U doba kada umjetna inteligencija postaje ključni faktor globalne moći, nije teško zamisliti da se iza geopolitičkih manevara oko Greenlanda krije nešto dublje od klasičnih razloga poput resursa ili vojnih baza. Špekulacije o američkom interesu za preuzimanje Grenlanda, koji je Donald Trump javno izrazio još 2019. godine, a ponovio u svojoj drugoj administraciji, navodno zbog "nacionalne sigurnosti" i sprječavanja kineskog utjecaja, možda imaju skrivenu agendu: dominaciju nad najhladnijim teritorijem na planeti idealnim za izgradnju masivnih AI servera. Grenland, sa svojim arktičkim temperaturama koje omogućuju prirodno hlađenje i smanjenje energetskih troškova za 30-40%, predstavlja strateški dragulj u eri kada AI centri poput onih za obuku modela poput GPT-a ili Groka troše energiju ekvivalentnu malim gradovima. Dok službeni razlozi uključuju rudarstvo rijetkih metala potrebnih za tehnologiju i kontrolu arktičkih ruta, pravi motiv mogao bi biti stvaranje neupitnog monopola u AI razvoju jer tko kontrolira hladnoću, kontrolira budućnost računalne moći. Ova vizija Grenlanda kao "hladnog srca" američke AI imperije nije samo spekulacija; ona se uklapa u širi trend gdje veliki igrači poput xAI i Microsofta traže polarne lokacije za svoja superračunala, a SAD bi time osigurao prednost u globalnoj utrci za umjetnom inteligencijom koja mijenja svijet.

AI serveri na Grenlandu i slobodno hlađenje

Teza postavljanja AI servera i data centara na Grenlandu postaje sve aktualnija zbog globalnog porasta energetskih potreba za umjetnom inteligencijom, gdje hlađenje predstavlja veliki dio troškova – čak 35-40% ukupne energije u modernim data centrima ide upravo na to. Greenlandska arktička klima, s prosječnim temperaturama oko -11°C, omogućuje "free cooling" (slobodno hlađenje) koristeći prirodni hladni zrak ili vodu, što može smanjiti energetske troškove za 30-40% u usporedbi s toplijim regijama poput juga planete. Ovo je posebno važno za AI, jer napredni GPU-ovi poput NVIDIA H100 generiraju enormnu otpadnu toplinsku energiju, a globalna potražnja za AI računalnom snagom mogla bi dosegnuti 68 GW do 2027. godine.

Ključni projekti i planovi

GreenMet projekt u Kangerlussuaqu: Bivši službenik Trumpove administracije, Drew Horn, CEO tvrtke GreenMet, planira izgradnju masivnog data centra kapaciteta 1,5 GW do kraja 2028. godine. Prva faza od 300 MW trebala bi biti spremna do sredine 2027., a projekt uključuje pasivne dioničare poput Georgea Soriala i Keitha Schillera iz Trumpovog kruga. Financiranje je osigurano za pola projekta, uz uključene partnere iz SAD-a, Greenlanda, Danske i NATO saveznika. Energija bi se u početku crpila iz LNG-a (tekući prirodni plin), a kasnije iz hidroenergije, koja čini 70% greenlandske energije. Ovo bi moglo biti idealno za AI zadatke koji zahtijevaju kontinuiranu električnu snagu bez kašnjenja.

Nuuk data centar: Već postoji operativni Tier III data centar u Nuuku, kojeg vodi Tusass A/S, a još jedan se gradi vrijednosti oko 21 milijun dolara, potpuno na obnovljivoj energiji. Ovi centri koriste free cooling za smanjenje potrošnje energije, a fokusirani su na nacionalnu sigurnost i AI infrastrukturu.

Bogati investitori i tehnokrati, poput Billa Gatesa i Jeffa Bezosa, pokazuju interes za Greenland zbog kombinacije hlađenja, geotermalne energije i strateškog položaja, što bi moglo pretvoriti otok u hub za AI računarstvo. Na primjer, relokacija velikih AI sustava poput xAI Colossus (2 GW) na Grenland moglo bi uštedjeti milijardu dolara godišnje na hlađenju i dodati još 2 milijarde vrijednosti kroz bolje performanse.

Prednosti slobodnog hlađenja

Greenland nudi "besplatno" hlađenje jer niske temperature (ispod 0°C veći dio godine) omogućuju korištenje ambijentalnog zraka umjesto energetski skupih rashladnih sustava. To dovodi do nižeg PUE (Power Usage Effectiveness) indeksa – oko 1,1-1,25 u hladnim klimama, u usporedbi s 1,6-1,8 na jugu, što štedi 25-30% energije. Dodatno, otok ima ogroman hidroenergetski potencijal od 30 GW i geotermalnu energiju, čineći ga održivim za AI koji zahtijeva stabilnu snagu bez emisija CO2. Ovo rješava globalni problem: AI centri na jugu troše ogromne količine energije za hlađenje, što povećava troškove i ekološki otisak.

Unatoč prednostima, postoje i prepreke

Logistika i troškovi: Gradnja u Arktičkom području košta 18-25 milijuna dolara po MW (u usporedbi s 10-12 milijuna u toplijim regijama), zbog kratke građevinske sezone, ograničene radne snage i transporta.

Geopolitika: Grenland je pod danskom suverenosti, a američki interesi (uključujući Trumpove ideje o kupnji) mogu komplicirati dozvole. Danska ima anti-nuklearnu politiku, što otežava korištenje malih modularnih reaktora (SMR) za energiju.

Infrastruktura: Slaba povezanost (podmorski kabeli postoje, ali su ograničeni), ekstremno vrijeme i mala populacija (57.000 stanovnika) zahtijevaju dodatne investicije.

Ukupno, Grenland bi mogao postati "hladni raj" za AI infrastrukturu, ali realizacija ovisi o rješavanju ovih izazova.

RAČUNALNI SERVERI U SJEVERNIM ZEMLJAMA

Postoji jasna tendencija premještanja data centara (računalnih servera) prema sjevernim regijama, posebno zbog prirodnog hlađenja (free cooling), pristupa obnovljivoj energiji i nižih operativnih troškova. Ovo je posebno izraženo u kontekstu rasta AI i cloud computinga, gdje hlađenje može činiti do 40% ukupne potrošnje energije. Globalno, broj data centara raste, a sjeverne lokacije poput Skandinavije postaju "hot spotovi" zbog klimatskih prednosti i održivosti. U nastavku ćemo detaljno istražiti situaciju u Skandinaviji (Norveška, Švedska, Danska, Finska, Island) i sjevernoj Rusiji, bazirano na recentnim projektima i trendovima.

Data centri u Skandinaviji (Nordijski regioni)

Nordijski regioni su postali lideri u izgradnji data centara, s tržištem koje je vrijedno 7,16 milijardi USD u 2024. godini i očekuje se rast na 14,93 milijarde USD do 2030. godine, uz CAGR od oko 13%. Razlozi uključuju hladnu klimu (temperature ispod 10-15°C veći dio godine), obnovljivu energiju (hidroelektrane i vjetar čine 90% energije u nekim zemljama) i političku stabilnost. Ovo omogućuje smanjenje troškova hlađenja za 30-40% i korištenje viška topline za grijanje gradova.

Ključni primjeri:

Švedska: Facebook (Meta) ima veliki data centar u Luleåu, izgrađen 2013., koji koristi arktički zrak za free cooling i obnovljivu hidroenergiju. Stockholm Data Parks koristi toplinu iz data centara za grijanje 10.000 domova. Google i Amazon također grade ovdje.

Finska: Googleov data centar u Hamini koristi more za hlađenje i obnovljivu energiju. Microsoftov centar blizu Helsinkija će do 2026. opskrbljivati 40% grijanja za stotine tisuća domova, smanjujući emisije CO2 za 2-3% nacionalnog cilja.

Norveška: Gotovo 90 data centara, koji troše 2,79 TWh energije godišnje (većinom za AI). Kompanije poput Green Mountain grade podzemne centre u starim rudnicima za dodatnu efikasnost.

Danska: Meta-in data centar u Odenseu isporučuje 100.000 MWh topline godišnje za lokalno grijanje.

Island: Zahvaljujući geotermalnoj energiji, centri poput Verne Global privlače AI kompanije; hladna klima dodatno smanjuje troškove.

Trend migracije je evidentan: Kompanije poput Amazon, Google i Meta premještaju operacije na sjever kako bi postigli PUE (Power Usage Effectiveness) ispod 1,2, u usporedbi s 1,5-2,0 na jugu. Očekuje se "gold rush" u sljedećih pet godina, s fokusom na AI.

Data centri u sjevernoj Rusiji

U Rusiji postoje planovi za ekspanziju data centara na sjever, ali razvoj je sporiji zbog geopolitičkih izazova, sankcija i infrastrukture. Tržište data centara u Rusiji vrijedi 2,95 milijardi USD u 2026. i raste 14,4% godišnje do 5,79 milijardi USD do 2031., ali sjeverni projekti su još u ranoj fazi. Prednosti uključuju hladnu klimu za free cooling i niske cijene energije, ali hladnoća sama po sebi nije dovoljna – potrebna je bolja povezanost i stabilnost.

Ključni projekti i planovi:

Vladini planovi: Do 2036. godine, Rusija planira izgraditi 8 novih data centara s više od 10.000 rackova, u fazama. Također, data centri bazirani na nuklearnim centralama (NPP) u sjevernim regijama poput Sibira.

Komi Republika: Plan ulaganja 35 milijardi rubalja u 15 novih data centara 2024., ali još nijedan nije izgrađen.

Sibirske lokacije: Microsoft pregovara o data centru u Irkutsku (Sibira) za 10.000 servera, koristeći hladnu klimu. Petrozavodsk State University i GS Nanotech planiraju mrežu data centara vrijednu preko 10 milijardi rubalja, s 20.000 rackova i centralnim telekom čvorom.

Izazovi: Problemi s nadogradnjom električnih i telekom mreža, stabilnošću cijena energije, zakonodavstvom i logistikom. Sankcije ograničavaju strane investicije, a izoliranost sjevera otežava povezanost s globalnim mrežama. Umjesto sjevera, većina rasta je u Moskvi (npr. IXcellerate gradi MOS11 i MOS12 do 2027.).

Trend u Rusiji je prisutan, ali manje razvijen nego u Skandinaviji – fokus je na domaćim projektima, a hladnoća se vidi kao prednost, ali ne i dovoljan razlog bez infrastrukture.

Kanada – brzo rastuće, ali geografski selektivno tržište

Kanada je postala jedan od najatraktivnijih globalnih hubova za data centre, s ukupnim IT kapacitetom preko 10 GW (operativno + u gradnji + committed) i pipelineom od gotovo 9 GW dodatnog kapaciteta. Glavni pogon je AI boom – hyperscale i AI-specijalizirani centri.

Ključni regioni i projekti:

Quebec → Najjači lider: jeftina i čista hidroenergija (Hydro-Québec ~99% obnovljivo), free cooling veći dio godine, niske cijene struje. Veliki kampusi: Vantage, eStruxture, QScale (142 MW AI campus), Nordik/Accelsius (next-gen liquid cooling).

Toronto / Ontario → 312 MW operativno u prvoj polovici 2025., mnogi novi projekti (Yondr 27 MW, Bell AI Fabric 500 MW itd.).

Alberta → Ambiciozna vlada strategija za AI data centre (cilj $100 milijardi investicija). Projekti: eStruxture ($750 M), hyperscale Wonder Valley (5,6–7 GW), ali velik problem – AESO je dodijelio samo 1,2 GW privremene kvote (od čega 970 MW za potencijalni Meta projekt i 230 MW za TransAlta). Ostalo je 37 projekata u čekanju s ukupno 19,4 GW zahtjeva → moraju dovesti vlastitu energiju (BYOG – bring your own generation).

British Columbia → Bell gradi AI centre u Kamloopsu i Merrittu (7 MW po lokaciji, prvi već 2025.).

Prednosti → Hladna klima omogućuje free cooling i nizak PUE, obilje hidroenergije (60 % kanadske struje), slatka voda za liquid cooling, vlada podrška (C$240 M za Cohere, federalni fondovi).

Sjeverna Kanada (Yukon, Northwest Territories, Nunavut, sjeverni dijelovi BC/Alberte) gotovo nema hyperscale data centara, a razlog su:

* Infrastruktura — slaba ili nepostojeća pouzdana struja, single-threaded fiber optika (latencija +10–20 ms, nema redundantnosti), permafrost (otapanje oštećuje temelje), sezonske ceste, kratak prozor za građevinu.
* Povezivost — nedostatak high-capacity međunarodnih linkova.
* Ljudi — ekstremno mala populacija → kronični nedostatak tehničke radne snage za izgradnju, 24/7 održavanje i operacije.
* Dodatni problemi: visoki troškovi logistike, suradnja s Indigenous zajednicama, ekološki/regulatorni otpor.

Zato se centri grade u "hladnim, ali infrastrukturno razvijenim" južnijim regijama (Quebec, Ontario, Alberta, BC), a ne u dalekom sjeveru.

Aljaska – više ambicija nego realizacije

Aljaska ima vrlo malo operativnih data centara (uglavnom mali ili edge/micro).

Aktualni pokušaji (2025.–2026.):

* Guverner Mike Dunleavy aktivno promovira Aljasku kao "arctic advantage" hub za AI data centre.
* Prednosti koje ističe: temperature ~30 °C niže nego u Teksasu → ušteda na hlađenju do $150 milijuna godišnje za 1 GW kampus; jeftina energija iz plina (4–5 ¢/kWh nakon AK LNG projekta); ogromne površine državne zemlje (110 milijuna jutara), slatka voda, mogućnosti obnovljivaca (hidro, vjetar, geotermalna, tidal).
* Suradnja: radi s DigitalBridge (većinski vlasnik Switcha) – izviđanja lokacija 2024./2025., pitch-ovi tech gigantima, traženje "anchor tenanta" da opravda ulaganja u plinovod i grid.

Stvarni izazovi (reality check):

* Infrastruktura — jedan od glavnih razloga zašto hyperscale još nije došao: visoke cijene struje (među najvišima u SAD-u), ograničeni Railbelt grid (uglavnom plin), nedostatak redundantne fiber optike za low-latency promet prema Aziji/SAD-u (projekti poput Quintillion još u razvoju).
* Radna snaga — mala populacija, nedostatak inženjera i tehničara za power/cooling/networking/OT.
* Logistika i uvjeti — permafrost, udaljenost, teški transport, popravci u arktičkim uvjetima.
* Ekonomika — hyperscale zahtijeva jeftinu, pouzdanu struju + višestruku konektivnost; Aljaska to trenutno nema u dovoljnoj mjeri. Bolje se vide micro-datacentri (100 kW modularni) u remote zajednicama s microgridovima.

Ukratko, za daleki sjever Kanade i Aljasku: nedostatak infrastrukture (struja, fiber, transport) i mala populacija/radna snaga su najveće prepreke. Zbog toga se hladnoća (free cooling) maksimalno koristi u naseljenijim i infrastrukturno spremnim regijama južne/centralne Kanade, dok Aljaska ostaje više u fazi političkog pitch-a nego konkretne gradnje.

SEOBA AI SERVERA NA SJEVER

U eri umjetne inteligencije, gdje globalna potražnja za računalnom snagom eksponencijalno raste – s očekivanim porastom AI opterećenja na 50% kapaciteta data centara do 2030. godine – migracija servera prema sjevernim regijama postaje ne samo trend, već i strateška nužnost. Sjeverne zemlje poput Skandinavije, Kanade i Islanda već privlače velike investicije zbog prirodnog hlađenja (free cooling), obnovljive energije i nižih operativnih troškova, što može smanjiti energetsku potrošnju za 30-40% u usporedbi s toplijim regijama. Ova seoba nije ograničena samo na AI; cloud computing, hyperscale centri i čak kripto rudarenje također se pomiču na sjever kako bi se riješili problema pregrijavanja i rastućih emisija CO2. Trendovi za 2026. pokazuju da će AI ostati glavni pokretač, s fokusom na hibridne rashladne sustave poput liquid coolinga, koji će se koristiti u 40% AI data centara, ali sjeverne lokacije nude dodatnu prednost jer minimiziraju potrebu za skupim tehnologijama. Međutim, izazovi poput nedostatka infrastrukture, ograničene radne snage i geopolitičkih napetosti (npr. u Rusiji ili dalekom sjeveru Kanade i Aljaske) usporavaju puni potencijal, čineći ovu migraciju selektivnom – više prema razvijenim sjevernim područjima nego ekstremnim arktičkim zonama.

Ako SAD ostvari kontrolu nad Grenlandom – ideja koju je Donald Trump ponovno aktualizirao, navodno zbog nacionalne sigurnosti i sprečavanja kineskog utjecaja – to bi moglo dramatično promijeniti globalnu dinamiku AI razvoja. Grenland, sa svojim arktičkim klimom idealnim za free cooling, ogromnim hidroenergetskim potencijalom i strateškim položajem, postao bi "hladni bastion" američke tehnološke dominacije. Projekti poput GreenMetovog 1,5 GW data centra u Kangerlussuaqu, koji cilja 300 MW do sredine 2027., već ukazuju na taj smjer, a američka kontrola bi ubrzala izgradnju masivnih AI infrastruktura, osiguravajući pristup kritičnim mineralima za čipove i smanjujući ovisnost o inozemnim lancima opskrbe. U kontekstu globalne utrke za AI, ovo bi SAD-u dalo neupitnu prednost: kontrolu nad najhladnijim teritorijem za servere, što bi moglo pretvoriti Grenland u hub za obuku naprednih modela, istraživanje i vojne primjene AI, dok bi konkurenti poput Kine ili Europe bili prisiljeni tražiti alternative. Na kraju, ova seoba na sjever nije samo o energiji – ona je o moći, a Grenland pod američkom kontrolom mogao bi biti ključni čimbenik u oblikovanju budućnosti inteligencije koja mijenja svijet.