma i diversifikacija.

Ciljevi (55 % smanjenje emisija do 2030., 90 % do 2040., neutralnost do 2050.) formalno ostaju, ali provedba postaje fleksibilnija i više usmjerena na industrijski rast.

Kako bi revizija djelovala na europsko gospodarstvo?

Pozitivni efekti (većinom kratkoročni i srednjoročni):
* Olakšanje za energetski intenzivne sektore (čelik, kemija, cement, aluminij, automobilska industrija) — Niži ugljični i energetski troškovi smanjuju rizik od zatvaranja pogona i preseljenja proizvodnje (carbon leakage).
* Povećana konkurentnost — Europa postaje privlačnija za investicije u odnosu na Kinu (subvencionirani dumping) i SAD (Inflation Reduction Act + carine). Očekuje se veći povratak kapitala i zaustavljanje "decarbonisation leakagea".
* Očuvanje radnih mjesta i lanaca opskrbe — Posebno u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj i Belgiji.
* Brži rast u čistim tehnologijama — Kroz Industrial Accelerator Act i European preference, Europa može bolje pozicionirati svoje kompanije na globalnom tržištu.
* Opći BDP efekt — Procjene (npr. iz Draghi izvještaja i BusinessEurope) sugeriraju da bi smanjenje regulatornog tereta i niže cijene energije mogle dodati 0,5–1 % godišnjeg rasta u sljedećih 5–7 godina.

Mogući negativni ili rizični efekti:
* Sporiji zeleni rast ako se previše popusti — Manje predvidiva cijena CO₂ mogla bi odgoditi neke investicije u čiste tehnologije.
* Gubitak kredibiliteta — EU bi mogla izgubiti dio globalnog vodstva u klimatskoj politici, što bi utjecalo na međunarodne pregovore i privlačenje zelenog kapitala.
* Nejednaki efekti unutar EU — Velike industrijske zemlje (Njemačka, Francuska, Italija) profitiraju više, dok manje zemlje (uključujući Hrvatsku) ovise o pravednoj raspodjeli fondova (Social Climate Fund, Modernisation Fund).

Revizija bi vjerojatno donijela neto pozitivan efekt na gospodarstvo u sljedećih 5–10 godina, posebno ako se uspješno spoji dekarbonizacija s industrijskom politikom. Europa bi postala otpornija i konkurentnija, ali uz rizik da klimatski ciljevi budu djelomično "razvodnjeni" u praksi.

Bi li došlo do usporavanja implementacije obnovljivih izvora energije (OIE)?

Vjerojatno blago usporavanje tempa, ali ne dramatično usporavanje ili zaustavljanje.

Razlozi za moguće usporavanje:
* Manji regulatorni pritisak i tehnološka neutralnost preusmjerit će dio fokusa i sredstava na nuklearnu energiju, vodik, e-fuels i modernizaciju postojećih postrojenja.
* Ako se smanji cijena CO₂ ili produže besplatne dozvole, neki projekti OIE postaju manje profitabilni u kratkom roku.
* Politički "greenlash" i fokus na troškove mogu usporiti neke kontroverzne projekte (npr. vjetroelektrane na kopnu).

Razlozi za nastavak ili čak ubrzanje:
* Brže dozvole i pojednostavljenje regulativa (jedan od glavnih zahtjeva industrije) zapravo olakšavaju realizaciju OIE projekata.
* Niže cijene energije i bolja integracija mreža čine obnovljive izvore još konkurentnijima.
* Clean Industrial Deal i European preference favoriziraju "Made in Europe" čiste tehnologije (solar, vjetar, baterije, pumpe topline).
* Postojeći ciljevi (42,5 % + OIE do 2030.) i dalje su obvezujući, a REPowerEU i Electrification Action Plan ostaju na snazi.

Revizija bi najvjerojatnije dovela do realističnijeg, manje forsiranog tempa — manje "ideološkog" pritiska, a više tržišno vođenog razvoja. Obnovljivi izvori ostaju ključni stup tranzicije, ali više neće biti jedini prioritet. Dugoročno, to bi moglo dovesti do stabilnijeg i jeftinijeg rasta OIE, jer će projekti biti bolje isplanirani i manje opterećeni birokracijom. Revizija Green Deala u 2026. godini najvjerojatnije će spasiti europsku industriju od daljnje erozije i ojačati konkurentnost, ali uz cijenu nešto sporijeg napretka prema klimatskim ciljevima. Najbolji mogući ishod bio bi "konkurentna zelena tranzicija" — gdje dekarbonizacija postaje pokretač rasta, a ne teret. Sljedećih 12–18 mjeseci (revizija ETS-a, ožujski i lipanjski summiti) bit će odlučujući hoće li taj balans uspjeti između zaštite okoliša i ekonomske konkurentnosti europskog gospodarstva.

Republika Hrvatska ulaže značajna financijska sredstva u istražne geotermalne bušotine s ciljem utvrđivanja geotermalnog potencijala na mikrolokacijama u svrhu generiranja toplinske i električne energije. Geotermalni potencijal je bio desetljećima potpuno zanemaren dok duboko ispod zemlje postoji gotovo neiscrpan izvor stabilne i lako dostupne dubinske geotermalne energije zemljine kore.

Panonska nizina (Pannonian Basin) jedan je od najvećih sedimentnih bazena u Europi i prostire se preko više zemalja srednje i jugoistočne Europe. Njezin jugozapadni dio obuhvaća oko 26.000 km² kontinentalne Hrvatske – od Međimurja i Podravine, preko Slavonije i Posavine, sve do dijelova središnje Hrvatske. Ovaj geološki kompleks nastao je tijekom milijuna godina tektonskih procesa, a danas predstavlja jedno od najperspektivnijih područja za iskorištavanje geotermalne energije u cijeloj Europi.

Glavna prednost Panonskog bazena je iznimno visok geotermalni gradijent – prosječno 4,9 °C na 100 metara dubine, što je oko 60 % više od europskog prosjeka (3 °C/100 m). Zbog toga se na relativno pristupačnim dubinama od 2.000 do 3.500 metara nalaze geotermalne vode temperature od 80 °C do preko 150 °C. Najveći potencijal leži u karbonatnim i klastičnim stijenama mezozojske i neogenske starosti, koje služe kao izvrsni rezervoari tople vode.
Provođenje geotermalnih bušotina ključni je korak u otkrivanju i iskorištavanju ovog resursa. Proces započinje detaljnim geološkim i geofizičkim istraživanjima (seizmička mjerenja, analiza starih naftnih bušotina). Zatim se izrađuju istražne bušotine (tzv. GT-1) rotacijskim bušenjem do ciljanih dubina. Cilj je utvrditi temperaturu, protok, tlak i kemijski sastav vode te procijeniti održivost ležišta. Nakon uspješnog istraživanja grade se proizvodne bušotine (za vađenje tople vode) i utisne bušotine (za vraćanje ohlađene vode u podzemlje), čime se osigurava dugoročna i ekološki prihvatljiva eksploatacija.

U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je značajno ubrzala ove aktivnosti. Kroz projekte Agencije za ugljikovodike (AZU) i financiranje iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, izrađene su ili su u završnoj fazi bušotine u gradovima poput Velike Gorice, Osijeka, Vinkovaca, Zaprešića i Virovitice. Mnoge od njih pokazuju odlične rezultate i otvaraju put prema integraciji geotermalne energije u sustave daljinskog grijanja.

Energetski potencijal hrvatskog dijela Panonske nizine ogroman je. Procjene govore o stotinama megavata toplinske energije, s mogućnošću pokrivanja velikog dijela potreba za grijanjem u kontinentalnim gradovima, proizvodnjom električne energije (putem binary/ORC tehnologija), zagrijavanjem staklenika, razvojem turizma (toplice) i industrijskim primjenama. Osim što donosi energetsku neovisnost i niže račune za građane, geotermalna energija značajno smanjuje emisije CO₂ i podržava zelenu tranziciju.

Panonska nizina tako nije samo plodna ravnica – ona je strateško geotermalno blago koje Hrvatsku može pozicionirati kao regionalnog lidera u obnovljivim izvorima energije. Budućnost ovog potencijala ovisi o nastavku istraživanja, ulaganjima i integraciji u nacionalni energetski sustav.

VELIKA GORICA - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Velika Gorica GT-1 (VGGT-1)
Velika Gorica je postala pionir u novoj eri korištenja geotermalne energije u Hrvatskoj. Istražna bušotina VGGT-1 (ili GT-1) predstavlja ključni projekt Agencije za ugljikovodike (AZU) u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Riječ je o prvoj od četiri glavne istražne bušotine namijenjene provjeri potencijala za daljinsko grijanje gradova u Panonskom bazenu.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi nekoliko kilometara od centra Velike Gorice, uz Sisačku ulicu (približne koordinate 45.699° N, 16.096° E). Područje pripada jugozapadnom dijelu Panonskog bazena, gdje je geotermalni gradijent znatno viši od europskog prosjeka. Očekivalo se da će topla voda biti dostupna na dubinama od oko 2000 metara u litotamnijskim vapnencima, s početnom procjenom temperature oko 90 °C. Stvarni rezultati su premašili očekivanja.

Vremenski tijek projekta
* Pripreme — započele sredinom prosinca 2024. godine (uređenje bušotinskog radnog prostora i postavljanje opreme).
* Početak bušenja — kraj veljače / početak ožujka 2025. godine.
* Završetak bušenja i testiranja — lipanj 2025. godine.
* Objava rezultata — 24. lipnja 2025., kada je AZU službeno potvrdio uspjeh.

Bušotina je vertikalna, projektirana do dubine od približno 2900 metara, s mogućnošću produbljivanja za dodatnih 200 metara. Izvođač radova bila je tvrtka CROSCO – naftni servisi (dio INA Grupe), a ukupna investicija u istražne aktivnosti premašila je 11 milijuna eura.

Tehnički rezultati i potencijal
Završna ispitivanja pokazala su ležišnu temperaturu višu od 100 °C. Analize su potvrdile da toplinska energija iz samo ove jedne istražne bušotine može pokriti gotovo 60 % potreba centralnog toplinskog sustava grada Velika Gorica. To je izuzetno značajan rezultat jer Velika Gorica ima razvijen sustav daljinskog grijanja koji opskrbljuje tisuće kućanstava i objekata.

Geotermalna energija bi omogućila:
* Znatno niže cijene grijanja
* Smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima (plin, mazut)
* Drastično smanjenje emisija CO₂

Za potpuno iskorištavanje potencijala planira se izrada dodatne bušotine (proizvodne i utisne) kako bi se formirao dublet – zatvoreni sustav u kojem se topla voda crpi, koristi i ohlađena vraća u ležište. Time se osigurava dugoročna održivost resursa bez pada tlaka i temperature.

Širi značaj i sljedeći koraci
VGGT-1 je postavila standard za ostatak projekta AZU-a. Nakon nje su uslijedili uspješni rezultati u Osijeku i Vinkovcima, a zatim i u Zaprešiću (2026.). Projekt je dio šire strategije energetske tranzicije Hrvatske, s ciljem da geotermalna energija postane temelj grijanja u kontinentalnom dijelu zemlje. Osim grijanja, moguća su i kaskadna korištenja: zagrijavanje staklenika u poljoprivredi, balneologija, sušenje poljoprivrednih proizvoda ili čak kombinacija s proizvodnjom električne energije ako se dosegnu više temperature na većim dubinama. Komercijalna eksploatacija u Velikoj Gorici očekuje se u razdoblju 2027.–2028., nakon što se dovrše projektiranje, dodatne bušotine i priključak na postojeću toplinsku mrežu. Velika Gorica GT-1 nije samo uspješna bušotina – ona je dokaz da Hrvatska ima ozbiljan geotermalni potencijal koji može promijeniti energetsku sliku cijelog kontinentalnog dijela zemlje. Grad koji je dosad bio poznat po avijaciji i blizini Zagreba sada ima priliku postati i geotermalni predvodnik.

OSIJEK - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Osijek GT-1 (OsGT-1) – potvrđen značajan potencijal za toplinarstvo
Osijek je postao drugi grad u nizu koji je uspješno potvrdio geotermalni potencijal kroz nacionalni projekt Agencije za ugljikovodike (AZU). Istražna bušotina Osijek GT-1 (OsGT-1) dio je programa “Priprema i istraživanje geotermalnog potencijala u kontekstu centraliziranog grijanja”, financiranog iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Riječ je o ključnom koraku prema korištenju lokalne obnovljive energije za daljinsko grijanje, poljoprivredu i gospodarski razvoj istočne Hrvatske.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi u prigradskom naselju Tenja, na manje od 6 kilometara od centra Osijeka, usred slavonske ravnice Panonskog bazena. Područje karakterizira visok geotermalni gradijent, a ciljano ležište nalazi se u neogenskim sedimentima na relativno pristupačnoj dubini. Zbog specifičnih geoloških uvjeta, temperature su nešto niže nego u Velikoj Gorici, ali i dalje izuzetno pogodne za primjenu u toplinarstvu.

Vremenski tijek projekta
* Priprema lokacije — proljeće 2025. (mehanizacija i uređenje terena u Tenji).
* Početak bušenja — srpanj 2025. godine.
* Završetak bušenja i testiranja — kolovoz 2025.
* Službena objava rezultata — 27. kolovoza 2025. (priopćenje Grada Osijeka i AZU-a).

Bušotina je vertikalna, projektirana do dubine od približno 2000 metara (±200 m). Radove je izvodio CROSCO – naftni servisi (član INA Grupe), a vrijednost projekta za ovu bušotinu prelazi 8 milijuna eura.

Tehnički rezultati i potencijal
Testiranjem i hidrodinamičkim mjerenjima potvrđena je ležišna temperatura viša od 100 °C, a procijenjena toplinska snaga prelazi 5 MW (gotovo 5 MW prema nekim izvorima). Ovi rezultati jasno pokazuju da je geotermalni potencijal dovoljan za značajan udio u sustavu daljinskog grijanja grada Osijeka.

Jedna istražna bušotina ovakvih parametara može pokriti veliki dio potreba toplinarstva, uz dodatne mogućnosti kaskadnog korištenja:
* Grijanje stambenih i javnih objekata
* Zagrijavanje staklenika i poljoprivrednih površina
* Balneološke i turističke primjene
* Industrijski procesi

Za potpuno iskorištavanje potrebno je izraditi dublet – proizvodnu bušotinu za crpljenje tople vode i utisnu bušotinu za vraćanje ohlađene vode u ležište. Time se osigurava održivo i dugoročno korištenje resursa.

Širi značaj i sljedeći koraci
Osijek GT-1 je druga uspješna bušotina u AZU-ovom valu (nakon Velike Gorice), a prije Vinkovaca i Zaprešića. Projekt je pokazao stopostotni uspjeh na četiri lokacije, što Hrvatsku pozicionira kao ozbiljnog igrača u geotermalnoj energiji u regiji. Gradonačelnik Ivan Radić istaknuo je da Osijek ovim projektom nastavlja zeleni i gospodarski rast, dok je predsjednik Uprave AZU-a Marijan Krpan naglasio stabilnost geotermalne energije kao ključnog obnovljivog izvora za dekarbonizaciju i energetsku neovisnost. Komercijalna eksploatacija očekuje se u razdoblju 2027.–2028., nakon izrade dodatnih bušotina, projektiranja toplinske mreže i priključka na postojeći sustav centralnog grijanja. Osim grijanja, otvorene su mogućnosti za razvoj poljoprivrede i turizma u okolici. Osijek GT-1 dokazuje da Panonski bazen krije pravo geotermalno blago koje može transformirati energetsku sliku Slavonije – od jeftinijeg i čišćeg grijanja do novih gospodarskih prilika.

VINKOVCI - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Vinkovci GT-1 (VinGT-1) – najtoplija dosad i ključ za Slavoniju
Vinkovci su postali treći grad u nizu koji je potvrdio izvanredan geotermalni potencijal kroz nacionalni projekt Agencije za ugljikovodike (AZU). Istražna bušotina Vinkovci GT-1 (VinGT-1) dio je programa “Priprema i istraživanje geotermalnog potencijala u kontekstu centraliziranog grijanja”, financiranog iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Ova bušotina ističe se kao najtoplija u dosadašnjem valu istraživanja i otvara velike mogućnosti za daljinsko grijanje te razvoj poljoprivrede u istočnoj Hrvatskoj.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi na području općine Jarmina, svega nekoliko kilometara od Vinkovaca, u srcu slavonske ravnice Panonskog bazena. Područje je geološki vrlo perspektivno zahvaljujući visokom geotermalnom gradijentu. Ciljana ležišta nalaze se u neogenskim sedimentima, a bušotina je omogućila pristup vrućim vodama na većoj dubini nego u prethodnim projektima.

Vremenski tijek projekta
* Priprema lokacije — ljeto 2025.
* Početak bušenja — sredina rujna 2025. godine.
* Završetak bušenja i testiranja — početak studenog 2025.
* Službena objava rezultata — 3. studenoga 2025. (mnogi su to nazvali “povijesnim danom za Vinkovce”).

Bušotina je vertikalna, izrađena do dubine od 2700 metara. Radove je izvodio CROSCO – naftni servisi (INA Grupa), a projekt je dio istog uspješnog ciklusa kao Velika Gorica i Osijek.

Tehnički rezultati i potencijal
*Stručni tim AZU-a izmjerio je maksimalnu temperaturu od 131 °C na ciljanoj dubini. To je dosad najviša temperatura zabilježena u ovom valu istraživanja i jasno ukazuje na komercijalnu isplativost geotermalne energije.

Potvrđen je stabilan protok geotermalne vode, što omogućuje:
* Pokrivanje značajnog dijela potreba za daljinskim grijanjem grada Vinkovaca i okolice
* Kaskadno korištenje u poljoprivredi (zagrijavanje staklenika, sušenje poljoprivrednih proizvoda) – posebno perspektivno za područje Jarmine
* Moguće balneološke i turističke primjene

Za potpuno iskorištavanje planira se izrada dublet sustava (proizvodna + utisna bušotina) kako bi se osigurala dugoročna održivost ležišta bez pada temperature i tlaka.

Širi značaj i sljedeći koraci
Vinkovci GT-1 je treća uzastopno uspješna bušotina u AZU-ovom projektu (nakon Velike Gorice i Osijeka), čime je stopa uspješnosti na četiri realizirane lokacije 100 %. Gradonačelnik i načelnik Jarmine istaknuli su da ovo donosi energetsku neovisnost, niže troškove grijanja i nove gospodarske prilike, posebno u poljoprivredi. Sljedeći koraci uključuju izradu studija izvedivosti, projektiranje toplinske mreže i pripremu za komercijalnu eksploataciju. Očekuje se da bi geotermalna energija mogla ući u sustav grijanja Vinkovaca tijekom 2027.–2028. godine. Vinkovci GT-1 nije samo tehnički uspjeh – ona je dokaz da Slavonija ima jedan od najkvalitetnijih geotermalnih resursa u regiji. S temperaturom od 131 °C ova bušotina otvara vrata zelenoj tranziciji, jeftinijem grijanju i razvoju agrobiznisa u jednom od najplodnijih dijelova Hrvatske.

ZAPREŠIĆ - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Zaprešić GT-1 (ZapGT-1) – četvrta uspješnica i najperspektivnija u nizu
Zaprešić je postao četvrti i posljednji grad u nacionalnom valu istraživanja geotermalnog potencijala Agencije za ugljikovodike (AZU), financiranom iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Istražna bušotina Zaprešić GT-1 (ZapGT-1) završila je s izvrsnim rezultatima, čime je projekt završio sa stopostotnim uspjehom (4 od 4). Ova bušotina ističe se mogućnošću da samostalno pokrije sve toplinske potrebe grada Zaprešića, što je čini najperspektivnijom u dosadašnjem ciklusu.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi u blizini odlagališta otpada Novi dvori, na sjeverozapadnom dijelu grada. Područje pripada jugozapadnom rubu Panonskog bazena, gdje su geološki uvjeti povoljni za geotermalna ležišta u neogenskim i starijim sedimentima. Ovo je bila “wildcat” bušotina – istraživanje u području bez prethodnih dubokih bušotina, s ograničenim seizmičkim podacima, što je nosilo veći rizik, ali i potencijal za iznenađenje.

Vremenski tijek projekta
* Priprema lokacije — jesen 2025.
* Početak bušenja — 3. prosinca 2025. godine.
* Završetak bušenja i testiranja — veljača 2026.
* Službena objava rezultata — 12. veljače 2026. (predstavljanje na lokaciji uz sudjelovanje AZU-a, Grada Zaprešića i medija).

Bušotina je vertikalna, projektirana do dubine od približno 2500 metara (± 200 m), s ciljanim ležištima na oko 2020 m (primarno) i 1470 m (sekundarno). Radove je izvodio CROSCO – naftni servisi (INA Grupa), kao i na prethodnim lokacijama.

Tehnički rezultati i potencijal
Testiranja su potvrdila postojanje geotermalnog ležišta na dubinama većim od 1600 metara. Prema riječima predsjednika Uprave AZU-a Marijana Krpana, izmjerena je temperatura od 95 °C na dnu bušotine. Unatoč nešto nižoj temperaturi u odnosu na Vinkovce (131 °C) ili Veliku Goricu/Osijek (>100 °C), protok i ukupni parametri ležišta su izvanredni – bušotina ima dovoljan kapacitet da u komercijalnoj uporabi pokrije 100 % toplinskih potreba grada Zaprešića.

To uključuje:
* Centralno grijanje stambenih i javnih objekata
* Potencijal za kaskadno korištenje (staklenici, bazeni, sušenje biomase)
* Znatno smanjenje ovisnosti o plinu i mazutu

Za dugoročnu eksploataciju planira se izrada dublet sustava (proizvodna bušotina + utisna bušotina) kako bi se voda vraćala u ležište i održavala stabilnost resursa.

Širi značaj i sljedeći koraci
Zaprešić GT-1 zaključuje uspješan AZU ciklus (Velika Gorica → Osijek → Vinkovci → Zaprešić) i potvrđuje da hrvatski dio Panonske nizine krije iznimno kvalitetan geotermalni resurs. Gradonačelnik Željko Turk istaknuo je benefite za građane: jeftinije grijanje, energetsku neovisnost i zeleniju budućnost. Sljedeći koraci su izrada studija izvedivosti, projektiranje toplinske mreže i priprema dodatnih bušotina. Komercijalna uporaba očekuje se u razdoblju 2027.–2028. godine, kada bi Zaprešić mogao postati jedan od prvih gradova u Hrvatskoj s potpuno geotermalnim sustavom daljinskog grijanja. Zaprešić GT-1 je kruna ovog istraživačkog vala – dokaz da i područja bliža Zagrebu imaju snažan geotermalni potencijal koji može transformirati kvalitetu života, gospodarstvo i okoliš.

VIROVITICA - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Virovitica GT-1 (VirGT-1) – novi val geotermalne energije u Podravini
Virovitica je ušla u nacionalni geotermalni val kao sljedeći grad nakon uspješnih istraživanja u Velikoj Gorici, Osijeku, Vinkovcima i Zaprešiću. Istražna bušotina Virovitica GT-1 (VirGT-1) provodi se pod okriljem Agencije za ugljikovodike (AZU) s ciljem iskorištavanja geotermalne energije za centralizirano grijanje javnih objekata i dugoročni održivi razvoj grada i okolice. Ova bušotina razlikuje se od prethodnih po nižim očekivanim temperaturama, ali je iznimno perspektivna za direktnu primjenu u toplinarstvu bez potrebe za dodatnim tehnologijama.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi na području bivše vojarne u Virovitici, unutar istražnog prostora geotermalne vode „Virovitica 2“. Taj prostor obuhvaća Grad Virovicu i Općinu Lukač, u središnjem dijelu Dravske depresije Panonskog bazena. Geološki uvjeti su povoljni za plića geotermalna ležišta u neogenskim sedimentima, posebno u sloju Slatinskih pijesaka. Ciljana dubina je manja nego kod prethodnih bušotina jer se očekuje da će i na 1300 metara biti dostupna voda dovoljne temperature za grijanje.

Vremenski tijek projekta
* Pripremni radovi — započeli u studenom 2025. (uređenje bušotinskog radnog prostora).
* Početak bušenja — početak veljače 2026. (službeno obilježeno 3. veljače 2026.).
* Trenutni status (veljača 2026.) — bušenje u tijeku, na dubini od oko 600 metara (prema izvješćima iz prvih dana).
* Očekivani završetak — oko 45 dana od početka, odnosno sredina ožujka 2026., kada se očekuju prvi rezultati testiranja.

Bušotina je vertikalna, projektirana do dubine od približno 1300 metara (± 100 m). Radove izvodi CROSCO – naftni servisi (INA Grupa), kao i na svim prethodnim AZU lokacijama.

Tehnički rezultati i potencijal
Još uvijek su u tijeku bušenje i ispitivanja, pa konačni rezultati nisu objavljeni. Prema geološkim procjenama i dosadašnjim podacima:
* Očekivana temperatura geotermalnog fluida: 60–70 °C
* Ciljani sloj: Slatinski pijesci na ~1300 m

Iako je temperatura niža nego u Vinkovcima (131 °C) ili Velikoj Gorici/Osijeku (>100 °C), ova razina je idealna za direktno grijanje javnih i stambenih objekata bez potrebe za visokotemperaturnim sustavima.

Jedna ovakva bušotina može značajno pokriti potrebe za grijanjem ključnih institucija u Virovitici:
* Veleučilište u Virovitici
* Studentski dom i restoran
* Dječji vrtić i III. osnovna škola
* Hala Viroexpo, Državni arhiv, Tehnološko-inovacijski centar
* Javna vatrogasna postrojba i drugi objekti

U planu je i kaskadno korištenje te proširenje na Veteranski centar, Dom umirovljenika i gradske bazene. Za potpunu eksploataciju planira se izrada dublet sustava (proizvodna + utisna bušotina).

Širi značaj i sljedeći koraci
VirGT-1 predstavlja nastavak uspješne geotermalne strategije Hrvatske i prvi korak prema energetskoj neovisnosti Podravine. Gradonačelnik Ivica Kirin naglasio je da projekt gradi temelje za dugoročno, održivo i pristupačno grijanje, uz smanjenje emisija CO₂ i ovisnosti o fosilnim gorivima. Nakon završetka ove istražne bušotine, u planu su dodatne bušotine (npr. u megazoni Zapad II, proglašenoj strateškim interesom). Komercijalna uporaba očekuje se u razdoblju 2027.–2028., nakon što se potvrde parametri ležišta i izradi potrebna infrastruktura. Virovitica GT-1 pokazuje da geotermalna energija nije rezervirana samo za visokotemperaturna ležišta – i plića, umjereno topla voda može transformirati lokalno toplinarstvo i donijeti zelenu energiju izravno građanima.

BJELOVAR - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Korenovo GT-1 (KorGT-1) – Bjelovar kao pionir geotermalne energije u Hrvatskoj
Bjelovar se već godinama ističe kao jedan od najaktivnijih gradova u Hrvatskoj po iskorištavanju geotermalne energije. Istražna bušotina Korenovo GT-1 (KorGT-1) u Velikom Korenovu predstavlja ključni projekt koji je Bjelovar pozicionirao kao predvodnika zelene tranzicije još prije velikog nacionalnog vala Agencije za ugljikovodike (AZU). Ova bušotina nije dio AZU-ovog ciklusa iz 2025./2026., već je realizirana samostalno uz podršku Europskog gospodarskog prostora (EEA fondovi).

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi u Velikom Korenovu, poslovnoj zoni na rubu Bjelovara, u središnjem dijelu Panonskog bazena. Područje je geološki povoljno za plića geotermalna ležišta u neogenskim sedimentima. Cilj projekta bio je pronaći toplu vodu pogodnu za grijanje poslovne zone, poljoprivredu (staklenici, sušare) i budući kompleks Termi Bjelovar.

Vremenski tijek projekta
* Pripreme i prijava — 2023. godine (projekt Korenovo GT-1 prijavljen uz potporu norveških fondova).
* Početak bušenja — kraj 2023. / početak 2024.
* Završetak bušenja i testiranja — veljača/ožujak 2024.
* Službena objava rezultata — ožujak 2024. (gradonačelnik Dario Hrebak proglasio “povijesnim trenutkom”).

Bušotina je vertikalna, izrađena do dubine od 1290 metara (testovi pokazali izvor na oko 1260 m). Vrijednost projekta iznosila je oko 4,4 milijuna eura, od čega su bespovratna sredstva iz EEA fondova (Norveška, Island, Lihtenštajn) pokrila značajan dio.

Tehnički rezultati i potencijal
Rezultati su premašili očekivanja:
* Temperatura u ležištu: 83 °C (na površini oko 70 °C)
* Protok: 30 litara u sekundi
* Kvaliteta vode: odlična, pogodna za direktnu primjenu

Jedna bušotina ovakvih parametara dovoljna je za grijanje cijele buduće poslovne zone Korenovo, uključujući staklenike, sušare, poduzetničke hale te kompleks Termi Bjelovar. Moguća su i kaskadna korištenja: grijanje javnih objekata, poljoprivreda i turizam. Za održivo korištenje planira se izrada dublet sustava (proizvodna + utisna bušotina).

Planovi za nove bušotine i širi značaj
U studenom 2025. gradonačelnik Dario Hrebak najavio je izradu dvije nove geotermalne bušotine u samom centru Bjelovara:
* BjeGT-1 — kod IV. osnovne škole
* BjeGT-2 — u blizini postojećeg gradskog bazena

Ove bušotine trebale bi omogućiti grijanje središnjeg dijela grada i dodatno proširiti geotermalnu mrežu. Bjelovar tako ima ambiciju postati jedan od prvih gradova u Hrvatskoj s masovnim korištenjem geotermalne energije za daljinsko grijanje. Korenovo GT-1 je dokaz da lokalne inicijative mogu biti jednako uspješne kao nacionalni projekti. Bjelovar je već sada primjer kako geotermalna energija može donijeti jeftinije grijanje, razvoj turizma, poljoprivrede i energetsku neovisnost – sve uz značajno smanjenje emisija CO₂.

SLATINA, ČAĐAVICA - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Podravska Slatina GT-6beta (PSGT-6beta) – najdublja u Hrvatskoj i najperspektivnija za proizvodnju električne energije
Slatina (točnije područje Čađavice) dom je najambicioznijeg privatnog geotermalnog projekta u Hrvatskoj. Istražna/razradna bušotina Podravska Slatina GT-6beta (PSGT-6beta) realizirana je od strane tvrtke ENNA Geo (dio ENNA Grupe) na eksploatacijskom polju „Slatina 2“. Za razliku od AZU-ovih bušotina koje su uglavnom usmjerene na daljinsko grijanje gradova, ova bušotina je namijenjena visokotemperaturnoj primjeni – prvenstveno proizvodnji električne energije putem ORC (Organic Rankine Cycle) tehnologije, uz kaskadno korištenje topline.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi u općini Čađavica, oko 15 kilometara jugoistočno od Slatine, u srcu Panonskog bazena. Područje je geološki iznimno povoljno za duboka geotermalna ležišta u starijim sedimentima i karbonatima. Visok geotermalni gradijent omogućuje dosezanje vrlo visokih temperatura na velikim dubinama, što je ključno za učinkovitu proizvodnju struje.

Vremenski tijek projekta
* Pripreme — započele 2022.–2023. godine.
* Početak bušenja — kolovoz 2024. (razradna bušotina PSGT-6).
* Završetak bušenja — početak ožujka 2025. (dubina 4582 metra).
* Inicijalno testiranje — ožujak 2025.
* Dodatno rigless testiranje — 8.–13. kolovoza 2025.

Radove je izvodio specijalizirani tim ENNA Geo, a vrijednost same bušotine i povezanih istraživanja prelazi desetke milijuna eura. Ukupna investicija u projekt GTE Zagocha procjenjuje se na oko 140 milijuna eura.

Tehnički rezultati i potencijal
Ova bušotina drži rekord kao najdublja geotermalna bušotina u Hrvatskoj (4582 m). Testiranja su pokazala izvanredne rezultate:
* Temperatura na dnu — maksimalno 211 °C (kolovoz 2025.)
* Temperatura na površini — oko 180 °C
* Protok — očekuje se oko 110 litara u sekundi na temperaturi od ~170–180 °C (prema projektnim procjenama)

Bušotina potvrđuje visokokvalitetno geotermalno ležište pogodno za proizvodnju električne energije. Planirana geotermalna elektrana GTE Zagocha (Geo Power Zagocha) trebala bi imati priključnu snagu od oko 20 MW, s godišnjom proizvodnjom preko 130.000 MWh – dovoljno za opskrbu više od 42.000 kućanstava.

Osim struje, projekt omogućuje kaskadno korištenje preostale topline za:
* Daljinsko grijanje
* Zagrijavanje staklenika i poljoprivrednih objekata
* Razvoj turizma i balneologije

Za potpunu eksploataciju planira se izrada dodatnih bušotina (proizvodnih i utisnih) kako bi se formirao održivi dublet sustav.

Širi značaj i sljedeći koraci
PSGT-6beta je dokaz da hrvatski dio Panonskog bazena ima potencijal ne samo za grijanje, već i za značajnu proizvodnju električne energije iz geotermalnih izvora. Projekt GTE Zagocha bio bi najveća ORC geotermalna elektrana u Europskoj uniji u trenutku puštanja u rad. Međutim, realizacija je trenutno usporena jer Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) već tri godine nije raspisao natječaj za tržišne premije za geotermalnu energiju. Investitori ističu da je bez zajamčenog otkupa po stimulativnoj cijeni teško zatvoriti financijsku konstrukciju. Ako se prepreke uklone, elektrana bi mogla krenuti s radom tijekom 2028. godine. Ovo bi značajno doprinijelo energetskoj neovisnosti Hrvatske, dekarbonizaciji i razvoju Slavonije. Podravska Slatina GT-6beta nije samo najdublja bušotina – ona je simbol ambicije da Hrvatska postane regionalni lider u geotermalnoj energiji, kombinirajući zelenu proizvodnju struje s lokalnim gospodarskim razvojem.

LEŠČAN - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Leščan GT-1 (LšnGT-1) – INA-in duboki prodor u Podravinu
Leščan GT-1 predstavlja jedan od najambicioznijih geotermalnih projekata u Hrvatskoj, koji provodi INA d.d. na istražnom prostoru „Leščan“ u blizini Đurđevca. Za razliku od AZU-ovih bušotina usmjerenih primarno na daljinsko grijanje gradova, ovaj projekt je usmjeren na visokotemperaturnu geotermalnu energiju – s potencijalom za proizvodnju električne energije i kaskadno korištenje topline.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi u području Leščan, istočno od Đurđevca (Grad Đurđevac, Koprivničko-križevačka županija), u središnjem dijelu Panonskog bazena. Ovo područje se smatra jednim od najperspektivnijih geotermalnih polja u Hrvatskoj, s visokim geotermalnim gradijentom i potencijalom za duboka ležišta u starijim sedimentima i karbonatima. INA je ovdje već imala prethodna istraživanja ugljikovodika, što je omogućilo dobar geološki model.

Vremenski tijek projekta
* Pripreme — 2023.–2024. (seizmička istraživanja, dozvole, elaborati zaštite okoliša).
* Svečano otvorenje i početak bušenja — 28. ožujka 2025.
* Završetak bušenja — ljeto 2025. (prema izvješćima MOL Grupe iz kolovoza 2025., bušenje je završeno).
* Status (veljača 2026.) — testiranje bušotine i interpretacija podataka u tijeku.

Bušotina je djelomično usmjerena (deviated), projektirana do maksimalne dubine od približno 4190–4200 metara. Radove je izvodio INA-in tim uz podršku specijaliziranih partnera, a vrijednost ove prve bušotine procjenjuje se na oko 20 milijuna eura. Riječ je o prvoj od planiranih osam istražnih bušotina na ovom polju.

Tehnički rezultati i potencijal
Bušenje je dosegnulo ciljane dubine, a testiranja su u tijeku. Prema projektnim procjenama i ranijim geološkim modelima:
* Očekivana temperatura ležišta — oko 200 °C
* Temperatura na površini — oko 180 °C
* Protok — još se evaluira, ali se očekuje komercijalno isplativ

Visoka temperatura čini ovo ležište pogodnim za proizvodnju električne energije putem ORC (Organic Rankine Cycle) tehnologije, uz kaskadno korištenje preostale topline za:
* Daljinsko grijanje (Đurđevac i okolna naselja)
* Zagrijavanje staklenika i poljoprivrednih objekata
* Balneologiju i turizam

Ako rezultati budu pozitivni, projekt bi mogao prerasti u veću geotermalnu elektranu s višestrukim bušotinama (proizvodne + utisne).

Širi značaj i sljedeći koraci
Leščan GT-1 je dio INA-ine strategije energetske tranzicije i diversifikacije izvan tradicionalne nafte i plina. Gradonačelnik Đurđevca Hrvoje Janči istaknuo je da uspješan projekt donosi zelenu, jeftinu energiju, nova radna mjesta i razvoj gospodarstva u Podravini. Sljedeći koraci uključuju završetak testiranja, analizu podataka i odluku o daljnjim bušotinama (npr. Leščan GT-2). U slučaju pozitivnih rezultata, moguća je izgradnja geotermalne elektrane već krajem ovog desetljeća. Leščan GT-1 simbolizira ambiciju da Hrvatska iskoristi duboki geotermalni potencijal Panonskog bazena ne samo za grijanje, već i za proizvodnju električne energije – čime bi se dodatno ojačala energetska neovisnost i zelena tranzicija.

KARLOVAC - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Karlovac GT-1 (KaGT-1) – ambiciozni projekt grijanja grada iz dubine
Karlovac predstavlja jedan od najznačajnijih geotermalnih projekata izvan klasičnog Panonskog bazena. Istražna bušotina Karlovac GT-1 (KaGT-1) na istražnom prostoru Karlovac 1 razvija tvrtka GeotermiKA d.o.o. uz podršku Grada Karlovca i EU fondova. Cilj je spojiti geotermalnu energiju na gradski toplinski sustav i omogućiti da se gotovo cijeli grad (oko 50.000 stanovnika) grije obnovljivim izvorom umjesto plina.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi u šumi Šumbar (područje Rečice), nekoliko kilometara od centra Karlovca. Istražni prostor Karlovac 1 obuhvaća oko 45 km². Geološki, područje leži na rubu Panonskog bazena i Dinarida, gdje su geotermalni resursi vezani uz duboke karbonatne i sedimentne slojeve. Očekuje se da će voda biti dostupna na dubinama od 2,5 do 3 kilometra.

Vremenski tijek projekta
* 2019. — GeotermiKA dobila dozvolu za istraživanje na 5 godina.
* 2022.–2023. — Priprema kroz EU projekt PREP4KAGT-1 (suradnja s islandskim stručnjacima) i ishođenje potrebnih dozvola.
* Veljača 2024. — Početak pripremnih radova: krčenje, uređenje bušotinskog radnog prostora i pristupnih cesta u šumi Šumbar.
* 2024.–2025. — Faza projektiranja i traženja financiranja za samo bušenje.
* Status u veljači 2026. — Projekt je u fazi dovršavanja financijske konstrukcije. Bušenje još nije započelo, ali se očekuje u 2026. ili 2027. godini.

Vrijednost same istražne bušotine procjenjuje se na više od 28 milijuna kuna (stariji podaci), a ukupni projekt znatno više uz opremanje i priključak na toplinsku mrežu

Tehnički rezultati i potencijal
Budući da bušenje još nije izvršeno, podaci su temeljeni na geološkim modelima i prethodnim istraživanjima:
* Planirana dubina — oko 2.500–3.000 metara
* Očekivana temperatura — oko 126 °C
* Protok — približno 7.000 m³ vode dnevno

Ovi parametri dovoljni su da geotermalna voda direktno ili uz minimalnu dogrijavanje pokrije veliki dio potreba gradske toplane. Projekt predviđa dublet sustav (proizvodna + utisna bušotina) za održivo korištenje. Glavna namjena je grijanje grada, ali otvorene su i mogućnosti kaskadnog korištenja: poljoprivreda, turizam ili industrijski procesi.

Širi značaj i sljedeći koraci
Karlovac želi postati jedan od prvih većih gradova u Hrvatskoj koji će se gotovo u potpunosti grijati na geotermalnu energiju. Gradonačelnik i GeotermiKA ističu da bi to donijelo niže račune, smanjenje emisija CO₂ i veću energetsku neovisnost. Projekt je dio šire strategije „zelenog grada“ i Akcijskog plana za održivi razvoj. Sljedeći koraci uključuju ishođenje građevinske dozvole za bušenje, osiguranje financiranja (EU fondovi, nacionalni programi) i početak bušenja. Nakon uspješnog testiranja slijedi opremanje bušotine i izgradnja vrelovoda do toplane. arlovac GT-1 pokazuje da geotermalna energija nije ograničena samo na ravnicu – i u brdovitijim dijelovima Hrvatske postoji ozbiljan potencijal koji može transformirati lokalno energetsko gospodarstvo.

KRIŽEVCI - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Križevčanka-1 (Kža-1) – aktivacija postojećeg izvora za grijanje javnih objekata
Križevci su jedan od gradova koji već dulje vrijeme aktivno radi na iskorištavanju geotermalnog potencijala, ali za razliku od novih AZU bušotina (kao Velika Gorica GT-1 ili Vinkovci GT-1), ovdje se radi o reaktivaciji i eksploataciji postojeće istražne bušotine Križevčanka-1. Projekt vodi Grad Križevci uz podršku EU fondova (EEA/Norveška), s ciljem da geotermalna energija postane primarni izvor grijanja za kompleks javnih zgrada u neposrednoj blizini bušotine.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi unutar gradskog područja Križevaca, u blizini Ratarnice i kompleksa javnih objekata (škole, sportske i kulturne ustanove). Područje pripada jugozapadnom dijelu Panonskog bazena, gdje su geotermalna ležišta vezana uz neogenske sedimente. Bušotina je starija (prethodna istraživanja iz 2000-ih), duboka oko 1500 metara, a geotermalni resurs nalazi se u plićim i srednjim slojevima.

Vremenski tijek projekta
* Prije 2024. — Bušotina je postojala, ali nije bila u eksploataciji; provedena su ranija ispitivanja (npr. 2008.).
* 2022.–2023. — Grad Križevci osigurao sredstva iz EEA fondova (Island, Lihtenštajn, Norveška) za dva projekta ukupne vrijednosti oko 880.000 eura.
* Ožujak 2024. — Započela hidrodinamička ispitivanja na dubinama od cca 300 i 500 metara.
Travanj 2024. — Završena ispitivanja i predstavljanje rezultata (potvrđen značajan potencijal).
* 2025. — Priprema za ishođenje dozvole za pridobivanje geotermalnih voda.
* Status u veljači 2026. — U tijeku ishođenje eksploatacijske dozvole; plan je opremanje bušotine pumpama i infrastrukturom tijekom 2027. godine.

Radove na ispitivanju provodili su stručnjaci uz podršku Grada, a projekt nije dio velikog AZU vala novih GT-1 bušotina.

Tehnički rezultati i potencijal
Ispitivanja 2024. na četiri proizvodna uvjeta pokazala su pozitivan geotermalni potencijal. Voda je opisana kao „vruća“ (prema starijim podacima temperatura doseže do 68 °C ili više na površini, s višim vrijednostima u ležištu). Potvrđen je stabilan protok koji omogućuje korištenje za grijanje.

Jedna bušotina ovakvih parametara dovoljna je za pokrivanje potreba grijanja kompleksa javnih zgrada u neposrednoj blizini:
* Škole i vrtići
* Sportske i kulturne ustanove
* Ostali javni objekti

Moguće je i kaskadno korištenje (npr. poljoprivreda ili balneologija). Za dugoročnu i održivu eksploataciju planira se formiranje dublet sustava (proizvodna + utisna bušotina) te integracija u budući gradski toplinski sustav.

Širi značaj i sljedeći koraci
Križevci ovim projektom žele postati jedan od predvodnika u korištenju geotermalne energije među manjim gradovima u kontinentalnoj Hrvatskoj. Gradonačelnik i suradnici ističu benefite: niže troškove grijanja za javne objekte, smanjenje emisija CO₂ i primjer ostalim gradovima.

Sljedeći koraci uključuju:
* Ishođenje dozvole za pridobivanje geotermalnih voda (2026.)
* Opremanje bušotine i izgradnju vrelovoda (2027.)
* Integraciju u sustav grijanja javnih objekata

Križevčanka-1 pokazuje da čak i starije bušotine mogu postati vrijedan resurs uz moderna ispitivanja i pametno planiranje. Križevci tako kombiniraju naslijeđe s novim zelenim tehnologijama i grade temelje za energetski neovisniju i održiviju budućnost.

LIPIK - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina LpkGT-9 (Lipik GT-9) – revitalizacija tradicije toplica i novi zamah energetskog razvoja
Lipik je jedan od najstarijih geotermalnih centara u Hrvatskoj, poznat po Lipičkim toplicama i prirodnim mineralnim izvorima koji se koriste još od 19. stoljeća. Za razliku od novih AZU GT-1 bušotina u ravnici, projekt u Lipiku usmjeren je na revitalizaciju i modernizaciju postojećih geotermalnih resursa kroz bušotinu LpkGT-9 (Lipik GT-9), koju provodi tvrtka Izvori Lipika d.o.o. uz podršku EU fondova i međunarodne suradnje (posebno s Islandom).

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi na području istražnog prostora „Lipik“, u neposrednoj blizini toplica i gradskog područja. Područje pripada jugozapadnom dijelu Panonskog bazena s povoljnim uvjetima za plića i srednje duboka geotermalna ležišta u neogenskim sedimentima i karbonatima. Lipik ima dugogodišnju tradiciju prirodnih izvora i starijih bušotina (npr. LIP-9/H), koje su osnova za balneološko korištenje.

Vremenski tijek projekta
* Prije 2024. — Postojeće bušotine i izvori koriste se za toplice; provedena ranija ispitivanja.
* 2022.–2023. — Priprema projekta revitalizacije i suradnja s islandskim stručnjacima.
* 2024. — Izvedeni radovi na bušotini LpkGT-9; zaprimljen izvještaj o radovima u AZU (Izvori Lipika d.o.o.).
* 2024. (travanj) — Završna konferencija projekta „Lipik i Island zajedno u istraživanju geotermalnih potencijala“.
* Status u veljači 2026. — Radovi na revitalizaciji i testiranju u tijeku ili završeni; priprema za širu eksploataciju (dozvole, infrastruktura).

Projekt nije dio velikog nacionalnog AZU vala novih GT-1 bušotina, već predstavlja lokalnu inicijativu s fokusom na postojeće resurse.

Tehnički rezultati i potencijal
Bušotina LpkGT-9 i povezani radovi potvrdili su stabilan geotermalni potencijal s temperaturom pogodnom za direktnu primjenu (tipično 60–70 °C, uz mogućnost viših vrijednosti u dubljim slojevima). Protok omogućuje kontinuirano opskrbljivanje toplica i dodatne namjene.
Glavne primjene:
* Balneologija i turizam — grijanje i obogaćivanje bazena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik
* Grijanje javnih i stambenih objekata — potencijal za proširenje na gradski sustav
* Kaskadno korištenje — poljoprivreda (staklenici, sušare), ribnjaci ili industrijski procesi

Za održivo korištenje planira se dublet sustav (proizvodna + utisna bušotina) i integracija s postojećom infrastrukturom.

Širi značaj i sljedeći koraci
Lipik ovim projektom želi ojačati status geotermalnog i zdravstveno-turističkog centra, uz smanjenje troškova energije i emisija CO₂. Suradnja s Islandom donijela je stručna znanja o visokotemperaturnim sustavima i održivom upravljanju ležištima. Sljedeći koraci uključuju ishođenje eksploatacijskih dozvola, izgradnju vrelovoda i eventualno nove bušotine za proširenje kapaciteta. Komercijalna primjena u punom opsegu očekuje se tijekom 2027.–2028. godine. LpkGT-9 nije samo tehnička bušotina – ona je nastavak višestoljetne tradicije Lipika kao „hrvatskog Baden-Badena“ i primjer kako se stari geotermalni resursi mogu modernizirati za 21. stoljeće, kombinirajući zdravstvo, turizam i zelenu energiju.

SVETA NEDELJA - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Sveta Nedelja GT-1 (SNGT-1) – geotermalni potencijal uz rub Zagreba
Sveta Nedelja, grad u neposrednoj blizini Zagreba, razvija vlastiti geotermalni projekt koji bi mogao značajno doprinijeti grijanju staklenika, poljoprivredi i eventualno širem gradskom toplinarstvu. Istražna bušotina Sveta Nedelja GT-1 (SNGT-1) vodi tvrtka EKO PLODOVI d.o.o. na istražnom prostoru „Sveta Nedelja 1“, uz podršku Grada Svete Nedelje i EU fondova. Projekt se fokusira na revitalizaciju i proširenje postojećih geotermalnih resursa koji se već koriste za grijanje staklenika.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se planira na području katastarske općine Mala Gorica (k.č. br. 365), na poljoprivrednom zemljištu u blizini postojećih staklenika. Područje leži na rubu Panonskog bazena, gdje je geotermalni gradijent umjereniji nego u istočnoj Slavoniji, ali i dalje perspektivan za plića i srednje duboka ležišta u neogenskim sedimentima (sarmatski i badenski lapori, breče) te starijim karbonatima.

Vremenski tijek projekta
* 2023. — Izdana dozvola za istraživanje geotermalnih voda na prostoru „Sveta Nedelja 1“ i „Sveta Nedelja 2“.
* 2023.–2024. — Izrađena Studija geotermalnog potencijala (identificirane 4 potencijalne zone: Bestovje, Strmec, područje Sportskog centra i Ladovići).
* 2024.–2025. — Izrada elaborata zaštite okoliša za SNGT-1 (i GT-2); lokacija određena, priprema dokumentacije.
* Status u veljači 2026. — Postupak odobravanja u tijeku; bušenje još nije započelo, ali se očekuje u 2026. ili 2027. nakon ishođenja svih dozvola i osiguranja financiranja.

Planirana dubina bušotine je 1570 m ± 100 m. Priprema lokacije traje oko 30 dana, a samo bušenje oko 20 dana.

Tehnički rezultati i potencijal
Budući da bušenje još nije realizirano, podaci su temeljeni na geološkim modelima i mjerenjima na postojećim bušotinama (npr. Nedelja-1):
* Očekivana temperatura → do 92,7 °C na dnu bušotine (geotermalni gradijent uz prosječnu površinsku temperaturu od 11 °C).
* Protok → dovoljan za komercijalnu primjenu, posebno grijanje staklenika.
* Namjena → primarno energetsko korištenje za grijanje staklenika s hidroponskim uzgojem (rajčica i drugo povrće), ali i potencijal za proširenje na grijanje javnih objekata, turizam ili industriju.

Projekt predviđa dublet sustav (proizvodna + utisna bušotina) za održivo vraćanje vode u ležište. Postojeća eksploatacija na području Svete Nedelje već se koristi za grijanje staklenika, što potvrđuje kvalitetu resursa.

Širi značaj i sljedeći koraci
Sveta Nedelja želi iskoristiti blizinu Zagreba i jaku poljoprivrednu tradiciju za razvoj zelenog gospodarstva. Projekt donosi niže troškove energije za poljoprivrednike, smanjenje emisija CO₂ i mogućnost proširenja na gradsko grijanje ili turizam. Grad je identificirao četiri prioritetne zone za daljnju eksploataciju.

Sljedeći koraci uključuju:
* Dovršetak postupka procjene utjecaja na okoliš
* Ishođenje građevinske dozvole za bušenje
* Početak radova na SNGT-1 i eventualno GT-2
* Izradu studija izvedivosti i priključak na postojeću infrastrukturu

Sveta Nedelja GT-1 pokazuje da i područja bliža Zagrebu imaju ozbiljan geotermalni potencijal koji može podržati lokalnu poljoprivredu i energetsku tranziciju, čak i s umjerenim temperaturama.

SISAK - GEOTERMALNA BUŠOTINA U PLANU

Istražna geotermalna bušotina Sisak GT-1 (SisGT-1) – u pripremi, s osloncem na postojeći resurs
Sisak je jedan od šest gradova koji su u početnom valu nacionalnog projekta Agencije za ugljikovodike (AZU) bili predviđeni za istraživanje geotermalnog potencijala u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Za razliku od Velike Gorice, Osijeka, Vinkovaca i Zaprešića, gdje su bušotine već realizirane, Sisak GT-1 još je u fazi pripreme i planiranja. Grad istovremeno aktivno radi na revitalizaciji postojeće stare bušotine Siter-1 (iz 1986.) kako bi što prije započeo s korištenjem geotermalne energije.

Lokacija i geološki kontekst
Planirana nova istražna bušotina nalazi se na istražnom prostoru „Sisak“ (površina oko 10,78 km²) u Sisačko-moslavačkoj županiji, u jugozapadnom dijelu Panonskog bazena. Područje je geološki perspektivno zahvaljujući visokom geotermalnom gradijentu i ležištima u neogenskim sedimentima. Postojeća bušotina Siter-1 već je potvrdila prisutnost geotermalnog vodonosnika, što smanjuje rizik za nove radove.

Vremenski tijek projekta
* 1986. — Izrađena bušotina Siter-1 (postojeći resurs).
* 2022.–2024. — Sisak uključen u inicijalnih šest AZU lokacija (uz Veliku Goricu, Osijek, Vinkovce, Zaprešić i Vukovar).
* 2024.–2025. — Grad Sisak provodi projekt „Tehnička dokumentacija za direktno iskorištavanje geotermalne energije“ (EU sredstva) s fokusom na postojeću bušotinu.
* 2025.–2026. — Dok su druge četiri bušotine završene, Sisak ostaje u fazi pripreme (geološko modeliranje, studije izvedivosti, ishođenje dozvola).
* Status u veljači 2026. — Nova istražna bušotina Sisak GT-1 još nije započela, ali je u planu kao sljedeći korak. Prioritet je trenutno revitalizacija i opremanje Siter-1.

Projekt nije dio prvog kruga realiziranih GT-1 bušotina, već se razvija paralelno kroz lokalne i nacionalne aktivnosti.

Tehnički rezultati i potencijal
Na postojećoj bušotini Siter-1 potvrđen je geotermalni vodonosnik s temperaturom pogodnom za direktno grijanje (procjene iz ranijih ispitivanja kreću se oko 70–90+ °C, ovisno o dubini). Nova GT-1 bušotina planira se na sličnim dubinama (oko 2000–3000 m) kako bi se potvrdio veći protok i stabilnost ležišta.

Potencijal uključuje:
* Grijanje gradskog toplinskog sustava (smanjenje ovisnosti o plinu)
* Kaskadno korištenje u poljoprivredi (staklenici) i industriji
* Moguće balneološke i turističke primjene

Za održivo korištenje predviđa se dublet sustav (proizvodna + utisna bušotina).

Širi značaj i sljedeći koraci
Sisak ima industrijsku tradiciju i razvijenu toplinsku infrastrukturu, pa bi geotermalna energija mogla donijeti značajne uštede, dekarbonizaciju i nove gospodarske prilike. Projekt je dio šire strategije energetske tranzicije Sisačko-moslavačke županije.

Sljedeći koraci uključuju:
* Dovršetak geoloških studija i odabir točne lokacije za Sisak GT-1
* Ishođenje građevinske i rudarske dozvole
* Početak bušenja (očekivano 2026.–2027.)
* Integraciju s postojećom bušotinom Siter-1 i gradskom mrežom

Sisak GT-1 ostaje važan dio nacionalnog geotermalnog plana. Iako još u pripremnoj fazi, kombinacija stare i nove bušotine daje Sisku solidnu osnovu da postane jedan od gradova s najbržim prijelazom na obnovljivo grijanje u Hrvatskoj.

VUKOVAR - GEOTERMALNA BUŠOTINA U PLANU

Istražna geotermalna bušotina Vukovar GT-1 (VukGT-1) – u pripremi, s velikim potencijalom za istočnu Slavoniju
Vukovar je jedan od šest gradova koji su u početnom nacionalnom projektu Agencije za ugljikovodike (AZU) bili predviđeni za istraživanje geotermalnog potencijala u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Za razliku od Velike Gorice, Osijeka, Vinkovaca i Zaprešića, gdje su bušotine već uspješno realizirane, te Virovitice koja je u tijeku, Vukovar GT-1 ostaje u fazi pripreme i planiranja. Grad aktivno radi na geološkim studijama i pripremi dokumentacije kako bi što prije krenuo u bušenje i iskorištavanje ovog obnovljivog resursa.

Lokacija i geološki kontekst
Planirana istražna bušotina nalazi se na istražnom prostoru „Vukovar“ (ili „Vukovar 2“) u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u srcu Panonskog bazena. Područje je geološki vrlo perspektivno zahvaljujući visokom geotermalnom gradijentu i ležištima u neogenskim sedimentima. Blizina Dunava i ravničarski teren olakšavaju pristup, a postojeći stariji podaci iz bušotina iz prošlog stoljeća daju solidnu početnu osnovu za nova istraživanja.

Vremenski tijek projekta
* 2022.–2024. — Vukovar uključen u inicijalnih šest AZU lokacija (uz Veliku Goricu, Osijek, Vinkovce, Zaprešić i Sisak). Provedena seizmička snimanja i preliminarna geološka modeliranja.
* 2025. — Dok su četiri bušotine završene s odličnim rezultatima, Vukovar i Sisak ostaju u pripremnoj fazi (prioritet dan prvim lokacijama).
* 2025.–2026. — Grad Vukovar i AZU rade na studijama izvedivosti, elaboratima zaštite okoliša i ishođenju dozvola.
* Status u veljači 2026. — Bušenje još nije započelo, ali projekt je aktivan u fazi pripreme. Očekuje se raspisivanje natječaja za izvođača i početak radova tijekom 2026. ili 2027. godine.

Projekt se financira iz NPOO sredstava i nastavka nacionalnih geotermalnih programa.

Tehnički rezultati i potencijal
Budući da nova bušotina još nije izrađena, procjene se temelje na postojećim geološkim podacima i usporedbama s obližnjim lokacijama (Vinkovci 131 °C, Osijek >100 °C):
* Očekivana dubina — 2000–3000 metara
* Očekivana temperatura — 80–120+ °C (pogodno za direktno grijanje)
* Protok — dovoljan za značajan udio u gradskom toplinskom sustavu

Potencijal je velik za:
* Grijanje grada Vukovara (stambeni objekti, javne ustanove, sportske dvorane)
* Industriju (npr. zona Borovo)
* Kaskadno korištenje u poljoprivredi, turizmu i balneologiji

Za dugoročnu održivost planira se dublet sustav (proizvodna + utisna bušotina).

Širi značaj i sljedeći koraci
Vukovar ima strateški značaj – geotermalna energija bi mogla donijeti jeftinije i zelenije grijanje, smanjenje emisija CO₂ te nove gospodarske prilike u gradu koji se još oporavlja od ratnih razaranja. Projekt je dio šire strategije energetske tranzicije istočne Hrvatske i može se povezati s postojećim toplinskim sustavima.

Sljedeći koraci uključuju:
* Dovršetak geoloških studija i odabir točne lokacije
* Ishođenje građevinske i rudarske dozvole
* Početak bušenja (očekivano 2026.–2027.)
* Integraciju s eventualnim revitalizacijama starijih bušotina

Vukovar GT-1 ostaje važan dio nacionalnog geotermalnog plana. Iako još u pripremnoj fazi, uspjeh susjednih gradova (posebno Vinkovaca) daje veliki optimizam da će i Vukovar uskoro dobiti svoj geotermalni izvor i time dodatno ojačati energetsku neovisnost i održivi razvoj.

BABINA GREDA - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Istražna geotermalna bušotina Babina Greda GT-1 (BaGGT-1) – ENNA-in projekt za novu geotermalnu elektranu od 15 MW
Babina Greda postaje novo geotermalno žarište u istočnoj Slavoniji zahvaljujući privatnom projektu tvrtke ENNA Geo (dio ENNA Grupe). Istražna bušotina Babina Greda GT-1 dio je razvoja projekta GTE Babina Greda, koji uključuje izgradnju geotermalne elektrane priključne snage 15 MW. Ovo je drugi veliki ENNA-in geotermalni projekt nakon Zagocha kod Slatine, a usmjeren je prvenstveno na proizvodnju električne energije uz kaskadno korištenje topline.

Lokacija i geološki kontekst
Bušotina se nalazi na istražnom prostoru „Babina Greda 2“ (u blizini naselja Babina Greda, Vukovarsko-srijemska županija), u srcu Panonskog bazena. Područje je geološki izuzetno perspektivno zbog visokog geotermalnog gradijenta i kvalitetnih ležišta u dubokim sedimentima. ENNA već ima potvrđen potencijal na susjednom polju Babina Greda 1, što smanjuje rizik za ovaj projekt.

Vremenski tijek projekta
* 2024. — ENNA preuzela i pripremila projekt (Babina Greda 2).
* 18. kolovoza 2025. — Službeni početak bušenja Babina Greda GT-1.
* Jesenski 2025. — Bušenje završeno značajno brže od plana (oko 20 dana ranije od predviđenih 92 dana), ciljana dubina oko 3850 metara.
* 2025./2026. — Provedeno proizvodno testiranje (planirano kroz 110 dana nakon bušenja).
* Status u veljači 2026. — Testiranja u završnoj fazi ili završena; rezultati se evaluiraju. Plan je izrada dodatnih 2–3 bušotine (proizvodne i utisne) te izgradnja elektrane.

Radove izvodi ENNA-in tim uz međunarodne partnere. Ukupna investicija u cijeli projekt procjenjuje se na oko 120 milijuna eura.

Tehnički rezultati i potencijal
Bušotina je projektirana kao duboka istražna/proizvodna. Prema projektnim procjenama i ranijim podacima s polja:
* Očekivana temperatura — oko 170 °C na površini (visokotemperaturna)
* Očekivani protok — oko 110 litara u sekundi
* Snaga elektrane — 15 MW (ORC tehnologija)

Ovi parametri omogućuju proizvodnju električne energije uz kaskadno korištenje preostale topline za:
* Zagrijavanje staklenika i poljoprivrednih objekata
* Industriju
* Balneologiju i turizam

Za održivo korištenje planira se dublet sustav s više bušotina.

Širi značaj i sljedeći koraci
Babina Greda GT-1 predstavlja nastavak ENNA-ine strategije razvoja visokotemperaturnih geotermalnih projekata u Slavoniji. Uz Zagochu (20 MW), ovo bi bila druga velika geotermalna elektrana u Hrvatskoj i važan korak prema povećanju udjela obnovljivih izvora u nacionalnoj energetskoj bilanci.

Sljedeći koraci uključuju:
* Analizu rezultata testiranja i potvrdu parametara ležišta
* Ishođenje eksploatacijske dozvole
* Izradu dodatnih bušotina i projektiranje elektrane
* Priključak na elektroenergetsku mrežu

Očekivani početak rada elektrane: 2030.–2031. (ovisno o sustavu poticaja i brzini realizacije).
Babina Greda GT-1 potvrđuje da privatni investitori sve aktivnije ulaze u geotermalni sektor, donoseći visokotemperaturne projekte koji mogu značajno doprinijeti proizvodnji zelene električne energije u Hrvatskoj.

LUNJKOVEC-KUTNJAK - GEOTERMALNA BUŠOTINA

Geotermalno polje Lunjkovec – Kutnjak – prvi veliki geotermalni projekt na sjeveru Hrvatske
Lunjkovec – Kutnjak predstavlja najznačajniji geotermalni projekt u Varaždinskoj županiji i jedan od najperspektivnijih na sjeveru Hrvatske. Projekt vodi tvrtka Bukotermal d.o.o., u većinskom vlasništvu Varaždinske županije i Općine Mali Bukovec. Za razliku od većine projekata u Slavoniji i Podravini koji su usmjereni na grijanje gradova, ovdje je fokus na proizvodnji električne energije uz značajno kaskadno korištenje topline.

Lokacija i geološki kontekst
Polje se nalazi u Općini Mali Bukovec (naselja Lunjkovec i Kutnjak/Antolovec), oko 20–25 km jugoistočno od Varaždina. Prostire se na površini od gotovo 100 km² u jugozapadnom dijelu Panonskog bazena. Geološki uvjeti su izuzetno povoljni – visok geotermalni gradijent i kvalitetna karbonatna ležišta omogućuju visoke temperature na relativno pristupačnim dubinama.

Ključne bušotine su:
Kutnjak-1 (proizvodna)
Lunjkovec-1 (utisna)

Vremenski tijek projekta
* 2022.–2023. — Završena detaljna istraživanja i hidrodinamička ispitivanja na postojećim bušotinama.
* Listopad 2023. — Službeno objavljeni rezultati: temperatura 142,03 °C na dubini od 2430 metara.
* 2024. — Riješeni imovinsko-pravni odnosi i priprema dokumentacije.
* Ožujak 2025. — Premijer Andrej Plenković uručio ugovor o eksploataciji geotermalne vode Bukotermalu (najveća investicija u povijesti Varaždinske županije).
* Siječanj 2025. — Dobivena dozvola za pridobivanje geotermalnih voda.
* Status u veljači 2026. — U tijeku je projektiranje probne eksploatacije (Kutnjak-1 kao proizvodna, Lunjkovec-1 kao utisna) i priprema za izgradnju geotermalne elektrane. Planira se i nova duboka bušotina za povećanje kapaciteta.

Tehnički rezultati i potencijal
Ispitivanja su potvrdila izvanredne parametre:
* Temperatura: 142 °C na 2430 m (jedna od najviših na sjeveru Hrvatske)
* Protok: stabilan, komercijalno isplativ (procjene oko 50–70 l/s)
* Snaga elektrane: oko 16 MW električne energije (ORC tehnologija)
* Toplinska snaga: dodatnih oko 90 MWth za kaskadno korištenje

Projekt omogućuje:
* Proizvodnju zelene električne energije
* Grijanje staklenika i poljoprivrednih objekata (agrotermija)
* Sušenje poljoprivrednih proizvoda
* Potencijalno daljinsko grijanje naselja u okolici

Za održivo korištenje koristi se dublet sustav (proizvodna + utisna bušotina).

Širi značaj i sljedeći koraci
Ovo je prva geotermalna elektrana na sjeveru Hrvatske i prvi veći županijski projekt takve vrste. Varaždinska županija želi postati regionalni lider u obnovljivim izvorima, a projekt donosi nova radna mjesta, energetsku neovisnost i razvoj poljoprivrede.

Sljedeći koraci (2026.–2028.):
* Provedba probne eksploatacije
* Projektiranje i izgradnja elektrane GTE-1
* Dobivanje potrebnih dozvola i priključak na elektroenergetsku mrežu
* Početak rada elektrane: očekivano 2028.–2030.

Lunjkovec – Kutnjak je dokaz da i sjever Hrvatske ima izuzetan geotermalni potencijal koji može konkurirati slavonskim projektima. Ako sve bude prema planu, ovo će biti jedna od najvećih i najmodernijih geotermalnih elektrana u zemlji.

VELIKA 1 CIGLENA - GEOTERMALNA ELEKTRANA

Geotermalna elektrana Velika 1 (Ciglena) – prva i najveća geotermalna elektrana u Hrvatskoj
Velika 1, smještena u Velikoj Cigleni kraj Bjelovara, predstavlja prvu hrvatsku geotermalnu elektranu i jedinu koja je do danas radila u punom kapacitetu. Projekt je realiziran od strane tvrtke Geoen d.o.o. (u većinskom vlasništvu turskih investitora), a predstavlja pionirski korak u korištenju dubokih geotermalnih resursa za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj.

Lokacija i geološki kontekst
Elektrana se nalazi u Velikoj Cigleni, nekoliko kilometara jugoistočno od Bjelovara (Bjelovarsko-bilogorska županija). Područje pripada Panonskom bazenu, gdje je geotermalni gradijent izuzetno visok. Geotermalna voda crpi se iz dubine od oko 2500–3000 metara, s temperaturom ležišta preko 170 °C.

Povijest i vremenski tijek
* 2011.–2018. — Pripreme, bušenje i izgradnja (investicija oko 325 milijuna kuna).
* Ožujak 2019. — Početak punog rada.
* 19. studenog 2019. — Svečano otvorenje uz prisustvo premijera i ministara – prva geotermalna elektrana u kontinentalnoj Europi s binarnim ORC ciklusom.
* 2020.–2025. — Prekidi rada zbog višegodišnjih pravnih sporova (turski investitori Geoen vs. hrvatski partneri, stečaj tvrtke Dragana Jurilja i Gorana Pavlovića).
* 12. siječnja 2026. — Elektrana vraćena u posjed Geoen nakon 5 godina sudskih procesa.
* Status u veljači 2026. — U tijeku pripreme za ponovno pokretanje (očekivano do kraja 2026.). Grad Bjelovar će dobiti 600.000 eura koncesijske naknade.

Tehnički podaci i potencijal
* Snaga: 16,5 MW električne (bruto), toplinska snaga oko 75,5 MWt
* Tehnologija: Binary ORC (Organic Rankine Cycle) – voda se hladi i vraća u ležište (dublet sustav)
* Proizvodnja: godišnje preko 100 GWh električne energije (prije sporova)
* Utjecaj: opskrbljivala je gotovo cijeli Bjelovar zelenom energijom, smanjujući emisije CO₂

Elektrana je ekološki čista, s minimalnim utjecajem na okoliš, a koristi se i kaskadno korištenje topline (npr. za grijanje).

Širi značaj i budućnost
Velika 1 je bila simbol hrvatskog geotermalnog potencijala, ali sporovi su pokazali regulatorne slabosti. Nakon povratka vlasnicima, očekuje se brz povratak u pogon i mogućnost proširenja na 32 MW. Projekt je donio nova radna mjesta i suradnju s lokalnom zajednicom.

Ovo je ključni primjer kako geotermalna energija može biti osnova za zelenu tranziciju u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ako sve prođe prema planu, Velika 1 će uskoro ponovno postati najveća aktivna geotermalna elektrana u zemlji.

ANALIZA SVIH GEOTERMALNIH BUŠOTINA

Evo detaljne sumarne analize svih geotermalnih bušotina i projekata koje smo do sada obradili (stanje veljača 2026.).

Podijelili smo ih u dvije glavne kategorije:
* Toplinski projekti (primarno za daljinsko grijanje gradova + kaskadno korištenje)
* Visokotemperaturni projekti (za proizvodnju električne energije + kaskadu)

1. Pregled svih projekata

Toplinski projekti (grijanje gradova)
* Završene/realizirane (4): Velika Gorica GT-1, Osijek GT-1, Vinkovci GT-1, Zaprešić GT-1
* U tijeku ili nedavno završene: Virovitica GT-1, Bjelovar (Korenovo GT-1), Križevci (revitalizacija), Lipik (LpkGT-9)
* U pripremi/planu: Karlovac GT-1, Sveta Nedelja GT-1, Sisak GT-1, Vukovar GT-1

Visokotemperaturni projekti (elektrane)
* Postojeća: Velika 1 (Ciglena) – 16,5 MW

U razvoju:
* Slatina/Zagocha (PSGT-6beta) – 20 MW
* Babina Greda GT-1 – 15 MW
* Lunjkovec-Kutnjak – 16 MW
* Leščan GT-1 (INA) – procjena 10–15 MW (ovisno o rezultatima)

Ukupno obrađeno: 18 projekata/bušotina (12 toplinskih + 6 visokotemperaturnih, uključujući postojeću elektranu).

2. Procjena ukupnog potencijala (ako se svi realiziraju)

Toplinska energija (grijanje + kaskada)
* Instalirana toplinska snaga: 85–110 MWth
* Godišnja proizvodnja: 950–1.300 GWhth

Što to znači u praksi:
* Dovoljno za grijanje 120.000–160.000 kućanstava (prosječno hrvatsko kućanstvo troši ~8–10 MWh topline godišnje)
* Ili potpuno pokrivanje daljinskog grijanja u 8–10 većih gradova + značajan dio poljoprivrede (staklenici, sušare)

Električna energija (geotermalne elektrane)
* Instalirana električna snaga: 77–82 MW
* Godišnja proizvodnja: 580–680 GWh električne energije (uz faktor kapaciteta 85–92 %, tipično za geotermale)

Što to znači:
* Dovoljno za opskrbu 150.000–180.000 kućanstava električnom energijom
* Pokriva oko 3–4 % ukupne hrvatske potrošnje električne energije (trenutna godišnja potrošnja HR ≈ 17–18 TWh)

Ukupni kombinirani energetski učinak
* Ukupna korisna energija (toplina + struja): 1.530–1.980 GWh godišnje
* Ekvivalent: zamjena za oko 400–500 milijuna m³ prirodnog plina godišnje
* Smanjenje CO₂: 450.000–600.000 tona godišnje (ovisno o zamijenjenom gorivu)

Ako se svi ovi projekti (koje smo obradili) realiziraju do kraja ovog desetljeća, Hrvatska bi dobila:
* Znatno jeftinije i stabilnije grijanje u kontinentalnim gradovima (posebno Slavonija i Podravina)
* Dodatnih ~3–4 % zelene električne energije u nacionalnom miksu
* Veliki korak prema dekarbonizaciji toplinarstva i smanjenju uvoza plina
* Nova radna mjesta i razvoj poljoprivrede (agrotermija) i turizma

Ovo je konzervativna procjena samo za projekte koje smo spominjali. Nacionalni plan razvoja geotermalnog potencijala procjenjuje ukupni tehnički potencijal Hrvatske na preko 1 GW (uglavnom u Panonskom bazenu), što znači da smo tek na početku.

Realizacija ovisi o:
* Brzini bušenja i financiranju
* Sustavu poticaja (premije za OIE)
* Regulatornom okviru

Hrvatska ima jedan od najboljih geotermalnih gradijenata u Europi (60 % iznad prosjeka) — uz sustavan pristup mogli bismo postati regionalni lider.

Kategorija	Broj projekata	Instalirana snaga	Godišnja proizvodnja	Glavna namjena
Toplinski (grijanje)	12	85–110 MWth	950–1.300 GWhth	Daljinsko grijanje + kaskada
Električni (elektrane)	5	77–82 MWe	580–680 GWh	Proizvodnja struje + kaskada
UKUPNO	17	~100 MWth + 80 MWe	1.530–1.980 GWh	Grijanje + zelena struja

 

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Hrvatska se nalazi na jednom od najperspektivnijih geotermalnih područja Europe – jugozapadnom dijelu Panonskog bazena, gdje je geotermalni gradijent oko 60 % viši od europskog prosjeka. Posljednje dvije godine (2024.–2026.) donijele su pravu renesansu: od četiri uspješne AZU bušotine (Velika Gorica, Osijek, Vinkovci, Zaprešić) preko projekata u Virovitici, Bjelovaru, Lipiku, Križevcima, Svetoj Nedelji, pa sve do visokotemperaturnih projekata u Slatini, Babinoj Gredi, Lunjkovec-Kutnjaku i Leščanu.

Ovo nije slučajnost – to je početak sustavnog iskorištavanja resursa koji Hrvatskoj može donijeti energetsku neovisnost, zelenu tranziciju i gospodarski zamah.

Što geotermalna energija znači za Hrvatsku?

Energetska sigurnost i neovisnost
Geotermalna energija je stabilan, bazni izvor – radi 24/7, za razliku od sunca i vjetra. Samo od projekata koje smo obradili, moguće je ostvariti 77–82 MW električne i 85–110 MW toplinske snage. To je dovoljno da se godišnje proizvede 580–680 GWh struje i 950–1.300 GWh topline – ekvivalent zamjene za stotine milijuna kubika plina.

Dekarbonizacija i niži računi
Toplinski projekti mogu pokriti grijanje desetak većih gradova (od Zaprešića do Vukovara), što bi drastično smanjilo emisije CO₂ iz sektora koji je najveći potrošač fosilnih goriva u kontinentalnoj Hrvatskoj. Građani bi dobili stabilnije i jeftinije grijanje, a industrija i poljoprivreda – konkurentnije cijene energije.

Gospodarski i društveni razvoj
* Poljoprivreda → zagrijavanje staklenika i sušara (agrotermija)
* Turizam → razvoj novih toplica i wellness centara
* Industrija → jeftina procesna toplina
* Lokalni razvoj → nova radna mjesta u bušenju, održavanju, projektiranju i zelenim tehnologijama

Nacionalni plan razvoja geotermalnog potencijala do 2030. godine prepoznaje da Hrvatska ima tehnički potencijal preko 1 GW, što je iznimno visoko za europske razmjere.

Može li Hrvatska postati regionalni lider?
Hrvatska ima bolji geotermalni gradijent od većine susjeda (osim Mađarske, koja je trenutni regionalni lider s najvećim potencijalom ispod 100 €/MWh prema Ember analizi). Mađarska prednjači po instaliranoj snazi i ambicijama, ali Hrvatska ima prednosti:
* Manja zemlja → lakše koordinirati projekte
* EU fondovi (NPOO, Modernizacijski fond) već su aktivirani
* Iskustvo iz naftne industrije (INA, CROSCO) može se brzo prenijeti na geotermalu
* Blizina tržišta (EU) i mogućnost izvoza tehnologije i znanja

Ako do 2030. realiziramo samo pola od trenutno planiranih projekata (oko 200–300 MW kombinirane snage), Hrvatska bi mogla biti među tri najjača geotermalna igrača u regiji (uz Mađarsku i eventualno Rumunjsku). Ako idemo punom parom – možemo postati regionalni predvodnik u kombinaciji proizvodnje struje i masovnog grijanja gradova.

Izazovi koje treba riješiti
* Visoki troškovi i rizik bušenja (10–20 mil. € po bušotini)
* Spori administrativni postupci i nedostatak jasnih premija za geotermalne elektrane
* Potreba za dodatnim znanjem i lokalnim lancima opskrbe

Zaključak
Geotermalna energija nije samo još jedan obnovljivi izvor – ona je strateški resurs koji Hrvatskoj može dati ono što malo koja zemlja u regiji ima: stabilnu, domaću, zelenu energiju duboko ispod površine. Ako nastavimo ovim tempom i ubrzamo realizaciju (posebno visokotemperaturne projekte za struju), Hrvatska može u sljedećih 10–15 godina postati regionalni lider u geotermalnoj energetici i značajno smanjiti ovisnost o uvozu energenata. Panonski bazen nije samo plodna ravnica – on je naše energetsko blago. Vrijeme je da ga iskoristimo punom snagom.

Izgradnja južne plinske interkonekcije prema Bosni i Hercegovini donosi prijedloge izgradnje i novog LNG terminala u Pločama. U kontekstu globalnih energetskih promjena, ideja o izgradnji novog LNG (tekući prirodni plin) terminala u luci Ploče u Hrvatskoj predstavlja ambiciozan korak prema diversifikaciji opskrbe energijom u regiji. Ova hipotetička inicijativa, inspirirana postojećim raspravama o energetskoj sigurnosti, ciljala bi na stvaranje nove plinske mreže koja bi opskrbljivala Bosnu i Hercegovinu (BiH), Crnu Goru i Srbiju američkim LNG-om.

Cjelokupna nova plinska mreža prema BiH, Crnoj Gori i Srbiji bi bila izgrađena od plinovoda, armature i tehničke opreme koja bi mogla u budućnosti transportirati "zeleni vodik" čime bi cijela plinska mreža postala potupno "zelena" čime bi se značajno djelovalo na zaštitu okoliša u ovim zemljama.

Umjesto ovisnosti o ruskom plinu, koji trenutno dominira u ovim zemljama preko cjevovoda poput TurkStreama, fokus bi bio na uvozu američkog LNG-a, što bi omogućilo izgradnju velikog broja plinskih elektrana i zamjenu zastarjelih postrojenja na ugljen i mazut. Ova vizija nije samo ekonomska, već i geopolitička, jer bi smanjila ruski utjecaj u regiji i podržala tranziciju prema čistijoj energiji, iako s rizicima prekapacitetnosti u eri dekarbonizacije. Iako trenutno ne postoje službeni planovi za takav terminal u Pločama – glavni fokus je na proširenju postojećeg terminala na otoku Krku – ova analiza temelji se na postojećim projektima, ekonomskim procjenama i izjavama ključnih aktera, ističući potencijale i izazove. Posebno se ističe integracija s planiranim interkonekcijama: južnom, sjevernom i zapadnom plinskom interkonekcijom između hrvatskog operatora Plinacra i BiH, koje bi omogućile široku distribuciju plina i podržale energetsku tranziciju.

Trenutna Energetska Situacija u Regiji i Potreba za Diversifikacijom

Jugoistočna Europa, uključujući BiH, Crnu Goru i Srbiju, i dalje je visoko ovisna o fosilnim gorivima, posebno ugljenu i ruskom plinu. BiH troši oko 0,25 milijardi kubnih metara (bcm) plina godišnje, uglavnom za grijanje i industriju, s gotovo 100% ovisnošću o Rusiji preko Srbije. Crna Gora ima gotovo nultu potrošnju plina, dok Srbija troši oko 2,5 bcm godišnje, s 80-90% iz Rusije. Elektrane na ugljen, poput onih u Tuzli (BiH), Pljevlji (Crna Gora) i Kostolcu (Srbija), doprinose zagađenju i krše EU standarde dekarbonizacije, što je ključno za pristupne pregovore ovih zemalja s Europskom unijom.

Američki LNG, koji je postao dominantan u Europi nakon 2022. godine, nudi alternativu. Izvoz SAD-a premašuje 100 bcm godišnje, a regija bi mogla koristiti postojeće infrastrukture poput Krka, čiji se kapacitet proširuje na 6,1 bcm do kraja 2026. Međutim, ideja o novom terminalu u Pločama – geostrateški blizu BiH i Crne Gore – mogla bi ubrzati diversifikaciju, posebno ako se integrira s projektima poput južne plinske interkonekcije (Southern Interconnection) plinovoda (74 km u Hrvatskoj, 169 km u BiH), koji bi omogućio protok do 1,5 bcm godišnje. Ovo bi također podržalo pregovore o interkonektoru sa Srbijom (oko 15 km), omogućavajući pristup američkom plinu i smanjenje ovisnosti o Gazpromu.

Koncept Novog LNG Terminala u Pločama

Luka Ploče, sa svojim postojećim naftnim terminalima i logističkim vezama prema BiH, predstavlja idealnu lokaciju za novi LNG terminal. Hipotetički, terminal bi mogao biti plutajući (floating storage and regasification unit - FSRU), sličan onome na Krku, kapaciteta 2-6 bcm godišnje, s troškovima izgradnje od 200-500 milijuna eura. Ovo bi zahtijevalo integraciju u hrvatski plinski transportni sustav Plinacra, koji se već proširuje za podršku Krku, s dodatnim ulaganjima od oko 533 milijuna eura u nove plinovode. Prednost Ploča je u direktnoj blizini granice s BiH, što bi olakšalo izgradnju nove plinske mreže prema Mostaru, Sarajevu, Podgorici i Beogradu, potencijalno povezujući se s plinovodom Ionian-Adriatic Pipeline (IAP) za daljnju distribuciju zemnog plina.

Energetski stručnjak Davor Štern, bivši ministar gospodarstva i predsjednik Uprave INA-e, predložio je ideju o dodatnom terminalu u Pločama još 2024. godine, naglašavajući: "Još jedan terminal u Pločama, i to na brodu!", u kontekstu rasta cijena energenata i potrebe za diversifikacijom. Ova izjava odražava pragmatičan pristup, iako Štern općenito kritizira nedostatak studija isplativosti za LNG projekte, upozoravajući da bi plin iz takvih terminala mogao biti 30% skuplji od alternativnih izvora.

Razvoj Plinske Mreže: Integracija s Južnom, Sjevernom i Zapadnom Interkonekcijom

Novi terminal u Pločama bi služio kao osnova za novu regionalnu plinsku mrežu, omogućavajući uvoz američkog LNG-a i distribuciju zemnog plina prema susjednim zemljama. Ključni elementi ove plinske mreže su planirane plinske interkonekcije između Plinacra i BiH, koje bi osigurale višeslojnu povezanost i veću otpornost na poremećaje opskrbe.

Južna Plinska Interkonekcija (Southern Gas Interconnection):
Ovaj projekt predstavlja ključni koridor za dobavu plina iz Hrvatske u BiH, s rutom Zagvozd - Imotski - Posušje - Tomislavgrad - Novi Travnik, uz granu do Mostara (ukupno 236 km, od čega 74 km u Hrvatskoj i 162 km u BiH). Kapacitet je 1,5 bcm godišnje, što je šest puta više od trenutne potrošnje u BiH, omogućavajući ne samo zamjenu ruskog plina već i širenje plinske mreže za nove potrošače u Hercegovini i središnjoj BiH. Projekt je podržan od SAD-a, s američkim tvrtkama poput AAFS Infrastructure and Energy i Bechtela koje su izrazile interes za izgradnju i upravljanje, uključujući moguću koncesiju na 30 godina. Političke nesuglasice u BiH, poput spora oko upravljanja (BH-Gas iz Sarajeva vs. nova tvrtka u Mostaru), usporile su napredak, ali američka diplomacija lobira za rješenje, ističući ekonomske koristi poput novih radnih mjesta i smanjenja zagađenja. Projekt bi se povezao s Krkom i moguće IAP-om, omogućavajući tranzit plina prema Crnoj Gori i Srbiji.

Sjeverna Plinska Interkonekcija (Northern Gas Interconnection):
Planirana kao dodatni koridor za diversifikaciju, ova interkonekcija bi povezala Slavonski Brod (Slobodnica) u Hrvatskoj s Bosanskim Brodom i Zenicom u BiH (PECI code Gas_01, ENTSOG TYNDP codes TRA-N-224 za BiH i TRA-N-66 za Hrvatsku). Ruta bi omogućila dodatni ulazni kapacitet za plin iz hrvatske mreže, podržavajući sjeverne dijelove BiH i potencijalno tranzit prema Srbiji. Ovo bi dopunilo južni plinski koridor, stvarajući redundantnost u slučaju poremećaja na drugim rutama, i podržalo bi zamjenu ugljena u industrijskim zonama poput Zenice.

Zapadna Plinska Interkonekcija (Western Gas Interconnection):
Ova interkonekcija, poznata pod ENTSOG TYNDP codes TRA-N-225 za BiH i TRA-N-67 za Hrvatsku, bi povezala Ličku Jesenicu u Hrvatskoj s Tržcem i Bosanskom Krupom u BiH. Fokus je na zapadnim dijelovima BiH, gdje bi omogućila pristup plinu za ruralna i industrijska područja, dopunjujući južni i sjeverni koridor. Ovo bi stvorilo potpunu plinsku mrežu, omogućavajući fleksibilnu distribuciju američkog LNG-a i podržavajući tranziciju u regijama ovisnim o ugljenu.

Ove interkonekcije bi, integrirane s novim terminalom u Pločama, stvorile robusnu plinsku mrežu, omogućavajući rast potrošnje plina u regiji za oko 2,3 bcm godišnje kroz nove plinske elektrane.

Izgradnja Plinskih Elektrana i Zamjena Ugljena i Mazuta

U BiH, američke tvrtke poput Bechtela i AAFS Infrastructure planiraju izgradnju tri plinske elektrane ukupne snage 1200 MW, što bi povećalo potrošnju plina za oko 1,32 bcm godišnje. U Crnoj Gori, projekti od 400 MW (npr. u Baru ili Podgorici) dodali bi 0,44 bcm, dok bi Srbija s 500 MW (npr. u Nišu) povećala za 0,55 bcm. Ovo bi omogućilo zamjenu elektrana na ugljen i mazut, poput Tuzle u BiH (koja emitira velike količine CO2) ili Pljevlje u Crnoj Gori, plinskim postrojenjima s kombiniranim ciklusom (CCGT), smanjujući emisije za 50-60% u usporedbi s ugljenom. Američki LNG, čiji izvoz raste za 17% godišnje prema EU, bio bi ključan, podržan geopolitičkim interesima SAD-a za smanjenje ruskog utjecaja.

Američki ambasador u Hrvatskoj, Nathalie Rayes McGraw, istaknula je važnost ovakvih projekata:

"The Krk LNG terminal is a strategic asset which exemplifies Croatia’s opportunity to meet regional energy needs... U.S. companies are already in talks with political leaders in Sarajevo to help make this pipeline a reality. Thanks to the Krk LNG terminal, together we can bring BiH closer to the West by providing a tangible alternative to Russian energy."

„LNG terminal na Krku strateška je imovina koja ilustrira hrvatsku priliku da zadovolji regionalne energetske potrebe... Američke tvrtke već pregovaraju s političkim čelnicima u Sarajevu kako bi pomogle u ostvarenju ovog plinovoda. Zahvaljujući LNG terminalu na Krku, zajedno možemo približiti Bosnu i Hercegovinu Zapadu pružajući opipljivu alternativu ruskoj energiji.“

Slično, američki ministar energije Chris Wright izjavio je:

"Continued investment in modern infrastructure, including the Southern Interconnection, is essential to long-term energy security, delivering U.S. LNG from Croatia to Bosnia and ending dependence on Russian gas."

"Kontinuirana ulaganja u modernu infrastrukturu, uključujući Južnu interkonekciju, ključna su za dugoročnu energetsku sigurnost, isporuku američkog LNG-a iz Hrvatske u Bosnu i okončanje ovisnosti o ruskom plinu."

Hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar potvrdio je pregovore sa Srbijom:

"Progress is being made over a 15 km interconnector project... to supply the country with USA LNG from Croatian Krk Terminal."

"Napreduje se u projektu interkonekcijskog dalekovoda dugog 15 km... za opskrbu zemlje američkim ukapljenim prirodnim plinom (LNG) iz hrvatskog terminala na Krku."

Ekonomski, Ekološki i Geopolitički Aspekti

Ekonomski, projekt bi stvorio nova radna mjesta, poboljšao energetsku sigurnost i privukao investicije od oko 1-2 milijarde eura, s povratom ulaganja u 5-10 godina kroz zakup kapaciteta. Međutim, isplativost je upitna zbog EU-ovog REPowerEU plana, koji predviđa smanjenje potrošnje plina za 70% do 2030., rizikujući "stranded assets". Ekološki, prelazak na plin smanjuje emisije, ali nije potpuno zelen, s rizicima curenja metana.

Geopolitički, ovo bi oslabilo ruski utjecaj, posebno u Srbiji i BiH, gdje Dodikove strukture favoriziraju Moskvu. Američka podrška, vidljiva u sankcijama protiv Gazproma i promociji LNG-a, čini ovo strateškim prioritetom.

Izgradnja LNG terminala u Pločama mogla bi transformirati Republiku Hrvatsku u pravi u energetski hub, omogućavajući masovnu izgradnju plinskih elektrana i zamjenu štetnih fosilnih goriva američkim LNG-om. Integracija s južnom, sjevernom i zapadnom interkonekcijom bi osigurala robusnu mrežu, usklađenu s trenutnim projektima i podržanu izjavama ključnih figura poput Šterna, McGrawa i Wrighta. Međutim, uspjeh ovisi o rješavanju političkih nesuglasica u BiH, ekološkim standardima i tranziciji prema obnovljivim izvorima. U konačnici, ovo bi moglo donijeti stabilnost, ali zahtijeva pažljivo planiranje da izbjegne ekonomske rizike u eri zelenog prelaza.

ANALIZA EKOLOŠKIH EFEKATA IZGRADNJE PLINSKE MREŽE

Na osnovu dostupnih izvora i analiza, izgradnja plinske mreže koja je "hydrogen-ready" (pripremljena za transport vodika) predstavlja značajan korak prema smanjenju zagađenja u regiji Zapadnog Balkana. Ova mreža, sastavljena od cjevovoda, armature i pumpnih stanica koje podržavaju mješavine plina i vodika, u prvoj fazi omogućuje prijelaz s ugljena i mazuta na prirodni plin (uključujući LNG), što bi direktno zamijenilo visoko zagađujuće elektrane na fosilna goriva u Bosni i Hercegovini (BiH), Crnoj Gori i Srbiji. Ove zemlje trenutno ovise o ugljenu za 60-95% proizvodnje električne energije, što rezultira ekstremnim emisijama SO2, NOx, PM (čestica) i CO2. U budućnosti, prelazak na vodik (zeleni vodik iz obnovljivih izvora) omogućio bi gotovo potpuno eliminiranje emisija, uz minimalne promjene infrastrukture, čime se podržava europski Green Deal i dekarbonizacija do 2050. Ekološke prednosti uključuju smanjenje klimatskih promjena, poboljšanje kvalitete zraka i zdravlja stanovništva, te smanjenje kiselih kiša i oštećenja šuma.

Opći Ekološki Kontekst Regije

U BiH, Crnoj Gori i Srbiji, ugljen dominira energetskim miksom, što dovodi do visokih emisija: SO2 emisije od ugljenih elektrana u 2024. bile su 6 puta iznad zakonskih limita, s ukupno 518.248 tona SO2 godišnje, što uzrokuje gubitak šuma i zdravstvene troškove. Mazut (teški naftni derivati) dodatno povećava emisije NOx i PM, doprinoseći zagađenju zraka koje premašuje EU standarde. Izgradnja plinske mreže omogućila bi diversifikaciju, smanjujući ovisnost o Rusiji i promovirajući prijelazno gorivo (plin) koje je čistije od ugljena, ali pripremljeno za vodik. Prednosti "hydrogen-ready" dizajna uključuju minimalan utjecaj na okoliš tijekom gradnje (korištenje postojećih ruta) i dugoročnu fleksibilnost za nulte emisije.

Smanjenje Zagađenja u Prvoj Fazi: Prelazak na Zemni Plin (LNG)

U prvoj fazi, zamjena ugljena i mazuta prirodnim plinom u elektranama (npr. CCGT postrojenja) donosi značajno smanjenje emisija, jer plin emitira manje zagađivača po jedinici energije. Prema dostupnim podacima, prirodni plin emitira oko 50-60% manje CO2 od ugljena i gotovo nula SO2 i PM, jer ne sadrži sumpor ili teške metale. Međutim, ako se računa cijeli životni ciklus (uključujući curenje metana), LNG može biti jednako zagađujući kao ugljen u nekim slučajevima, ali općenito donosi neto korist u regiji gdje je ugljen dominantan.

Kvantifikacija smanjenja emisija (procjene na osnovu regionalnih studija i općih podataka za CCGT elektrane):
* CO2: Smanjenje za 40-60% u odnosu na ugljen. Na primjer, u Srbiji, gdje ugljen čini 70% proizvodnje, prelazak na plin mogao bi smanjiti emisije za 13 milijuna tona CO2 godišnje do 2038. U BiH i Crnoj Gori, sličan prijelaz bi smanjio emisije za 30-50%, ovisno o mješavini (npr. 20% vodika u plinu dodatno smanjuje CO2 za 6-7%).
* SO2: Smanjenje za 90-100%, jer plin ne sadrži sumpor. U regiji, SO2 emisije od ugljenih elektrana smanjile su se za 12% u 2024., ali prelazak na plin bi ih eliminirao, sprječavajući kisele kiše i oštećenja šuma.
* NOx: Smanjenje za 40-60%, ovisno o tehnologiji. Plin sagorijeva čišće, ali NOx mogu fluktuirati; u mješavinama sa vodikom, NOx se poboljšavaju.
* PM (čestice): Smanjenje za 90-99%, poboljšavajući kvalitetu zraka i smanjujući zdravstvene rizike (npr. respiratorne bolesti).
* Ukupni utjecaj: U regiji, prelazak bi smanjio ukupne GHG emisije za 20-30% kratkoročno, uz zdravstvene uštede i smanjenje kiselih kiša. Međutim, curenje metana (CH4) mora se minimizirati, jer je 80 puta potentnije od CO2 u kratkom roku.

Ove procjene ovise o efikasnosti elektrana; CCGT plinske elektrane imaju efikasnost 50-60%, u odnosu na 30-40% za ugljene.

Smanjenje Zagađenja u Drugoj Fazi: Prelazak na Vodik

U budućnosti, punjenje mreže vodikom (zelenim, iz obnovljivih izvora) eliminiralo bi većinu emisija, jer vodik sagorijeva u vodu i toplinu, bez CO2 ili SO2. "Hydrogen-ready" dizajn omogućuje prelazak bez nove gradnje, smanjujući ekološki otisak.

Kvantifikacija smanjenja emisija (u odnosu na prvu fazu sa plinom):
* CO2: Smanjenje na gotovo 0% (99% u mreži), ako je vodik zeleni. U odnosu na plin, smanjenje za 90-97% u životnom ciklusu. Za regiju, to bi značilo smanjenje milijuna tona CO2 godišnje, podržavajući net-zero ciljeve.
* SO2 i PM: Već niski u prvoj fazi, ostaju na nuli.
* NOx: Moguć porast (do 50% više zbog više temperature plamena), ali se mogu kontrolirati tehnologijama; u mješavinama, NOx se poboljšavaju.
* Indirektni efekti: Curenje vodika ima GWP100 od ~11, što može smanjiti koristi za 20-50% ako curenje bude visoko (10%), ali nisko curenje (1-2%) osigurava 70-90% smanjenje GHG.
* Ukupni utjecaj: Prelazak na vodik smanjuje klimatski utjecaj za 90% u cijelom lancu, uz minimalne emisije metana ili drugih zagađivača. Ovo podržava dugoročnu dekarbonizaciju, posebno ako se vodik proizvodi iz obnovljivih izvora.

Izgradnja ove mreže donosi direktne ekološke koristi u prvoj fazi (smanjenje zagađenja za 40-100% po zagađivaču), te omogućuje prelazak na nulte emisije s vodikom u plinskoj mreži, smanjujući rizik "stranded assets" i podržavajući EU integraciju. Rizici uključuju curenje metana ili vodika, pa je ključno ulaganje u tehnologije za minimizaciju (npr. CCS za plavi vodik).

RAZVOJ REGIONALNOG ENERGETSKOG ČVORIŠTA

Hrvatska ima značajan potencijal da se pozicionira kao regionalni energetski hub u Jugoistočnoj Europi, koristeći strateški položaj na Jadranu, postojeću infrastrukturu poput LNG terminala na Krku i plinske mreže Plinacra, te podršku iz europskih fondova i dobrih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Ova analiza temelji se na aktualnim projektima i inicijativama (stanje za veljaču 2026.), gdje bi Hrvatska djelovala kao posrednik za dobavu energenata (prije svega prirodnog plina, ali i vodika u budućnosti) u zemlje Zapadnog Balkana: Bosnu i Hercegovinu (BiH), Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Kosovo. Konačni cilj je smanjenje ovisnosti o ruskom plinu (koji trenutno dominira u regiji preko TurkStreama) i kineskim investicijama (npr. u infrastrukturi i rudarstvu), te postizanje energetske neovisnosti kroz diversifikaciju izvora i tranziciju na obnovljive energije. Ova vizija usklađena je s europskim REPowerEU planom i američkom strategijom za energetsku sigurnost Europe.

Trenutno stanje i ključni projekti

Hrvatska je već napravila značajne korake prema statusu energetskog huba. LNG terminal na otoku Krku, pokrenut 2021., originalni kapacitet od 2,9 milijardi kubnih metara (bcm) godišnje, je povećan na 6,1 bcm u 2025. Ovo proširenje uključuje instalaciju drugog regasifikacijskog modula i integraciju u postojeći sustav, s ukupnim troškovima od 51,1 milijun eura. Terminal je prihvatio plin iz SAD-a, Alžira, Egipta i Trinidada i Tobaga, pokrivajući hrvatske potrebe (oko 2,5 bcm godišnje) i omogućavajući izvoz zemnog plina u susjedne zemlje poput Slovenije, Mađarske i Austrije. Plinacro, hrvatski operator plinskog transportnog sustava, gradi 216 km novih plinovoda vrijednih 533 milijuna eura, koji su "hydrogen-ready" (pripremljeni za transport vodika), što podržava dugoročnu tranziciju na zelenu energiju.

Ključni interkonekcijski projekti:

* Southern Gas Interconnection: Povezuje Hrvatsku s BiH (236 km, kapacitet 1,5 bcm godišnje), omogućavajući dobavu američkog LNG-a u BiH i smanjenje ovisnosti o ruskom plinu. Projekt podržavaju američke tvrtke poput Bechtela i AAFS Infrastructure, s planiranom gradnjom 2026.
Interkonektor sa Srbijom: Pregovori o 15 km plinovodu za dobavu američkog LNG-a u Srbiju, gdje je ovisnost o ruskom plinu 80-90%.
* Sjeverna i zapadna interkonekcija s BiH: Dodatni koridori (npr. Slavonski Brod - Bosanski Brod, Lička Jesenica - Bosanska Krupa) za diversifikaciju opskrbe u sjevernim i zapadnim dijelovima BiH.
* Ionian-Adriatic Pipeline (IAP): Povezuje Hrvatsku s Crnom Gorom i Albanijom, omogućavajući tranzit plina iz Azerbajdžana i LNG-a.

Ovi projekti omogućavaju Hrvatskoj da bude tranzitna ruta za energente u Zapadni Balkan, gdje je potrošnja plina niska, ali raste zbog tranzicije s ugljena (npr. planirane plinske elektrane u BiH snage 1.200 MW).

Korištenje europskih fondova

EU je ključni financijer ovih projekata kroz fondove poput REPowerEU, Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NRRP) i Western Balkans Investment Framework (WBIF). Primjeri:

* Za proširenje Krka: 25 mil. eura iz NRRP-a, plus 101 mil. eura iz Connecting Europe Facility (CEF) za početnu izgradnju.
* WBIF: U siječnju 2026. odobreno 171 mil. eura za infrastrukturu u Balkanu, uključujući čistu energiju i transport, s fokusom na Albaniju, BiH, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Ovo mobilizira 263 mil. eura investicija, uključujući energiju.
* Instrument za predpristupnu pomoć (IPA III): Podrška za projekte u BiH i Crnoj Gori, uključujući energiju.
* Reform and Growth Facility (RGF): Dodatna sredstva za Albaniju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.

Europski ciljevi usklađeni su s hrvatskom vizijom: smanjenje ovisnosti o Rusiji za 70% do 2030., uz fokus na obnovljive izvore i vodik.

Dobri odnosi sa američkom administracijom

SAD podržavaju Hrvatsku kroz diplomaciju i investicije, vidjevši je kao ključ za smanjenje ruskog utjecaja. Američki LNG čini većinu uvoza na Krk, a izvoz SAD-a u EU raste za 17% godišnje. Ključni elementi:

* Podrška za Southern Interconnection: Američke tvrtke (Bechtel, AAFS) uključene u pregovore s BiH, s posjetima u siječnju 2026.
* Diplomatske izjave: Američka veleposlanica u Hrvatskoj Nathalie Rayes McGraw:
"Krk LNG terminal is a strategic asset... to bring BiH closer to the West by providing a tangible alternative to Russian energy."
"LNG terminal na Krku je strateška prednost... za približavanje BiH Zapadu pružanjem opipljive alternative ruskoj energiji."
* Diplomatske izjave: Američki ministar energije Chris Wright:
"Investment in Southern Interconnection is essential to delivering U.S. LNG to Bosnia and ending dependence on Russian gas."
"Ulaganje u Južnu interkonekciju ključno je za isporuku američkog LNG-a u Bosnu i okončanje ovisnosti o ruskom plinu."
* Šira suradnja: U sklopu Three Seas Initiative (3SI), Hrvatska promovira Krk kao plinski hub za Srednju Europu. SAD razmatraju dodatno financiranje za Vertical Gas Corridor, koji bi uključio Hrvatsku za opskrbu Ukrajine.

Ovi odnosi također ciljaju na smanjenje kineskog utjecaja, npr. kroz alternativne investicije u infrastrukturu umjesto kineskih kredita.

Prednosti i izazovi

Prednosti:
* Energetska sigurnost: Diversifikacija smanjuje rizike od ruskih isporuka; Hrvatska može opskrbiti do 100% potreba Mađarske i Slovačke naftom preko JANAF-a.
* Ekonomski rast: Novi poslovi, investicije (npr. 1-2 milijarde eura), prihodi od tranzita energenata u susjedne zemlje.
* Ekološki aspekt: Prelazak na plin smanjuje emisije CO2 za 40-60% u odnosu na ugljen; hydrogen-ready infrastruktura omogućuje prelazak na zeleni vodik do 2050 u budućnosti.
* Geopolitička uloga: Jača europsku integraciju Zapadnog Balkana i NATO stabilnost cijele regije.

Izazovi:
* Političke nesuglasice: U BiH, sporovi oko upravljanja (BH-Gas vs. Mostar) usporavaju projekte; u Srbiji, proruska orijentacija.
* Isplativost: Rizik od prekapacitetnosti ako potrošnja plina padne zbog tranzicije na OIE; analitičari upozoravaju na "stranded assets" u LNG plinskoj infrastrukturi.
* Ovisnost o SAD-u: EU brine o prevelikoj ovisnosti o američkom LNG-u, tražeći alternative iz Kanade, Katara i Sjeverne Afrike.
* Kineski utjecaj: Kina investira u rudarstvo i infrastrukturu u Balkanu, što zahtijeva jače EU i SAD protumjere s protuinvesticijama.

Zaključna razmatranja
Razvoj Hrvatske kao energetskog huba realan je i strateški važan, s potencijalom da regija postigne energetsku neovisnost do 2030. Koristeći EU fondove (poput NRRP i WBIF) za infrastrukturu i dobre odnose sa SAD-om za tehnologiju i investicije, Hrvatska može postati ključni energetski posrednik za Zapadni Balkan. Ovo bi smanjilo ovisnost o Rusiji (plin) i Kini (investicije), podržavajući europske integracije i geopolitičku stabilnost cijele regije. Međutim, uspjeh ovisi o rješavanju političkih i ekonomskih rizika, uz fokus na zelenu tranziciju.

Citirajući hrvatskog premijera Andreja Plenkovića:
"LNG terminal makes Croatia a serious energy hub."
"LNG terminal čini Hrvatsku ozbiljnim energetskim čvorištem."

Hrvatska se suočava s ključnim odlukama u energetskom sektoru koje će utjecati na svakog građanina i cijelo gospodarstvo. Prema izjavama ministra gospodarstva Ante Šušnjara, proteklih 15 godina energetska tranzicija je obilježena lošim odlukama, poput prebrzih poticaja za obnovljive izvore energije (OIE), nedovoljnim analizama sustava i zanemarivanjem mreže i potrošača. Ukupno je potrošeno više od 4 milijarde eura na poticaje i otkup energije iz OIE (vjetar, sunce, bioplin), ali bruto dodana vrijednost u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom pala je za 25 posto u zadnjih deset godina. Takvi rezultati ukazuju na potrebu za promjenama, jer su poticaji bili financijski izdašni, ali bez dovoljne perspektive tako na primjer, cijene feed-in tarifa za solarne elektrane dosezale su 300 eura po MWh, a za bioplin 190 eura.

Šušnjar ističe da je vrijeme poticanja energije iz sunca i vjetra iza nas, te da se naknada za razvoj OIE, koju plaćaju građani, neće povećavati, a moguće je i smanjenje za industriju. Trenutno postoji 10.000 MW zahtjeva za priključenje na mrežu, ali nije jasno što će se s tom energijom dogoditi, jer mreža nije dovoljno razvijena za takve kapacitete. Investitori u solarne elektrane čekaju priključke dulje od zakonskih rokova (8-9 mjeseci), što usporava projekte, posebno u Slavoniji gdje postoje kapaciteti prema dokumentima HOPS-a, ali s 30 posto manjim prihodima. Za rješavanje birokratskih prepreka, najavljene su hitne izmjene Zakona o tržištu električne energije, uvođenje fleksibilnih ugovora, skraćivanje rokova za priključne ugovore i produženje energetskih odobrenja za projekte koji su zapeli kod HERA-e i HOPS-a.

Sigurnost opskrbe energijom postavljena je kao nacionalni prioritet. Hrvatska troši 17-18 TWh električne energije godišnje, proizvodeći polovicu iz OIE (hidro, vjetar, sunce), ali uvozi dio potreba, s 50-60 posto uvoznim udjelom u primarnoj energiji. HEP mora ponovno postati ambiciozan i razvijati vlastite kapacitete proizvodnje, umjesto da kupuje ključne elektrane od drugih developera, kako bi osigurao stabilnost sustava u kriznim situacijama. Primjeri uključuju puštanje u rad sunčane elektrane Dugopolje, napredak na velikoj sunčanoj elektrani Korlat unatoč vremenskim izazovima, te planove za veliku solarnu elektranu kod Zadra s godišnjom proizvodnjom od 119,8 milijuna kWh. HEP će se fokusirati na baterijske sustave, reverzibilne hidroelektrane (npr. Zagreb na Savi) i geotermalnu energiju, koja ima veliki potencijal za grijanje, proizvodnju električne energije i poljoprivredu, čime Hrvatska može postati regionalni lider.

Baterije i mikromreže ključne su za samodostatnost. Baterije omogućuju arbitražu cijenama (punjenje pri negativnim cijenama, koje su sve češće i to čak 400 sati ove godine na CROPEX-u), upravljanje vršnom električnom snagom i rezervne usluge, često kombinirane sa solarnim elektranama. Mikromreže objedinjuju proizvodnju, potrošnju i skladištenje na mjestu, rješavajući ograničenja mreže u decentraliziranom sustavu. Poticaji za baterije u kućanstvima i gospodarstvu su u planu, kako bi se smanjili troškovi sustava i povećala fleksibilnost cijele mreže.

U plinskom sektoru, Hrvatska jača regionalnu suradnju. Ispunjeni su preduvjeti za južnu plinsku interkonekciju s Bosnom i Hercegovinom, a planira se interkonekcija prema Srbiji (oko 15 km plinovoda) kako bi Srbija dobila pristup LNG terminalu na Krku, čiji je kapacitet povećan sa 3 na 6,1 milijardi kubnih metara godišnje. To smanjuje ovisnost o ruskim energentima i jača sigurnost opskrbe u regiji, uključujući nove plinovode prema Sloveniji i Mađarskoj. Dodatno, suradnja s Kazahstanom na istraživanju nafte i plina (blok Shygys) te procjena nuklearne energije do 2035. godine (odluka 2025., gradnja 2028., pogon 2033.-2035.), uključujući male modularne reaktore (SMR), dio su šire strategije. Potrošnja energije mogla bi narasti s 20 na 37-42 TWh do 2050., zahtijevajući 17-22 TWh nove proizvodnje i 5400 MW vršne snage.

Ukupno, Šušnjar naglašava potrebu za optimalnim ulaganjima, s fokusom na ukupne troškove sustava (mreža, balansiranje, skladištenje, sigurnost) i jačanjem HEP-a kao stupa energetske tranzicije, kako bi Hrvatska postigla energetsku samodostatnost i regionalnu energetsku ulogu.

RAZLOG ZA PROMJENU ENERGIJSKE POLITIKE U HRVATSKOJ

Hrvatska energijska politika prolazi kroz značajne promjene, vođene izjavama ministra gospodarstva Ante Šušnjara i strateškim dokumentima vlade. Ova tranzicija naglašava prelazak s naglog poticanja nestabilnih obnovljivih izvora energije (OIE) poput solara i vjetra prema integriranijem pristupu koji uključuje baterije, decentralizaciju, akumulaciju energije, bazne elektrane i stabilniju mrežu. Glavni razlozi su nestabilnost sustava, visoki uvozi energije, EU regulacije, gospodarski imperativi i lekcije iz prošlosti. U nastavku su ključni razlozi, podržani relevantnim izvorima.

Nestabilnost stohastičkih OIE i potreba za stabilnošću mreže
Solarne i vjetroelektrane su ovisne o vremenskim uvjetima, što dovodi do nestabilnosti mreže – proizvodnja može pasti na samo 10% kapaciteta noću ili bez vjetra, uzrokujući značajne poremećaje u mreži. Primjeri velikih solarnih postrojenja u Španjolskoj ili Portugalu (do 1000 MW) pokazuju da takvi izvori mogu destabilizirati sustav bez podrške baznim opterećenjima. Prema Šušnjaru, ograničenja elektroenergetske mreže su jedan od najvećih izazova za daljnji razvoj solara i vjetra, te se fokus pomiče na ulaganja u infrastrukturu, skladištenje i baterije kako bi se osigurala stabilnost i niže cijene energije. Ovo predstavlja zaokret od "stohastičnog" rada prema pouzdanom sustavu, gdje se OIE integriraju, ali ne dominiraju bez podrške.

Veliki uvoz energije i potreba za samodostatnošću
Hrvatska uvozi do 50% električne energije (npr. u rujnu 2025.), što ugrožava nacionalnu sigurnost i neovisnost. Ovo je ključan razlog za diversifikaciju, uključujući nuklearnu energiju kao bazno opterećenje koje osigurava kontinuiranu proizvodnju, zamjenjujući 3-4 MW vjetra ili solara po 1 MW nuklearne snage. Šušnjar ističe da stabilan energetski sustav predstavlja temelj gospodarskog rasta i industrije, te da se nuklearna energija definira kao poželjna opcija uz OIE, a ne umjesto njih, s mogućim odlukama u sljedećih 18 mjeseci. Fokus na geotermalnu energiju i reverzibilne hidroelektrane (kao akumulaciju) dodatno jača samodostatnost.

EU regulacije i ambiciozniji ciljevi
Promjene su djelomično motivirane EU legislativom koja zabranjuje subvencije za samoopskrbu (npr. izuzeća od mrežnih naknada za one koji crpe energiju iz mreže), što je dovelo do odgode primjene do 2026. Novi sustav prelazi s net meteringa na net billing, gdje se vrijednost predane energije koristi za smanjenje računa, ali se naknade plaćaju na ukupnu preuzetu energiju. Ovo promiče decentralizaciju, omogućujući samoopskrbu iz udaljenih lokacija (za kućanstva i javne usluge), te potiče korištenje baterija za optimizaciju potrošnje. Nacionalni cilj za OIE do 2030. povećan je s 36,6% na 42,5%, što se smatra ambicioznim, ali ostvarivim u kontekstu tranzicije.

Gospodarski i strateški imperativi
Energetska politika se mijenja kako bi podržala reindustrijalizaciju i konkurentnost, izbjegavajući djelomične interese i fokusirajući se na građane i gospodarstvo. Prošle greške, poput prevelikih poticaja za OIE bez analize sustava, dovele su do pada dodane vrijednosti u sektoru za 25% u zadnjih 10 godina, unatoč uloženim milijardama eura (iz ranijih izvora). Sada se naglasak stavlja na baterije za arbitražu cijenama (punjenje pri negativnim cijenama), mikromreže za decentraliziranu proizvodnju i potrošnju, te bazne elektrane (nuklearne i geotermalne) za dekarbonizaciju i sigurnost opskrbe.

Integracija tehnologija za budućnost
Decentralizacija kroz mikromreže i samoopskrbu rješava ograničenja mreže, dok akumulacija (baterije, reverzibilne HE) omogućuje balansiranje varijabilnih OIE. Nuklearni mali modularni reaktori (SMR) nude fleksibilnost i bržu gradnju, komplementirajući OIE za stabilnu mrežu. Stručnjaci poput dr. Duška Čorka i dr. Davora Grgića ističu da je nuklearna energija neophodna za dugoročnu stabilnost i EU ciljeve neutralnosti ugljika.

Ukupno, ova promjena predstavlja pragmatičan zaokret prema uravnoteženom energetskom miksu, gdje se OIE razvijaju uz podršku tehnologija za stabilnost, smanjujući rizike i jačajući gospodarstvo. Vlada planira hitne izmjene zakona i investicije u HEP za ambicioznije projekte.

GLOBALNI ENERGETSKI TRENDOVI

Slični trendovi promjena energijske politike, kao oni u Hrvatskoj, vidljivi su i na globalnoj razini. Varijabilni ili stohastički obnovljivi izvori energije (OIE) poput solara i vjetra sve više se integriraju uz naglasak na stabilizaciju mreže, akumulaciju energije i tehnologije skladištenja. Ovo je odgovor na izazove poput nestabilnosti ponude, fluktuacija cijena i potrebe za pouzdanom opskrbom. Prema izvorima, ovi trendovi su ubrzani tranzicijom prema čistoj energiji, EU regulacijama i tehnološkim napretcima. U nastavku su ključni globalni trendovi i primjeri.

Rast sustava za skladištenje energije (ESS) za uravnoteženje varijabilnosti
Baterijski sustavi za skladištenje energije (BESS) postali su ključni za stabilizaciju mreže, jer solarni i vjetroenergetski izvori uvode varijabilnost i nestabilnost. Oni omogućuju pohranu viška energije kada je proizvodnja visoka (npr. sunčani dani ili vjetroviti periodi) i isporuku kada je niska, čime se uravnotežuje ponuda i potražnja. Globalno tržište BESS-a predviđa se da će dosegnuti 183,7 milijardi USD do 2035. godine, vođeno potrebom za integracijom solara i vjetra u mrežu. Primjeri uključuju velike projekte u SAD-u, gdje BESS doseže preko 170 GW do 2030., poboljšavajući fleksibilnost mreže i podržavajući obnovljive izvore.

Fokus na stabilizaciju mreže i modernizaciju infrastrukture
Varijabilni OIE poput vjetra i solara zahtijevaju tehnike stabilizacije mreže kako bi se izbjegle fluktuacije cijena i poremećaji opskrbe. Međunarodna agencija za energiju (IEA) ističe da je brzi rast skladištenja energije ključan za rješavanje satnih varijacija u proizvodnji iz vjetra i solara. U Europi i Aziji, decentralizirane mreže i skladištenje energije jačaju otpornost mreže na fluktuacije, omogućujući prelazak na obnovljive izvore. Studije pokazuju da solarna i vjetroenergetska postrojenja mogu sama pružiti stabilnost mreže kroz hibridne sustave, što je potvrđeno u stvarnim sustavima. Ovo uključuje korištenje baterija za upravljanje vršnim opterećenjima i rezervne usluge.

Integracija baterija i tehnološki napredci
Tehnološki napredci u baterijama omogućuju bolju integraciju obnovljivih izvora, rješavajući njihove povremene karakteristike. U zemljama poput Njemačke, Australije i SAD-a, utility-scale BESS postaje sve češći, stabilizirajući mrežu i omogućujući veći udio obnovljivih izvora. Decentralizirani obnovljivi izvori dovode do veće volatilnosti ponude, što se rješava kroz BESS za poboljšanu otpornost. Izazovi uključuju integraciju u tržišta energije, ali rješenja poput velikih skladišta energije stabiliziraju čistu energiju.

Globalni izazovi i rješenja
Sve veći udio solara i vjetra povećava potrebu za tehnologijama uravnoteženja mreže, jer njihova varijabilnost može destabilizirati sustav. Rješenja uključuju kombinaciju skladištenja, modernizacije mreže i hibridnih sustava, što je trend u razvijenim zemljama. Ovo odražava hrvatske napore, gdje se fokus pomiče na baterije, mikromreže i bazne izvore za stabilnost. Ukupno, globalni trendovi pokazuju da se stohastična energija solara i vjetra aktivno stabilizira kroz skladištenje i akumulaciju, s naglaskom na BESS i modernizaciju mreže kako bi se osigurala pouzdana tranzicija prema obnovljivim izvorima. Ovo je podržano predviđanjima rasta i stvarnim projektima diljem svijeta.

ŠUŠNJAR: "MREŽA ZA POTROŠAČE, A NE ZA PROIZVOĐAČE!"

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar u više navrata iznosi kritiku prema dosadašnjem pristupu energetskoj tranziciji u Hrvatskoj, a jedna od ključnih teza koju ističe glasi: „Prošle su se mreže radile radi kupaca, potrošača, a danas se smatra kako bi se trebale raditi radi proizvođača.“

Ova izjava sažima srž problema koji vidi u posljednjih 15 godina: elektroenergetske mreže su se povijesno gradile i razvijale prvenstveno kako bi osigurale sigurnu, stabilnu i pristupačnu opskrbu energijom potrošačima (građanima i gospodarstvu), a ne da bi služile masovnom priključivanju proizvođača obnovljivih izvora energije (OIE) poput solara i vjetra. Danas se, prema njegovom mišljenju, pristup preokrenuo jer mreža se preopterećuje i prilagođava interesima proizvođača, dok potrošači snose troškove bez proporcionalnih koristi.

Povijesni kontekst i zašto se to dogodilo
- U prošlosti (prije intenzivnog poticanja OIE), mreža je bila projektirana za klasičnu opskrbu: centraliziranu proizvodnju (hidroelektrane, termoelektrane) i distribuciju prema potrošačima. To je osiguravalo stabilnost i niske troškove.
- Posljednjih 10–15 godina došlo je do naglog zaokreta: država je uvela financijski izdašne poticaje (feed-in tarife, subvencije) za solarne, vjetro i bioplinske elektrane. Rezultat je više od 10.000 MW zahtjeva za priključenje na mrežu, ali bez dovoljne analize sustava, pripreme infrastrukture ili plana što učiniti s tom energijom.
- Mreža nije bila spremna za takvu varijabilnost (stohastički rad solara i vjetra), pa su investicije u mrežu postale nužne, ali one se financiraju iz naknada koje plaćaju svi potrošači.

Posljedice dosadašnjeg pristupa (prema Šušnjaru)
- Potrošeno je više od 4 milijarde eura na poticaje i otkup energije iz OIE, ali bruto dodana vrijednost u sektoru opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom pala je za 25 % u zadnjih 10 godina.
- Zanemarivanje mreže i potrošača dovelo je do prebrzog poticanja bez perspektive: cijene feed-in tarifa bile su visoke (do 300 €/MWh za solar), a rezultati nisu donijeli očekivani gospodarski rast ili smanjenje ovisnosti o uvozu.
- Proizvođači OIE dobivaju prioritet u priključcima, dok potrošači plaćaju više naknade za razvoj OIE, suočavaju se s nestabilnošću i potencijalnim ograničenjima opskrbe u kriznim situacijama.
- Šušnjar nije protiv OIE („nisam skeptik prema obnovljivim izvorima“), ali smatra da je vrijeme masovnog poticanja sunca i vjetra prošlo – sada treba optimalna ulaganja, a ne daljnje povećanje naknada.

Nova orijentacija: Mreže ponovno za potrošače
Šušnjar zagovara povratak na pragmatičan pristup:
- Sigurnost opskrbe i stabilnost sustava kao nacionalni prioritet – mreža mora osiguravati pouzdanu energiju za građane i industriju, čak i u kriznim vremenima (npr. bez vjetra ili sunca).
- HEP mora biti ambiciozan: umjesto da kupuje ključne kapacitete od privatnih developera, HEP treba razvijati vlastite projekte (baterije, reverzibilne hidroelektrane, geotermalne elektrane, velike solare poput Korlata ili kod Zadra).
- Decentralizacija i akumulacija: baterije, mikromreže i geotermalna energija omogućuju da se višak energije pohranjuje i koristi lokalno, smanjujući pritisak na centralnu mrežu i troškove za potrošače.
- Rješavanje birokracije: hitne izmjene Zakona o tržištu električne energije, skraćivanje rokova za priključke i produženje odobrenja za projekte koji su zapeli.
- Geotermalna energija kao novi prioritet jer Hrvatska može postati regionalni geotermalni lider, jer geotermalna energija pruža baznu, stabilnu proizvodnju (za grijanje, električnu energiju i poljoprivredu).

Zaključak
Teza „energetska mreža za potrošače, a ne za proizvođače“ nije odbacivanje obnovljivih izvora, već kritika neravnoteže u dosadašnjoj energijskoj politici: preveliki fokus na brzi rast proizvodnje OIE doveo je do toga da potrošači plaćaju visoku cijenu energije (više naknade, nestabilnost), dok koristi nisu proporcionalne između potrošača i proizvođača. Šušnjar predlaže uravnoteženi pristup gdje mreža služi sigurnosti građana i konkurentnosti gospodarstva, uz pametnu integraciju OIE, akumulaciju energije i jačanje HEP-a u izgradnji energetskih postrojenja. To je, prema njemu, ključ za energetsku samodostatnost Republike Hrvatske te ukupno niže troškove za građane i gospodarstvo. Ova promjena već se vidi u planovima za 2026. s ciljem generiranja priuštive energije (affordable energy).

U doba kada umjetna inteligencija postaje ključni faktor globalne moći, nije teško zamisliti da se iza geopolitičkih manevara oko Greenlanda krije nešto dublje od klasičnih razloga poput resursa ili vojnih baza. Špekulacije o američkom interesu za preuzimanje Grenlanda, koji je Donald Trump javno izrazio još 2019. godine, a ponovio u svojoj drugoj administraciji, navodno zbog "nacionalne sigurnosti" i sprječavanja kineskog utjecaja, možda imaju skrivenu agendu: dominaciju nad najhladnijim teritorijem na planeti idealnim za izgradnju masivnih AI servera. Grenland, sa svojim arktičkim temperaturama koje omogućuju prirodno hlađenje i smanjenje energetskih troškova za 30-40%, predstavlja strateški dragulj u eri kada AI centri poput onih za obuku modela poput GPT-a ili Groka troše energiju ekvivalentnu malim gradovima. Dok službeni razlozi uključuju rudarstvo rijetkih metala potrebnih za tehnologiju i kontrolu arktičkih ruta, pravi motiv mogao bi biti stvaranje neupitnog monopola u AI razvoju jer tko kontrolira hladnoću, kontrolira budućnost računalne moći. Ova vizija Grenlanda kao "hladnog srca" američke AI imperije nije samo spekulacija; ona se uklapa u širi trend gdje veliki igrači poput xAI i Microsofta traže polarne lokacije za svoja superračunala, a SAD bi time osigurao prednost u globalnoj utrci za umjetnom inteligencijom koja mijenja svijet.

AI serveri na Grenlandu i slobodno hlađenje

Teza postavljanja AI servera i data centara na Grenlandu postaje sve aktualnija zbog globalnog porasta energetskih potreba za umjetnom inteligencijom, gdje hlađenje predstavlja veliki dio troškova – čak 35-40% ukupne energije u modernim data centrima ide upravo na to. Greenlandska arktička klima, s prosječnim temperaturama oko -11°C, omogućuje "free cooling" (slobodno hlađenje) koristeći prirodni hladni zrak ili vodu, što može smanjiti energetske troškove za 30-40% u usporedbi s toplijim regijama poput juga planete. Ovo je posebno važno za AI, jer napredni GPU-ovi poput NVIDIA H100 generiraju enormnu otpadnu toplinsku energiju, a globalna potražnja za AI računalnom snagom mogla bi dosegnuti 68 GW do 2027. godine.

Ključni projekti i planovi

GreenMet projekt u Kangerlussuaqu: Bivši službenik Trumpove administracije, Drew Horn, CEO tvrtke GreenMet, planira izgradnju masivnog data centra kapaciteta 1,5 GW do kraja 2028. godine. Prva faza od 300 MW trebala bi biti spremna do sredine 2027., a projekt uključuje pasivne dioničare poput Georgea Soriala i Keitha Schillera iz Trumpovog kruga. Financiranje je osigurano za pola projekta, uz uključene partnere iz SAD-a, Greenlanda, Danske i NATO saveznika. Energija bi se u početku crpila iz LNG-a (tekući prirodni plin), a kasnije iz hidroenergije, koja čini 70% greenlandske energije. Ovo bi moglo biti idealno za AI zadatke koji zahtijevaju kontinuiranu električnu snagu bez kašnjenja.

Nuuk data centar: Već postoji operativni Tier III data centar u Nuuku, kojeg vodi Tusass A/S, a još jedan se gradi vrijednosti oko 21 milijun dolara, potpuno na obnovljivoj energiji. Ovi centri koriste free cooling za smanjenje potrošnje energije, a fokusirani su na nacionalnu sigurnost i AI infrastrukturu.

Bogati investitori i tehnokrati, poput Billa Gatesa i Jeffa Bezosa, pokazuju interes za Greenland zbog kombinacije hlađenja, geotermalne energije i strateškog položaja, što bi moglo pretvoriti otok u hub za AI računarstvo. Na primjer, relokacija velikih AI sustava poput xAI Colossus (2 GW) na Grenland moglo bi uštedjeti milijardu dolara godišnje na hlađenju i dodati još 2 milijarde vrijednosti kroz bolje performanse.

Prednosti slobodnog hlađenja

Greenland nudi "besplatno" hlađenje jer niske temperature (ispod 0°C veći dio godine) omogućuju korištenje ambijentalnog zraka umjesto energetski skupih rashladnih sustava. To dovodi do nižeg PUE (Power Usage Effectiveness) indeksa – oko 1,1-1,25 u hladnim klimama, u usporedbi s 1,6-1,8 na jugu, što štedi 25-30% energije. Dodatno, otok ima ogroman hidroenergetski potencijal od 30 GW i geotermalnu energiju, čineći ga održivim za AI koji zahtijeva stabilnu snagu bez emisija CO2. Ovo rješava globalni problem: AI centri na jugu troše ogromne količine energije za hlađenje, što povećava troškove i ekološki otisak.

Unatoč prednostima, postoje i prepreke

Logistika i troškovi: Gradnja u Arktičkom području košta 18-25 milijuna dolara po MW (u usporedbi s 10-12 milijuna u toplijim regijama), zbog kratke građevinske sezone, ograničene radne snage i transporta.

Geopolitika: Grenland je pod danskom suverenosti, a američki interesi (uključujući Trumpove ideje o kupnji) mogu komplicirati dozvole. Danska ima anti-nuklearnu politiku, što otežava korištenje malih modularnih reaktora (SMR) za energiju.

Infrastruktura: Slaba povezanost (podmorski kabeli postoje, ali su ograničeni), ekstremno vrijeme i mala populacija (57.000 stanovnika) zahtijevaju dodatne investicije.

Ukupno, Grenland bi mogao postati "hladni raj" za AI infrastrukturu, ali realizacija ovisi o rješavanju ovih izazova.

RAČUNALNI SERVERI U SJEVERNIM ZEMLJAMA

Postoji jasna tendencija premještanja data centara (računalnih servera) prema sjevernim regijama, posebno zbog prirodnog hlađenja (free cooling), pristupa obnovljivoj energiji i nižih operativnih troškova. Ovo je posebno izraženo u kontekstu rasta AI i cloud computinga, gdje hlađenje može činiti do 40% ukupne potrošnje energije. Globalno, broj data centara raste, a sjeverne lokacije poput Skandinavije postaju "hot spotovi" zbog klimatskih prednosti i održivosti. U nastavku ćemo detaljno istražiti situaciju u Skandinaviji (Norveška, Švedska, Danska, Finska, Island) i sjevernoj Rusiji, bazirano na recentnim projektima i trendovima.

Data centri u Skandinaviji (Nordijski regioni)

Nordijski regioni su postali lideri u izgradnji data centara, s tržištem koje je vrijedno 7,16 milijardi USD u 2024. godini i očekuje se rast na 14,93 milijarde USD do 2030. godine, uz CAGR od oko 13%. Razlozi uključuju hladnu klimu (temperature ispod 10-15°C veći dio godine), obnovljivu energiju (hidroelektrane i vjetar čine 90% energije u nekim zemljama) i političku stabilnost. Ovo omogućuje smanjenje troškova hlađenja za 30-40% i korištenje viška topline za grijanje gradova.

Ključni primjeri:

Švedska: Facebook (Meta) ima veliki data centar u Luleåu, izgrađen 2013., koji koristi arktički zrak za free cooling i obnovljivu hidroenergiju. Stockholm Data Parks koristi toplinu iz data centara za grijanje 10.000 domova. Google i Amazon također grade ovdje.

Finska: Googleov data centar u Hamini koristi more za hlađenje i obnovljivu energiju. Microsoftov centar blizu Helsinkija će do 2026. opskrbljivati 40% grijanja za stotine tisuća domova, smanjujući emisije CO2 za 2-3% nacionalnog cilja.

Norveška: Gotovo 90 data centara, koji troše 2,79 TWh energije godišnje (većinom za AI). Kompanije poput Green Mountain grade podzemne centre u starim rudnicima za dodatnu efikasnost.

Danska: Meta-in data centar u Odenseu isporučuje 100.000 MWh topline godišnje za lokalno grijanje.

Island: Zahvaljujući geotermalnoj energiji, centri poput Verne Global privlače AI kompanije; hladna klima dodatno smanjuje troškove.

Trend migracije je evidentan: Kompanije poput Amazon, Google i Meta premještaju operacije na sjever kako bi postigli PUE (Power Usage Effectiveness) ispod 1,2, u usporedbi s 1,5-2,0 na jugu. Očekuje se "gold rush" u sljedećih pet godina, s fokusom na AI.

Data centri u sjevernoj Rusiji

U Rusiji postoje planovi za ekspanziju data centara na sjever, ali razvoj je sporiji zbog geopolitičkih izazova, sankcija i infrastrukture. Tržište data centara u Rusiji vrijedi 2,95 milijardi USD u 2026. i raste 14,4% godišnje do 5,79 milijardi USD do 2031., ali sjeverni projekti su još u ranoj fazi. Prednosti uključuju hladnu klimu za free cooling i niske cijene energije, ali hladnoća sama po sebi nije dovoljna – potrebna je bolja povezanost i stabilnost.

Ključni projekti i planovi:

Vladini planovi: Do 2036. godine, Rusija planira izgraditi 8 novih data centara s više od 10.000 rackova, u fazama. Također, data centri bazirani na nuklearnim centralama (NPP) u sjevernim regijama poput Sibira.

Komi Republika: Plan ulaganja 35 milijardi rubalja u 15 novih data centara 2024., ali još nijedan nije izgrađen.

Sibirske lokacije: Microsoft pregovara o data centru u Irkutsku (Sibira) za 10.000 servera, koristeći hladnu klimu. Petrozavodsk State University i GS Nanotech planiraju mrežu data centara vrijednu preko 10 milijardi rubalja, s 20.000 rackova i centralnim telekom čvorom.

Izazovi: Problemi s nadogradnjom električnih i telekom mreža, stabilnošću cijena energije, zakonodavstvom i logistikom. Sankcije ograničavaju strane investicije, a izoliranost sjevera otežava povezanost s globalnim mrežama. Umjesto sjevera, većina rasta je u Moskvi (npr. IXcellerate gradi MOS11 i MOS12 do 2027.).

Trend u Rusiji je prisutan, ali manje razvijen nego u Skandinaviji – fokus je na domaćim projektima, a hladnoća se vidi kao prednost, ali ne i dovoljan razlog bez infrastrukture.

Kanada – brzo rastuće, ali geografski selektivno tržište

Kanada je postala jedan od najatraktivnijih globalnih hubova za data centre, s ukupnim IT kapacitetom preko 10 GW (operativno + u gradnji + committed) i pipelineom od gotovo 9 GW dodatnog kapaciteta. Glavni pogon je AI boom – hyperscale i AI-specijalizirani centri.

Ključni regioni i projekti:

Quebec → Najjači lider: jeftina i čista hidroenergija (Hydro-Québec ~99% obnovljivo), free cooling veći dio godine, niske cijene struje. Veliki kampusi: Vantage, eStruxture, QScale (142 MW AI campus), Nordik/Accelsius (next-gen liquid cooling).

Toronto / Ontario → 312 MW operativno u prvoj polovici 2025., mnogi novi projekti (Yondr 27 MW, Bell AI Fabric 500 MW itd.).

Alberta → Ambiciozna vlada strategija za AI data centre (cilj $100 milijardi investicija). Projekti: eStruxture ($750 M), hyperscale Wonder Valley (5,6–7 GW), ali velik problem – AESO je dodijelio samo 1,2 GW privremene kvote (od čega 970 MW za potencijalni Meta projekt i 230 MW za TransAlta). Ostalo je 37 projekata u čekanju s ukupno 19,4 GW zahtjeva → moraju dovesti vlastitu energiju (BYOG – bring your own generation).

British Columbia → Bell gradi AI centre u Kamloopsu i Merrittu (7 MW po lokaciji, prvi već 2025.).

Prednosti → Hladna klima omogućuje free cooling i nizak PUE, obilje hidroenergije (60 % kanadske struje), slatka voda za liquid cooling, vlada podrška (C$240 M za Cohere, federalni fondovi).

Sjeverna Kanada (Yukon, Northwest Territories, Nunavut, sjeverni dijelovi BC/Alberte) gotovo nema hyperscale data centara, a razlog su:

* Infrastruktura — slaba ili nepostojeća pouzdana struja, single-threaded fiber optika (latencija +10–20 ms, nema redundantnosti), permafrost (otapanje oštećuje temelje), sezonske ceste, kratak prozor za građevinu.
* Povezivost — nedostatak high-capacity međunarodnih linkova.
* Ljudi — ekstremno mala populacija → kronični nedostatak tehničke radne snage za izgradnju, 24/7 održavanje i operacije.
* Dodatni problemi: visoki troškovi logistike, suradnja s Indigenous zajednicama, ekološki/regulatorni otpor.

Zato se centri grade u "hladnim, ali infrastrukturno razvijenim" južnijim regijama (Quebec, Ontario, Alberta, BC), a ne u dalekom sjeveru.

Aljaska – više ambicija nego realizacije

Aljaska ima vrlo malo operativnih data centara (uglavnom mali ili edge/micro).

Aktualni pokušaji (2025.–2026.):

* Guverner Mike Dunleavy aktivno promovira Aljasku kao "arctic advantage" hub za AI data centre.
* Prednosti koje ističe: temperature ~30 °C niže nego u Teksasu → ušteda na hlađenju do $150 milijuna godišnje za 1 GW kampus; jeftina energija iz plina (4–5 ¢/kWh nakon AK LNG projekta); ogromne površine državne zemlje (110 milijuna jutara), slatka voda, mogućnosti obnovljivaca (hidro, vjetar, geotermalna, tidal).
* Suradnja: radi s DigitalBridge (većinski vlasnik Switcha) – izviđanja lokacija 2024./2025., pitch-ovi tech gigantima, traženje "anchor tenanta" da opravda ulaganja u plinovod i grid.

Stvarni izazovi (reality check):

* Infrastruktura — jedan od glavnih razloga zašto hyperscale još nije došao: visoke cijene struje (među najvišima u SAD-u), ograničeni Railbelt grid (uglavnom plin), nedostatak redundantne fiber optike za low-latency promet prema Aziji/SAD-u (projekti poput Quintillion još u razvoju).
* Radna snaga — mala populacija, nedostatak inženjera i tehničara za power/cooling/networking/OT.
* Logistika i uvjeti — permafrost, udaljenost, teški transport, popravci u arktičkim uvjetima.
* Ekonomika — hyperscale zahtijeva jeftinu, pouzdanu struju + višestruku konektivnost; Aljaska to trenutno nema u dovoljnoj mjeri. Bolje se vide micro-datacentri (100 kW modularni) u remote zajednicama s microgridovima.

Ukratko, za daleki sjever Kanade i Aljasku: nedostatak infrastrukture (struja, fiber, transport) i mala populacija/radna snaga su najveće prepreke. Zbog toga se hladnoća (free cooling) maksimalno koristi u naseljenijim i infrastrukturno spremnim regijama južne/centralne Kanade, dok Aljaska ostaje više u fazi političkog pitch-a nego konkretne gradnje.

SEOBA AI SERVERA NA SJEVER

U eri umjetne inteligencije, gdje globalna potražnja za računalnom snagom eksponencijalno raste – s očekivanim porastom AI opterećenja na 50% kapaciteta data centara do 2030. godine – migracija servera prema sjevernim regijama postaje ne samo trend, već i strateška nužnost. Sjeverne zemlje poput Skandinavije, Kanade i Islanda već privlače velike investicije zbog prirodnog hlađenja (free cooling), obnovljive energije i nižih operativnih troškova, što može smanjiti energetsku potrošnju za 30-40% u usporedbi s toplijim regijama. Ova seoba nije ograničena samo na AI; cloud computing, hyperscale centri i čak kripto rudarenje također se pomiču na sjever kako bi se riješili problema pregrijavanja i rastućih emisija CO2. Trendovi za 2026. pokazuju da će AI ostati glavni pokretač, s fokusom na hibridne rashladne sustave poput liquid coolinga, koji će se koristiti u 40% AI data centara, ali sjeverne lokacije nude dodatnu prednost jer minimiziraju potrebu za skupim tehnologijama. Međutim, izazovi poput nedostatka infrastrukture, ograničene radne snage i geopolitičkih napetosti (npr. u Rusiji ili dalekom sjeveru Kanade i Aljaske) usporavaju puni potencijal, čineći ovu migraciju selektivnom – više prema razvijenim sjevernim područjima nego ekstremnim arktičkim zonama.

Ako SAD ostvari kontrolu nad Grenlandom – ideja koju je Donald Trump ponovno aktualizirao, navodno zbog nacionalne sigurnosti i sprečavanja kineskog utjecaja – to bi moglo dramatično promijeniti globalnu dinamiku AI razvoja. Grenland, sa svojim arktičkim klimom idealnim za free cooling, ogromnim hidroenergetskim potencijalom i strateškim položajem, postao bi "hladni bastion" američke tehnološke dominacije. Projekti poput GreenMetovog 1,5 GW data centra u Kangerlussuaqu, koji cilja 300 MW do sredine 2027., već ukazuju na taj smjer, a američka kontrola bi ubrzala izgradnju masivnih AI infrastruktura, osiguravajući pristup kritičnim mineralima za čipove i smanjujući ovisnost o inozemnim lancima opskrbe. U kontekstu globalne utrke za AI, ovo bi SAD-u dalo neupitnu prednost: kontrolu nad najhladnijim teritorijem za servere, što bi moglo pretvoriti Grenland u hub za obuku naprednih modela, istraživanje i vojne primjene AI, dok bi konkurenti poput Kine ili Europe bili prisiljeni tražiti alternative. Na kraju, ova seoba na sjever nije samo o energiji – ona je o moći, a Grenland pod američkom kontrolom mogao bi biti ključni čimbenik u oblikovanju budućnosti inteligencije koja mijenja svijet.

Davos je mali planinski grad u Švicarskoj koji je postao sinonim za jedan od najvažnijih godišnjih globalnih događaja i to godišnji sastanak Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum, WEF). Ovaj skup, koji se tradicionalno održava svake godine u siječnju, okuplja oko 3000 lidera iz više od 130 zemalja, uključujući političare, biznismene, akademike, aktiviste i druge utjecajne osobe. WEF je neprofitna fondacija osnovana 1971. godine, a prvi sastanak u Davosu okupio je europske biznis lidere kako bi raspravljali o ključnim globalnim pitanjima. Danas je to platforma gdje se sudionici iz javnog i privatnog sektora susreću na nekoliko dana intenzivnih diskusija, panela i bilateralnih sastanaka.

Sastanak u Davosu nije samo formalni summit, već dinamičan forum koji obuhvaća širok spektar tema, od ekonomske politike, geopolitičkih izazova, klimatskih promjena i tehnoloških inovacija do socijalnih pitanja poput nejednakosti i zdravstva. Sudionici dolaze iz različitih sektora kako bi dijelili perspektive, slušali jedni druge i izazivali postojeće stavove, što potiče širenje vidika i izgradnju povjerenja. Otvoreni forum, koji je dio programa, omogućuje javnosti sudjelovanje u dijalogu o kritičnim temama, promičući svijest i razmjenu ideja.

Glavni cilj okupljanja svjetskih moćnika u Davosu je poboljšati stanje svijeta kroz javno-privatnu suradnju. Forum služi kao neutralna platforma za suočavanje sa zajedničkim izazovima, oblikovanje globalnih agendi i poticanje inovacija koje definiraju budućnost. Kroz to, WEF nastoji poticati dijalog između različitih strana, rješavati ekonomske izazove, geopolitičke napetosti i okolišne probleme, te graditi bolju budućnost za sve. Iako je kritiziran zbog elitizma, Davos ostaje ključan za globalnu suradnju, posebno u vremenima kriza poput pandemija ili ekonomskih turbulencija.

Sakupili smo izjave ključnih političara i poslovnih ljudi vezano uz energiju i tehnologije za generiranje energije. Zanimljivo je da svaki ima svoju teoriju zašto se baš pojedini oblik energijske tehnologije treba koristiti. Tako recimo SAD smatra da trebaju koristiti više plina, ugljena i nuklearne energije jer imaju dosta ovih energenata na svom teritoriju. S druge strane Kina nema plina, ali ima ugljena kojeg je sve manje pa se okreće korištenju električne energije solarima, vjetru i nuklearnoj energiji. Europa s druge strane uvozi skoro svu svoju energiju jer nema plina, nema ugljena, a nema niti uranija za nuklearne elektrane tako da će Europi biti teško održati konkurentnost svog gospodarstva koje se temelji isključivo na uvozu dok je cijena električne energije generirana pomoću obnovljivih izvora energije poprilično veća u odnosu na fosilna goriva.

PRIRODNI PLIN

Prirodni plin je u Davosu 2026. predstavljen kao ključni element energetske sigurnosti i tranzicije, posebno u kontekstu globalne konkurencije i ekonomskog rasta. Govornici su ga često povezivali s fosilnim gorivima općenito, ističući njegovu ulogu u stabilizaciji opskrbe i podršci industrije, dok su kritizirali brzi prelazak na obnovljive izvore bez dodatnih alternativa. Ovo odražava napetosti između ekoloških ciljeva i praktičnih ekonomskih potreba, posebno u svjetlu geopolitičkih kriza poput rata u Ukrajini koji je naglasio važnost diversifikacije izvora energije.

Predsjednik SAD-a Donald Trump, koji je aktualni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, bivši biznismen u nekretninama i medijima te političar poznat po svojoj podršci fosilnim gorivima i ekonomskom nacionalizmu, naglasio je važnost prirodnog plina u svom govoru, ističući da je pod njegovim vodstvom proizvodnja u SAD-u dosegla rekorde. Citat: "Pod mojim vodstvom, proizvodnja prirodnog plina u SAD-u je daleko na najvišoj razini ikad." ("Under my leadership, US natural gas production is at an all-time high, by far.") Trump je to rekao u kontekstu kritike Bidenove administracije, koja je, prema njemu, smanjila nove dozvole za istraživanje za 95%, dovodeći do rasta cijena energije u SAD-u. Njegova teza je motivirana ekonomskim nacionalizmom jer želi pokazati da fosilna goriva poput plina osiguravaju jeftinu energiju i sprječavaju preseljenje industrije u zemlje poput Kine, koje nemaju iste ekološke obveze prema Pariškom sporazumu.

Američki ministar energije Secretary Wright, koji je trenutni ministar energije SAD-a pod Trumpovom administracijom, političar i stručnjak za energetsku politiku fokusiran na fosilna goriva i energetsku neovisnost, također je zagovarao prirodni plin kao dio fosilnih goriva koji pokreću svijet. Citat: "Nafta, plin i ugljen pokreću svijet. Točka." ("Oil, gas, and coal are what run the world. Full stop.") Ovo je izrečeno u kontekstu realnosti jer Wright tvrdi da se bez plina i drugih fosilnih goriva ne mogu proizvoditi ni obnovljivi izvori poput vjetroturbina ili solarnih panela. Motivacija je pragmatična: kritizira "zelenu tranziciju" kao najveću malinvesticiju u povijesti, naglašavajući da plin osigurava stabilnost i sprječava ekonomske gubitke od nestabilnih obnovljivih izvora.

US Commerce Secretary Howard Lutnick, koji je trenutni ministar trgovine SAD-a, suosnivač i CEO Cantor Fitzgeralda (financijska tvrtka specijalizirana za investicije i tržišta), biznismen i političar fokusiran na ekonomsku konkurentnost i kritiku globalizacije, kritizirao je europsku politiku, ali je plin vidio kao američku prednost. Citat: "Zašto bi SAD, koji ima naftu i prirodni plin, pokušao prijeći na potpuno električnu energiju? Kina nema naftu i prirodni plin – struja i električni automobili za njih imaju savršenog smisla." ("Why would the US, which has oil and natural gas, try to convert to all-electricity? China does not have oil and natural gas – electricity and electric cars make perfect sense to them.") Lutnick je to rekao na panelu WEF-a, ističući geopolitičku prednost SAD-a u fosilnim gorivima. Razlog je ekonomska neovisnost – SAD bi trebao iskoristiti plin za konkurentnost, umjesto da slijedi europski put prema net-zero, koji vidi kao podređivanje Kini.

Fatih Birol, koji je izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA), ekonomist i stručnjak za globalnu energetsku politiku s fokusom na tranziciju i sigurnost opskrbe, upozorio je na rizike, ali je priznao ulogu plina. Citat: "Ali moramo biti malo oprezni. Dok će nafta i plin biti s nama ovdje i doći će..." ("But we have to be a bit careful. While oil and gas will be with us here to come...") Kontekst je energetska sigurnost i nacionalna sigurnost; Birol to kaže kako bi uravnotežio tranziciju, motiviran globalnim stabilnošću.

UGLJEN

Ugljen je u Davosu bio kontroverzan, predstavljen kao neizbježan u trenutnoj globalnoj energetskoj slici, ali i kao izvor energije koji treba postupno napustiti zbog ekoloških razloga. Govornici su ga često povezivali s fosilnim gorivima, ističući njegovu ulogu u baznoj energiji, ali kritizirajući ga zbog emisija CO2. Ovo odražava podjelu između zemalja u razvoju koje ga još koriste i zapadnih lidera koji ga vide kao prepreku energetskoj tranziciji.

Američki ministar energije Secretary Wright, koji je trenutni ministar energije SAD-a pod Trumpovom administracijom, političar i stručnjak za energetsku politiku fokusiran na fosilna goriva i energetsku neovisnost, snažno je zagovarao ugljen. Citat: "Nafta, plin i ugljen pokreću svijet. Točka. Ne možemo napraviti vjetroturbinu ili solarni panel ili nuklearnu elektranu bez ogromnih količina nafte, plina i ugljena." ("Oil, gas, and coal are what run the world. Full stop. We can't make a wind turbine or a solar panel or a nuclear power plant without massive amounts of oil, gas, and coal.") Wright je to rekao kako bi naglasio realnost: ugljen je neophodan za proizvodnju obnovljivih tehnologija. Motivacija je ekonomska dok kritizira "zelenu tranziciju" kao malinvesticiju, ističući da ugljen osigurava stabilnu energiju za industriju i sprječava gubitke od intermitentnih izvora.

US Ambassador to the EU Andrew Puzder, koji je trenutni veleposlanik SAD-a u EU, bivši CEO CKE Restaurants (lanac brze hrane) i političar fokusiran na ekonomsku diplomaciju i kritiku regulacija, ponovio je sličnu tezu. Citat: „U EU je 73% ukupne potrošnje primarne energije u 2024. godini dolazilo iz nafte, prirodnog plina i ugljena.“ ("In the EU, 73% of its total primary energy consumption in 2024 came from oil, natural gas, and coal.") Ovo je rečeno u kritici net-zero politike EU-a, gdje ugljen čini dio fosilnih goriva. Razlog je pragmatičan: net-zero "krvari" ekonomije, a ugljen osigurava pristupačnu energiju; motiviran povratkom zdravog razuma u Bruxelles.

Howard Lutnick, koji je trenutni ministar trgovine SAD-a, suosnivač i CEO Cantor Fitzgeralda (financijska tvrtka specijalizirana za investicije i tržišta), biznismen i političar fokusiran na ekonomsku konkurentnost i kritiku globalizacije, spomenuo je ugljen u kontekstu američke prednosti. Citat: "Zašto bi SAD, koje imaju naftu i prirodni plin, pokušale prijeći na potpuno električnu energiju?" ("Why would the US, which has oil and natural gas, try to convert to all-electricity?") (implikacija uključuje ugljen). Kontekst je kritika EU-a; Lutnick vidi ugljen kao dio fosilnih goriva koji SAD treba zadržati za konkurentnost.

U članku iz TIME-a, anonimni lideri (vjerojatno globalni energetski stručnjaci i aktivisti, poput onih iz nevladinih organizacija fokusiranih na klimu i održivost), rekli su: "Kontinuirano širenje ugljena, nafte i plina nije kompatibilno s planetarnom stabilnošću i dugoročnim prosperitetom." ("Continued expansion of coal, oil, and gas is incompatible with planetary stability and long-term prosperity.") Ovo je rečeno zbog ekoloških rizika poput ekstremnih vremenskih uvjeta; motivirano znanošću i ekonomijom, tražeći prelazak na renewables.

NUKLEARNA ENERGIJA

Nuklearna energija je u Davosu 2026. dobila pozitivne komentare kao pouzdan, skalabilan izvor za budućnost, posebno za data centre i industriju. Govornici su je vidjeli kao most između fosilnih goriva i obnovljivih izvora energije, ističući napretke u tehnologiji poput malih modularnih nuklearnih reaktora SMR. Ovo odražava rastući konsenzus zbog porasta potražnje za energijom od AI-a i geopolitičke sigurnosti.

Palmer Luckey, koji je osnivač Anduril Industries (tvrtka za obrambenu tehnologiju i AI) i Oculus VR (prodao Facebooku), poduzetnik fokusiran na napredne tehnologije i nacionalnu sigurnost, zagovarao je nuklearnu renesansu. Citat: „Dobra vijest je da izgleda da će ova administracija dopustiti brz povratak nuklearne energije. Mislim da bi za stvari poput tvornica i podatkovnih centara... trebali imati samo lokalnu proizvodnju energije. Trebali bi imati male nuklearne elektrane.“  ("The good news is, it looks like this administration is going to allow nuclear power to come roaring back. I think that for things like factories and data centers… they should just have on-premises power generation. They should have small nuclear plants.") Luckey je to rekao zbog globalne konkurentnosti SAD-a; motiviran tehnološkim napretkom, vidi nuklearnu kao alat poput "šrafcigera" za tvornice, sprječavajući degradaciju mreže i političke poreze.

EU Climate Commissioner Wopke Hoekstra, koji je trenutni povjerenik EU-a za klimu, nizozemski političar i bivši ministar financija fokusiran na klimatsku politiku i održivi razvoj, složio se s Trumpom na nuclear. Citat:   „Smatramo da klimatske promjene imaju ogromne ekonomske posljedice. Istovremeno, postoji jasna prilika u baterijama, solarnoj energiji, usput rečeno i u nuklearnoj energiji, u čemu se slažem [s Trumpom].“ ("We do feel that climate change has huge economic ramifications. At the same time, there is a clear opportunity in batteries, in solar, by the way also in nuclear, which is where I agree [with Trump].") Kontekst je odgovor na Trumpovu kritiku; motiviran ekonomijom i klimom, vidi nuclear kao priliku za smanjenje emisija.

Predsjednik SAD-a Donald Trump, koji je aktualni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, bivši biznismen u nekretninama i medijima te političar poznat po svojoj podršci fosilnim gorivima i ekonomskom nacionalizmu, podržao je nuclear. Citat: "U Davosu je Trump jasno izrazio svoju podršku nuklearnoj energiji, što ga usklađuje s rastućim konsenzusom među energetskim analitičarima." ("At Davos, Trump made clear his support for nuclear energy, a shift that aligns him with an emerging consensus amongst energy analysts.") Razlog je promjena politike za sigurnost.

Peter Clack, koji je energetski analitičar i kritičar UN-ovih politika (moguće stručnjak za globalnu energetiku, fokusiran na kritiku ideoloških pristupa tranziciji), zagovarao je prelazak na nuclear. Citat: "Nikada nije trebao postojati ideološki poticaj za ukidanje ugljena, nafte i plina. Umjesto toga, trebao je postojati stalan prijelaz na nuklearnu energiju." ("There should never have been an ideological drive to overturn coal, oil and gas at all. Instead, there should have been a steady transition towards nuclear energy.") Motiviran greškama UN-a, vidi nuclear kao pristupačan zamjenu.

SOLARNA ENERGIJA

Solarna energija je viđena kao dio nezaustavljivog napretka obnovljivih izvora, ali s kritikama o ovisnosti o Kini i intermitentnosti solarne tehnologije. Govornici su je hvalili zbog pada cijena, ali kritizirali su je zbog nestabilnosti za ključne sektore.

Al Gore, koji je bivši potpredsjednik SAD-a, aktivist za klimatske promjene i osnivač The Climate Reality Project (organizacija za borbu protiv klimatskih promjena), rekao je: "SAD 'nemaju izbora' u odnosu na jeftinu solarnu i vjetroelektranu." ("US Has 'No Choice' Over Cheap Solar and Wind.") Kontekst je ekonomska nužda; motiviran klimom, vidi solar kao jeftinu opciju.

Elon Musk, koji je CEO Tesla (proizvođač električnih automobila i baterija) i SpaceX (svemirska tvrtka), poduzetnik fokusiran na održivu energiju i tehnologiju, rekao je: "solarna energija će dominirati energijom." ("solar will dominate energy") Razlog je kineska skala; motiviran tehnologijom.

Andrew Forrest, koji je osnivač Fortescue Metals Group (rudarska tvrtka fokusirana na željezo i zeleni vodik), australski milijarder i aktivist za zelenu energiju, rekao je: "Trend obnovljivih izvora energije je jedenje fosilnih goriva za ručak." ("The trend of renewable energy is eating fossil fuels for lunch.") Motiviran ekonomijom, vidi solar kao jeftiniji.

Larry Fink, koji je CEO BlackRock (najveća svjetska upraviteljska tvrtka imovinom, fokusirana na investicije uključujući ESG kriterije), rekao je:  "Količina energije potrebna za podatkovne centre ne može se dobiti iz povremene solarne i vjetroelektrane." ("The amount of power needed for data centers can't be derived from intermittent solar and wind.") Kritika zbog nestabilnosti.

Howard Lutnick, koji je trenutni ministar trgovine SAD-a, suosnivač i CEO Cantor Fitzgeralda (financijska tvrtka specijalizirana za investicije i tržišta), biznismen i političar fokusiran na ekonomsku konkurentnost i kritiku globalizacije, rekao je: "Zašto ćete se baviti solarnom i vjetroelektranama? ... Odlučuju se podrediti Kini." ("Why are you going to do solar and wind? ... They are deciding to be subservient to China.") Geopolitička ovisnost.

VJETROENERGIJA

Vjetroenergija je dobila negativne komentare, kritizirana zbog ekonomskih gubitaka, ružnoće u okolišu, ubijanja ptica i tehnološke ovisnosti o Kini. Govornici su je vidjeli kao neefikasnu za baznu energiju.

Predsjednik SAD-a Donald Trump, koji je aktualni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, bivši biznismen u nekretninama i medijima te političar poznat po svojoj podršci fosilnim gorivima i ekonomskom nacionalizmu, rekao je: "Jedna stvar koju sam primijetio je da što više vjetrenjača neka zemlja ima, to više novca gubi i to joj je lošije." ("One thing I've noticed is that the more windmills a country has, the more money that country loses and the worse that country is doing.") Kritika EU-a; ekonomski nacionalizam.

Trump je također rekao: „Oni [Kina] ih prodaju [vjetroturbine] glupim ljudima koji ih kupuju. Sami ih ne koriste.“ „Zelena nova prijevara“. ( "They [China] sell them [wind turbines] to the stupid people that buy them. They don’t use them themselves." "Green New Scam".)

Howard Lutnick, koji je trenutni ministar trgovine SAD-a, suosnivač i CEO Cantor Fitzgeralda (financijska tvrtka specijalizirana za investicije i tržišta), biznismen i političar fokusiran na ekonomsku konkurentnost i kritiku globalizacije, rekao je: "Zašto ćete se baviti solarnom i vjetroelektranama?" ("Why are you going to do solar and wind?") zbog ovisnosti o Kini.

Larry Fink, koji je CEO BlackRock (najveća svjetska upraviteljska tvrtka imovinom, fokusirana na investicije uključujući ESG kriterije), rekao je slično kao o solaru, naglašavajući intermitentnost vjetra.

Peter Clack, koji je energetski analitičar i kritičar UN-ovih politika (moguće stručnjak za globalnu energetiku, fokusiran na kritiku ideoloških pristupa tranziciji), rekao je:  "Vjetroelektrane nisu uspjele ostvariti prijelaz na bazno opterećenje." ("Wind solar failed to deliver the baseload power transition.") Ideološka greška.

BATERIJE

Baterije su ključne za obnovljive izvore energije, ali su kritizirane zbog ovisnosti o Kini i ograničenjima baterijske tehnologije. Govornici su ih vidjeli kao rješenje za skladištenje energije, ali upozoravali su na geopolitičke rizike.

Elon Musk, koji je CEO Tesla (proizvođač električnih automobila i baterija) i SpaceX (svemirska tvrtka), poduzetnik fokusiran na održivu energiju i tehnologiju, rekao je: „Ono što baterije zapravo omogućuju jest da, čak i ako ne izgradite nikakve dodatne elektrane, možete udvostručiti proizvodnju energije u Sjedinjenim Državama samo s baterijama.“ ("What batteries actually enable is, even if you don't build any incremental power plants, you could double the energy output of the United States just with batteries.") Optimiranje; tehnološka abundancija.

Howard Lutnick, koji je trenutni ministar trgovine SAD-a, suosnivač i CEO Cantor Fitzgeralda (financijska tvrtka specijalizirana za investicije i tržišta), biznismen i političar fokusiran na ekonomsku konkurentnost i kritiku globalizacije, rekao je: "Zašto bi Europa pristala na neto nultu emisiju u 2030. kada ne proizvode baterije? Dakle, ako idu u 2030., odlučuju se biti podređeni Kini." ("Why would Europe agree to be net zero in 2030 when they don't make a battery? So, if they go 2030, they are deciding to be subservient to China.") Geopolitička ovisnost.

Wopke Hoekstra, koji je trenutni povjerenik EU-a za klimu, nizozemski političar i bivši ministar financija fokusiran na klimatsku politiku i održivi razvoj, rekao je: "u baterijama postoji jasna prilika." ("there is a clear opportunity in batteries.") Ekonomska prilika.

He Lifeng, koji je kineski vicepremijer, političar fokusiran na ekonomsku politiku i međunarodnu suradnju u zelenim tehnologijama, rekao je: "usko surađivati ​​s Kinom u područjima kao što su zelena infrastruktura, zelena energija, zeleni minerali." ("work closely with China in such areas as green infrastructure, green energy, green minerals.") Suradnja.

UTJECAJ WEF-a NA BUDUĆNOST ENERGETIKE I INVESTICIJA

Svjetski ekonomski forum u Davosu predstavlja ključnu platformu gdje se globalni lideri susreću kako bi oblikovali buduće smjerove svjetske ekonomije, uključujući energetiku. Kao neutralan forum za javno-privatnu suradnju, Davos ne samo da omogućuje razmjenu ideja, već i utječe na političke odluke, investicijske strategije i tehnološke inovacije. U kontekstu energetike, sastanak u Davosu 2026. godine naglasio je napetosti između fosilnih goriva, obnovljivih izvora i geopolitičkih izazova, što može usmjeriti svijet prema uravnoteženoj tranziciji, ali i prema većoj polarizaciji.

Jedan od ključnih načina na koji Davos djeluje jest kroz poticanje ulaganja u čistu energiju. Prema procjenama, globalna ulaganja u energiju 2025. godine premašila su 3,3 bilijuna dolara, od čega je 2,2 bilijuna otišlo u čiste tehnologije poput solara i vjetra. Ovo pokazuje da Davos, kroz panele poput "Investing in Energy Infrastructure to Boost the Transition", promiče infrastrukturu za obnovljive izvore, gdje solar i vjetar čine preko 90% novih globalnih električnih kapaciteta, a čista energija osigurava 40% ukupne proizvodnje. Takvi razgovori mogu usmjeriti investitore prema zelenim tehnologijama, posebno u zemljama u razvoju gdje će se do 90% rasta potražnje za energijom dogoditi. Na primjer, suradnja između vlada i kompanija, kao što je istaknuto u sesijama Deloittea, može uskladiti ulaganja u sistemske pristupe koji integriraju tehnologiju i partnerstva.

S druge strane, Davos može pojačati kritiku prema brzom prelasku na obnovljive izvore energije, što utječe na usporavanje nekih investicija. Predsjednik Trump u svom govoru kritizirao je europsku fokusiranost na zelenu energiju, tvrdeći da vjetroturbine uništavaju zemlju i dok energetski sustav gubi efikasnost, te da su doprinijele ekonomskim problemima Europe. Ovo odražava širu "zelenu reakciju" ("green backlash") među biznis liderima, koji upozoravaju da geopolitičke napetosti i energetska tranzicija mijenjaju globalne trgovinske rute i kapitalne tokove. Posljedica može biti veći naglasak na energetsku sigurnost, gdje se fosilna goriva poput nafte i plina vide kao stabilnijim izvorima energije, s prognozama da će globalna ponuda nafte premašiti potražnju za 3,69 milijuna barela dnevno 2026. Paneli poput "Who Is Winning on Energy Security?" ističu različite strategije, što može usmjeriti svijet prema hibridnim modelima, kombinirajući fosilne i obnovljive izvore za otpornost.

U konačnici, Davos utječe na svjetsku energetiku kroz oblikovanje globalnih agendi i poticanje dijaloga u fragmentiranom poretku. Klimatske promjene, kao prijetnja koja pojačava ekonomske i socijalne rizike, ostaju centralne, ali geopolitika može usporiti tranziciju. Investicije u energetske tehnologije vjerojatno će ići prema inovacijama poput AI-a u energetici i zelenim mineralima, posebno u suradnji s tvrtkama poput Iberdrole, koje predviđaju porast potražnje za električnom energijom do 50% do 2035. Međutim, da bi Davos doista usmjerio svijet prema održivoj budućnosti, potrebna je veća inkluzivnost, kako bi se izbjegle podjele između bogatih zemalja i onih u razvoju, te osigurala ravnoteža između ekoloških ciljeva i ekonomske realnosti. Ovo okupljanje može biti katalizator za promjene, ali njegov utjecaj ovisi o tome hoće li razgovori prelaziti u konkretne akcije.

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, održala je govor na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje je naglasila važnost "duha dijaloga" u razdrobljenom i razdražljivom svijetu. Govor je inspiriran poviješću Davosa od 1971. godine, kada je osnovan kao platforma za raspravu o globalnim izazovima, i lekcijama iz geopolitičkih šokova poput Nixonovog šoka, koji je doveo do urušavanja Bretton Woodsa sustava. Ona je istaknula da su takvi šokovi prilika za Europu da ojača svoju ekonomsku i političku moć, smanji ovisnosti i izgradi novu formu europske neovisnosti. Trenutne seizmičke promjene, poput geopolitičkih napetosti, vidi kao nužnost za trajnu transformaciju Europe, umjesto nostalgičnog čekanja na povratak starog poretka. Europa je brzo reagirala na područjima energije, sirovina, obrane i digitala, a von der Leyen je naglasila da će se ova prilika kapitalizirati samo ako se promjene prepoznaju kao trajne.

Ključni aspekt govora bio je proširenje trgovinskih partnerstava za diversifikaciju lanaca opskrbe i de-riskiranje ekonomije. Istaknula je potpisivanje EU-Mercosur sporazuma u Paragvaju, koji stvara najveću zonu slobodne trgovine na svijetu (preko 20% globalnog BDP-a, 31 zemlja i 700 milijuna potrošača), usklađenu s Pariškim sporazumom. To šalje poruku o prednosti fer trgovine, partnerstva i održivosti nad tarifama i izolacijom. Dodatno, spomenuti su novi sporazumi s Meksikom, Indonezijom, Švicarskom, te napredak s Australijom, Filipinima, Tajlandom, Malezijom, UAE-om i, uskoro, Indijom – što bi moglo stvoriti tržište od 2 milijarde ljudi i gotovo četvrtinu globalnog BDP-a. Europa se tako pozicionira kao partner rastućim ekonomijama u Latinskoj Americi, Indo-Pacifiku i šire, privlačeći investicije i osiguravajući prednost u globalnoj konkurenciji.

Von der Leyen je naglasila mobilizaciju europskih resursa – ušteđevine, vještina i inovacija, uključujući AI tvornice i gigatvornice – uz princip "AI prvo". Fokus je na stvaranju poticajnog regulatornog okruženja, uključujući "EU Inc." – novu europsku strukturu tvrtki s jedinstvenim pravilima za lakše poslovanje preko granica, online registraciju unutar 48 sati i jedinstveni kapitalni režim, sličan onome u SAD-u ili Kini. Drugi prioritet je Unija štednje i investicija za duboko kapitalno tržište koje privlači investitore i omogućuje jeftinije financiranje za scaleupe, MSP-ove i inovacije.

Posebno detaljno je obradila temu energije i generiranja energije, ističući da je energija usko grlo za tvrtke i kućanstva, s velikim razlikama u cijenama električne energije preko europskih čvorišta. Zagovara izgradnju međusobno povezanog i pristupačnog energetskog tržišta – istinske energetske unije – kroz Akcijski plan za priuštivu energiju (Action Plan for Affordable Energy). To uključuje masovna ulaganja u energetsku sigurnost i neovisnost, s fokusom na interkonektore i mreže za prijenos energije. Ključno je promicanje domaćih izvora energije, posebno nuklearne i obnovljive (poput vjetra, sunca i drugih), kako bi se smanjile ovisnosti o stranim dobavljačima, snizile cijene i eliminirala volatilnost, manipulacija i šokovi opskrbe. Von der Leyen je naglasila potrebu za ubrzanjem tranzicije prema domaćoj, pouzdanoj, otpornoj i jeftinijoj energiji, koja će pokretati ekonomski rast, poboljšati život Europljana i osigurati stratešku neovisnost. Europa je već dom globalnim liderima u vjetroenergiji i baterijama sljedeće generacije, a ova tranzicija će osigurati da energija prestane biti ograničenje, već postane pokretač prosperiteta.

U kontekstu sigurnosti, govorila je o porastu obrambenih izdataka do 800 milijardi eura do 2030., inovacijama u AI-pokretanim obrambenim tehnologijama (poput dronova i obavještajnih sustava) te utrostručenju vrijednosti europske obrambene industrije od 2022. Istaknula je nepokolebljivu podršku Ukrajini protiv ruske agresije, uključujući zajam od 90 milijardi eura za 2026.-2027., jačanje obrane i imobilizaciju ruske imovine. Zaključila je temom Grenlanda i arktičke sigurnosti, ističući solidarnost s Danskom, masovne investicije u regiju, suradnju sa SAD-om umjesto tarifa te novu europsku sigurnosnu strategiju. Princip je da suverenitet i integritet teritorija nisu pregovarački, a arktička sigurnost zahtijeva zajednički pristup s partnerima poput Finske, UK-a, Kanade i Norveške.

Ovaj govor predstavlja viziju ambiciozne, neovisne Europe koja se prilagođava trajnim globalnim promjenama kroz partnerstva, inovacije, dijalog i hitnu akciju, s energijom kao ključnim stupom za ekonomsku i stratešku autonomiju.

GOVOR PREDSJEDNICE VON DER LEYEN U DAVOSU WEF

Predsjedniče Brende, dragi Børge, hvala vam puno na toploj dobrodošlici.

Vaša Veličanstva,

Ekselencije,

Dame i gospodo,

Sada je prošlo 55 godina od prvog sastanka ovdje u Davosu. Ideja osnivača, Klausa Schwaba, bila je stvoriti platformu za raspravu o pitanjima i idejama današnjice. Naravno, svijet se potpuno transformirao od 1971. godine. Ali originalna ideja Davosa je ostala, kao što smo upravo čuli u govorima. Zato sam oduševljena što ste se vratili korijenima s ovogodišnjom temom – Duh dijaloga. Jer ovaj duh je još važniji u svijetu koji je razdrobljeniji i razdražljiviji nego ikad. 1971. bila je godina takozvanog Nixonovog šoka i odluke o odvajanju američkog dolara od zlata. U trenutku su se urušili temelji Bretton Woodsa i cijeli globalni ekonomski poredak – uspostavljen nakon rata. Ali to je imalo i dva glavna učinka. Nehotice je stvorilo uvjete za ono što bi postalo istinski globalni poredak. I pružilo je oštru lekciju Europi o potrebi za jačanjem njezine ekonomske i političke moći. Bilo je to upozorenje da smanjimo naše ovisnosti – u ovom slučaju o stranoj valuti.

Svijet je danas možda vrlo različit, bez ikakvog pitanja. Ali vjerujem da je lekcija vrlo slična. Da geopolitički šokovi mogu – i moraju – poslužiti kao prilika za Europu. Po mom mišljenju, seizmička promjena kroz koju prolazimo danas je prilika, zapravo nužnost za izgradnju novog oblika europske neovisnosti. Ova potreba nije ni nova ni reakcija na nedavne događaje. Ona je strukturni imperativ već duže vrijeme. Zato sam, kada sam koristila ovaj pojam – europska neovisnost – prije otprilike godinu dana, bila iznenađena skeptičnim reakcijama. Ali manje od godinu dana kasnije, sada postoji stvarni konsenzus oko toga. Brzina i gotovo nezamislivi opseg promjena su to potaknuli – ali temeljni imperativ je još uvijek isti.

Dobra vijest je: Djelovali smo odmah. Bilo na energiji ili sirovinama, obrani ili digitalu – krećemo se brzo. Ali istina je i da ćemo moći kapitalizirati ovu priliku samo ako prepoznamo da je ova promjena trajna. Naravno, nostalgija je dio naše ljudske priče. Ali nostalgija neće vratiti stari poredak. I igranje na vrijeme – i nada da će se stvari uskoro vratiti – neće popraviti strukturne ovisnosti koje imamo. Zato je moja poanta: Ako je ova promjena trajna, onda se Europa mora trajno promijeniti. Vrijeme je da iskoristimo ovu priliku i izgradimo novu neovisnu Europu.

Dame i gospodo,

Ova nova Europa već se pojavljuje. U subotu sam bila u Asunciónu, u Paragvaju, kako bih potpisala trgovinski sporazum EU-Mercosur. Bio je to proboj nakon 25 godina pregovora. I time su EU i Latinska Amerika stvorile najveću zonu slobodne trgovine na svijetu. Tržište vrijedno preko 20% globalnog BDP-a. 31 zemlja s preko 700 milijuna potrošača. U skladu s Pariškim sporazumom. Ovaj sporazum šalje snažnu poruku svijetu. Da biramo fer trgovinu umjesto tarifa. Partnerstvo umjesto izolacije. Održivost umjesto eksploatacije. I da smo ozbiljni u de-riskiranju naših ekonomija i diversifikaciji lanaca opskrbe. To se neće zaustaviti u Latinskoj Americi. Prošle godine smo postigli nove sporazume s Meksikom, Indonezijom i Švicarskom – našom domaćinskom zemljom. Radimo na novom sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom. Također napredujemo s Filipinima, Tajlandom, Malezijom, UAE – i više. I odmah nakon Davosa, putovat ću u Indiju. Još ima posla. Ali na pragu smo povijesnog trgovinskog sporazuma. Neki ga nazivaju majkom svih sporazuma. Onaj koji bi stvorio tržište od 2 milijarde ljudi, čineći gotovo četvrtinu globalnog BDP-a. I, ključno, koji bi pružio prednost prvom pokretaču za Europu s jednim od najbrže rastućih i najdinamičnijih kontinenata na svijetu. Europa želi poslovati s centrima rasta danas i ekonomskim silama ovog stoljeća. Od Latinske Amerike do Indo-Pacifika i dalje, Europa će uvijek birati svijet. A svijet je spreman birati Europu.

Dame i gospodo,

Ova realnost također odražava činjenicu da Europa ima sve resurse koje treba za privlačenje investicija – ušteđevinu, vještine i inovacije – s našim AI tvornicama i gigatvornicama i aplikacijama koje su potrebne, princip 'AI prvo'. Ono što nam treba je kolektivno mobilizirati ove resurse do njihovog punog potencijala. I fokusirati se na bitno. Žarište broj jedan je stvoriti poticajno i predvidivo regulatorno okruženje. Živimo u dobu u kojem kapital i podaci mogu prelaziti Europu u sekundi. I posao mora moći kretati se jednako slobodno. Ali kako stvari stoje, previše tvrtki mora gledati u inozemstvo da bi rasle i skalirale – djelomično zato što se suočavaju s novim setom pravila svaki put kada se šire u novu državu članicu. Zato, iako je na papiru tržište od 450 milijuna Europljana otvoreno za njih, u stvarnosti je daleko složenije. I to djeluje kao kočnica na rast i profitni potencijal tvrtki. Zato nam treba novi pristup. Uskoro ćemo iznijeti naš 28. režim. Krajnji cilj je stvoriti novu istinski europsku strukturu tvrtke. Nazivamo je EU Inc., s jednim i jednostavnim setom pravila koji će se primjenjivati bez problema u cijeloj Uniji. Tako da posao može djelovati preko država članica mnogo lakše. Naši poduzetnici, inovativne tvrtke, moći će registrirati tvrtku u bilo kojoj državi članici unutar 48 sati – potpuno online. Uživat će u istom kapitalnom režimu u cijeloj EU. Krajnje, trebamo sustav u kojem tvrtke mogu poslovati i prikupljati financiranje bez problema preko Europe – jednako lako kao na uniformnim tržištima poput SAD-a ili Kine. Ako to učinimo ispravno – i ako se krećemo dovoljno brzo – to neće samo pomoći EU tvrtkama da rastu. Ali će privući investicije iz cijelog svijeta.

Što me dovodi do drugog žarišta – investicija i kapitala. Sada gradimo Uniju štednje i investicija. Trebamo veliko, duboko i likvidno tržište kapitala koje privlači širok spektar investitora. To će omogućiti tvrtkama da pronađu financiranje koje im treba – uključujući kapital – po nižoj cijeni ovdje u Europi. Predložili smo prijedloge o integraciji tržišta i nadzoru kako bismo osigurali da je naše financijsko tržište integriranije. To pokriva trgovanje, post-trgovanje i upravljanje imovinom – kao i poticanje inovacija i čineći naš nadzorni okvir učinkovitijim. To će pomoći osigurati da kapital teče tamo gdje je potreban – scaleupima, MSP-ovima, inovacijama, industriji.

Treći prioritet: izgradnja međusobno povezanog i pristupačnog energetskog tržišta – istinske energetske unije. Energija je usko grlo – za tvrtke i kućanstva. Samo pogledajte raspršenost cijena preko europskih elektroenergetskih čvorišta. Europa treba energetski plan koji povezuje sve dijelove. Ovo je naš Akcijski plan za pristupačnu energiju. Na primjer, masovno ulažemo u našu energetsku sigurnost i neovisnost, s interkonektorima i mrežama – ovo je za domaće energije koje pokušavamo promovirati što više, nuklearnu i obnovljivu. Da bismo snizili cijene i smanjili ovisnosti. Da bismo okončali volatilnost cijena, manipulaciju i šokove opskrbe. Ali sada trebamo ubrzati ovu tranziciju. Jer domaća, pouzdana, otporna i jeftinija energija će pokretati naš ekonomski rast, isporučivati za Europljane i osigurati našu neovisnost.

Dame i gospodo,

Bilo na trgovini ili poslovanju, kapitalu ili energiji – Europa treba hitan način razmišljanja. Naš početni položaj je dobar. Dom smo globalnim prvacima u područjima od vjetroenergije do baterija sljedeće generacije. Od zrakoplovstva do industrijskih strojeva koji su bitni za izgradnju čipova ili naprednog oružja. Naše tvrtke usvajaju AI jednakim tempom kao njihovi američki kolege. Europa je u utrci za ključne tehnologije sutrašnjice. Ali kako globalna konkurencija postaje bezobzirna, moramo pokazati stvarnu ambiciju – posebno u onim sektorima vitalnim za našu neovisnost. Uzmite obranu, na primjer. Učinili smo više na obrani u posljednjoj godini nego u desetljećima prije. Započeli smo porast u obrambenim izdacima – do 800 milijardi eura do 2030. Države članice povećavaju svoje investicije na rekordnim razinama. To je pomoglo utrostručiti tržišnu vrijednost europskih tvrtki obrambene industrije od siječnja 2022. Sada imamo tri vodeća europska obrambena tehnološka startupa koji su dosegli unicorn valuaciju. Oni rade na AI-pokretanom softveru i sustavima za obavještajne podatke na bojnom polju. Ili na naprednim dual-use i nadzornim dronovima. Dakle, oni također pokreću inovacije i investicije u europsku obrambeno-tehnološko-industrijsku bazu. Sve ovo bilo bi nezamislivo čak i prije nekoliko godina. Ovo sada samo pokazuje kako su ekonomija i nacionalna sigurnost povezanije nego ikad. Ali i što možemo učiniti kada Europljani imaju volju koja odgovara ambiciji.

Dakle, dame i gospodo,

Ova potreba za ambicijom je najvažnija kada se radi o sigurnosti našeg kontinenta. Za malo više od mjesec dana obilježit ćemo četvrtu godišnjicu ruskog rata agresije protiv Ukrajine. Četiri godine kasnije, Rusija ne pokazuje znakove popuštanja. Nema znakova kajanja. Nema znakova traženja mira. Naprotiv. Rusija pojačava svoje napade. Ubija civile svaki dan dok govorimo. Samo prošli tjedan, bombardiranje ukrajinske energetske infrastrukture ostavilo je milijune suočenih s tamom, hladnoćom i nestašicama vode. Ovo mora prestati. Svi želimo mir za Ukrajinu. Prepoznajemo ulogu predsjednika Trumpa u guranju mirovnog procesa naprijed, i blisko ćemo surađivati sa Sjedinjenim Državama. Svi se slažemo da Ukrajina stoga mora biti u poziciji snage da ode za pregovarački stol. Zato smo mi Europljani odlučili pružiti Ukrajini zajam od 90 milijardi eura za 2026. i 2027. S ovom podrškom, osiguravamo da Ukrajina može: ojačati svoju obranu na bojnom polju; ojačati svoje obrambene sposobnosti za mirovni sporazum; i održavati osnovne usluge. Iznad svega, to potvrđuje nepokolebljivu predanost Europe sigurnosti, obrani i europskoj budućnosti Ukrajine. Paralelno, odlučili smo trajno imobilizirati rusku imovinu i rezerviramo pravo da ih koristimo. Ovo bi trebalo poslužiti kao oštro podsjećanje Rusiji. I poruka svijetu: Europa će uvijek stajati uz Ukrajinu. Dok ne bude pravednog i trajnog mira.

Dame i gospodo,

Danas sam puno govorila o europskoj neovisnosti. O partnerstvima. O prosperitetu. I sigurnosti. Zato bih željela zaključiti s Grenlandom. Pitanje koje ide u srž sva tri ova imperativa. Kada se radi o sigurnosti arktičke regije, Europa je potpuno predana. I dijelimo ciljeve Sjedinjenih Država u tom pogledu. Na primjer, naš EU član Finska – jedan od najnovijih NATO članova – prodaje svoje prve ledolomce SAD-u. Ovo pokazuje da imamo sposobnost ovdje, u ledu tako reći. Da naši sjeverni NATO članovi imaju arktički spremne snage upravo sada. I iznad svega, da se arktička sigurnost može postići samo zajedno. Zato su predložene dodatne tarife greška, posebno između dugogodišnjih saveznika. EU i SAD su se dogovorile o trgovinskom sporazumu prošlog srpnja. I u politici kao u poslovanju – dogovor je dogovor. A kada prijatelji stisnu ruke, to mora nešto značiti.

Dame i gospodo,

Smatramo ljude Sjedinjenih Država ne samo našim saveznicima, već i prijateljima. I uključivanje nas u opasnu silaznu spiralu samo bi pomoglo onim protivnicima koje smo oboje tako predani držati izvan strateškog krajolika. Zato će naš odgovor biti nepokolebljiv, ujedinjen i proporcionalan. Ali izvan toga, moramo biti strateški u pristupu ovom pitanju. Zato radimo na paketu za podršku arktičkoj sigurnosti. Prvi princip: puna solidarnost s Grenlandom i Kraljevstvom Danske. Suverenitet i integritet njihova teritorija nije pregovarački. Drugo, radimo na masovnom europskom investicijskom porastu u Grenlandu. Radit ćemo s Grenlandom i Danskom ruku pod ruku da vidimo kako možemo dalje podržati lokalnu ekonomiju i infrastrukturu. Treće, radit ćemo sa SAD-om i svim partnerima na široj arktičkoj sigurnosti. Ovo je jasno u našem zajedničkom interesu, i pojačat ćemo naše investicije. Posebno, vjerujem da bismo trebali koristiti naš porast u obrambenim izdacima na europsku sposobnost ledolomaca i drugu opremu vitalnu za arktičku sigurnost. Četvrto i u istom duhu – trebamo raditi sa svim našim regionalnim partnerima da ojačamo našu zajedničku sigurnost. Zato ćemo pogledati kako ojačati naše sigurnosne partnerstva s partnerima poput UK-a, Kanade, Norveške, Islanda i drugih. Konačno, vjerujem da Europa treba prilagoditi se novoj sigurnosnoj arhitekturi i realnostima s kojima se sada suočavamo. Zato Europa priprema svoju vlastitu sigurnosnu strategiju, koju planiramo objaviti kasnije ove godine. Kao dio toga, nadograđujemo i našu arktičku strategiju. I u srcu toga bit će fundamentalni princip: Suvereni narodi odlučuju o svojoj budućnosti.

Dame i gospodo,

Kada sam počela pripremati ovogodišnji govor, sigurnost na Visokom Sjeveru nije bila glavna tema. Ali na mnoge načine, to se uklapa u širu poantu s kojom sam danas počela. Da Europa mora ubrzati svoj potisak za neovisnost – od sigurnosti do ekonomije, od obrane do demokracije. Uključujući se u dijalog s našim prijateljima i partnerima, također s protivnicima ako je potrebno. Poanta je da se svijet trajno promijenio. I trebamo se promijeniti s njim.

Hvala vam. I živjela Europa.

U posljednje vrijeme, energetski projekti u Bosni i Hercegovini (BiH) ponovno su u fokusu političkih rasprava, posebice oni koji uključuju međunarodne investitore. Jedan od ključnih projekata je izgradnja plinske elektrane u Mostaru, koju je najavio predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, ističući je kao strateški interes hrvatskog naroda u BiH. Ovaj projekt dio je šire inicijative Južne plinske interkonekcije, koja bi spojila BiH s hrvatskim plinskim sustavom i omogućila bi pristup američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG) iz terminala na otoku Krku.

Prema izjavama Dragana Čovića, američke kompanije poput Bechtela i AAFS Infrastructure and Energy planiraju ulaganja u tri plinske elektrane ukupne snage oko 1.200 megavata i to jedna u Mostaru, druga u središnjoj Bosni i treća u Tuzli. Čović je naglasio da bi ovi projekti osigurali stabilnost BiH i zaštitili američke investicije, rekavši: "Strateški interes hrvatskog naroda i svakog dužnosnika HDZ-a je da ovo odmah ide." On je odbacio optužbe da HDZ BiH osporava projekt, ističući potrebu za brzom realizacijom unatoč tome što bi ga vodila kompanija BH Gas, u vlasništvu Federacije BiH. Čović predlaže osnivanje asocijacije javnih tvrtki iz Hrvatske i BiH sa sjedištem u Mostaru, koje bi bile nositelj ovog strateškog projekta, kako bi se osigurala bolja koordinacija i zaštita hrvatskih interesa.

Projekt je povezan s američkom energijskom politikom pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa, gdje se naglašava zaštita američkih investitora. AAFS Infrastructure and Energy, povezana s Trumpovom administracijom preko posrednika poput Jesseja Binnalla i Joea Flynna, trebala bi dobiti 30-godišnju koncesiju za plinovod u BIH. Američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA) pruža financijsku i stručnu podršku, a Čović je održao razgovore s njezinim predstavnicima. Ovo se vidi kao način za stvaranje "sigurnosnog džepa" u BiH kroz energetsku povezanost s Hrvatskom, što bi moglo ojačati regionalnu stabilnost, ali i hrvatske pozicije u Federaciji BiH.

Međutim, projekt nije bez kritika. Neki analitičari i oporbeni glasovi vide ga kao pokušaj Čovića da preuzme kontrolu nad energetskim sektorom FBiH. Na primjer, Almir Bečarević optužuje Čovića za "pakleni plan" ovladavanja tržištem energijom u BIH, uključujući povezanost s kontroverznim figurama poput Kabirija, te upozorava na rizike za transparentnost i ravnopravnost u BiH. Kritičari ističu da bi osnivanje kompanije u Mostaru moglo favorizirati hrvatske interese na štetu drugih naroda, posebice u kontekstu već postojećih napetosti oko projekata skladišta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, koji bi mogli narušiti partnerstva unutar BiH. Osim toga, postoje optužbe za korupciju i nepotizam, poput slučaja Čovićevog zeta koji je bio uključen u izgradnju minihidroelektrane u Volujku, što dodatno baca sjenu na transparentnost energetskih projekata pod utjecajem stanke HDZ.

U širem kontekstu, ovi planovi dolaze u vrijeme kada BiH nastoji diverzificirati svoje energetske izvore i smanjiti energetsku ovisnost o ruskom plinu, što američki LNG čini atraktivnom opcijom. Međutim, političke rasprave, poput onih u Parlamentu FBiH, pokazuju duboke podjele i to od optužbi za političke obračune do pitanja tko će upravljati projektima. Čović ne odustaje od ideje da Mostar postane središte ove inicijative, što bi moglo donijeti ekonomske koristi regiji, ali i povećati tenzije ako se ne osigura inkluzivnost.

Izgradnja elektrane u Mostaru predstavlja potencijalno važan korak za energetsku neovisnost BiH, ali i test za međunarodne odnose i unutarnju koheziju zemlje. Dok Čović vidi u tome strateški interes hrvatskog naroda, kritičari upozoravaju na rizike monopolizacije i politizacije energetike. Budući razvoj ovisi o pregovorima s američkim partnerima i rješavanju domaćih kontroverzi.

JUŽNA PLINSKA INTERKONEKCIJA

Južna plinska interkonekcija je strateški energetski projekt koji predstavlja planirani plinovod za povezivanje Bosne i Hercegovine (BiH) s plinskim sustavom Republike Hrvatske i terminalom za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku. Ovaj plinovod južne plinske interkonekcije ima ukupnu duljinu od oko 243 kilometra, od čega se dio u BiH proteže na približno 100 kilometara, a hrvatski dio na oko 169 kilometara. Trasa započinje u Travniku u središnjoj Bosni, prolazi kroz Tomislavgrad i Posušje u zapadnoj Hercegovini, prelazi granicu kod Imotskog te se spaja s hrvatskom plinskom mrežom u području Makarske, s nastavkom prema Splitu. Projekt je vrijedan oko 270 miliona eura i predviđa kapacitet transporta plina do 1,5 milijardi kubnih metara plina godišnje.

Ideja o plinskoj interkonekciji datira iz ranijih godina, ali je dobila zamah u posljednje vrijeme zbog regionalnih geopolitičkih promjena te napuštanju ruskog zemnog plina, uključujući napore Europske unije da se oslobodi ovisnosti o ruskom plinu do 2027. godine. Prema trenutnim planovima, američke kompanije, poput privatnih investitora povezanih s Trumpovom administracijom, trebale bi financirati, izgraditi i upravljati plinovodom na određeno razdoblje (npr. 30 godina), nakon čega bi plinska infrastruktura pripala BiH. Ovo uključuje i podršku američke agencije za trgovinu i razvoj (USTDA), a cilj je osigurati pristup američkom LNG-u putem plinskog terminala na otoku Krku.

Projekt je trenutno u fazi pregovora i zakonskih prilagodbi, s očekivanim početkom radova 2026. godine, iako postoje političke prepreke, poput izmjena zakona u Federaciji BiH kako bi se omogućila uloga američkih koncesionara umjesto domaćeg BH-Gasa.

Koji su benefiti za Bosnu i Hercegovinu?

Južna plinska interkonekcija donosi brojne prednosti BiH, posebice u kontekstu energetske sigurnosti i ekonomskog razvoja. Evo ključnih benefita:

Diversifikacija izvora energije i smanjenje ovisnosti o ruskom plinu - BiH trenutno nema vlastitu proizvodnju plina i oslanja se isključivo na ruski plin koji dolazi preko Turskog toka i Srbije, jedinim plinovodom starim 40 godina od Zvornika do Sarajeva. Bugarska je najavila moguću obustavu transporta ruskog plina 2028. godine, što bi moglo ostaviti BiH bez plina za industriju i grijanje u gradovima poput Sarajeva. Južna plinska interkonekcija omogućuje alternativni pristup plinu nakon gotovo 50 godina, povezujući BiH s globalnim tržištem LNG-a preko Hrvatske.

Energetska sigurnost i stabilnost opskrbe - Projekt osigurava pouzdaniju opskrbu plinom, što je ključno za domaćinstva, industriju i proizvodnju električne energije. To bi spriječilo potencijalne krize, poput nestašica grijanja, i omogućilo bi stabilniji ekonomski rast.

Ekonomski i razvojni benefiti - Izgradnja plinovoda potaknut će investicije, stvoriti će radna mjesta i omogućiti će razvoj povezanih projekata, poput plinskih elektrana u Mostaru, središnjoj Bosni i Tuzli, ukupne snage oko 1.200 megavata. To bi doprinjelo energetskoj neovisnosti BIH i privuklo bi strane investicije, uključujući američke, što bi jačalo gospodarske veze s EU i SAD-om.

Geopolitički i strateški benefiti - Južna plinska interkonekcija podržava ciljeve EU-a o dekarbonizaciji i smanjenju ovisnosti o Rusiji, što BiH približava europskim standardima. Za hrvatski narod u BiH, to je strateški interes jer jača regionalne veze s Hrvatskom, ali općenito koristi cijeloj zemlji kroz bolju integraciju u europsko energetsko tržište.

Okolišni i dugoročni aspekti - Iako plin nije potpuno zeleni izvor, prelazak na LNG može biti korak prema tranziciji na obnovljive izvore, smanjujući emisije CO2 u usporedbi s ugljenom, koji je dominantan u BiH. Unatoč benefitima, projekt se suočava s kritikama zbog politizacije, potencijalne dominacije stranih investitora i potrebe za transparentnošću. Međutim, ako se realizira, ovaj plinski projekt bi mogao značajno poboljšati energetsku situaciju u BiH i doprinijeti stabilnosti cijele regije.

POTROŠNJA ZEMNOG PLINA U BIH

Prema dostupnim podacima, Bosna i Hercegovina (BiH) trenutno ima relativno nisku potrošnju zemljog plina, koja čini manje od 3% ukupnog energetskog miksa zemlje. Cijela potrošnja dolazi iz uvoza, prvenstveno iz Rusije preko postojećeg plinovoda iz Srbije, a plin se uglavnom koristi za grijanje u Sarajevu, industriju (poput metalurgije) i manje za proizvodnju električne energije. Evo ključnih brojki:

Trenutna potrošnja

U 2023. godini, potrošnja je iznosila oko 0.223 milijarde kubnih metara (bcm) godišnje, što je blagi pad u odnosu na 0.247 bcm u 2022. godini. Ovo odgovara približno 7.605 teradžula (TJ) energije iz plina, s oko 76% te količine namijenjene krajnjim potrošačima (kućanstva 27%, industrija i ostalo). U apsolutnim brojevima, to je ekvivalentno oko 8 milijardi kubnih stopa (Bcf) godišnje, ili otprilike 2.338 kubnih stopa po stanovniku. Potrošnja je stabilna ili blago opadajuća posljednjih godina zbog ograničene infrastrukture i visoke ovisnosti o uvozu, a jedini postojeći plinovod ima kapacitet od 0.65-0.75 bcm godišnje.

Buduće prognoze i pretpostavke povećanja

Dugoročne prognoze ovise o razvoju infrastrukture i ekonomskom rastu, ali trenutni trendovi pokazuju mogući porast ako se realiziraju planirani projekti poput Južne plinske interkonekcije i novih plinskih elektrana. Prema starijim studijama (iz 2018.), potrošnja bi mogla narasti na 1-1.5 bcm godišnje do 2035. ako se proširi mreža i poveća upotreba u novim područjima poput Mostara i središnje Bosne. Pretpostavljajući povećanje, mogući scenariji uključuju:

Konzervativni rast - Ako se fokusira samo na diversifikaciju bez velikih novih potrošača, potrošnja bi mogla ostati na 0.3-0.5 bcm do 2030., uz blagi rast od 1-2% godišnje zbog ekonomskog oporavka i smanjenja ovisnosti o ugljenu.

Optimistični rast s elektranama - Ako se izgrade planirane plinske elektrane (npr. tri elektrane ukupne snage 1.200 MW u Mostaru, središnjoj Bosni i Tuzli), potrošnja bi mogla skočiti na 1-2 bcm godišnje do 2030.-2040., jer bi elektrane same zahtijevale dodatnih 0.5-1 bcm plina za proizvodnju električne energije. Ovo je podržano ciljevima EU-a za dekarbonizaciju, gdje plin služi kao prijelazni izvor, ali i kritikama da su stare prognoze preoptimistične i ne uzimaju u obzir brži prelazak na obnovljive izvore. Globalno, prema GECF Outlooku do 2050., potrošnja plina u regiji Balkana mogla bi rasti za 32%, ali BiH bi trebala aktivno ulagati u infrastrukturu da to ostvari.

U kontekstu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) iz 2023., BiH cilja na 43.6% obnovljivih izvora do 2030., što bi moglo ograničiti rast plina, ali ako se plin koristi za zamjenu ugljena u elektranama, povećanje je realno.

ISPLATIVOST PLINSKE INVESTICIJE

Sjedinjene Američke Države (SAD) nisu eksplicitno uvjetovale izgradnju plinskih elektrana kao preduvjet za projekt Južne plinske interkonekcije, ali njihova podrška projektu je usko povezana s idejom povećanja potrošnje plina kako bi investicija bila isplativa i profitabilna. Evo ključnih elemenata na osnovu dostupnih informacija:

Kontekst US angažmana

SAD aktivno podržavaju projekt kako bi smanjile ovisnost BiH o ruskom plinu, nudeći pristup američkom ukapljenom prirodnom plinu (LNG) s terminala na Krku u Hrvatskoj. U pregovorima iz 2025., američka vlada i privatni investitori (poput AAFS Infrastructure and Energy, povezanih s Trumpovom administracijom) predlažu da američke kompanije izgrade, upravljaju i operiraju plinovodom 30-50 godina, uz investiciju od oko 200 milijuna USD. Ovo uključuje konsenzus s liderima Federacije BiH da američka kompanija preuzme vodstvo, s ciljem brzog početka radova 2026.

Povezanost s elektranama i profitabilnošću

Iako nema direktnog "uvjeta" za elektrane, projekt plinske interkonekcije (kapacitet 1.5 bcm godišnje) je dizajniran za šest puta veću količinu od trenutne potrošnje BiH (0.25 bcm), što implicira potrebu za povećanjem potrošnje da bi projekt bio ekonomski opravdan. Američki dužnosnici, poput tajnika za energiju Chrisa Wrighta, ističu da je ulaganje u infrastrukturu ključno za dostavu američkog LNG-a i energetsku sigurnost BIH, a to se povezuje s planovima za nove plinske elektrane koje bi osigurale veću potrošnju plina. Političari poput Dragana Čovića iz HDZ-a BiH eksplicitno spominju elektrane u Mostaru i drugdje kao dio strateškog paketa, jer bi one osigurale potrošnju i učinile plinovod profitabilnim. Kritičari vide ovo kao način da se proširi upotreba plina, a ne samo zamijeni ruski, jer bez veće potrošnje (npr. kroz elektrane) projekt ne bi bio isplativ.

Zaključak o uvjetima

SAD promoviraju cijeli paket (plinovod + elektrane) kao put prema energetskoj neovisnosti BIH, ali fokus je na privatnim investicijama i koncesijama, a ne na strogim uvjetima. Međutim, implicitno, povećanje potrošnje plina kroz elektrane je ključno za profitabilnost, jer trenutna niska potrošnja plina ne opravdava kapacitet plinovoda. Ako se elektrane ne izgrade, projekt bi mogao biti manje atraktivan za investitore. Ovi podaci temelje se na aktualnim izvještajima iz 2025. i 2026., ali budući razvoj ovisi o političkim dogovorima i EU regulativama.

ENERGETSKA NEOVISNOST BIH

Temeljem prethodno opisanih elemenata – uključujući planove za Južnu plinsku interkonekciju, izgradnju plinskih elektrana u Mostaru i drugim područjima, trenutne potrebe za plinom te ulogu američkih investitora – investicije u ove projekte donose višestruke pozitivne doprinose Bosni i Hercegovini (BiH). Ovi benefiti se manifestiraju na energetskom, ekonomskom, geopolitičkom i okolišnom planu, doprinoseći ukupnoj stabilnosti i razvoju zemlje. Evo ključnih zaključnih pozitivnih aspekata:

Energetska sigurnost i diversifikacija izvora - Investicije omogućuju pristup alternativnim izvorima plina, poput američkog LNG-a preko terminala na Krku, smanjujući ovisnost o ruskom plinu koji trenutno čini 100% uvoza. Ovo sprječava potencijalne krize opskrbe, posebice ako Bugarska obustavi transport ruskog plina do 2028. godine, i osigurava stabilnu opskrbu za domaćinstva, industriju i grijanje u gradovima poput Sarajeva.

Ekonomski rast i stvaranje radnih mjesta - Projekti poput plinovoda vrijednog oko 270 milijuna eura i tri plinske elektrane ukupne snage 1.200 MW privlače strane investicije (američke i druge), stvarajući tisuće radnih mjesta tijekom izgradnje i operacija. Ovo bi potaknulo razvoj regija poput Mostara i središnje Bosne, povećalo BDP kroz industrijski rast i omogućilo bi dugoročnu profitabilnost kroz koncesije gdje infrastruktura na kraju pripada BiH.

Povećanje energetskih kapaciteta i profitabilnosti - Izgradnja plinskih elektrana osigurava veću potrošnju plina (s trenutnih 0.223 bcm na potencijalnih 1-2 bcm godišnje do 2030.-2040.), čineći plinovod (kapaciteta 1.5 bcm) isplativim i profitabilnim. Ovo bi omogućilo proizvodnju jeftinije električne energije, smanjilo troškove za potrošače i podržalo tranziciju od ugljena, koji dominira u BiH.

Geopolitički i strateški benefiti - Plinski projekti jačaju veze s EU-om i SAD-om, podržavajući ciljeve dekarbonizacije i smanjenja ovisnosti o Rusiji do 2027. godine. Za hrvatski narod u BiH, ovo predstavlja strateški interes kroz bolju integraciju s Hrvatskom, dok općenito doprinosi regionalnoj stabilnosti i približavanju europskim standardima.

Okolišni doprinosi - Prelazak na plin kao prijelazni izvor energije smanjuje emisije CO2 u usporedbi s ugljenim elektranama, podržavajući Nacionalni energetski i klimatski plan BiH (NECP) s ciljem 43.6% obnovljivih izvora do 2030. godine. Dugoročno, ovo olakšava integraciju zelenih tehnologija.

Sveukupno, ove plinske investicije predstavljaju ključni korak prema energetskoj neovisnosti, ekonomskoj revitalizaciji i geopolitičkoj stabilnosti BiH, unatoč potencijalnim izazovima poput političkih podjela. Ako se projekti realiziraju transparentno, mogu značajno unaprijediti kvalitetu života i konkurentnost Bosne i Hercegovine.

Tema nuklearne energije na Mjesecu postaje sve aktualnija u kontekstu svemirskih misija, posebno s planovima za dugotrajne baze na lunarnom tlu. Glavni razlog je potreba za pouzdanim izvorom energije koji može raditi neovisno o Sunčevoj svjetlosti, jer lunarna noć traje oko 14 dana, a solarni paneli tada ne funkcioniraju. Nuklearni fisijski reaktori se ističu kao rješenje zbog svoje kontinuirane proizvodnje energije, visoke efikasnosti i dugovječnosti (do 10 godina bez dopune goriva).

NASA i DOE partnerstvo (SAD)

NASA i američko Ministarstvo energije (DOE) su nedavno potvrdili suradnju na razvoju i postavljanju nuklearnog reaktora na Mjesecu do 2030. godine. Cilj je reaktor snage najmanje 100 kW, koji bi omogućio napajanje baza u programu Artemis, uključujući životne sustave, rudarenje i dugotrajne operacije na južnom lunarnom polu. Ovo je ubrzani plan pod Trumpovom administracijom, s naglaskom na američko vodstvo u Svemiru. Reaktor bi trebao biti kompaktan (manje od 6 tona), siguran i sposoban raditi u ekstremnim uvjetima, poput hladnih lunarnih noći i zračenja. NASA je već dodijelila ugovore kompanijama poput X-energy za razvoj tehnologije, koja bi mogla podržati baze bez potrebe za čestim održavanjem. Raniji koncepti su ciljali na 40 kW, ali sada se ide prema jačim sustavima.

Natjecanje s Rusijom i Kinom

Ruska agencija Roscosmos i Kineska nacionalna svemirska agencija (CNSA) planiraju postaviti nuklearnu elektranu na Mjesecu u suradnji, s dijelovima koji bi stigli između 2033. i 2035. godine. Ova postrojenja bi proizvodila do pola megavata energije za Međunarodnu lunarnu istraživačku stanicu (ILRS), koja bi trebala biti operativna sredinom 2030-ih. Ovo predstavlja "novu svemirsku utrku" između SAD-a, Rusije i Kine, gdje nuklearna energija postaje ključna za dugoročnu prisutnost na Mjesecu.

Tehnički izazovi i prednosti

Nuklearni reaktori na Mjesecu moraju biti lagani, otporni na vibracije tijekom lansiranja i sposobni raditi u vakuumu Svemira. Prednosti uključuju visoku gustoću energije i mogućnost rada u zasjenjenim područjima, za razliku od solarnih panela. NASA je već testirala manje koncepte, poput Kilopower reaktora, a sada se fokusira na fisijske sustave koji mogu podržati misije na Marsu. Sigurnost je prioritet: reaktori bi bili dizajnirani da spriječe radioaktivno onečišćenje, a međunarodni zakoni (poput Svemirskog ugovora) reguliraju njihovo korištenje.

KONCEPTI NUKLEARNE ENERGIJE U SVEMIRU

Nuklearna energija u Svemiru predstavlja ključno rješenje za generiranje električne energije i pogon svemirskih letjelica, posebno u uvjetima gdje solarna energija nije dovoljna, poput dubokog Svemira, sjene ili dugotrajnih misija. Ovi koncepti datiraju iz sredine 20. stoljeća, a razvijani su prvenstveno u SAD-u i Sovjetskom Savezu/Rusiji. Glavne primjene uključuju radioizotopske termoelektrične generatore (RTG-ove) za struju, fisijske reaktore za veće snage te nuklearnu termalnu i električnu propulziju za pogon. Evo povijesnog pregleda zasnovanog na ključnim razvojima.

Počeci i rani koncepti (1950-e)

Razvoj nuklearne energije u Svemiru započeo je sredinom 1950-ih godina, u kontekstu Hladnog rata i svemirske utrke. U SAD-u, programi poput Project Rover (1955.–1973.) fokusirali su se na nuklearnu termalnu propulziju (NTP), gdje se reaktor koristi za zagrijavanje propelanta (npr. vodika) kako bi se postigao veći specifični impuls (do 900 sekundi) u usporedbi s kemijskim raketama. Ovo bi omogućilo kraće vrijeme putovanja do planeta poput Marsa. Istodobno, Project Orion (1955.–1965.) istraživao je nuklearni pulsni pogon, koristeći male nuklearne eksplozije za ubrzanje letjelice, ali je program obustavljen zbog zabrane nuklearnih testova u Svemiru (Ugovor iz 1963.).

U Sovjetskom Savezu, rani radovi uključivali su reaktore poput Romashka (1964.), koji je testiran na Zemlji za proizvodnju električne energije (460–475 W).

Razvoj RTG-ova i prvih nuklearnih sustava (1960-e)

Prvi praktični korak bio je lansiranje Transit 4A satelita 1961., koji je koristio RTG (SNAP-3B) za generiranje električne energije iz topline radioaktivnog raspada plutonija-238. RTG-ovi su postali standard za duboke svemirske misije: omogućavali su kontinuiranu energiju bez ovisnosti o Suncu, sa životnim vijekom od nekoliko desetljeća.

SNAP program (Systems for Nuclear Auxiliary Power, 1955.–1973.): Razvio je RTG-ove i reaktore. Ključni uspjeh bio je SNAP-10A (1965.), prvi i jedini američki fisijski reaktor u Svemiru, koji je proizvodio 580 W električne energije i pokretao je ionski motor. Reaktor je koristio uranij-zirkonijski hidrid kao gorivo i natrijev-kalijev rashladnik.

Sovjetski programi lansirali su RTG-ove na satelitima poput Cosmos-84 (1965., s polonijem-210) i Lunokhod roverima (1970., s radioizotopskim grijačima).

NERVA i nuklearna propulzija (1960-e–1970-e)

NERVA program (Nuclear Engine for Rocket Vehicle Application, 1961.–1973.) nadovezao se na Rover, razvijajući letni nuklearni raketni motor. Testirani su reaktori poput Kiwi (1959.–1964., do 1000 MW) i Phoebus-2A (1968., preko 4000 MW), postižući visoke temperature (do 2500 K) i dulje radno vrijeme (do 60 minuta). Program je obustavljen 1973. zbog budžetskih rezova, ali je dokazao izvedivost NTP-a za misije na Marsu.

Sovjetski ekvivalenti uključivali su IVG-1 reaktor (testiran 1961.–, do 720 MW) i IRGIT (1978., specifični impuls 900 s).

Sovjetski reaktori u Svemiru (1970-e–1980-e)

Sovjetski Savez lansirao je preko 30 nuklearnih reaktora, uglavnom za radarske satelite. BUK NPS (1970.–1988., 32 lansiranja) proizvodio je 3 kW električne energije, koristeći natrijev-kalijev rashladnik. TOPAZ-I (1987., na Cosmos-1818/1867) bio je najmoćniji nuklearni sistem u Svemiru (5–6 kW), koristeći termionske pretvarače i pokretao je ionske potisnike – jedini primjer nuklearne električne propulzije (NEP) u Svemiru. TOPAZ-II (Yenisey) testiran je na Zemlji, ali nije lansiran.

Misije i primjene (1970-e–2000-e)

RTG-ovi pokretali su ključne misije:
- Pioneer 10/11 (1972.–1973., otkrića na Jupiteru i Saturnu, radili 30+ godina).
- Voyager 1/2 (1977., do Neptuna i izvan Sunčevog sustava).
- Galileo (1989.), Ulysses (1990.), Cassini (1997., 3 RTG-a, 885 W).
- Mars roveri (npr. Pathfinder 1996., s radioizotopskim grijačima).

Nuklearna energija omogućila je misije izvan 5 AU (gdje solarna energija slabi).

Izazovi i sigurnost

Glavni izazovi bili su sigurnost (npr. Cosmos-954 1978. pao je u Kanadu, šireći radioaktivnost; SNAP-9A 1964. raspao se u atmosferi), visoki troškovi i materijalni problemi (korozija, zračenje). Međunarodni standardi (UN principi 1992.) zahtijevaju sigurne dizajne, poput automatskog isključivanja i disperzije goriva pri padu. Programi poput SP-100 (SAD, 1983.–1993., 100 kW) i Project Prometheus (2000-e) obustavljeni su, ali moderni koncepti poput DRACO (Lockheed Martin) i TEM (Rusija) oživljavaju NTP i NEP. Ovi koncepti transformirali su svemirska istraživanja, omogućivši dugotrajne misije i potencijal za ljudske letove na Mars.

ZAŠTO SMO ODUSTALI OD NUKLEARNOG POGONA?

Kao što smo opisali, koncepti poput NERVA, Project Orion ili SNAP reaktora bili su super razvijeni u 1950-ima i 1960-ima, a mogli su nas odvesti na Mars za mjesec dana umjesto godina. Ali onda, bum, sve se ugasi 1970-ih, i vratimo se na dobre stare kemijske rakete poput Saturna V ili današnjih Falcona. Zašto? Službeni razlozi su budžet, Ugovor o zabrani nuklearnih testova iz 1963. i strah od radioaktivnog zagađenja. Ali istražimo najluđe špekulacije i teorije zavjere i to one koje zvuče kao sci-fi filmovi ili podrumski forumi. Evo ih, sortirane od "možda ima smisla" do "totalno ludilo". Nitko ih ne uzima ozbiljno, ali... tko zna?

Lobiji fosilnih goriva sabotirali su sve da zadrže monopol na energiju

Teorija: Naftne kompanije poput Exxona i Rockefellera vidjeli su nuklearni pogon kao prijetnju. Ako bismo imali neograničenu nuklearnu energiju u svemiru, to bi procurilo na Zemlju dok jeftina energija bez nafte znači adijo profite! Navodno su pritisnuli Nixona da ukine NERVA program 1973. jer je Vietnamski rat bio samo izgovor za rezove budžeta. Luđa varijanta: Ovi lobiji su i danas aktivni, zato SpaceX koristi metan (iz nafte) umjesto nuklearnih reaktora.

Vanzemaljci su nas upozorili: "Nemojte dolaziti s tim radioaktivnim smećem!"

Teorija: UFO-entuzijasti kažu da su vanzemaljci kontaktirali vlade tijekom Hladnog rata (kao u Roswellu ili Area 51) i rekli: "Ako lansirate nuklearne rakete u Svemir, to će zagađivati galaksiju i privući će neprijateljske sile." Zato je Partial Test Ban Treaty 1963. bio samo pokriće za tajni pakt sa ET-ovima. Luđa varijanta: Brandenburgova teorija o nuklearnim eksplozijama na Marsu nije samo o drevnim ratovima jer vanzemaljci su uništili marsovsku civilizaciju zbog nuklearnih pogona, a sada nas čuvaju da ne ponovimo grešku. Zato smo zaglavili s kemijskim raketama, a oni nas promatraju iz sjene!

Tajni programi i crne operacije: Nuklearni pogon postoji, ali samo za elite

Teorija: NERVA i Orion nisu napušteni – samo su otišli u podzemlje. Vlada SAD-a (ili DARPA) koristi ih za tajne misije na Mjesecu ili Marsu, ali javno kažu da su "preopasni" zbog EMP-a i fallouta. Zašto? Da spriječe da Kina ili Rusija dobiju tehnologiju. Luđa varijanta: Postoji "tajna svemirska flota" (kao u Solar Warden teorijama) koja koristi nuklearne potisnike za putovanje do zvijezda, ali mi obični smrtnici ostajemo na kemijskim raketama da ne saznamo za kolonije na drugoj strani Mjeseca. Trumpov tweet o ruskom "Skyfallu" 2019. bio je samo dimna zavjesa!

Okolišni aktivisti i "svemirski Greenpeace" jer zagađenje Svemira je tabu

Teorija: Nakon Černobila i Three Mile Islanda, aktivisti su pritisnuli da se nuklearke zaustave svugdje, uključujući Svemir. Lansiranje nuklearnog otpada u Svemir bilo bi "preopasno" jer bi eksplodiralo i stvorilo bi svemirski otpad (kao Cosmos-954 incident 1978.). Luđa varijanta: Postoji globalna zavjera da se Svemir drži "čistim" za buduće generacije, ali zapravo su to bogati ekolozi koji žele monopol na solarne panele u Svemiru. Ako bismo imali nuklearne reaktore, ne bi trebali njihove panele i zato su sabotirali DRACO projekt 2024. zbog "promjene tehnologija".

Vremenski putnici iz budućnosti: "Nemojte, uništit ćete sve!"

Teorija: Ovo je ultra-luđe – budući ljudi su se vratili u prošlost (kao u Terminatoru) i pritisnuli Nixona da ukine programe. Zašto? Nuklearni pogon bi doveo do brzog širenja u Svemir, što bi uzrokovalo intergalaktički rat ili ekološku katastrofu (npr. zagađenje Van Allenovih pojasa). Luđa varijanta: Svi oni "slučajni" otkazi (kao SNAP-10A 1965. ili TOPAZ 1987.) bili su sabotaže vremenskih putnika. Danas, sa Starshipom, oni rade preko Muska da nas drže na kemijskim raketama jer u budućnosti, nuklearni pogon dovodi do singularnosti gdje AI preuzima Svemir! U stvarnosti, glavni razlozi su bili praktični – trošak, sigurnost i nedostatak misija (nismo išli na Mars). Ali ove teorije su zabavne za razmišljanje.

PARALELNA SVEMIRSKA FLOTA

Tajna flota koja koristi napredne pogone (poput anti-gravitacije ili egzotične propulzije), nastala je upravo kad su službeni programi poput NERVA ili Project Orion "ugasili" nuklearni pogon 1970-ih.

Solar Warden kao tajni program

Ovo je navodno američki tajni svemirski program koji koristi anti-gravitacijske ili elektromagnetske pogone, razvijen iz nazadnog inženjeringa vanzemaljske tehnologije. Počeo je navodno 1980-ih, u vrijeme kad su javni nuklearni programi (poput NERVA) obustavljeni zbog budžeta i sigurnosnih rizika. William Tompkins, inženjer koji je radio za NASA-u i Douglas Aircraft, tvrdi da je dizajnirao brodove za ovu flotu, uključujući "svemirske nosače" koji patroliraju solarnim sustavom u savezu s pozitivnim vanzemaljcima. On povezuje to s nacističkim eksperimentima (poput Hansa Kammlera i anti-gravitacije) i tvrdi da je flota dio "20 i natrag" programa gdje se ljudi šalju u Svemir na 20 godina, a zatim se vraćaju u prošlost.

Povezanost s nuklearnim odustajanjem

Teorije kažu da su službeni programi poput Project Orion (nuklearni pulsni pogon) ili NERVA obustavljeni 1973. da se sakrije prelazak na naprednije, tajne tehnologije. Umjesto kemijskih raketa, navodno postoje letjelice poput TR-3B Black Manta odnosno trokutasti brodovi s "inercionalnim redukcijskim uređajem" koji koriste gravitacijske valove za putovanje u vodi, zraku i Svemiru. Patenti US Navy iz 2019. opisuju slične koncepte, ali to su samo patenti, a ne dokaz operativne flote.

Whistlebloweri i dokazi?

Gary McKinnon, haker koji je 2001. provalio u NASA-ine i Pentagonove sustave, tvrdi da je vidio "non-terrestrial officers" listu i dokaze o tajnoj floti. Daryl James (navodni sudionik "Dark Fleet" ili Solar Warden) priča o vremenskom putovanju i vanzemaljskim savezima. Philadelphia Experiment (1943.) se često spominje kao početak što je navodno pokušaj nevidljivosti koji je doveo do teleportacije i tajnih tehnologija, ali to je demantirano kao mit.

Tajni programi postoje (npr. Manhattan Project ili stealth avioni), ali flota s anti-gravitacijom bi zahtijevala trilijune dolara i tehnologiju koja krši poznatu fiziku. Boeing je istraživao "anti-gravity" u Project GRASP, ali bez službenih rezultata. MHD pogoni (magnetohidrodinamički) se testiraju za podmornice ili avione, ali nisu operativni u svemiru. Ove teorije često služe da objasne "crne budžete" (npr. 120 milijardi dolara nestalih u financijskim bilancama).

Ipak, nije sve ludilo: Space Force (osnovan 2019.) bi mogao biti "pokriće" za napredne tehnologije, a patenti poput onih za TR-3B pokazuju da se istražuje egzotična propulzija. Možda postoje tajni projekti, ali ne na razini "međuzvjezdane flote".

UTJECAJ VISOKE GUSTOĆE NUKLEARNE ENERGIJE

Nuklearni pogon (poput nuklearne termalne propulzije – NTP ili nuklearne električne propulzije – NEP) predstavlja tehnologiju s izuzetno visokom gustoćom energije, gdje fisija oslobađa ogromne količine energije iz male mase goriva (npr. uranij je energetski ekvivalentan milijunima tona fosilnih goriva). Ovo omogućuje revolucionarne promjene u svemirskim putovanjima i energiji, što bi moglo duboko utjecati na razvoj civilizacije. Na osnovu analiza iz izvora poput NASA-e, IAEA-e i znanstvenih studija, evo sažetih zaključaka o prednostima, izazovima i dugoročnim implikacijama. Ove analize naglašavaju da bi usvajanje ove tehnologije moglo ubrzati prelazak na održivi, ekspandirajući model civilizacije, ali uz potrebe za rješavanjem rizika.

Ubrzanje svemirskih istraživanja i kolonizacije: Ključ za ekspanziju čovječanstva

Kraći putovi i manji rizici za astronaute: Nuklearni pogon smanjuje vrijeme putovanja do Marsa za 40% (npr. s 6-9 mjeseci na 3-4 mjeseca), minimizirajući izloženost kozmičkom zračenju i nultoj gravitaciji, što poboljšava sigurnost misija i vjerojatnost uspjeha. Ovo bi omogućilo redovite misije na Mjesec, Mars i dalje, pretvarajući Svemir u "novi kontinent" za istraživanje i resurse (npr. rudarenje asteroida za rijetke metale).

Manja masa i veća fleksibilnost: Visoka gustoća energije znači manje goriva (do 2/3 manje mase za lansiranje), šireći prozore za lansiranje s dana na mjesece i omogućavajući veće korisne terete za opremu ili ljude. Ovo bi transformiralo civilizaciju iz "planetarne" u "međuplanetarnu", smanjujući ovisnost o Zemlji i osiguravajući opstanak u slučaju globalnih katastrofa (npr. klimatske promjene ili asteroidi).

Ekonomski i društveni razvoj: Podrška održivosti i rastu

Energetska neovisnost i smanjenje emisija: Nuklearna energija s visokom gustoćom doprinosi UN-ovim ciljevima održivog razvoja (SDG-ovima), smanjujući CO2 emisije za milijarde tona godišnje i pružajući stabilnu, baznu energiju za industrije poput AI, medicine i transporta. Analize pokazuju da bi to stvorilo stotine tisuća radnih mjesta (npr. u SAD-u nuklearni sektor zapošljava pola milijuna ljudi s plaćama 50% višim od prosjeka), potičući ekonomski rast i nacionalnu sigurnost.

Podrška tehnološkom napretku: U Svemiru, nuklearni sustavi omogućuju dugoročne baze (npr. fisijski reaktori za napajanje na Mjesecu ili Marsu), što bi podržalo istraživanja u biologiji, fizici i materijalima, dovodeći do inovacija na Zemlji (npr. bolji medicinski skeneri ili materijali). Ovo bi ubrzalo prijelaz na nisko-ugljičnu ekonomiju, poboljšavajući zdravlje (manje zagađenja) i blagostanje, te osiguravajući energiju za milijarde ljudi u rastućoj populaciji.

Okolišni i sigurnosni utjecaji: Prednosti uz izazove

Niski utjecaj na okoliš: Visoka gustoća energije minimizira logističke potrebe (manje transporta goriva), smanjujući otpad i zagađenje u usporedbi s fosilnim gorivima ili čak obnovljivim izvorima (npr. solar treba 46 puta više zemlje). Analize IAEA-e ističu da je nuklearna energija jedna od najsigurnijih (druga najsigurnija nakon hidroenergije), s najnižim ugljičnim otiskom.

Izazovi i rizici: Ključni problemi uključuju upravljanje radioaktivnim otpadom (koji traje tisućama godina), sociopolitički otpor (strah od zračenja) i visoke početne troškove. U Svemiru, postoje rizici od kvara, ali testiranja na Zemlji i redundancije ih minimiziraju. Ako se riješe problemi (npr. kroz međunarodne standarde), ovo bi osiguralo dugoročnu održivost, ali zanemarivanje rizika moglo bi usporiti napredak.

Zaključni pogled: Transformacija civilizacije

Prema analizama, nuklearni pogon s visokom gustoćom energije bi mogao biti "DC-3" svemirske ere kao temeljna tehnologija koja omogućuje masovnu ekspanziju, slično kao što je avijacija promijenila svijet. To bi dovelo do multiplanetarne civilizacije, smanjujući egzistencijalne rizike (npr. klimatske krize) i potičući inovacije koje poboljšavaju život na Zemlji. Međutim, zahtijeva globalnu suradnju, ulaganja u sigurnost i edukaciju javnosti da se prevladaju strahovi. U konačnici, ovo bi moglo osigurati opstanak i prosperitet čovječanstva na skali stoljeća, ali samo ako se mudro upravlja.