Kogeneracijsko postrojenje na biomasu Lika Energo Eko u Udbini izgrađeno je potkraj 2011. godine, a tijekom veljače 2012. godine je završen pokusni rad postrojenja. Početkom ožujka 2012. dobivena je uporabna dozvola, a postrojenje je u trajnom aktivnom pogonu od svibnja 2012. godine. Vlasnici tvrtke Moderator (pri čemu treba posebno napomenuti da se radi o hrvatskim investitorima!) prije nekoliko godina su prepoznali značaj obnovljivih izvora energije i, u skladu s globalnim trendom povišenja cijena fosilnih goriva, uvidjeli da su upravo obnovljivi izvori postali jedno od 'najsigurnijih područja' za ulaganja. Osnovna ideja projekta gradnje kogeneracijskog postrojenja na šumsku biomasu (sječku) za proizvodnju električne energije za isporuku u javnu elektroenergetsku mrežu i toplinske energije za pokrivanje potreba proizvodnje peleta pokrenuta je zbog poticajnog okvira za takva ulaganja koji je započeo donošenjem odgovarajućih podzakonskih propisa 2007. godine. U sustavu kojim je regulirano stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora najisplativijim se pokazalo ulaganje u postrojenja električne snage do 1 MW. U skladu s time je donesena odluka o gradnji kogeneracijskog postrojenja električne snage 0,95 MW i toplinskog učina 4,1 MW uz pogon za proizvodnju drvnih peleta na lokaciji nekadašnje tvornice SAIT u Udbini, u Lici, danas najmanje razvijenom dijelu Hrvatske

Kogeneracijsko postrojenje i proizvodnja peleta
Za ostvarivanje projekta je početkom 2009. godine osnovana tvrtka Lika Energo Eko sa sjedištem u Udbini te su ishođene sve potrebne dozvole i status povlaštenog proizvođača električne energije. Isto tako, potpisan je ugovor s Hrvatskim operatorom tržišta energije o otkupu električne struje po povlaštenoj tarifi na 12 godina. Kogeneracijsko postrojenje izgrađeno je potkraj 2011. godine na temelju potvrde glavnog projekta za rekonstrukciju i uređenje poslovne građevine u proizvodni pogon za proizvodnju električne i toplinske energije. U veljači 2012. završen je pokusni rad postrojenja i 8. ožujka 2012. dobivena je uporabna dozvola, a kogeneracija je u trajnom pogonu od svibnja 2012. godine. Isto tako, na novoformiranoj čestici koju je tvrtka Modreator ustupila HEP ODS-u, odnosno Elektrolici izgrađeno je raskopište za priključivanje energane na distribucijski elektroenergetski sustav na naponskoj razini 10 kV. Konačno, tvrtka Moderator je uz kogeneracijsko postrojenje izgradila i postrojenje za proizvodnju peleta s kapacitetom 5 t/h. Energetska osnova za proizvodnju peleta je toplinska energija iz kogeneracijskog postrojenja, dok sirovinsku osnovu čine drvni sortimenti iz šumarija Gračac, Donji Lapac, Udbina i Korenica u sklopu Uprave šuma Gospić. Uporabna dozvola za pogon za proizvodnju peleta također je dobivena 8. ožujka 2012. godine. Kogeneracijsko i postrojenje za proizvodnju peleta nalaze se na sjevernom ulazu u Udbina, na lokaciji nekadašnje tvornice SAIT. Prostiru se na zemljištu površine 85 000 m2, pri čemu je krug pogona infrastrukturno potpuno opremljen. Sam kompleks se nalazi 3 km sjeverno od središta Udbina, uz državnu cestu D1 (tzv. Ličku magistralu), oko 20 km od priključka na autocestu A1 u Gornjoj Ploči.

Ukupna vrijednost ulaganja iznosila je 74 miljuna kuna, pri čemu su financijska sredstva osigurana iz sljedećih izvora:

• vlastita sredstva tvrtke Moderator: 40%
• kreditna sredstva njemačke Kreditne banke za obnovu (KfW) koja su plasirana preko Hrvatske banke za obnovu i razvitak te Raiffeisen banke: 60%.

Koristi od projekta
Dovršetkom projekta ostvareno je:
• otvaranje sedam radnih mjesta u kogeneracijskom postrojenju
• otvaranje 18 radnih mjesta u pogonu za proizvodnju peleta
• povećanje prihoda Hrvatskih šuma
• otvaranje novih djelatnosti i zapošljavanje na sakupljanju šumske biomase na područjima od posebne državne skrbi
• zapošljavanje lokalnih autoprijevoznika na dobavi šumske biomase
• povećanje prihoda jedinice lokalne samouprave (tj. Općine Udbina) iz komunalnog doprinosa i poreza na dohodak
• sigurna energetska osnova za provođenje energetske učinkovitosti zamjenom sada skupih fosilnih goriva (loživog ulja) peletima u javnim objektima na području Ličko-senjske županije, a posebice obližnjeg Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Uz to, radom kogeneracijskog postrojenja i proizvodnjom peleta u punom kapacitetu očekuje se smanjenje emisija ugljičnog dioksida (u usporedbi s drugačijom proizvodnjom električne i toplinske energije) za 41 106 t godišnje, što će sigurno pomoći u zadovoljavnju odredbi europskih propisa o smanjenju štetnih emisija i ispunjavanju obveze o postizanju određenog udjela energije proizvedene iz obnovljivih izvora u Hrvatskoj.

Stanje projekta tijekom ljeta 2012. godine
U svibnju, lipnju i srpnju 2012. godine prividna snaga na generatoru iznosila je 1250 kV A. Pri tome je ostvarena stvarna snaga u rasponu 500 - 900 kW, uz faktor snage 0,96. No, preko dana dolazi do pada snage zbog nemogućnosti hlađenja (sušara troši do 2 MW topline pa postoji višak oko 2 MW).
U kolovozu 2012. godine je nakon montaže dodatnog zračnog hladnjaka ostvarena stvarna snaga 920 - 950 kW, uz faktor snage 0,97 - 0,98. Uz to, izvedeno je prvo čišćenje i remont kotla, pri čemu su zamijenjeni neispravni segmenti ložišta.

Daljnji razvoj
Budući da je praksa pokazala da konstantno postoji problem viška topline u iznosu 1850 - 2000 kW, što se sada 'baca' kroz zračni kondezator u okolicu, a u skladu s novim Tarifnim sustavom za obnovljive izvore koji ne ograničava električnu snagu na 1 MW, ali uvjetuje iskoristivost 50% u odnosu na unos primarne energije te nova saznanja proizvođača Turboden u vezi s povećanjem električne učinkovitosti postrojenja s organskim Rankineovim ciklusom, donesena je odluka da se ide u razvoj projekta povećanja učinkovitosti postrojenja. To podrazumijeva ugradnju dodatnog modula Pure Cycle 280 kojim će se rekuperirati višak topline iz kondezatora osnovnog modula Turboden CHP 10, a dogrijavanje vode na potrebnu temperaturu ostvarivat će se iz ekonomajzera kotla. Postojeći zračni kondezator prebacit će se na kondezaor dodatnog modula Pure Cycle 280.
Time će se ukupna električna snaga postrojenja povećati za 480 kW, a u skladu s time, očekuje se i povećanje prihoda.

www.energetika-net.com

Grad heroj na Dunavu nedavno je postao prvo mjesto u Hrvatskoj u kojem je instaliran prvi rashladni sustav s ugljičnim dioksidom kao radnom tvari za potrebe trgovačkog centra. Rezultat je to uspješne suradnje zagrebačke podružnice tvrtke Carrier Kältetechnik i tvrtke Kaufland Hrvatska. Nedavno je u Vukovaru prvi put u Hrvatskoj instaliran rashladni sustav trgovačkog centra koji kao radnu tvar koristi ugljični dioksid. Ujedno je riječ o još jednom u nizu projekata rashladnih sustava koji je hrvatska podružnica tvrtke Carrier Kältetechnik uspješno ostvarila za naručitelja Kaufland Hrvatska, jednog od vodećih hrvatskih trgovačkih lanaca.

Rashladni učin Carrierovog rashladnog sustava HybridCO2OL koji je ugrađen u Vukovaru iznosi:

• 105 kW za mliječne proizvode

• 65 kW za mesne proizvode

• 28 kW za dubokosmrznute proizvode

Njime se održavaju potrebne temperature u rashladnim vitrinama i rashladnim komorama u plus-režimu (0/+8 °C) s radnom tvari R134a i u minus-režimu (-20/-24 °C) s CO2. U odnosu na dosadašnje sustave s radnom tvari R404a koja ima poprilično visok utjecaj na efekt staklenika jer ima potencijal globalnog zatopljenja GWP = 3859, upotreba R134a (koja ima GWP = 1320) i CO2 (koji je prirodna radna tvar i ima GWP = 1!) doprinosi smanjenju potrošnje električne energije za pogon rashladnog sustava do 10%, ali i smanjenju ekvivalentne emisije CO2 za velikih 26%.

Kaufland je i do sada bio predvodnik u rješenjima koja smanjuju potrošnju električne energije u trgovačkim centrima, a posebno u dijelu rashladne tehnike. To je postgnuto ugradnjom staklenih poklopaca na vitrinama za duboko smrzavanje, primjenom zidnih rashladnih vitrina sa staklenim vratima i rasvjetnih tijela sa svijetlećim diodama (LED), ugradnjom elektronički komutiranih (EC) ventilatora u rashladnim vitrinama i kondenzatorima, opremanjem trošila elektroničkim ekspanzijskim ventilima, primjenom odleđivanja vrućim plinom itd.

Taj trend se nastavlja i primjenom kaskadnog rashladnog sustava HybridCO2OL u Vukovaru. Uz to, otpadna toplina iz rashladnog sustava koristi se za grijanje, tj. u sustavu podnog grijanja u zoni rashladnih vitrina, doprinoseći time uštedama na energiji za grijanje objekta, što istodobno za rezultat ima ugodniji boravak kupaca u centru.

Isto tako, Carrierov sustav daljinskog nadzora LDS u svakom trenutku omogućava uvid u rad rashladnog sustava. Na taj način se u svakom trenutku osigurava visoka kvaliteta namirnica i kontrolira potrošnja električne energije te skraćuje vrijeme za reakciju ako dođe do servisnih poziva. Carrier Kältetechnik ima i svoju vlastitu servisnu službu koja se neprestano (24 h/d cijele godine!) brine o ispravnom i učinkovitom funkcioniranju rashladnih sustava te obavlja redovite radove održavanja kako bi se spriječile hitne intervencije i štete na robi.

Carrier je predvodnik ponovne upotrebe CO2 u rashladnoj tehnici. Do sada je samo u Europi instalirao više od 1000 rashladnih sustava s CO2 kao radnom tvari, od čega je više od 500 transkritičnih sustava. Upotreba CO2 kao prirodne radne tvari u zemljama Europske unije se dodatno stimulira posebnim taksama na upotrebu fluoriranih stakleničkih plinova, uredbama koje propisuju detaljne upute o kontrolama propuštanja fluoriranih stakleničkih plinova iz stacionarnih rashladnih sustava i sl. Uz to, od 2013. godine se na prijedlog Europske komisije očekuje revizija Uredbi o stakleničkim plinovima. Stoga je za očekivati prijedlog koji bi ograničavao upotrebu fluoriranih stakleničkih plinova (HFC) u rashladnim sustavima s velikim utjecajem na efekt staklenika, odnosno velikim GWP-om te postupno smanjivanje dopuštene granice GWP-a za radne tvari. Uostalom, Carrierova iskustva pokazuju da, uz dužne tehničke mjere koje treba poštivati pri primjeni CO2 (pogotovo u transkritičnim sustavima s tlakovima do 115 bar), od njega ne treba imati strah. Tvrtke kao što je Carrier, koje vode veliku brigu o zaštiti na radu, sigurnosnim aspektima i očuvanju okoliša, već danas su spremne za nove izazove i nove (stare) radne tvari kako bi se sljedećim generacijama ostavio planet koji zaslužuju.

www.energetika-net.com

Od prvog rujna 2012. godine u Europskoj uniji se ne smiju proizvoditi nikakve žarulje, čak niti one od 25 vati. Trgovine jedino smiju rasprodati postojeće zalihe, dok se za osvjetljavanje preporučuju uporabe novih svjetlosnih dioda LED.Samo pet posto utrošene električne energije žarulja pretvara u svjetlo. Zato su još 2009. zabranjene one od preko 75 vati, zatim one od 60 i 40 vati. Sad su na red došle i žarulje od 25 vati.   Kako onda osvjetljavati stanove i urede? Stručnjaci u Njemačkoj su testirali halogene lampe, takozvane štedne svjetiljke s plinom i svjetlosne diode. Najbolje ocjene su dobile svjetlosne diode. One nisu štetne za okoliš, dugo traju, odmah nakon uključenja daju dobro svjetlo i troše malo struje – do 90 posto manje nego obične žarulje. Zasad su, istina, još skupe, ali vijek trajanja im je 25 puta duži nego kod običnih žarulja. Cijena svjetlosnih dioda godišnje pada za oko 30 posto. Danas ona stoji oko 20 eura, ali se procjenjuje da će 2020. stajati manje od tri eura. Štedne svjetiljke s plinom troše nešto više energije nego diode, ali daju lošije svjetlo nego žarulje i diode i trebaju neko vrijeme dok počnu svijetliti punom snagom. Problematično je i to što sadrže otrovnu živu. (U slučaju razbijanja štedne žarulje s plinom stručnjaci preporučuju da se odmah otvore prozori i prostoriju napusti te krhotine pokupi tek nakon polusatnog zračenja, a krhotine baci u specijalni otpad). Zabranom žarulja Europska unija želi smanjiti potrošnju električne energije za jedan posto. To na razini Unije odgovara količini koju proizvede deset elektrana na ugljen. Zabrana žarulja već postoji u nekim zemljama. U SAD-u, Australiji, Brazilu, Filipinima, Kini i Indiji je već na snazi ili je planirana. [DW]

www.croenergo.eu

Kad sam se pred više od pet godina počeo zanimati za područje uštede energije i energetske učinkovitosti glavna rasprava koja se vodila jest rasprava oko primjena žarulja sa žarnom niti i štednih žarulja te o njihovim prednostima, manama i nuspojavama koje njihovo svjetlost izaziva. U današnje vrijeme kad žarulje sa žarnom niti odlaze u povijest, krajnje je vrijeme da prihvatimo da su vremena kada se diskutiralo o tome je li potrebno običnu žarulju zamijeniti štednom žaruljom definitivno iza nas. Naime, kako se sve više govori o problemima s kvalitetom svjetlosti štednih žarulja dobar dio ljudi shvatio da nije nužno samo gledati koliko vata ima žarulja, već i koliko lumena svjetlosti daje. Zbog skupoće tehnologije LED žarulja kao i problemima s hlađenjem pri većem broju lumena, štedna je žarulja tehnologija s kojom ćemo se prije ili kasnije morati pomiriti. Nije bitan samo izvor svjetlosti. Osim toga ljudi su sve više svjesni da je kvalitetna rasvjeta i u privatnom životu i na radnom mjestu povećava produktivnosti i osjećaj zadovoljstva i da početno smanjenja investicija u rasvjetu ne znači nužno uštedu na dugi rok. Pojava šire primjene LED rasvjetnih tehnologija, počevši od žarulja sa standardnim grlom pa sve do primjene u vanjskoj rasvjeti garantira dulji životni vijek rasvjetnih tijela i manju potrošnju električne energije, no istovremeno još uvijek je komparativno skuplja u odnosu na druge rasvjetne tehnologije i ne donosi uvijek očekivane uštede. Iz tog razloga primjerice na vanjskoj rasvjeti ne možemo nužno očekivati velike uštede na računu za električnu energiju ukoliko primijenimo LED rasvjetu umjesto klasične budući da potrošnja tih rasvjetnih tijela nije nužno toliko manja ukoliko se želi postići ista razina rasvijetljenosti. Još jedan dodatan problem predstavlja i činjenica da za mnoge modele LED svjetiljki za vanjsku rasvjetu potrebno na kraju životnog vijeka zamijeniti čitavu svjetiljku, a ne samo izvor svjetlosti u njoj. Međutim, istovremeno na dovoljnom broju svjetiljki (npr. pedesetak ili više rasvjetnih stupova ulične rasvjete, što je tipično za javnu rasvjetu nekog naselja ili manjeg mjesta) zbog dugotrajnosti LED rasvjetnih tijela za vanjsku rasvjetu značajne uštede moguće je postići na održavanju rasvjete u odnosu na klasičnu. Upravo zato, na primjerima poput ovog bitno je uočiti gdje je pravi izvor uštede u rasvjetnim tehnologijama. Osim samih izvora svjetlost, prilikom planiranja sve više do izražaja dolazi korištenje dnevnog svjetla, ne samo kao mjere uštede energije, nego i prilikom arhitektonskog planiranja. No, u tom pogledu potrebna je čvršća i kvalitetnija suradnja arhitektonske i elektrotehničke struke, budući da je planiranje rasvjete do sada uglavnom bilo prepušteno projektantima elektrotehničke struke čiji je zadatak bio postaviti svjetiljke tako da se zadovolji zakonom ili normom propisana razina rasvijetljenosti, odnosno dovoljan broj luksa i sve to ožičiti tako da sve smisleno funkcionira. Ipak, kako vrijeme prolazi, a s njime i tehnologije napreduju, a estetika i energetska učinkovitost rasvjete sve više do izražaja dolazi i dizajn rasvjete i svjetlotehnička struka koja još nije dobila odgovarajuće priznanje kako kod ostalih sudionika u projektiranju, tako i kod samih investitora, koji često ne pridaju dovoljan značaj ne samo estetici, nego i praktičnim problemima koji mogu nastati ukoliko rasvjeta nije dobro projektirana.

Tim istraživača s američkog sveučilišta University of Southern California, koje vodi prof. Sri Narayan razvio je jeftinu, punjivu i ekološku bateriju koja bi se mogla koristiti za pohranjivanje energije u solarnim elektranama za kišnih dana. Tim je razvio zračnu bateriju koja koristi kemijsku energiju proizvedenu oksidacijom željeznih ploča koje su izložene kisiku iz zraka. Zanimljivo, to je proces sličan hrđanju. "Željezo je jeftino, a zrak je besplatan", rekao je Narayan. "To je budućnost." Prema onome kako su trenutno razvijene, Narayanove baterije imaju kapacitet za pohranu energije između 8 i 24 sata. Američka savezna vlada i kalifornijske energetske tvrtke iskazale su interes za ovaj projekt, za koji je u tijeku ishođenje patentnih prava. Željezno-zračne baterije poznate su već desetljećima. Za njih je vladao veliki interes 1970-ih godina tijekom tadašnje energetske krize. Međutim, baterije su imale veliki nedostatak. Kemijska reakcija proizvodnje vodika, koja se odvijala unutar baterije (poznata kao hidroliza), trošila je oko 50 % energije akumulatora zbog čega su oni bili previše neučinkoviti da bi bili korisni. Narayan i njegov tim uspio je smanjiti gubitak energije na 4% zbog čega su njegove željezno-zračne baterije oko 10 puta učinkovitije od svojih prethodnica. Tim je to učinio dodavanjem vrlo male količine bizmutovog sulfida u bateriju, koji ima svoju ulogu u kontroli proizvodnje vodika. Dodavanje olova i žive također bi poboljšalo učinkovitost baterije, ali ona ne bi bila toliko sigurna, rekao je Narayan. "Vrlo mala količina bizmutovog sulfida ne utječe negativno na ekološka svojstva baterije koju od početka imamo na umu", objasnio je Narayan. Kalifornija je u SAD-u otišla najdalje u poticanju primjene obnovljivih izvora energije u proizvodnji struje. Kalifornijski zakon o obnovljivim izvorima energije, donesen u travnju 2011, nalaže da državne energetske tvrtke moraju do kraja 2020. godine proizvoditi 33% svoje energije iz obnovljivih izvora. Ovo snažno guranje prema obnovljivim izvorima energije suočava energetske tvrtke s problemom: solarno napajanje odlično funkcionira za vedrih dana kao i struja od vjetra za vjetrovitih dana, ali što kad nema sunca ili vjetra? Kako pohraniti energiju proizvedenu u povoljnim uvjetima za korištenje u razdoblju kada je proizvodnja manja ili je nema. Ljudi i tada trebaju električnu energiju. Dok se Kalifornija okreće obnovljivim izvorima energije, solarne i vjetroelektrane trebat će pronaći učinkovit način pohranjivanja velike količine energije za korištenje u razdoblju kad nema sunca i vjetra. Tradicionalno, jedan od čestih načina na koje energetske tvrtke skladište energiju jest čuvanje vode u akumulacijskim jezerima hidrocentrala ili pumpanje vode u akumulacije koje se nalaze uzbrdo, a koja se potom prema potrebi može pustiti nizbrdo da okreće turbine koje proizvode struju. Ova metoda nije uvijek praktična ili je čak i neizvediva u krajevima koji su skloni suši, gdje se vodni resursi već uvelike troše, a i otvoreni spremnici vode mogu pretrpjeti značajne gubitke zbog isparavanja, rekao je Narayan. Baterije ili akumulatori za energetske tvrtke do sada nisu bile održivo rješenje. Obične zapečaćene baterije,poput onih vrste AA kao u daljinskom upravljaču za televizore, nisu punjive. Litij-ionske baterije koje se koriste u mobitelima i prijenosnim računalima, a koje su punjive, najmanje su 10 puta skuplje od željezno-zračnih baterija. Unatoč postignutom uspjehu na povećanju energetske učinkovitosti željezno-zračnih baterija, rad Narayanovog tima se nastavlja. Sad su postavili cilj da baterija pohrani više energije s manje materijala.

znanost.geek.hr

Tokelau, mala skupina pacifičkih atola u blizini Novog Zelanda, na dobrom je putu da postane prva svjetska nacija koja koristi isključivo obnovljive izvore energije. Otočje koje broji 1,400 stanovnika trenutno za izvor energije koristi dizelske generatore koji troše oko 200 litara goriva dnevno. No, stanovnici se nadaju riješiti ovu lošu naviku te od listopada postati prva 100% solarna država. Novi solarni paneli trebali bi zadovoljiti čak 150% energetskih potreba stanovnika otočja, te osigurati napajanje za 15-18 sati dnevno. Powermart Solar, glavni izvođač radova, trenutno radi na postavljanju 4032 solarna panela, 392 pretvarača i 1344 baterije. Zabrinutost vezana uz rast troškova nabave dizelskog goriva do udaljenog otočja, ali i utjecaj na okoliš koji prouzrokuje utovar i potrošnja goriva, potaknuli su promjenu izvora energije. S obzirom da su mnoge okolne otočne nacije također u istoj situaciji što se tiče izvora energenta, Tokelau bi mogao biti tek prvi od niza pacifičkih nacija koje će prijeći na obnovljive izvore energije. Solarni projekt za Tokelau financirao se pomoć stranih kompanija te sedam milijuna dolara vrijednog zajma od strane Novog Zelanda. Ova promjena u razmišljanju i ophođenju sa izvorima i potrošnjom energije mogla bi postati ogledni primjer koji bi osim malih nacija, trebale početi slijediti i velike zemlje. Tokelau je otočje kojeg čine tri polinezijska otoka u Pacifiku, pod suverenitetom Novog Zelanda. Tokelau je do 1889. bila britanska kolonija, da bi tada postala dijelom kolonije otoka Gilbert i Elis. Tokelau je 1925. potpao je pod administraciju Novog Zelanda. U poslednje vrijeme, Tokelau teži statusu slobodne asocijacije sa Novim Zelandom (kao Kukovi otoci i Niue). Referendum o tome je održan 13. veljače 2006., ali nije uspio. Otoci su: Atafu, Nukunonu, i Fakaofo. Na svakom od njih postoji po jedno selo. Stanovništvo se, pored proizvodnje kopre i izdavanja poštanskih maraka, uglavnom izdržava donacijama sa Novog Zelanda. Tokelau prema procjeni za 2006 godinu ima svega 1,600 stanovnika, od čega na Tokelauance (Tokelauans), polinezijski narod, otpada 1,300 duša, ostala dva naroda imaju tek po par desetaka pripadnika, to su Samoanci (10) i Anglo-Novozelanđani (30), dok je ostalo nepoznato. Treba naglasiti da 1,737 Tokelauanca živi na Novom Zelandu, i da imaju osnovno znanje engleskoga jezika. Ribarstvo i agrar (kokosov orah, taro, banana, etc) glavna su im zanimanja. Vjera je kršćanska. Na Tokelau se govore dva jezika, engleski (40; 2004) kao nacionalni i tokelauski (1.410; 1987) na tri atola Atafu, Nukunono i Fakaofo, na kojim postoje razlike u dijalektu.

Znanstvenici u Velikoj Britaniji izjavljuju da su napravili ključni korak u razvoju litij-zračne baterije, uređaja koji obećava tri do pet puta više akumulirane energije po jedinici mase od postojećih litij-ionskih baterija koje koristimo u našim mobilnim potrošačkim uređajima i električnim vozilima. Jednom napravljena, takva baterija može vam omogućiti daleke letove s funkcionalnim prijenosnim računalom, tjedan dana razgovora bez punjenja mobitela ili čak pređeni put od 800 km u Chevy Voltu, umjesto 160 km koji omogućuju današnja električna vozila. Eksperiment koji sa kolegema vodi Peter G. Bruce, profesor kemije na Sveučilištu St. Andrew u Škotskoj, objavljen je danas u online časopisu Science Express. U eksperimentu se opisuje kemijska reakcija koja omogućuje punjenje baterije bez degradacije elektrode akumulatora. "Pokazali smo da je održivo kruženje moguće", izjavljuje Bruce. "To je ključni korak. Nismo riješili sve praktične probleme i nemamo rješenje, ali ovo pokazuje da se kritična reakcija može održati i kružiti. " Znanstvenici moraju razviti litij-zračne baterije jer one koriste zrak kao katodu i litij kao anodu. Kisik je jeftin i lagan. Iz tog razloga baterija neće zahtijevati teško kućište u kojem se čuvaju elektrode. U postojećim baterijama, litij ioni se kreću putem elektrolita ili kemijske otopine od katode prema anodi. Kada koristite bateriju, proces je obrnut, a protok iona proizvodi električnu struju. U litij-zračnim baterijama, kisik se u katodi kombinira sa ionima litija čime se proizvodi litij-peroksid, koji se nakuplja dok se baterija prazni. Škotski tim uspio je proizvesti ovu kemijsku reakciju iznova i iznova, bez raspadanja, rekao je Bruce, koristeći elektrodu napravljenu od tankog sloja poroznog zlata. To može biti Ahilova peta baterije, izjavljuje Steve Visco, predsjednik i izvršni direktor Polyplusa, kompanije koja proizvodi napredne litij-sumpor, litij-morska voda i litij-zračne baterije. "Bruce je prvi ostvario reverzibilno kruženje, što je veoma uzbudljivo", izjavljuje Visco. "Nadam se da se neće izrađivati samo od zlata, jer bi to bilo nepraktično. Baterije bi se mogle primijeniti za svemirske uređaje gdje cijena nije bitna, međutim za električna vozila to bi rješenje bilo skupo. " Bruce smatra da je njegov eksperiment jedan od mnogih koji moraju biti uspješno provedeni prije nego što se napravi litij-zračna baterija. "Pred nama je veliki put," izjavljuje Bruce. "Ono što smo učinili pokazuje važnost temeljnih znanstvenih istraživanja na ovom području. Ako srljate i pokušate napraviti bateriju sa današnjim znanjem i tehnologijom vjerojatno nećete uspjeti."

matrixworldhr.wordpress.com

Analiza troškova za tehnologije potrebne za prijevoz materijala u stratosferu kako bi se smanjila količina Sunčeve svjetlosti koja dolazi na Zemlju, a čime bi se smanjili i učinci globalnih klimatskih promjena, pokazala je da je to moguće učiniti po pristupačnoj cijeni i da je koncept provediv. Kako pokazuje rad objavljen u časopisu Environmental Research Letters, osnovna tehnologija koja trenutno postoji mogla bi se sastaviti i primijeniti po cijeni manjoj od 5 milijardi dolara godišnje. Danas se procjenjuje da će trošak smanjenja emisije ugljičnog dioksida biti između 0,2 i 2,5% BDP-a u 2030. godini, što je otprilike jednako iznosu od 200 milijardi do dva trilijuna dolara. Po svemu sudeći, čini se da upravljanje Sunčevim zračenjem (SRM) izaziva učinke slične onima koji su zamijećeni nakon vulkanskih erupcija. Međutim, autori navode da to nije poželjna strategija i da bi takav zahtjev mogao biti donesen nakon temeljitog proučavanja posljedica, rizika i troškova povezanih s tim pitanjima. Autori upozoravaju da smanjenje Sunčevog svjetla ne utječe na smanjenje koncentracija emisija stakleničkih plinova u atmosferi niti izaziva povećanje kiselosti sadržaja oceana. Napominju da su druga istraživanja pokazala da učinci upravljanja Sunčevim zračenjem nisu jedinstveni za cijeli svijet i da će u različitim zemljama izazvati različite temperaturne promjene kao i promjene u režimu oborina. Koautor studije, profesor Jay Apt, govori: "Pri izradi ekonomskih analiza nekoliko vrsta geoinženjeringa ili upravljanja klimatskim promjenama, važno je da se naprave analize troškova SRM. Još se uvijek osporava izvedivost osnovnog sustava upravljanja Sunčevim zračenjem (SRM) s dostupnom današnjom tehnologijom, a u vezi toga neki su analitičari i političari zabrinuti i zbog mogućeg jednostranog djelovanja." U ovom su istraživanju znanstvenici s američkih sveučilišta Harvard i Carnegie Mellon izvršili analizu inženjerskih troškova šest sustava sposobnih za isporuku jednog milijuna tona materijala do visine od 18 km. To su postojeći zrakoplovi, novi zrakoplovi dizajnirani za letove na visinama do 30 km, novi hibridni cepelini, rakete, topovi i ovješene cijevi za transport plina ili posebne smjese radi širenja čestica u atmosferu. Na temelju postojećih istraživanja sustava upravljanja Sunčevim zračenjem istraživači su izveli svoje analize troškova za sustave koji bi mogli isporučiti oko jednog milijuna tona aerosola godišnje, na visini između 18 i 25 km, a između geografske širine u rasponu od 30° sjeverno i 30° južno. Studija je zaključila da bi korištenje zrakoplova bilo lako izvedivo i unutar sadašnjih mogućnosti zrakoplovne industrije. Kao najjeftinija opcija pokazao se razvoj novih, specijaliziranih zrakoplova, čiji bi troškovi bili od jedne do dvije milijarde dolara godišnje. Postojeći zrakoplovi bili bi skuplji jer oni nisu prilagođeni za let na takvim visinama pa bi na njima bilo potrebno uraditi značajne i skupe preinake. Pokazalo se da bi topovi i rakete bili sposobni za isporuku materijala na velikim visinama, ali su zbog nemogućnosti njihovog ponovnog korištenja troškovi povezani s tim tehnologijama mnogo veći od onih za avione i druge letjelice. Iako su u ovom trenutku isključivo teoretski koncept, velike plinske cijevi koje se dižu do 20 km u nebo, pri čemu su ovješene o plutajuće platforme punjene helijem, ponudit će najniži ponavljajući trošak po kilogramu isporučenih čestica. Međutim, troškovi za istraživanja i pronalazak materijala za izradu i razvoj cijevi te za njihovo testiranje kako bi se osigurala sigurnost bit će visoki, a cijeli je sustav u velikoj mjeri neizvjestan. Profesor Apt je dodao: "Nadamo se da će naše istraživanje pomoći drugim znanstvenicima da potraže više novih metoda za raspršivanje čestica i pomoći im da istraže metode s povećanom učinkovitosti i smanjenim rizikom za okoliš." Istraživači su jasno naznačili da oni u svom radu nisu pokušavali riješiti probleme znanosti o aerosolima u stratosferi, kao ni pitanja o rizicima, učinkovitosti ili upravljanju ovim tehnologijama čiji se troškovi trebaju dodati ovom geoinženjeringu i upravljanju solarnim zračenjem.

znanost.geek.hr

 

Protiv globalnog zagrijavanja moglo bi se boriti izbacivanjem reflektirajućih čestica visoko u atmosferu po cijeni od 5 milijardi dolara godišnje, predlažu znanstvenici u tekstu koji je u petak objavljen u časopisu Environmental Research Letters.Zrakoplovima bi se svake godine u atmosferu na visinu od najmanje 18 kilometara izbacile stotine tona čestica koje bi stvorile neku vrstu "suncobrana", kažu američki znanstvenici koji tvrde da je takvo nešto izvodivo i isplativo. Ta strategija, koju nazivaju "Upravljanjem Sunčevim zračenjem", djelomično oponaša efekte vulkanske erupcije. Erupcijom vulkana na planini Pinatubo 1991. godine u atmosferu je izbačeno toliko reflektirajućih čestica da je zabilježen mali pad temperature na Zemlji. Znanstvenici ipak upozoravaju da to što je ideja provediva i isplativa ne znači da je to najbolje rješenje i da bi moglo biti i loših posljedica kao što je promjena ritma oborina. Drugi znanstvenici spominju da smanjenje zagrijavanja iz svemira ne bi utjecalo na emisiju stakleničkih plinova sa Zemlje. "Istraživanje klimatskog inženjeringa, uključujući i njegovu ekonomičnost, od životne su važnosti. Ali ne smijemo se zapetljati u diskusiju u kojoj će ekonomičost postati ključni faktor", upozorio je Matt Watson sa sveučilišta u Bristolu. [H/Reuters]

www.croenergo.eu

Javnost je u zadnjih nekoliko desetljeća imala priliku vidjeti gorljive rasprave o tome što utječe na globalne promjene klime. Iako smo svjedoci sve većih ekstrema vremenskih uzoraka, nemamo odgovarajuće objašnjenje za takve dramatične promjene. Globalne klimatske promjene su stvorile jednu od najvećih podjela među znanstvenicima, veliki broj modernih klimatologa takvu dinamiku nazivaju „globalno zatopljenje" dok s druge strane stoje neovisni znanstvenici koji tvrde kako je planeta još uvijek hladnija nego li prije 2000 godina. Ljudi uglavnom smatraju da smo klimu „pokvarili" sami s korištenjem „prljavih" tehnologija i energenata. No jesmo li mi zaista krivi za planetarne klimatske promjene? Stranica Matrix World izbjegava poslušno vjerovanje u sve što nam svakodnevno servira plaćena i sponzorirana znanost. Svako malo imamo prilike vidjeti kako se mijenjaju znanstvene paradigme s novim znanstvenim istraživanjima koja pobijaju prethodne znanstvene radove, naravno svaka nova studija tvrdi kako su rezultati istih točni i apsolutni, pa čak i ako su u potpunosti drugačiji od prethodnih znanstvenih studija. U takvom ozračju je jako teško nazrijeti istinu u medicini, farmaciji, astronomiji, genetici, biologiji, fizici i drugim granama znanosti. Javnost je oduvijek imala najveći interes o problemima na globalnoj razini, osim eventualnog udara od nekog svemirskog tijela o planetu, sve veće radijacije i genetski modificiranih organizama i hrane, najviše smo zabrinuti za klimatske primjene koje svake godine postaju sve očiglednije.

Što se zapravo događa s našom klimom? Odgovor na ovo pitanje nemamo, točnije na sve moguće načine se nastoji da javnost ostane na statusu quo. Dostupne su nam pretpostavke i različiti modeli, sve što nam se nudilo su bile teorije tipa globalnog zatopljenja uzrokovanog stakleničkim plinovima. No stvari se zadnjih godina počinju mijenjati, nakon što je Al Gore dobio Nobelovu nagradu 2007., godine u iznimno promišljenoj marketinškoj namještaljki velikih igrača skrivenih u Međuvladinom Odboru za Klimatske promjene (Intergovermental Panel on Climate Change) iza kojeg stoje brojne organizacije, poput UN-a, WMO-a, UNEP-a itd., određenim znanstvenicima je dosadilo šutjeti i bježati od istine te su se konačno odvažili u iznošenju činjenica koje se Goreu i njegovim platišama nikako ne sviđaju.

MI NISMO KRIVI ZA PROMJENE U KLIMI
U istraživanju koje je obavio, nitko drugi, doli svjetski priznati i poznati CERN, (Centre of European Organization for Nuclear Research), čiji je rad objavljen u žurnalu „Nature" stoji kako su kozmičke zrake i Sunce, a ne ljudska aktivnost krivi za globalno zagrijavanje. To definitivno nije zaključak koji bi u ovom trenutku odgovarao Al Goru. CERN, koji je kreirao i koji operira s Velikim Akceleratorom Čestica, je izgradio komoru od nehrđajućeg čelika čiji sastav točno odgovara atmosferi Zemlje. U toj komori nazvanoj „63 CERN" znanstvenici iz 17 Europskih i Američkih instituta su demonstrirali kako kozmičke zrake promoviraju formaciju molekula koje rastu u atmosferi Zemlje i tako zasijavaju oblake, što Zemlju čini oblačnijom i hladnijom. Lawrence Solomon, direktor Energy Probe, koji je sastavio ovaj eksperiment je izjavio slijedeće za web stranicu International Business Tine: „Sunčevo magnetsko polje kontrolira koliko će kozmičkih zraka stići do atmosfere Zemlje (što je jače solarno magnetsko polje to više ono brani Zemlju od dolazećih kozmičkih zraka iz svemira), Sunce tako određuje temperaturu na Zemlji." Teoretičari i istraživači s Danskog Svemirskog Instituta su još 1996. Godine izjavili da su Sunce i kozmičke zrake primarno odgovorne za klimatske promijene, svoja otkrića su objavili iste godine na znanstvenoj konferenciji u Velikoj Britaniji. U roku od samo jednog dana, predsjednik Međuvladinog Odbora za Klimatske Promijene Bert Bolin je odbacio ovu teoriju izjavom: „Smatram da je izjava ovog para znanstveno krajnje naivna i neodgovorna." Henrik Svensmark, fizičar koji je otkrio moguću poveznicu s interakcijama solarnih vjetrova i kozmičkih zraka i njihovog utjecaja na Zemlju, te koji je smanjio značaj utjecaja ugljičnog-dioksida (CO2) i njegove emisije na globalno zagrijavanje, pozdravio je ovo istraživanje CERN-a i njihove rezultate koji potvrđuju rezultate istraživanja koje je napravila njegova grupa: „CERN-ov CLOUD vodi Jasper Kirkby koji je 1998. godine otkrio kako globalno zagrijavanje može biti dio prirodnog ciklusa u zemaljskim temperaturama, što je uznemirilo alarmiste globalnog zagrijavanja. Establišment koji zagovara stavove o globalnom zagrijavanju uzrokovanim ljudskim djelovanjem, pokrenuo se u akciju, nagovorio je zapadnjačke vlade koji kontroliraju CERN, da gotovo trenutačno suspendiraju CLOUD eksperiment. Kirkbyju je trebalo gotovo deset godina pregovaranja s njegovim nadređenima i kompromisa s različitim odborima da bi nagovorio birokraciju CERN-a da dozvole ponovno pokretanje projekta." Nigel Calder poznati znanstvenik koji je pisao o otkrićima s CERN-a je izjavio slijedeće za International Business Time: „Iako nikada to nisu potvrdili, visoki svećenici „Neprikosnovene Istine," kao što su oni u hramu NASA-e, GISS-a, Pen State i Sveučilišta Istočne Anglije, su uvijek znali za Svensmarkove hipoteze o kozmičkim zračenjima te da je njegova teorija opasnost za slabo smišljene i formulirane alarmističke modele koji su bazirani na utjecaju stakleničkih plinova. Sada vam jasno i glasno možemo objasniti dinamiku velikih planetarnih utjecaja koje je Sunce imalo u prošlim stoljećima i milenijima. Svi ti mehanizmi se mogu aplicirati na događaje za vrijeme zagrijavanja u 20. vijeku. Svensmark je alarmističke predikcije doveo u opasnost – zajedno sa poslovima od bilijuna dolara koji dolaze od strane zabrinutih vlada unutar biznisa globalnog zagrijavanja."

NA NAŠU KLIMU UTJEČU I OSTALA KOZMIČKA ZRAČENJA
Profesor Henrik Svensmark je alarmistima zabrinutima stakleničkim plinovima koje su stvorili ljudi i njihova djelatnost, zadao još jedan udarac, on je u žurnalu Monthyl Notices od the Royal Astronomical Society objavno rad u kojemu se pokazuje kako galaktičke kozmičke zrake, koje do Zemlje odlaze od eksplozija super nova, utječu na planetarna izumiranja i brzo stvaranje novih vrsta. U svom novom radu je Svensmark nevjerojatno dobro objasnio raznovrsnost života na Zemlji u zadnjih pola milijarde godina čije je uspone i padove povezao s tektonikom, podizanjem i spuštanjem mora, varijacijama u pojavi i jakosti super-nova i promjenama klime. Najbrojnije varijacije beskičmenjaka su se pojavljivale kada su se kontinenti cijepali i razdvajali iz većih kopnenih masa i kada je nivo mora bio visok, dok ih je bilo manje kada su se kopnene mase skupljale u Pangeu i kada je nivo mora bio manji, što se dogodilo prije 250 milijuna godina. No geološki efekti nisu cijela priča. Potpuna slika se dobila kada su se u ovu jednadžbu ubacile eksplozije super-nova, točnije kada je bilo najviše eksplozija super-nova, tada su varijacije života na Zemlji bile najveće i tada je broj živih bića bio najbrojniji. Svensmark smatra da je hladna planetarna klima povezana s velikim brojem eksplozija super-nova, što je donosilo velike varijacije životinja između polarnih i ekvatorijalnih područja, dok se značajan stres na raznolikost i brojnost života osjetio kada su ekosustavi bili previše ujednačeni. On je također primijetio kako je većina geoloških perioda počela minimumom ili maksimumom pojave super-nova, zajedno s pojavom ili nestajanjem tipičnih vrsta koje su predstavljale takav period ili su se transformirale iz jedne vrste u drugu. Brojnost i raznovrsnost života na Zemlji se može pratiti uz pomoć mjerenja ugljičnog dioskida u atmosferi iz prošlosti čije uzorke nalazimo u geološkim ostatcima. Kada je broj super-nova bio visok, u atmosferi je bilo jako malo ugljičnog dioksida što je očigledno pomoglo u cvjetanju mikroba, flore i faune koji su tada nezasitno rasli. Iako nove analize, na čuđenje nekih znanstvenika, pokazuju koliko su super-nove doprinjele stvaranju života na Zemlji, visok broj eksplozija super-nova donosi i hladnu i pomjenjivu klimu s dugačkim ledenim dobima. Geo-znanstvenici su već dugo vremena bili zbunjeni kratkotrajnim ali brzim padovima razine mora za 25 metara, na planetarnoj razini, i seizmičkim promjenama na erodiranim plažama. Prof. Svensmark je otkrio da je uzrok takvim promjenama u razinama planetarnih oceana upravo naglo zahlađenje i nastajanje ledenih doba zbog bliskih eksplozija super-nova koje su stvorile kratka ali jaka ledena doba. S brzim zaleđivanjem, rijeka, mora, jezera i oceana, nivo vode i mora je padao i tako su se stvarale nove obale i krajobrazi. Svensamarkovi podaci također potvrđuju dugotrajnu vezu između kozmičkog zračenja i promjene klime, s takvim snažnim klimatskim promjenama mijenjali su se i biološki efekti i život na planeti. Ako se uzme u obzir koliko i kako nas obasjava Sunce, koliki su učinci Sunca i njegovog zračenja bili na našu planetu, tada se sa sigurnošću može reći da super-nove utječu i utjecale su puno jače i drastičnije na zagrijavanje i hlađenje planete. Možda vam se rezultati ovakvog istraživanja čine prenategnutima i nevjerojatnima, no unatoč tome moramo spomenuti kako su astronomi od 1885., godine primijetili preko 2000 eksplozija super nova, dok smo u 2012., godini imali priliku vidjeti četiri eksplozije super nove, zadnja je snimljena 16.11.2012. u galaktici NGC 1365, njeno ime je 2012 fr, druga je snimljena 24.08.2012., njeno ime je SN PFT-11kly, dok su ostale primijećene u sazviježđu Lava i Djevice.

IGRE BEZ GRANICA
Internet godinama bruji o zlonamjernom i organiziranom zaprašivanje atmosfere, sigurno ste imali priliku čuti o chemtrailsima, na žalost oni nisu plod mašte teoretičara zavjere već plod rada bolesnih i patokratskih umova. Vjerojatno se pitate, zašto bi netko želio prčkati po klimatskoj ravnoteži planete? Odgovor je u strahu nad limitiranim resursima i velikom rastu populacije planete, naročito u zemljama trećeg svijeta. U tekstu koji je objavila uvažena online tiskovina Activist Post, pod nazivom: „Velika globalna kriza i smanjenje populacije do 2030: MIT i proročanstvo Rimskog kluba" možete pronaći brojne dokaze o tome kako vrhuška vladajuće piramide na planeti na sve načine želi manipulirati nama pa čak i ako u međuvremenu napravi kolateralnu žrtvu u obliku upropaštavanja planetarne klime i democid nad milijardu ljudskih bića. Rimski klub je osnovan 1965., na imanju Davida Rockefellera u Bellagiou u Italiji za vrijeme internacionalne konferencije koja se nazivala „Stanje svjetskog poretka." Na toj su se konferenciji našli i 21 najutjecajnija znanstvenika iz tog doba, svi oni su diskutirali o ulozi „intelektualaca" u formaciji novog svijeta to jest novog svjetskog poretka. No ova konferencija nije bila ni izbliza značajna koliko njihov novi sastanak koji se održao 1975., u Rimu, kada je grupa formalno dobila ime, oni su sebe automatski prozvali pametnijima i važnijima od ostatka svijeta i zaključili su kako umjesto nas moraju donositi odluke o svemu što je vezano za polja razvoja ljudi i politike. Stanovište i ciljevi Rimskog kluba su obznanjeni u knjizi Limith to Growth koju su oni nazvali „Prva svjetska globalna revolucija," što je 21. godinu kasnije neizbježno dovelo do agresivne implementacije prijašnjih sugestija Rimskog kluba uz otvorenu manipulaciju svijeta ka globalnom jedinstvu to jest jednoj tehnokratskoj vladi. U knjizi možete pronaći mnoge ključne navode koji će vam dati direktan uvid u mentalni sklop ljudi koji nas žele voditi u budućnost, no najviše je nevjerojatan dio knjige u kojemu jasno govore o „limitima demokracije" i direktnom utjecaju na smanjenje populacije agresivnim ekonomskim mjerama poput Ponzijeve sheme zaduživanja i upropaštavanja cijelih ekonomija i ultra abrazivnim zaprašivanjem atmosfere otrovnim spojevima. Kari Norgaard je nedavno izjavila kako bi sve one koji smatraju da je obmana kako su klimatske promjene napravljene od strane utjecaja ljudi, trebalo proglasiti mentalno defektnim rasistima. U pismu koju je Norgaard poslala Obami stoji: „Zakonodavci ne bi trebali čekati za mišljenje javnosti kako bi se pokrenule prijeko potrebne akcije. Mišljenje javnosti je važno u demokraciji ali ako bi u budućnosti radili na takav način počinili bi užasne greške." Norgadova nije jedina osoba koja ima takvo mišljenje, u stvari sveprisutni Bill Gates je jedan od najžešćih zagovornika i platiša chemtrailova, GMO-a, prisilnog cijepljenja GMO cjepivima i sličnim akcijama koji vode globalnom democidu. Naša stranica je u tekstu pod nazivom „Bill Gates otkriven kao financnijer istraživanja i promocije chmetrailova širom svijeta" objasnila veze na koje javnost uopće ne obraća pažnju. Britanski Guardian izvještava da je Gates, koji je veliki zagovornik globalnih intervencijskih programa koji utječu nasilno na velike skupine ljudi bez obzira željeli oni to ili ne. On je potrošio nebrojene milijune dolara iz svog osobnog bogatstva za financiranje istraživanja u geo-inženjerskim programima. Ova sredstva se koriste za proučavanje stvari poput izračuna troškova za planove da se nebo prekrije sa sitnim česticama sumpornog dioksida, otrovnog industrijskog nusprodukta povezanog s ozbiljnim bolestima dišnih putova poput astme i raka pluća. Gates i njegova mala skupina saveznika, koji uključuju suosnivača Skypea Niklasa Zennströma i vlasnika Virgin Groupa, Sir Richarda Bransona, navodno potroše pretjeranu količinu novca svake godine pokušavajući progurati geo-inženjering inicijativu širom svijeta. Oni tvrde da ako države poput SAD-a ne smanje emisiju stakleničkih plinova u ogromnim količinama, biti će potrebno raspršivanje toksičnih otrova u atmosferu da se osujeti nadolazeća katastrofa. Cijeli koncept geo-inženjerskog spašavanja planeta je, naravno, nebuloza. Ne samo zbog toga što je dokazano da je "globalno zatopljenje" zapravo ljudska izmišljotina, ali i zato što se doslovno blokiranje sunčevog svjetla za navedenu svrhu i refleksija topline njegovih zraka natrag u svemir ne čini baš ni logičnim niti znanstveno ima smisla. Geo-inženjering, međutim, daju nečuvenu kontrolu nad svjetskim vremenskim obrascima za par izabranika, dopuštajući im manipuliranje okruženjem za svoj vlastiti dobitak u ime spašavanja planeta. Blokiranje sunčevih zraka sa sitnim česticama također služi u mnogo mračnije svrhe kao što je sprečavanje ljudi da upijaju toliko potrebne ultraljubičaste B (UVB) zrake Sunca, koje su odgovorne za proizvodnju vitamina D u tijelu. Najbolji pregled patokracije i njenog utjecaja na mijenjanje planetarne klime možete naći u prijevodu teksta pod nazivom: "Gospodari svijeta su se sreli kako bi izigravali boga s planetarnom klimom!" Pročitate li tekst shvatit ćete kako smo mi samo obični pijuni u igri, evo zašto. „Kada bismo mogli eksperimentirati s klimom i stvarno izigravali ulogu boga – to bi bila najprimamljivija pomisao za znanstvenike," riječi Kenijskog znanstvenika Richarda Odinga. Pa mogli bismo Odingu odati „počast" na iskrenosti, no mislimo li mi zaista da oni već nisu počeli s takvim eksperimentima? Njihove riječi su jedna stvar, a dijela sasvim druga stvar! Činjenice jasno pokazuju da se patokrate – psihopati na vlasti, odavno igraju boga! Najveća akcija patokracije je geo-inženjering na planetarnoj razini koji se uglavnom obavlja uz pomoć „stratosferskog aerosola česticama". Sasvim nam je jasno da vam ovo zvuči kao malčice dorađena „teorija zavjere" o chemtrailsima, no istina je da oni bez naše suglasnosti i znanja u donji dio stratosfere ispuštaju: „čestice sa sulfatima zbog kojih se više solarnih zraka odbija u svemir, i to uz pomoć zrakoplova, balona i drugih sredstava." Dokazi o tome su dokumentirani i popularizirani u uradcima i filmovima kao što je: „What in the World Are They Spraying?" ili „S čim nas oni, za ime boga, zaprašuju?" Oni ovu tehniku nazivaju „Sun Radiation Management – SRM" ili „Upravljanje Sunčevom Radijacijom." Problem s upravljanjem je tko s čim upravlja i kako, a ljudi koji s tim „upravljaju" definitivno ne rade u našu zajedničku korist.

UMJETNI OBLACI I CHEMTRAILSI
Na web stranici Green Med Info je objavljen tekst koji dodatno objašnjava kako organizirano zaprašivanje atmosfere i umjetno napravljeni oblaci mijenjaju klimu na način koji graniči s potpunim ludilom i kolektivnim samoubojstvom naše biosfere. Prema istraživanju Stephena Dahla, umjetni oblaci se uglavnom stvaraju uz pomoć raspršavanja čestica srebrenog jodida: „Sa stvaranjem umjetnih oblaka se započelo krajem 40-tih godina XX vijeka, uz pomoć takozvanog suhog leda, no tek se s početkom 60-tih godina prošlog vijeka započelo s korištenjem srebrenog jodida, naročito nad tlom SAD-a kako bi se dobio što veći broj padalina. Savezne države poput Kalifornije su dobile 10-15% više padalina zahvaljujući zaprašivanju visokih dijelova atmosfere s ovim spojem, no zahvaljujući ovom napasnom mijenjanju atmosfere pojačao se broj olujnih oblaka kao i količina snježnih padalina i pojava tuče." Dahl objašnjava da se takvi oblaci stvaraju uz pomoć raspršavanja srebrenog jodida na visini iznad 10 kilometara, te da mi s tla možemo vidjeti ostatke čestica u tipičnim bijelim tragovima koji se satima ne raspršavaju, javnost takve tragove poznaje pod nazivom chemtrails. Dahl je također objasnio kako ispusi plinova iz zrakoplovnih motora također djeluju kako jezgra za stvaranje oblaka. Dahl je zaključio: „Unatoč onoga što nas žele uvjeriti vladini znanstvenici zaprašivanja atmosfere ne uvjetuju stvaranje „stakleničkog efekta," već ćemo na koncu dobiti nepovratni i ozbiljan „iglu efekt." Tada više nećemo moći ništa promijeniti na bolje, jer ćemo proći točku bez povratka." Ova tema izaziva brojne kontroverze, skeptici chemtrailse odlučno prozivaju običnim teorijama zavjere bez obzira na brojne dokaze i dokumentaciju o bezbrojnim eksperimentima koji se se godinama odvijali nad našim glavama. Kina je nedavno ponosno priznala da koristi zaprašivanje atmosfere kako bi dobila što veće padaline i što veći urod riže. Na nama je hoćemo li mi ovakve i slične informacije u potpunosti ignorirati ili ćemo se protiv takvih i sličnih rabota pobuniti kako bi osigurali opstanak svoje djece.

matrixworldhr.wordpress.com

Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija nedavno je započeo sa provođenjem javnih nadmetanja u sklopu programa poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora. Josip Borak, član Upravnog odbora Centra i voditeljem Sektora za javno-privatno partnerstvo.  Donosimo detaljnije objašnjennje parametara prijave, novi modaliteti natječaja te niz drugih korisnih informacija za sve poduzetnike koji žele sudjelovati u izradi projekata i prijavi na raspisane javne natječaje. Hrvatska zbog loše energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora godišnje gubi ogromne količine novaca?

 

Za koliko očekujete da će se taj postotak smanjiti provođenjem projekata poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora kroz narednih nekoliko godina?

- Programom koje je izradilo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja planiramo ostvariti uštede u potrošnji energije od minimalno 30, pa do 60 posto, a nadam se da će ti postoci biti i veći.

Koja je uloga Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) u cijelom procesu provođenja natječaja?

- Program obnove sastoji se od četiri koraka, od čega je za prva dva koraka zaduženo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, a posljednja dva su u nadležnosti CEI-ja. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave predlažu objekte za Program energetske obnove javnih zgrada. Među traženim podacima u posebnom je obrascu potrebno navesti i energetsku potrošnju zgrade u protekle tri godine, što je ključni podatak u izradi procjene isplativosti energetske obnove predloženih zgrada. Za sada su sve pristigle prijave procijenjene kao isplative. Ministarstvo dobivene podatke potom šalje prema četiri ovlaštena inženjera (strojarstva, elektrotehnike, građevinarstva i arhitekta) koji pregledavaju predložene zgrade, a nakon pregleda sastavljaju zajednički izvještaj, to jest projektni zadatak i analizu stanja zgrade. Potom nastupa CEI koji dobiva projektni zadatak, te ukoliko se ustanovi da su svi potrebni podaci navedeni, objavljuje poziv za nadmetanja za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade. CEI provodi postupak nadmetanja i odabira najbolje ponude kao i sklapanja ugovora o radovima nakon čega počinje izvođenje radova poboljšanja energetske učinkovitosti zgrade. Za vrijeme radova provodi se stalni nadzor kojim se kontrolira da li se navedeno u ponudi, to jest ušteda energije, doista i ostvaruje.

Što se tiče samog izbora najboljeg ponuđača, koji su kriteriji po kojima vršite odabir? Što to znači najbolji ponuđač?

- Radi se o ekonomski najpovoljnijoj ponudi. U Hrvatskoj je do sada praksa odabira bila temeljena na financijski najpovoljnijoj cijeni, to jest najnižoj ponuđenoj cijeni. To je često dovelo do ugrađivanja relativno loših materijala te kasnije povezanih povećanih troškova održavanja objekata. Ekonomski najpovoljnija ponuda uključuje četiri kategorije odabira. Najveći broj bodova donosi vrijednost uštede energije, dok manji udio bodova u odabiru odlazi na toplinu, ugradnju obnovljivih izvora energije u projektu te automatizaciju praćenja energetske potrošnje objekta.

Osim odabira ekonomski najpovoljnije ponude, novost u natječajima je i činjenica da ponuđač sam izrađuje projekt. Možete li malo pojasniti ovu novinu?

- Do sada su natječaji uglavnom bili koncipirani putem troškovnika u koji su ponuđači upisivali svoje cijene. Mi nemamo troškovnik, već potičemo poduzetnike da sami predlažu različite mjere. Da bi došli do nekog cilja možemo ići različitim putem, a na poduzetnicima je da odaberu onaj koji smatraju najboljim za njih, to jest da predložene mjere daju najveće uštede.

Da li namjeravate provoditi neke edukacijske programe za poduzetnike koji se žele prijaviti na objavljene natječaje za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora?

- Centar je uputio dopis prema svim jedinicama lokalne, regionalne i područne samouprave te se odazivamo na sve radionice na koje smo pozvani. Osim toga, sa Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dogovorili smo održavanje niza edukacija za projektante koji žele biti uključeni u izradu ovih projekata. Radionice bi trebale započeti u rujnu. Smatramo da su ove edukacije jako važne te ovim putem pozivamo sve zainteresirane da prate objave vezane uz njihovo održavanje.

Koliki je dosadašnji interes poduzetnika za prijave na trenutno otvorene natječaje?

- Ja sam zadovoljan, jer su se neke tvrtke ipak ekipirale i javile na natječaje. No generalno gledano, radi se još o relativno malom broju tvrtki. S obzirom da prema nekim indikatorima postoji namjera raspisivanja oko 300 novih natječaja do kraja godine, očekujemo sve veći interes tvrtki. Nama nije cilj da se samo nekoliko tvrtki prijavljuje i dobiva sve poslove, već želimo da što više tvrtki napravi kvalitetne projekte i dobije posao. Pogotovo nam je interesantno da poslove dobiju lokalne tvrtke sa područja za koje je raspisan natječaj jer smatramo da one najbolje poznaju uvjete na terenu te bi stoga mogle napraviti i najbolje projekte. Naravno da zbog slobode tržišta u natječaj ne možemo staviti parametre o kojima sam pričao, ali svakako smatramo da ovi natječaji mogu biti dodatni poticaj razvoju lokalnog gospodarstva i otvaranju novih radnih mjesta.

Da li strane tvrtke vide svoj interes u prijavi na raspisane natječaje?

- Njima su ovi projekti jako interesantni, te one jedva čekaju naš ulazak u Europsku uniju sljedeće godine kako bi mogle prodavati svoje znanje, a gdje bi mi u tom slučaju samo nudili eventualno radnu snagu. Upravo i zbog toga želimo što prije osposobiti naše poduzetnike kako bi oni s vremenom svoje iskustvo, znanje i tehnologije prodavali dalje u regiji.

Osim poboljšanja energetske učinkovitosti fonda zgrada javnog sektora, koje još projekte, a koji bi mogli biti zanimljivi privatnom sektoru, provodite ili namjeravate provoditi u sklopu Centra?

- Od projekata koji se provode u sklopu Centra, a koji su interesantni privatnom sektoru naveo bih projekte javno-privatnog partnerstva (JPP). Trenutno smo dobili oko dvjesto različitih projektnih ideja koje su u različitim fazama dovršenosti, a uskoro se donosi i novi zakon o JPP-u koji bi za šest puta trebao skratiti dosadašnje procedure. Raspisivanje prvih natječaja za JPP očekujemo najesen, dok bi radovi trebali početi u 2013. Svi projekti biti će objavljeni i u registru investicija koji će krajem ljeta biti objavljen na stranicama CEI-ja, a u potpunosti bi trebao zaživjeti do kraja godine.

Kada očekujete potpisivanje prvih ugovora u sklopu programa poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora?

- Potpisivanje prvih ugovora očekujemo već krajem sljedećeg tjedna, dok bi radovi trebali započeti vrlo skoro.

www.croenergo.eu

 

Uspješnost projekta energetske obnove javnih zgrada ovisit će o kvaliteti projekata i transparentnosti postupka, jer je to jedini jamac da se proračunski novac, umjesto u lokalnu plinaru ili toplanu, ne odlije u džepove građevinaca i prodavatelja opreme koji su bespredmetno financijski "nabildali" vrijednost projekta. Cilj je što efikasnije provesti obnovu i što prije otplatiti izvođača kako bi se pokazale financijske uštede, a ako se to zaista i postigne, po zakonu velikih brojki bit će to "winn-winn" situacija. Program energetske obnove zgrada javnog sektora mogao bi biti pun pogodak, dobitna kombinacija za korisnike obnovljenih zgrada, ali i za posrnuli građevinski sektor, manje i srednje tvrtke, prodavatelje razne opreme koje bi ovakvi projekti mogli izvući iz problema. Taj program nije i ne može biti glavni zamašnjak gospodarskog oporavka gospodarstva, ali svakako može pomoći smanjenju potrošnje energije. A, po tome Hrvatska vrlo loše stoji. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar finalna potrošnja energije u zgradama 2010. godine, u odnosu na godinu prije porasla je za 6%, a taj rast doveo je i do porasta ukupne potrošnje energije za 0,6%, jer se gotovo polovica ukupno potrošene energije potroši upravo u zgradama. Kvalitetna energetska obnova zgrada dovodi do smanjenja potrošnje energije za 80 do 90%, pa za grijanje umjesto 250 kW h može biti dovoljno tek 20 do 25 kW h, što je upravo fantastično. Nacionalni akcijski plan za energetsku efikasnost predviđa da se neposredna potrošnja energije u Hrvatskoj smanji do 2016. za 9% u odnosu na prosječnu potrošnju od 2001. do 2005., te za 20% do 2020. Taj cilj neće biti lako dostići, što je ispravno prepoznalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja koje je i pokrenulo Program obnove zgrada javnog sektora. U konačnici, njime se cilja na masovnu obnovu tisuća objekata u vlasništvu države, lokalne i regionalne uprave. To se misli postići primjenom ESCO-modela, pri čemu će davatelju energetske usluge biti omogućeno povoljno kreditiranje preko HBOR-a, ako mu je potrebno. Kad završi radove u skladu s projektnim zadatkom i ishodi energetski certifikat kojim garantira uštede, davatelj usluga moći će računati na dio ili čak cijelu zaradu od postignutih ušteda na energiji. Rata kredita koji će uzimati investitor mora biti odmjerena tako da se može pokriti iz mjesečnih ušteda na računima za energiju. Pojednostavljeno, dio novca koji je, primjerice, dječji vrtić plaćao za utrošenu energiju ići će davatelju energetske usluge tijekom određenog perioda, jer je nakon energetske obnove iznos za energiju znatno manji. Plan te isplate je dio ponude koju prilaže odabrani ponuditelj, a taj rok ne može biti dulji od 14 godina. Vlasnik objekta može tražiti da zadrži dio uštede za sebe, odnosno da si zaista smanji račun za energiju, što se u dosadašnjoj primjeni ESCO-modela u pravilu poštovalo. Kada ne bi bilo tako, financijski troškovi za energiju upravo obnovljenog objekta zapravo se ne bi smanjili sve do isteka kredita, a cilj programa je da se smanje i troškovi za energiju, kao i utrošena energija. Ta, takozvana podjela neto ušteda podrazumijeva da su vrtići, škole, fakulteti i druge javne zgrade upoznate s tom mogućnošću te da imaju utjecaja na odlučivanje. U ovom slučaju, uz korisnike zgrada, o kvaliteti ponuda i podjeli ušteda odlučivat će resorno ministarstvo, odnosno Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija. Kompletan proces trebao bi biti proveden besprijekorno transparentno, jer je to jedini jamac da neće biti zloupotreba, odnosno da se proračunski novac, umjesto u lokalnu plinaru ili toplanu, ne odlije u džepove građevinaca i prodavatelja opreme koji su bespredmetno financijski "nabildali" vrijednost svog projekta. Cijela priča tim je osjetljivija jer se sada prvi puta kao kriterij za ocjenjivanje ponuda neće uzimati najniža cijena, već ekonomski najpovoljnija ponuda što je pametno jer je ključna kvaliteta, a ona ima i svoju cijenu. Cijeli projekt ima izvrsnu perspektivu za povećanje energetske učinkovitosti. Upućeni u ESCO-projekte konstatiraju da se ulaganja u zgradu staru 20 godina sigurno vraćaju u roku od pet godina, a ako je zgrada starija, ulaganja se mogu vratiti i prije jer su cijene opreme na tržištu pale. Ugradnja suvremene cirkulacijske crpke za sustave grijanja na velikoj potrošnji isplatit će se u roku od nekoliko godina, dok se ugradnja plinskog kogeneracijskog postrojenja u neku bolnicu isplati za 6-8 godina. S druge strane, građevinski radovi na obnovi fasada mogli bi se pokazati prilično skupima u odnosu na uštede koje se mogu ostvariti. Europska iskustva pokazuju da 1 euro koji vlada neke zemlje uloži u energetsku obnovu ne predstavlja trošak, već odličnu investiciju jer prve godine donosi više od 3 eura uštede, na osnovi dodatnih poreznih prihoda i snižavanja troškova naknada za nezaposlene. Uz višegodišnji trend pada građevinskog sektora, ne treba sumnjati da će na ovom projektu biti sačuvana brojna radna mjesta. Ako njegova primjena bude tako masovna kao što se najavljuje, sektor pružatelja energetskih usluga, koji je u nas još u povojima, uz ovakav način potpomaganja iz proračuna zaista ima lijepu perspektivu. Nadamo se da isto vrijedi i za energetsku učinkovitost.
www.energetika-net.com

Projekt energetske obnove zgrada javnog sektora, ambiciozno najavljivan plan Vrdoljakova ministarstva koji bi domaći građevinski sektor trebao dići iz pepela, naišao je, čini se, na ozbiljnu prepreku. Kako Business.hr doznaje od jednog od začetnika nekoliko projekata energetske obnove u Hrvatskoj, koji je financijsku potporu pokušao dobiti u nekoliko banaka, one su zasad nesklone kreditiranju projekata energetske efikasnosti, i to navodno zbog prevelike zaduženosti jedinica lokalne samouprave. Na njihov upit o tomu koliko su zahtjeva i projekata energetske obnove dosad realizirale, iz najvećih domaćih banaka nije stigao konkretan odgovor - banke su samo napomenule kako očekuju skoro donošenje regulative za energetsku učinkovitost koja će pogurati realizaciju takvih projekata. Investitor koji je novac za svoje projekte energetske obnove pokušao osigurati u 4 banke kazao nam je kako je pojedine banke od projekata energetske obnove ohladila analiza proračuna jedinica lokalne samouprave, a neke su ocijenile kako je riječ o previše kompliciranoj proceduri koja ne može proći bez blagoslova središnjica u inozemstvu. „Iako u posljednje dvije godine primjećujemo porast interesa za tom vrstom kreditiranja, vjerujemo da će daljnjim usklađivanjem zakonske regulative s regulativama EU, osobito ulaskom u EU, interes za takvu vrstu bankarskih usluga dodatno porasti. Također, u budućem se razdoblju očekujemo donošenje regulative za energetsku učinkovitost pa će i neki od projekata koji su u pripremi biti realizirani", kazali su iz Erste banke, napomenuvši kako su spremni financirati sve isplative i kvalitetno pripremljene projekte u području energetike, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, gdje općenito vide potencijal za novo kreditiranje u idućem razdoblju. Zagrebačka je banka, kako kažu, zainteresirana sudjelovati u projektima kojima se potiče energetska učinkovitost i upotreba obnovljivih izvora energije. „U suradnji s HBOR-om i raznim supranacionalnim financijskim institucijama već ostvarujemo i pripremano cijeli niz povoljnih linija financiranja usmjerenih isključivo na projekte iz poručja obnovljivih izvora energije i kogeneracije, zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. U banci već postoji značajan portfelj financiranih projekata iz navedenog područja koji su uspješan primjer svim budućim investitorima", poručili su iz te banke, dodavši kako s obzirom na recentne pozitivne trendove, fokus na energetiku i najavljeno pojednostavnjenje administrativnog procesa pri realizaciji projekata iz područja obnovljivih izvora energije i kogeneracije, zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, u budućnosti očekuju još veći broj inicijativa, posebno privatnih investitora. „Banke bi najradije kreditirale državu kao pouzdanog platišu i građanstvo dopuštenim prekoračenjem na karticama", kazao je Ivica Jakić iz švicarske energetske tvrtke Alpiq. Iz Ministarstva gospodarstva rekli su pak da iako su tvrtke odabrane na javnim natječajima same zadužene osigurati provedbu projekata, uključujući i financiranje uz pomoć banaka, banke u EU već su počele provoditi slične programe. „Kako je energetska obnova javnih zgrada program koji se počeo provoditi prije dva mjeseca, vjerujemo da će banke prepoznati njegove prednosti i mogućnosti te da će svojim kreditnim linijama osigurati povoljnije financiranje, kao što je to slučaj u zemljama EU u kojima se provode slični programi", kazali su iz Ministarstva.Program energetske obnove javne namjene ima četiri faze. Za prve dvije faze zaduženo je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, koje na osnovi predloženih objekata bira i izrađuje projektni zadatak na temelju kojega Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija izrađuje dokumentaciju za nadmetanje. Nakon objave dokumentacije za nadmetanje u Elektroničkom oglasniku javne nabave RH, u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi provodi se evaluaciju pristiglih ponuda te odabir najpovoljnijeg ponuditelja. Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija dosad je objavio natječaje projekte u vrijednosti 63 milijuna kuna, a do kraja idućeg tjedna očekuju se potpisivanja prvih ugovora, kazali su iz Ministarstva gospodarstva.
www.energetika-net.com

Gradovi i općine morat će izdavati mjenice ili zadužnice kako bi osigurali plaćanje energetske obnove zgrada HBOR od tvrtki neće tražiti jamstva za kredite, a gradovi i općine izdavat će mjenice ili zadužnice u iznosu uštede energije na zgradama. Za model energetske obnove zgrada javnog sektora, koji bi trebao biti okidač Vladinog investicijskog ciklusa, financijski okvir nije spreman iako su rokovi prijava na prve natječaje već istekli, a za 10-ak istječu ovih dana. Oko toga se tjednima vodi prava rovovska bitka među ministarstvima, a prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, nakon dosta teških riječi i nekoliko grubih poteza u HBOR-u i Ministarstvu financija, ipak čini se da izlazi kao pobjednik: ovog bi tjedna trebala biti izglasana Vladina uredba koja će dati zeleno svjetlo financijskom aranžmanu i pokrenuti prva ulaganja. Izvori bliski projektu kažu kako se još ne može govoriti o zastoju, no ako bi sada zapela uredba, to bi zaista ugrozilo dinamiku planiranih investicija. Uz tempo otvaranja 10-ak natječaja tjedno, do kraja godine moglo bi ih biti 400, a donedavno se govorilo o 500 do kraja godine. Uz prosječnu vrijednost investicije od oko 1,5 milijuna kuna (veličina tih zgrada u prosjeku je 1000 četvornih metara, a računa se s 1500 kuna ulaganja po 'kvadratu') proizlazi da bi vrijednost otvorenih natječaja bila oko 600 milijuna kuna. Gdje je, dakle, zaškripalo i zašto? Tjednima su se mudre glave natezale oko modela financiranja u trokutu država (grad, općina) - građevinska tvrtka - HBOR, odnosno oko rješenja za jamstva plaćanja. Nakon što je eliminiran zahtjev HBOR-a da tvrtke koje se javljaju mogu dobiti kredite samo uz posebna jamstva, zbog čega je Čačić čak prijetio i smjenom Antonu Kovačevu, čelniku HBOR-a, uslijedile su peripetije u Ministarstvu financija. Tamo se nisu složili s načinom na koji će jedinice lokalne samouprave, izdajući mjenice, sudjelovati u programu. Model su proglasili problematičnim, optuživši Čačića, požalio se na jednom skupu HNS-a o ulaganjima, da će upropastiti državu! Nije im ostao dužan. Oni ništa ne razumiju, komentirao je, doveli su u pitanje investicije, pri čemu ih je, u bijesu, okrstio "posrancima". Morao je, kaže, zbog toga osobno s ministrom financija Slavkom Linićem riješiti stvari. Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, Čačićeva uredba je napisana prije desetak dana te sada putuje po raznim uredima čekajući očitovanje, pa bi se napokon našla na dnevnom redu ovotjedne sjednice Vlade. Ne ispriječi li joj se mišljenje neke od institucija koje je proučavaju, to bi značilo i da se, eto, mirno može krenuti s ugovaranjem aranžmana za projekte energetske obnove škola, vrtića, zdravstvenih objekata i raznih drugih zgrada javne namjene. Uredba, zapravo, ima ulogu svojevrsne potvrde da projekti energetske učinkovitosti počivaju na dokazanoj uštedi i da za jedinice lokalne vlasti ne impliciraju novo zaduživanje (što prema Zakonu o lokalnoj samoupravi ni ne mogu bez odobrenja Ministarstva financija), iako će one izdavati mjenice ili zadužnice u iznosu uštede. Primjerice, neki vrtić ili škola ima trošak energije 100, a uz plan/projekt energetskih ušteda taj se račun ubuduće smanjuje na 70, dok se iz razlike se otplaćuje investicija. Jedinice lokalne vlasti za te račune mahom dobivaju sredstva iz riznice pa se nametalo pitanje kako knjižiti plaćanje za tu razliku od 30, budući da im sam račun iznosi 70. Upravo to je razlog zašto će se za iznos razlike kojom se servisira otplata investicije izdavati mjenice/zadužnice. Time se samo osigurava mehanizam plaćanja, objašnjava jedan od članova tima zaduženog za taj program. A zašto je Čačić inzistirao na rješenju bez posebnih jamstava za tvrtke? Logika je jasna: u idućim godinama u program energetske obnove mogle bi tisuće javnih zgrada i domaće građevinske tvrtke jednostavno ne bi mogle izdati toliko jamstava, a poanta investicijskog ciklusa nije u tome da ga odrađuju strane tvrtke. Također, ističe, jamstvo je zapravo već uključeno u sam model energetske obnove (ESCO) jer se kredit kojim se financiraju ulagački zahvati otplaćuje iz ušteda energije koje moraju (osnovni uvjet u natječajima) biti veće od iznosa rate kredita koji su predviđeni na rok do 14 godina, uz kamatnu stopu od 4 posto. Hoće li sada sve ići glatko, vidjet će se. No, ako Vladina uredba i prođe, u daljnjem tempu treba računati i s time da je za većinu domaćih izvođača posrijedi model poslovanja na koji nisu naviknuti. Podloga za objavu natječaja je samo procjena stanja objekata, a izvođač koji se kandididira na natječaj sam 'izbacuje' troškovnik i izračune energetske učinkovitosti; nema aneksa i izvanrednih troškova kakvi nerijetko prate klasične aranžmane. Ipak, poslovi na energetskoj obnovi tvrtkama su prilika da zaposle neiskorištene kapacitete i osiguraju si obročne prihode u duljem roku, istaknuo je ovih dana varaždinski župan Predrag Štromar. Najavljujući nove natječaje u toj županiji istaknuo je kako izvođači "posao trebaju dobro pripremiti i kvalitetno izvesti, kako bi uštede bile što veće, a oni sigurni da će im se posao isplatiti. Tako mogu računati i na brži povrat uloženog i brže ostvarivanje prihoda",
www.energetika-net.com

Zagreb, 19. rujna 2012. - Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) ocijenila je da Program kreditiranja projekata energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) ne sadrži državnu potporu, priopćeno je iz AZTN-a. Riječ je o programu putem kojeg će HBOR izvođačima radova obnove zgrada javnoga sektora, odabranim putem javnog natječaja, odobravati povoljne kredite uz kamatnu stopu od četiri posto.   S obzirom da je riječ o obnovi zgrada javnoga sektora (škole, vrtići, bolnice itd.), da su krajnji korisnici kredita vlasnici javnih zgrada, odnosno jedinice lokalne i regionalne samouprave u čijem su vlasništvu objekti koji se obnavljaju, a da će izvođači radova biti izabrana na javnom natječaju prema kriteriju najpovoljnije ponude, Agencija je utvrdila da krediti HBOR-a po povoljnoj kamatnoj ne predstavljaju državnu potporu ni izvođačima radova niti vlasnicima zgrada. Naime, najvažniji kriterij za odabir projekta i izvođača je da uštede na budućim troškovima energije budu dostatne za vraćanje kredita HBOR-u.   Ovaj model kreditiranja se provodi tako da se dodjela kredita omogućuje izvođačima radova za financiranje obnove zgrada, a stvarnu otplatu kredita preuzimaju vlasnici javnih zgrada - jedinice lokalne i regionalne samouprave.

Sunčano se hlađenje odnosi na sve vrste sustava hlađenja koji koriste Sunčevu energiju. To se može realizirati pasivno preko Sunca fotonaponom tj. elektricitetom iz Sunčeva svjetla ili izravnom primjenom Sunčeve toplinske energije. Primjena Sunčeva zračenja za hlađenje vrlo je zanimljiva. Hlađenje je najviše potrebno onda kad je jačina Sunčeva zračenja najveća, pa postoji sukladnost između potreba i mogućnosti. Sunčevo hlađenje je jedna od najprivlačnijih primjena Sunčeve energije.  Osnovno načelo rada takvih sustava je u tome da se toplina koristi za isparavanje odnosno odvajanje rashladnog medija iz smjese apsorbenta i rashladnog medija koji su pod tlakom. Kondenzacija tih para dovodi do istog rashladnog učinka kao i u klasičnim mehaničkim rashladnim sustavima. Iako je i u takvim sustavima potrebna električna energija za pumpe i drugo, ipak se postiže znatna energetska ušteda u odnosu na klasične kompresorske uređaje. Takvi sustavi obično se projektiraju da zadovolje cjelokupnu rashladnu potrebu tijekom cijelog toplog razdoblja, odnosno, ne ugrađuju se dodatni klasični rashladni uređaji, već se za oblačnih dana koriste neki drugi načini dovoda topline sustavu (prirodni plin ili tekuće gorivo).

Dakle, tzv. „termalni kompresor" se sastoji od apsorbera, generatora, pumpe i uređaja za povrat smjese. U ovakvom rashladnom sustavu „termalni kompresor" zamjenjuje klasični. Najznačajniji dio ovog sustava je apsorber. U njemu se ispareni rashladni medij apsorbira natrag u smjesu. Ta smjesa se zatim uz pomoć pumpe prenosi u generator. Tamo rashladni medij opet isparava koris- teći dovedenu mu toplinu, a iskorištena smjesa se potom opet vraća u apsorber. Dvije najviše uobičajene komponente tih smjesa su voda – litijev bromid (H2O – LiBr) i amonijak - voda (NH3 - H20).

U sustavu sunčanog hlađenja rabi se oko 63 % energije na apsorpciju rashladne tvari, a za to potrebna toplinska energija dobiva se djelovanjem Sunčevog zračenja. Većina velikih apsorpcijskih rashladnih uređaja kao i malih kućanskih hladnjaka kada rade na apsorpcijskom načelu koriste smjesu amonijaka i vode (NH3 - H20). Ciklus apsorpcijskog uređaja zasnovan je na termodinamičkim svojstvima dvojnih smjesa, a njihov odabir zasniva se na ocjeni bilanci tvari i topline.


SUNČANI APSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI
Kao pogonska energija u sunčanim apsorpcijskim rashladnim uređajima koristi se toplina dobivena iz  sunčanih toplinskih pretvornika djelovanjem Sunčeva zračenja. Pritom se kružni proces odvija s pârom radnih tvari, od kojih je jedna rashladna tvar, a druga otapalo, tj. apsorbent. Koriste se dvije vrste sunčanih apsorpcijskih rashladnih uređaja:
- Apsorpcijski rashladni uređaji s kontinuiranim pogonom
- Apsorpcijski rashladni uređaji s periodičnim pogonom

Sunčani apsorpcijski rashladni u ređaji s kontinuiranim pogonom. 
Za sunčane klimatizacijske sustave najprikladniji su uređaji s kontinuiranim pogonom. Toplinsku energiju za pogon mogu dobiti iz sunčanih pretvornika raznih izvedbi, ravnih ili vakuumskih. Sunčani su apsorpcijski rashladni uređaji u načelu slični konvencionalnim apsorpcijskim rashladnim strojevima na plin, odnosno vodenu paru. Pogonska se toplina dobiva ili izravno iz pretvornika, ili iz nekog spremnika topline.

Ako se koriste spremnici topline onda oni mogu dati generatoru, tj. kuhalu ili uparivaču, toplinsku energiju upravo onda kada je hlađenje prostora potrebno. Na slici 1 prikazano je povezivanje apsorpcijskog rashladnog medija sa sunčanim sustavom. Apsorpcijski rashladni uređaj sa smjesom (par radnih tvari), voda - litijev bromid (H20 - LiBr) najprikladniji su za klimatizaciju zgrada. Sunčani se krug sastoji iz visokoučinkovitog pločastog ili vakuumskog kolektora SK i spremnika topline ST. Navedeni sunčani sustav sadrži i ostale sastavnice kao što su dodatni grijač, cirkulacijske crpke, ekspanzijske posude, sigurnosni ventil i drugo. Sunčani apsorpcijski rashladni uređaj voda - litijev bromid (H20 - LiBr) rashladnog učinka od 10 do preko 500 kw, instalirani su širom svijeta u stambenim i poslovnim zgradama.

Za dobivanje potrebne toplinske energije za pogon generatora pare,većinom se primjenjuju pločasti ili vakumskocijevni kolektori. Tehnički problemi mogu biti; vlastita potrebna energija za pumpu, ventilator, rashladni toranj, kao i neprikladna regulacija kod čestog uključivanja i isključivanja. Apsorpcijski rashladni uređaj priprema rashlađenu vodu za hlađenje zraka u klima komorama. U pravilu je temperatura u generatoru oko 88 do 96 ˚C, u kondenzatoru oko 75 °C, i isparivaču oko 5 ˚C. Te veličine odnose se na smjesu voda - litijev bromid (H20 - LiBr). Apsorpcijski rashladni uređaj sastoji se iz generatora G, kondenzatora K, prigušnih ventila PV, isparivača I, izmjenjivača topline W i apsorbera A. Svi ti dijelovi nalaze se u jednoj kompaktnoj cjelini.

Među prvim instaliranim sunčanim apsorpcijskim rashladnim uređajima bio je onaj u hotelu Belroy Palace u Benidormu u Španjolskoj 1992. godine. Sustav služi za hlađenje prostorija ljeti i grijanje zimi, te za sanitarnu toplu vodu za osmokatnu hotelsku zgradu. Sastoji se od 328 vakumskocijevnih pretvornika s ukupnom površinom od 344,4 m² podijeljenih u 47 grupa po 7 modula (cijevi). Toplina iz pretvornika zimi se izravno koristi za grijanje hotela, a ljeti se ta topla voda temperature oko 96°C, koristi kao radni medij za pogon generatora apsorpcijskog rashladnog stroja. Godišnji energetski doprinos kolektorskog polja iznosi oko 367 kWh/god.

U sustavu su instalirana tri spremnika tople vode od po 12 m³ svaki ukupnog sadržaja 36 m³, te još tri spremnika po 1,2 m³ za pripremu potrošne tople vode. Instaliran je sunčani apsorpcijski rashladni uređaj voda - litijev bromid (H20 - LiBr) rashladnog učinka od 125 kW koji izmjenjivaču topline voda - zrak u sustavu klimatizacije hotela isporučuje vodu ohlađenu na 9 °C. Korištenjem Sunčeve energije ukupna godišnja potrošnja toplinske energije kotla tekućeg goriva učinka 500 kW smanjena je za 30 %. U razdoblju niskog Sunčevog zračenja, sunčani energetski sustavi ipak zahtijevaju potporu drugih energetskih izvora u obliku konvencionalnih toplinskih sustava. Takvi sustavi obično rabe prirodni plin ili tekuće gorivo.

U Prištini na Kosovu od 2003. god. radi apsorpcijski klimatizacijski uređaj (H20 - LiBr) rashladnog učinka 2 puta po 70 kW koji dobiva toplinu od pretvornika površine 226 m³.

U Arizoni u SAD-u od 2006. god. radi apsorpcijski klimatski uređaj (H20 - LiBr) rashladnog učinka 70 kW koji za svoj pogon dobiva toplinsku energiju od kolektora površine 126 m².

Treba spomenuti jedan veći sunčani apsorpcijski klimatizacijski uređaj (H20 - LiBr) rashladnog učinka dva puta po 512 kW i površine kolektora od 638 m², instaliran 2006. godine u Kini. Hlađenje i zagrijavanje potrošne tople vode Sunčevom energijom instalirano je u prvom redu za sportsku dvoranu površine 1.305 m², a zatim i za druge prostore u olimpijskom naselju "Quingdao". Postrojenje je u kombinaciji s lokalnim toplovodnim sustavom i osobito se koristi kod pokrivanja vršne potrošnje.

U Lisabonu je 2008. god. u jednoj od najvećih banaka u Portugalu „Caixa Geral de Depositos", postavljen apsorpcijski klimatizacijski uređaj (H20 - LiBr) rashladnog učinka 545 kW, dosad najveći u svijetu koji za svoj pogon dobiva toplinu iz pretvornika površine 1.579 m².

Na novosagrađenom United World Collegu u Singapuru u ovoj godini bit će puštena u rad najveća instalacija s apsorpcijskim rashladnim strojem snage 1.500 kW.

Sunčani apsorpcijski rashladni uređaji u povremenom radu
Ovi sunčani apsorpcijski rashladni uređaji rade u točno određenim vremenskim razmacima. Posebna vrsta sunčanih apsorpcijskih rashladnih uređaja je u pogonu s ciklusom od 24 sata. Prema dnevnom hodu Sunčeva zračenja, kružni se proces sastoji od zagrijavanja danju i hlađenja noću. Za te je uređaje karakteristično povezivanje dviju funkcija u jednu komponentu. Tako pretvornik  po danu ispunjava funkciju generatora (pod a), a po noći apsorbira (pod b). Za hlađenje hrane, odnosno lijekova, u sunčanim periodičnim rashladnim uređajima često se kao par radnih tvari upotrebljava amonijak - voda (NH3 - H2O).

Apsorpcijom Sunčeva zračenja amonijakova para u generatoru izdvaja se iz jake otopine i kondenzira u kondenzatoru. Tekući se amonijak skuplja u spremniku i vodenom plaštu. Noću se kondenzator hladi uz otvoren transparentni pokrov. Pritom pada tlak u sustavu, tako da amonijak u spremniku isparava. Za to potrebna toplina se oduzima vodi u plaštu isparivača. Voda se pri tom hladi do -5 ˚C uz stvaranje leda. Nastalu paru apsorbira slaba otopina u apsorberu kolektora koja se time obogaćuje i postaje jaka otopina.

Sunčani apsorpcijski rashladni uređaji s otvorenim kružnim tokom
U klimatizaciji vrućih i suhih klima zrak će se samo hladiti, a u područjima s vrućom i vlažnom klimom zraku se najprije oduzima vlaga (primjerice s pomoću tekućeg ili krutog sredstva za sušenje), a zatim se ohladi. Za klimatizaciju u vrućim i vlažnim klimatskim područjima može se uporabiti otopina litijeva klorida (LiCl - H2O), kalcijeva klorida (CaCl - H2O) ili tritilenglikol - vode. Proces s tekućim sredstvom za sušenje sastoji se od dijela za oduzimanje vlage zraku u prostoriji pomoću sredstva za sušenje, dijela za hlađenje zraka isparavanjem i dijela za sunčano obnavljanje (regeneraciju) sredstva za sušenje. Tekuće sredstvo za sušenje, na primjer tritilenglikol, prima vlagu iz zraka u apsorberu pri niskoj temperaturi. Hlađenje zraka odvija se u isparivačkom hladnjaku. U odvojenoj (separacijskoj) koloni na povišenoj temperaturi sredstvu za sušenje voda se oduzima strujom Suncem zagrijanog zraka. U postupku s krutim sredstvom za sušenje zrak se suši prolaskom kroz nasuto zrnato sorpcijsko sredstvo (sorbent) gdje se vlažnost također odvaja pomoću Suncem zagrijanog zraka. Isparavanjem vode raspršene u struji zraka, zrak se hladi. Za ponovno korištenje topline i povećanje stupnja korisnosti sustava rabe se izmjenjivači topline (mogu se primijeniti i spremnici od šljunka).

Slaba otopina litijeva klorida od apsorbera se pomoću pumpe (P1) dovodi razdjelnoj cijevi (RC) koja je u načelu rada i izmjenjivač topline. Pri tom strujanju otopine, preko otvorenoga pločastog pretvornika ispari voda. Kod toga raste koncentracija litijeva klorida (Li Cl) u tekućoj otopini koja preko razdjelne cijevi izmjenjivača topline (RC) ponovno odlazi u apsorber (A). U apsorberu također struji vodena para iz isparivača (I). Kod dovođenja topline pomoću rashladne vode preko izmjenjivača, u apsorberu dolazi do apsorpcije vodene pare i razrijeđene otopine. U isparivaču će se raspršena voda djelomičnim isparavanjem ohladiti. Pumpa (P2) crpi ohlađenu vodu u izmjenjivač topline (W), gdje se topli zrak prostora (TZ) hladi (HZ). Pri tim procesima predviđeno je odzračivanje otopine i kompenzacija gubitka vode. Ovi uređaji se mogu koristiti samostalno ili u spoju s kompresijskim rashladnim strojem. Pritom je u samostalnom pogonu potrebna temperatura isparivača od 7 ˚C, a oko 10 ˚C u spojenom pogonu sa kompresorskim strojem


SUNČANI ADSORPCIJSKI RASHLADNI UREĐAJI
Ovi rashladni uređaji rade s poroznim tvarima (sorbentima), kao na primjer silikagelom, koji mogu apsorbirati velike obujme para (adsorbent). Sadržaj pare u čvrstom sorbentu, ovisi o temperaturi para rashladnih tvari i tlaku adsorbenta. To omogućava adsorpciju odnosno desorpciju u adsorbentu promjenom temperature, i temelj je periodičnog sorpcijskog hlađenja. Rashladni uređaj mora imati visoku entalpiju isparavanja. Koriste se sljedeći parovi radnih tvari: kalcijev klorid (adsorbent) - amonijak (rashladni medij), zeolit - voda, zeolit - etanol i aktivni ugljen - metanol. Najveću djelotvornost s koeficijentom hlađenja od 0,14 ima par radnih tvari aktivni ugljen – metanol.

Zeoliti su alumosilikati s kristalnom strukturom i mikroporama na kojima se mogu apsorbirati polarne molekule. Zeoliti mogu primiti više od 30 % vode, koja se dovođenjem topline opet može izdvojiti na temperaturama oko 100 ˚C. Na temelju te termičke desorpcije i adsorpcije vode može se napraviti spremnik za niske temperature.

Par radnih tvari zeolit - voda često se rabi u dizalicama topline. Taj par usto dobro djeluje kao spremnik, jer se kružni proces mora prekinuti nakon primanja topline i nastavlja se koristiti tek kada se traži korisna toplina. Hladnoća (-5˚C) i toplina (75˚C) mogu se istodobno proizvoditi iskorištavanjem otpadne topline konvencionalnih rashladnih strojeva.

Način rada periodičnog sunčanog adsorpcijskog rashladnog uređaja jednog malog sunčanog hladnjaka za lijekove, s parom radnih tvari zeolit - voda. Prilikom porasta temperature u pretvorniku, danju se odvija desorpcija vode iz vodom zasićenog zeolita koji se nalazi u pretvorniku. Vodena se para kondenzira u kondenzatoru i kondenzat teče uslijed sile teže u isparivač koji je u izoliranom ormaru u kojem se nalazi materijal kojeg treba hladiti (npr. lijekovi). Noću se odvija isparavanje vode s oduzimanjem topline iz unutrašnjosti ormara tako da temperatura u ormaru može pasti ispod 0°C. Vodenu paru u kolektoru apsorbira zeolit. Za prespajanje sa dnevnog na noćni način rada služi jedan ventil.

Način rada sunčanog adsorpcijskog rashladnog uređaja postavljen na Sveučilišnoj klinici u Freiburgu u Njemačkoj koji je u pogonu od 1999. godine. Taj adsorpcijski rashladni uređaj sastoji se od adsorpcijskog rashladnog stroja rashladnog učinka 70 kW, vakumsko-cijevnih kolektora, površine 90 m² i četiri spremnika tople vode po 2 m³ i jednog spremnika hladne vode obujma 2 m³.

Sunčani rashladni uređaji sa suhim isparavanjem
U ukupnom sustavu hlađenja na sunčane rashladne uređaje sa suhim isparavanjem otpada oko 29 %. Za sunčane rashladne uređaje sa suhim isparavanjem za adsorpciju se koriste krute tvari kao na primjer: silikagel, zeolit i sol kristala litijeva klorida (LiCl). U slučaju da je adsorpcijski materijal litijev klorid, struktura materijala je celulozna, a temperatura obnavljanja (regeneracije) je ispod 70 °C. U slučaju da je adsorpcijski materijal silikagel, tada je keramička struktura materijala, dok je temperatura obnavljanja (regeneraciije) ispod 95 °C. Kad bi adsorpcijski materijal bio titanijev silikat, tada bi temperatura obnavljanja bila nešto ispod 120 °C.

U Palermu na Siciliji na sveučilišnoj zgradi Odsjeka za energetiku i okoliš postavljen je hibridni sunčani rashladni uređaj sa suhim isparavanjem rashladnog učinka od 29kw i toplinskog učinka od 11 kw. Površina pretvornika iznosi 22,5 m², a obujam spremnika tople vode iznosi 600 litara. U sustavu je i plinski kotao za dogrijavanje.


FOTONAPONSKO SUNČANO HLAĐENJE
Fotonaponske ćelije mogu dobavljati električnu struju za pokretanje rashladnih strojeva, neovisno o kompresorima koje isti koriste (mehaničke ili termalne kompresore). Najčešća primjena je za pokretanje sustava za hlađenje na temelju konvencionalnih mehaničkih kompresora, koji su najmanje učinkoviti.

Tehnologija fotonaponskih ćelija se najčešće primjenjuje za hlađenje prostora gdje je potrebna mala snaga (manja od 5 MW godišnje). Fotonaponski sustavi za napajanje opreme koja koristi električnu energiju pri hlađenju donedavno nisu bili isplativi. Razlog tome je vrlo loša djelotvornost takve opreme. Štoviše, usporedbe fotonaponskih sustava s drugim sustavima koji se koriste u procesima koje nazivamo sunčano hlađenje pokazuju njihovu najmanju energetsku učinkovitost. Korištenjem učinkovitije opreme taj odnos se može promijeniti. Za stupanj djelovanja fotonaponskog sustava vrijedi:

ηuk = ηg • ηp

gdje je:
ηuk = ukupni stupanj djelovanja
ηg = stupanj djelovanja fotonaponskog generatora
ηp = stupanj djelovanja izmjenjivača jednosmjerne u izmjeničnu struju

Za vrijednosti ηg = 0,11 i ηp = 0,95 dobijemo da je ukupna djelotvornost fotonaponskog sustava ηuk = 0,11 • 0,95 = 0,104. U oba se slučaja još mora uzeti u obzir stupanj djelovanja ηm (oko 70 %) električnog motora za pogon kompresora. 

Zaključak
Sunčeva energija kao izrazito prihvatljiv obnovljivi izvor energije mogla bi u bliskoj budućnosti postati glavnim nositeljem ekološki održivog energetskog razvoja. Proces pretvorbe Sunčeve energije u energiju hlađenja vrlo je zanimljiv, jer je hlađenje najviše potrebno onda kad je jačina Sunčeva zračenja najveća, pa postoji sukladnost između potreba i mogućnosti. Velika toplina Sunca zahtijeva veliku energiju hlađenja, a što je energija Sunca jača, to sunčani rashladni sustav bolje radi. Sunčano hlađenje razvija se brže nego se prvotno pretpostavljalo. Sada je na snazi zamisao da se treba pridržavati toga da se uči na pogriješkama, da treba raditi na optimalizaciji postrojenja i razmjeni iskustava. Glavni problem leži u točnom usklađivanju rashladnog opterećenja i dimenzioniranja rashladnog stroja. Velike se nade polažu u male zrakom hlađene 4,5 kW kompaktne apsorbere koji se mogu instalirati slično kao i uređaji za klimatizaciju prostora koji rade na električni pogon. Za ovakve male apsorbere zainteresirane su zemlje Sredozemlja. Postoje brojni primjeri većih sunčanih rashladnih postrojenja, najviše u hotelima, koji su se uz niz prednosti pokazali i ekonomičnim. To posebno vrijedi ako se pretvornik u zimskom razdoblju rabe za grijanje prostorija i sanitarnu toplu vodu. Sunčani sustavi za hlađenje predstavljaju zasad još uvijek nove i preskupe tehnologije. Dosta veliki period amortizacije i cijena predstavljaju kočnicu u njihovoj široj primjeni. Isplativost ovih uređaja varira o geografskim i klimatskim uvjetima, a najviša pogodnost se postiže upravo tamo gdje ima dovoljno sunčanih sati za grijanje zimi, a ljeti za hlađenje. Radne tvari u sunčanim rashladnim uređajima neznatno utječu na ozonski sloj, dok CFC spojevi (freoni) (engl. CFC - Chlorofluorocarbons) opasno utječu na onečišćenje stratosfere, jer se ne mogu razbiti u troposferi. Zbog velikog potencijala razaranja ozona, mnogi proizvođači CFC spojeva (freona) koji se rabe u kompresorskim rashladnim uređajima postupno obustavljaju proizvodnju, što je uređeno zakonom i podzakonskim propisima. Također, radne tvari u sunčanim rashladnim uređajima manje utječu na učinak staklenika, od- nosno manje utječu na poremećaj toplinske ravnoteže Zemlje.

U vremenu u kojem živimo planet Zemlja se veoma brzo zagrijava i uslijed toga dolazi do sve opasnijih promjena u klimatskim uvjetima. Svako iskorištenje energije uzrokuje stvaranje ispušnih plinova - CO2, SO2, NOx. Nova inovativna rješenja su prijeko potrebna, a odgovor je tehnika gorivnih ćelija. Primjenom gorivih ćelija emisija štetnih plinova smanjuje za 50 %, a potreba za korištenjem primarne energije za oko 25 % u odnosu na današnje tehnike zagrijavanja strujom i plinom koje se koriste u većini domaćinstava. Tehnologija gorivne ćelije priključuje se na mrežu zemnog plina i postaje izvor energije koji čuva okoliš. Reformer u kotlu s gorivnom ćelijom pretvara zemni plin u vodik koji, zajedno s kisikom, u nizu gorivnih ćelija (stack) u procesu "hladnog sagorjevanja" stvara paru. Pritom gorivne ćelije stvaraju struju i toplinu. U sklopu projekta "Virtualna centrala s gorivnim ćelijama", u studenome 2005. godine, generirano je 1.000.000 kWh električne energije. Kako bismo vam približili tu brojku, dovoljno je reći da ona omogućuje opskrbu oko 300 kućanstava energijom tijekom cijele jedne godine. Osim toga zanimljiva je i činjenica da je Vaillant GmbH prva kompanija u Europi koja je uspjela ostavriti tu impresivnu brojku. Kotao s gorivnom ćelijom uspješno povezuje ekološke i ekonomske prednosti. Upotreba gorivnih ćelija efektivno smanjuje emisiju plinova koji uzrokuju efekt staklenika, a emisija CO2 smanjuje se za 25-50%. Nema emisije dušik-oksida, uglik-monoksida ili ugljikovodika. Visoki stupanj djelovanja te povezivanje električne energije i topline učinkovitije koriste plin kao izvor energije i na taj način pridonose mogućnosti duljeg korištenja fosilnih izvora primarne energije. Decentraliziranom proizvodnjom električne energije izbjegavaju se gubici u mreži i rasterećuje se proizvodnja električne energije iz nuklearnih elektrana i elektrana na fosilna goriva. Princip funkcioniranja gorivne ćelije poznat je već dugo vremena. Fizičar William Robert Grove već je 1840. godine konstruirao prvu gorivnu ćeliju i prepoznao značaj vlastitog izuma za buduću, jeftinu proizvodnju električne energije. U to vrijeme još se nisu mogli riješiti tehnički problemi materijala pa tako nitko nije na tu genijalnu ideju dugo vremena obraćao pažnju. Bila je potisnuta razvojem izuma poput parnog stroja, motora s unutrašnjim sagorijevanjem i raznih turbina i generatora. Za zemaljske potrebe nije postojala stvarna potreba za gorivnim ćelijama. Alternativa je bilo dovoljno. 50-ih godina 20-og stoljeća su prvenstveno Rusi i Amerikanci iznova otkrili taj princip, te su intenzivno radili na njegovoj realizaciji u svrhu postizanja sigurne i lagane proizvodnje električne energije u njihovim svemirskim letjelicama. To je dovelo do odlučujućeg razvoja materijala. Međutim, troškovi takvih sustava bili su pretjerano visoki. Do primjene je, osim u svemirskim letovima, došlo još i u područjima istraživanja i obrambene tehnike, kao što je npr. nečujan pogon podmornica. Krajem 80-ih godina, a prije svega u posljednjih 10 godina, svjedoci smo prave euforije koja vlada oko gorivnih ćelija. Širom svijeta istraživački instituti i industrija intenzivno su se posvetili toj temi i investirali nemjerljivu količinu sredstava u istraživanje i razvoj sustava gorivnih ćelija. Uz auto industriju, počinju se provoditi istraživanja i u industriji grijanja. I na kraju, Vaillant je počeo je sprovoditi san o grijanju na gorivne ćelije u stvarnost...Sastavni dijelovi sustava su: Reformer u kojem uz dodatak vodene pare dolazi do razgradnje prirodnog plina na H2 i CO2. Preostale količine CO u konverteru oksidiraju u CO2. Niz gorivnih ćelija u kojima vodik reagira sa zrakom iz okoline pretvarajući se u vodu, pri čemu nastaju električna energija i toplina. Izmjenjivač koji pretvara istosmjernu električnu energiju gorivnih ćelija u izmjeničnu. Izmjenjivač topline koji oduzima toplinu plinovima iz gorivne ćelije i odvodi je u ogrjevni krug. Dodatni plamenik koji se u trenucima vršne potrebe za toplinom brine za dodatnu toplinu. Gorivna ćelija sastoji se od:katode (katodne ploče), elektrolita (npr. folije od polimera) i anode (anodne ploče). Između njih se nalazi interkonektor koji služi za skupljanje el.energije i u pravilu kao strukturni element. Zrak i vodik dovode se unakrsnim strujanjem. U praktičnoj primjeni pojedinačna goriva ćelija postiže napon od otprilike 0,7 V. Spajanjem u seriju, odnosno njihovim nizanjem postižu se veći naponi.