Dario
Luksemburški investicijski fond "Securum Equity Partners" odlučio je da u Srbiji izgradi solarni park, najveći na svijetu, vrijedan 1,7 milijardi eura. Ugovor sa državom biti će potpisan slijedeće nedjelje, poslije čega će MX grupa, treći najveći proizvođač solarne opreme u Europi, početi sa izgradnjom tvronice, otkriva za "Blic" menadžer fonda Ivan Matejak. O točnom mjestu tvornice koja će proizvoditi opremu za solarni park koji će se prostirati na 3.000 hektara još se razmišlja, ali je, kako saznaje "Blic", riječ o lokaciji 50 kilometara od Beograda prema jugu, jer su to prostori sa dovoljnim brojem sunčanih sati tako da se može proizvoditi struja. Sva energija koja se proizvede u ovom parku biti će namenjena izvozu, mahom u zemlje Europske Unije, i zato Srbija nema obavezu da proizvođačima plaća takozvane poticajne (feed in) tarife - objašnjava Bojan Đurić, državni sekretar u Ministarstvu životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja koje će u ime Vlade Srbije potpisati ugovor sa investicionim fondom.
www.gradjevinarstvo.rs
Od pompezno najavljivane izgradnje najvećeg solarnog parka na svijetu u Srbiji, po svemu sudeći, neće biti ništa. Nadležni tvrde da su od starta bili sumnjičavi. U međuvremenu su se čak pojavile tvrdnje da će Srbija platiti odštetu stranom partneru zbog toga što je ranije najavljena velika investicija o izgradnji najvećeg solarnog parka u Europi na jugu naše zemlje najvjerovatnije propala. Pomoćnik ministra energetike, razvoja i životne sredine Dejan Trifunović, međutim, kaže da su ti navodi netačni. Neslužbeno, ugovor o ovom poslu zaključen je pod nepovoljnim uvjetima za Srbiju i stekli su se uvjeti da kompanija "Securum Equity International" zahtjeva, na osnovu isteklih rokova koji su naznačeni u dokumentu o suradnji, odštetu od 900.000 eura. Trifunović je, međutim rekao da u ugovoru o tom poslu, koji je Vlada Srbije potpisala sa spomenutom kompanijom, nema odredbi koje bi obavezivale našu stranu da plaća bilo kakve penale ili odštetu. Uostalom, dodao je Trifunović, država je izvršila svoje obaveze prema "Securum Equity" i ponudila ne 3.000 hektara za gradnju solarnog parka, koliko je tražila ta kompanija, već 10 puta veću površinu, posredstvom Uprave za zemljište Ministarstva poljoprivrede. Oni ("Securum Equity Partners") nisu odgovorili ni sa jednom investicijom i tu prije svega država može da zahtjeva izvršenje te ugovorne obaveze – rekao je Trifunović i ponovio da nema bilo kakvog osnova da naša zemlja plati nekakvu odštetu zbog toga što spomenuta firma do sada nije ništa učinila da počne sa gradnjom gigantskog solarnog parka. Predstavnici "Securum Equity Partners" su, prema riječima Trifunovića, od ponuđenih 30 hiljada hektara, odobrali površinu na svega 200 hektara i rekli da im to jedino odgovara. Tada je naša strana predložila da na toj površini izgrade solarnih panela snage 100 megavata, što bi bio takođe značajan energetski kapacitet za Srbiju, ali ni od toga do sada nije bilo ništa – dodao je predstavnik Ministarstva energetike. Data je šansa kompaniji koja nije ispunila ugovorne obaveze – rekao je Trifunović, uz napomenu da "oko toga sada ne treba praviti nikakvu aferu, iako postoje neke indicije da je naš partner u tom poslu slične aranžmane pokušao da realizuje i sa još nekim državama, ali također bez ikakvog uspeha". Trifunović ističe da su u Ministarstvu energetike od samog starta bili sumnjičavi prema realizaciji tog projekta, posebno kad su vidjeli stvarne mogućnosti investitora, uz napomenu da tako veliki posao u izgradnji solarnih parkova, još nigdje u svijetu nije realiziran
www.gradjevinarstvo.rs
Propala gradnja najvećeg solarnog parka na svijetu
Beograd/Zagreb, 08. kolovoza 2013. - Od glasno najavljivanog najvećeg solarnog parka na svijetu koji je trebao biti izgrađen u Srbiji izgleda neće biti ništa. Naime, u srbijanskim medijima pojavile su se informacije da je ugovor o ovom poslu zaključen pod nepovoljnim uvjetima za Srbiju i da su stvoreni uvjeti da tvrtka Securum Equity International, koja je trebala graditi park, na temelju isteklih rokova koji su navedeni u dokumentu o saradnji zahtijeva odštetu od 900.000 eura. Međutim, Dejan Trifunović, pomoćnik ministra energetike, razvoja i životne sredine kaže da su ti navodi netačni. "Država je izvršila svoje obaveze prema Securum Equity Internationalu i ponudila ne koliko je tražila ta kompanija, 3000 hektara za gradnju solarnog parka, već 10 puta veću površinu, dakle 30.000 hektara", rekao je Trifunović. On je dodao da u ugovoru o tom poslu koji je vlada Srbije potpisala s navedenom kompanijom nema odredbi koje bi obvezivale srbijansku stranu da plati penale ili odštetu. "Securum Equity Partners nije odgovorio ni jednom investicijom i država može zahtijevati izvršenje te ugovorne obaveze", rekao je Trifunović i ponovio da nema nikakvog temelja po kojem bi Srbija trebala plati ti nekakvu odštetu zbog toga što pomenuta firma do sada nije ništa učinila da počne sa gradnjom golemog solarnog parka. Predstavnici Securum Equity Partners su, prema riječima Trifunovića, od ponuđenih 30 tisuća hektara, odobrali površinu na samo 200 hektara i rekli da im to jedino odgovara. "Tada je srbijanska strana predložila da na toj površini postave solarne panele snage 100 megavata, što bi bio takođe značajan energetski kapacitet za Srbiju, ali ni od toga dosad nije bilo ništa", dodao je pomoćnik ministarstva energetike. Stajalište je srbijanskog ministarstva energetike da oko cijelog slučaja s propalom gradnjom najvećeg solarnog parka na svijetu ne treba praviti nikakvu aferu, "iako postoje neke indicije da je naš partner u tom poslu slične aranžmane pokušao realizirati i s još nekim državama, ali takođe bez ikakvog uspjeha". Trifunović ističe da je Ministarstvo energetike Srbije od početka bilo sumnjičavo prema realizaciji projekta, posebno kad su se vidjele stvarne mogućnosti investitora, uz napomenu da tako veliki posao u izgradnji solarnih parkova, još nigdje u svijetu nije realiziran.
Poslovni.hr
Hrvatska Komora inženjera strojarstva
Hrastović Dario, dipl.ing.stroj.
Kako vjetroagregat utječe na radar
Vjetroagregati su velike strukture, a vjetroelektrane su velika područja sa mnogo velikih građevina koje zajedno sa svojim reflektirajućim površinama i rotirajućim lopaticama predstavljaju značajan radarski presjek (RCS – Radar Cross Section). Jednostavno gledajući to znači da oni izgledaju kao veliki statički ili treperavi objekt na ekranu radara, čime drugi objekti mogu postati nejasni, pa postoji zabrinutost zbog mogućeg utjecaja na zračni promet. Taj problem je značajan u „manjim" državama sa puno zračnog prometa i puno projekata velikih vjetroelektrana kao što su Velika Britanija i Nizozemska. Prema procjenama je samo u Velikoj Britaniji 12 GW projekata vjetroelektrana u zastoju zbog ovog problema. Naravno problemi postoje i u drugim zemljama, kao što su recimo neki dijelovi SAD-a.
Povijesni pregled problema
Već tokom 2003. godine je Odjel za razmjenu i industriju vlade Velike Britanije zatražio studiju utjecaja vjetroelektrana na radare kako bi što bolje razumjeli kompleksne međuutjecaje, i kako bi razvili smjernice industriji vjetra za najbolju procjenu lokacija vjetroelektrana s ciljem smanjivanja interferencije. Početnu studiju je izrađivao QinetiQ, tada nedavno privatizirani dio DERA-e (Agencija za istraživanje i procjenu obrane) unutar kojeg je prije 60 godina i osmišljen radar. Oni su korištenjem kompjuterskih simulacija, proučavanjem postojećih vjetroelektrana i testiranjem na terenu Enercon E66 vjetroagregata uz eksperimentalni radarski sustav, uspjeli razviti model za operatere vjetroelektrana, te su došli i do drugih korisnih otkrića. Najvažnije od tih otkrića je bilo da se RCS vjetroelektrana najviše može smanjiti pomoću materijala koji apsorbiraju radarske signale. Visina stupa se pokazala nebitnom za RCS, ali zato oblik kabine i stupa mogu smanjiti utjecaj na radar.
Radarska interferencija
Radarski sustavi rade na način da šalju pulsove radio valova koji se odbijaju od objekata. Vraćanjem valova do radarske stanice promjene u dolazećem signalu se interpretiraju pomoću softvera te se generira slika onog što je na putu zrake. Najčešće se objekti prikažu kao slika ili točka na ekranu. Što je veći RCS to je on uočljiviji na ekranu. Civilni zrakoplovi imaju veliki RCS pa su lako uočljivi na ekranu, dok su vojni zrakoplovi isprojektirani za mali RCS. Radari se razlikuju i po valnim duljinama koje koriste. Radari sa dugačkim valnim duljinama koriste nižu frekvenciju i rade na većem području. Kod njih je veća šansa pojave objekta, ali također lakše dolazi do interferencije ili pojave "smeća" na ekranu. Kraći radari koji se uglavnom koriste u civilnim agencijama pokazuju manje "smeća", ali njima češće promaknu mali i nevidljivi objekti. Stupovi i kabine vjetroagregata su poseban problem za radare jer su veliki, a lopatice dodatno i rotiraju. Sami radari su uglavnom isprogramirani da ignoriraju objekte koji se ne miču, ali to se ovdje ne može primijeniti pošto se kod vjetroagregata lopatice konstantno vrte. Zbog te vrtnje radari na lokaciji vjetroelektrana prikazuju zbunjujući veliki objekt, odnosno crnu rupu na ekranu koju je onda teško razlikovati od drugih objekata na tom mjestu, odnosno od zrakoplova neovisno na kojoj visini lete. Drugi problem je da vjetroelektrane mogu stvoriti i područja zasjenjenja pri čemu se ne mogu vidjeti zrakoplovi koji lete na nižim visinama. Velike vjetroelektrane mogu utjecati i na navigacijske instrumente na brodovima i zrakoplovima što je veliki problem posebice kod mnogobrojnih projekata sa velikim priobalnim vjetroagregatima na Sjevernom moru. Općenito vjetroagregati utječu na radio valova na više načina. Staklom pojačana plastika koja čini većinu vjetroagregata je sama po sebi refleksivna, kao što su i gromobrani koji se nalaze na unutarnjoj strani lopatica i stupa. Stupovi i kabine mogu imati velike RCS-ove pogotovo kad je na lokaciji puno vjetroagregata. Kut i nagib lopatica isto može utjecati na RCS. Recimo ako se lopatice nalaze pod kutem 90 stupnjeva u odnosu na radar imat će veći utjecaj nego da se nalaze u nekoj drugoj poziciji. Za smanjenje RCS-a postoji nekoliko potencijalnih rješenja unutar samog sustava radara odnosno unutar softvera.
Smanjivanje utjecaja vjetroagregata na detekciju radara
Prema zadnjim istraživanjima postoji nekoliko načina da se smanji vidljivost vjetroagregata na radaru. Jedan od načina je korištenje materijala koji upijaju radarske zrake, ali je kod njih problem što bi mogli smanjiti aerodinamičnost lopatica, a i proizvodnja lopatica bi postala preskupa. Qinetiq je pri predstavljanju svoje tehnologije otkrio da prema njihovim istraživanjima ne moraju svi dijelovi vjetroagregata biti premazani materijalom koji upija radarske zrake, nego ponajviše vodeći i zadnji dijelovi brida. Isto tako se dijelovi stakleno kompozitne strukture mogu zamijeniti s materijalima koji upijaju radar. Kabina i stup se također mogu premazati takvim materijalima ili se izgraditi bez ravnih površina kako bi smanjili RCS.
Izrada nevidljivih lopatica
Vestas i Qinetiq su započeli suradnju 2006. godine, te su nastavili s istraživanjima koja je Qinetiq započeo u suradnji sa vladom Velike Britanije. Na početku se testirao jedan vjetroagregat sa tri 34 metarske lopatice na kojem je postignuto smanjenje radarske oznake za 25 dB/m2. Od ulaska Vestasa u projekt koristio se 3 MW V90 vjetroagregat sa 44 metarskim lopaticama. Tokom 2009. se testirala jedna lopatica, a od 2011. cijeli rotor. Prema podatcima s tih testiranja RCS vjetroagregata se uspješno smanjio za 20 dB/m2 pomoću više različitih metoda. Prvo i osnovno su stup i kabina premazani sa 5 mm debelim namazom materijala koji upija radarske zrake. Koristio se i materijal koji ima dva sloja smole pojačane staklom i plastičnom pjenom koji je ugrađen u strukturu lopatice, te se sama masa lopatice pri tome praktično ne mijenja. Troškovi ovog zahvata su iznosili oko 10% ukupnih troškova izrade lopatica. Iako Vestas i Qinetiq tvrde da su testiranja bile uspješna, mnogi izražavaju sumnju da se time smanjuje vidljivost vjetroagregata na radarima koji koriste niske frekvencije.
Alternativni načini smanjivanja interferencije
Jedna od alternativnih metoda koja bi ujedno mogla biti jednostavna i jeftina je prijenos telemetrije, što bi značilo da se u stvarnom vremenu procjenjuje RCS vjetroelektrane te se time uklanja problem interferencije. To bi se moglo postići postavljanjem samo četiri senzora na svaki vjetroagregat koji bi odašiljali konstantnu brzinu, lokaciju, nagib i kut radaru. Ipak nije poznato da li itko trenutačno razvija tu metodu. Druga alternativa je korištenje "holografskih" odnosno trodimenzionalnih radara. Takav radar je razvio Cambridge Consulting, a bazira se na konstantnom praćenju svih parametara okoliša, te bi trebao prepoznati razliku između vjetroagregatra i zrakoplova na osnovu njihovog ponašanja. Komercijalno testiranje ove tehnologije je trebalo početi u rujnu prošle godine na zrakoplovnoj luci Prestwick u Škotskoj. Vlada Velike Britanije je zajedno sa predstavnicima industrije vjetra financirala projekt od 7,5 milijuna dolara kojim se pokušava procijeniti da li bi se sa dodatnom opremom i softverom moglo razlikovati vjetroelektranu od drugih objekata u 90% slučajeva. Projekt razvija Raytheon Canada. Raytheon u isto vrijeme u SAD-u razvija alat za predviđanje interakcija postojećih radara i predloženih vjetroelektrana. Taj projekt je vrijedan 22 milijuna dolara.
Zaključak
Iako trenutno nije sigurno da li će se u budućnosti koristiti tehnologija koju razvijaju Vestas i Qinetiq, ili će se pak koristiti novi softver i oprema u samim radarima izvjesno je da će tržište za nove tehnologije postojati. Najvjerojatnije je da će se koristiti oba rješenja ovisno o tehničkim i ekonomskim uvjetima lokacije potencijalnih vjetroelektrana.
www.vjetroelektrane.com
Osvjetljenje na vrhu vjetroagregata, koja služi kao upozorenje letjelicama, u nekoj mjeri može predstavljati vizualnu smetnju stanovncima u blizini vjetroelektrana. Trenutno se stoga razvija nekoliko rješenja koja se bave ovom problematikom. Poblematici vezanoj za sustav radara i vjetroagregate posvećeno je mnogo pozornosti; prema prošlogodišnjem EWEA-inom istraživanju u Europskoj Uniji je stopiran razvoj najmanje 19 GW projekata upravo zbog poteškoća utjecaja na radare. No, radari nisu jedni problem koji je potrebno prevladati kako bi vjetroagregati i avioni lakše koegzistirali, svjetlosna navigacija koja se nalazi na vrhu vjetroagregata sa sobom nosi drugu problematiku. Kako bi riješili ovu problematiku, Vestas je od norveškog specijalista za radare, OCAS AS, u listopadu 2011. godine preuzeo tehnologiju OCAS (Obstacle Collision Avoidance System), koja djeluje na način da aktivira svjetlosnu navigaciju samo onda kada se neka letjelica nalazi u neposrednoj blizini vjetroelektrane. Takav sustav minimizira bilo kakav vizualni utjecaj na okolinu i stanovnike, olakšava koegzistiranje vjetroagregata i letjelica, te omogućava postavljanje većih vjetroagregata na lokacijama gdje postoje određena svjetlosna ograničenja. OCAS sustav bazira se na niskoenergetskom radarskom sustavu koji se nalazi unutar same vjetroelektrane. Na području pokrivanja od 5 km i 220º radar skenira okolinu, te ukoliko registrira neku letjelicu proračunava njezin smjer, brzinu i visinu na kojoj se nalazi i određuje da li je letjelici potrebno poslati upozorenje. Slanjem upozorenja istovremeno se aktiviraju svjetlosvi sustavi na vjetroagregatima. Tehnologija nudi i dodatnu mogućnost uključivanja zvučnog signala na odobrenoj VHF frekvenciji. Nakon što letjelica preleti vjetroelektranu svjetla se automatski isključuju. Ukoliko sustav zakaže, odnosno registrira neki kvar, sva svjetla će se automatski upaliti. Od kako je OCAS pušten u testni rad, svi preleti su registrirani i sve komunikacije između radara i letjelice, odnosno radara i vjetroagregata, bile su ispravne. Vestas je prvo postavio ovaj sustav na vjetroelektrane Gansparken, Näsudden Väst i Stugyl, koje se nalaze na švedskom otoku Gotland. Elektrane se sastoje od 27 Vestas-ovih vjetroagregata V90-2.0 i V90-3.0, koje su u vlasništvu 700 manjih kompanija i privatnih vlasnika. Andreas Wickman, glavni izvršni direktor jedne od tih kompanija, Wickman Wind, izjavio je kako dobiva značajne pozitivne reakcije od lokalnog stanovništva. Nakon svih testiranja i dobivanja pozitivnih rezultata, Vestas planira ovu tehnologiju proširiti na svjetskoj razini, počevši od lokacija koje imaju svjetlosna ograničenja, te na kraju na sve svoje vjetroagregate. Cijena same tehnologije ovisi o tome koliko je radara potrebno postaviti. Radarski sustav mora pokrivati svih 360 º, što znači da njihov broj ovisi o terenu na kojem se elektrana nalazi, njezinoj složenosti i broju vjetroagregata. Da bi se uvođenje tehnologije na neku elektranu isplatilo, ona mora imati 5 do 10 vjetroagregata. Cijena jednoga radara iznosi oko 100.000 eura, a za elektranu koja se sastoji od 27 vjetroagregata potrebno je 5 radara. Iako ovaj sustav rješava niz dosadašnjih problema, još uvijek ostaje problem visine rasvjetnih tijela. Naime, trenutno se ista nalaze na kućištu vjetroagregata, što nije najviša točka, a postavljanje na najvišu točku, odnosno vrh lopatice moglo bi više zbunjivati pilote nego što bi bilo korisno. U Danskoj se trenutno na tu temu vodi niz rasprava, foruma i radionica, pa se kroz neko vrijeme očekuju nova rješenja i prijedlozi novih regulacija. Svaka zemlja ima drugačije regulacije, pa je potreban cijeli niz različitih rješenja koja će se razvijati uz suradnju vojnih i civilnih stručnjaka. Prema napisima od strane Renewable UK, očekuje se da bi do 2020. godine u razvoj radarskih sustava i rješavanje ove problematike moglo biti uloženo oko 100 milijuna funti.
www.ewea.org
Takvi tehničari će postajati sve češći s povećanjem količine i radnih sati vjetroagregata. To je pogotovo istina kad se uzme u obzir da operateri vjetroagregata ne ulažu dovoljno u održavanje zbog pouzdanosti kompozitnih materijala. Oni ne paze dovoljno na udare munja, ptica, eroziju zbog utjecaja pijeska, soli, kiše, tuče itd. Čak i mala hrapavost na lopaticama uzrokuje smanjenje aerodinamike a samim time i efikasnosti lopatica, čime se smanjuje produktivnost vjetroagregata. Zbog toga održavanje lopatica postaje veliki problem.
Postoji već određeni broj tehničara sa dovoljno znanja koji su zaposleni o odjelima za rad i održavanje proizvođača vjetroagregata, te nekoliko specijalističkih tvrtki koje imaju posebne treninge za popravljanje lopatica. Tečajeve u popravljanju daju i proizvođači lopatica kao LM Wind Power, koji organizira trodnevni tečaj kojim se stječu osnovna znanja u popravljanju kompozita. Drugi proizvođači kao Vestas i Enercon organiziraju slične treninge. Tehnički posjet može uključiti sve od detaljnog vizualnog pregleda sa izvještajem, do čišćenja lopatica i srednjih popravaka – npr. oštećenog vrha. Svi radovi moraju biti dobro planirani sa adekvatnom podrškom drugih članova tima. Rad na velikim vjetroagregatima zahtjeva jake kompresore na zemlji koji pumpaju adekvatan tlak preko cijevi za pokretanje alata koji koriste komprimirani zrak. Tehničari su najčešće pričvršćeni na centar rotora te se spuštaju na lopaticu koja je namještena u poziciji prema dolje.
Što se tiče sigurnosti uložen je golem napor da sve bude što sigurnije. Svi tehničari moraju biti trenirani prema standardima International Rope Access Techinicans Association (IRATA) – te koristiti dopuštena sintetička uža, opremu za penjanje i osobnu opremu za zaštitu. U slučaju ozljede tehničara korištena oprema mora omogućiti da se bar još jedna osoba može spustiti da pomogne. Prije počinjanja radova mora se temeljito provjeriti brzinu vjetra, koja ne smije biti veća od 12 m/s i provjeriti da je rotor zakočen te zaključan u stojećoj poziciji. Ukupno gledano metodologija korištenja užeta pokazuje dobre rezultate. To je puno brže i jefitnije od korištenja platformi, a u slučaju priobalnog vjetra je to vjerojatno i jedini mogući način rada pošto su helikopteri preskupi.
Glavni problem je trenutačno u vremenu potrebnom da korištena smola popravi vjetroagregat, što traje oko jednog dana, a to znači mnogo izgubljenog prihoda za proizvođača. Srećom na vidiku je nova tehnologija koja se ne oslanja na toplinu nego korištenje jakog ultraljubičastog (UV) svjetla kojim se UV smola stvrdne u par minuta, umjesto par sati. Demonstracija koristi proces zvan RENUVO sustav, koji je isproban u laboratoriju Gurit UK-a na Isle of Wightu.
Način rada sustava – analiza slučaja
Za male popravke, koristi se jednostavna smola koja radi kao punjač i ljepilo kojim se mogu popraviti napuknuća, površinske ogrebotine i slično. Ova smola je višenamjenski sustav koji može stajati više godina u spremnicima i bitno je da nije na svjetlu, pogotovo UV svjetlu. Tako može stajati više godina, a nanosi se u samo nekoliko minuta sa prijenosnom UV lampom koja emitira UV svjetlost. Postoje višenamjenski sustavi za ljeto na temperaturi od 15 do 30 stupnjeva i zimski za 5 do 18 stupnjeva. U slučaju većih oštećenja RENUVO rješenje omogućava korištenje impregniranih smola koje kombiniraju UV smolu i kompozitnu tkaninu. Također postoji ljetna i zimska opcija te je potrebna jača UV lampa za rad na njima. Popravci počinju sa tehničarem koji priprema i pregledava oštećenja te nakon toga slijedi primjena popravka. Tokom demonstracije prvo je prikazano korištenje višenamjenske smole za popravak na mjestu malog oštećenja zbog udara kamenčića ili nečeg sličnog koji može uzrokovati da se vlaga apsorbira u laminat. To se mora sanirati, jer po zimi se smrzavanjem te vlage odnosno vode može povećati površina oštećenja. Za zaštitu od UV svjetla lampe moraju se staviti UV naočale. Prilikom popravka se pretpostavlja da je sav oštećeni materijal oko lokacije odstranjen i da je sve suho, tako da tehničar prvo radi na tome da odvoji područje popravka od oštećenog dijela kako se smola ne bi raširila na neoštećenu površinu. Višenamjenska smola je onda iz 310 ml spremnika stavljena u oštećenje. Nju ne treba dodatno miješati jer je pripremljena u potpunosti. Sama smola se nanosi sa mali plastičnim skalpelom, te je postavljena UV lampa koja koristi standardnu punjivu bateriju, a drži se na 40 mm od površine popravka. Potvrđeno je da je samo 90 sekundi za popravak na oštećenju 5 mm dubine bilo dovoljno da se smjesa stvrdne i postane integralna sa okolnim materijalom. Na pravoj lopatici idući korak bi bilo pjeskarenje popravka.
Drugi dio popravka je uključivao strukturalni popravak za koji je potrebno pojačavanje materijala. To se radi pomoću biaksijalne i jednosmjerne impregnirane smole, koje se koriste ili zajednički ili odvojeno ovisno o potrebnoj kombinaciji. Kombinacijom RENUVO PP (impregnirana smola) mogu se replicirati mehanička svojstva vrlo slična onima u neoštećenom laminatu. Višenamjenska smola u kombinaciji s impregniranom može biti sučelje za supstrat, te biti i glatka površina za pjeskarenje pri završnom popravku. Zakrpa se mora staviti na dobro pripremljeni čisti supstrat koji nema vlage i kontaminacije. Kao dio pripreme tehničar mora koristiti brusilicu da napravi žlijeb na rubovima mjesta popravka, a njihova debljina je od 1 do 15 mm. Na zemlji se pak u isto vrijeme priprema impregnirana smola koja se odreže u adekvatnim dimenzijama, te se koristi jednostavna šablona kako bi se postigla odgovarajuća preklapanja. Naravno potrebno je paziti da ne dođe do preranog kontakta sa svjetlom, a to je u laboratoriju ostvareno tako da je korišten vakuumirani zagrijani prijenosni stol koji u 15 minuta na temperaturi od 50 stupnjeva celzijusa postiže pre-integraciju. Ovisno o veličini zakrpe u isto vrijeme ih se može procesuirati veći broj. Donja strana zakrpe je premazana sa tankim slojem smole koja služi kao mokra površina između zakrpe i površine lopatice. Nakon što je zaštićena pre-integrirana smola od UV svjetla sa UV štitom, tehničar je pokazao kako se na terenu ta zakrpa može prenositi u valjku do mjesta popravka. Više njih se može prenositi u posebnoj „sjenastoj" kutiji. Nakon toga zakrpa se aplicira na „oštećeno" područje. Pri samom postavljanju pomaže premazana smola koja omogućava zakrpi da se namjesti na točnu poziciju bez da ošteti okolni materijal. Nakon što je zakrpa namještena, tehničar pomoću valjka kreće od vanjskog dijela prema centru, te time izbacuje višak zraka i višak smole. Nakon toga se uklanja UV štit i višak smole se stavlja preko cijele zakrpe kako bi se pripremila površina za glačanje. Ta smola puni sve rupe koje su mogle nastati prilikom nanošenja zakrpe. Nakon toga se uzima UV lampa koja mora biti jača i kvalitetnija od one za mala oštećenja. U ovom slučaju se radi o LED 400F lampi koju je razvijena u suradnji sa tvrtkom Sadechaf. Pošto je područje zakrpe veće od traga lampe (250 mm x 60 mm) potrebno je više puta pomicati lampu da se obuhvati cijelo područje. Inače za svako područje je potrebno 3 minute, a lampa je namještena na posebno dizajnirano postolje. Lampa se drži na udaljenosti od 30 mm od površine zakrpe. Pošto je ovakva lampa puno veća i robusnija od one za mala oštećenja pri njenom korištenju je potrebno postaviti platformu jer bi logistika za tim koji koristi uže bio prekompliciran. Navodno postoji mnogo interesa za Renuvo PP metodu popravka lopatica, i to ne samo zato što povećava mogućnost pri pristupu lopaticama. Jedna od glavnih prednosti je što su se sustavi smole do sada mogli koristiti samo na temperaturama iznad 15 stupnjeva celzijusa i uz bar 24 sata sušenja, a sa Renuvo tehnologijom se može ići do temperature od 5 stupnjeva celzijusa, a i vremenski popravak traje puno kraće. Renuvo materijali su i puno lakši za korištenje, te nije potrebno puno miješati materijale kao kod drugih smola. Guritove smole su sada certificirane od strane GL (Germanischer Lloyd), te Gurit trenutačno vodi pregovore sa više proizvođača vjetroagregata da se odobri popravljanje pomoću Renuvo sustava.
www.vjetroelektrane.com
Znanstvenici Sveučilišta Strathclyde iz Glasgowa rade na razvoju inovativne i jeftine "inteligentne" boja koja otkriva mikroskopske greške u vjetroturbinama, rudnicima i mostovima prije nego što dođe do strukturnih oštećenja. Ekološka boja koristi nanotehnologiju za otkrivanje pokreta u velikim strukturama te bi mogla oblikovati budućnost nadzora sigurnosti u građevinarstvu. Trenutne tradicionalne metode sigurnosne procjene velikih struktura vrlo su složene, uzimaju puno vremena i koriste skupe uređaje, dok sami troškovi takvih procjena stoje na milijune eura godišnje. Za razliku od njih, inteligentna boja cjenovno je vrlo pristupačna, može se jednostavno raspršiti na svakoj podlozi, a priključenjem elektroda otkrivaju se strukturna oštećenja puno prije nego što dođe do vidljivih problema. Dr. Mohamed Saafi sa Odsjeka za građevinarstvo izjavljuje: "Razvoj tehnologije inteligentne boje mogao bi imati dalekosežne posljedice na način praćenja sigurnosti velikih struktura diljem svijeta. Nema ograničenja gdje se ova boja može koristiti dok njena cijena daje dodatnu značajnu prednost u odnosu na trenutno dostupne opcije. Proces izrade i primjene boja također daju dodatnu prednost budući da nije potrebna posebna stručnost prilikom primjene, dok je nadzor također vrlo jednostavan". Boja se izrađuje korištenjem recikliranog otpada poznatog i kao lebdeći pepeo u kombinaciji sa usko poredanim ugljikovim nanocijevima. Kada se ova dva elementa pomiješaju dobiju se odlike slične cementu, što je od posebne koristi u teškim uvjetima rada. Dr. Saafi objašnjava: "Proces praćenja u biti uključuje bežičnu senzorsku mrežu. Boja je povezana s bežičnim komunikacijskim čvorištima te ukoliko otkrije bilo kakvu štetu, kao što su primjerice mikropukotine u betonskim temeljima vjetroturbina, šalje informaciju u centar za kontrolu. Trenutna inspekcija vjetroturbina provodi se isključivo vizualnim pregledom. Ova boja bi znatno povećala sigurnost i smanjila troškove pregleda tako velikih struktura". Svojstva lebdećeg pepela boji daju trajnost i nisku cijenu te omogućuju njenu primjenu u bilo kojem okruženju, što je od posebne važnosti za područja u kojima vremenske prilike ne dopuštaju adekvatnu provedbu sigurnosnog nadzora. "Inteligentna boja predstavlja značajan razvoj koji je vjerojatno bio previđen kao održivo rješenje jer se većina trenutnih istraživanja usredotočuje na visokotehnološke mogućnosti koje isključuju ljudsku komponentu kontrole. Naše istraživanje pokazuje da je održavanjem ljudskog elementa moguće smanjiti troškove bez utjecaja na učinkovitost", zaključuje dr. Saafi.
www.croenergo.eu
Čak tri stotine godina nakon Newton-ovog otkrića gravitacije, znanost još uvijek nema teorijsko objašnjenje za nju. To je upravo razlog što znanost stalno nastoji naći nove teorije, ne bi li objasnila anomalije kvantne znanosti. Danas je najbolja lansirana teorija matice znanosti teorija struna. Međutim, mala grupa znanstvenika zauzima radikalno novo stajalište, a njihovo ih mišljenje vraća unatrag na uvide iz pradavne povijesti.
Stotinama godina su briljantni fizičari i filozofi pokušavali predstaviti naš svijet matematičkim modelima u fizici čestica, koji tvrde kako je fizikalni svijet sastavljen od materije čiji je najmanji dio nazvan 'atomom'. Atom je davna grška riječ u znaćenju nedjeljiv; jer se pretpostavljalo kako se najmanji dio materije ne bi mogao više dijeliti! Kvantna mehanika je međutim uočila kako se čestice u nekim slučajevima ponašaju kao valovi, pa je kasnije uvela dualitet val-čestica.
Neki su kvantni znanstvenici već u prošlosti sugerirali kako bi kvantni valovi mogli u konačnici biti stvarni valovi u fizikalnoj domeni. Nisu vjerovali u dualitet val-čestica. Prilično davno, 1937. napisao je Erwin Schrödinger, kako "ono što promatramo kao materijalna tijela i sile, nije ništa drugo do oblici i varijacije u strukturi samog prostora'.
Vjerojatno je čak i Einstein odbijao ideju diskretnih čestica, vjerujući kako su čestice u stvari bile dio kontinuiranog polja. Sve više post-kvantnih fizičara otkriva što su Einstein i Schrödinger već pretpostavili; naime, fizičari su možda bili na potpuno krivom putu, zavedeni idejom egzistencije materijalnog svijeta sastavljenog od odvojenih krutih čestica! Oni danas sugeriraju kako možda živimo u svemiru utemeljenom na valovima. Materija je jednostavno fokalna točka vibracije u nekom moru energije, nazvanom eter.
Eter
U davnoj Grčkoj su grčki znanstvenici i filozofi vjerovali u postojanje samo četiri elementa prirode; zemlja, voda, vatra i zrak. Atomi su prema tom vjerovanju bili gradbeni blokovi ta četiri elementa svemira. Aristotel je dodao peti element eter, te postulirao kako su planeti i zvijezde sastavljene od etera. Grčki je filozof Platon, 350 godina prije Krista, opisivao tih pet elemenata, dodavši kako je materija kreirana iz pet Platono-vih krutina, opisanih u njegovoj knjizi Timaeus. On je izjednačio tetrahedron s elementom vatre, kocku sa Zemljom, ikosahedron s vodom, oktahedron sa zrakom i dodekahedron s eterom, sastojkom planeta i zvijezda. Danas jasno znamo kako postoji znatno više elemenata u prirodi nego što je bilo poznato u davnoj Grčkoj. Međutim, dobro je poznata činjenica kako Platon-ove krutine imaju ulogu u kemiji kao interne organizacijske strukture molekula u mnogim materijalima. Na primjer oblici Platon-ovih krutih tijela se pojavljuju u organizaciji prirodnih kristala.
U ovom poglavlju ćemo prezentirati novu teoriju o materiji koja se slaže s Platonom glede konstrukcije atoma od oblika Platon-ovih krutina. Neki znanstvenici danas vjeruju kako je eter istančana energija koja teče kroz sve materijalne stvari, kao neka tekućina iz koje se kreira materijalni svijet. Za oblike Platon-ovih krutih tijela se vjeruje da su geometrijske interne strukture atoma. To je razlog zašto je sveta geometrija tako važna u toj novoj teoriji etera.
U 19. stoljeću je znanost dobro prihvatila eter, koji je stvarao svjetlo! To je bio medij kojim su se, prema pretpostavci, širili i elektromagnetski valovi. Tih su dana fizičari vjerovali da su materija i eter bili dvije odvojene stvari. Eter je služio kao medij nosilac zračeće energije kao što je svjetlo, te po tadašnjem vjerovanju za prijenos polja sile između materijalnih objekata u svemiru, kao što je gravitacija. James Clerk Maxwell, utemeljitelj elektrodinamike i njegovi suvremenici nisu uopće sumnjali u postojanje etera. 1887. Albert Michaelson i Edward Morley su proveli eksperiment za dokazivanje njegovog postojanja. U to vrijeme se mislilo kako je svjetlo kompresijski val koji se širi kao longitudinalni val nepokretnim i stacionarnim eterom, jednako što se zvučni valovi šire zrakom. Kako se sama Zemlja vrti, ona mora imati relativno kretanje prema nepokretnom eteru. Rezonirali su stoga kako bi brzina svjetla mjerena na površini Zemlje, trebala dati različitite rezultate mjereno u smjeru kazaljke na satu prema onom u suprotnom smjeru kazaljke na satu obzirom na rotaciju Zemlje oko svoje osi. Međutim Michelson - Morley eksperiment je dokazao konstantnu vrijednost brzine svjetlosti, nezavisnu o smjeru u kojem je brzina svjetla mjerena. Iz tog eksperimenta se zaključilo kako eter ne postoji. Fizičari su od tada napustili teoriju etera. No današnji znanstvenici vjeruju u krivu interpretaciju rezultata Michaelson-Morley eksperimenta.
I tako je nakon stotinu godina eter vraćen u fiziku. U novoj emergirajućoj fizici, dualitet čestica-val Newton-ijanskih čestica i kvantne mehanike se napušta. U novoj fizici etera postoje samo valovi!
Eter je medij elektromagnetskih valova i pretpostavlja se kako je eter ne-materijalni, tekućini sličan, medij, supstancija istančane energije koja prožima cijeli svemir. Dobro je poznata činjenica kako valovi za svoje postojanje trebaju medij: bez medija, nažalost nema valova. Zvuk zahtijeva zrak. Za valove vode potrebna je voda. No iz nekog neobjašnjenog razloga do sada, čak i od Michaelson-Morley eksperimenta koji je diskreditirao postojanje etera, fizičari su prihvaćali činjenicu da elektromagnetski valovi mogu putovati praznim prostorom, bez ikakvog medija. Kako apsurdno, jer ako nema medija, što se onda titra? Kako bi se svjetlo onda širilo kao valni fenomen ako nema ništa kroz što bi se širilo. Fizika je prihvatila mogućnost putovanja svjetla, smatrajući neuspjeh dokaza postojanja etera u Michaelson-Morley eksperimentu nedovoljnim.
Začuđujuća je premisa obnovljene fizike etera, ne postojanje nikakvog dualizma, nepostojanje razlike između materijalnog i nematerijalnog; sve je to energija jer je energija sve što postoji! Materija nije fundamentalno svojstvo svemira; forma, a ne supstancija, obblikuje materiju. Sada stvarno možemo uzeti poznatu Einstein-ovu formulu E=m*c² i pomaknuti je korak dalje, te stvarno početi shvaćati ono što ta formula implicira!
Ne mogu se alternirati energija i materija; ne, materija = energija i točka!
U tom smislu je materija iluzija krutosti i razdvojenosti. Istočnjačke duhovne tradicije su uvijek tvrdile kako je naš svijet Maya, iluzoran. Time su mislili kako razdvojenost ne postoji, postoji samo jedinstvo na fundamentalnoj razini egzistencije, jednost Brahme. Time se može vidjeti koroboracija Istočne mudrosti s modernom znanošću!
Evo kako se najbolje opisuje fizika etera:
Naš je svemir multi-dimenzionalan i sačinjen je od jedne i samo jedne supstancije! Ta se supstancija naziva eter, koji je vibrirajuća, tekućini slična, energija koja prožima fizikalni vakum. Materija kakvu znamo se kreira od trenutka do trenutka kao stojni val, vorteks u fizikalnom vakumu. Ona je kondenzirani centar tih vrtloga koji stvaraju iluziju odvojene čestice. Sva je materija u svemiru međusobno povezana jer se polja čestica šire sve do najudaljenijih mjesta svemira.
Valna struktura materije
Prethodnica fizike etera je teorija Valne strukture materije Milo Wolff-a. 1986. Wolff je formulirao teoriju, koju je nazvao Stojno-valna struktura materije (WSM teorija). Nezavisno i paralelno je i Geoff Haselhurst došao do istog zaključka o teoriji stojnih valova za materiju, pa su počeli raditi zajedno od 1998.
WSM teorija je relativno jednostavna. Predlaže materiju kao fokalnu točku stojnih valova, kao rezultat dva interferirajuća vala. jedan je val prema unutra, koji se kreće prema centru i drugi je val prema van, koji se kreće od centra. Valovi su kuglasti valovi u građi/strukturi prostora. Centar dva sferna vala je centar 'točkaste čestice'. Jednostavno, kao aksiom te teorije, mogućnost poprimanja karakteristika tih stojnih valova je izgleda beskrajna.
I dok su skoro svi fizikalni zakoni Newton-ove i kvantne fizike bili empirijski izvedeni iz eksperimenata, Milo Wolff kaže njegova teorija omogućava a priori, iz teorijskih principa, određivanje zakona i fizike relativnosti i kvantne fizike!
Ukoliko je u pravu, izvor fizikalnih zakona i svojstava naboja, mase i gravitacije, će se moći po prvi put shvatiti. Matica fizike ih nikada ne bi mogla stvarno objasniti; prije svega zato što ne znamo što je gravitacija; znali smo fizikalne zakone gravitacije od Newton-a, međutim ne znamo što je uzrok gravitaciji!
Teorija struna pokušava postići potpuno isto što je WSM teorija učinila, integrirati kvantnu fiziku i Einstein-ovu relativnost. Teorija struna je najbolji put matice fizika i nada u teoriju svega (T.O.E - theory of everything).
Valnu je strukturu materije već predlagao prije 130 godina William Cliffor, tvrdnjom kako 'Sva materija je jednostavna ondulacija/valiranje građe prostora'. Na nesreću, njegovi kolege nisu nikada njegov rad shvaćali ozbiljno.
U WSM teoriji materija je samo mustra interferencije ulaznih i izlaznihg valova. Ulazni valovi neke čestice su izlazni valovi druge čestice. Na taj se način održava sva materija svemira, koja je međusobno zavisna. Ulazni i izlazni valovi međusobno povezuju svu materiju svemira. (1)
Sub-kvantna kinetika
Paul La Violette je razvio opću teoriju sustava etera, koju je nazvao subkvantnom kinetikom. Vjeruje kako je znanost u krivu glede mnogih aspekata u fizici, uključujući i teoriju Velikog praska, koja govori o postanku svemira iz jedne velike kozmičke eksplozije. Prema teoriji Velikog praska, svemir se napuhnuo iz singulariteta, beskonačno komprimirane točke u prostoru, u volumen od nekoliko stotina milijuna svjetlosnih godina promjera u samo 10-32 sekundi!
Taj je događaj zahtijevao dokidanje svih poznatih zakona fizike, uključujući zakone Termodinamike, zakone Einstein-ove relativnosti (ništa se ne može kretati brže od svjetlosti) za tu sretnu priliku - rođenje sve materije i energije iz potpunog ništavila. Nakon tog najkraćeg trenutka vremena, sveti su zakoni znanosti ponovno aktivirani i od tada svemir više ne dozvoljava kreiranje energije i materije iz istog ništavila (prvi zakon Termodinamike). Kod svog rođenja je svemir pokazivao najviši stupanj organizacije, a fizika diktira postupno raspadanje tog reda ponovno u potpuni kaos (drugi zakon Termodinamike). Znanstvenici to nazivaju povećanjem entropije. Paul La Violette ne kontrira tim zakonima, baš suprotno, jednostavno ne vjeruje kako su ti zakoni bili isključeni samo za taj djelić sekunde tijekom Velikog praska. U svojoj knjizi 'Geneza svemira - Genesis of the Cosmos' spominje još mnogo više problema s teorijom velikog praska kao što je objašnjenje uočljivo kod crvenog pomaka zvijezda, što kozmolozi koriste kao dokaz kako se naš svemir širi kontinuirano od Velikog praska. Vjeruje se kako je pomak u crveno zvijezda prouzročen Doppler-ovim učinkom tijekom odmicanja zvijezda od naše referentne točke. Kozmolozi nisu nikada ozbiljno zauzeli alternativno objašnjenje o umornom svjetlu za taj učinak pomaka u crveno - to objašnjenje uzima u obzir činjenicu kako bi to svjetlo, koje putuje preko milijardi svjetlosnih godina, moglo biti djelomično apsorbirano međugalaktičkim materijalom, što bi rezultiralo gubitkom energije, a time i povećanjem valne dužine.
La Violette vjeruje kako je kozmologija dalekih predaka bolja alternativa, koja ne pati od problema singularnosti Velikog praska. Prema mnogim davnim kozmologijama, svemir je evoluirao milijardama godina, kao rezultat kontinuiranog procesa kreiranja materije i energije iz pretpostavljenog prostora četvrte dimenzije, etera. Ta kreacija nije nikada prestala i nastavlja se i danas prema La Violette-u. Za podržavanje svojih tvrdnji, objašnjava kako je svemir u svojoj biti otvoreni sustav, a ne zatvoreni, te kako je sposoban primati energiju i materiju iz četvrte dimenzije bez suprostavljanja zakonima Termodinamike.
Eter je prema pretpostavkama nevidljivi metafizikalni prostor/područje, neuravnoteženi promijenjivi medij koji kontinuirano fluktuira. Kada fluktuacije dosegnu kritični prag, one mogu proizvesti stabilne valne oblike u našem vidljivom fizikalnom svemiru. Tek su 1973. teoretičari sustava naučili o kemijskim otopinama, koje su mogle stvarati samo-organizirajuće kemijske reakcije, koje su pak spontano počele oscilirati. Te kemijske reakcije, kao na primjer Belousov-Zhabotinski reakcija, periodično proizvode tako zvane kemijske ili reakcijske difuzne valove. Takve iritirane kemijske reakcije osciliraju između niske i visoke koncentracije kemijskih spojeva, što ih pogoni. Pretpostavimo kako prva reakcija koristi spoj X za kreiranje spoja Y, onda će druga reakcija biti upravo inverzna prvoj i koristit će spoj Y za ponovno stvaranje spoja X.
Postoji konstantna difuzija spojeva iz područja visoke prema niskoj koncentraciji, zbog reakcijskog-difuzijskog vala. Ti kemijski valovi će proizvesti prekrasne Mandela valne mustre kada se stave na Petri-jevu posudu. Za razumijevanja stvarnog početka osciliranja kemijske rekacije, koristimo se metaforom sustava lovca i lovine. Pretpostavimo populaciju zečeva koja ima obilan izvor loćika salate. Zato što se zečevi vrlo brzo množe, populacija će brzo rasti. Međutim u našem malom zatvorenom habitatu postoje također i lisice, koje se hrane zečevima, ograničavajući rast populacije zečeva. Kako brzo raste populacija zečeva tako brzo raste i populacija lisica. Međutim zbog postojanja petlje povratne veze u našem sustavu, ravnoteža će se uspostaviti, kada lisice počnu jesti previše zečeva, doći će do nedostatka hrane, što će reducirati rast populacije lisica, omogućavajući tako preživljavanje zečeva. Populacija lisica-zečeva će oscilirati između dva ekstrema, minimuma i maksimuma, što je savršeni primjer valne oscilacije.
Iz takvih promatranja, Paul La Violette je zaključio kako bi i na sličan način eter mogao proizvoditi valne mustre iz dva stanja etera, dva različita eterona, koji kontinuirano mutiraju iz jednog stanja u drugo i natrag. U normalnim slučajevima, eter zadržava svoje stanje ravnoteže zbog drugog zakona Termodinamike, međutim pod kritičnim uvjetima, te transmutacije etera kao i valovi lovaca i lovine mogu postati samo-organizirajuća valna mustra stabilne forme. Te valne mustre će postati vidljive u našem fizikalnom svemiru kao elektromagnetska energija, svjetlo.
Njegova je teorija testirana u simulacijskom modelu, nazvanom Brusselator, uz korištenje dva eteron stanja X i Y za dokazivanje kako pod kritičnim uvjetima, mogu spontano nastati samo-organizirane oscilacije. Stvarna reakcija etera je koristila samo nekoliko prijelaznih stanja etera, no ovdje su zbog jednostavnosti jedino spomenuti eteroni X i Y.
Transmutacijski model etera Paul La Violette prisjeća na transmutaciju kineskih energija Yin i Yang, što je spomenuto u I Ching, Knjizi promjena. I Ching spominje kreaciju kao rezultat cikličkih međusobnih transmutacija Yin i Yang energija. Ženska Yin energija se transformira u mušku Yang energiju i obratno u vječnom procesu fizikalnog manifestiranja.
Sub-kvantna kinetika Paul La Violette savršeno opisuje kako eter proizvodi valove koje promatramo kao svjetlo u našem svemiru. Zato što to svjetlo formira stojni val, koji se vječno obnavlja transmutacijama eterona, to je ono što mi u konačnici motrimo kao kvantne čestice materije.
Subkvantna kinetika daje bolju alternativu potrebnih ulaznih i izlaznih valova od Milo Wolff WSM teorije. Kako napredujemo u svom razumijevanju načina stvarnog oblikovanja materije iz etera, vidjet ćemo u slijedeće paragrafu, kako vibracije kreirane iz etera moraju biti organizirane u spiralnim formama za oblikovanje atoma. (2)
Vrtlozi - vorteksi u eteru
David Thomson i Jim Bourassa su obojica utemeljila Institut kvantne dinamike etera, te nezavisno razvijaju model temeljen na eteru, koji integrira kvantnu mehaniku, teoriju relativnosti i teoriju struna. Model opisuje materiju kao subatomski vrtlog, tornado ili vorteks u eteru. Taj vorteks nazivaju Toroidalnom jedinicom etera - Toroidal (A) Ether Unit (TAU). Kada se kombiniraju u kuglastoj konfiguraciji, oni formiraju jezgru i elekronske ljuske atoma. Kvantna dinamika etera spominje kako eter ima i mehanička i elektromagnetska svojstva. Mehanička svojstva je ono što materiji daje masu; angularni moment vrtložne energije etera. Masa je jednostavno inercija kreirana od vorteksa etera slično inerciji koju kreira rotirajući zvrk.
Vječiti spin vorteksa etera, koga treba održavati za stabilnost sve materije svemira se naziva misteriozna G sila ili Sila Boga. Dinamika etera ju definira kao enormnu silu bez poznatog uzroka. Citiram tekst s njihovog web site-a:
'G sila je enormna sila koja je neusporediva s bilo kojom drugom silom u svemiru. Ona vjerojatno ne će biti ono čemu se fizičari nadaju (i ja vjerujem kako je to razlog zašto se taj model nije ranije predlagao), no G sila se pojavljuje kao primarna sila koja je stvorila cijeli svemir. Ako netko želi može ju karakterizirati Silom iz Ratova zvijezda i ne će mnogo pogriješiti. A ako ju netko želi karakterizirati Bogom ili Svevišnjim bićem ili Velikim arhitektom svemira, također ne će mnogo pogriješiti. Što god ta sila bila, izgleda da je živa stvar i izvor svih neživih i živih stvari.' (3)
Kimatika
Sveta geometrija igra važnu ulogu u fizici etera, koju prezentiramo u ovoj knjizi. Razlog je prilična iskrenost. Kada je svemir oblikovan iz samo jedne supstancije, onda je jedini način davanja svijetu izgledno različite pojavnosti pojedinačnih materijalnih stvari kroz formu, jer se supstancija sama po sebi ne može razlikovati. Stoga je geometrija etera i način njegova strukturiranja bit u kreiranju materijalnog svijeta.Odnos vibracija i geometrija je prekrasno opisao u svom djelu švicarski doktor medicine i prirodni znanstvenik Hans Jenny (1904. - 1972.) u znanosti, koji je nazvao 'Kimatika'
U kasnijim godinama Buckminster Fuller (1895. - 1983.) je međutim bio prvi koji je otkrio postojanje odnosa između glazbenih frekvencija (Diatonske ljestvice) i geometrijskih formi. Koristio je balon uronjen u plavi pigment i zavibrirao ga s frekvencijama iz glazbene skale (7 bijelih tipki klavira): kao rezultat interferencije valova, pojavljuju se na njegovoj površini čudesni dvodimenzionalni aranžmani.
Dr. Hans Jenny je nastavio rad Buckminster Fuller-a i testirao, te vibracije stojnih valova u kuglastom volumenu tekućine. Na veliko iznenađenje sve Platonove krutine, nazvane po legendarnom filozofu Platonu, su se pokazale kao geometrijske mustre. Sliku koju vidite iznad je zvijezda-tetrahedron; ona je i na korici ove knjige! Ako pažljivo istražite sliku, možete uočiti dva istostranična trokuta, jedan okrenut prema gore, a drugi prema dolje.
Zajedno ti trokuti formiraju simbol poznat kao Židovska Davidova zvijezda, no zapamtite kako su 3D stvarnosti dva trokuta tetrahedroni, trostrane piramide.
Bijele zakrivljene i ravne linije na fotografiji su mjesta gdje se vibracije poništavaju; to su čvorne točke, točke mirovanja u koje koloidne čestice, raspršene u tekućini, bježe kada tekućina vibrira. Geometrijska mustra je rezultat valne interferencije. Kada se val, koji ide iz centra kugle sretne s reflektiranim valom od površine kugle, formiraju se stojni valovi.
Platon je u svojoj knjizi Timej objasnio kako su Platonove krutine osnovne forme koje konstruiraju materiju i kako je to znanje došlo iz legendarne Atlantide.
Danas postoji dokaz kako je čovječanstvo znalo za postojanje Platonovih krutin čak i prije Platona. U Ashmolean muzeju u Oxford-u je sačuvano svih pet Platonovih krutina i neke dodatne polu-pravilne krutine koje je opisao Pitagora. Isklesane od kamena Platonove krutine datiraju najmanje tisuću godina prije Platona! To je kamenje pronađeno u Engleskoj i pripadalo je neolitskim ljudima, kulturi koja prema našem današnjem razumijevanju nije imala matematičke sposobnosti za shvaćanje tih formi - a ipak su ih isklesali iz kamena!
Zar nije iznenađujuće što vibrirajuća tekućina kreira takve forme i što je takve forme opisao Platon otprilike 400 godina p.n.e.? Tajna 'Svete geometrije' nije u samoj geometriji, već u vibracijama koje poprimaju geometrijske mustre! Sveta geometrija je očuvana tijekom povijesti u krugovima Slobodnih zidara, jer se vjerovalo kako sadrži važno znanje koje otkriva tajne našeg svemira!
Suvremeni nam znanstvenici govore kako su stvari, sve kreacije, rezultat vibracija etera, upravo kao što je Istočna Hindu kozmologija uvijek govorila o zvuku Ohm Brahme, kao vibraciji koja kreira fizikalni svijet. Daniel Winter i David su interpretirali te kimatičke eksperimente i obojica se slažu da se Platonove interferencijske mustre mogu dogoditi i unutar etera, te kako upravo te interferencijske mustre stvarno oblikuju atom. Egipćani su nazivali materiju zamrznutom glazbom, pa ako je materija stvarno rezultat glazbenih vibracija etera, upravo tako kako eksperimenti kimatike demonstriraju, onda danas možemo i cijeniti zašto.
Implozijska fizika
Daniel Winter prezentira fiziku, koju je nazvao 'implozijska fizika'. On zaključuje kako je cijeli svemir, materijalni svijet, kreiran iz jedne ne-materijalne supstancije, etera. Eter je vrsta supravodljivog fluida, koji teče izravno kroz sve fizikalne objekte. Eter vakum je ekstremno gust, a ipak medij bez trenja. Najbolja usporedba ne-materijalne prirode etera je supravodljivo stanje helija. Kada se helij ohladi na temperaturu ispod 2 stupnja Kelvina, postaje supra-tekućina, što znači kako se objekti mogu kretati kroz tu tekućinu bez ikakvog otpora.
Daniel Winter sada vjeruje kako su vorteksi, vrtlozi ili tornadi u tekućini sličnoj eteru osnovni gradbeni blokovi materije. Zato što je eter neka vrsta tekućine, slijedi dobro poznati fizikalni zakon hidrodinamike.
Interesantno je što su još 1895 dva vidovnjaka, Charles Leadbeater i Annie Besant, objavili članak u časopisu pod nazivom 'Okultna kemija', objašnjavajući unutarnju strukturu vodika, kisika i dušika. Korištenjem vidovitosti kao jedinim instrumentom u svom istraživanju, razotkrili su unutarnju strukturu gore spomenutih elemenata. Vidovnjaci nisu imali nikakvu znanstvenu podlogu, a ipak su oslikali slijedeće torusne oblike kao osnovne gradbene blokove atoma.
Torus je jedinstvena forma toka u hidrodinamici, koja dozvoljava tekućinama spiraliziranje prema unutrašnjosti i prema van na istoj površini torusa. To je vrlo stabilna forma toka. Ako je svemir u biti kreiran iz jedne univerzalne supstancije - etera, to mora biti forma koja je korištena za kreiranje različitih i odvojenih stvari iz univerzalne supstancije. Torus je savršena forma tijeka u prirodi za kreiranje naizgled odvojenih entiteta u eteru bez forme, koja je dovoljo stabilnog trajanja.
Torusna forma tijeka je slična prstenovima dima cigare. Dim cigare stvara vrtlog prema unutra na vrhu prstena dima a ponovno izlazi na dnu prstena. Konstantno se savija prema unutra kako bi ojačao na drugoj strani koja teče prema van. Torus se često uspoređuje s oblikom uštipka s rupom u sredini ili s jabukom. To je kuglasta forma savijena prema unutra na polovima kako bi se formirala mala rupa u sredini.
Pojedinačni torusi etera se mogu ugnjezditi jedan unutar drugog. Ugnjezđivanje torusa zahtijeva poravnavanje vorteks stožaca torusa s plohama (licima) Platonovih krutina. Ravno dno vrtloga mora dodirivati plohu Platonove krutine. Kao primjer pokazujemo kocku koja sadrži 3 para vrtloga ili 3 torusa poravnana okomito jedan na drugog u koci i 5 ugnjezđenih torusa u dodekahedronu.
Elektron u elektronskoj ljusci odgovara vrtlozima koji su ugnjezđeni u Platonovim simetrijama. Prema Daniel Winter-u, fizika je pogriješila glede valnih formi vrtloga za čestice elektrona. Unutar atoma, elektron kruži u putanji oko jezgre na fiksnoj udaljenosti od jezgre. Kugla koja opisuje plohu kruženja elektrona se naziva elektronskom ljuskom. Postoje različiti tipovi ljuski u strukturi atoma, kojima su dana imena s, p, d i f ljuska, koje sadrže 2, 6, 10 i 14 maksimalno elektrona.
Svaki par vrtloga u torusu korespondira s 2 elektrona, a kada se torusi organiziraju unutar Platonovih krutih tijela, dobivamo ekvivalent elektronske ljuske. Evo korespondencije:
1 par vrtloga (1 torus) odgovara ljusci s 2 elektrona
3 ugnjezđena para vorteksa u kocki odgovara p ljusci sa 6 elektrona
5 ugnjezđenih parova vorteksa u dodekahedronu odgovara d ljusci s 10 elektrona
7 ugnjezđenih parova vrtloga u ikozahedronu odgovara f ljusci s 14 elektrona.
Prema tomu je materija stabilna forma mustre toka, koja emergira iz etera. Ona zauzima geometrijske oblike iz energije bez forme, kreirajući iluziju razdvojenih elektronskih čestica u elektronskim ljuskama i čestica koje tvore jezgru.
Matica fizike nije nikada uspjela objasniti zašto atom ima te "slučajne" brojeve 2, 6, 10 i 14 elektrona u elektronskim oblacima, orbitalnim ljuskama oko jezgre. Model Daniel Winter-a atoma sada objašnjava egzaktno zašto se pokazuju ti brojevi u periodskoj tablici elemenata! Oni su u odnosu s geometrijskim svojstvima Platonovih krutih tijela! Isto tako po prvi put imamo objašnjenje zašto se elektroni ne razbiju padom u jezgru i kako se njihova zračena energija obnavlja. Elektroni nisu čestice koje kruže oko jezgre, već su mustre stojnih valova na diskretnoj udaljenosti od jezgre! Eter jednostavno vječno obnavlja te stojne valove. Drugi način gledanja na oblik torusa je tretiranje torusa kao forme koja se savršeno može opisati skupom Φ spirala.
Svaka Φ spirala je u stvari serija čistih sinusnih valova. Dobro je poznat princip u fizici, po kom se bilo koji kompleksni valni oblik može kreirati od zbroja jednostavnijih čistih sinusnih (sinusoidalnih) valova različitih frekvencija i amplituda. Taj se princip naziva Fourier-ov princip. Φ spirala je konstruirana iz serije harmonika s valnim dužinama koje su u skladu s verzijom Zlatne sredine Fibonacci niza:
1/ Φ 1 Φ Φ² Φ³
0.61803 1.00000 1.61803 2.61803 4.23606
Φ= 1.618033988749894848204586834365638117720309180
Dok je destruktivna interferencija norma u valnoj interferenciji, jedini izuzetak u prirodi je slučaj interferencije valova čije su valne dužine u omjeru Zlatne sredine! Drugim riječima, Φ spirala može ponovno ući u samu sebe nakon obilaska torusnog oblika bez samo-razaranja. Stoga je Φ spirala u svemiru jedini mogući način ugnjezđivanja i samo-organiziranja. Tako bi se mogla formirati stabilna materija od elektromagnetske energije kao forma čiste valne interferencije.
Elektromagnetska energija u ravnoj crti je ono što uobičajeno nazivamo svjetlom. Kada to isto svjetlo lovi svoj vlastiti rep oko površine torusa, nazivamo ju materijom. drugim riječima atom je čista elektromagnetska energija u formi koju više ne percipiramo kao svjetlo već kao materiju, ili prema riječima Daniel Winter-a:
'Tako imamo sada taj dualizam - valovi u ravnoj crti su energija, a valovi u krugu su masa. Zato što ne znamo kako valovi odlaze u kružno gibanje iz pravocrtnog i ponovno natrag, zamislili smo masu kao odvojenu od energije. E=mc2 jednostavno kaže kako upetljavanjem brzine svjetlosti unatrag na samu sebe možete napraviti masu iz energije'.
Spirale Zlatne sredine torusnog oblika eventualno spiraliziraju u savršenu nultu mirnu točku u jezgri vrtloga, koji koincidira s jezgrom atoma. Stoga sinusni valovi implodiraju prema unutra u sve manje valne dužine. Implozija Zlatnih sinusnih valova u sve manje i manje valne dužine ne samo povećavaju frekvenciju valova, već povećavaju brzinu valova, koji postaju super-luminalni valovi (koji putuju brže od /brzine/ svjetlosti). Prema Daniel Winter-u, to je stvarno ono što je gravitacija, kaskada elektromagnetskih sinusnih valova Zlatne sredine, kojima stalno raste brzina, pa tako probijaju graničnu brzinu svjetlosti. Einstein je uvijek pretpostavljalo postojanje odnosa elektromagnetizma i gravitacije, a Daniel Winter nam je objasnio kako se ta veza uspostavlja.
Kada se torusi ugnjezde za formiranje ljuski elektrona atoma, jedini zahtjev za kontinuitet te forme ne-destruktivne interferencije je da su ti torusi usklađeni s geometrijama Platonovih krutih tijela. Kada su ti ugnjezđeni torusi unutar atoma aranžirani prema simetrijama Platonovih krutih tijela, svi valovi će žuriti u centar atoma, kreirajući ponavljajuće, rekurzivne ili fraktalne mustre, koje ne oblikuju samo ljuske elektrona već i jezgru. Eventualno fraktalna mustra nestaje u nultoj točci u jezgri atoma. Implozija elektromagnetskih valova u sve kraće i kraće valne dužine je upravo gravitacija. Na taj način je torus minijaturna crna rupa, koja privlači svjetlo u sebe kreirajući gravitaciju. Ciklus harmonijskih valova koji slijede omjer Zlatne sredine, Φ ciklusi, bi mogli biti podrijetlo riječi fizika - physical (phi cycle). Fizika bi bila jednostavno studij Φ ciklusa! (5)
Univerzalni princip
Ponavljajuće mustre Platonovih krutih tijela koje se uklapaju jedna u drugu su fraktali. Fraktali su ponavljajuće mustre koje se mogu skalirati na bilo koju veličinu. Mjerilo se može mijenjati no omjer ostaje konstantnim. Stoga fraktalne mustre koje oblikuju atom, prema Daniel Winter-u oblikuju i naše planete i zvijezde, u stvari svemir.
Fraktal sliči samom sebi u svim mjerilima; radi se o ponavljanju iste geometrijske mustre. Unutarnja sturktura u fraktalu je reflektirana u vanjskoj strukturi. Fraktal znači frakciju cjeline, indicirajući kako je svaki komad dio cjeline. To je osnovna ideja holograma, pa je to razlog zašto je, prema Daniel Winter-u, cijeli svemir općenito samo jedan super-hologram. Fraktali elektromagnetske energije međusobno povezuju sve sa svim unutar svemira, a osnovni gradbeni blok je taj hologram. Fraktalne repetitivne strukture elektromagnetske energije pletu gigantsku paukovu mrežu diljem svemira.
Valne dužine planeta i zvijezda su ogromne u usporedbi valnom dužinom atoma, međutim kada se njihove valne dužine uklapaju u Fibonacci-jev niz Zlatne sredine, oni interferiraju ne-destruktivno; oni implodiraju i formiraju fraktalne atraktore, koje nazivamo gravitacijom! Tako su planete i zvijezde povezane implodirajućim elektromagnetskim valovima, koje osjećamo kao gravitaciju.
Dakle, ako je svemir u biti hologram, a postoji samo jedan princip koji oblikuje sve od atoma do planeta, zvijezda i svekolikog svemira, trebali bi pronaći dokaz da su ti vorteksi, Platon-ova kruta tijela i torusne strukture u svim dijelovima svemira.
Taj holografski princip svemira je prvi spomenuo pradavni Grk, Hermes Trismegistus kao jedan od sedam Hermetičkih principa: "Kako iznad, tako ispod, kako ispod, tako iznad". Hermes je mislio na postojanje korespondencije između različitih razina egzistencije, makro-svemira i mikro-svemira. Taj Hermetički princip nam govori kao ono što vidimo tamo vani u svemiru, u galaksijama, zvijezdama i planetima, ćemo naći i na manjim mejrilima unutar atoma.
Dakle, postoji li bilo koji dokaz koji bi mogao koroborirati valjanost tog Hermetičkog principa u našem svemiru? Odgovor je da, postoji; zadivljujuća činjenica u tom području je nedavno otkriće, kako se uključenost Hermetičkog principa i svete geometrije može demonstrirati i u teorijskim nevidljivima subatomskim vrtlozima atoma i stvarno motrivim najvećim vrtlozima uragana (huriccan-a)! Richard C. Hoagland i David Wilcock su otkrili pentagonalne i heksagonalne strukture u oku silovitih kategorija 4 i 5 uragana (Saffir-Simpson skala), koji su prijetili SAD-u u zadnjih nekoliko godina. Satelitske snimke prekrasno prikazuju vidljivi 'kotač s pet žica' u oku nekih od tih uragana. Satelitska slijedeća slika pokazuje pentagram u oku uragana Isabel u rujnu 2003.
Antigravitacijski učinak se znatno pojačava i koincidira s formacijom pentagrama samo kada interni vjetar uragana podigne snagu do ekstremne kategorije 4 i 5 na Saffi-Simpson skali. Daniel Winter ima ponešto drugačiju interpretaciju svete geometrije uključene u tim uraganima. Prema njemu, pentagonski oblik koji se otkriva u dvo-dimenzionalnoj satelitskoj slici je u tro-dimenzionalnoj realnosti, dodekahedron, a heksagonalni oblik predstavlja pogled na vrh ikozahedrona. Winter postulira kako su ugnjezđene i fraktalne strukture dodekahedrona i ikozahedrona rezultat implodirajućih elektromagnetskih valova u oku uragana. Ti su elektromagnetski valovi ekstrahirani iz gravitacije. Winter to objašnjava povezanošću fenomena elektromagnetizma i gravitacije. Uragani i tornada su poznati po svojim anomalnim elektromagnetskim učincima kao što su gromovi i sjano svjetlo u kanalima tih oluja. To je anomalija, jer uragani i tornada nisu oluje s munjama i grmljavinom. Tako sada izgleda kako je priroda pružila stvarno vidljivi fenomen koji nam dozvoljava proučavanje uragana kao Hermetsku suprotnost istog vorteksa, koji oblikuje atom.
Torusni oblik kreiran od tih vrtloga se jednako tako može naći i u makroskopskom svijetu. Dovoljno iznenađujuče je što je NASA u ljeto 2004. ipak otkrila nove informacije o otkrićima napravljenim s opservatorijima Europske Svemirske Agencije, INTEGRAL i XMM-Newton. Oni su otkrili kako su tako-zvane crne rupe u našem svemiru u stvari formacije torusnog oblika! Crne rupe su objekti s neizmjernom masom. Imaju gustoću od milijun do bilijuna puta veću masu od našeg Sunca, a gravitacijska sila crnih rupa je tako jaka da joj ništa ne može pobjeći, čak ni svjetlo. Sve u okolini crne rupe se privlači u jezgru crne rupe.
Sličnost između makroskopskog torusnog oblika crne rupe i mikroskopskog torusnog oblika atoma je očita. Osnovna je karakteristika crne rupe u tomu što je njena gravitacija toliko ogromna da joj čak ni svjetlo ne može pobjeći. Prema Daniel Winter-u, vrtložna struktura torusne strukture poput uštipka s rupom u sredini je u stvari implozija valova Zlatne sredine, što je ništa manje nego ekvivalent gravitacije. Svjetlo koje se privlači u jezgru, je upravo ono što se događa unutar Crne rupe. (6)
Također je interesantno uočiti kako nedavni razvoj u teoriji struna predviđa postojanje crnih rupa na bilo kojem mjerilu (skali) od mikrokozmičkog mjerila čestica do makroskopske monstruozne skale crnih rupa promatranih u udaljenim galaksijama. U stvari u CERN-u u Švicarskoj, gdje se gradi novi kolosalni akcelerator čestica, koji će biti dovršen 2007 nazvan Large Hadron Collider (LHC), gdje znanstvenici anticipiraju kako će LHC možda stvarno biti dovoljno moćan za rađanje minijaturnih crnih rupa. Ta jedinstvena činjenica je postala mogućom temeljem novih uvida u teoriju struna. Teorija struna predviđa ne samo višestruke dimenzije već i da će gravitacija za razliku od ostalih sila u prirodi biti aktivna u tim dodatnim dimenzijama. To znači kako je učinak gravitacije daleko snažniji na malim udaljenostima nego što je to konvencionalna teorija predviđala. U konvencionalnoj teoriji crne rupe su se jedine mogle kreirati iz strahovito guste mase; međutim teorija struna sada dozvoljava i minijaturne crne rupe koje su znatno manje guste i koje bi mogle postojati na subatomskoj razini čestica! (7)
Astrofizika još uvijek pokušava pronaći pravi kozmološki model našeg svemira. Trenutno prihvaćena ideja je prisutna još iz 70-tih i to je ideja po kojoj je svemir kreiran u jednoj gigantskoj eksploziji, nazvanoj Veliki prasak - Big Bang. Od tada se svemir širi, a kozmološki model širećeg svemira je nazvan inflatornim modelom. Jedan od utemeljitelja inflatornog modela dr. Robert P. Kirshner s Harvard Sveučilišta sada vjeruje kako bi ciklički model mogao bolje objasniti posljednja otkrića u svezi s našim svemirom.
U cikličkom modelu svemir se ponovno rađa u vječitom ciklusu širenja i skupljanja. Nedavna otkrića su pokazala kako se svemir ne samo širi, nego se to širenje i ubrzava. Jedini izvor koji bi mogao objasniti ubrzavanje je nevidljiva energija koja prožima cijeli svemir! Astrofizičari su nazvali tu misterioznu energiju, tamnom energijom!
Začuđujuće je što ciklički kozmološki model odgovara pradavnoj Istočnoj kozmologiji. Prema duhovnim Istočnim tekstovima Upanishad-a, svemir se vječito ponovno stvara iz disanja Brhman-a, udisanjem i izdisanjem Pran(a)-e svemira (8)
Danas postoji niz astrofizičarskih teoretičara, koji su lansirali ideju o svemiru koji općenito ima oblik gigantskog torusa. Jedan od njih je profesor Joseph Silk iz Odjela fizike, Oxford Sveučilišta. Najćešće korištena metoda znanstvenika za modeliranje oblika svemira se sastoji od mjerenja i određivanja geometrije kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja svemira, primordijalne energije ostatka Velikog praska. Ta nova ideja o svemiru oblikovanom kao torus potječe iz zadnjih mjerenja radijacije pozadine. (9)
Ako pretpostavimo kako je svemir stvarno u ponavljajućem ciklusu rađanja i umiranja, onda oblik torusa može savršeno objasniti i modelirati takvo ponašanje. Samo pretpostavimo kretanje kroz prostor svih planeta, zvijezda i galaksija u ogromnom svemiru oblika torusa. Centar torusa predstavlja trenutak Velikog praska. Centar, sličan centru crne rupe, je singularitet u kom su sav prostor i svo vrijeme beskonačno komprimirani. Promišljajte tu nultu točku kao vječito sada. Ako onda ostavimo nultu točku torusa i krećemo se prema van kanalima na povrišini koji vode na drugu stranu torusa, emergira prostor koji se počinje širiti, a vrijeme počinje odbrojavati. Napuštamo dakle 'bijelu rupu' svemira gdje su rođeni planeti, zvijezde i galaksije. Dok putujemo površinom torusa, prostor se nastavlja širiti, sve dok ne prijeđemo ekvator, srednju ravninu simetričkog torusa. Nako toga se prostor ponovno počinje skupljati i cijeli prostor privlači 'crna rupa' - suprotni pol torusa gdje će sve opet kolabirati u nula mirnu točku unutar torusa. Time smo kompletirali ciklus rađanja i smrti! Vječiti ciklus svemira rađao bi sve iz singulariteta, (Veliki prasak), bijela rupa svemira. Nakon rađanja svemira krećemo se milijardama godina kroz prostor da bi opet završili gdje smo počeli, ponovno privučeni ogromnom crnom rupom. Od tog mjesta započinje slijedeći ciklus. (10)
Nedavna su otkrića astrofizičara također pokazala mogućnost nalaženja Platonovih krutih tijela u grozdovima galaksija. U našoj galaksiji, zodijak sa svojih 12 znakova u stvari ima geometriju dodekahedron-a s 12 lica (ploha), koje odgovaraju kućama ili znakovima (12) zodijaka!
Platon-ova kruta tijela se također pokazuju u zemaljskim energetskim poljima kako ćemo demonstrirati u slijedećem poglavlju. 'Aura' Zemlje je dodeka-ikozohedron (ugnjezđeni dodekahedron i ikozahedron), što se skraćeno naziva rešetkom Zemlje.
Richard Hoagland je zajednos David Wilcock-om ukazao na postojanje planeta u našem Sunčevom sustavu, koji pokazuju geološku točku stresa točno 19,47 stupnjeva kutne udaljenosti na meridijanu sjeverno i južno od ekvatora. Primjeri su Velika crvena pjega na Jupiteru, Velika crna pjega na Neptunu, područje na Suncu s najvećim Sunčevim pjegama. Točka stresa na 19,47 stupnjeva širine se može objasniti ako razmatramo protkanu tetrahedronsku energetsku strukturu, prisutnu u kuglama tih kozmičkih tijela.(11)
Mnoge pradavne tradicije spominju kako je eterično energijsko tijelo, duplikat fizikalnom tijelu kao instrument ljudske duše. Vjeruje se kako struktura energije ljudske aure sadrži mustru valne interferencije Platon-vih krutih tijela, posebno zvijezda-tetrahedrona.
Merkaba energetsko polje ljudskog tijela je protkani tetrahedron (dvostruko međusobno penetrirajući tetrahedron, jedan pokazujući prema gore a drug prema dolje; vidjeti naslovnicu knjige). Merkaba je spominjana u mnogim religijama kao i u židovskoj Kabbalah-i, gdje se opisuje kao kontra-rotirajuće energetsko polje, koje utječe i na duh i na tijelo.
U Bibliji Ezekijel naziva Merkabu vozilom svjetla. Ovo vozilo svjetla dozvoljava putovanje duše između paralelenih dimenzija. U Kraljevima 2:2 se priča priča o prorocima Elijahu i Eliša, koji su prelazili rijeku Jordan, kada se odjednom pojavila Merkaba vatra i Elijah je nestao u pijavici. Elijah je nestao s lica Zemlje, uzdigavši se iz fizikalne razine.
Merkaba je također očuvana u Islamu u pradavnom pokretu Islamskog misticizma, Sufizmu. Frenetičan Sufi plesač izražava Merkabu plesnom vrtnjom u smjeru suprotnom od kazaljke na satu svoje halje, kreirajući dva sferična diska koji izražavaju toroidalni oblik ili oblik torusa Merkabe.
Istraživač svete geometrije Drunvalo Melchizedek se jako trudio u rekonstruiranju značaja Merkabe; pa spominje kako ljudsko tijelo kreira Merkabu kao polje elektromagnetske energije oko tijela. Ananda Bosman je lansirala cijelu novu znanost koju je nazvao Vortexiajah.
Vortexiajah je simbol fizike vorteksa unutar vorteksa, koja savršeno odgovara implozijskoj fizici Daniel Winter-a. Ananda objašnjava kako je Merkaba ili Svemirski brod svjetlosnog tijela, kako ga spominje, vozilo između treće dimenzije i drugih viših razina egzistencije. Tvrdi kako može putovati izvan tijela korištenjem svoje Merkabe. Svoje prvo izvantjelesno iskustvo se spontano pojavilo nakon serije nesreća u kojima je skoro izgubila život! Nadalje tvrdi kako je u stalnom kontaktu s višom inteligencjom koja mu pomaže u oblikovanje svoje nove fizike Vortexiajah! (12)
Mustre svete geometrije elektromagnetske energije se doagađju i u energiji polja, zračenog iz srca. Ljudsko srce ima elektromagnetsko polja u formi toroidalnog polja (savršeni torus) koje okida 7-slojni mišić za rad srca. To toroidalno energetsko polje je animator srca prema Daniel Winter-u.
Drugi je primjer geometrija u DNA. DNA ima geometriju 10 međusobno penetrirajućih dodekahedrona, koji se vrte duž spirale. Potrebno je 10 Φ spirala za kreiranje vršnog pogleda na DNA. Osnovna geometrija DNA je geometrija dodehedrona. Zato što Daniel Winter pretpostavlja svemir kao jedan ogroman super hologram, uz činjenicu povezanosti svega u svemiru sa svim drugim pomoću Zlatnih valova, on i vjeruje kako je i DNA elektro-magnetski povezana s rešetkom Zemlje i Zodijakom pomoću fraktalnog dodekahedronskih oblika energije.
Eter i polje nulte točke
No kako se eter, koga su otkrili kvantni znanstvenici odnosi prema polju nulte točke? Radi li se možda o istoj stvari? Vjerujem kako je jedina razlika, u načinu kojim se ta polja opisuju. Oba polja opisuju energiju koja je svugdje u svemiru. Kvantna fizika međutim opisuje polje nulte točke kao kolektivnu energiju, koju otpuštaju (virtualni fotoni) sve subatomske čestice u svemiru kako padaju natrag iz stanja pobuđenosti u svoja temeljna energetska stanja (nazvanu Lamb pomak po Willis Lamb-u). Zbroj svih tih energija je ono što kreira polje nulte točke. S druge strane subatomske čestice posuđuju energiju (virtualnih fotona) iz polja nulte točke, koja ih gura u stanje više energije. Predavanje i uzimanje energije virtualnih fotona je ono što oblikuje polje nulte točke. Na taj način prazan prostor, vakum, je u stvari izobilje elektromagnetske energije (virtualnih fotona) sa svim frekvencijama iz domene elektromagnetskih frekvencija.
Za razliku od kvantne fizike, teorije etera tvrde kako nema nikakvih čestica, već postoje samo valovi. U teoriji etera Daniel Winter-a, nulta točka je savršena tišina, alfa i omega kreacije. Ta je nulta točka savršeno mirovanje i beskonačno kretanje u isto vrijeme. To je jedna te ista stvar. Kako je to moguće? Kako te suprotnosti mogu biti iste? Kaskada Zlatnih valova kreira beskonačne serije viših harmonika i kada sve svi valovi zbroje Fourirer-ovim principom, kreira se ravni val nula Hertz-a, savršeno mirovanje!
Zamislimo si čašu vode, koju ako počinjemo vibrirati polagano, vrlo ćemo jasno vidjeti fronte valova u čaši. Povećavanjem frekvencije, sve će se teže uočavati vibriranje površine vode. Ako dodamo sve moguće vibracije s frekvencijama od ekstremno niskih do beskonačno visokih, rezultat zbroja svih tih vibracija će ponovno pretvoriti vodu u glatku površinu. Voda postaje opet mirna. Ta je mirnoća međutim iluzija, jer je voda istovremeno i u mirovanju i jakom vražjem treskanju!
To je ono što je u stvari polje nulte točke; kompletno mirovanja (0 Hz) i ispunjenost s beskonačnim kaskadama Zlatnih harmonika sve u isto vrijeme. Valovi koji kreiraju materiju i to pomoću fraktala, ulaze u jezgru u rastućoj kaskadi Zlatnih valova i ubrzavaju se, te prelaze brzinu svjetlosti. No kuda odlaze? Centriraju se u nultoj točci, tamo natrag od kuda su i došli. U tom smislu je nulta točka alfa i omega stvaranja!
Nulta točka je savršeno mirovanje i nezamislivo obilje aktivnosti u isto vrijeme! To su dvije stvari iste kovanice, kao kada zmija grize svoj vlastiti rep.
Svijesna energija
Znanstvenici kao David Wilckok i Daniel Winter proširuju još više taj pojam; kažu kako energija etera ima svojstva svijesti, zaključujući kako nema nikakvog dualzima fizikalne i mentalne domene. Energija etara je čista energija svijesti, pa kako ona oblikuje naš cijeli svemir, sam svemir mora biti živo inteligentno biće.
Ako bi se ta činjenica mogla dokazati, fizika etera bi izgleda bila znanstveno koroborirana s vjerovanjima mnogih Istočnih duhovnih tradicija, po kojima je izvor našeg svemira energija sile života (životne sile), duhovne energije nazivane mnogim imenima kao Prana, Ki, Chi, Akasha, ako nabrojimo samo neka.
U ovom ćemo poglavlju prezentirati neke 'dokaze' tog iskričavog zaključka, iako znanstvenici do tog zaključka dolaze različitim putovima. Na primjer, David Wilckok referencira istraživanje Rusa o torzijskim valovima, koji putuju kao spiralni impulsi kroz eter milijarde puta brže od brzine svjetlosti. Njih uzrokuju mnogi tipovi događaja kao što je kretanje fizikalnih objekata, ali što je i dovoljno iznenađujuće svijesne misli! Ruska otkrića pokazuju kako se naše misli i osjećaji protežu daleko iza tijela i putuju kroz svemir!
Kvantni fizičar David Bohm je također vjerovao kako je svemir holografske prirode u kom postoji nedjeljiva cjelina svih stvari. Beskorisno je misliti u terminima odvojenih čestica jer su one kao mali vrtlozi u rijeci - ne možete reči ni gdje vrtlog počinje kao ni gdje završava. Bohm je išao i dalje, govoreći kako svijest nije samo prisutna u živim formama života već i u neživoj materiji, jer prema njegovom mišljenju, energija, prostor, vrijeme i svijest nisu razdvojene stvari.
Amit Goswami govori kako svijest mora biti temelj svog postojanja, kako bi se riješila višesmislenost Kopenhaške interpretacije kvantne znanosti. Stoga mora svijest biti primordijalna i oblikovati fizikalno. Amit Goswami je autor knjige "Samo-svijestan svemir - The self-aware universe".
Daniel Winter objašnjava svijest na slijedeći način: gdje se god valovi etera samo-organiziraju oko torusa kako bi postali fraktalni ili rekurzivni - i kretanjem po torusu se sreli sa samim sobom, oni postaju samo-referencijalni. To ne samo kreira gravitaciju, već i samo-referenciju ili samo-svijesnost u procesu. Samo-referenciranje je princip postojanja samo-svijesti i to je definicija svijesti prema prastarim Veda-ma.
Zlatni valovi u mustrama fraktalne geometrije su privlačeni prema nultoj točci, fokalnoj točci atoma. Nulta točka djeluje kao fraktalni atraktor privlačeći u sebe sve elektromagnetske valove koji se mogu udružiti za surf-anje na kaskadirajućim Zlatnim valovima. U nekom smislu to je minijaturna crna rupa koja privlači svjetlo u sebe, kreirajući istovremeno ne samo gravitaciju već i samo-svjesnost.
No ako je rekurzivno formiranje fraktala iz elektromagnetskih valova istinska priroda svijesti, onda to znači kako svijest nije ograničena samo na životne forme već i neživi objekti moraju imati neku vrstu svijesti. Sve materijalne stvari u svemiru moraju biti samo-svijesne!
Izvorna plemena kao američki Indijanci i ausralski Aboriđini, na primjer, su uvijek tvrdili kako je sve od kišnih kapi do rijeka, od stijena do planina, živo. Svijestan život nije ograničen na forme života koje zadržavaju na zemlji; Indijanci su vjerovali kako svaka materijalna stvar ima dušu, uključujući i zmelju. Tim je ljudima sve postojeće bilo živo ili neživo dio cjeline; obožavali su planine i rijeke, Mjesec i Sunce jednako tako kao i životinje i biljke.
Naša Zapadna kultura smatra stare religije primitivnim zbog davnog obožavanja zvijezda i planeta kao i Boga Neba. Možda uopće nisu imali tako primitivan i siromašan koncept realiteta? Možda smo mi ti koji ih moramo dostići?
U znanosti je danas zora potencijalno samo-svijesnog svemira. To implicira kako su svi atomi, planeti, zvijezde, itd. isto tako samo-svijesni, te kako imaju neku formu individualiteta. Više se ne može govoriti o svijesti koja je ograničena na organske forme života; svijest može rezidirati u mnogim formama, uključujući zvijezde i planete. Svemir bi mogao biti svijesno biće, čiji smo dijelovi.
To čini svaku pojedinačnu fokalnu točku elektromagnetskih valova individualnom svijesti, koja je dio univerzalne svijesti. Ljudska individualna svijest fokusirana u ljudskom tijelu je jednostavno dio ukupne svijesti svemira. Mozak je samo antena ugođena na prijem individualne svijesti iz univerzalne svijesti, upravo kako to sugerira toerija kvantnog mozga. Svaki individualni um isto tako ima pristup univerzalnom umu.
To bi objasnilo kako je tako mnogo genija, kao što su najveći filozofi, znanstvenici, umjetnici i kompozitori, koji su nas inspirirali tijekom era, imalo pristup do univerzalne svijesti. Ako to prihvatimo, onda unutar holografskog koncepta svijesti, naši separatni ego-i moraju biti iluzija.
Rastući broj fizičara danas vjeruje kako je svemir stvarno samo-svijestan. Zašto skoro sve svjetske religije asociraju Božju svijest sa svjetlom? Biblija govori kako je Bog svjetlo svijeta!
Implozijska fizika Daniel Winter-a nam govori kako upravo svijesno svjetlo kreira materijalni svijet! Bili ta univerzalna svijest, koju mnogi žele aludirati kao Boga, mogla biti nulta točka u eteru, točka mirovanja, fraktalni atraktor u teoriji kaosa koji privlači svjetlo u sebe, gdje je sve Jednost?
Nulta točka bi se mogla smatrati izvorom i odredištem, alfom i omegom kreacija. Daniel Winter nam govori, kako je upravo ta univerzalna svijest, ono što fokusira valove u nultu točku i održava njenu vrtnju, ono što bi se moglo usporediti s G-silom spomenutoj u Dinamici Etera!
No nije li Bog bio asociran s bezuvjetnom ljubavlju? Ako Boga treba pridružiti svijesnom svjetlu, gdje je ljubav u svim Zlatnim valovima Winter-a?
Φ i ljubav
Manfred Clynes, nekdašnji koncertni pijanist je proučavao odnos između glazbe i emocija. Tijekom mnogih svojih izvedbi naučio je kako određeni dijelovi njegovog sviranja jače emocionalno utječu na ljude od drugih. Htio je otkriti što je to u glazbi, koja visina i koje note više od drugih uzbuđuju ljude. Počeo je svoju znanstvenu karijeru kako bi to otkrio.
Proučavao je valne oblike koji su se odnosili na ljudske emocije. Nježan zagrljaj i mekan poljubac među ljudima je izgleda slijedio predvidljive krivulje pritiska, koji su bili univerzalni. Njegove studije pokazuju kako nisu bili povezani s kulturalnom, religioznom ili rasnom pozadinom. Diljem svijeta ljudi izgleda slijede isti recept za kreiranje emocija u valovima.
Izražavanje straha i mržnje gdje se ljudi međusobno guraju i naguravaju, također slijedi predvidljivi valni oblik pritiska. Začuđujuće je kako su emocije asocirane s ljubavlju u odnosu sa Zlatnom sredinom! Ako grlimo svoje voljene i izražavamo osjećaje ljubavi, maksimalni pritisak zagrljaja je egzaktno omjer Zlatne sredine obzirom na ukupno trajanje zagrljaja!
Je li lo-Φ podrijetlo riječi ljubav?
Stoga izgleda kako samo ljubav kreira, pa stoga možemo cijeniti što su valovi ljubavi koji interferiraju međusobno, ono što kreira materijalni svijet. Ako interferirajući valovi ne održavaju omjer Zlatne sredine u valnoj dužini, rezultat bi bila destruktivna interferencija pa materijalni svijet jednostavno ne bi mogao postojati. Nije li istina kako ljubav može pomaknuti planine, a mržnja i gnjev mogu razoriti sve? Možemo vidjeti isti princip izražen u valovima koji s ljubavlju kreiraju materijalni svijet! Kada se valovi međusobno mrze, međusobno konkuriraju i ubijaju jedan drugog!
Svjetlo u ravnoj crti je energija, svjetlo koje ljubi se svija oko fokalne točke kreirajuči materiju i ono je univerzalna svijest koja održava valove centriranim! Ako postoji univerzalni um svemira, Bog je svjetlo i ljubav svijeta, kao što nam je uvijek govorila Biblija; a sada to možemo vrednovati i iz znanstvene perspektive!
Srce puno ljubavi
Daniel Winter je član Tima za srčanu koherenciju - Heart Coherence Team, koji je razvio Ugađalo srca - Heart Tuner®. Ugađalo srca je sustav bio-povratne veze srca/mozga, koji može mjeriti koherenciju između rtima srca (Electrokardiogram - EKG) i moždanih valova (Electroencephalogram - EEG) osobe. Koriste ga terapeuti i istraživači, no podesan je i za pojedince za uspostavljanje ravnoteže (rezonancije - prim. prev.) srca i uma. Po prvi put u povijesti smo sposobni mjeriti ljudske emocije, kao što su samilost, empatičnost, ljubav, bijes i frustracija. Ugađalo srca koristi elektromagnetske valove srca i mozga, za utvrđivanje postojaja njihove harmonije, drugim riječim postoji li između srca i uma koherencija. Ono što radi Ugađalo srca, je provjera uravnoteženosti naših osjećaja i misli.
Stoljećima smo vjerovali kako je srce dom naših osjećaja i emocija, što je izraženo u skoro svim popularnim ljubavnim pjesmama, a sada se ljudske emocije mogu stvarno mjeriti jer potječu iz srca. Emocije se reflektiraju u valovima EKG-a.
Ako naše misli ostavljaju otisak u elektromagnetskom polju mozga, naši moždani valovi se zapisuju u EEG-u. Ugađalo srca kupi signale srca i mozga te može otkriti fazne razlike između valova EKG i EEG-a.
Kada se otkrije ufaziranost, dakle kada se ne poklapaju samo frekvencije u signalim srca s frekvencijama moždanih valova, već se poklapaju i njihove faze, valovi su harmonički povezani! U tehničkim terminima se kaže kako su signali koherentni! Ono što se stvarno događa kod promatrane osobe je uravnotežnost osjećaja i misli, pa osoba ima iskustvo osjećaja punoće mira i radosti, blaženstva.
Ugađalo srca je dokazalo svoje terapeutičke koristi:
stimulira imuni sustav
uravnotežuje emocionalno i fizikalno zdravlje
djeluje kao sredstvo povratne veze za opuštanje stresa
poboljšava sposobnosti učenja
može se koristiti za iskorjenjivanje ovisnosti
dobra je pomoć u razrješavanju sukoba mjerenjem koherencije između dviju osoba (to je detektor laži, koji nikda ne laže!).
Pitanje je kako djeluje Ugađalo srca i što se stvarno događa u frekencijskom spektru srca i mozga?
Prvo se zvučni signali srca, ritam srca, pretvaraju u elektromagnetske impulse pomoću tkiva srca i žlijezda u našem tijelu, koje djeluju kao piezo-električki uređaji za prevođenje zvučnih pritisaka u elektromagne-tizam. Na taj način srce kreira elektromagnetsko polje koje se može mjeriti kao EKG.
Daniel Winter je otkrio kako ljudi koji osjećaju istinske emocije ljubavi, ostavljaju znak (potpis) u frekvencijskom spektru srca, odnosno EKG-u.
Što se događa kada se frekvencijske komponente u spektru odnose u omjeru Zlatne sredine (Φ)! Iznenađujuće je što i moždani valovi mogu postati utrenirani, ufazirani s valovima srčanog ritma! Valovi mozga i srca osciliraju istom frekvencijom s istom fazom, povezani omjerom Zlatne sredine (Φ).
Rezultat je sada nam već poznata kaskada Zlatnih elektromagnetskih valova, upravo onakva kakva se događa unutar atoma, što smo ranije prodiskutirali.
Prema Daniel Winter-u, kaskada Zlatnih elektromagnetskih valova završava kao plavo svjetlo u DNA našeg tijela! DNA je neka vrsta leće koja privlaći elektromagnetsku energiju u sebe.
Stoga se pitamo kako se valovi srca i mozga, koji imaju dugačke valne dužine, povezuju i ufaziraju s mnogo kraćim valnim dužinama DNA? Radi se o omjeru Zlatne sredine, koji premoštava skalu valne dužine srca i mozga s kratkim valnim dužinama DNA. Kada su naše misli i emocije ugođene na ljubav, kreira se kaskada Finbonacci niza, koji povezuju energiju srca i uma s pridruženom vlastitom DNA.
Tako su emocije stvarno energija, energija u kretanju, e-kretanje. Emocije su kao vozilo na tračnicama koje prenosi emocionalnu energiju od srca svakoj stanici tijela i same vlastite DNA. Energija naših emocija se kreće između tih skala/mjerila dugih valnih dužina i kratkih valova kako bi se konačno isporučila u DNA.
Pritz Pop je ranije otkrio bio-fotone, plavo svjetlo u tijelu i pretpostavio, kako se radi o nekakvom odnosu s DNA, da bi nam Daniel Winter objasnio mehanizam sprezanja valova za isporuku energije uma i srca vlastitoj DNA.
Kada srce izražava emocije ljubavi, ono kreira kaskadu elektromagnetskih valova Zletne sredine, u stvari ono kreira gravitaciju kao što to atom čini, pri privlačenju isprepletenih elektromagnetskih valova u nultu točku mirovanja. Zašto smo uvijek asocirali ljubav s gravitacijom? Zašto koristimo riječi kao privlačiš me kao što Zemlja privlači Mjesec dok smo zaljubljeni u nekog? Zašto su naše emocije uvijek asocirane s težinom? Zašto smo teški u ljubavi? Kada je Isac Newton vidio kako jabuka pada sa stabla, otkrio je gravitaciju. Otrčao je reči drugima i objasniti princip gravitacije, rekavši kako je jabuka privlačena od Zemlje. Ljudi su zurili u njega, smijavši mu se, jer je cijela ideja izgledala ludo - kako bi Zemlja mogla privlačiti jabuku? Jesu li zaljubljeni? Samo se zaljubljeni međusobno privlače. Prošlo je dosta vremena prije nego su se ljudi počeli privikavati na ideju gravitacje kao sile privlačenja. Tih dana bi Newton-u bilo bolje da je uzeo druge riječi za objašnjavanje principa gravitacije. Međutim, ako uzmemmo teoriju gravitacije Daniel Winter-a doslovno, riječ atrakcija izgleda upravo dobro; danas, približno tristo godina nakon Newtn-a, reči kako su Zemlja i Mjesec zaljubljeni i kako je gravitacija ono što privlači muškarca ženi.
Daniel Winter je također koristio svoje Ugađalo srca kod treniranih yogi-ja, koji su odlazili u stanja duboke meditacije. Prethodno ih je instruirao neka se fokusiraju na drvo i šalju mu misli ljubavi. Smjestio je anternu kraj drveta i povezao i yogi-ja i antenu kraj drveta na Ugađalo srca.
Antena kraj drveta je kupila Zemljine elektromagnetske Schumann-ove valove. Schumann-ovi valovi su nazvani po njemačko profesoru W.O. Schumann-u, koji ih je otkrio 1952. Oni su rezultat Schumann-ove rezonancije, s frekvencijom rezonancije oko 8 Hertz-a, koja se događa između gornjih slojeva atmosfere i Zemljine kore. Ta se frekvencija naziva srčanim ritmom Gaia-e.
Schumann-ova rezonancija je nekako povezana s ljudskom sviješću, jer moždani valovi djeluju u frekventnoj domei koja uključuje Schumann-ovu frekvenciju od 8 Hz. Svemirski brodovi NASA-e su svi opremljeni s uređajem koji simulira frekvenciju prirodne Schumann-ove rezonancije. Iz početnih svemirskih putovanja je NASA naučila kako atronauti postaju dezorijentirani i uznemireni, kada su izvan Schumann-ove rezonancije.
Kao ljudska bića, zavisimo o njoj. Daniel Winter je demonstrirao kako drveće u šumi djeluje kao ogromna antena koja prikuplja Schumann-ove frekvencije i kako ih pojačava. Kada ih je spojio na Ugađalo srca, najprije je uočio kako su yogi-jevi EKG i EEG bili koherentni kao što se i očekivalo iz ranijih eksperimenata. No pronašao je također kako su moždani valovi i srčani ritam postali koherentni sa Schumann-ovom rezonancijom Zemlje!
Svojim je eksperimentom demonstrirao kako se u osjećajima ljubavi ugađamo na prirodu i postajemo sama priroda. Daniel Winter danas vjeruje kako sav biološki život zavisi o Schumann-ovoj rezonanciji kao valu nosiocu, dugačkom Φ valu za isprepletanje elektromagnetskih Zlatnih valova. Zbog toga se ljudi mogu povezivati s biologijom i majkom Zemljom. Srčani ritam ovog planeta je Schumann-ova frekvencija. To može biti objašnjenje zašto je šetnja šumom tako osvježavajuća i zašto ljudi žele provesti vrijeme u prirodi. Kompletna isključenost od Schumann-ove rezonancije na velikim visinama u avionu, gdje oplata aviona djeluje kao veliki Faraday-ev kavez, vjeruje se danas, doprinosi učinku umora od leta.
Daniel Winter nas upozorava na hazard elektromagnetskog smoga u biosferi; on destruktivno interferira sa samom biologijom i konačno uzrokuje rak. Mi smo se samo izolirali od prirodne Schumann-ove rezonancije i energetske rešetke Zemlje sakrivši se u betonske građevine i uništavajući zelene šume na globusu, čije antene pojačvaju Schumann-ovu rezonanciju. Mreža napajanja u SAD čije se struje prazne u
Zemljiu uzrokuje najgori slučaj elektromagnetskog zagađenja, pa bi tu aktivnost trebalo odmah zaustaviti, kaže Dan Winter! (13)
Torzijski valovi
Nikola Tesla je oko 1900 prvi eksperimentirao s dvije spiralne zavojnice (oblika kaducej-a). Puštao je kroz te dvije zavojnice suprotne naizmjenične struje kako bi kreirao samo-poništavajuća eketromagnetska polja. Iako su elektromagnetska polja bil poništena, demonstrirao je kako njegove Tesla zavojnice mogu uprkos tomu odašiljati energiju preko velike udaljenosti. U stvari je otkrio novu formu energije. Neobično je znakovito bilo što Teslini valovi nisu gubili svoju energiju s kvadratom udaljenosti, kako su to činili normalni elektromagnetski valovi; čak i preko velikih udaljenosti nije bilo nikakvog uočljivog gubitka energije.
Teslin rad na toj revolucionranoj novoj formi energije je bio skoro zaboravljen u povijesti. U retrospektivi izgleda kako je njegov rad bio prerevolucionaran za društveno prihvaćanje u zadnjem stoljeću, pogotovo njegova primjena besplatne (slobodne) energije. To je razlog zašto je njegov rad skoro nestao bez traga. Na sreću istu je formu nove energije nezavisno otkrio u 19. stoljeću ruski astrofizičar dr. Nikolai A. Kozyrev (1908 -1983). Sovjetski Savez je držao otlrića Kozyrev-a tajnim tijekom hladnog rata. Tek padom Željezne zavjese polako su se otkrivala otkrića Kozyrev-a Zapadu. U SSSR-u su tisuće akademika istraživale tu temu nakon početnog otkrića te nove forme energije Kozyrev-a. Kozyrev je dokazao postojanje etera konačno zauvijek.
Ta nova energija nije po prirodi ni elektromagnetska niti ima veze s gravitacijom - ona je samostojna. Nova forma energije koju je otkrio Kozyrev je spiralizirajući ne-Hertz-ov elektrmagnetski val, koji putuje kroz vakum super-luminalno brzinom, mulijardu puta (109) brže od svjetlosti. Zbog spiralne prirode vala, nazvan je torzijskim valom jer ostavlja spiralni trag! Torzijski valovi su nazvani ne-Hertz-ovskim jer se ne pokoravaju klasičnoj teoriji Hertz-a i Maxwell-a.
Einstein i dr. Eli Cartan su predvidjeli postojanje stacionarnih torzijskih polja 1913. u teoriji, koja je postala poznatom kao Einstein-Cartan teorija ili skraćeno ECT. Torzijska polja nikada nisu naišla na veliki interes, sve dok Kozyrev nije otkrio njihovo stvarno postojanje.
Diskutirali smo već torzijske valove u poglavlju 4 u vezi s poljem nulte točke, gdje smo spomenuli kako je Tom Bearden otkrio kako je temeljni val u elektromagnetizmu skalarni val. Skalarni val, koji preostaje kada se interferencijom dva suprotna elektromagnetska vala poništavaju i električna i magnetska komponenta polja, upravo kako je to i Tesla radio. Rezultat je do sada neprepoznata komponenta elektromagnetskog vala, longitudinalni val, koji vibrira u istom smjeru širenja. Maxwell-ova klasična teorija elektromagnetskog vala, koja je još uvijek danas prevladavajuća teorija elektromagnetizma ne dozvoljava skalarne valove i uzima u obzir samo transverzalne elektromagnetske valove. Ti transverzalni elektromagnetski valovi, prozvani Hertz-ijanskim po Heinrich Hertz-u, se kreiraju kada električki naboj oscilira od jedne do druge strane dipol antene. Na udaljenosti će oni inducirati transverzalnu silu na naboje udaljene radio prijemne antene kada se postavi okomito na smjer širenja Hetz-ijanskog vala. Skalarni valovi, bez transverzalnog polariteta, generiraju se na potpuno drugačiji način i ne mogu se primati s normalnom dipol antenom, korištenom u svim uobičajenim elektroničkim prijemnicima. To je ujedno i objašnjenje zašto se ta nova forma energije nije otkrila mnogo ranije. Skalarne valove Tom Bearden-a podržava sada Paul La Violette, čija subkvantna kinetička teorija ne samo što predviđa Hertz-ijanske transverzalne valove već i Tesline longitudinalne skalarna valove. Prema Paul La Violette-u monopolna antena kao što je nabijena kugla će kreirati longitudinalni skalarne valove potencijala, kada se periodički nabija i izbija. Skalarni valovi potencijala su priznati i mogu se otkrivati korištenjem Bendini detektora.
Kako bi spriječili krivo razumijevanje skalarnih i torizijskih valova spomenutih u ovoj knjizi, treba reči kako su to sinonimi za iste valove. Skalarni ili torzijski valovi izgleda igraju značajnu ulogu u objašnjavanju našeg fizikalnog realiteta. Iako su torzijska polja vrlo slaba, mogu se mjeriti korištenjem ravnotežama torzijskih zraka, postupak koji je prvi razvio Kozyrev. Torzijski val kreira male sile u materiji, pa se tako mogu otkriti.
Torzijska polja mogu biti ili stacionrana ili dinamička. Stacionarna torzijska polja mogu imati formu vorteksa kao što su ranije spomenuti u implozijskoj fizici Daniel Winter-a. Ta stacionarna vorteks (vrtložna) polja u građi vakum prostora mogu ostati na jednom mjesto vrlo dugi period vremena. Kozyrev tvrdi, kako se torzijska polja mogu i širiti prostorom kao torzijski valovi ogromnih brzina, barem milijardu puta brže od svjetlosti (109c).
Uočio je kako svi fizikalni objekti i apsorbiraju i zrače torzijske valove. Treskanjem, vibriranjem deformiranjem, grijanjem i hlađenjem fizikalni objekti generiraju mjerljive torzijske valove. Čak i premiještanje nekog objekta generira torzijske valove, koji se mogu mjeriti. Sva kretanja od vibriranja atoma do putanje planeta i zvijezda ostavljaju svoje tragove u formi torzijskih valova u eteru.
Vrlo izuzetan feomen, kojeg je otkrio Kozyrev rotiranjem giroskopa, je njegovo gubljenje vrlo malo, no mjerljivo, svoje težine. Također i jaka trešnja objekta, može voditi gubitku težine. Prema sadašnjem shvaćanju fizike, to je potpuno nemoguće! Time se krše svi fizikalni zakoni, jer kako može kruta materija gubiti težinu kada se vrti ili trese velikom brzinom? Ako još uvijek vjerujemo kako je materija napravljena od malih tvrdih kuglica, nazvanih česticama, to bi bila velika misterija! Kozyrev je međutim pokazao kako giroskopi zrače više torzijskih valova, ako se tresu ili rotiraju, pa se tako energija etera, koja održava treseni objekt, zrači natrag u pozadinsko more etera. Trenutačni gubitak energije etera je odgovoran za gubitak težine.
Dr. Harold Aspden s Cambridge sveučilišta je otkrio povezani fenomen. Pridružio je moćan magnet giroskopu i zavrtio ga velikom brzinom. Mjerio je količinu energije potrebne za ubrzavanje giroskopa do pune brzine i dobio 1000 Joules-a. Na njegovo iznenađenje, nakon što je zaustavio vrtnju giroskopa i ponovno ga zavrtio unutar 60 sekundi nakon zaustavljanja, trebao je 10 puta manje energije do postizanja iste brzine. Vrtnja giroskopa je dodala dodatnu energiju eteru, koji održava giroskop, što je trajalo i nakon njegova zaustavljanja, slično momentu (sili kretanja) spremljenoj u čaju u šalici nakon mješanja žličicom. Sada znamo kako su vrteći magneti generatori snažnih torzijskih valova.
Drugo kršenje Newton-ovih zakona obzirom na torzijska polja donosi Bruce De Palma. Izveo je eksperiment gdje je katapultirao dvije identične čelične lopta istom brzinom i pod istim kutom u zrak. Jedina razlika između kugli je u tomu što se jedna vrtila s 27000 okretaja u minuti a druga nije. Kugla koja se vrtila otišla je znatno dalje u zrak od nevrteće kugle. Vrtnjom kugle kreirani su torzijski valovi, koji su uzrokovali malu promjenu ukupne mase kugle.
Kozyrev je otkrio kako i zvijezde zrače energiju torzijskih valova i postulirao kako se ti torzijski valovi stvaraju zbog vrtnje zvijezda. Iz svojih astromnomskih promatranja zvijezda, korištenjem dediciranog teleskopa za mjerenje radijacije torzijskih valova, uočio je kako su zvijezde emitirale tu energiju s lokacije na nebu, koja je morala biti stvarna lokacija zvijezda, dok vidljivo svjetlo zvijezde otkriva poziciju koju je zvijezda imala pred mnogo svjetlosnih godina, koliko je trebalo svjetlu do Zemlje. Iz tih promatranja je zaključio kako torzijski valovi moraju putovati super-luminalnim brzinama. Čak je zabilježio kako su torzicijski valovi primljeni s lokacije na nebu, koja je prikazivala buduću pozicija zvijezde! Jer torzijski valovi putuju superluminalnim brzinnama, mogu prijeći vremensku barijeru i "prijeći" u budućnost.
Kako i Zemlja zrači torzijske valove, a ta je radijacija znatno jača blizu polova, Kozyrev-ljevi eksperimenti su zavisni o geografskoj lokaciji. Uočio je i kako se ti učinci mogu mjeriti samo tijekom hladnog perioda godine. Naše Sunce je najveći generator torzijskih valova u Sunčevom sustavu. (14)
Torzijski valovi teku u i iz svake fizikalne materije i svi su atomi u osnovi generatori torzijskih valova. Kontra rotirajući Φ spiralni elektromagnetski valovi u implozijskoj fizici Daniel Winter-a, koji spiraliziraju u jezgru atoma također poništavaju elektromagnetske komponente elektromagnetskih valova i rezultiraju torzijskim valovima.
Ako uzmemo u obzir ta dva učinka kreirana torzijskim poljima, možemo početi shvaćati zašto su materija i enregija međusobno zamjenjivi (Eintein-ova famozna formula E=m*c2) te što to daje materiji njenu krutost.
Ako organiziramo vorteks spin polja elektromagnetske energije u organizacijske mustre Platon-ovih krutih tijela koje nazivamo atomom, možemo shvatiti, kako:
je materija gusta forma akumulirane energije
materija interno ima svojstva inercije, koja daje masu.
Stoga u realitetu, stvarno nema ništa krutog u vezi s materijom. Masa je iluzija krutih tvari, to je Maya materijalnog svijeta, kako je to spomenuo Tao. Ta se iluzija održava spremljenom inercijom u valovima, prevarivši znanost, koja je održala krivi koncept inercije. Već smo skoro povjerovali kako je inercija inherentno svojstvo mase, no istina je upravo suprotna, spremljena inercija vrtećeg elektromagnetizma u lokalnom području prostora, kreira učinak koga vidimo kao masu!
U Zapadnoj se znanosti zna malo o torzijskim poljima kreiranim vrtnjom materije velikim brzinama. NASA je tek nedavno lansirala satelit u travnju 2004. kako bi istražila spin polja planeta u našem Sunčevom sustavu. Zato jer većina znanstvenika vjeruje kako su spin polja svojstvo maerije, ne uspijeva prepoznati kako na primarno torzijska polja kreiraju materiju. Eksperiment s vrtećim giroskopom Bruce de Palma-e je dokazao kako giroskopi stvarno gube težinu. Taj je fenomen potpuno neobjašnjiv unutar postojeće znanstvene paradigme, međutim ako shvaćamo kako vrtnjom objekta mijenjamo sveukupni elektromagnetski spin spremljen u objektu, možemo vidjeti zašto on ima mali no mjerljivi učinak na vlastitu masu.
Možemo sada početi uviđati zašto su Haisch i Rueda, diskutirani u poglavlju 4 'Polje nulte točke', mogli dokazati Newton-ov famozni zakon inercije F = m*a. Dokazali su kako je inercija učinak proizveden ubrzanjem mase kroz polje nulte točke. Zato što elektromagnetski vorteks unutar atoma sprema i energiju nulte točke i inerciju, ne iznanađuje nas, što se tu pronalazi korelacija.
Stacionarno torzijsko polje u formi vorteksa u eteru i spiralni torzijski val koji putuje super-luminalnim brzinama sve više privlače pažnju Zapadne znanosti. Preme nekima, torzijski valovi su nedostajuća veza u potrazi za konačnom 'teorijom svega', Einstein-ovom unificiranom teorijom polja. Izgleda kako su elektromagnetizam, gravitacija i torzijski valovi svi članovi iste obitelji; samo su različite forme vibracija etera.
Najviše iznenađujuća činjnica koja bi mogla doakzati kako je 'teorija svega' unutar dosega, je činjenica što Kozyrev misli kako ljudske misli i osjećaji također generiraju torzijske valove. Mogao je mjeriti torzijske valove, koje je prouzročila nenadana promjena ljudskih emocija. Dakle Kozyrev je dokazao: svijest je povezana s vibracijama etera.
Same naše misli i emocije kreiraju torzijske valove, koji putuju superluminalnim brzinama do najudaljenijih krajeva svemira.
Torzijski valovi mogu biti fizika telepatije, sposobnost čitanja uma među pojedincima. Zato što torzijski valovi mogu fizikalno utjecati na materiju, oni mogu biti i objašnjenje za psiho kinezu ili PK, sposobnosti za mentalno mijenjanje fizikalnih objekata. Izvođač na pozornicama i savijač žlica, Uri Geller je uvijek demonstrirao te sposobnosti pred velikim gladalištem. Iako još mnogi misle kako je bio prevarant, bio je podvrgnut znanstvenim detaljnim ispitivanjima, no ona nisu uspjela osporiti njegove sposobnosti. Tijekom hladnog rata su ruski znanstvenici mnogo eksperimentirali s psihicima, jer su vjerovali u njihove originalne sposobnosti.
Sada se možemo sjetiti, iz trećeg poglavlja 'Znanosti i svijest', istraživačkih programa dr. William Tiller-a o utjecaju ljudske namjere. Koristio je ispitanike za utiskivanje njihovih intencija u svoj IIED uređaj i zamolio ih da manipuliraju rezultatima eksperimenta, na primjer smanjivanje kiselosti vode. IIED uređaj je bio smješten u sobi produženo vrijeme i učinak smanjivanja kiselosti vode se mogao jasno mjeriti.
Nakon što bi se IIED uređaj uklonio iz sobe, učinak bi se nastavljao. Soba je na neki način postala kondicioniranom. Sada možemo objasniti kondicioniranje te sobe prisutnošću stacionarnih torzijskih valova, koji su bili utisnuti u fizikalni vakum sobe ljudskom namjerom! Ta torzijska polja kreirana pomoću ljudske intencije su sposobna kreirati istančane male promjene u materiji.
1984 je Dankachov pokazao kako se stacionarna torzijska polja mogu memorirati i u vodi. Voda se dokazuje kao dobar medij za spremanje stacionranih torzijskih polja. Pokojni francuski biolog Jacque Beneviste je dokazao sposobnost vode za memoriranje konstitucije kemijskog spoja, koji je bio u njoj rastopljen. Objašnjenje bi opet bilo, s torzijskim poljima, koja se na neki način kreiraju u vodi kao 'otisak prsta' kemikalije rastopljene u vodi. Nakon razrijeđivanja vode mnogo puta, tako da se ne može naći niti jedna molekula ranije rastopljenog kemijskog spoja, jako razrijeđena voda još uvijek sadrži svoja svojstva kao u vrijeme dok je u njoj bio taj spoj rastopljen. Dogodilo se zadržavanje 'otiska prsta' kao utiskavanja originalnih torzijskih polja kemijskog spoja, iako više nema nikakvog molekuralnog traga u vodi. Beneviste je to također demonstrirao jednostavnim postavljanjem druge posude vode uz prvu, pa su se svojstva vode iz prve posude kopirala u vodu kasnije dodane posude. Torzijska polja prve vode su inducirala polja u drugoj vodi za sekundu!
Porf. dr. David Schweitzer je uspio fotografirati taj memorijski učinak vode. Smislio je prilično jednostavnu metodu za mjerenje memorijskog učinka vode i utisnuća koji su zaostali u njoj. Uzeo je kapljicu vode i omogućio joj isušivanje pod nagibnim kutom. Zatim je ispitivao pod mikroskopom isušenu kap vode, iza koje su ostale vidljive interesantne svjetlosne strukture.
Memorijski učinak vode može biti fizikalno objašnjenje za homeopatiju. Mnogo je ljudi vrlo skeptično u vezi s homeopatijom, jer se pitaju kako čista voda, koje je bila toliko puta razrijeđena, da u njoj nema ni traga kemijskom spoju, može još uvijek imati medicinski učinak? Čista voda ne može imati učinak liječenja, zar ne? Međutim nevidljiva torzijska polja, koja su prisutna u vodi, bi mogla biti razumno objašnjenje tog fenomena. (15)
Utiskivanje ljudske namjere u kristal leda dr. Masaru Emoto-a, je još jedan primjer, koji se može objasniti torzijskim valovima koje zrače ljudske misli i namjere. Torzijska polja kreirana ljudskom namjerom se jednostavno memoriraju u vodi. Na nevidljivoj razini interne sturkture, voda se promijenila. Nakon zamrzavanja se te promjene manifestiraju u različitim oblicima kristala leda i postaju vidljive ljudskom oku.
U 'Istraživanju energije zvuka' su kreirali utisnuće torzijskih polja u vodi korištenjem tehnologija skalarnih (torzijskih) valova. Tretirali su destiliranu vodu skalarnim valovima i specijalnom zavojnicom koju razvio dr. Glen Rein. Rezultat je strukturirana voda, koju su nazvali skalarnim valom strukturirana vodaTM. Poslali su uzorke te vode dr. Masaru Emoto-u, koji ju je zamrznuo i proučavao kristale. Ti su valovi formirali savršene heksagonalne strukture kristala leda. To je još jedan primjer koji indirektno dokazuje kako su povezani torzijski valovi i svijest, jer i ljudska svijesna namjera i skalarni valovi izgleda proizvode iste rezultate u eksperimentima dr. Masaru Emoto-a s kristalima leda.
"Istraživanje energije zvuka - Sound Energy Research" prodaje svoju programirani 'pametnu' vodu u bočicama u tri različite arome. Korištenjem različitih intencija, dodaju različito programiranje vodi. Za vodu se kaže kako ima svojstva koja omogućavaju relaksiranje i liječenje. (16)
Akasha polje
Torzijski valovi su vrlo neobični valovi zato što se nikada ne troše, što se šire do najudaljenijih kutova svemira bez gubitka snage i s tog aspekta žive vječno. Torzijski valovi na svom putovanju kroz fizikalni vakum ne nailaze na bilo kakav otpor, pa stoga zadržavaju svoju energiju. Putujući svemirom interferiraju s drugim torzijskim valovima. Tijekom vremena pletu tapiseriju povijesti svih događaja, ikada nastalih u svemiru od kretanja najmanjih subatomskih čestica do kretanja planeta i ekspanzije galaksija. Upamtite kako torzijske valove generiraju mnogi fenomeni, kao što su vibracije ili izmještanje materije, elektromagnetska energija i vlastite svijesne misli, na primjer.
Torzijska poja su stoga informacijska polja jer imaju ukodirano sve što je ikada ostavilo svoje tragove u formi torzijskih valova u ovom svemiru. To se spušta sve do zapisivanja svake male misli koja je ikada promišljana i svakog malog pokreta koji je ikada napravljen. Mustre interferencija torzijskih valova formiraju ogroman hologram koji prožima cijeli svemir.
Kao što valovi mora formiraju mustre interferencije, što u teoriji omogućava dekodiranje kretanja brodova, koji su tu površinu pokretali, tako nam i torzijski valovi teorijski dozvoljavaju dekodiranje povijesti našeg svemira. Jedina je razlika između valova mora i torzijskih valova u tomu što morski valovi gube svoju energiju razbijanjem o obale. Superpozicija torzijskih valova i njihov memorijski kapaciet je međutim beskrajan i vječit.
Torzijski valovi dozvoljavaju transfer informacija preko svemira, jer povezuju svaki atom sa svakim drugim atomom ma gdje bio, pa kako torzijski valovi putuju superluminalnim brzinama, oni bi mogli biti objašnjenje ne-lokalnih učinaka, koje je predvidjela teorija i koji su empirijski otkriveni u kvantnoj fizici.
Informacijsko polje koje kreiraju torzijski valovi omogućava koherentnost cjeline svemira, povezujući svaki mali atom sa svom drugom materijom u svemiru, informirajući ju o svojoj lokaciji i aktivnostima. U stvari znanstvenici otkrivaju vrlo visoka stanja koherencije u našem fizikalnom svemiru, koja se ne mogu lagano objasniti, ukoliko je svemir grupa pojedinačnih odvojenih dijelova atoma, molekula, planeta i zvijezda, koje održavaju kontakt samo razdvojenim silama kao što je gravitacija koja djeluje na njih. Kvantno isprepletene čestice drže svoj koherentni odnos vječito i ne smeta ih bilo koja međusobna udaljenost, od nekoliko milimetara ili udaljenost galaksija. Takvo se koherentno odnošenje može jedino objasniti, ako neko nevidljivo polje prožima svemir i time ih međusobno povezuje.
Gore opisano informacijsko polje je profesor emeritus Ervin Laszlo nazvao A-poljem. Laszlo je u zadnja četiri desetljeća razvio integralnu teoriju svega; umjesto specijalirizanja u jednom posebnom području, Laszlo je studirao mnoga područja znanosti i na kraju razvio integralnu teoriju sustava. Prema Laszlo-u A-polje je u svemiru osnovnije od energije i materije. To je primordijalno informacijsko polje koje je temelj naše svemirske međusobne povezanost svega sa svačim, čineći naše stajalište o razdvojenim entitetim u svemiru beskorisnim. U njegovoj teoriji sustava uopće nema odvojenih entiteta; 'odvojeni' entiteti koje mi promatramo u svemiru su svi implantirani u beskrajnu isprepletenu mrežu veza.
A-polje torzijskih valova bi moglo biti novina za znanost, no njegova je egzistencija bila poznata tisućama godina na Istoku. Jedina je nova stvar u vezi s tim poljem, to što ga je ponovno otkrila Zapadna znanost. Istočnjačka duhovna tradicija je nazivala to polje Akasha poljem. Akasha je sanskrit riječ sa znaćenjem radijacije ili sjajenja; ona je sinonim za eter. Akasha je maternica kreacije - rađanja svih fizikalnih aspekata koji se mogu percipirati osjetilima prema istočnim tradicijama. U pradavnoj istočnjačkoj duhovnosti, povijest je napisana unutar Akasha polja pod nazivom Akashic (akašička) kronika, knjiga života, koja zapisuje sve što se ikada dogodilo ili će se dogoditi u svemiru. Akašička kronika ili zapisi sadrže priču svake duše koja je ikada živjela na ovom planetu.
Akašički zapisi su holografska torzijska polja pojedinaca utjelovljena u veći hologram grupa ljudi kao što su nacije. Hologram nacija se isprepleće s hologramom čovječanstva Zemlje i sliči onom što je Carl Jung nazvao kolektivnim umom čovjeka. A-polje ili Akasha polje može objasniti psihičke sposobnosti o kojima izvješćuju mnogi ljudi, naime o gledanju u prošlost, te poznavanju događaja koji su se dogodili u svijetu, a koji nisu bili percipirani bilo kojim osobnim kognitivnim svijesnim iskustvom. Akašički zapisi su skladište informacija koje konzultiraju svi veliki vidovnjaci kroz ere, uključujući i Edgar Cayce-a.
Autor ove knjige osobno svjedoči o nadarenim ljudima, koji su čitali Akašičke zapise. U prošlosti sam dugo vrijeme konzultirao profesionalce paranormalnog. Rođen kao vrlo skeptična osoba, moje nevjerovanje u paranormalno se vjerojatno istopilo u konfrontaciji s mnogim neobičnim izliječenjima, koje nisam mogao objasniti. Dijelio sam i mnoga iskustva s drugim klijentima tog profesionalca tijekom dugih sati čekanja u čekaonici. Tijekom jednih konzultacija, dao sam mu fotografiju neke meni bliske osobe bez otkrivanja ranije bilo kakvih detalja o osobi na slici, niti jedne riječi. Jednostavno sam pitao, ako bi mogao pomoći toj osobi. Držao je ruku iznad slike kako bi ju osjetio, dok mi je počeo otkrivati što se dogodilo toj osobi tako jasnim detaljima i čisto eksplicitno situacije u kojima se ta osoba nalazila. Informacija me pogodila izravno u lice, jer sam znao kako je u pravu. Bio sam totalno šokiran iskustvom jer nije bilo načina kojima bi profesionalac mogao znati detalje, koje mi je otkrio! Od tog trenutka sam znao s apsolutnom sigurnošću kako postoji nešto fundamentalno, što nedostaje u mom shvaćanju onog u što vjerujem da je moj materijalistički realitet.
Meni je to osobno iskustvo promijenilo skepticizam o paranormalnom zauvijek i za dobro. Nakon tog prvog iskustva sam sreo i razgovarao s nekoliko ljidi s paranormalnim sposobnostima. To je razlog zašto mogu svjedočiti iz vlastitog iskustva, kako su sposobnosti čitanja Akašičkih zapisa stvarne, te kako stvarno sve što se ikada dogodilo u ovom svijetu, mora biti zapisano u vakumskoj građi prostora i vremena. Ljudska svijest je sposobna čitati tu knjigu života.
Danas vjerujem kako niti jedna druga žena ne može uvjerljivije demonstrirati svoje psihičke sposobnosti od poznatog američkog medija Char Margolis. Izvodila je čitanja u TV show-ovima, gdje je mogla dati najzbunjujuće detalje o premilim dragim osobama, uvijek počeći sa slovkanjem imena duhova, koje je kontaktirala! Mogla je vidjeti duhove, čitati misli i predviđati događaje čitanjem akašičkih zapisa. Njena je misija pokazati ljudima, kako smrt nije kraj već stvarno novi početak. Također je među nama, kako bi svakom od nas rekla, kako svi imamo urođene intuitivne sposobnosti, upravo onakve kakve ima i ona.
Vjerujem kako svatko od nas ima barem jedno ili više iskustava u svom životu, gdje su on ili ona odjednom imali pristup informacijama koje nisu bile percipirane osjetilima. Ono što nazivamo intuicijom, trenutačnim uvidom ili osjećajem koji nas informira o situaciji, može se objasniti trenucima nesvijesnog priključivanja na Akasha polje i ostvarivanja pristupa informacijama, koje ne možemo logički objasniti. Katkada jednostavno znamo!
Blizanci, koji su vrlo bliski emocionalno jedan drugom, često održavaju telepatski kontakt i nesvijesno znaju jedan o drugom, posebno, ako je drugi blizanac u žalosti/na muci. Blizanci često imaju sposobnost nazvanu bol blizanaca; mogu osjetiti bol drugog, na primjer, jaku zubobolju.
Vlasnici pasa znaju kako njihov pas često misteriozno može osjetiti povratak svog gospodara kući nakon dugog dana u uredu. Životinje u prirodi su sposobne osjetiti nadolazeći potres. Satima prije stvarnog potresa životinje počinju reagirati živčano kao da osjećaju da će se dogoditi nešto strašno. Potres prati ogromno otpuštanje torzijskih valova koji su rezultat trenja koja se događaju u Zemljinoj površini prije samog potresa. Te pojačane torzijske valove najvjerojatnije osjeća svijest životinja, što može objasniti živčano ponašanje pri anticipiranju potresa. Čovječanstvo je na neki način izgubilo paranormalna svojstva, koja su još uobičajena kod životinja. Tijekom tragičnog događanja tsunamija 26.12. 2004. spasitelji su nakon potresa bili začuđeni, jer nisu našli niti jednu mrtvu divlju životinju, iako je bilo mnogo ljudskih žrtava. Razlog bi moglo biti korištenje 6. čula životinja i osjećanje nadolazeće nesreće, što je bio uzrok bijega na sigurnije mjesto u višim planinama.
Izgleda kako se naše postojeće shvaćanje psihičkih sposobnosti i paranormalnog konačno poboljšava. Objašnjenje psihičkih sposobnosti je sada došlo u područje znanosti, koja po prvi put može dati racionalno objašnjenje za te sposobnosti, koje su bile tako dugo ignorirane, ismijavane i odbacivane, te van kontrole na Zapadu. (17)
Rekapitulacija
Po prvi put u zapisanoj ljudskoj povijesti možemo imati ujedinjenu teoriju svega (T.O.E. - Unified Theory Of Everything) unutar dohvata, koja ne samo objašnjava naš fizikalni svemir, već ga povezuje i sa sviješću, zatvarajući razdor između znanosti i duhovnosti jednom zauvijek, 300 godina nakon Descartes-a.
Prazan prostor svemira nije uopće prazan. Sadrži duhovnu energiju koju je moderna znanost ponovno otkrila kao eter, no ta je energija bolje poznata već tisućama godina u mnogim pradavnim duhovnim tradicijama pod nazivima, kao Chi, Ki i Prana ili Akasha energija svemira.
Ova energija ne samo oblikuje svakog trenutka fizikalni svijet, ona je u odnosu i sa sviješću. Suvremena znanost razotkriva kako je čvrsto vjerovanje u distinkciju između materijalnog i duhovnog svijeta krivo. Nema dualiteta, svemir je konstruiran iz jedne i samo jedne supstancije, a oba svijeta, fizikalni i duhovni, proizlaze iz te supstancije nazvane eterom. Amit Goswami, Daniel Winter i David Wilcock su samo nekolicina znanstvenika koji su prešli most izmađu znanosti i duhovnosti, te koji sada vjeruju kako je primordijalna svijesna energija svemira prvi uzrok stvaranja.
Energija etera može sama sebe aranžirati u osnovne geometrijske valne mustre, koje su nazvane po Platonu, Platonovim krutim tijelima, kako bi formirala materiju. Skoro pred 2.500 godina, Platon je pisao kako je fizikalni svijet konsturiran iz Platonovih krutih tijela.
Platonova kruta tijela aranžiraju sebe u ono što teorija kaosa naziva fraktalnim valnim mustrama, koje pletu matricu u prostoru, međusobno povezujući atome sa zvijezadama. Skale Platonovih krutih oblika su različite, no omjeri između njih su uvijek isti (slijedeći Hermetički princip kako iznad, tako ispod).
Sugestije koje dolaze iz kvantne znanosti o stvarnosti valova, pretvaraju vjerojatnost u istinito uvjerenje. To konačno rješava enigmu dulaiteta vala i čestice kvantne znanosti. Nema čestica u svemiru, samo postoje valovi. Ono što vidimo kao česticu je u stvari fokalna točka vibracija. Ideja Boga, kao svjetla i ljubavi ovog svijeta, kako to spominju mnoge svjetske religije, mogu se prihvatiti doslovno nakon proučavanja Daniel Winter-a. Materija se kreira iz čistog svjetla (energije elektromagnetskih i torzijskih valova), te kako smo ovdje demonstrirali, postoji jasna relacija između ljubavi i omjera Zlatne sredine (Φ), potrebnog za održavanje materije. Zato što fokalna točka tih valova kreira svijesnu svjesnost, svaki atom u svemiru je svijestan, kao što je i sam svemir Jedno svijesno biće. Univerzalna svijest (prasvijest - op. prev.), Bog, je sve to, svuda prisutan i omnipotentan. Svijestan je svih stvari koje se događaju u svemiru jer je on univerzalna svijest.
Materija u svemiru je privlačena posredstvom isprepletenih valova Zlatne sredine prema nultoj točci, alfa i omegi kreacije. Ljubav je i u valovima, koji kreiraju gravitaciju. Pokojni i legendarni R. Buckminster Fuller, predmet pjesme Beatles-a 'Budala na brijegu - Fool on the Hill', je otkrio važnost svete geometrije, naviknut to reči na ovaj način: 'Ljubav je metafizikalna gravitacija'.
Kada ne bi bilo takve ljubavi u valovima koji oblikuju materiju, oni bi počeli destruktivnu interferenciju i svemir bi kolabirao u veliku prazninu (ništavilo). Bog je G-sila u Dinamici etera i fraktalni atraktor u teoriji kaosa, privlačeći sve valove prema centru, gdje sve postaje Jednost.
Ruski su znanstveni ponovno otkrili Teslin novi tip ne-elektromagnetske energije koja putuje spiralizirajućim valovima, koje su nazvali torzijskim valovima. Znanstvenici sada vjeruju kako bi se torzijski valovi mogli smatrati nosiocima informacija, a ne energetskim valovima. Dokazano je da su torzijski valovi povezani s ljudskom sviješću, a kreira ih i ljudska misao i ljudske emocije. Torzijski valovi su sučelje između mentalnog i fizikalnog svijeta, iako moramo držati na umu kako u realitetu nema nikakvog dualiteta između njih.
Fizika torzijskih polja je obečavajuća fizika psiho kineze i telepatije, te nam pokazuje kako svemir kreira hologram koji izgleda kao pradavno informacijsko polje etera, bolje poznato kao Akasha polje. Ono je knjiga života koje ima zapise o svemu što se ikada dogodilo u svemiru i što će se ikada dogoditi u budućnosti.
www.soulsofdistortion.nl
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Fintry, Škotska - energetska neovisnost
Sve je više malih zajednica koje na lokalnoj razini po...
-
SD 2009 - MeltWATER HOME presentation
Solar Decathlon 2009., Team University of Wisconsin–M...
-
Defending the Rivers of the Amazon
Belo Monte hidroelektrana će biti izgrađena na pritok...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503