Izgradnja južne plinske interkonekcije prema Bosni i Hercegovini donosi prijedloge izgradnje i novog LNG terminala u Pločama. U kontekstu globalnih energetskih promjena, ideja o izgradnji novog LNG (tekući prirodni plin) terminala u luci Ploče u Hrvatskoj predstavlja ambiciozan korak prema diversifikaciji opskrbe energijom u regiji. Ova hipotetička inicijativa, inspirirana postojećim raspravama o energetskoj sigurnosti, ciljala bi na stvaranje nove plinske mreže koja bi opskrbljivala Bosnu i Hercegovinu (BiH), Crnu Goru i Srbiju američkim LNG-om.

Cjelokupna nova plinska mreža prema BiH, Crnoj Gori i Srbiji bi bila izgrađena od plinovoda, armature i tehničke opreme koja bi mogla u budućnosti transportirati "zeleni vodik" čime bi cijela plinska mreža postala potupno "zelena" čime bi se značajno djelovalo na zaštitu okoliša u ovim zemljama.

Umjesto ovisnosti o ruskom plinu, koji trenutno dominira u ovim zemljama preko cjevovoda poput TurkStreama, fokus bi bio na uvozu američkog LNG-a, što bi omogućilo izgradnju velikog broja plinskih elektrana i zamjenu zastarjelih postrojenja na ugljen i mazut. Ova vizija nije samo ekonomska, već i geopolitička, jer bi smanjila ruski utjecaj u regiji i podržala tranziciju prema čistijoj energiji, iako s rizicima prekapacitetnosti u eri dekarbonizacije. Iako trenutno ne postoje službeni planovi za takav terminal u Pločama – glavni fokus je na proširenju postojećeg terminala na otoku Krku – ova analiza temelji se na postojećim projektima, ekonomskim procjenama i izjavama ključnih aktera, ističući potencijale i izazove. Posebno se ističe integracija s planiranim interkonekcijama: južnom, sjevernom i zapadnom plinskom interkonekcijom između hrvatskog operatora Plinacra i BiH, koje bi omogućile široku distribuciju plina i podržale energetsku tranziciju.

Trenutna Energetska Situacija u Regiji i Potreba za Diversifikacijom

Jugoistočna Europa, uključujući BiH, Crnu Goru i Srbiju, i dalje je visoko ovisna o fosilnim gorivima, posebno ugljenu i ruskom plinu. BiH troši oko 0,25 milijardi kubnih metara (bcm) plina godišnje, uglavnom za grijanje i industriju, s gotovo 100% ovisnošću o Rusiji preko Srbije. Crna Gora ima gotovo nultu potrošnju plina, dok Srbija troši oko 2,5 bcm godišnje, s 80-90% iz Rusije. Elektrane na ugljen, poput onih u Tuzli (BiH), Pljevlji (Crna Gora) i Kostolcu (Srbija), doprinose zagađenju i krše EU standarde dekarbonizacije, što je ključno za pristupne pregovore ovih zemalja s Europskom unijom.

Američki LNG, koji je postao dominantan u Europi nakon 2022. godine, nudi alternativu. Izvoz SAD-a premašuje 100 bcm godišnje, a regija bi mogla koristiti postojeće infrastrukture poput Krka, čiji se kapacitet proširuje na 6,1 bcm do kraja 2026. Međutim, ideja o novom terminalu u Pločama – geostrateški blizu BiH i Crne Gore – mogla bi ubrzati diversifikaciju, posebno ako se integrira s projektima poput južne plinske interkonekcije (Southern Interconnection) plinovoda (74 km u Hrvatskoj, 169 km u BiH), koji bi omogućio protok do 1,5 bcm godišnje. Ovo bi također podržalo pregovore o interkonektoru sa Srbijom (oko 15 km), omogućavajući pristup američkom plinu i smanjenje ovisnosti o Gazpromu.

Koncept Novog LNG Terminala u Pločama

Luka Ploče, sa svojim postojećim naftnim terminalima i logističkim vezama prema BiH, predstavlja idealnu lokaciju za novi LNG terminal. Hipotetički, terminal bi mogao biti plutajući (floating storage and regasification unit - FSRU), sličan onome na Krku, kapaciteta 2-6 bcm godišnje, s troškovima izgradnje od 200-500 milijuna eura. Ovo bi zahtijevalo integraciju u hrvatski plinski transportni sustav Plinacra, koji se već proširuje za podršku Krku, s dodatnim ulaganjima od oko 533 milijuna eura u nove plinovode. Prednost Ploča je u direktnoj blizini granice s BiH, što bi olakšalo izgradnju nove plinske mreže prema Mostaru, Sarajevu, Podgorici i Beogradu, potencijalno povezujući se s plinovodom Ionian-Adriatic Pipeline (IAP) za daljnju distribuciju zemnog plina.

Energetski stručnjak Davor Štern, bivši ministar gospodarstva i predsjednik Uprave INA-e, predložio je ideju o dodatnom terminalu u Pločama još 2024. godine, naglašavajući: "Još jedan terminal u Pločama, i to na brodu", u kontekstu rasta cijena energenata i potrebe za diversifikacijom. Ova izjava odražava pragmatičan pristup, iako Štern općenito kritizira nedostatak studija isplativosti za LNG projekte, upozoravajući da bi plin iz takvih terminala mogao biti 30% skuplji od alternativnih izvora.

Razvoj Plinske Mreže: Integracija s Južnom, Sjevernom i Zapadnom Interkonekcijom

Novi terminal u Pločama bi služio kao osnova za novu regionalnu plinsku mrežu, omogućavajući uvoz američkog LNG-a i distribuciju zemnog plina prema susjednim zemljama. Ključni elementi ove plinske mreže su planirane plinske interkonekcije između Plinacra i BiH, koje bi osigurale višeslojnu povezanost i veću otpornost na poremećaje opskrbe.

Južna Plinska Interkonekcija (Southern Gas Interconnection):
Ovaj projekt predstavlja ključni koridor za dobavu plina iz Hrvatske u BiH, s rutom Zagvozd - Imotski - Posušje - Tomislavgrad - Novi Travnik, uz granu do Mostara (ukupno 236 km, od čega 74 km u Hrvatskoj i 162 km u BiH). Kapacitet je 1,5 bcm godišnje, što je šest puta više od trenutne potrošnje u BiH, omogućavajući ne samo zamjenu ruskog plina već i širenje plinske mreže za nove potrošače u Hercegovini i središnjoj BiH. Projekt je podržan od SAD-a, s američkim tvrtkama poput AAFS Infrastructure and Energy i Bechtela koje su izrazile interes za izgradnju i upravljanje, uključujući moguću koncesiju na 30 godina. Političke nesuglasice u BiH, poput spora oko upravljanja (BH-Gas iz Sarajeva vs. nova tvrtka u Mostaru), usporile su napredak, ali američka diplomacija lobira za rješenje, ističući ekonomske koristi poput novih radnih mjesta i smanjenja zagađenja. Projekt bi se povezao s Krkom i moguće IAP-om, omogućavajući tranzit plina prema Crnoj Gori i Srbiji.

Sjeverna Plinska Interkonekcija (Northern Gas Interconnection):
Planirana kao dodatni koridor za diversifikaciju, ova interkonekcija bi povezala Slavonski Brod (Slobodnica) u Hrvatskoj s Bosanskim Brodom i Zenicom u BiH (PECI code Gas_01, ENTSOG TYNDP codes TRA-N-224 za BiH i TRA-N-66 za Hrvatsku). Ruta bi omogućila dodatni ulazni kapacitet za plin iz hrvatske mreže, podržavajući sjeverne dijelove BiH i potencijalno tranzit prema Srbiji. Ovo bi dopunilo južni plinski koridor, stvarajući redundantnost u slučaju poremećaja na drugim rutama, i podržalo bi zamjenu ugljena u industrijskim zonama poput Zenice.

Zapadna Plinska Interkonekcija (Western Gas Interconnection):
Ova interkonekcija, poznata pod ENTSOG TYNDP codes TRA-N-225 za BiH i TRA-N-67 za Hrvatsku, bi povezala Ličku Jesenicu u Hrvatskoj s Tržcem i Bosanskom Krupom u BiH. Fokus je na zapadnim dijelovima BiH, gdje bi omogućila pristup plinu za ruralna i industrijska područja, dopunjujući južni i sjeverni koridor. Ovo bi stvorilo potpunu plinsku mrežu, omogućavajući fleksibilnu distribuciju američkog LNG-a i podržavajući tranziciju u regijama ovisnim o ugljenu.

Ove interkonekcije bi, integrirane s novim terminalom u Pločama, stvorile robusnu plinsku mrežu, omogućavajući rast potrošnje plina u regiji za oko 2,3 bcm godišnje kroz nove plinske elektrane.

Izgradnja Plinskih Elektrana i Zamjena Ugljena i Mazuta

U BiH, američke tvrtke poput Bechtela i AAFS Infrastructure planiraju izgradnju tri plinske elektrane ukupne snage 1200 MW, što bi povećalo potrošnju plina za oko 1,32 bcm godišnje. U Crnoj Gori, projekti od 400 MW (npr. u Baru ili Podgorici) dodali bi 0,44 bcm, dok bi Srbija s 500 MW (npr. u Nišu) povećala za 0,55 bcm. Ovo bi omogućilo zamjenu elektrana na ugljen i mazut, poput Tuzle u BiH (koja emitira velike količine CO2) ili Pljevlje u Crnoj Gori, plinskim postrojenjima s kombiniranim ciklusom (CCGT), smanjujući emisije za 50-60% u usporedbi s ugljenom. Američki LNG, čiji izvoz raste za 17% godišnje prema EU, bio bi ključan, podržan geopolitičkim interesima SAD-a za smanjenje ruskog utjecaja.

Američki ambasador u Hrvatskoj, Nathalie Rayes McGraw, istaknula je važnost ovakvih projekata:

"The Krk LNG terminal is a strategic asset which exemplifies Croatia’s opportunity to meet regional energy needs... U.S. companies are already in talks with political leaders in Sarajevo to help make this pipeline a reality. Thanks to the Krk LNG terminal, together we can bring BiH closer to the West by providing a tangible alternative to Russian energy."

„LNG terminal na Krku strateška je imovina koja ilustrira hrvatsku priliku da zadovolji regionalne energetske potrebe... Američke tvrtke već pregovaraju s političkim čelnicima u Sarajevu kako bi pomogle u ostvarenju ovog plinovoda. Zahvaljujući LNG terminalu na Krku, zajedno možemo približiti Bosnu i Hercegovinu Zapadu pružajući opipljivu alternativu ruskoj energiji.“

Slično, američki ministar energije Chris Wright izjavio je:

"Continued investment in modern infrastructure, including the Southern Interconnection, is essential to long-term energy security, delivering U.S. LNG from Croatia to Bosnia and ending dependence on Russian gas."

"Kontinuirana ulaganja u modernu infrastrukturu, uključujući Južnu interkonekciju, ključna su za dugoročnu energetsku sigurnost, isporuku američkog LNG-a iz Hrvatske u Bosnu i okončanje ovisnosti o ruskom plinu."

Hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar potvrdio je pregovore sa Srbijom:

"Progress is being made over a 15 km interconnector project... to supply the country with USA LNG from Croatian Krk Terminal."

"Napreduje se u projektu interkonekcijskog dalekovoda dugog 15 km... za opskrbu zemlje američkim ukapljenim prirodnim plinom (LNG) iz hrvatskog terminala na Krku."

Ekonomski, Ekološki i Geopolitički Aspekti

Ekonomski, projekt bi stvorio nova radna mjesta, poboljšao energetsku sigurnost i privukao investicije od oko 1-2 milijarde eura, s povratom ulaganja u 5-10 godina kroz zakup kapaciteta. Međutim, isplativost je upitna zbog EU-ovog REPowerEU plana, koji predviđa smanjenje potrošnje plina za 70% do 2030., rizikujući "stranded assets". Ekološki, prelazak na plin smanjuje emisije, ali nije potpuno zelen, s rizicima curenja metana.

Geopolitički, ovo bi oslabilo ruski utjecaj, posebno u Srbiji i BiH, gdje Dodikove strukture favoriziraju Moskvu. Američka podrška, vidljiva u sankcijama protiv Gazproma i promociji LNG-a, čini ovo strateškim prioritetom.

Izgradnja LNG terminala u Pločama mogla bi transformirati Republiku Hrvatsku u pravi u energetski hub, omogućavajući masovnu izgradnju plinskih elektrana i zamjenu štetnih fosilnih goriva američkim LNG-om. Integracija s južnom, sjevernom i zapadnom interkonekcijom bi osigurala robusnu mrežu, usklađenu s trenutnim projektima i podržanu izjavama ključnih figura poput Šterna, McGrawa i Wrighta. Međutim, uspjeh ovisi o rješavanju političkih nesuglasica u BiH, ekološkim standardima i tranziciji prema obnovljivim izvorima. U konačnici, ovo bi moglo donijeti stabilnost, ali zahtijeva pažljivo planiranje da izbjegne ekonomske rizike u eri zelenog prelaza.

ANALIZA EKOLOŠKIH EFEKATA IZGRADNJE PLINSKE MREŽE

Na osnovu dostupnih izvora i analiza, izgradnja plinske mreže koja je "hydrogen-ready" (pripremljena za transport vodika) predstavlja značajan korak prema smanjenju zagađenja u regiji Zapadnog Balkana. Ova mreža, sastavljena od cjevovoda, armature i pumpnih stanica koje podržavaju mješavine plina i vodika, u prvoj fazi omogućuje prijelaz s ugljena i mazuta na prirodni plin (uključujući LNG), što bi direktno zamijenilo visoko zagađujuće elektrane na fosilna goriva u Bosni i Hercegovini (BiH), Crnoj Gori i Srbiji. Ove zemlje trenutno ovise o ugljenu za 60-95% proizvodnje električne energije, što rezultira ekstremnim emisijama SO2, NOx, PM (čestica) i CO2. U budućnosti, prelazak na vodik (zeleni vodik iz obnovljivih izvora) omogućio bi gotovo potpuno eliminiranje emisija, uz minimalne promjene infrastrukture, čime se podržava europski Green Deal i dekarbonizacija do 2050. Ekološke prednosti uključuju smanjenje klimatskih promjena, poboljšanje kvalitete zraka i zdravlja stanovništva, te smanjenje kiselih kiša i oštećenja šuma.

Opći Ekološki Kontekst Regije

U BiH, Crnoj Gori i Srbiji, ugljen dominira energetskim miksom, što dovodi do visokih emisija: SO2 emisije od ugljenih elektrana u 2024. bile su 6 puta iznad zakonskih limita, s ukupno 518.248 tona SO2 godišnje, što uzrokuje gubitak šuma i zdravstvene troškove. Mazut (teški naftni derivati) dodatno povećava emisije NOx i PM, doprinoseći zagađenju zraka koje premašuje EU standarde. Izgradnja plinske mreže omogućila bi diversifikaciju, smanjujući ovisnost o Rusiji i promovirajući prijelazno gorivo (plin) koje je čistije od ugljena, ali pripremljeno za vodik. Prednosti "hydrogen-ready" dizajna uključuju minimalan utjecaj na okoliš tijekom gradnje (korištenje postojećih ruta) i dugoročnu fleksibilnost za nulte emisije.

Smanjenje Zagađenja u Prvoj Fazi: Prelazak na Zemni Plin (LNG)

U prvoj fazi, zamjena ugljena i mazuta prirodnim plinom u elektranama (npr. CCGT postrojenja) donosi značajno smanjenje emisija, jer plin emitira manje zagađivača po jedinici energije. Prema dostupnim podacima, prirodni plin emitira oko 50-60% manje CO2 od ugljena i gotovo nula SO2 i PM, jer ne sadrži sumpor ili teške metale. Međutim, ako se računa cijeli životni ciklus (uključujući curenje metana), LNG može biti jednako zagađujući kao ugljen u nekim slučajevima, ali općenito donosi neto korist u regiji gdje je ugljen dominantan.

Kvantifikacija smanjenja emisija (procjene na osnovu regionalnih studija i općih podataka za CCGT elektrane):
* CO2: Smanjenje za 40-60% u odnosu na ugljen. Na primjer, u Srbiji, gdje ugljen čini 70% proizvodnje, prelazak na plin mogao bi smanjiti emisije za 13 milijuna tona CO2 godišnje do 2038. U BiH i Crnoj Gori, sličan prijelaz bi smanjio emisije za 30-50%, ovisno o mješavini (npr. 20% vodika u plinu dodatno smanjuje CO2 za 6-7%).
* SO2: Smanjenje za 90-100%, jer plin ne sadrži sumpor. U regiji, SO2 emisije od ugljenih elektrana smanjile su se za 12% u 2024., ali prelazak na plin bi ih eliminirao, sprječavajući kisele kiše i oštećenja šuma.
* NOx: Smanjenje za 40-60%, ovisno o tehnologiji. Plin sagorijeva čišće, ali NOx mogu fluktuirati; u mješavinama sa vodikom, NOx se poboljšavaju.
* PM (čestice): Smanjenje za 90-99%, poboljšavajući kvalitetu zraka i smanjujući zdravstvene rizike (npr. respiratorne bolesti).
* Ukupni utjecaj: U regiji, prelazak bi smanjio ukupne GHG emisije za 20-30% kratkoročno, uz zdravstvene uštede i smanjenje kiselih kiša. Međutim, curenje metana (CH4) mora se minimizirati, jer je 80 puta potentnije od CO2 u kratkom roku.

Ove procjene ovise o efikasnosti elektrana; CCGT plinske elektrane imaju efikasnost 50-60%, u odnosu na 30-40% za ugljene.

Smanjenje Zagađenja u Drugoj Fazi: Prelazak na Vodik

U budućnosti, punjenje mreže vodikom (zelenim, iz obnovljivih izvora) eliminiralo bi većinu emisija, jer vodik sagorijeva u vodu i toplinu, bez CO2 ili SO2. "Hydrogen-ready" dizajn omogućuje prelazak bez nove gradnje, smanjujući ekološki otisak.

Kvantifikacija smanjenja emisija (u odnosu na prvu fazu sa plinom):
* CO2: Smanjenje na gotovo 0% (99% u mreži), ako je vodik zeleni. U odnosu na plin, smanjenje za 90-97% u životnom ciklusu. Za regiju, to bi značilo smanjenje milijuna tona CO2 godišnje, podržavajući net-zero ciljeve.
* SO2 i PM: Već niski u prvoj fazi, ostaju na nuli.
* NOx: Moguć porast (do 50% više zbog više temperature plamena), ali se mogu kontrolirati tehnologijama; u mješavinama, NOx se poboljšavaju.
* Indirektni efekti: Curenje vodika ima GWP100 od ~11, što može smanjiti koristi za 20-50% ako curenje bude visoko (10%), ali nisko curenje (1-2%) osigurava 70-90% smanjenje GHG.
* Ukupni utjecaj: Prelazak na vodik smanjuje klimatski utjecaj za 90% u cijelom lancu, uz minimalne emisije metana ili drugih zagađivača. Ovo podržava dugoročnu dekarbonizaciju, posebno ako se vodik proizvodi iz obnovljivih izvora.

Izgradnja ove mreže donosi direktne ekološke koristi u prvoj fazi (smanjenje zagađenja za 40-100% po zagađivaču), te omogućuje prelazak na nulte emisije s vodikom u plinskoj mreži, smanjujući rizik "stranded assets" i podržavajući EU integraciju. Rizici uključuju curenje metana ili vodika, pa je ključno ulaganje u tehnologije za minimizaciju (npr. CCS za plavi vodik).

RAZVOJ REGIONALNOG ENERGETSKOG ČVORIŠTA

Hrvatska ima značajan potencijal da se pozicionira kao regionalni energetski hub u Jugoistočnoj Europi, koristeći strateški položaj na Jadranu, postojeću infrastrukturu poput LNG terminala na Krku i plinske mreže Plinacra, te podršku iz europskih fondova i dobrih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Ova analiza temelji se na aktualnim projektima i inicijativama (stanje za veljaču 2026.), gdje bi Hrvatska djelovala kao posrednik za dobavu energenata (prije svega prirodnog plina, ali i vodika u budućnosti) u zemlje Zapadnog Balkana: Bosnu i Hercegovinu (BiH), Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Kosovo. Konačni cilj je smanjenje ovisnosti o ruskom plinu (koji trenutno dominira u regiji preko TurkStreama) i kineskim investicijama (npr. u infrastrukturi i rudarstvu), te postizanje energetske neovisnosti kroz diversifikaciju izvora i tranziciju na obnovljive energije. Ova vizija usklađena je s europskim REPowerEU planom i američkom strategijom za energetsku sigurnost Europe.

Trenutno stanje i ključni projekti

Hrvatska je već napravila značajne korake prema statusu energetskog huba. LNG terminal na otoku Krku, pokrenut 2021., originalni kapacitet od 2,9 milijardi kubnih metara (bcm) godišnje, je povećan na 6,1 bcm u 2025. Ovo proširenje uključuje instalaciju drugog regasifikacijskog modula i integraciju u postojeći sustav, s ukupnim troškovima od 51,1 milijun eura. Terminal je prihvatio plin iz SAD-a, Alžira, Egipta i Trinidada i Tobaga, pokrivajući hrvatske potrebe (oko 2,5 bcm godišnje) i omogućavajući izvoz zemnog plina u susjedne zemlje poput Slovenije, Mađarske i Austrije. Plinacro, hrvatski operator plinskog transportnog sustava, gradi 216 km novih plinovoda vrijednih 533 milijuna eura, koji su "hydrogen-ready" (pripremljeni za transport vodika), što podržava dugoročnu tranziciju na zelenu energiju.

Ključni interkonekcijski projekti:

* Southern Gas Interconnection: Povezuje Hrvatsku s BiH (236 km, kapacitet 1,5 bcm godišnje), omogućavajući dobavu američkog LNG-a u BiH i smanjenje ovisnosti o ruskom plinu. Projekt podržavaju američke tvrtke poput Bechtela i AAFS Infrastructure, s planiranom gradnjom 2026.
Interkonektor sa Srbijom: Pregovori o 15 km plinovodu za dobavu američkog LNG-a u Srbiju, gdje je ovisnost o ruskom plinu 80-90%.
* Sjeverna i zapadna interkonekcija s BiH: Dodatni koridori (npr. Slavonski Brod - Bosanski Brod, Lička Jesenica - Bosanska Krupa) za diversifikaciju opskrbe u sjevernim i zapadnim dijelovima BiH.
* Ionian-Adriatic Pipeline (IAP): Povezuje Hrvatsku s Crnom Gorom i Albanijom, omogućavajući tranzit plina iz Azerbajdžana i LNG-a.

Ovi projekti omogućavaju Hrvatskoj da bude tranzitna ruta za energente u Zapadni Balkan, gdje je potrošnja plina niska, ali raste zbog tranzicije s ugljena (npr. planirane plinske elektrane u BiH snage 1.200 MW).

Korištenje europskih fondova

EU je ključni financijer ovih projekata kroz fondove poput REPowerEU, Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NRRP) i Western Balkans Investment Framework (WBIF). Primjeri:

* Za proširenje Krka: 25 mil. eura iz NRRP-a, plus 101 mil. eura iz Connecting Europe Facility (CEF) za početnu izgradnju.
* WBIF: U siječnju 2026. odobreno 171 mil. eura za infrastrukturu u Balkanu, uključujući čistu energiju i transport, s fokusom na Albaniju, BiH, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Ovo mobilizira 263 mil. eura investicija, uključujući energiju.
* Instrument za predpristupnu pomoć (IPA III): Podrška za projekte u BiH i Crnoj Gori, uključujući energiju.
* Reform and Growth Facility (RGF): Dodatna sredstva za Albaniju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.

Europski ciljevi usklađeni su s hrvatskom vizijom: smanjenje ovisnosti o Rusiji za 70% do 2030., uz fokus na obnovljive izvore i vodik.

Dobri odnosi sa američkom administracijom

SAD podržavaju Hrvatsku kroz diplomaciju i investicije, vidjevši je kao ključ za smanjenje ruskog utjecaja. Američki LNG čini većinu uvoza na Krk, a izvoz SAD-a u EU raste za 17% godišnje. Ključni elementi:

* Podrška za Southern Interconnection: Američke tvrtke (Bechtel, AAFS) uključene u pregovore s BiH, s posjetima u siječnju 2026.
* Diplomatske izjave: Američka veleposlanica u Hrvatskoj Nathalie Rayes McGraw:
"Krk LNG terminal is a strategic asset... to bring BiH closer to the West by providing a tangible alternative to Russian energy."
"LNG terminal na Krku je strateška prednost... za približavanje BiH Zapadu pružanjem opipljive alternative ruskoj energiji."
* Diplomatske izjave: Američki ministar energije Chris Wright:
"Investment in Southern Interconnection is essential to delivering U.S. LNG to Bosnia and ending dependence on Russian gas."
"Ulaganje u Južnu interkonekciju ključno je za isporuku američkog LNG-a u Bosnu i okončanje ovisnosti o ruskom plinu."
* Šira suradnja: U sklopu Three Seas Initiative (3SI), Hrvatska promovira Krk kao plinski hub za Srednju Europu. SAD razmatraju dodatno financiranje za Vertical Gas Corridor, koji bi uključio Hrvatsku za opskrbu Ukrajine.

Ovi odnosi također ciljaju na smanjenje kineskog utjecaja, npr. kroz alternativne investicije u infrastrukturu umjesto kineskih kredita.

Prednosti i izazovi

Prednosti:
* Energetska sigurnost: Diversifikacija smanjuje rizike od ruskih isporuka; Hrvatska može opskrbiti do 100% potreba Mađarske i Slovačke naftom preko JANAF-a.
* Ekonomski rast: Novi poslovi, investicije (npr. 1-2 milijarde eura), prihodi od tranzita energenata u susjedne zemlje.
* Ekološki aspekt: Prelazak na plin smanjuje emisije CO2 za 40-60% u odnosu na ugljen; hydrogen-ready infrastruktura omogućuje prelazak na zeleni vodik do 2050 u budućnosti.
* Geopolitička uloga: Jača europsku integraciju Zapadnog Balkana i NATO stabilnost cijele regije.

Izazovi:
* Političke nesuglasice: U BiH, sporovi oko upravljanja (BH-Gas vs. Mostar) usporavaju projekte; u Srbiji, proruska orijentacija.
* Isplativost: Rizik od prekapacitetnosti ako potrošnja plina padne zbog tranzicije na OIE; analitičari upozoravaju na "stranded assets" u LNG plinskoj infrastrukturi.
* Ovisnost o SAD-u: EU brine o prevelikoj ovisnosti o američkom LNG-u, tražeći alternative iz Kanade, Katara i Sjeverne Afrike.
* Kineski utjecaj: Kina investira u rudarstvo i infrastrukturu u Balkanu, što zahtijeva jače EU i SAD protumjere s protuinvesticijama.

Zaključna razmatranja
Razvoj Hrvatske kao energetskog huba realan je i strateški važan, s potencijalom da regija postigne energetsku neovisnost do 2030. Koristeći EU fondove (poput NRRP i WBIF) za infrastrukturu i dobre odnose sa SAD-om za tehnologiju i investicije, Hrvatska može postati ključni energetski posrednik za Zapadni Balkan. Ovo bi smanjilo ovisnost o Rusiji (plin) i Kini (investicije), podržavajući europske integracije i geopolitičku stabilnost cijele regije. Međutim, uspjeh ovisi o rješavanju političkih i ekonomskih rizika, uz fokus na zelenu tranziciju.

Citirajući hrvatskog premijera Andreja Plenkovića:
"LNG terminal makes Croatia a serious energy hub."
"LNG terminal čini Hrvatsku ozbiljnim energetskim čvorištem."