Dario

    Dario

    Pasivna-energetska kuća koja je izgrađena ispred vladine zgrade u blizini željezničke postaje u Berlinu, godišnje će proizvoditi više od 16.000 kWh električne energije zahvaljujući fotonaponskim panelima koji se nalaze na krovu i južnom zidu. Višak električne energije koristiti će se za napajanje električnih automobila. Prema procjenama, četveročlana obitelj dobiti će dovoljno električne energije za vožnju više od 30.000 kilometara godišnje. Merkel je izjavila kako bi kuća trebala poslužiti kao primjer za njemačke kuće budućnosti, te nadodala: "Ova kuća odličan je primjer kako inovativni napredak može istovremeno biti povezan sa svakodnevnim potrebama običnih ljudi. U ovom području vidim puno potencijala za rast, te se doista nadam da je ovo primjer kako će ljudi živjeti u budućnosti". Njemačka je lider u sektoru obnovljivih izvora energije, te već sada zadovoljava više od 20% energetskih potreba iz obnovljivih izvora poput vjetra i solarne energije. Osim toga, Njemačka je smanjila svoje emisije CO2 za 25% u odnosu na 1990. te namjerava dodatno smanjiti emisije stakleničkih plinova za 40% do 2020. Dvokatnica je projektirana za četveročlanu obitelj koja će se uskoro useliti na rok od 15 mjeseci te dokumentirati svoja iskustva. Iako je jedan zid u potpunosti ostakljen kako bi građani bolje mogli vidjeti sve tehnološke ideje koje su ugrađene u kuću, stanari će ipak imati određenu dozu privatnosti te privatnu terasu na zapadnoj strani. Ministar graditeljstva Peter Raumsauer izjavio je kako je nit vodilja projekta "Moja kuća je i moja stanica za punjenje", te da se više od 130 četveročlanih obitelji prijavilo za život u njoj. Sva oprema u kući vrijednoj 2.2 milijuna eura već je komercijalno dostupna. Kuća će nakon tri godine biti srušena i reciklirana ili premještena na drugu lokaciju.
    www.croenergo.eu

    2
    3
    4
    5
    126
    7
    9
    10
    11
    12 
    Kvantna znanost 20. stoljeća je otkrila postojanje sveprisutnog pozadinskog mora kvantne energije svemira. Dr. Harold Puthoff s Cambridge sveučilišta je među prvima izmjerio energiju svemira. Ta je energija mjerena na temperaturi od nula stupnjeva Kelvina, apsolutno najnižoj mogućoj temperaturi svemira. -273°C. Na toj temperaturi prema Newton-ijanskoj fizici sva kretanja molekula i atoma bi trebala prestali i ne bi se smjela mjeriti nikakva energija! Umjesto nenalaženja energije, kao što se očekivalo, pronašao je ono što je nazvao "ključajućim loncem" energije, a poslije je dobila ime 'energija nulte točka - zero point energy' (ZPE). Harold Puthoff je dokazao kako fizika vakuma nije uopće lišena energije, jer je vakum, prostor s obiljem (plenumom) energije.(1)

    U kvantnoj elektrodinamici pozadinsko more kvantne energije se sada koristi za objašnjavanje principa neizvjesnosti, koga je otkrila kvantna fizika, nepredvidivog ponašanja subatomskih čestica. Vibracije subatomskih čestica vjerojatno uzrokuje polje nulte točke. Slučajni virtualni fotoni skaču naprijed i natrag između polja nulte točke i našeg fizikalnog svijeta. Sudaraju se sa subatomskim česticama ili ih one apsorbiraju, kada će se pobuditi u više energetsko stanje. Nakon nanosekundi energija se opet otpušta pomoću drugog virtualnog fotona, koji se vraća u polje nulte točke. Foton se naziva virtualnin fotonom jer dolazi i odlazi iz polja nulte točke i ne će ostati u 'materijalnom' svijetu. Koristi se samo za razmjenu energije između polja nulte točke i materijalnog svijeta.

    Ne dolaze samo fotoni, već i sve vrste elementarnih čestica u naš fizikalni svijet iz niotkuda. Izgleda kako dolaze iz polja nulte točke, pojavljuju se u našoj fizikalnoj realnosti samo tisućinku ili milijuntinku sekunde pa onda opet nestaju u praznini. Te forme mističnih čestica su nazvane virtualnim česticama, jer nisu dovoljno stabilne da bi ostale u našem realitetu. Polje nulte točke je kvantna pjena virtualnih čestica i fotona. Naš svemir nikada ne miruje, čak ni u 'praznom' prostoru!

    Čak i u totalno tamnoj sobi, gdje ne može prodrijeti nikakvo svjetlo iz vanjskog svijeta, znanstvenici mogu još uvijek mjeriti prisustvo virtualnih fotona.

    Postojanje polja nulte točke je bilo već dugo poznato u zajednici kvantne znanosti, no većina je znanstvenika ignorirala njihovu primjerenost. Jednostavno su poništili (nulirali) učinak polja nulte točke u svojim znanstvenim kalkulacijama zbog vjerovanja u beznačajnost učinka!

    Međutim mala no rastuća grupa znanstvenika sada vrlo ozbiljno uzima u obzir polja nulte točke, a među njima su mnogi poznati profesori, koji sada zauzimaju radikalno drugačije stajalište o našem realitetu. Njihova znanstvena otkrića i teorije su kontroverzne u očima establishment-a znanstvene zajednice, koja se drži stare paradigme o našem svijetu po kojoj bi on mogao i eventualno će biti potpuno objašnjen mehaničkim modelom svemira.

    Polje nulte točke je postalo popularno širokoj publici zahvaljujući znanstvenoj žurnalistici Lyn McTaggart, koja je napisala knjigu "Polje - The Field" (hrvatski prijevod, TELEdisk, d.o.o. 2005.). Stvorila je veću svijesnost o polju nulte točke nego što bi se inače objelodanilo svekolikoj javnosti. Jako preporučujem tu knjigu svakome zainteresiranom za nova otkrića nulte točke i začuđujućoj ulozi, koju ljudska svijest igra u tom polju. Za paranormalne i psihičke fenomene, postoji sada znanstvena osnovica istraživanja.(2)

    Među prvim časopisima koji opširno obrađuju polje nulte točke, je Ode koji izlazi u SAD-u i Nizozemskoj. Članak o polju nulte točke se pojavio u studenom 2003., u broju 61.(3)

    More energije
    John Wheeler i Richard Feynman s Princeton sveučilišta su prvi procijenili energiju nulte točke. Izračunali su kako bi šalica energije nulte točke bila dovoljna da svi ocean svijeta proključaju. Ekvivalent u masi energije nulte točke, korištenjem Einstein-ove famozne jednadžbe E=m*c2 je 1094 grama/cm3! To je više materije po kubnom centimetru od ukupne mase cijelog svemira. Suprotno onom što se uvijek vjerovalo, materija nije kondenzirana supstancija, već difuzna forma energije. (4)

    Postavlja se pitanje, kako je moguće, ukoliko izgleda živimo u moru energija, kako to da je uopće ne uočavamo? Sličimo ribama uronjenim u vodu koje nikada nisu svijesne kako je voda svugdje oko njih.

    Haisch i Rueda su doprinjeli polju nulte točke korištenjem rada Hal Puthoff-a, dokazujući poznati Newton-ov zakon inercije, koji tvrdi kako je inercija umnožak mase i akceleracije, F= m * a. Taj stari zakon, koga je Newton postavio kao pretpostvaku, aksiom, u svom djelu 'Principia', svetoj Bibliji klasične fizike, nije se mogao dokazati u zadnjih tristo godina! No uzimanjem u obzir polje nulte točke, Rueda i Haisch su dokazali kako je inercija jednostavno otpor, usporavanje, koje objekti iskuse kada se ubrzavaju u polju nulte točke.(5)

    Sonoluminiscencija
    U prirodi postoji vrlo čudan fenomen pod nazivom sonoluminiscencija; radi se transformaciji zvučnih valova u svjetlosnu energiju! To je dobro poznat eksperiment iz matice fizike.

    U eksperimentu mala kuglasta staklena posuda, napunjena vodom rezonira harmoničnim zvučnim valom od 20 kHz, koji potječe iz zvučnika. Zatim se vrlo mali zračni mjehurić upuše u centar kuglaste staklene boce. Kada je mjehurić točno centriran u boci, počinje ritmički implodirati i emitirati svjetlo. Svjetlo se emitira u ultra-kratkim svjetlosnim bljeskovima, koji nose trilijun puta veću koncentraciju energije od izvorne zvučne energije. Temperatura u centru mjehurića doseže astronomskih 30.000o C uz ogroman pritisak.

    Matica fizike još uvijek ima problema s eksperimentom, pa se špekulira s hladnom fuzijom, dok neki misle kako nema drugog objašnjenja osim onog s obiljem svjetlosne energije koja dolazi iz polja nulte točke. Učinak sonoluminiscencije je potaknuo hollywood.ske stvaratelje na kreiranje cijelog filma o tom fenomenu, a film je nazva 'Lančana reakcija - Chain Reaction'.

    Daljnja istraživanja tog prirodnog fenomena bi mogla voditi onom što se naziva sonofuzija, vrsti hladne fuzije, kojoj fizika već toliko dugo teži.

    Žetva energije
    Od kada se u svijetu pojavio pojam energija nulte točke, rođen je novi soj kopača zlata. Mnogi izumitelji love tu energiju nulte točke, jer se radi o besplatnoj energiji. Priča počinje kako su još Michael Faraday i Nikola Tesla otkrili primjenu besplatne energije. Kada jednom znate kako ju tražiti, onda ćete ju moći izvlačiti iz vakuma u neiscrpnom obilju. Zamislite si vaš televizor bez strujnog kabla, jer televizor koristi energiju koju prima iz vakuma? Možete li to zamisliti, znate li što to znači? Zbogom nafti, pa možda tek time imate pravi osjećaj. U svijetu koji je teško zavisan o nafti, mnogi moćnici danas ne bi bili zadovoljni jer bi izgubili svu svoju moć i bogatstvo.

    Zbog tog razloga kao i zbog moguće vojne primjene su te invencije bili globalno potisnute u zadnja dva desetljeća. SAD zabranjuje izvoz neriješenih patenata ako se vjeruje u postojanje vojne primjene. Međutim umirovljeni poručnik američke vojske Tom Bearden je patentirao uređaj za generiranje besplatne energije s koeficijentom većim od 1, koga je nazvao Generator elektromagnetske-energije bez kretanja - Motionless Elektromagnetic Generator - MEG. Preko 1 u ovom smislu znači, kako više energije izlazi iz uređaja nego što u njega ulazi. Bearden tvrdi kako taj generator proizvodi 100 puta više energije nego što je potrebno za održavanje njegovog pogona. Njegov MEG uređaj nije u sukobu sa zakonom o konzervaciji energije, drugim zakonom termodinamike, jer jednostavno hvata energiju iz vakuma. Jean Louis Naudin je replicirao Bearden-ov MEG uređaj i potvrdio kako njegov MEG uređaj ima koeficijent veći od 1.

    Bearden je ponovio rad James Clerk Maxwell-a iz 19. stoljeća, utemeljitelja klasične elektrodinamičke teorije. Po njemu je interpretacija originalnog rada Maxwell-a netočna, a rad je bio i krivo interpretiran i pojednostavnjen od Lorentz-a i Heaviside-a, kako bi ga se, navodno, bolje razumjelo. Bearden je otkrio kako su originalne Maxwell-ove jednadžbe bile previđene, pa se kao rezultat toga previdjela i mogućnost korištenja besplatne (slobodne) energije iz vakuma. Bearden je u dobrom društvu glede te tvrdnje, jer je i Max Planck, osnivač kvantne fizike također uvijek sugerirao potrebu za ponovnim utemeljivanjem vrijednosti Maxwell-ovih jednadžbi.

    Laički rečeno Bearden-ov MEG uređaj je u osnovici nabijeni dipol, koji se sastoji od nabijenih ploča. Objašnjava kako fizikalni vakum kreira tijek virtualnih fotona elektromagnetske energije, koga podržava potencijal nabijenog dipola. Potencijal dipola je u stvari ravnoteža između izbijanja i nabijanja virtualnim fotonima iz vakuma. Dakle stacionarno električko polje nije uopće stacionarno, samo se takvim čini, više sličeći vodopadu koji iz daljine izgleda kao stacionarni zid vode, no proučavanje izbliza dokazuje kako se radi o konstantnom tijeku vode. Tajna MEG uređaja nije u izbijanju naboja dipola u samom krugu dipola, već u drugom odvojenom električnom krugu. Nakon toga će vakum automatski ponovno nabiti izbijeni dipol kako bi ostvario težnju ravnoteži. Kaže se da naboj koji teče u drugom krugu isporučuje stvarnu električnu snagu.

    Na taj način se ekstrahira energija nulte točke iz vakuma i prazni u električnom krugu. Bearden kaže kako svi današnji izvori električne energije kao što su baterije, dinamo i centrale, imaju jedan zajednički problem. Kada se električna struja vraća prema izvoru koji ju je na početku kreirao, ubit će tok virtualnih fotona s vakumom kao izvorom. Neznajući uzimamo vedra puna energije nulte točke iz rijeke pa ih onda nenamjerno ponovno vraćamo u rijeku.

    Tom Bearden je doašo i do vrlo važnog novog otkrića u vezi s novim tipom 'elektromagnetske energije'. Prema Bearden-u, danas korištene četiri Maxwell-ove jednadžbe su pojednostavnjena verzija Maxwell-ovog izvornog rada. Bearden kaže kako je Oliver Heaviside odbacio skalarni dio kompleksnih brojeva u Maxwell-ovim originalnim jednadžbama, ostavljajući samo vektore u Maxwell-ovim jednadžbama zbog lakšeg računanja.

    To je razlog zašto danas znanost zna samo klasičan elektromagnetski val, koji je transverzalan. U transverzalnom valu električno i magnetsko polje osciliraju okomitao na smjer širenja vala. Po Beardenu nam je odstranjivanjem skalarnog dijela Maxwell-ovih jednadžbi izgubljena činjenica da se energija može širiti longitudinalnim valovima super-luminalnim brzinama (brzinama većim od brzine svjetlosti). Longitudinalni valovi su slični valovima zvuka i osciliraju u istom smjeru u kojem se šire.

    Prema Bearden-u interni longitudinali val u elektromagnetskom valu je fundamentalan val, koji postoji u svim poznatim elektromagnetskim poljima bilo kojeg oblika. Skalarna komponenta elektromagnetskog vala se može kreirati iz dva suprotna elektromagnetska vala, vala i njegovog anti-vala. Oba će si vala međusobno poništavati električnu i magnetsku komponentu polja, kada su valovi u fazi privremeno pomaknutoj jedan prema drugomu za 180 stupnjeva. Rezultat je elektromagnetski skalarni val. On putuje u vremenskoj domeni i potpuno je drugačiji od transverzalnog elektromagnetskog vala, koji putuje tro-dimenzionalnim prostorom. Po Bearden-u moramo misliti o vremenu kao komprimiranoj formi energije kao što je to i materija. Sjećate li se Einstein-ovog poznatog zakona, koji kaže da je energija jednaka umnošku mase i brzine svjetlosti na kvadrat? U ovom slučaju možemo naći istu obilnu komprimiranu energiju u vremenskoj domeni i možemo ju hvatati kao kada se longitudinalni skalarni EM valovi u vremenskoj domeni konvertiraju u uobičajene transverzalne EM valove. Konverzija skalarne elektromagnetske energije u transverzalnu elektromagnetsku energiju se naziva skalarnom interferometrijom i ona je rezultat interferencije dvaju skalarnih valova. To je suprotan učinak samo-poništavajućem paru transverzalnih elektromagnetskih valova koji kreiraju skalarni val.

    Tijek virtualnih fotona koji se događa između dipola i vakuma, ranije spomenutog, je u stvari tijek skalarnih valova. Stoga su skalarni valovi vrlo različiti od elektromagnetskih valova; i to zbog jedne stvari, tj. oni mogu putovati beskrajnim udaljenostima bez gubitka energije brzinama većim od brzine svjetlosti (superluminalno).

    Kada skalarne valove kreira dipol, kao što je baterija, generator ili permanentni magnet s dva pola, polarizacija naboja će kreirati skalarne valove koji će žuriti između polova i vakuma. Svaki dipol u svemiru od atoma sa svojim pozitivnim i negativnim nabojem, do Zemlje i Sunca sa svojim magnetskim poljima kao i sva nebeska tijela u svemiru zrače skalarne valove, pa su stoga u osnovi skalarni valovi svugdje u svemiru, popunjavajući vakum prostora, čineći ga obiljem energije nulte točke.

    Početko 20. stoljeća je Nikola Tesla prvi otkrio skalarne valove. Koristio je indukcijske zavojnice za kreiranje tih skalarnih valova. Proveo je mnogo eksperimenata šaljući skalarne valove oko Zemlje dokazujući kako za razliku od transverzalnih valova, koji se šire na velike udaljenosti s disipacijom i gube svoju energiju brzinom jednakom kvadratu udaljenosti od izvora, longitudinalni valovi mogu putovati do bilo koje udaljenosti bez praktički ikakvog gubitka energije.

    Tesla je u svoje vrijeme vjerovao u postojanje etera, iz koga bi se mogla koristiti slobodna energija, što bi moglo biti spas za čovječanstvo. Obratio se Američkom institutu inžinjera elektrotehnike 1981. slijedećim riječima:

    ". . . snagom izvednom iz njega, sa svakom formom energije dobivenom bez napora, iz spremišta zauvijek neiscrpnog, čovječanstvo će napredovati velikim koracima; samo je pitanje vremena kada će čovjek uspijeti priključiti svoje strojeva na zamašnjak prirode".

    Skalarne valove Tom Bearden-a su otkrili i ruski znanstvenici. Rusi su međutim dali skalarnim valovima drugačije ime, nazivaju ih torzijskim valovima. O njima ćemo naučiti više kasnije. Kao raniji čovjek vojske, uvjeren je kako su Rusi koristili tu tehnologiju za kreiranje arsenala oružja skalarnim valovima tijekom Hladnog rata. To oružje je, temeljeno na Teslinoj haubici, smrtonosno skalarno oružje koje, u usporedbi, čini blijedim naše oružje masovne destrukcije. U svojoj najblažoj formi to se oružje može koristiti za modificiranje i manipuliranje vremenom, za kreiranje uragana i tornada, a može se čak s njime proizvesti potrese. U najagresivnijoj primjeni, moglo bi se izbrisati postojeću civilizaciju svojom smrtonosnom silom koja je nezaustavljiva.

    Na drugoj strani, su miroljubive aplikacije tehnologije skalarnih valova, koje prelaze ljudsku imaginaciju; kao ni jedna druga dosadašnja tehnologija, kojoj je planet svjedočio, a mogu voditi čovječanstvo u Zlatno doba. Obećava slobodnu, besplatnu energiju, antigravitacijski pogon i aplikacije liječenja koje mogu izliječiti bilo koju bolest preokrečući vrijeme bolesti. Prema Bearden-u, Antoine Priore je 60-tih i sedamdesetih godina koristio, kao preteču svoje medicinske patentirane tehnologije, aplikacije skalarnih valova, a njegovi eksperimenti na životinjama su dokazali mogućnost liječenja svih formi raka. Objašnjenje tih čudotvornih izliječenja je prisiljavanje oštećenih stanica skalranim valovima da se vrate u svoje ranije zdravo stanje. Tako je tehnologija skalarnih valova tehnologija čuda, ako je vjerovati Bearden-u.

    Bearden-ova teorija, koju je objavio u knjizi pod naslovom "Energije iz vakuma, koncepti i principi - Energy from the vacuum, concepts & principles" je dokazana prvim na tržištu raspoloživim energetskim uređajem nazvanim "Patterson-ova energetska stanica - Patterson Power Cell", inovativni uređaj s omjerom većim od jedan.

    Patterson-ova energetska stanica je razvijena i patentirana. James A. Patterson je znanstvenik Tehnologija čiste energije - Clean Energy Technologies iz Dallas-a. Radi se o staklenoj posudi napunjenoj tisućama sitnih, paladijem pokrivenih kuglica koje služe kao elektrode. Uređaj pogoni teška voda. Kada se pokrene s malom ulaznom snagom od 1,4 Wat-a, stanice izbacuju enormne količine topline, stotinu puta veće energije od energetskog ulaza. Tvrdi se kako je Patentni ured SAD-a testirao uređaj i dodijelio četiri patenta, Uređaj se proučava i na različitim sveučilištima širom svijeta i tretira ga se vrlo ozbiljno, no više nema sumnje u njegov rad, već se spore oko toga kako radi!(6)

    Pradavna vortex-vrtložna tehnologija
    Robert A. Patterson je izvrstan inžinjer koji se sam educirao u vortex tehnologiji, a studirao je i rad Viktor Schauberger-a. Viktor Schauberger je radio na vortex tehnologiji za naciste tijekom 2. Svjetskog rata, te je kao i Tesla, imao začuđujuće invencije, koje su skoro povijesno zaboravljene. Neprocjenjivi doprinos znanosti se konačano prepoznaje kada se svjetska nestašica energije približava klimaksu. Pozabavit ćemo se vortex tehnologijom i električnim primjenama u implozijskoj fizici Daniel Winter-a u poglavlju 6 ('Vibracije etera'). Najbolja vizualizacija vorteksa je tornado koji usisava zrak, akumulirajući te vrtložne vjetrove s nevjerojatnim magnitudama u centru, oku tornada.

    Među Patterson-vim invencijama primijene vorteks tehnologije je i RAM implozijsko krilo, koje se može pričvrstiti na krov automobila. To će krilo kreirati implodirajući vorteks ispred automobila i ekspandirajući vorteks iza automobila, pa će tako guranje stražnjeg vorteksa ojačavati usisavanje iz prednjeg vorteksa. Sveukupni učinak je drastično reduciranje potrošnje goriva za faktor 2 ili 3.

    Drastična redukcija potrošnje goriva je rezultat reduciranja otpora kretanju. Kao praktičar kineskih borilačkih vještina Wing Chun Gung Fu, Patterson je stekao uvid u korištenje energije svog protivnika, čiji se zamah preusmjeravanjem energije može koristiti za svoje djelovanje, pa se time protivnika može oboriti, izbacujući ga iz ravnoteže njegovim vlastitim zamahom. To je uobičajena praksa u borilačkim vještinama. Koristeći analogiju borilačkih vještina, protivnik automobilu bi bio održavani otpor, pa Patterson objašnjava kako se ta energija može preusmjeriti na korisni rad. To upravo i radi njegovo RAM implozijsko krilo.

    Patterson je nekako shvatio kako bi isti vorteks mehanizam RAM implozijskog krila, temeljen na aerodinamici, mogao imati svoj komplement u elektrodinamici ako se primijenjuje na energiju nulte točke u vakumu prostora. Što ako bi uspio 'pumpati' tu energiju nulte točke korištenjem elektroničkih krugova koji bi imitrali korištenu vorteks tehnologiju u dizajnu njegovog krila?

    Najiznenađujuća činjenica te problematike je što je slijedeća prosvijetljujuća ideja inspirirana još jednom formom pradavne azijske vještine, Dogu kipom iz Japana. Spotaknuo se o taj kip čitajući "Antigravitacijski priručnik - The Antigravity Handbook" autora David Hatcher Chlidress-a. Taj ružni kip datira unatrag barem 10.000 godina. Tražeći elektronički ekvivalent za svoje RAM implozijsko krilo, odjednom je shvatio kako to mora biti odgovor. Naravno ni vi, a ni ja, ako bi i buljili u taj ružni kip još slijedećih 10.000 godina, vjerojatno nikada ne bi došli na ideju, no prema Patterson-u, taj kip je shematska predstava onog što on naziva elektrogravitacijski implozijski pogonski sustav.

    Hutchison učinak
    Hutchinson učinak je kolekcija fenomena koji je otkrio sjani (plemeniti?) John Hutchinson 1979. Živi u Vankuveru u Kanadi u apartmanu koga je kompletno opremio s elektroničkim uređajima. Hutchinson je eksperimentirao u svom apartmanu sa skalarnim valovima koristeći Tesline zavojnice i Van de Graaff generator. Korištenjem interferencija radio valova niskog energetskog inputa, no visokog napuna od stotina kiloVolti, otkrio je začuđujuće unčinke u rasponu od:
    levitacije teških metala
    fuzije različitih materijala
    anomaliju zagrijavanja metala bez gorenja okolnog materijala
    lomljenje metala na čudan način.

    Svi ti učinci su bili dokumentirani na video zapisu, a svoja je otkrića demonstrirao mnogim kvalificiranim znanstvenicima i poznatim ljudima, koji ga sada konačno financijski podržavaju. Hutchinson-ov učinak je demonstriran i na filmu na Interentu. U njegovim se filmovima vidi kako predmeti lebde u prostoru, a metali vibriraju kao da su puding. Čak je levitirao i kuglu teškog topa. Također je mogao demonstrirati fuziju različitih materija, kao što drvo i metal. Drvo se jednostavno uranja u metal, a kada se Hutchinson-ov uređaj isključi, drvo ostaje kao kada bi bilo savršeno zalijepljeno u metalu! Na isti je način utopio novčić u aluminijsku šipku.

    Njegovi eksperimenti prkose svim uobičajenim zakonima prirode! Njegovi anomalni valovi s anti-gravitacijskim sposobnostima izgleda mijenjaju sam prostor-vrijeme.

    Može rastopiti metal bez ikakvog znaka spaljivanja ili očite radijacije topline. Materijali poput drveta se drže na istom mjestu gdje se metal tali, a da nisu spaljeni. To se jednostavno suprostavlja zakonima termodinamike, po kojima bi barem trebalo uočiti zračenje topline. Igleda kao nekakvo odvajanje tog uređaja od normalne organizacije atoma u materijalima. To je isto kao kada bi Van der Waals-ove sile, koje povezuju atome u materijalu bile isključene, a atomi bi mogli slobodno stvarati nove konfiguracije.

    John Htuchinson je također razvio samo-održavajuću bateriju, koja se sama puni energijom nulte točke, kako on tvrdi! Baterija generira 18V kod 250 mA! Kaže kako mu je u tome pomogao Tom Bearden!

    Projekt razotkrivanja
    Steven Greer je napravio karijeru iz razotkrivanja istine o slobodnoj energiju u svom Projektu razotkrivanja. Pritišće političare SAD-a na objavljivanje istine. Prema Greer-u, utrka u nuklearnom naoružanju i Hladni rat s Rusijom su stvorili političku klimu u SAD-u u kojoj su najveće tajne, projekti pokrenuti za razvoj naprednih vojnih tehnologija. Ti su klasificirani projekti realizirani pod najvećom tajnom i samo nekolicina onih, koji su morali znati, je bila informirana o tim programima. Postupno su stvari postale toliko kompleksne i izvan kontrole, pa su se ilegalno trošile milijarde dolara iz proračuna SAD vlade, pri čemu su kongresnici, pa čak i sam predsjednik izgubili autoritet nad tim projektima.

    Greer tvrdi kako je pronašao nekoliko stotina ljudi, koji odaju tajne u vojnoj, znanstvenoj i korporacijskoj zajednici, koji mogu isporučiti dokumente, fizikalne dokaze i svjedočenja o namjernom potiskivanju informacija o naprednim tehnologijama. Vojska i špijunaža spriječavaju pristup javnosti tehnologijama koje definitivno mogu zamijeniti konvencionalnu naftu, ugljen i nuklearnu energiju kao izvore. Te su tehnologije razvijene unutar SAD-a za vojnu primjenu, no primijenjujući ih u mirnodopske svrhe, mogle bi oblikovati potpuno nezagađujuću civilizaciju i spasiti naš planet Zemlju.(7)

    Mogli bi završiti sa svim siromaštvom u svijetu korištenjem slobodne energije nulte točke iz vakuma. Mogla bi se koristiti lokalno u zemljama u razvoju, jer nije potrebna infrastrukturna energetska mreža. S obiljem lokalne energije bi bilo moguće kreirati svježu vodu iz morske vode za navodnjavanje područja, koja danas pate od suše.

    Rekapitulacija
    Prazan prostor uopće nije prazan. Vakum je u stvari obilje. Sadrži izobilje energije, energije nulte točke. Odvija se kozmički ples razmjene energije između fizikalnog prostora i polja nulte točke, konstantna kreacija i destrukcija materije iz ničega. Kontinuirani tok energije u i iz materijalnog svijeta sličan je istočnjačkoj Hindu kozmologiji opisanoj u kozmičkom plesu Šive.

    Je li moguće da znanstvenici promatraju energiju nulte točke u stvari kao našu vlastitu kolektivnu svijest, a nas kao kreatore fizikalnog svijeta iz te energije? Ako je svijest stvarno uzrok fizikalnom realitetu, a ne posljedica, barem smo identificirali kandidata za potrebnu duhovnu energiju!

    U slijedećem poglavlju ćemo vidjeti kako pradavnu znanost, koja je tajno očuvana tijekom povijesti, počinje rekonstruirati moderna znanost. To davno znanje, koje se naziva svetom geometrijom, je bilo vrlo važno očuvati iz nekog razloga za buduće generacije. U pradavna vremena se to znanje poučavalo u školama misterija kod Egipćana i Grka. Pod prijetnjom smrtnom kaznom, inicirani su održavali to znanje tajnim kroz povijest. Na Zapadu se to znanje očuvalo u gnostičkim krugovima i tajnim društvima Slobodnih masona.

    Znanost Svete geometrije tvrdi kako sve u našem svemiru ima u podlozi nevidljive geometrijske strukture koje slijede funadamentalne principe. Suvremeni znanstvenici koriste svetu geometriju za objašnjavanje konstruiranja fizikalnog realiteta iz sve-prisutne i u sve-prodiruće pozadinske energije fizikalnog vakuma.

    www.soulsofdistortion.nl
    U Hrvatskoj se registrirani električni automobili mogu pobrojiti na prste jedne ruke. S olakšicama bi ih bilo malo više, ali ipak ne toliko da bi se država morala bojati bankrota.Hrvatska je među rijetkim državama koje ne nude baš nikakve subvencije ni porezne olakšice za kupnju električnih vozila. Po broju registriranih "EV" vodi Njemačka, gdje je registrirano 1020 vozila, bez obzira na subvenciju od samo 380 eura. Nižu ima samo Češka – 271 euro – sa 43 registrirana električna automobila. Europski se prosjek kreće oko 5000 eura. S druge strane, bez obzira na olakšice veće od 20.000 eura, u Danskoj su registrirana samo 283 elektromobila. Norveških 17.524 eura olakšica pomoglo je registraciji 850 strujića. Italija je s olakšicom od 1200 eura "udomila" samo 103, dok su u Španjolskoj (sa 6500 eura olakšica) registrirana 122.Nevladine organizacije koje se bave održivim prometom pozivaju na subvencije kojima bi se poduprli potrošači koji žele kupiti električne automobile, uključujući primjerice niži PDV. Oni bi također trebali biti izuzeti iz plaćanja cestarina, te bi im trebalo omogućiti korištenje traka za autobuse, barem dok automobili ne krenu u masovnu proizvodnju. Šarolikost subvencija i poreznih olakšica, u usporedbi s jednako slabom prodajom električnih vozila, govore da ni samo državni poticaji ne mogu prosječnog vozača okrenuti prema automobilu na struju. No, u ovom trenutku olakšice na kupnju elektromobila stvar su ugleda, volje za napretkom i mišljenja smo da Hrvatska taj korak treba napraviti. A da bi to povuklo i veći broj registriranih električnih vozila, valja pričekati da napredak tehnologije snizi cijenu baterije i poveća autonomiju "EV", tako da se oni cijenom i dosegom mogu mjeriti s klasičnim automobilima.


    Električna vozila i pogonske tehnologije
    Električna vozila (EV) se razlikuju od konvencionalnih motora s unutrašnjim izgaranjem (MUI) u djelu koji se tiče pogonskog sustava. Umjesto motora s unutrašnjim izgaranjem i klasičnih spremnika za gorivo, električna vozila opremljena su električnim motorima i baterijama.

    Baterija je srce električnog vozila
    Izvor električne energije pohranjen je u litij – ionskim baterijama o čijem kapacitetu ovisi autonomnost kretanja električnog vozila. Već danas su skladišni kapaciteti baterija komercijalnih paketa baterija dovoljni da mogu pokriti dnevne potrebe korištenja osobnog vozila. Svjetski proizvođači električnih baterija najavljuju intenzivno povećanje kapaciteta baterija u skoroj budućnosti te se očekuje autonomnost kretanja do 350 km s jednim punjenjem baterija. Očekivano trajanje baterija procjenjuje se na oko 7-10 godina.

    Nove performanse vožnje
    Elektromotor u pravilu omogućuje linearno i besprekidno ubrzavanje vozila sa znatno većom karakteristikom vuče u odnosu na konvencionalna vozila. S druge strane, električni automobili ne posjeduju mjenjačke kutije. Eliminacija mjenjačke kutije znatno smanjuje masu automobila, što ujedno dovodi do znatno manje potrošnje goriva.

    Potrošnja energije
    Električna vozila troše znatno manje energije nego vozila na fosilna goriva. Ukupna potrošnja energije električnog vozila od spremnika do kotača (engl. „Tank– To–Wheel"), tzv. finalna energija, iznosi tri puta manje nego kod vozila na fosilna goriva (benzinska, dizelska) iste težine i performansi. Dodatna energija potrebna je za proizvodnju fosilnih goriva i električne energije te za njihovu distribuciju. Ukoliko se utrošku energije u samom vozilu doda i energije potrebna za proizvodnju i distribuciju finalnih oblika energije (benzina, dizela, električne energije, itd), što odgovara tzv. primarnoj potrošnji energije (eng. Well-to-Wheel analiza), dolazi do povećane primarne potrošnje energije za 20 – 80 posto kod konvencionalnih vozila pogonjenih fosilnih gorivima u odnosu na električna vozila, uspoređujući pri tomu vozila jednakih težina i performansi (20% = dizel – olovo usporedba, 80% = benzin – litij usporedba).

    Emisije CO2
    Električna vozila generiraju znatno niže emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova i štetnih polutanata nego što je to u slučaju konvencionalnih vozila. Na osnovi „Tank-To-Wheel" potrošnje, električna vozila ne proizvode štetne i stakleničke plinove te samim time značajno smanjuju zagađenja u odnosu na konvencionalna vozila. Ukoliko se razmotri ukupna proizvodnja emisija CO2 na osnovi „Well-To Wheel" potrošnje goriva, dakle od proizvodnje primarne energije pa do konačne prenesene na kotače vozila, električna vozila u prosjeku proizvode tek polovicu emisija CO2 u usporedbi s konvencionalnim vozilima . Pri tomu je u usporedbi za proizvodnju električne energije uzet u obzir tipični miks primarnih oblika energije, raspoloživih na europskom tržištu. Prosječna emisija stakleničkih plinova po kWh proizvedene električne energije u 2006. godini u EU iznosila je 443 gCO2/kWh, dok je u Hrvatskoj u 2008. godini ta ista emisija iznosila 550 gCO2/kWh proizvedene električne energije. Uzimajući u obzir prosječnu potrošnju finalne energije električnih vozila u iznosu od 12,5 kWh/100km te prosječne emisije CO2 po kWh proizvedene električne energije u nekim zemljama članicama EU-a dobivene su specifične emisije CO2 po prijeđenom kilometru. Europska unija provodi jasnu politiku održivog prometnog sustava upravo kroz uvođenje vrlo egzaktnih ciljeva vezanih uz ograničenje emisija stakleničkih plinova, a poglavito ugljičnog dioksida, s vremenskim horizontom do 2020. godine.

    Podizanje konkurentnosti transportnog sustava
    Korištenjem električnih vozila se u dugoročnoj perspektivi očekuje znatno povećanje konkurentnosti prometnog sektora i to prvenstveno zbog nižih troškova korištenja vozila tijekom ukupnog životnog vijeka. S obzirom na ograničenost zaliha naftnih derivata, za očekivati je da će ionako izuzetno volatilna cijena naftnih derivata nastaviti rasti. Cijena električne energije također će rasti u budućnosti, no zasigurno znatno konzervativnije od cijena naftnih derivata. Električna vozila su trenutno skuplja od konvencionalnih i to uglavnom zbog danas relativno skupih baterija. No, svjetski proizvođači baterija najavljuju drastično smanjenje troškova proizvodnje baterija u bližoj budućnosti. Električna vozila su već danas u mogućnosti ponuditi povoljniju ukupnu cijenu (engl. Total Cost of Ownership), ukoliko niži operativni troškovi nadilaze viši trošak kupnje vozila. Stoga korisnici električnog vozila s većom godišnjom kilometražom mogu znatno prije amortizirati ukupnu cijenu električnog vozila u odnosu na konvencionalna.

    Infrastruktura i punjenje
    Za razliku od svih ostalih alternativnih goriva, električna vozila zahtijevaju znatno manja ulaganja i napore u razvoj infrastrukture za njihovo punjenje. Naime, električna energija je dostupna u svakom kućanstvu, na radnom mjestu, šoping centru ili u centru grada. U odnosu na postojeći raspored i zastupljenost klasičnih benzinskih postaja za konvencionalna vozila, gustoća zastupljenosti punionica za električna vozila na razini urbanih područja bit će znatno veća. Razlog tome je karakteristika procesa punjenja električnih vozila, koji je znatno duži te može trajati i do 3 sata na punionicama karakterističnim za instalaciju na urbanim površinama (poput javnih parkinga, garaža, trgovačkih centara, kino dvorana, logističkih centara, i dr.). Zbog toga će se u budućnosti za potrebe zadovoljavanje potreba vozila za električnom energijom trebati osigurati znatno veći broj elektro punionica. Za sada u Republici Hrvatskoj imamo samo dvije javne punionice za Električna vozila u Zagrebu i Zadru opremljene s dvije jednofazne utčnice, snage 3,1 kW. U načelu postoji nekoliko koncepata punjenja električnih vozila koji se razlikuju na temelju dva isključiva i recipročna parametra: cijena punionice i vrijeme punjenja. Tehnološka dostignuća današnjice omogućavaju punjenje električnog vozila jednakom, pa čak i većom brzinom u odnosu na konvencionalna vozila putem punionica na principu zamjene baterija. S obzirom na njihovu specifičnost, takve punionice zahtijevaju širi konsenzus svjetske automobilske industrije te je za očekivati da će se njihovo masovno korištenje početi odvijati tek iza 2020. godine. U posljednje vrijeme su razvijene i punionice za tzv. brzo punjenje putem kojeg se baterije električnih vozila mogu napuniti u roku od 30 minuta. Snage takvih punionica iznose od 50 – 250 kW, a u distribucijskoj mreži se spajaju se na trofaznu razinu napona od 400 V/63 A. Većina punionica podesnih za instalaciju na javnim gradskim površinama i u garažama omogućava tzv. srednju brzinu punjenja u trajanju do 3 h. Takve punionice moguće je spojiti na trofazni priključak 230V/16A, čija se snaga kreće do 11 kW. Za očekivati je da će dio vlasnika vozila koji posjeduju vlastite garaže električna vozila puniti kod kuće putem tzv. kućnih punionica, koje omogućavaju punjenje baterije vozila u trajanju od 6 do 8 sati. Kućne punionice se spajaju na standardni jednofazni kućni priključak 230V/16 A, čija se snaga kreće od 2,3 do 3,7 kW.


    Smanjenje ovisnosti o naftnim derivatima
    Samo manji dio električne energije je proizveden iz naftnih derivata. S druge strane, urbani promet (s dnevnom kilometražom manjom od 50 km) na svjetskoj razini predstavlja od 75 do 80 posto kilometraže automobila te doprinosi s oko 20 posto ukupnoj svjetskoj potrošnji naftnih derivata. Zbog toga bi se svjetska potrošnja naftnih derivata smanjila za 20posto ukoliko bi sav urbani promet bio supstituiran s električnim vozilima. Time bi se značajno smanjila ovisnost o naftnim derivatima.

    Harmonizacija s jedinstvenom europskom prometnom politikom
    Cilj europske politike razvoja održivog transporta je uspostava jedinstvenog prometnog sustava koji će zadovoljavati socijalne i gospodarske potrebe za mobilnošću ekonomskih sustava uz istovremeno udovoljavanje sve strožim ekološkim kriterijima. Europska unija prepoznala je problem ekspanzivnog rasta prometnog sektora, a samim time i njegova negativnog utjecaja na okoliš. Kako bi se postavili temelji razvoja održivog transportnog sustava, donesena je direktiva 2009/33/EC o promociji čistih i energetski učinkovitih vozila. Cilj direktive je, osim promocije vozila spomenutih karakteristika, i obvezati sve ključne sudionike na standardizaciju vozila i infrastrukture te raznim poticajnim mjerama osigurati potrebnu razinu potražnje radi smanjenja proizvodne cijene vozila. Nastavno na direktivu 2009/33/EC, krajem travnja 2010. godine donesena je europska Strategija za čista i energetski učinkovita vozila (COM(2010)186 final). Strategija predstavlja adekvatan i tehnološki neutralan institucionalno – politički okvir kojim će se poduprijeti penetracija čistih i energetski učinkovitih vozila u nadolazećem desetljeću. Pri tome se Strategijom paralelno podupiru dva smjera i to: razvoj čistih i energetski učinkovitijih vozila na konvencionalni pogon s motorom na unutrašnje izgaranje (poglavito s pogonom na biogoriva, UNP i SPP) te potpora razvoju novih tehnologija s ultra niskim negativnim utjecajem na okoliš (elektromobili i vozila s pogonom na vodikove ćelije). Dok je paradigma o uvođenju biogoriva u promet već dobro poznata (10% biogoriva u prometu do 2020. godine obveza je svih zemalja članica EU-a), najnoviji rezultati studije (IHS – Global Insight: Battery Elelctric and Plug – in hybrid Vehicles Study), provedeni uoči donošenja Strategije, ukazuju na očekivanu penetraciju elektromobila u iznosu od 1 do 2 posto do 2020. godine, odnosno 11 – 30 posto do 2030. godine od ukupnog broja novo prodanih automobila. Što se pak tiče penetracije tzv. plug–in hibrida njihov tržišni udio se procjenjuje na oko 2 posto do 2020. godine, odnosno 5 – 20 posto do 2030. godine u ukupnom broju novo prodanih automobila. Navedeni trendovi predstavljaju prosječni potencijal europskog tržišta, a budući da još uvijek ne postoji egzaktan cilj kojem će se jedinstveno stremiti, dovitljivost i proaktivnost pojedinaca kao i organizacija na pojedinim tržištima, omogućit će stjecanje komparativnih prednosti kako na domaćem tako na regionalnom, ali i globalnom tržištu. Republika Hrvatska je krajem 2009. godine donijela i usvojila Strategiju energetskog razvoja (NN br. 130/09). Strategija energetskog razvoja u sektoru prijevoza može se realizirati kroz povećanje energetske učinkovitosti, promoviranje štednje energije i korištenje goriva iz obnovljivih izvora. Sukladno strateškim ciljevima, raznim mjerama će se poticati primjena vozila s emisijama ispod 120 g CO2/km, električna vozila, hibridna vozila (za pravne i fizičke osobe) putem subvencije investicija, ali i osiguravanjem besplatnih parkirnih mjesta, pravom na korištenje žutih traka i slično.
    solarserdar.wordpress.com

    Vibrirajuća energija etera koja oblikuje atom iz trenutka u trenutak, oblikuje isto tako i planete, zvijezde i ostatak svemira. Polja Platoničke energije na kvantnoj razini bi se stoga trebala također naći i na makroskopskoj razini vlastitog planeta Zemlje te je tu energiju moguće kanalizirati u korisne energetske oblike. Mjerilo valnih dužina može biti drugačije, no omjeri interferirajućih valnih dužina etera su isti, omjer je inherentno fiksiran geometrijom Platon-ovih krutih tijela. Drugi način kazivanja iste stvari, je izrijek kako su atomi, planeti i zvijezde međusobno povezani fraktalnim mustrama Platon-ovih krutih tijela. U ovom ćemo poglavlju demonstrirati kako Platonv-a kruta tijela također kreiraju energetsku matricu oko Zemlje, koju sada znanstvenici nazivaju "rešetka Zemlje".

    Rešetka Zemlje
    Niz znanstvenika je radilo na modelu rešetke Zemlje, no prvi je bio Ivan P. Sanderson, koji je pronašao kako postoji dvanaest "Đavoljih groblja" širom svijeta međusobno geometrijski razmještenih. "Đavolja groblja" su trokutasta područja na svijetu o kojima se mnogo izvješćivalo kao mjestima misterioznih nestanaka brodova i aviona bez jasnog razloga. Najpoznatije je "Bermudski trokut"; drugo je poznato kao Đavolje more istočno od Japana. Javljalo se mnogo puta o dilataciji vremena i prostora, što je bilo popraćeno prestankom rada kompasa, mjerača visine, pojavom umjetnih horizonata, gubitkom radio kontakta, te drugim čudnim fenomenima, koje su iskusili mnogi piloti aviona, leteći nad Bermudskim trokutom. Bilo je izvješća o avionima koji su po dolasku pokazivali znakove putovanja kroz drugu vremensku zonu, jer su svi satovi na letjelici kasnili točno za isti interval! Sanderson je uočio kako postoji pet "Đavoljih groblja" u sjevernoj femisferi, pet u Južnoj i dva na polovima, ukupno dvanajst koja tvore točno vrhove ikosahedrona!

    Tri ruska znanstvenika, Nikolai Goncharov, Vyacheslav Morozov i Valery Makarov su napravili slijedeći korak u konstruiranju rešetke Zemlje. Počevši od Sanderson-ovog rada, dodali su dodekahedron mustri rešetke. Bruce Cathie je nezavisno od drugih otkrio oktahedron i kocku u istančanom energetskom polju Zemlje, a kasnije je takva rešetka nazvana Cathie rešetka.

    Supruzi znanstvenici William Becker i Bethe Hagens su konačno kompletirali svekoliku simetriju rešetke Zemlje. Becker je profesor industrijskog dizajna na sveučilištu Illiois, Chicago, a Bethe Hagens je profesor antropologije na Governors State sveučilištu u Illinois-u. Počevši od ikosadodekahedron rešetke, dodali su joj specijalni polihedron, koga je razvio istraživač svete geometrije R. Buckminster Fuller. Službeni termin njihove finalne rešetke Zemlje je Unified Vector Geometry 120 Polyhedron - Unificirani 120 polihedron vektorske geometrije ili UVG 120, također zvan "Zemaljskom zvijezdom".

    Rešetka Zemlje je bila ekstenzivno studirana i pokazuje mnoge začuđujuće činjenice, jer savršeno iscrtava oblike kontinenata, planinske lance, tektonske frakture u Zamljinoj kori, grebene na dnu oceana, mjesta vulkana, te mustre struja oceana. Svi ti geološki učinci i još mnogo toga se može preslikati na rešetku Zemlje. Mustra rešetke Zemlje se pridružuje torzijskim valovima, koji vrtložno ulaze u Zemlju. Iako su torzijski valovi vrlo sičušni, kolektivno postaju vrlo jaki i sposobni su kreirati stvarne geološke učinke koji su prepoznatljivi na kori naše Zemlje.

    "Đavolja groblja " su smještena na vrhovima ikosahedrona rešetke Zemlje. Na tim se mjestima mogu dogoditi abnormalni vrtlozi tijekom rijetkih interplanetarnih podešavanja unutar našeg Sunčevog sustava. Prema David Wilcock-u različite gustoće etera u svemiru kreiraju mnoge različite fizikalne dimenzije. U osnovi postoji osam dimenzija koje su povezane s oktavom; međutim svaka od tih dimenzija može opet imati svojih osam pod-dimenzija. Ta podjela može se nastavljati neograničeno dajući beskonačne dimenzije unutar našeg svemira.

    Misteriozni nestanak aviona i brodova u Bermudskom trokutu bez ostavljanja bilo kakvih olupina se može objasniti tim vremenskim i prostornim izobličavajućim vrtlozima na vrhovima ikosahedrona. Avioni i brodovi su bukvalno nestali u drugoj dimenziji.

    Jedan takva vrtložna lokacija na Zemlji gdje se mogu iskusiti fizikalne anomalije je Oregon vrtlog u SAD-u. Vrtlog je otvoren za javnost i poznat je po svojem savijanju prostora i vremena. Čudnovati učinci kao što je skupljanje i istezanje ljudskog tijela zavisno o lokaciji unutar Oregon vrtloga se može osobno iskusiti. Ono što se događa u Oregon vrtlogu dešava se i u Bermudskom trokutu, samo što su učinci znatno jači i mogu dovesti do nestajanja aviona na ovoj razini/ravnini egzistencije.(1)

    Projekt Vrata Zemlje
    Obzirom na rešetku Zemlje, provedeno je niz znakovitih znanstvenih istraživanja. Za te je eksperimente posebno razvijen uređaj nazvan Vratima Zemlje. Ovaj uređaj može pokupiti energiju torzijskih valova rešetke Zemlje. Dizajn je ekstremno jednostavan, sastoji se od četverostrane piramide na vrhu s produženom invertiranom piramidom na donjoj strani, zajedno s 4 druga tetrahedron oblika na dnu, sve napravljeno od bakrenih "žica". 

    U dizajnu Vrata Zemlje koirštene su kugle od mjedi, koje su bile međusobno povezane šupljim mjedenim cijevima, zalemljenim na kugle. Cijela konstrukcija je žičani kostur, 1,8m visok s osnovicom od 1,10 x 1,10m. Cijela ideja Vrata Zemlje je rezonancija Platonovih geometrija uključenih u žičanom kosturu sa spiralnim torzijskim valovima energije rešetke Zemlje. Cijela konstrukcija je neka vrsta antene ugođene na torzijske valove. Istraživači ju nazivaju "akupunkturnom iglom" zabodenom u energetsku rešetku Zemlje.

    U višestrukim pokusima, uređaj je bio aktiviran meditacijom projiciranim intencijama ljubavi grupe ljudi prema Vratima Zemlje. Dodani su bili i specijalni zvukovi! Kada se aktivirao uređaj, počele su se pojavljivati svjetlosne kugle, nazvane orb-ima koje se moglo promatrati golim okom i koje su fotografirane i normalnom i infracrvenom fotografijom. Svjetlosne kugle su bile transparentne i izgledale kao da plutaju u zraku.

    Magnetometar je pokupio jaki signal na 3 metra udaljenosti od Vrata Zemlje u ELF (Ekstra Niske Frekvencije 0 - 100 Hz) području frekvencija. Jaki se pak osnovni signal fokusirao na 7,8 Hz, frekvenciju Schumann-ove rezonancije zajedno s višim harmonicima.

    Vidovnjake se pozvalo posvjedočiti eksperimentu Vrata Zemlje i oni su objašnjavali kako su se Vrata Zemlje povezala s energetskom rešetkom Zemlje, po aktiviranju Vrata Zemlje i podešavanju na os Sjever - Jug. Aktivacija Vratiju Zemlje je prouzročila tijek kozmičke energije iz svemira, dok se istovremeno ista količina energije kretala iz Zemlje prema gore kroz uređaj prema iskazima motritelja, psihika.

    Mogli su mjeriti toroidalni energetski vrtlog oko Vrata Zemlje; vrtlog je mjeren u horizontalnoj ravnini oko Vrata Zemlje. Objašnjenje anomalija koje su kreirala Vrata Zemlje je u skalarnim ili torzijskim valovima koji kao sveprisutni u fizikalnom vakumu uzrokuju te anomalne svjetlosne učinke. Neki vjeruju kako Vrata Zemlje stvarno djeluju kao akupunkturne igle, koje ojačavaju i uravnotežuju rešetku Zemlje.(2)

    Imaginarne crte i megalitičke strukture
    Začuđujuća istina glede te tematike je što je čovječanstvo znalo o postojanju energetske rešetke, koja je obuhvaćala Zemlju barem već tisuću godina. Rešetka Zemlje je jednostavno ponovno otkrivena u 21. stoljeću Sada postoji neoborivi dokaz kako su 'primitivne kulture' prošlosti, pradavne kulture koje su imale tako 'ograničeno razumijevanje fizike', znale za istančane energije Zemlje i njenu mustru rešetke!

    U stvari sama je rešetka Zemlje položena u kamenju svuda po svijetu. Rešetku Zemlje čine imaginarne linije koje su označene megalitskim strukturama uključujući dolmene, menhire i krugove kamenja oko Zemlje. Megalitičke strukture su nađene svuda po svijetu oslikavajući precizne lokacije energetskih linija Zemlje. U Engleskom kraljevstvu su mjesta kao Avebury i Stonehenge na primjer smješteni na moćnim imaginarnim crtama - Ley lines.

    Te se crte nalaze svugdje po svijetu i mnoge su se kulture u prošlosti referencirale na razne načina na energetske crte Zemlje, kao Kinezi, koji su ih zvali zmajevim strujama u staroj Feng-shui vještini, umjetnosti uravnoteživanja i harmoniziranja zemlje. Građenjem pagoda, hramova i kamenih struktura vjerovali su kako pomažu liječenju Zemlje. Feng-shui je Zemlji ono što je akupunktura tijelu: regulira Chi tok, nevidljive eteričke životne sile.

    Australski Aboridžini referenciraju crte energetske rešetke kao crte sna, koji bi se mogao iskusiti u sanjanju (stanju povišene svijesti). Kada se konačno iscrtala rešetka Zemlje, otkrilo se kako su sve piramide i zigurati (piramide s odrezanim vrhom), kompleksi svetih hramova i krugovi kamenja širom svijeta razmješteni na vrhovima rešetke Zemlje. Spominjemo hram Maya u Yucatan-u, piramide na Giza platou i bijela piramida u Tibetu. Velika Piramida na Giza platou, piramida Khufu (Keops na grčkom) je najvažnija jer je smještena točno na sjevernom polu rešetkaste matrice Zemlje. Razlog zašto je odabran Giza plato za lokaciju Velike Piramide, je činjenica kako je to lokacija s najjačim vrtlogom etera na svijetu.

    Većina ljudi zna piramide zahvaljujući onima u Egiptu i Meksiku, no piramide su raspršene širom svijeta u Kini, Japanu, Ekvadoru i El Salvadoru, Meksiku (Chichen Itza), Guatemali, Peru-u (Machu Picchu). Neki arheolozi vjeruju kako se piramide mogu naći i u Europi. Nađeni su neprirodni brežuljci prekriveni zemljom koji imaju oblike piramide u Engleskoj kod Silbury Hill-a, u Italiji u Monteveccia-u (3 moguća piramidalna oblika) i Njemačkoj.(3)

    Mjesto na kojem je izgrađana Velika Piramida je vrlo specijalno; to je jedino mjesto na Zemlji gdje se najduže proteže masa zemlje u odnosu na vodu. Kada se Zemlja okruži kružnicom povučenom kroz Veliku Piramidu, onda je ukupna prekrivenost zemljom u krugu veća od pokrivenosti vodom najveća moguća na Zemljinoj kugli. To je vjerojatno bilo prepoznato u pradavnim vremenima pa je to bio razlog povlačenja meridijana nula stupnjeva. Primarni meridijan je označen jednom od načudnovatijih struktura u svijetu - Velikom Piramidom.

    Izgubljeni kontinenti
    Edgar Cayce je bio siguran kako Atlantida nije mit, predvidjevši kako će se naći dokaz postojanja mitskog kontinenta Atlantide, kao i kako će se eventualno i sama Atlantida otkriti. Atlantida, prema Edgar Cayce-u, je bila razarana tijekom tri glavna perioda poplava, koji su se protezali tijekom više od tisuću godina. Treće i konačno razaranje je bila kataklizma, pomak polova Zemlje koji je prouzročio potonuće zadnjeg, preostalog imperija Atlantide oko 10.500 godina p.n.e. Uz Atlantidu, Edgar Cayce je spomenuo i postojanje civilizacija Lemuria ili Mu u današnjoj Aziji. Mu je kao i Atlantida bila visoko razvijena civilizacija koja je kolabirala oko 50.000 godina prije Krista. Preživjeli u toj katastrofi su pobjegli u zemlje današnje Kine i Japana.

    Postojeći je konsenzus povijesničara kako su prve emergirane civilizacije bili Sumerićan-skog i Babilonskog podrijetla. Te su civilizacije nenadano i u relativno kratkom roku emergirale prije nekih 5000 godina iz Kamenog doba. Ako bi se našli ostaci Atlantide, to bi otkriće zasigurno revolucioniziralo naš svijet i bili bi prisiljeni ponovno pisati knjige iz povijesti.

    Edgar Cayce nije dvoumio oko Atlantide, potpuno precizno 1933. predviđajući kako bi se ostaci Atlantide mogli naći 1968. ili 1969. u blizini obale SAD-a. Točno je locirao na Bimini, otok u Bahamima, gdje bi se vjerojatno trebali naći ostaci hramova ispod muljevitog pijeska oceana. Prema Cayce-u, Bimini je nekoć bio dio izgubljenog imperija Atlantide, imenom Poseidia, Boga mora, koga je spominjao i Platon.

    Cayce-ovo se predviđanje ostvarilo kada je 1968. civilni pilot leteći preko voda Bimini-ja otkrio podvodne strukture, koje su kasnije postale poznate kao Bimini cesta. To je od ljudi načinjena cesta dužine nekoliko stotina metara, koju je proučavao profesor Manson Valentine sa Sveučilišta Miami i koji je otkrio tu vijest medijima. Od objavljivanja otkrića profesora Valentina, gomila je istraživača pohrlila na Bahame i Kubu kako bi dobili svoj udio u onom što bi moglo biti otkriće Atlantide.

    Istraživači danas traže ostatke ruševina izgubljene mitske civilizacije Atlantide i Mu ili Lumeria širom svijeta, a neki su već izvjestili o vrlo zadivljujućim nalazima. Udruženje za istraživanje i prosvijetljenje - Association for Research and Enlightenment (A.R.E.), koje održava naslijeđe Edgar Cayce-a, je formiralo tim eksperata koji rone tražeći ostatke Atlantide u vodama oko Kube i Bahama. Našli su veliku podvodnu platformu pokraj Andros otoka u zimi 2003. Pronalazaći hipotetiziraju o mogućem nalazu ostataka ogromne pradavne luke.

    U vodama kraj meksičkog poluotoka Yucatan u ljeto 2003. istraživačka grupa koju je vodila ruskinja Paulina Zelitsky je našla misteriozne megalitske strukture na dubini od 600 do 700 metara, koje su nazvali MEGA. U listopadu 2004. ista se grupa vratila na istu lokaciju kako bi istražila ono što vjeruju da je Atlantida Maya. 2001. kolege Pauline Zelitsky su otkrile drugi ogromni zemljani plato u istoj regiji između Yucatan-a i Kube u dubokom usjeku sonarnom tehnologijom, koja pokazuje jasne oblike cesta, zgrada i piramide. 

    Koristeći podvodne robote snimili su slike bijelog pijeska s u centru jasno raspoznatljivim ogromnim strukturama, koje je napravio čovjek.(5) I dok se provodi konvencionalno istraživanje ronjenjem u potrazi za izgubljenim kontinentom pod vodom, potpuno novo područje arheologije je emergiralo primjenom satelitskih slika iz svemira. Sateliti su otkrili valovitost dna oceana kraj Bahama veličine planina koje su razmještena u geometrijskim mustrama koje bi stvarno mogle odavati piramide. Ta je otkrića izvela kompanija pod nazivom "Satelitska otkrića". Ona pomaže arheolozima i drugim istraživačima u arheološkim ekspedicijama. Kompanija objavljuje e-zine (e-magazine) 'On-line magazin razotkrivenih misterija - Mysteries Unsealed Online Magazine' na Internetu ažurirajući vijesti o napretku rada istraživača.

    Satelitske slike obale Floride, pokazuju ravne crte na dnu oceana koje su dugačke stotine kilometara i sliče kanalima u savršeno ravnim crtama. One moraju biti umjetne zbog svoje nemoguće dužine i pravocrtnosti. Vrlo je malo vjerojatno da bi se takve crte mogle ostvariti tektonskim kretanjem ploča Zemlje, jer su pronađene Zemaljske pukotine koje čak idu okomito na te linije. Slične su crte nađene pod vodom kraj obala Afrike, Južne Amerike, Azora i Europe. Postoji izgleda ogromna megalitska podvodna mreža koja je povezana sa super megalitskim strukturama (piramidama). Konstrukcija je mogla davno biti iznad vode i mogla bi predstavljati ostatke izgubljene civilizacije Atlantide. Digitalno obrađene satelitske slike vjerojatno otkrivaju strukture podvodnih super velikih piramida, mjesta koja izgledaju kao gradovi i druge megalitske strukture. Potrebna su daljnja ispitivanja, no ako se može dokazati kako su strukture umjetne, izgleda kako se Atlantida izdiže. Satelitska otkrića prikupljaju sredstva i pozivaju znanstvenike na daljnje istraživanje tih podvodnih konstrukcija.(6)

    1995. kraj obale Japana, blizu Okinawe, su pronađene podzemne strukture koje bi mogle biti ostaci dvorca. Arhitektura je slična arhitekturi dvoraca u blizini na kopnu. Mjesto istražuje profesor Masaki Kimura, biolog mora sa Sveučilišta Ryukyus u Okinawi. Profesor Kimura vjeruje kako struktura mora biti djelo ljudskih ruku izgubljenih civilizacija. Čak su pronašli podvodne ceste, koje dokazuju da su ljudske izrade.

    Profesor geologije Truaki Ishii sa Sveučilišta u Tokiju sugerira kako strukture moraju datirati negdje oko 8.000 godina prije Krista. Drugi vjeruju kako bi mogle biti znatno starije, čak i 12.000 godina stare. U ožujku 1995. na drugoj lokaciji u vodama Okinawe ronioci su pronašli ostatke pradavnog grada, koji se prostire na površini od stona kvadratnih kilometara. Nađene su ulice, avenije, strukture lukova, stube isklesane u kamenu koje su spajane. Nekoliko mjeseci kasnije uz obale otoka Yonaguni, 300 milja južnije od Okinawe u plitkoj vodi su nađene čak i ogromne piramide!

    Vijesti o potonulom gradu i piramidama bile su udarne vijesti više od godinu dana u Japanu, no činjenice su potpuno zanemarene izvan Japana. Špekulacije o pronalsku govore o ostacima legendarne civilizacije Lemuria ili Mu.(7)

    15. studenog u Europi su se pojavile naslovne vijesti o otkriću grada Platonove Atlantide, kada je vođa tima američke ekspedicije, Robert Sarmast, na konferenciji za novinare tvrdio kako su našli ostatke Atlantide. Rekao je kako su našli grad s kružnim kanalima upravo onakve kakve je opisao Platon. Vjerovali su kako grad leži 1,5 km ispod morske površine pod metrima morskih sedimenata, 80 km jugoistočno od obale Cipra. Nakon 6 dana istraživanja i sonarnog snimanja područja, vratio se s dokazom o strukturama koje napravio čovjek, uključivo s 3 km dugim zidom, dubokim kanalima i nataloženih korita rijeka. Sarmast kaže kako je uspoređivao 50 naputaka deriviranih iz Platonovih knjiga sa stvarnim nalazištem i time definitivno identificirao nađeno kao grad Atlantide sa svojim utvrđenim brežuljkom - akropolisom. U svojoj ekspediciji je imao članove ekspedicije koja je otkrila olupinu Titanika. Siguran u svoje stajalište od priprema iz 2003. koje su vodile ekspediciji 2004., napisao je knjigu "Otkriće Atlantide - iznenađujući događaj za otok Cipar" (izdavač Origin Press 2003.), koja je već postala uspješnicom među turistima na Cipru.(8)

    Primijenjujući istu podvodnu arheološku tehnologiju sonarnog snimanja na dnu mora u vodama Cipra, Indijski Nacionalni Institut Oceanske Tehnologije - National Institute of Ocean Technology (NIOT) je otkrio podvodne geometrijske strukture na dubini od 6 metara u Zaljevu Cambay-a nedaleko obale Gujurat-a. Podvodna arheološka istraživanja koja su uslijedila su otkrila umjetne formacije najmanje dva grada i stvarne artefakte koji su se mogli naći u tim gradovima kao što je keramičko posuđe, nakit i ljudske kosti. To je privuklo veliku pažnju, jer su povijesničari vjerovali kako se radi o jednom od sedam svetih hodočasničkih mjesta pradavne Indije, grad Dwarka, prema Sanskrit literaturi, koje je utemljio Bog Krishna. Grad je bio izgrađen na obalama rijeke, vjerojatno potonuo u more nako smrti Krishne. Otkriće Dwarka je od beskrajne važnosti za kulturu i religiozno naslijeđe Indije, a kod mnogih je to već uklonilo postojeće sumnje o povijesnoj valjanosti Veda tekstova i stvarnom postojanju Krishne.

    Diskusije se nastavljaju o starosti tih gradova, a procjene znatno variraju, od rane povijesti do kasnog srednjeg vijeka. Međutim zapadni povijesničari će morati revidirati svoje pretpostavke o početku civilizaije Indije i Indus dolini, na negdje oko 2500 p.n.e zbog posljedica daljnjih ispitivanja. Artefakti, karbon metodom utvrđene starosti od 8.500 do 9.500 godina prije Krista, pronašeni u siječnju 2002. bi mogli biti indikacija kako se radi o gradu mnogo starije civilizacije.(9)

    Istraživač John Michell, autor knjige "Novi pogled na Atlantidu" vjeruje kako su sve te strukture, kako na kopnu tako i pod vodom, pripadale geomantičkoj tradiciji koja je nekoć bila univerzalno poznata na Zemlji. Michell tvrdi u svojoj knjizi: "Živimo unutar ruševina pradavne strukture, koja nam zbog svoje ogromne veličine do sada bila nevidljiva".

    Glavna područja na kojima su nađene piramide su na rešetci Zemlje, zona 0 stupnjeva dužine (Egipat, Giza visoravan), zona 120 stupnjeva dužine (Kukukan, Srednja Amerika, piramide maya i Azteka) te zona 240 stupnjeva dužine (Japan, podvodne piramide). Te tri zone nisu slučajne; one označavaju crte najjače energije na rešetci Zemlje, definirane Platonovim tetrahedron oblikom, piramidom s tri lica!

    Najvjerojatnije objašnjenje za sve piramide koje su našene pod vodom i na kopnu, je da su naslijeđe izgubljenih civilizacija Atlantide, Mu i Lemuria. Te su civilizacije morale imati znanje etera i rešetke Zemlje.

    Moć piramida
    Što je tako posebno u vezi s piramidama? Zašto ih nalazimo svgdje po svijetu i zašto na rešetki Zemlje? Egiptolozi nam govore kako su Egipćani gradili piramide koje su služile kao grobnice za faraone. Međutim nikada nisu nađene mumije u Velikoj piramidi, nazvanoj po Khufu (Keopsu) faraonu za koga se pretpostavlja da je u njoj pokopan. U kasnijim godinama Egipta piramide su građene sa znatno manjom kvalitetom od enigmatske Velike piramide i te su piramide sigurno bile izgrađene kao mjesta ukopa. Međutim niz arheologa sada vjeruje kako su ranije piramide, kao ona na Giza visoravni, služile potpuno drugoj svrsi.

    Kako bi pronašli razloge građenja piramida, 20 velikih piramida je izgrađeno na 8 različitih lokacija u Rusiji nakon 1990. Građene su pokraj Moskve i u Ukrajini. Sve su konstruirane iz fiber-stakla; najveća je visoka 44 metra i teška 55 tona. Istraživanja na tim piramidama su provođena više od desetljeća pod nadzorom Aleksandra Goloda, direktora poduzeća Obrane iz Moskve. Mnogi su ruski znanstvenici bili uključeni iz redova poznatih ruskih akademika, te iz područja medicinskih znanosti, biofizike i fizike.

    Prikupili su mnogo podataka, koji indiciraju kako piramide pokazuju do sada nepoznatu 'moć piramida'. Istraživanja otkrivaju kako piramide mogu povećati moć imunog sustava organizma za poboljšavanje zdravlja. Agrikulturno sjeme postavljeno pokraj piramide od 1 do 5 dana daje povećanje uroda od 30% do 100%. Ruska je vojska mjerila vertikalu energije odmah iznad piramide pa do nekoliko kilometara u zrak do kuda se ta energija protezala. Stvarno začuđujuće je i poboljšanje ozonskog sloja na području piramide, te potpuni nestanak seizmičkih aktivnosti u tom području. Izvješća su potvrđena od strane Ruske Akdemije nafte i plina.

    Drugi zbunjujući učinak moći piramida je onaj koji se izgleda djeluje na ljudsku svijest. Provođeni su eksperimenti na 5000 kriminalaca u zatvorima u Rusiji, koji su potajno dobivali hrani zasoljenu i popaprenu s induciranom energijom piramida. Proučavanja pokazuju kako je unutar nekoliko mjeseci unutar zatvora kriminal skoro nestao, a svekoliko se ponašanje zatvorenika poboljšalo.

    Testirani si i lijekovi nakon što su bili izloženi moći piramida i njihov se potencijal povećao, dok su nuspojave nestale. Testovi su provođeni i s radioaktivnim otpadom nuklearnih centrala, koji su pokazali redukciju razine zračenja nakon izloženosti moći piramida unutar samih piramida. Obična se voda nije smrzavala i do 40 stupnjeva ispod nule, i zadržavala je svoje tekuće stanje godinama. Sintetizirani dijamanti su postali tvrđi i čišći! Svi ti učinci dokazuju realnost moći piramida i Rusi su bili uvjereni u njihovu moć, pa je Aleksandar Golod uspio uvjeriti rusku vladu 1998. da uzme uzorke kristalizirane supstancije energizirane unutar piramida na palubu MIR svemirske stanice za dobro svemirske stanice, te za općenito dobro svijeta!

    Drugo iznenađujuće izvješće o moći piramida dolazi od gospodina Kirti Betai-a. U Agri u Indiji, Kirti Betai je izgradio 36.000 malih piramida i postavio ih u posebnu konfiguraciju, formirajući sustav izliječenja energijom piramida. Utemeljio je Daya Dhaar Centar Samo-pomoći, ne-profitnu organizaciju. Liječenje piramidama je besplatno i bez rezervacija raspoloživo svakomu. Gospodin Betai je već pomogao desecima tisuća ljudi, koji su posjetili njegov centar. Tvrdi kako su se dogodila 'čudesna' izliječenja neizliječivih bolesti, te poziva znanstvenike na proučavanje njegovog rada.

    Izgradio je konstrukciju kako bi se izliječio od zastoja jetre i bubrega nastalog krivom terapijom lijekova. Među svojim pacijentima je i njegova supruga koja je patila od kronične astme. Tvrdi kako je izliječio ženu s dijagnosticiranom mišičnom distrofijom u tretmanu koji je trajao dvije godine. Kada je ušla u program nije mogla samostalno stajati na nogama, no nakon dvije godine mogla stajati 5 minuta. Uzorci krvi su pokazivali izliječenje od bolesti.(10)

    Rekapitulacija
    Grčka riječ za piramidu je 'pyramidos', koja se sastoji od riječi 'pyr' u znaćenju 'vatra' i 'amid' u znaćenju 'u sredini'. Tako piramida u stvari znaći 'vatra u sredini'. Rusko istraživanje je pokazalo kako je moć piramida stvarno 'vatra' u unutrašnjosti piramide.

    Oblik piramide izgleda djeluje kao antena za spiralizirajuće torzijske valove. Pretpostavlja je kako piramida fokusira torzijske valove iz rešetke Zemlje u svoj centar. Megalitičko kamenje i strukture smještene na meridijanima rešetke Zemlje su akupunkturne igle u energetsko tijelo Gaia-e, kao što je to demonstriralo istraživanje s uređajem Vrata Zemlje. Pretpostavlja se kako su megalitske infrastrukture izgradile napredne pradavne civilizacije kako bi nas zaštitile od kozmičkih utjecaja, te stabilizirale auru i polja energije etera Zemlje.

    Postoje podrobni dokazi koji sugeriraju kako je megalitske infrastrukture koristila civilizacija Atlantide za stabiliziranje kretanja tektonskih ploča, koje su bile uzrokom zemljotresa i vulkanskih aktivnosti širom svijeta. Međutim stanovnici Atlantide nisu mogli spriječiti pomak polova, koji je vjerojatno vodio uništenju Atlantide.

    Sva otkrića spomenuta u ovom poglavlju pokazuju kako nužno moramo re-evaluirati i ponovno promišljati svaku knjigu, koja je pisana o ljudskoj povijesti.

    Ako još uvijek niste uvjereni u postojanje visoko civiliziranih kultura prije naše sadašnje civilizacije, bacite samo pogled na slijedeće hijeroglife, nađene na zidu egipatskog hrama u Abydos-u: Nije potrebna velika imaginacija kako bi vidjeli od lijeva na desno helikopter, podmornicu, UFO i avion. A što mi stvarno znamo o Egipčanima? U slijedećm ćemo poglavlju pogledati najintrigantnije i najmisterioznije konstrukcije ikada napravljene od čovjeka, Veliku piramidu na Giza visoravni i vidjeti kako su znanstvenici počeli rješavati tu enigmu. Indikacije su kako se Velika piramida ne smije pridruživati Egipčanima, već stanovnicima Atlantide.

    www.soulsofdistortion.nl

    2
    Ljude su od pamtivijeka interesirale misterije na koje nisu mogli dobiti adekvatne odgovore, pojedine antičke misterije su i dan danas neobjašnjive i još uvijek jednako primamljive. Neke od takvih nepoznanica su planetarne anomalije koje najviše poznamo preko nestanaka ljudi, brodova i zrakoplova u Bermudskom trokutu. Platon je davno napisao: „Kada bi netko pogledao Zemlju iz visine ona bi nalikovala lopti sastavljenoj od dvanaest dijelova." To jest da nalikuje dodekaedru. Platon je smatrao da je planetarna struktura evoluirala iz jednostavnih geometrijskih oblika ka složenim oblicima. Takva tijela su nazvana: Platonova kruta tijela; tetraedar, kocka ili heksaedar, oktaedar, dodekaedar itd... Platon je u svom djelu Timej ili Timeus svakom od oblika pridodao jedan od osnovnih metafizičkih elemenata; voda, zrak, vatra i zemlja, po njegovom uvjerenju dodekaedar pripada Zemlji. Predivna plava lopta, naša Zemlja, ne izgleda kao dodekaedar, zar ne? Ali mi jako dobro znamo da Zemlja iz svemira nalikuje sferi malo spljoštenoj na polovima i razvučenoj na Ekvatoru. 

    Je li moguće da je slavni Platon samo lupetao gluposti, ili u njegovoj ideji ima nekakve istine?
    1972. godine je biolog Ivan Sanderson u svojoj knjizi: „The Twelve Devil's Graveyards Around the World" – Dvanaest vražjih groblja oko svijeta, posebno obratio pažnju na nestanke brodova i zrakoplova širom planete, na magnetske anomalije i druge neobične pojave koje su se konstantno ponavljale na određenim područjima. Jesu li zračna i morska vrtloženja stvaran razlog anomalija? Sanderson je dugogodišnjim ispitivanjem stvarao statistike i bilježio sve neobjašnjive nestanke ljudi i prijevoznih sredstava, počevši od dobro poznatog Bermudskog trokuta sve do Pacifika i Vražjeg mora koje se nalazi jugoistočno od Japana. Sanderson je pretpostavljao da anomalije u takvim područjima stvaraju jake zračne i morske struje, no brodovi i zrakoplovi su nestajali i za vrijeme lijepog vremena i nedostatka ovakvih prirodnih faktora.

    2
    Najviše su rezultata na ovom polju ostvarili Ruski znanstvenici tijekom 70. godina XX vijeka. 1973., Komsomolskaya Pravda – oficijelna tiskovina u nekadašnjem SSSR-u namijenjena mlađim čitateljima – je objavila tekst pod nazivom „Zemljo, što si ti zapravo?". Ima li "Davidova zvijezda" dublje metafizičko značenje, povezano s eventualnom kristalnom unutrašnjošću Zemlje? U njemu grupa znanstvenika raspravlja o tome da je Zemlja sve osim jednostavne sfere, i da je naša planeta započela svoj razvoj kao kristal s jasnim kutovima i bridovima, te da je nakon milenija akcija i reakcija na Zemlji i utjecaja mnogih sila, planeta dobila ovaj sferičan izgled iako je njeno kristalno središte ostalo netaknuto. Sovjetski znanstvenici su objasnili kako bridovi tog kristala sada leže zakopani pod planetarnom korom, neki od njih su usporedili kristalnu planetarnu unutrašnjost s kostima i skeletom, a ostatak na površini s mesom i kožom. Skeptici tvrde da se u mnoštvu točaka s istovjetnim parametrima lako pronađu pravilni uzorci, istu stvar tvrde i za Goncharova otkrića. Nikolai Goncharov povjesničar s Moskovskog Sveučilišta je ispitivao povijesne reference koje imaju veze s ovakvim navodima, i otkrio je da su slične teorije stvorile kozmologiju u čijem je središtu Zemlja. On je primijetio kako su sve najranije ljudske kulture nastale na pravilnim rastojanjima od Ekvatora i jedne od drugih, tvoreći mrežu pravilnih oblika.Jesu li megalitni spomenici i prastari kompleksi tek tako razbacani po Zemlji, ili postoji uzorak kojeg mi ne shvaćamo? On je mapirao sva tada poznata prapovijesna megalitna središta počevši od onih u Francuskoj do Italije i otkrio da su zbog nekog razloga takvi pradavni ljudski centri stvarani s nevjerojatnom pravilnošću na do tada nepoznatim pravcima.

    5
    Takozvana "Ruska mreža," zasnovana na ideji da se u planetarnoj unutrašnjosti nalazi kristal jasnih bridova i pravilnih ploha. Kada se Goncharov sreo s inženjerom i konstruktorom Vyacheslavom Morozovim i Valeryjem Makarovim – inženjerom elektronike, počeli su otkrivati i druge poveznice koje su ih dovele na pomisao da planeta zaista ima kristalnu unutrašnjost pravilnih i ravnomjerno raspoređenih ploha i da su pradavni narodi o tome znali puno više od nas. Nakon nekoliko godina rada ovaj trio je objavio svoje istraživanje u popularnoj znanstvenoj tiskovini Akademije Znanosti SSSR-a koja se nazivala: Khimiya i Zhizn – Kemija i Život, u tekstu koji je nosio naslov: „Je li Zemlja veliki kristal?". U istom tekstu oni su napravili osvrt na Sandersonov rad tvrdeći da se sve pravilne i simetrične plohe planetarnog kristala mogu podijeliti na manje i pravilne simetrične plohe na kojima će se bez greške pronalaziti prastari spomenici nestalih kultura, dok se u nekima pojavljuju jake anomalije. Onu su Zemlju kao i Platon podijelili na 12 velikih ploha, koje se dalje mogu usitnjavati i na čijim bridovima će se pojavljivati ostatci pradavnih kultura.

    5

    Uredno poredani monolitni spomenici diljem svijeta, slučajnosti ili ne?
    David D. Zink je u svojoj knjizi „A Journey to the World's Most Mysterious Megalithic Sites" – Putovanje na najmisterioznije megalitske lokacije svijeta, također opazio da se sve megalitne strukture nalaze na sjecištima pravilno raspoređene svjetske mreže, ili na njihovim linijama. Becker Hagensova planetarna mreža zasnovana na ikosaedru – pravilnom poliedru sačinjenom od 20 jednakih istostraničnih trokuta. No s vremenom je prevladala Becher-Hagensova teorija u kojoj se sa sigurnošću mogu označiti 10 zemljopisnih područja koji se nalaze na istoj udaljenosti od Ekvatora, s istim površinom i trokutastom formacijom i mrežom koja se priža cik-cak preko Ekvatora, u čijim su se pravilnim intervalima pronašle anomalije u ovim područjima;

    Sjeverna hemisfera:
    Vražje more, ili Zmajski trokut – u blizini Japana
    Hamakulia – u blizini Havaja
    Bermudski trokut – istočno od Floride
    Alžirski trokut – u zapadnom dijelu Sahare
    Mohenđo Daro Rama – koji prekriva veći dio Indije i Pakistana

    Južna hemisfera:
    Whartonov bazen – zapadno od Australije
    Hebridiska brazda – sjeverno od Novog Zelanda
    Uskršnji otoci i područje oko njih
    Južno Atlantska anomalija – istočno od obale Brazila
    Trokut Zimbavea – područje južnog Madagaskara i istočne Afrike

    Sanderson je tim područjima pridodao južni i sjeverni pol.

    5

    Bill Becker i Bethe Hagens - po kojima je najdorađenija i najkompleksnija planetarna mreža 1983. dobila ime – su ispitivali Platonove i Pitagorine principe i primjenjivali su ih na specifične pozicije na planeti, oni su dodatno potvrdili Sandersonove navode no usput su otkrili još složeniju strukturu mreže koja je nastavila pratiti anomalije i prastare strukture. Becker i Hagens su osim Platonovih krutih tijela, prihvatili Pitagorejsku kozmičku morfologiju koja je dodatno komplicirala izgled harmonične planetarne mreže, no na takav način su otkriveni i neki arheološki lokaliteti koji nisu bili poznati no ovaj je dvojac predvidio njihovo postojanje, zahvaljujući mreži koju su vrlo detaljno unijeli u karte. Dijelovi mreže koji se nalaze pod morem ili pijeskom vjerojatno skrivaju još mnoge tajne. Ovaj dvojac se esencijalno složio s ispitivanjima ruskog trija znanstvenika no smatrali su da je njihova ideja nedovršena i nedorađena i da bi ovakva problematika zaslužila dodatno istraživanje.

    6
    Ali što zapravo možemo reći o takozvanim vražjim trokutima ili područjima s čudnim anomalijama?

    Područje Bermudskog trokuta je narazvikanija anomalija unutar planetarne mreže. Većina pobornika misterija je čula za Bermudski trokut, o njemu se jako puno pisalo i govorilo, stvarali su se filmovi i dokumentarci i vrlo se dobro zna koliko je ljudi, brodova i zrakoplova nestalo na tom području. Na drugoj stani svijeta jugoistočno od Japana nalazi se još jedan takav prostor s mnogo neobjašnjivih nestanaka, njegovo ime je 魔の海 Ma no Umi – Vražje more, Zmajski trokut ili Formozin trokut, površinom i položajem je istovjetan s Bermudskim trokutom. Vražje more, pored Japana, je ekvivalent Bermudskom trokutu. Ovo područje nalazi se između Japana i otoka Bonin na jugoistoku, uključujući i veliki dio Filipinskog mora prema arhipelagu Ryukyu na zapadu. Svoju zloglasnu reputaciju nosi već 400. godina i o nestanku bordova i ljudi na ovom području su pisali kineski i japanski kroničari. Japanska ratna mornarica je izgubila pet ratnih brodova između 1952.-1954 na području Vražjeg mora. Na tim brodovima je služilo preko 700 ljudi i nitko od njih nije spašen. Japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5 snimljen 1950. Od 1949.-1953. Na istom području nestalo je sedam ribarskih brodova, od kojih je jedan uspio poslati SOS signal. 24.09.1952. japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5, je nestao u tom prostoru ispitujući podvodni vulkan Myojin-sho, koji je eruptirao baš za vrijeme ekspedicije. Smatra se da je znanstveni brod nastradao zbog erupcije odvodeći 30 ljudi s broda u smrt. Netom nakon ovih događaja japanska vlada je poslala brod s preko 100 znanstvenika da razriješe tajanstvene nestanke no i oni su netragom nestali nakon toga je japanska vlada područje Vražjeg mora oficijelno proglasila opasnom zonom. Ovo je samo dio nestanaka u navedenom području i s njima se neću dodatno baviti jer sam samo željela ilustrirati zbog čega su takve lokacije od našeg interesa.

    6

    "Earth grid" s pomoćnim linijama zasnovanih na teoriji Ley lines ili zmajevih crta.
    No sada bih se trebala vratiti malo dalje u prošlost jer se o ovakvim stvarima pisalo i prije istraživanja modernih znanstvenika, riječ je o takozvanim Ley lines ili zmajskim linijama. No na žalost ovakve informacije su prigrlila New Age društva, tako da ih je znanost automatski odbacila kao nevrijedne i neadekvatne za istraživanje. Blackova otkrića su više nego li interesantna. 1870. William Henry Black je predao rad Britanskom Arheološkom Udruženju – BAU, pod nazivom; „Boundaries and Landmarks" - Granice i prirodne znamenitosti, u kojima je otkrio da su različiti spomenici i građevine iz prošlosti diljem zapadne Europe postavljeni u pravilnoj geometrijskoj mreži i na određenim sjecištima i harmonično postavljenim linijama i krivuljama. BAU nije odbila takve navode ali ih nije ni dodatno ispitivala. Ravni putovi povezani s megalitnim središtima Britanije. 1921., Alfred Watkins, je u svojoj knjizi „The Old Straight Track" – Stari ravni putovi, primijetio kako su prastari stanovnici Britanije pravili ceste koje su nalikovale pravilnoj četvrtastoj romboidnoj mreži bez obzira na konfiguraciju terena i na tim su cestama izgradili svetišta, gradove i veća središta, koristeći prirodne značajke kao neku vrstu putokaza i točku za daljnja ravnanja istih. Watkins je pronašao brojne takve prastare rute no javnost je zanemarila njegova istraživanja jer je on smatrao da su rute napravljene na energetskim meridijanima i mjestima od posebne mistične važnosti. Stvari su se dodatno zakomplicirale kada su se počele stvarati različite „teorije zavjere" od kojih je najpoznatija ona vezana za svetu geometriju, zmajske linije i Rennes-le-Château u Francuskoj. Katolička je crkva ubijala Katare na sve moguće monstruozne načine, jednom je prilikom spalila 100 Katara koji se nisu htjeli preobratiti na katolicizam, ova se užasna masovna lomača nalazila podno utvrđenoga grada Montesegura koji se nalazi u blizini Rennes-le-Château u Francuskoj.
    Naime otkriveno je da su Katari – famozni gnostici s juga Francuske koje je katolička crkva sistematski i zvjerski iskorjenjivala od 1147. do 1244. – stvarali svoja uporišta po uzorcima na pravilan raspored takozvane „svete geometrije" ili zlatnom rezu. Rennes-le-Château se nalazi na zapadnom kraku pentagrama, u čijim ostalim vrhovima se nalaze; nekadašnje templarsko uporište St. Just et le Bezu, te Bugarach kojeg opsjedaju New Ageri vjerujući da će ovo maleno mjesto jedino preživjeti Armagedon i drugi prastari srednjovjekovni dvorci i utvrde koji su se slučajno ili namjerno našli na strateškim pozicijama čudno ukonponiranim u oblik pentagrama.

    7

     

    Utvrda St. Just et le Bezu nalazi se na jugozapadnom kraju interesantnog topografskog pentagrana u blizini znamenitog Rennes-le-Châteaua. Skeptike su dodatno razljutile tvrdnje određenih osoba koje se bave kanaliziranjem da se na područjima s najvećim anomalijama uključujući na sjevernom i južnom polu, Bermudskom trokutu, itd nalaze potopljene piramide s energiziranim kristalima koji povremeno stvaraju toliko jake anomalije da sve što im se nađe na putu prebacuju u određenu paralelnu dimenziju i smrznuto vrijeme. No nakon što je oceanograf Paulina Zelitsky pored obale Kube pronašla potopljeni kompleks s piramidalnim strukturama, zgradama, ulicama i slično, ne bi me čudilo da još što "ispliva na površinu." Interesantno je da je Paulina Zelitsky potpopljeni grad našla na crti – planetarne mreže – koja se nastavlja uz zapadni dio stranice Bermudskog trokuta točnije uz jugozapadnu obale Kube.

    8

    Špilja pored rudnika Nacia u Meksiku sadrži kristale težine do 55 tona. Je li ovo pokazatelj koji potvrđuje navode znanstvenika o kristalnoj unutrašnjosti planete? Na Matrix Worldu je nedavno objavljen tekst pod nazivom: "Najveći kristali na svijetu: Gigantska kristalna špilja u Meksiku," u kojem se jasno vidi da unutrašnjost naše planete krije tajne o kojima nismo mogli ni sanjati, kristalna špilja u rudniku Nacia u saveznoj državi Chihuahua je možda realan pokazatelj koliko malo znamo o unutrašnjosti Zemlje i da navodi istraživača o možebitnoj kristalnoj unutrašnjosti planete nisu samo obična priča. Smatram da naša planeta ima toliko nepoznanica koje znanost ne istražuje ili mi o tim istraživanjima jako malo znamo naročito ako su ona vezana za „škakljive teme" ili ako pobijaju općeprihvaćene paradigme. Ljudsko biće je po prirodi radoznalo, prije ili kasnije istina izađe na vidjelo, nadam se da ćemo uskoro imati puno više verificiranih informacija koje će nam objasniti kako se i zašto stvaraju anomalije na određenim lokacijama na planeti i zašto su prastari ljudi gradili svoja uporišta na mjestima koja, vidljiva samo uz pomoć moderne kartografije, stvaraju čudesne i očigledne geometrijski pravilne mreže.
    matrixworld-hr.com

    9
    Vodik i kisik međusobno reagiraju i stvaraju vodu, a kod tog procesa se oslobađa energija – energija koja bi mogla pogoniti automobil budućnosti. Jedina „štetna" tvar koja nastaje kod te reakcije je uistinu voda. Eksplozijski potencijal navedenih plinova je istovremeno potencijal za novi način stvaranja energije. Inženjeri koriste reakciju plina praskavca u gorivim ćelijama za stvaranje energije. U njima se naime kontrolirano spaja vodik i kisik. Velika prednost uz nedostatak štetnih tvari: Zalihe vode, a time i zalihe vodika su praktički neiscrpljive. Nedostatak: I za stvaranje vodika je potrebna ensuncergija. Uz to i njegov transport nije bezopasan.

    Vodik - Gorivo budućnosti – vodik kao nosioc nade
    Čarobna riječ za novu tehniku stvaranja energije je goriva ćelija. Goriva ćelija može iz goriva – npr. vodika – i kisika direktno stvarati energiju. U gorivoj ćeliji se pod kontroliranim uvjetima između te dvije tvari odvija svima iz kemije poznata reakcija plina praskavca.

    Pogled u gorivu ćeliju
    Gorive ćelije se sastoje od anode – pozitivnog pola i katode – negativnog pola. Na jednoj strani se dovodi vodik, a na drugoj kisik. Oba elementa se ponovno žele povezati u vodu. No, membrana propušta samo dio vodikovog atoma – pozitivno nabijen proton. Negativno nabijen elektron za razliku od toga mora „zaobilaznicom". Stoga u gorivoj ćeliji teče električna struja.

    Vodik - Stvaranje energije – istovremeni problem i prilika
    Problem: I vodik nastaje samo korištenjem energije, budući da se mora odvojiti od kemijskih spojeva kao što je voda. Vodik će stoga tek tada biti „koristan" izvor energije, kad će se moći ekološki prihvatljivo proizvesti.

    2/3 električne energije danas potječu iz fosilnih oblika energije, kao što je ugljen, nafta ili plin. Ako bi svi automobili npr. u Njemačkoj bili pogonjeni vodikom, moralo bi se izgraditi od 100 do 200 novih elektrana. Samo regenerativni izvori enrgije mogu navedeni problem ekološki prihvatljivo riješiti. 14.000 Elektrana na vjetar stacionirano je u Njemačkoj. No za pogon automobila na vodik samo u Njemačkoj bilo bi potrebno 30 puta toliko elektrana.

    Solarna polja u pustinji kao izvor električne energije
    Mnogi inženjeri stoga zagovaraju solarnu energiju. Problem kod toga: U Europi nema dovoljno sunčanih dana, da bi se stvorilo dovoljno električne energije. Riješenje bi mogle biti solarne ćelije u pustinji. Tamo Sunce sija svaki dan. Da bi se promet zemlje veličine Njemačke prebacio na vodikom pogonjene automobile, moralo bi se područje površine 60 x 60 km prekriti solarnim ćelijama. No, u pustinji nema dovoljno vode, da bi se odmah na mjestu stvarao vodik. Dalekovod bi morao električnu energiju prenositi npr. u Italiju, tako da bi se u Europi mogao stvarati vodik u dovoljnim količinama. Da bi se vodik mogao transportirati, potrebno ga je „ukapljiti". To se može postići npr. ekstremnim hlađenjem. Tekući plin tada ima temperaturu od – 253º C i nije baš bezopasan.

    Gorivo budućnosti – automobili na vodik kao elektrane na kotačima
    Pojedini proizvođači automobila koriste već vodik u spoju sa gorivom ćelijom. U toj maloj elektrani se električna energija proizvodi direktno u vozilu. Ona nastaje povezivanjem vodika i kisika, te pogoni elektromotor.

    Uz to što su ekološki prihvatljivi, automobili na vodik imaju i daljne prednosti: Njihov pogonski sustav ne zauzima mnogo prostora, te je smješten u podvozju vozila, karoserija se samo spaja na podvozje – to stvara prostor u vozilu. Mjenjačka kutija je automatizirana i motor je veoma tih. Elektromotor uz to ima veći okretni moment i ubrzava brže od klasičnog Otto motora.

    Eksplozivna energija vodika
    Za vozača je opasno kod „prebacivanja" vodika u vozilo – kod toga se može povrijediti zbog veoma niske temperature vodika. Moguće riješenje: vodik u spremnik automobila toči robot. Specijalni ventil bi uz to morao spriječiti izlaz plina. U slučaju da se vodik pomiješa sa kisikom, došlo bi do eksplozije.

    Da bi se to spriječilo, spremnici vodika se izrađuju iz više slojeva čelika. Aluminijska folija kod toga služi kao toplinski izolator. Spremnik vodika kojim se može prevaliti 450 kilometara teži oko 100 kilograma. Da se u slučaju sudara spremnik ne zapali, spremnik i linije za dovod goriva se postvaljaju na mjesta koja su sigurna u slučaju sudara. Crash testovi su pokazali da navedeni spremnici „prežive" čak i ekstremne sudare. Sigurnosni ventili uz to sprečavaju eksploziju plina.

    radicalproject.blogspot.com


    Ako se vodik poveže sa kisikom, nastaje voda – i prasak. Kod navedene reakcije plina praskavca oslobađa se i nastaje električna energija. Da bi se vodik uopće proizveo, potrebne su velike količine fosilnih goriva, kao što je npr. zemni plin. Kod tog procesa nastaje ugljik dioksid, koji šteti ekosustavu. Ako se koriste alternativni izvori energije, računica se više ne isplaća, jer regenerativni izvori energije za stvaranje vodika „potroše" više energije, nego što kasnije dobiveni vodik sadržava. Tek kad će alternativni izvori postati eficijentniji, vodik će postati energetski izvor sa smislom, a automobili kao što je BMW 750 hl ekološki prihvatljivi automobili na vodik.

    Vodik – eksplozivna trojka
    Ako se vodik poveže sa kisikom nastaje voda i dolazi do eksplozije (Omjer vodik : kisik = 2 : 1). Navedena reakcija plina praskavca oslobađa energiju koja ponovno stvara električnu energiju, a ona pogoni elektromotor. I to sve bez ikakvih ispušnih plinova. Oba elementa su na Zemlji raspoloživa u praktički neograničenim količinama.

    No, da bi se vodik i kisik uopće spojili, prvo ih je potrebno razdvojiti. Za taj proces je momentalno potrebno previše električne energije, koja se uz to najčešće stvara iz fosilnih goriva kao što su ugljen, nafta i zemni plin (metan). Kod tog procesa proizvodnje električne energije nastaje za klimu štetan nusprodukt – ugljikov dioksid.

    Da bi se vodik stvorio na ekološki prihvatljiv način, električna energija se mora proizvesti iz regenerativnih izvora energije, kao što je geotermalna energija (korištenje zemljine topline), solarna energija, energija vjetra ili vode. No, momentalno se veoma malo vodika proizvodi na taj način. Razlog: Uložena energija je mnogo veća od dobivene energije. Sve u svemu: Vodik je praktički neiscrpljiv izvor energije, no globalno gledano, bilanca je negativna – navedeni proces se jednostavno ne isplaća. Uz momentalnu tehnologiju potrebne su ogromne količine energije, da bi se stvorile male količine „ekološki prihvatljivog" vodika.

    Vodik – eksplozivna energija
    Za industriju je vodik energetski izvor budućnosti. Da bi se koristio, navedeni plin se mora pretvoriti u stanje pogodno za transport. Da bi se to postiglo, inženjeri ga hlade na minus 253º C. Posljedica: Vodik mijenja agregatno stanje u tekuće, te se iz tog razloga može jednostavno skladištiti u spremnicima. Važno je da tekući vodik ne dođe u kontakt s kisikom, jer kod omjera od 1 : 4 (vodik : kisik), oba plina eksplodiraju kao bomba.

    Princip gorive ćelije
    Princip reakcije plina praskavca koriste i inženjeri kod proizvodnje energije pomoću gorivih ćelija. Razlika: Oni u gorivim ćelijama kontrolirano spajaju vodik i kisik. Sama goriva ćelija se sastoji od tri sloja: Anoda ( pozitivni pol izvora električne energije), elektrolita (tvar koja u vodenoj otopini provodi električnu energiju) i katode (negativnog izvora električne energije).

    Goriva ćelija: Kontrolirana reakcija plina praskavca
    Način rada gorive ćelije: Na anodi je vodik, a na katodi kisik.. Između se nalazi elektrolit, koji sprečava tok elektrona od anode do katode. Budući da vodi pokušava „doći" do elektrode, ali ga kod toga sprečava elektrolit, njegove molekule otpuštaju elektrone. Preostaju ioni vodika koji kroz elektrolit mogu proći do katode.Tamo se povezuju sa kisikom. Da bi od njih mogla nastati voda i energija, nedostaju im elektroni koji su se prije odvojili od vodika. Da bi se elektroni ponovno vratili u „kružni tok", anoda i katoda se povezuju električnim vodičem. Posljedica: ioni vodika, elektroni i kisik se spajaju u vodu. Kod toga dolazi do kontroliranih eksplozija plina praskavca,a kao posljedica teče električna struja. Jedini „otpadni" produkt kod proizvodnje energije pomoću gorivih ćelija je čista voda.

    Vodik – energija budućnosti u spremniku
    Motori automobila najčešće spaljuju benzin ili naftu. Oni stvaraju za ekosustav štetan ugljik dioksid. Prihvatljiviji za ekosustav su automobili na vodik. Njih naime pogone gorive ćelije. U njima se vodik pretvara u električnu energiju. Teoretski kod toga ne bi smjele nastajati štetne tvari. No, to se ne događa uvijek. Pojedine automobile naime ne pogoni čisti vodik, već „metanolizirani" vodik - a kod „pretvaranja" tog vodika u energiju oslobađa se ugljikov dioksid.

    Automobil na vodik: BMW „750 hl"
    Bez metanola u odnosu na to funkcionira BMW-ov model „750 hl". Kod navedenog modela čisti vodik pogoni normalni Otto motor. No, i ovdje postoji problem: BMW-ov motor s 12 cilindara troši prilično: 40 litara vodika na 100 kilometara. A tih 40 litara vodika prvo treba proizvesti na ekološki prihvatljiv način. A to nije isplativo, jer da bi se proizvela litra vodika sa snagom jedne litre benzina, mora se uložiti energija od tri litre benzina. BMW želi problem zaobići tako da za stvaranje vodika koristi regenerativne izvore energije, kao što su solarne elektrane. No, momentalno je regenerativne izvore energije eficijentnije koristiti za zamjenu klasičnih elektrana kao što su elektrane na ugljen, ili nuklearne elektrane, nego da se koriste za proizvodnju vodika.

    Prijelazni automobil na vodik: BMW 7
    Za prijelazno razdoblje s benzina na vodik BMW je razvio automobil, koji može koristiti oba goriva: BMW 7. Vozač pritiskom na tipku odlučuje čime će napuniti spremnik goriva. Automobil je opremljen duplim sustavom za ubrizgavanje i transport goriva, kao i duplim poklopcem spremnika za gorivo. Spremnik vodika se nalazi u prtljažniku automobila. Spremnik je veoma velik, ali kao što su pokazali crash testovi i veoma stabilan. On mora svoj sadržaj zadržati u tekućem stanju i temperaturi nižoj od minus 253º C, da bi se osigurali „normalni" uvjeti za rad motora.

    radicalproject.blogspot.com


    Zbog moje dobi bi bilo logično da se ne blamiram i budem s mirom, unatoč tome Vam se ipak obraćam. Ljudi imaju svakakve hobije a moj je uzaludno trošenje vremena i papira u konstruiranju i nemogućih naprava. Moj neobičan hobi me naveo na teoriju koje ću vam pokušati predstaviti.

    Tvrditi ono što ovim konceptom, pokušavam dokazati za nekog tko je nekad davno i malo vremena proveo u školi i stekao kakvu takvu titulu izgleda krajnje neozbiljno. Dokazivati da sam došao na ideju koja može pomiriti naš sadašnji način života i ekologiju putem banalno jednostavne sprave koja može: osigurati vodu tamo gdje je potrebna i dovoljno praktički besplatne energije. Uz sve to, moja ideja može pokrpati ozonske rupe i zadržati more na prihvatljivoj razini. To može samo vodik, (konkretno 1/3 vode na Zemlji pretvorena u vodik) koji je sposoban dići se u slobodan svemir. Ako ga ispustimo tako da ga sunčani vjetrovi ne mogu pomesti i vratiti nazad kao vodu, možda možemo kontrolirati čak i razinu mora??? Samo nam nedostaje jeftin način proizvodnje vodika, tj. vodik- kojeg teorija održivosti energije drži daleko od komercijalne upotrebe.

    Ako teorija održivosti energije drži vodu onda nam je budućnost- u vodi – nadajmo se da neće pasti u vodu. Upravo voda i vodik nude prihvatljivo rješenje. U vodi mogu i djelovati dvije sile: sila teže i sila uzgona. To su dvije suprotstavljene i doslovno uvijek dostupne prirodne sile koje su i ekološki prihvatljive. Gotovo znamo sve o sili teži, ponešto znamo i o dinamici tijela, koje tone ili ga pokreće uzgon. Znamo da su to, kao već rečeno, dvije suprotne, ali i prirodne sile. Uzgon može nastati promjenom agregatnog stanja vode. To je u osnovi elektroliza vode, kada voda iz tekućeg prijeđe u plinovito stanje koje stvori silu uzgona, koja u stupcu vode od 2000 m ima potencijal koji može vratiti i više od uložene energije koja je potrebna za samu elektrolizu.

    To znači da je ovako zamišljen uređaj samoodrživ, a po zakonu održivosti energije bi trebao biti neodrživ?????Moguća brzina takva uređaja je srednja brzina: kojom tijelo teže od vode tone-(sila teže pogoni dolje) i brzine koju balon ispunjen plinovitima HHO -(uzgon potiskuje gore) uzgon podiže uz stupac vode.Naglašavam, moji opiti upućuju na brzinu od 0,7 m/s

    1 kWh = 367200 kpm – (Stara jedinica kpm je iznimno praktičnija od N ili J.)

    Ako za dobivanje 1 m3 vodika treba 4,8 kWh el. enr..x 367200 kpm a to = 1762560 kpm

    Uz 1 m3 vodika dobivamo i 1/3 m3 kisika a oni zajedno istisnu više od 1300 dcm3 vode, a ta količina plina istisne i više od 1300 kg-kp istisnute slane-morske vode.

    1300 kp x 0,7 m/s = 910 kpm/s

    910 kpm/s će u stupcu vode ili na putu od 2000 m x 910 kpm/s = 1820000 kpm.

    182000 kpm : 367200 kpm = 4,9 kWh To je pristranom autoru dovoljno da tvrdi da proizveden vodik u vodenom stupcu od 2000 m može biti jeftiniji na većem stupcu vode čak i besplatan ali sigurno ekološki prihvatljiv.Vodik dobiven iz vode bi tada imalo smisla ispustiti i poslati u slobodan svemir, a s kisikom bi barem teoretski mogli pokušati „pokrpati" sada stanjen ozonski sloj.
    radicalproject.blogspot.com
    1Alternativni energetski izvori obuhvaćaju tehnološka rješenja koja nisu standardna, koja nisu još posve razvijena, zasnovana su na pretpostavkama, grubim analizama, početnim istraživanjima te su razvijena samo pokusna postrojenja za ispitivanje mogućnosti primjene tehnologije. Prije 20-30 godina Sunčeva energija je smatrana alternativnim energetskim izvorom i u to vrijeme je bila velika nepoznanica, dok su danas razvijeni i primjenjuju se mnogobrojni sustavi koji crpe direktnu i akumuliranu Sunčevu energiju. Primjeri direktnih tranformacijskih tehnologija su toplinski i fotonaponski sunčani pretvornici, dok razne izvedbe dizalica topline obuhvaćaju tehnologiju crpljenja i transporta akumulirane Sunčeve energije u zraku, vodi ili u tlu. Veliku ekspanziju primjene imaju vjetroturbine za koje se smatra da će u budućnosti imati veliki udio u ukupnoj elektroenergetskoj bilanci, a kao energetski izvor koriste energiju vjetra koja je opet posljedica akumulirane energije Sunca. Tehnološka rješenja energetskih transformacija se neprestano razvijaju i veliko je područje za daljnja istraživanja, nove primjene te energetske inovacije. Danas pod pojmom alternativnih energetskih izvora smatramo transformacijske sustave koji pomalo graniče sa znanstvenom fantastikom iz današnjeg pogleda na stanje tehnološkog razvoja. Pa kada koristimo pojam alternativno moramo imati na umu da on predstavlja jednu novu skupinu tehnoloških rješenja koja još nisu posve definirana.

    Egipatske piramide impresioniraju čovjeka svojom starošću, grandioznošću, svrhom i brojem. Jesu li drevne civilizacije bile puno naprednije nego što smo ih procijenili? Egipatske piramide, najtajanstvenije građevine na svijetu potiču puno pitanja i još više odgovora te se postavlja pitanje: Da li su bile elektrane? Promatrati velike piramide kao grobnice više je nego pogrešno iz jednostavnog razloga što u njima nisu nikada pronađena tijela, već se takvo mišljenje oformilo na osnovu senzacionalističkih novinskih članaka iz vremena kada su Sir William Flanders Petrie, Richard William Howard-Vyse i drugi istraživači istraživali egipatske arheološke lokalitete, pa su grobnice u Dolini kraljeva poistovjetile s Gizom i piramidama, premda ta dva lokaliteta djeli 500 kilometara pustinje.Jedina bliska piramida gdje su pronađene mumije je mala stepenasta Đoserova piramida, a i te su mumije donijete 2500 godina nakon njezine gradnje.


    U centru svijeta
    Plato Gize se nalazi u centru masa svih kontinenata na Zemlji kada se oni konformno preslikaju na površinu, i da meridijan koji prelazi preko platoa ima najveći udio kopnenih površina u usporedbi sa svim drugim zemljopisnim dužinama. Visina Velike piramide jednaka je prsoječnoj nadmorskoj visini kopna na Zemlji i iznosi 1/43200 Zemljinog polarnog radijusa, a u istom omjeru je i duljina stranice baze prema opsegu Zemlje, te da je zakrivljenost stranica piramida jednaka zakrivljnosti Zemlje. Tako dolazimo do zaključka kako su piramide bile u odnosu sa Zemljom i njenim vibracijama te da je plato Gize i njezina okolina pomno odabrana za izgradnju tih kolosalnih građevina.

    Istraživanja Cristophera Dunna pokazala su da je Velika piramida bila drevni, vrlo precizni stroj za pretvorbu Zemljinih seizmičkih vibracija u druge upotrebljive i primjenjive vrste energije.Velike piramide rabile su tehnologiju koja koristi vodu po principima koje su u novije vrijeme ponovno otkrili austrijski izumitelji Viktor Schauberger i Johann Grander.

    Promatrajući plivanje pastrva Viktor Schauberger je zaključio kako voda, ukoliko nije obasjana Suncem, ukoliko je na temperaturi od 4oC /anomalna točka vode) i ukoliko se giba na način koji on naziva vrtložno ciklonidalno spiralno gibanje može osobađati energiju i izazvati brojne efekte poput električnog nabijanja tvari u blizini vodenog toka, stvaranja vibracija i svjetlosnih efekata, te stvaranja potiska koji se može iskoristiti za pogon turbina.

    PER KA ILI PER NETHER
    Da Velike piramide nikada nisu bile gradjene kao grobnice može se zaključiti i iz tvrdnji Stephena S. Mehlera kako su drevni Egipćani, koje on oslovljava pravilno Kemićani (od 'KMT', što danas znači Crna zemlja, zbog plodnih crnih naplavina rijeke Nil, kako je glasio ispravan naziv onoga šta danas smatramo Egiptom), Velike piramide nazvali PR.NTR (Per NEther) što znači "Kuća Nethera", ili "Kuća prirodnih zakona". I premda egiptolozi danas smatraju Nethere Bogovima, treba reći da Kemićani uopće nisu imali bogove u onom smislu kako ih danas mi doživljavamo, već im je taj izraz označavao ili viša bića koja su donijela znanost, kulturu, naprednu poljoprivredu i arhitekturu, ili pak personificirane prirodne zakone koji upravljaju kreacijom. S druge strane, grobnice su nazivane Per Ka ("Kuća fizičke projekcije", tj. mjesto fizičkog pokapanja fizičkog tjela Khat) i u prvo vrijeme to su bile nastambe s nadgrobnim kamenom, a tek kasnije su ih podizali kao male stepenaste piramide.Hramovi su bili nazivani Per Ba ("Kuća Duha") i unjima su ljudi doživljavali izmijenjena stanja svijesti i stapanje s "bogovima".

    Nastavak o tehnologiji vode
    Drevni Kemićani su znali tu tehnologiju a tehnologiju koja koristi te zakonitosti nazvali su Asgar Nefer ('Asgat' je stara riječ koja označava vodu, a 'Nefer' je 'sklad' ili 'harmonija').Ta tehnologija ne samo da je primjenjivana u Egiptu već, prema Zechariji Sitchinu, postoje vidljivi dokazi da su i južnoameričke piramide ovisile o vodi koja koja se podzemnim kanalima dovodila iz obližnjih rijeka i njihovih podzemnih tokova. Egipćani su te dvije vrste vode nazivali "Mjesečevom vodom" i "Sunčevom vodom". Njihovim mješanjima u jajolikim posudama koje ih navode na vrtloženje ne samo energija već se implozijskom tehnologijom, sličnom onoj koju je otkrio Schauberger, može izvesti svojevrsna piroliza i tako voda rastaviti na plinove: vodik i kisik. Odakle voda u piramidi, ili još bolje, odakle dvije vrste vode u piramidama? Postoji li trag akvedukata koji su dopremali vodu u podzemne odaje velikih piramida i odakle je stizala voda? Odgovor na ta pitanja je fascinantan: ne samo da postoje vrlo očuvani podzemni kanali koji su dan-danas puni vode te tragovi akvedukata, već i tragovi jezera koje je nekad postojalo pored piramida, pa čak i zid koji je tvorio umjetni bazen oko velike piramide. Pažljivi promatrač može nazrijeti i nekadašnje dokove za pristajanje brodova, pa i sam 43-metarski brod od cedovina koji je pronađen 1954. godine u posebnoj odaji u stijenama ispod površine tla uz južnu stranu Velike piramide, a smatra se Brodom Sunca koji je vozio faraona na posljednje putovanje prije nego što je položen u grobnicu. Tuneli ispod platoa Gize protežu se i po 50 kilometara udaljenosti, nisu istraženi, ali su vidljivi svakom turistu koji na njih obrati pažnju. Tako se iz Sfinge nalazi tzv. Reiserov tunel koji seže 300 metara u podzemlje, završavajući u vodi. Arapski pisac Abu Zeyd el Balkhy na osnovu astronomskih odrednica smješta nastanak Velike piramide u vrijeme prije 73.000 godina

    Tajanstvena drevna tehnologija
    Uzimajući u obzir sve pretpostavke, još uvijek se ne nudi odgovor što su bile piramide, kako su radila i zašto su uopće sagrađene.Piramide su plod vrlo napredne tehnologije, te je preciznost građevinske izvedbe tolika da se s njom ni današnja tehnologija ne može nositi. Kamenje je rezano i obrađeno sa srednjom preciznošću od 0,25mm, a pogreška od ravne linije duž čitavog silaznog hodnika koji vodi do podzemne odaje iznosi svega 6mm, što je daleko bolje od današnje tehnologije građenja modernih nebodera. Današnjoj industriji kamena u saveznoj državi Indijani u SAD-u trebalo bi 27 godina uz 100% proizvodnih kapaciteta samo da izreže i transportira količinu kamena potrebnu za izgradnju Velike piramide. Pretpostavlja se da je toliko i trajala gradnja piramida. I na kraju, rupe izbušene metodom trepanacije u granitnom "sarkofagu", koji se nalazi u kraljevoj odaji, pokazuju da je cjevasto svrdlo ulazilo u materijal 500 puta dublje po jednom okretaju nego što bi danas mogla moderna dijamantna svrdla. Jedini način da se to postigne bilo bi upotrebom ultrazvučnih vibracija na nekih 19 do 25 kHz, pri čemu kvarc u granitu uslijed rezonancije gubi tvrdoću i omogućava svrdlu ulazak. Ukratko, tehnlogija mikroprocesora u vrijeme kada, barem prema tvrdnji arheologa nije bilo ni kotača, a oruđe je bilo primitivno, bazirano na drvenim i bakrenim klinovima.Tehnologija je postojala, znanje je očito bilo na zavidnom nivou, i drevna kemitska civilizacija je sagradila nevjerovatno precizne građevine. Takva preciznost i tehnološka ingenioznost zaista nije potrebna za megalomanske mastabe, tj. grobnice, pa se postavlja pitanje što je to što danas vidimo kao velike piramide, a što su Kemićani nazvali Per Netherima? ...

    MICHIO KUSHI govori o piramidama i drevnoj tehnologiji
    Neki ljudi misle da su piramide služile za pokapanje kraljeva, ali nije tako. Piramide su izvorno proizvodile energiju visoke frekvencije. Pi znači val visoke frekvencije. Ra je zvuk spirale. Mi znači sakupljanje, privlačenje. Do označava veliku zgradu. Pi-ra-mi-do. Piramida sakuplja snagu svemira. Energija dolazi iz zemlje. Dvije trećine od vrha piramide i jednu točku od dna nelazi se spremište energije. Odatle se prirodno automatski proizvodi energija kojom se opskrbljuje i potiče prirodan rast biljaka i usjeva
    trazimoistinu.blogger.ba

    2


    Piramide su veliki oscilatori spregnuti s frekvencijom Zemlje?

    Veliki PER NETHER K'UFU ilitiga Keopsova piramida svojim je oblikom i masom bila spregnuti oscilator sa Zemljom, tj. preuzimala je tektonsku energiju potresa i vibracija Zemlje. U Velikoj galeriji, ta se energija u bankama helmholtzovih oscilatora transformirala u višu frekvenciju kako bi modulirala mehanizam u kraljevoj odaji. U Kraljevoj odaji piezoelektrični zidovi pritiskani kamenim oscilatorom iznad, te već spomenuta akustička rezonancija iz velike galerije upravljali su mehanizmom od smaragdnih ploča u velikom "sarkofagu". No sve je moralo biti u atmosferi vodika, jer taj uređaj je stvarao koherentno mikrovalno zračenje na frekvenciji hiperfine strukture atoma vodika tj. na 1420 405 751.768 Hz ili zaokruženo, 1.42 GHz. To je pak frekvencija u vodenom prozoru, pa je piramida bila svemirski svjetionik, napravljen da traje i bude B.O. (bez održavanja). Zato je jednostavan i robustan. Od kamena i sa napajanjem same planete. Dalje, u vremenima prije ledenog doba, u piramidu je kroz Reisnerov rov dolazila voda iz Ur-Nila na zapadu. Tu se u najdonjoj komori posebnom tehnikom Azgat Nefera iz vode izdvajao vodik. Kasnije, kada je Nil promijenio tok i vode više nije bilo, u KRALJIČINU komoru su se ulijevale kemikalije koje su stvarale vodik. U jednom trenutku je taj vodik čak i eksplodirao jer je ovo bila improvizacija, pa su zato zidovi kraljeve odaje odmahnuti na sve strane, svod je napukao a sarkofag je potamnio. Dakle, ta soba je dozator i vjerojatno će u njemu biti pronađeni tragovi reaktanata. Naime, u prostranstvima svemira najčešća je VODA. H i OH ioni koji ju čine upijaju pozadinstko zračenje svemira. Zato je ono namanje na frekvencijama koje te skupine apsorbiraju. Na tim frekvencijama je svemir NAJTIŠI tj. najmanji je pozadinski šum. Taj se raspon frekvencija naziva VODENI PROZOR. Signali poslani na frekvencijama unutar vodenog prozora najdalje se čuju. Zato recimo projekt SETI traži druge civilizacije upravo na tim frekvencijama. Piramida, kao svemirski svjetionik, tj. RADIO FAR mora emitirati unutar vodenog prozora da bi signal najdalje otišao. Inače se rasprši već unutar jedne svjetlosne godine. Dalje, signal mora biti KOHERENTAN, kao LASER. No na frekvenciji vodenog prozora radio valovi su MIKROVALOVI. Mikrovalni LASER naziva se MASER. Piramide su bile maserski svjetionici na frekvenciji hiperfine razine atoma vodika koja spada u područje vodenog prozora. Ne može jednostavnije.


    Što Kenyon i Dunn kažu o načinu rada piramida – elektrana?

    U knjizi The Giza Power Plant: Technologies of Ancient Egypt prikupljene su brojne činjenice i zaključci koji se temelje na stručnom razmatranju konstrukcije Velike piramide i gotovo svih artefakata pronađenih u njoj. Kad se sve to zajedno prouči, potkrjepljuje se pretpostavka da je Velika piramida bila elektrana, a Kraljeva odaja njezin centar. Pogledajmo što su dva najznamenitija istraživača piramida otkrila tijekom godina. U tekstu se nalaze izvadci iz knjige The Giza Power Plant. Uz pomoć elementa koji opskrbljuje naše Sunce (vodik), i sjedinjujući energiju univerzuma s energijom Zemlje, drevni su Egipćani vibracijsku energiju pretvarali u mikrovalnu energiju. Konstruktori i operateri su, da bi elektrana funkcionirala, morali inducirati vibracije u Velikoj piramidi koje su bile u skladu s harmonijski rezonantnim vibracijama Zemlje. Kad bi piramida vibrirala u skladu sa Zemljinim pulsom, postajala je oscilator i mogla je podržavati prijenos energije iz Zemlje uz malo ili nimalo reakcije. Kraljičina odaja, smještena u sredini piramide i točno ispod Kraljeve odaje, sadrži neobičnosti posve različite od onih opaženih u Kraljevoj odaji. Karakteristike Kraljičine odaje ukazuju na to, da je njezina posebna svrha bila proizvodnja goriva, što je od goleme važnosti za svaku elektranu. Premda bi bilo teško točno odrediti kakav se proces zbivao unutar Kraljičine odaje, čini se da je ondje uvijek iznova dolazilo do kemijske reakcije. Preostala tvar što ju je proces ostavljao za sobom (soli na zidu odaje), ono što se može zaključiti po artefaktima (višekraka kuka i drvo slično cedrovini) i građevinski detalji (Gantenbrinkova "vrata", naprimjer) previše su upadljivi da bi se mogli ignorirati. Sve to ukazuje na vjerojatnost da je energija koja se stvarala u Kraljevoj odaji bila rezultat učinkovite operacije dobivanja vodika u Kraljičinoj odaji. Oprema koja je davala poticajne impulse najvjerojatnije se nalazila u podzemnoj jami. Prije ili u vrijeme "okretanja ključa" za pokretanje poticajnih impulsa, u sjeverno i južno okno Kraljičine odaje pumpale su se kemikalije, ispunjavajući ih sve dok nije dolazilo do kontakta između višekrake kuke i elektroda što su stršile iz vrata. Prodirući u Kraljičinu odaju, te su kemikalije proizvodile vodikov plin koji je ispunjavao unutrašnje prolaze i odaje piramide. Otpadni materijal iskorištenih kemikalija prolazio je horizontalnim prolazom i niz okno okomitog rova. Inducirana poticajnim impulsima vibracije – usklađenim s rezonantnom frekvencijom cijele građevine – vibracija piramide postupno je povećavala amplitudu i oscilirala u skladu s vibracijama Zemlje. Harmonično udružena sa Zemljom, vibracijska je energija potom obilato tekla iz Zemlje kroz piramidu, te utjecala na niz usklađenih rezonatora tipa Helmholtz, smještenih u velikoj galeriji, gdje su se vibracije pretvarale u zvuk koji se prenosi zrakom. Zahvaljujući akustičnom dizajnu velike galerije, zvuk je bio usmjeren na prolaz što je vodio do Kraljeve odaje. Samo frekvencije u skladu s rezonantnom frekvencijom Kraljeve odaje mogle su proći kroz akustični filtar, koji se nalazio u predsoblju. Kraljeva je odaja bila srce elektrane u Gizi, impresivno središte koje se sastojalo od tisuća tona granita, koji je sadržavao pedeset pet posto kristala silicijeva kvarca. Odaja je bila izgrađena tako da što manje potiskuje vibracije, a njezine su dimenzije stvarale rezonantnu šupljinu koja je bila u skladu s nadolazećom akustičnom energijom. Dok je granit vibrirao u skladu sa zvukom, to je stvaralo pritisak na kvarc u kamenu i stimuliralo elektrone da teku u pojavi poznatoj kao piezoelektrični efekt. Energija koja bi u tom trenutku ispunjavala Kraljevu odaju, postala je kombinacija akustične i elektromagnetske energije. Oba oblika energije pokrivaju široki spektar harmonijskih frekvencija, od osnovnih infrazvuč-nih frekvencija Zemlje do ultrazvučnih i viših elektromagnetskih mikrovalnih frekvencija. Vodik je slobodno apsorbirao tu energiju jer su se graditelji elektrane u Gizi pobrinuli da frekvencije s kojima je Kraljeva odaja bila usklađena bude harmonična s frekvencijom na kojoj titra vodik. Slijedom toga, atom vodika, koji se sastoji od jednog protona i jednog elektrona, učinkovito je apsorbirao tu energiju, a njegov je elektron "podignut" u više energetsko stanje. Sjeverno je okno služilo kao prijenosnik, ili vodič valova, a njegova prvobitna metalna oplata- koja je krajnje precizno prolazila kroz piramidu izvana – služila je za usmjeravanje mikrovalnog signala u Kraljevu odaju. Mikrovalni signal koji je prolazio kroz taj vodič valova, mogao bi biti isti onaj za kojeg danas znamo da ga stvara atomski vodik, a ispunjava univerzum i neprestano bombardira Zemlju. Taj se mikrovalni signal vjerojatno reflektirao s vanjske strane piramide, a potom se usmjeravao niza sjeverno okno. Putujući kroz Kraljevu odaju i prolazeći kroz pojačalo u kristalnoj kutiji, smješteno na njegovu putu, ulazni je signal pojačavao svoju snagu uslijed međudjelovanja s izrazito aktivnim atomima vodika u pojačalu rezonantne kutije u odaji. To je međudjelovanje prisiljavalo elektrone da se vrate u svoje prirodno stanje. S druge strane, atomi vodika oslobađali su energiju iste vrste i frekvencije kao i ulazni signal. Ta "stimulirana emisija" bila je praćena ulaznim signalom i slijedila je isti put. Proces je rastao eksponencijalno – povećavajući se trilijunima puta. Ono što je u odaju ulazilo kao niski energetski signal, pretvaralo se u usporednu zraku goleme snage dok se skupljala u mikrovalnom prijamniku smještenom u južnom zidu Kraljeve odaje, a potom je usmjeravano kroz metalom obloženo južno okno izvan piramide. Ta je zgusnuta zraka bila razlog iz kojeg su sva znanost, tehnologija, vještina i nebrojeni sati rada utrošeni na projektiranje, testiranje i gradnju elektrane u Gizi. Za veći dio našeg neznanja o drevnim kulturama krivi su teoretičari koji ignoriraju dokaze ako se oni ne uklapaju u njihove teorije ili se odnose na nešto izvan njihovog područja stručnosti. Katkad je potreban strojar da bi prepoznao strojeve ili nešto izrađeno strojevima! Slijedom toga, veći dio dokaza koji upućuju na to da je svrha Velike piramide bila nešto drugo, a ne grobnica, jednostavno je ignoriran, odbačen bez ozbiljnog promišljanja ili jednostavno proglašen čistom slučajnošću. Tehnologiju korištenu unutar Velike piramide možda je jednostavno shvatiti, ali ju je teško primijeniti, čak i za našu tehnološki "naprednu" civilizaciju. Međutim, ako netko bude želio iskušati ovdje iznesenu teoriju, njegovu ili njezinu viziju može poduprijeti spoznaja, da bi iskorištavanje takvog izvora energije ekološki zadovoljilo one koji su zabrinuti za dobrobit okoliša i budućnost ljudske vrste. Spajajući znanost i glazbu, drevni su Egipćani uskladili svoju elektranu s prirodnom harmonijom Zemljine vibracije (u prvom redu djelovanja plimne energije izazvane gravitacijskim učinkom što ga Mjesec ima na Zemlju). Rezonantna sa životnom silom majke Zemlje, Velika piramida u Gizi ubrzavala je i fokusirala svoj puls, pretvarajući ga u obilje čiste energije. U svim tekstovima što sam ih pročitao, navedeno je da je velika galerija izgrađena od kamena vapnenca. No ja sam gledao granit! Niže u galeriji opazio sam mjesto gdje je vapnenac prelazio u granit. Razgledao sam strop i vidio, umjesto grubog vapnenca koji se mrvi, što ga čovjek vidi kad uđe u galeriju, nešto što se s udaljenosti od osam i pol metara ispod doimalo poput glatkog, izrazito poliranog granita. To je za mene imalo golemu važnost. Imalo je smisla da je prostor bliži centru elektrane izgrađen od materijala otpornijeg na toplinu! Potom sam više pozornosti obratio tragovima gorenja na zidovima. Ispod svakog izbojka vidjeli su se znakovi teških oštećenja izazvanih toplinom, na razdaljini od otprilike trideset centimetara, a činilo se da su najveća oštećenja u sredini tragova gorenja. Tada sam, vizualno, postavio ravnu crtu od sredine svakog traga gorenja, i projicirao je niz kosi prilaz galeriji. Tada me obuzelo golemo uzbuđenje. Crta se pružala ravno do proreza na prilazu! U knjizi The Giza Power Plant iznio sam teoriju da su se u tim prorezima nalazili harmonijski rezonatori, usmjereni vertikalno prema stropu. Također sam iznio teoriju da je unutar Kraljeve odaje došlo do eksplozije vodika, što je zaustavilo rad elektrane. Ta je eksplozija objašnjavala mnoge druge neobične pojave, ranije primijećene unutar Velike piramide, te sam zaključio da je eksplozija također uništila rezonatore u velikoj galeriji, izazvavši strahovit požar. Dokazi su postali vidljivi samo zahvaljujući jakim svjetlima kamera, a preda mnom su se pojavili, kao nikad prije – pougljenjeni dokazi koji potkrjepljuju moju teoriju. To su dokazi kakve nisam čak ni tražio!
    matrixworldhr.wordpress.com 
    Teslin generator tjera i uvijek će tjerati strah u kosti energetskim kompanijama. Energetske tvrtke ostvaruju profite zbog naših potreba za energijom, a sve što danas činimo zahtijeva velike količine energije. Ona nam je potrebna zbog našeg komfora, ali i za niz stvari bez kojih ne bi mogli zamisliti današnji život. Čak i najmanje i najbanalnije stvari koje smo radili u prošlosti bez pomoći električne energije, kao što je uspinjanje stepenicama, danas se čine uz pomoć električne energije. Najveći potrošač goriva i električne energije industrijski je sektor. Dapače, bez električne energije on ne bi ni postojao. No, neosporne činjenice kao što su zagađenje okoliša i visoke cijene energije počele su zabrinjavati mnoge svjetske lidere.

    Što bi se moglo pokazati kao rješenje? Da li je Teslin generator dobra alternativa?
    Činjenica da ljudi danas ne mogu bez električne energije neosporna je. Niti potrošači u domaćinstvima, kao ni industrijski pogoni ne mogu normalno djelovati bez opskrbe energijom. Energetske kompanije toga su vrlo svjesne i koriste navedenu činjenicu u svoju prednost, što se odražava i na visokim računima za električnu energiju. Uz pomoć Teslinog generatora, sve energetske kompanije diljem svijeta bile bi duboko pogođene. I upravo je to jedan od razloga zbog kojeg se već dugi niz godina nastoji umanjiti vrijednost i moć Teslinih teorija i uređaja.

    No, po čemu se Teslin generator razlikuje od drugih izvora energije?
    1. Cijena. To je prvo što svi uzimaju u obzir pri bilo kakvoj transakciji, a to znači i pri kupovini energije. Uz ovaj alternativni energetski uređaj, energija je gotovo jeftina. Iako mnogi još uvijek ne vjeruju kako to doista može biti istina, a velike energetske tvrtke osporavaju učinak generatora i mogućnost "besplatne" struje. Upravo stoga vrlo malo ljudi koristi tehnologiju Teslinog generatora, no jednom kad nju počnu koristiti ostaju zapanjeni njenim učinkom i saznanjem da će njenim korištenjem račune za električnu energiju svesti gotovo na nulu.

    2. Nema nikakvog zagađenja. Jedan od efekata industrijalizacije je zagađenje koje je pokrilo gotovo svaki pedalj našeg planeta. Zrak više nije čist, vode su zagađene, šume posječene, a čitavi ekosustavi uništeni. Potreba za nalaženjem stalno novih izvora energije također pridonosi daljnjem uništavanju čistog i iskonskog. Uz Teslin generator, dobivanje električne energije u potpunosti je u skladu s prirodom.

    3. Jednostavnost korištenja. Elektroenergetske kompanije znaju da ljudi ne mogu voditi normalan život bez njihovih proizvoda. Pokušavajući doći do uređaja koji samostalno proizvode energiju za napajanje doma vrlo je teško, za većinu i nemoguće. Uz Teslin uređaj stvari postaju vrlo jednostavne. Budući da je proces proizvodnje (izdvajanja) snage uz pomoć generatora vrlo jednostavan, ni njegovo korištenje nije komplicirano.

    Ovo su samo tri razloga zbog kojih energetske kompanije ne žele da ljudi saznaju za ovaj čudesan izvor alternativne energije. Zbog straha da će izgubiti velike količine novca i da više nikome neće biti potrebne njihove usluge, upravo Teslin generator smatraju jednim od najgorih neprijatelja.
    www.croenergo.eu


    Priča nas vraća u 1882. godinu u Gradski park u Budimpešti. Izgovarajući stihove Goetheovog "Fausta", uzbuđen i uznesen, Tesla je doživio silovitu viziju rotirajućeg magnetnog polja, osnove čitave današnje tehnološke civilizacije,odlazi u stan i crta polifazne struje.U svijetu koji je teško ovisan o nafti, mnogi moćnici ni danas,kao ni tada, nisu skloni ideji Teslinog generatora jer gube svu svoju moć i bogatstvo.S druge strane izumitelji i danas love energiju nulte točke, jer se radi o potpunoj besplatnoj energiji.Na tragu Teslinog generatora umirovljeni poručnik američke vojske Tom Bearden patentirao je uređaj za generiranje besplatne energije s koeficijentom većim od 1, kojeg je nazvao Generator elektromagnetske energije bez kretanja ( Motionless Elektromagnetic Generator ) - MEG ,što znači da više energije izlazi iz uređaja nego što u njega ulazi. Bearden tvrdi kako taj generator proizvodi 100 puta više energije nego što je potrebno za održavanje njegovog pogona.Tesla je vjerovao u postojanje etera, iz koga bi se mogla koristiti slobodna energija, što bi moglo biti spas za čovječanstvo. Obratio se Američkom institutu inžinjera elektrotehnike riječima: ". . . snagom izvednom iz njega, sa svakom formom energije dobivenom bez napora, iz spremišta zauvijek neiscrpnog, čovječanstvo će napredovati velikim koracima; samo je pitanje vremena kada će čovjek uspijeti priključiti svoje strojeva na zamašnjak prirode".Iza Tesle ostaju i neke tajne.Misteriozna tunguska eksplozija 1908.,tajanstveno potapanje francuskog broda "Lena",projekt Duga u kojemu su niskofrekventnim magnetskim poljem pokušali i uspjeli od radara sakriti ratni brod,tzv. Philadelphijski eksperiment..Zamislite samo na trenutak kakva bi naša sadašnjost bila da je Teslu 8. Siječnja 1943. zanemarujući poruku na vratima "Ne smetaj" živog pronašla spremačica Alice Monaghan.Zaključak; Razmislite koliko ste prošle godine potrošili za struju. 2500 Kn? 5000 Kn? 7500 Kn? Poduzmite nešto ODMAH


    Prije tristo godina, francuski filozof René Descartes (1596 – 1650) si je dozvolio slobodu za dijeljenje našeg svijeta na dvije domene, materijalanu domenu i duhovnu domenu. Duhovna domena je postala predmetom religije, a materijalna domena je bila dodijeljena znanosti. Savršeno mogu zamisliti Vašu jaku skeptičnost u svezi Teslinog generatora i besplatne energije. Međutim, želio bih Vam sugerirati kako se skepticizam može koristiti i kao obrambeni mehanizam ega, kojim se on štiti od mogućnosti da nije u pravu. Ako smo skeptici, prihvaćamo svijet kakvim je, svijet kao sigurno nebo, status quo. Naše je društvo po definiciji uvijek kasnilo za znanstvenim razumijevanjem.Što se tiće pseudoznanosti ,koju spominjete,nismo sigurni što bi na to rekao John Hutchinson koji je koristeći Tesline zavojnice i Van de Graaff generator, skalarnim valovima uprilićio levitacije teških metala,fuzije različitih materijala,stvaranje samo-održavajućih baterija.Ovakva otrića pokazuju kako nužno moramo re-evaluirati i ponovno promišljati svaku knjigu, koja je pisana o ljudskoj povijesti. Uzrok našoj polarizaciji je naša prosudbena priroda. Živimo u vrlo specifičnom vremenu, vremenu velikih promjena. Postoji lavina znanja raspoloživog sada i odmah čime se naš razvoj strahovito ubrzava. Kada retrospektivno gledamo, izgleda nije slučaj, što smo morali razviti tehnološku i znanstvenu svijesnost prije nego se rodila nova duhovna...i još nešto za čovjeka kojem je i pseudonim suprotan svjetlosti - Sve istine prolaze kroz tri faze: *Prvo se ismijavaju *Zatim im se nasilno suprostavlja *I treće, prihvaćaju se kao očite ,samodokazive! Arthur Schopenhauer (1788-1860) HCOIE
     
     
    Tungusku eksploziju "skrivio" je Nikola Tesla
    Posljednjih se godina javljaju spekulacije vezano uz to da je u najveću prirodnu eksploziju umiješan naš genijalni izumitelj iz Smiljana koji ju je navodno sam izazvao. Dok Drago Plečko tvrdi da je Nikola Tesla imao "paranormalne sposobnosti", vodeći hrvatski znanstvenici tvrde suprotno. Štoviše, kritizirali su organizatore što su na "Tesline dane" u Zagrebu pozvali Plečka kao govornika. No, neke stvari oko genijalnog znanstvenika i dalje nisu jasne. Primjerice, najveća prirodna eksplozija 1908. godine u području Tunguzije gotovo je uništila to nenaseljeno područje Sibira, a zračni udar stigao je do polovice Zemlje, no do danas se ne zna što je bio uzrok tom katastofalnom razaranju. Ipak, posljednjih se godina javljaju spekulacije vezano uz to da je u 'tungusku eksploziju' umiješan genijalni izumitelj Nikola Tesla koji ju je sam izazvao spajanjem dviju energetskih zraka, kroz zemlju i zrak, u toj točki. Onkolog Sergej Bičkov navodi da je u Teslinim spisima pronađena mapa Tunguzije na kojoj je zaokruženo područje bez ljudi kako ne bi kome naudio. I sam Tesla prije katastrofe je govorio o "projektiranju valne energije", te o mogućnosti „korištenja električnih valova bez zračnih motora ili drugih oruđa za uništenje", te tvrdio da je „izgradio bežični odašiljač koji omogućava destruktivno djelovanje na daljinu". Znanstvenik iz Smiljana neka je od svojih najvažnijih i izvanrednih radova odradio u laboratoriju u Colorado Springsu, a imanje je osigurao natpisima „Drž'te se dalje", „Opasnost" i „Napustite svaku nadu". Tesla je predvidio tehnološki razvoj i brojne izume, poput mobilne telefonije, koji su zaživjeli tek nakon njegova vremena, no život genijalnog znanstvenika iz Smiljana, osim niza znanstvenih otkrića, okružuju i metafizičke sklonosti i teorije zavjere.

    Doživio "kliničku smrt"
    „Nikola Tesla je bio genij za kojeg ne možemo reći da svoje izume duguje nadnaravnim vizijama, ali sigurno je da je imao snažne uvide koje bismo danas krstili paranormalnima. Konačno, on to sam opisuje u vlastitoj autobiografiji, u kojoj po opisima možemo zaključiti da je posjedovao sposobnost da istovremeno, u svojoj svijesti, vidi neki predmet sa svih strana, što je doktor Johannes Lindemann nazvao "multidimenzionalnom sviješću", ističe Drago Plečko, hrvatski istraživač rubnih područja znanosti. Možda je uzrok tome što je izumitelj iz Like u mladosti bio izložen jakim stresovima, od samookrivljavanja za bratovu smrt do 9-mjesečnog ležanja zbog kolere tijekom kojeg je, prema nekim istraživačima, doživio "kliničku smrt", no najsnažnije mu je iskustvo bilo dezertiranje, kad se skrivao u gudurama Velebita. „To je moglo štošta promijeniti u njegovim moždanim vijugama", smatra Plečko. Pretpostavlja se, naime, da je kod Tesle bila prisutna dugotrajna deprivacija čula koju uzrokuje povišena produkcija hormona pinealne žlijezde melatonina. To bi, prema istraživanjima Gustava Fechnera i Johna Lilya, dovelo do „izmijenjenih stanja svijesti", a mnogi istraživači do novih su spoznaja došli upravo u tim trenucima. Da je to uistinu moguće, znanstveno potvrđuju mnogi provjereni, "tvrdi" fizičari, psiholozi, kemičari, no prije njih o tome su pisali Leadbeater i Besant u kontroverznom djelu "Okultna kemija". Još su 1900. godine tvrdili kako se u stanju transa može vidjeti mikrosvijet, te prije službene znanosti opisali postojanje nepoznatih kemijskih elemenata te pojmove izotopa i spina elektrona. Budući da je i Tesla spominjao bljeskove plave svjetlosti, migrene i vizije, Drago Plečko misli da je i on „unaprijed" vidio ono što u svom vremenu nije protumačio. Tesla si, naime, nije mogao pojasniti vlastita iskustva slične prirode, a da su neka otkrića na razini paranormalnog, dokazuje i Stephen Phillips u nekoliko svojih knjiga, posebice "U lovu na kvark". U njoj ide tako daleko da tvrdi kako su neki ljudi, među kojima je nesumnjivo i Tesla, u stanju sviješću zabilježiti čak i potkvarkove, čestice koje još uopće nisu otkrivene, ali se smatra da postoje. Tesla, međutim, nije vjerovao u realnost atomske energije. Umro je u newyorškom hotelu 1943. godine, u dobi od 87 godina, a godinu dana prije je Enrico Fermi, u jednoj dvorani za loptanje, u Chicagu dokazao da je atomska energija stvarna i - ubojita.
    www.slobodnadalmacija.hr
    Elektrana u čiju je gradnju uloženo 50 milijuna eura ima snagu od 16 MW i pokriva godišnje potrebe 20.000 kućanstava. Elektrana na vodik industrijskih dimenzija, koja će prva u svijetu opskrbljivati električnom energijom više od 20.000 obitelji, puštena je u pogon u ponedjeljak 12. srpnja u mjestu Fusina pokraj Venecije. Sjedište prve elektrane na vodik izabrano je zbog blizine termoelektrane na ugljen i petrokemijskoga kompleksa u Margheri odakle se dobiva sirovina za pokretanje elektrane, odnosno vodik. Elektrana ima snagu 16 MW i temelji se na kombiniranom ciklusu gdje se vodik upotrebljava kao pogonsko gorivo. Elektrana ne ispušta ugljični dioksid (CO2), a samo u minimalnim količinama dušični oksid. Toplinska energija se preko plinske turbine pretvara u električnu i razvija snagu od 12 MW. Dodatnih 4 MW snage se dobiva korištenjem ispušnih plinova iz postojeće termoelektrane s pogonom na ugljen. U gradnju pogona je uloženo 50 milijuna eura. Elektrana na vodik proizvodit će 60 milijuna kilovatsati godišnje, čime može zadovoljiti potrošnju 20.000 kućanstava. Za dobivanje sirovine za pogon te elektrane upotrebljavat će se i 70.000 tona otpada prikupljenog u gradovima, koji proizvede 300.000 stanovnika.

    Struja iz otpada
    Umjesto ugljena se, naime, u obližnjoj elektrani upotrebljava prikupljeni kruti gradski otpad, a na taj način korištenjem energije iz otpada se izbjegava ispuštanje ugljičnog dioksida (CO2) u zrak u količini od 60.000 tona godišnje. "Riječ je o inženjerijskom biseru jedinstvenom na svijetu. Istina, ova tehnologija je pet puta skuplja od one koja se upotrebljava za normalni pogon, ali moramo nastaviti ulagati u istraživanja", rekao je predsjednik Uprave energetske kompanije Enel, Fulvio Conti, koji je zajedno s guvernerom regije Veneto, Lucom Zaiom i gradonačelnikom Venecije, Giorgiom Orsonijem, pustio u pogon elektranu na vodik. Regija Veneto, grad Venecija, ministarstvo za okoliš i udruga venecijanskih industrijalaca uložili su oko četiri milijuna eura 2003. za pokretanje projekta Hydrogen Park. Cilj projekta je promicati transformacije industrijskoga kompeksa u Margheri u prostor upotrebe novih tehnologija, posebno u upotrebi vodika kao pogonskoga goriva za vozila i elektrane. O uporabi vodika kao energenta govori se već godinama. Postoje automobili s pogonom na vodik, ali su za sada jako skupi. Razvojem tehnologije zasigurno će se smanjiti i troškovi proizvodnje automobila i elektrana s pogonom na vodik.

    Zelena radna mjesta
    U elektrani u Fusini se vodik upotrebljava kao gorivo, odnosno izgara unutar kotla. Do sada je vodik bio nusproizvod u proizvodnji etilena u petrokemijskom kompleksu Marghera i škartirao se u frekvenciji od 1,3 tone na sat. Sada iz petrokemijskog postrojenja odlazi kroz četiri kilometra dugu cijev do elektrane u kojoj proizvodi struju. Profesor Gennaro De Michele, odgovoran za znanstvena istraživanja u Enelu, objašnjava kako vodik sagorijevanjem pokreće turbinu koja proizvodi električnu energiju. No i dobivena toplina se upotrebljava za proizvodnju pare koja se koristi u turbini obližnje elektrane na ugljen. "Stvaranje područja za vodik na prostoru Porto Marghera (gdje se nalazi golema petrokemijska industrija) strateška je inicijativa nacionalnog i europskog razvoja", kazao je povjerenik regije Veneto Renato Chisso, promotor konzorcija Hydrogen Park. "To je konkretna operacija obnove i transformacije industrijske zone Porto Marghera u centar stvaranja novog bogatstva, znanja i radnih mjesta, koja istodobno štiti okoliš smanjenjem štetnih ispušnih plinova", objašnjava Chisso. U vrijeme kad cijena proizvodnje energije raste, pronalaze se načini što boljeg iskorištavanja onoga što se prije bacalo kao otpad. Italija sve više ulaže u nove tzv. zelene tehnologije, odnosno projekte za dobivanje čiste energije. Već je 200.000 osoba našlo "zeleni" posao, a još će ih se 800.000 zaposliti u proizvodnji čiste energije kojom se sada pokriva 11% potreba.

    Podzemno skladištenje stakleničkih plinova
    Enel ima još jedan važan ekološki projekt koji bi trebao smanjiti efekt staklenika. Riječ je o skladištenju ugljičnog anhidrida, koji proizvodi elektrana na ugljen u Brindisiju, na jugu Italije, unutar dubokih geoloških naslaga, odnosno na prostorima iz kojih je izvučena nafta ili plin. Eksperiment bi trebao početi ove godine.
    www.poslovni.hr

    2
    3
    3
    4
    WindMade je standard za prvu globalnu potrošačku oznaku koja će označavati organizacije koja koristi energiju vjetra ili druge oblike obnovljivih izvora energije. Oznaku podupiru: UN Global Compact, WWF, Vestas Wind Systems, Global Wind Energy Council, Lego Group, Bloomberg i Pricewaterhouse Coopers. WindMade je prva ekološka oznaka koju podupire UN Global Compact, te je sukladna promoviranju samoodrživosti kompanija i razvoju samoodrživosti, izjavio je Georg Kell, izvršni direktor UN Global Compact-a, te je nadodao kako bi oznaka WindMade mogla potaknuti i unaprijediti korištenje obnovljivih izvora energije diljem svijeta. Cilj oznake WindMade je povećati korištenje energije vjetra na svjetskoj razini, te na taj način doprinijeti smanjenju klimatskih promjena i povećanju energetske sigurnosti i učinkovitosti. Sam program uključuje dva standarda: standard za kompanije i organizacije, te standard za proizvode. Standard za oznaku WindMade zahtijeva od kompanija korištenje električne energije iz energije vjetra u omjeru najmanje 25% od njihove ukupne potrošnje. Udio energije vjetra može biti proizveden od strane same kompanije, dugoročnim otkupnim ugovorom od distributera električne energije iz energije vjetra ili kupnjom certifikata Renewable Energy Certificates koje je odobrio WindMade. Točan postotak udjela električne energije iz energije vjetra biti će izražen na oznaci. Postavljeni kriteriji osigurati će doprinos kompanija koje koriste oznaku WindMade u daljnje investicije u obnovljive izvore energije, izjavila je Samantha Smith, direktorica inicijative WWF Global Energy and Climate Network Initiative. Također, vjeruje da je WindMade standard savršen doprinos tržištu kojem je potreban snažan poticaj kako bi se ostvarili ciljevi za obnovljive izvore energije za 2030. godinu. Upravo to bi moglo ubrzati razvoj nove generacije iskorištavanja energije vjetra. Morten Albæk, SVP u Vestas-u, smatra kako je izdavanje WindMade oznake tek početak. Povećanjem kompanija i organizacija koje će imati oznaku WindMade i sam standard će rasti, počevši sa razvojem standarda za proizvode, koji je već sada u pripremi. Interes koji se pokazuje za oznaku E+WindMade je zadovoljavajuć, smatra Henrik Kuffner, glavni izvršni direktor WindMade-a. Zbog velikog zahtjeva potrošača za održivošću i odgovornošću, kompanije se već sada obvezuju prelasku na zelenu energiju. No, do sada nije bilo moguće istaknuti svoj udio u poticanju i korištenju obnovljivih izvora energije. WindMade popunjava upravo taj nedostatak, omogućujući potrošaćima transparentnost koju zahtijevaju pri donošenju informiranih odluka, zaključio je Kuffner. Predstavljanje certifikata WindMade održati će se 18. studenog u New York-u u organizaciji UN Global Council-a. Na predstavljanju WindMade će predstaviti i prve kompanije i proizvode koji će koristiti oznaku.

    www.vjetroelektrane.com

     

    Velike globalne tvrtke koje uključuju Motorolu, Deutsche bank, Bloomberg, Method i BD (Becton, Dickinson i Co.) su osigurali ili će osigurati barem 25% svojih potreba za električnom energijom iz energije vjetra. Te kompanije su objavile da su se obvezale prema novom WindMade certifikatu na Global Launch događaju u New Yorku. To je inače bio prvi takav događaj u kojem su predstavljene prve kompanije koje koriste WindMade. Certifikat omogućuje kompanijama da pokažu svoj udio energije vjetra i drugih obnovljivih izvora energije koji koriste u svom poslovanju, a cilj WindMadea je pojačati potražnju za energijom vjetra, te time pojačati investiranje u rastuće tržište obnovljivih izvora energije. Martin Albaek iz Vestasa je izjavio da je prema njihovom istraživanju 67% svih svjetskih potrošača na anketi rađenoj prema uzorku od 31.000 ljudi izjavilo da bi dalo prednost proizvodima sa certifikatom WindMadea. Pioniri i osnivatelji WindMadea su između ostalih: Motorola, Deutsche Bank, BD, Method, Better Place, Widex, Droga5, G24 Innovation, Engraw, RenewAire, TTTech, Vestas, PwC DK, Bloomberg i Lego Group. Prema potrebama WindMadea, kompanije moraju za certifikat proizvoditi barem 25% svojih potreba za električnom energijom iz vjetra. Udio energije vjetra se može dobiti iz vlastitih vjetroelektrana, ili preko dugoročnog ugovora o otkupu električne energije iz vjetroelektrana ili kupnjom visokokvalitetnih certifikata za obnovljive izvore energije koji su odobreni od strane WindMadea.
    www.vjetroelektrane.com

     

    Najavljujući predanost novoj oznaci WindMade TM, nekoliko vodećih svjetskih kompanija obvezalo se na kupovinu ili već kupuje barem 25% svoje potrošnje električne energije iz vjetroenergije.Tvrtke, među kojima se nalaze i Motorola Mobility, Deutsche Bank i Bloomberg, predvodnici su korištenja prve svjetske potrošačke oznake koja se vezuje uz energiju vjetra, osmišljenu od strane neprofitne organizacije WindMade. WindMadeTM-ov direktor Henrik Kuffner, prilikom predstavljanja koncepta oznake izjavio je: "Ove tvrtke su na čelu globalnog pokreta održivosti. Oduševljeni smo što su prepoznali jedinstvenu WindMade TM inicijativu, te smo uvjereni kako će mnogi drugi slijediti njihov primjer u nadolazećim tjednima i mjesecima". Cilj projekta WindMade TM je povećati potražnju za energijom vjetra, te povezano s time povećati investicije i rast tržišta obnovljivih izvora energije. Prema Mortenu Ålbæku, višem potpredsjedniku globalnog marketinga i kupaca u tvrtki Vestas Wind Systems, jedne od kompanija koje predvode inicijativu: "Potrošači su spremni prepoznati naš napor i djelovati. U nedavno provedenoj analizi na 31,000 ispitanika diljem svijeta čak 67% voljno je odabrati proizvode s oznakom WindMade TM, čak i ako to znači njihovu višu cijenu. WindMade TM će omogućiti potrošačima izbor proizvoda koji su u svojoj proizvodnji koristili energiju vjetra". Prema uvjetima koje je postavio WindMade TM, tvrtke koje koriste oznaku moraju barem 25% svoje potrošnje energije ostvariti iz energije vjetra. Udio energije može biti ostvaren kroz vlasništvo objekata za proizvodnju energije iz vjetra ili kupovinom visokokvalitetnih certifikata koje je odobrio WindMade TM. Točan postotak korištene energije vjetra biti će sastavni dio oznake. Tvrtke oznaku mogu dobiti na globalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini poslovanja, te će i ta razlika biti jasno navedena na samoj naljepnici na proizvodu. WindMade TM je prva svjetska potrošačka oznaka za proizvode i tvrtke koje koriste energiju vjetra. Oznakom upravlja neprofitna organizacija WindMade TM, posvećena ubrzanju usvajanja obnovljivih izvora energije kroz poboljšanje tvrtkinih sposobnosti komunikacije dionicima o ulaganjima u energiju vjetra. WindMade TM podupiru UN Global Compact, Vestas Wind Systems, WWF, Global Wind Energy Council, Bloomberg i LEGO Group. Za više informacija o samom konceptu i popisu tvrtki koje su se pridružile inicijativi WindMade TM posjetite www.windmade.org.
    www.croenergo.eu

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive