Administrator

    Administrator

    O potencijalima obnovljivih izvora energije u BiH, pa tako i Sunca, nema potrebe ni govoriti, nego se treba fokusirati na rješavanje različitih barijera kako bi se ti potencijali mogli iskoristiti jer u suprotnom sve ostaje samo na potencijalima i nema nikakve društvene koristi - izjavio je za Fenu konzultant za energiju i klimatske promjene Nihad Harbaš. Govoreći o korištenju energije Sunca, kako je naveo, važno je razlikovati korištenje tog oblika energije za zagrijavanje potrošne tople vode putem solarnih panela ili kolektora s jedne strane, i proizvodnju električne energije putem fotonaponskih modula s druge strane. Razlika je u namjeni, tehnologiji, visini investicijskih troškova, administrativnim procedurama dobijanja dozvola, kapacitetima i drugo. - Korištenje energije Sunce putem solarnih panela ili kolektora dosta je jednostavnije i ne zahtijeva ishodovanje dozvola. Tehnologija je dosta jednostavna i proizvodi se i u BiH. Korištenje tih sistema namjenjeno je prije svega velikim potrošačima tople vode tipa hotela, bolnica, sportskih dvorana, tamo gdje je to pogodno, odnosno gdje ima dosta sunčanih dana kao što je Hercegovina, ali i druga područja BiH. Ova tehnologija zasad nije doživila veću ekspanziju, ali su predviđanja da će cijene ovih tehnologija opadati, te samim tim primjena i potražnja porasti - dodao je Harbaš. Ono što je dobro kod ove tehnologije, po njegovim riječima, jeste da se proizvodi i koristi u BiH i da može doprinijeti održivom razvoju zajednice u segmentu zapošljavanja, trgovanja, te u krajnjoj liniji smanjenju emisija stakleničkih plinova u atmosferu, odnosno smanjenje uticaja na okoliš. - Kada se energija Sunca iskorištava u svrhe proizvodnje električne energije, tu priča postaje dosta složenija iz nekoliko razloga. Prije svega investicionih troškova, zatim pripreme projekta, prikupljanja svih potrebnih dozvola, te same implementacije na terenu. Ti procesi u BiH traju po tri do četiri godine i ulažu se veliki napori za savladavanje navedenih barijera - dodao je Harbaš. Po njegovim riječima, tehnologija fotonaponskih modula razvijena je i još uvijek se proizvodi van granica BiH što stvara negativnu sliku vanjskotrgovinskom bilansu BiH. Međutim, iskorištavanje ovog oblika obnovljive energije u svrhu proizvodnje električne energije je razvijeno u BiH. Tome ide u prilog i činjenica da je dosad u BiH izgrađeno više od 140 fotonaponskih elektrana koje su u sistemu poticaja. To znači da su svi proizvođači električne energije iz Sunca privilegirani, odnosno da dobivaju dosta veće (tzv. garantirane) tarife za prodaju električne energije od referentnih. Taj novac jest ustvari novac s računa krajnjih potrošača koji se prikuplja putem sistema naknade za obnovljive izvore energije, a koji u FBiH iznosi 0,001976 KM/kWh, dok u entitetu Republika Srpska iznosi 0,0044 KMkWh. To znači da, recimo, svako domaćinstvo izdvaja jednu do dvije KM mjesečno za poticanje obnovljivih izvora energije putem tzv „feed-in-tarife“. Zahvaljujući ovakvom sistemu poticaja, projekti solarnih elektrana su isplativi unutar pet godina - naveo je Harbaš dodajući da treba razmišljati i o naprednim sistema tipa „feed-in-premija“ ili aukcije, sistema koji su više tržišno orijentirani mehanizmi. Koliko je ovo tržište razvijeno, naveo je Harbaš, govori i činjenica da su sve dinamičke kvote za solarnu energiju rezervirane do 2020. godine, osim u entitetu Republika Srpska gdje je ostalo još slobodnih kvota za solarne elektrane na krovovima preko 250 kW instalirane snage. Investicije u fotonaponsku tehnologiju su u konstantnom padu i samo se postavlja pitanje kada će postati isplativo za obična domaćinstva da instaliraju potrebne kapacite PV modula kojim će moći zadovoljiti svoje vlastite potrebe i/ili proizvedenu električnu energiju plasirati u mrežu i na taj način „kompenzirati“ potrošnju s proizvodnjom, tzv. prosumers - oni koji i koriste i proizvode električnu energiju. Još uvijek, taj princip netto mjerenja, bez poticaja, nije razvijen i isplativ u BiH - kazao je Harbaš. Naglasio je da se svemu tome treba pristupiti strateški, odnosno da država treba donijeti strategiju u kojem smjeru razvijati ovaj oblik tehnologije, ali i ostale tehnologije kako obnovljivih izvora energije, tako i konvencionalne izvore kao što su ugalj, gas i drugo. Pored toga, donošenjem državne strategije energetike otvaraju su i mnogi fondovi kojim bi BiH mogla pristupiti. Harbaš je kazao da se trenutno radi na izradi jedne skraćene verzije. U rješavanju navedenih prepreka aktivno sudjeluju resorna ministarstva, ali međunarodne organizacije koje djeluju u BiH - dodao je Harbaš.
    Energetika.ba


    Obnovljiva energija u BiH: Slabo iskorištene mogućnosti

    Problemi sa zakonima i birokracijom, koče proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u Bosni i Hercegovini. Samit o investiranju u elektroenergetski sektor u Bosni i Hercegovini, funkcioniranju maloprodajnog tržišta električne energije i integraciji u regionalno tržište, održava se u Neumu. Cilj je uspostavljanje dijaloga o stvaranju pogodne atmosfere za nastavak započetih reformi u elektroenergetskom sektoru. Domaćin, otpravnik poslova Američke ambasade u BiH Nicolas Hill, pozvao je novoizabrane vlasti da pokrenu snažnu dinamiku reforme tog sektora. Rečeno je da su potrebne konkretne aktivnosti kako bi se deblokirao potencijal, otvorila nova radna mjesta i privukle investicije. Poručeno je i da je potrebno odmah raditi na izradi strategije i plana razvoja energetskog sektora u BiH. Obnovljivi izvori energije do 2020. godine trebali bi sudjelovati u ukupnoj proizvodnji energije u BiH sa najmanje 40 posto. To je cilj koji je pred ovu državu postavila Energetska zajednica. Međutim, pitanje je da li će ga BiH ispuniti, posebno kada je riječ o energiji biomase. Postrojenje, prvo u BiH za proizvodnju bio-gasa iz stajnjaka kod Laktaša u sjeverozapadnom dijelu države, postoji osam godina. U njegovu gradnju i opremanje uloženo je 300.000 eura. Jedan je to od projekata Caritasa, sa ciljem otvaranja novih radnih mjesta, te razvoj i unapređenje stočarske proizvodnje. Cilj je zaokružiti proizvodnju na farmi - od stočne hrane, uzgoja muznih grla, proizvodnje mlijeka i sira - do iskorištavanja đubriva na ekološki način za struju. Iako je tehnički ispravno, postrojenje ne radi. Obratili su se i Regulatornoj agenciji za energetiku. „Došlo je sada do nekog nesporazuma tj. različitog tumačenja zakona između regulatora i operatora. Tako da u ovom momentu postrojenje ne radi. Ukoliko bi radilo, a tehnički je ispravno, kompletna energija ide u mrežu i mi je ne bismo mogli koristiti, a s druge strane imamo troškove za održavanje postrojenja“, kaže Draženko Budimir, direktor zemljoradničke zadruge Livač. Dodatni problem je to što nema državne strategije, ni zakona, kad je riječ o proizvodnji struje iz bio-gasa ili biomase. Najveći je problem preglomazan birokratski aparat i što se nama, kao proizvođaču, ne nude rješenja. Nas tretiraju kao i velike proizvođače električne energije i to predstavlja veliki problem jer od nas zahtijevaju isto što i od njih, a što nema smisla“, smatra Budimir. Ušteda od 56 miliona eura. Državni regulatori električne energije svjesni su problema. „Kada je u pitanju biomasa, BiH ima određenu kvotu koju bi trebala ispuniti u narednom periodu. Ovdje ostaje pitanje nadležnosti institucija. Državna regulatorna komisija ima malo nadležnosti, a one su većinom na entitetskim komisijama“, rekao je Nikola Pejić, predsjedavajući Državne regulatorne komisije za električnu energiju (DERK). Danas je drvo najveći izvor bioenergije, ali mogu biti korišteni i drugi, poput otpadaka drvne industrije i organskih komponenti industrijskih otpada. Čak se i isparavanja sa deponija otpada mogu koristiti kao izvor biomase, iz Sarajeva javlja novinar Al Jazeere, Sanel Kajan. „Bosna i Hercegovina ima zavidne potencijale biomase, čemu ide u prilog i činjenica da je gotovo 50 posto teritorije BiH pokriveno šumama, a ne treba zanemariti i biomasu nastalu u poljoprivredi“, ističe on. Prema nekim istraživanjima, kada bi se umjesto u izvoz, drvna goriva usmjerila u domaću potrošnju za potrebe grijanja, to bi omogućilo smanjenje uvoza plina za blizu 46 posto što bi, prevedeno, omogućilo uštedu od blizu 56 miliona eura godišnje. Svi uključeni slažu se: Mogućnost proizvodnje energije iz obnovljivih izvora za BiH, očito, nije problem, ali zakonska regulativa jeste.

    Izvor: Al Jazeera

     

    Obnovljivi izvori energije: Šansa koju BiH (ne)propušta

    Sekretarijat Energetske zajednice uputio je 11.02.2014. godine, otvoreni dopis Bosni i Hercegovini zbog propusta u poštivanju zakonskih odredbi Energetske zajednice u vezi s obnovljivim izvorima energije. Rok za donošenje potrebnog zakonodavnog okvira za obnovljive izvore energije istekao je 30.06.2013. godine. „U odnosu na provođenje zakona obnovljive energije 2012, BiH se zajedno sa ostalim članicama Enegetske zajednice obavezala da primijeni EU obnovljivih izvora energije (OIE) direktive 2009/28/EC i pristala na 2020. obavezujeće ciljeve obnovljive energije. Za BiH ovo je udio od 40% obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije, u usporedbi s 34% učešća u 2009 i 10% udjela obnovljivih izvora energije u transportu. BiH je morala provesti direktive OIE kao što je dogovoreno od strane Ministarskog savjeta Energetske zajednice do 1. januara 2014. Međutim, nije uspjela da preda Nacionalni akcijski plan za obnovljivu energiju do 30. juna 2013. kao što je Ministarski savjet zahtijevao, a kao posljedica Sekreterijat je pokrenio prekršajne postupke protiv BiH”, rekli su nam u Sekreterijatu Energetske zajednice (SEZ). Dodali su da su svjesni zakona o energetskoj obnovljivosti koji su usvojeni od strane entiteta prošle godine i postojećih propisa. “Međutim, dva različita okvira, koja nisu u potpunosti kompatibilna ne mogu zamijeniti okvir na državnom nivou koji je u skladu sa obavezama koje propisuje direktiva. Nažalost, veliki broj lokalnih i regionalnih vlasti ukljućenih u izdavanje dozvola, odobrenje i licenciranje, kao i nedostatak koordinacije i usaglašenih procedura, jer razlog zašto su investitore na distanci, a koji bi inače investirali u obnovljive izvore energije”, dodaju eksperti u SEZ. U Regulatornoj komisiji za energetiku Republike Srpske (RERS) istakli su nam da je uređenje oblasti obnovljivih izvora energije u potpunosti u nadležnosti entiteta. „Budući da je u Republici Srpskoj na snazi primarno zakonodavstvo, kao i svi neophodni podzakonski akti to ne postoje prepreke koje bi spriječavale razvoj ovog sektora“, pojasnili su u RERS. Mustafa Gagula stručni savjetnik za elektroenergiju u Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije (FMERI) navodi da na povećano korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) manje utiče nedostatak zakonskih okvira, nego nedostatak novca za podsticaj. “Investitori uglavnom očekuju rezultate otkupnih cijena, koje su za OIE ponekad nekoliko puta veće od prodajnih. Prodajne cijene električne energije određuje ili regulatorna komisija ili tržište. Na žalost, u BiH nije uspostavljeno tržište OIE i nije još uvijek otvoreno tržište električne energije. U Federaciji BiH, zakonska regulativa je u završnoj fazi. Zakon je donesen, a podzakonski akti su u završnoj fazi donošenja”, navodi Gagula. U Sekreterijatu Energetske zajednice ističu da je BiH jedina zemlja u Energetskoj zajednici u kojoj je obnovljiva energija regulirana na entitetskom nivou, a u kojoj državno zakonodavstvo ovo područje uopće ne pokriva. “I tu imamo problem jer čak i ako su entiteti razvili svoje akcijske planove za obnovljivu energiju, nacionalni plan je potreban kako bi se pokazao način na koji zemlja planira postići 2020. ciljeve. Zakonodavstvo na državnom nivou je potrebno za usvajanje nacionalnog akcijskog plana i mehanizma transpozicije. Ukoliko se ne ispune ove obvezujuće direktive, Sekreterijat energetske zajednice može pokreniti prekršajne postupke dok se problem ne riješi.” Iako Bosni i Hercegovini nedostaje nacionalna politika formulirana u zakonodavnom okviru na državnom nivou kao i potrebni akcijski planovi, zahvaljujući zakonima donesenim na nivou entiteta, pogoni obnovljivih izvora energije su u razvoju širom zemlje.

    Bogatstvo potencijala

    U 2013. godini udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije u Republici Srpkoj iznosio je 62,9%. Budući da je u 2013. godini osnovni obnovljivi izvor koji je korišten u RS bila energija vodotokova, to je EU direktivom 2009/28 propisana metodologija kojom se vrši normalizacija proizvodnje električne energije korištenjem energije vodotokova (u osnovi računa se kao srednja 15-togodišnja proizvodnja u proteklom periodu). Primjenom navedene metodologije, udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije u Republici Srpkoj iznosio je 65%. U BiH se iz obnovljivih izvora energije proizvede i potroši oko 36% ukupne finalne potrošnje energije, što su, kažu stručanjaci, zavidne količine i za izrazito razvijene zemlje. BiH ima dobre potencijale za proizvodnju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, a posebno su interesantne hidroenergija i biomasa. “Sunca ima takođe u izobilju, kao i vjetra, ali prostoji problem velike otkupne cijene i balansiranja, tako da su ograničene koločine za otkup po garantiranim cijenama i priključenje na mrežu zbog problema balansiranja”, navodi Gagula iz FMEIR. „Razvoj ovog sektora u proteklom periodu i najnovija ulaganja u solarne elektrane i male hidroelektrane upućuje na pozitivne reakcije investitora, odnosno na prihvatljivost definiranih akata u domenu kako primarne tako i sekundarne legislative. Imajući u vidu činjenično stanje, dakle broj postrojenja koja proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, jasno je da su politike u Republici Srpskoj poticajne za ulaganja u obnovljive izvore energije“, smatraju u RERS . Dodaju i da generalno, obnovljivi izvori energije, promatrajući striktno financijske efekte, još uvijek nisu konkurentni u odnosu na druge izvore energije. „Činjenica koja na to upućuje je svakako i potreba da se ovi vidovi energije dodatno potiču.“ U Sekreterijatu Energetske zajednice ističu da je očigledno da obnovljiva energija doprinosi održivom razvoju energetskog sektora i ublažava energetsku zavisnost od uvoznih energenata. “BiH je 50% zavisna na fosilne izvore goriva iz uvoza. Štoviše, zemlja ima značajan potencijal obnovljive energije u hidro, biomasi,vjetru i suncu. A ovdje se vežemo za treći stup energetske politike – konkurentnost, gdje obnovljiva energija doprinosi stvaranju radnih mjesta, inovacija, privlačenju investicija i stvaranju rasta. Direktiva RES je ugradila mehanizme za suradnju između zemalja EU i članica Energetske zajednice kako bi se dostigli ciljevi do 2020. na finansijski efikasan način i to je prilika koja se ne propušta.”

    Navode i da je trošak nekih obnovljivih energetskih tehnologija opao sa investicijama u ove tehnologije.

    “Primjer je solarni PV, tehnologija koja je bila najskuplja prije 7-8 godina, a njena cijena je značajno opala u posljednjih nekoliko godina. Svaka zemlja mora spoznati svoj potencijal obnovljive energije i mora ga dostići sa umjerenim troškovima. Ove tehnologije nisu dostigle tržišni paritet sa tehnologijama koje se zasnivaju na fosilna goriva, njima treba dodatna podrška. Moramo da priznamo da za fosilna goriva zemlje dobivaju subvencije, a zemlje u jugoistočnoj Evropi još nisu dio Šeme trgovine emisijama, tako da troškovi električne energije na bazi fosilnih goriva ne reflektiraju eksternalije- troškovi zbog utjecaja na zdravlje i prirodu”, navode u SEZ. Sa garantiranom otkupnom cijenom, gdje se na primjer električna energija iz solarnih elektrana plati po 3-4 puta većoj cijeni nego što se proda, isplativost za toga proizvođača ili vlasnika elektrane je više nego odlična, pojašnjava Gagula i dodaje da su hidroelektrane sa najvećim koeficijentom isplativosti za državu i njene građane, zato što traže najmanju poticajnu cijenu a zapošljavaju dosta radnika. “Pojam isplativosti se mora promatrati s aspekta proizvođača ili vlasnika elektrane s jedne strane i države i krajnjih kupaca s druge strane. Za državu, ako se otvraju nova radna mjesta, ako se ne utječe negativno na siromašne i ostale korisnike elektro energetskog sustava, bez obzira što je struja skuplja isplativost je dobra. Za potrošača svako poskupljenje struje je neisplativo. Za proizvođača ako donosi elektrana profit i ako će brzo vratiti uloženo je isplativa. Dakle, isplativost u ovom slučaju je relativan pojam”,ističe Gagula.

    Obavezujuće direktive za BiH

    U prosincu 2008. godine na ministarskom nivou Evropske unije postignut je dogovor o klimatsko-energetskom zakonskom paketu koji je popularno nazvan "20-20-20". Cilj od 20% udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji čine: krajnja potrošnja električne energije dobivene iz obnovljivih izvora, krajnja potrošnja energije za grijanje i hlađenje i krajnja potrošnja energije u transportu iz obnovljivih izvora. Države članice slobodno odlučuju o doprinosu svakog od ova tri sektora u postizanju definiranog nacionalnog cilja. Direktiva o obnovljivim izvorima energije 2009/28/EC koja je objavljena u Službenom glasniku Evropske unije u junu 2009. godine uspostavlja zajednički pravni okvir i na jedinstven način uređuje podsticanje upotrebe električne energije proizvedene korišćenjem obnovljivih izvora na unutrašnjem tržištu i poticanje korištenja bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva u transportu. Direktiva propisuje uspostavljanje:
    - Obaveznih nacionalnih ciljeva za sveukupni udio energije iz obnovljivih izvora u brutto krajnjoj potrošnji energije i za udio energije iz obnovljivih izvora u transportu (+10%);
    - Fleksibilnosti između država članica i pravila koja se odnose na statističke transfere među zemljama članicama;
    - Zajedničkih projekata među zemljama članicama i projekte sa trećim zemljama;
    - Nacionalnih akcijskih planova za OIE;
    - Garancije porijekla;
    - Smanjenja administrativnih i regulatornih prepreka te pitanja oko mreže;
    - Kriterija održivosti za biogoriva i biotečnosti
    - Izvještavanja i transparentnosti.

    Ova direktiva je obavezujuća i za Republiku Srpsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu, budući da je Ministarski savjet Energetske zajednice u listopadu 2012. godine donio odluku o proširenju obaveznog zakonodavstva i na ovu direktivu. Sastavni dio odluke su i ciljevi udjela obnovljivih izvora energije u 2020. godini za sve zemlje potpisnice Ugovora o osnivanju Energetske zajednice. Taj cilj za Bosnu i Hercegovinu iznosi 40%.
    www.frontal.ba

    Maroko gradi jednu od najvećih solarnih elektrana. Kralj Maroka Mohamed Šesti je na jugu svoje zemlje proglasio početak izgradnje četvrtog, završnog dijela projekta "Nur", jedne od najvećih solarnih fotonaponskih elektrana u svijetu. Nalazi se u pustinji, na 137 hektara i imati će kapacitet od 72 MW, objavila je službena novinska agencija MAPA. Radi se o investiciji od 750 milijuna dirhama (70 milijuna eura), a glavni financijer je njemačka banka KfW sa 659 miliona dirhama (61 milijun eura). Nur IV će početi s radom u prvom kvartalu 2018. godine. Centralom će upravljati konzorcij marokanske Agencije za solarnu energiju (Masen) i saudijske firme Acwa Power, koja je dobila natječaj za narednu fazu projekta. Maroko je u veljači 2016. završio projekat "Nur I", a komponente "II" i "III" su završene 76, odnosno 74 posto. Kraljevina je u studenom prošle godine bila domaćin Međunarodne konferencije o klimi COP22. Kada se svi dijelovi Nura završe, kompleks će imati proizvodni kapacitet od 582 megavata. Bez relevantnih zaliha nafte, plina i ugljena, Maroko provodi ambiciozan razvojni plan kojim bi skoro polovicu svojih energetskih potreba zadovoljio iz obnovljivih izvora
    Portal croenergo.eu

     

    HD MAROCO NUR 750 1

     

    U Maroku otvorena najveća solarna elektrana na svijetu

    Marokanske vlasti službeno su otvorile najveću solarnu CSP elektranu na svijetu, vrijednu 11,7 milijardi eura. Elektrana El-Nur ili "Svjetlost", koja se nalazi na ivici pustinje Sahare, imati će proizvodnju od 580 MW, što će biti dovoljno za snabdijevanje blizu 1,1 miliona stanovnika. Stručnjaci pretpostavljaju da će se ovim putem emisija štetnih pliova u ovoj zemlji smanjiti za nekoliko stotina hiljada tona godišnje. "Ovo je veoma bitna stvar za Maroko, ali i cijelu Afriku. Ovakvim projektima preuzimamo ulogu lidera u razvoju obnovljivih izvora energije, ali i zaštiti prirode", rekao je marokanski kralj Muhamed VI prilikom otvaranja prvog dijela elektrane El-Nur, obećavši kako će se, do 2030. godine, više od 50 posto energetskih potreba ove zemlje zadovoljavati uz pomoć obnovljivih izvora. Elektrana El-Nur sastoji se od 500.000 solarnih panela, poredanih u 8.000 redova, a osim marokanskih vlasti, novac za izgradnju iste su uložili Njemačka s investicijom od 1,3 milijarde eura, Europska investicijska banka sa 532 miliona eura te Svjetska banka uloživši 357 miliona eura.
    www.klix.ba

     

    HD MAROCO NUR 750 2

     

    Maroko gradi najveću solarnu elektranu na svijetu

    U Maroku, u gradu Varzazat, u tijeku je završetak prve faze izgradnje najveće solarne elektrane na svijetu Nur 1, koja će koštatati oko devet milijardi dolara. Svjetska banka će, pored Kraljevine Maroko, djelimično financirati ovaj grandiozni projekt, koji je pokrenut zbog velike zavisnosti te zemlje od fosilnih goriva koja se gotovo u cijelosti uvoze iz drugih država. "Mi ne proizvodimo naftu, mi uvozimo 94 posto energenata kao što su fosilna goriva, i to predstavlja ogroman teret za naš budžet. Zato smo veoma ponosni na ovaj projekt", izjavio je ministar za životnu okolinu Maroka, Hakima el Hajit, za britanski list Gardijan. Prva faza elektrane u Varzazatu, Nur 1, imati će 500.000 solarnih ploča, koje će pratiti sunce tijekom dana. Paneli, od kojih je svaki visine 12 metara, upijaju svjetlost i zagrijavaju čelični cjevovod u kojem se nalazi rastvor termalnog ulja, koje može da se zagrije do 393 stupnjeva Celzijusa, i vode, čime se stvara para i pokreću turbine za proizvodnju struje. Projekt solarne elektrane Varzazat (The Ouarzazat Solar Power Station Project) započet je u maju 2013. godine. Planirano je da se njegova realizacija odvija kroz tri faze, pri čemu će prva, Nur 1, biti okončana ovog mjeseca, dok se puštanje u rad Nur 2 i 3 očekuje 2017. godine. Ovaj projekt jedan je od najvažnijih u okviru nastojanja Maroka da postane svjetska solarna super sila. Cio kompleks, kada bude završen, biti će veći od glavnog grada Rabata, prenosi Prvi program francuske televizije TF1. Kada budu završene 2020. godine, četiri povezane mega solarne elektrane Varzazat isporučivati će 580 MW struje, što je dovoljno za snabdjevanje milion domaćinstava. Varzazat će postati energetski centar budućnosti, koji će osiguravati Maroku 42 posto energije koju ta monarhija godišnje potroši. Usporedbe radi, najjača elektrana na svijetu je hidroelektrana "Tri klanca" u Kini, koja ima kapacitet do 22.500 MW. Grad Varzazat ima 56.000 stanovnika, poznat je kao "pustinjska kapija", ali i kao marokanski Holywood, jer su u njemu snimani holivudski hitovi kao što su Lorens od Arabije, Mumije ili Gladijator.
    www.novosti.rs

     

    HD MAROCO NUR 750 3

    HD MAROCO NUR 750 4

    HD MAROCO NUR 750 5

    Nakon što su s talijanske granice u Hrvatsku vraćene Inine cijevi kontaminirane radioaktivnim tvarima, ponovo se otvorilo pitanje trajnog skladištenja nisko i srednje radioaktivnog otpada, s kojim Hrvatska muku muči godinama. Manje količine takvog otpada koje se proizvedu u Hrvatskoj zasad se skladište u institucijama u kojima su nastale, primjerice u bolnicama. Iako nemaju svoja skladišta, otpad su dužne čuvati po propisanim standardima, što prati Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, piše Večernji list. Nisko i srednje radioaktivni otpad čuvaju oni koji ga proizvode jer Hrvatska nema skladište. Gradnja je predviđena na Trgovskoj gori Uz domaći otpad morat ćemo zbrinuti i onaj iz nuklearke Krško, a Slovenci predlažu zajedničku lokaciju uz Savu Nakon dekomisije nuklearke Krško 2043., Hrvatska će morati imati i odlagalište za trajno zbrinjavanje otpada milijuna eura koštalo bi zajedničko skladištenje koje predlažu Slovenci. Ravnatelj Zavoda Saša Medaković ističe kako nema razloga za zabrinutost, ali i kako se problem nisko i srednje radioaktivnog otpada mora sustavno riješiti. Takvo je rješenje predviđeno zakonom iz 2013., na temelju kojega je lani provedena javna rasprava o Nacionalnom programu za provedbu strategije nuklearne sigurnosti, s predviđenom gradnjom skladišta na Trgovskoj gori. Lokacija je izazvala snažan otpor među stanovnicima Dvora na Uni i lokalnim političarima, ali i u susjednoj BiH, no Medaković Javni bilježnici ovlašteni su od 15. ožujka za podnošenje elektroničkog prijedloga za upis u zemljišnu knjigu, a uskoro će to biti i odvjetnici Od 15. ožujka u cijeloj je Hrvatskoj omogućeno e-podnošenje prijedloga za upis u zemljišne knjige, što će ubrzati postupak upisa, olakšati posao građanima i učiniti ga sigurnijim, istaknuli su jučer premijer Andrej Plenković i ministar pravosuđa Ante ističe kako je to jedina lokacija koja je na stolu te kako bi svaka promjena cijeli postupak vratila godinama unatrag, i to u situaciji u kojoj Hrvatska već kasni s gradnjom skladišta. Po prihvaćanju plana, Hrvatskoj predstoji izrada prostornih dokumenata, rješavanje zemljišnoknjižnih i imovinskih pitanja i izrada nove studije utjecaja na okoliš, ovoga puta vezana uz konkretnu lokaciju na Trgovskoj gori. Bude li sve išlo po planu, do gradnje skladišta trebat će nam nekoliko godina. Uz otpad koji se proizvede u Hrvatskoj, morat ćemo voditi računa i o nisko i srednje radioaktivŠprlje. Nakon što se kupoprodajni ugovor potpiše i ovjeri kod javnog bilježnika, moguće ga je putem interneta od bilježnika ili odvjetnika proslijediti u gruntovnicu. Nakon što odjel zaprimi zahtjev i provede ga, građani mogu zemljišno-knjižni izvadak dobiti kod javnog bilježnika ili odvjetnika. I dalje će moći osobno predati ugovor u nadležni odjel, no sad imaju mogućnost izbora. Od 15. ožujka svi javni bilježnici upisani u imenik svoje komore ovlašteni nom otpadu iz nuklearke Krško. Za taj otpad Slovenci su nam ponudili zajedničko rješenje na lokaciji Vrbina, nizvodno od Krškog prema Zagrebu. Naši su stručnjaci tu ponudu, međutim, ocijenili nepovoljnom zbog više razloga. Najveći je problem što je predviđeno isključivo skladištenje otpada koji nastaje u Sloveniji i ne rješava pitanje nisko i srednje radioaktivnog otpada koji sami proizvedemo, što znači da bismo i dalje morali izgraditi vlastito skladište. Problem je i lokacija uz Savu, na poplavnom području u vodonosniku iz kojega se napaja Zagreb, piše Večernji list.


    U ovom mjestu u Hrvatskoj će se skladištiti nuklearni otpad iz Krškog. Mještani se bune...

    Ova je lokacija još 1999. navedena kao jedina za gradnju takvoga odlagališta. Opet nuklearna uzbuna u općini Dvor. Uzrokovao ju je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost koji je 30. ožujka općinskoj upravi uputio dopis s pozivom da se uključe u proces odabira lokacije za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Državni zavod u tom se dopisu poziva na Strategiju zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, donesenu 17. listopada.

    Otpad iz Krškog
    Strategija predviđa da se sav sadašnji i budući medicinski i nemedicinski radioaktivni otpad u Hrvatskoj, uključujući i dio iz NE Krško, zbrinjava u Hrvatskoj, na jednoj lokaciji, koja se ne spominje imenom. Kako je još od 1999. u prostornom planu RH Trgovska gora navedena kao jedina lokacija za gradnju odlagališta nisko i srednjeradioaktivnog otpada, koja unatoč pritisku zelenih aktivista i negodovanju stanovništva nikad nije uklonjena iz plana kao lokacija za zbrinjavanje nuklearnog otpada, u Dvoru smatraju da imaju razloga biti zabrinuti. - Očito se iznova aktualizira Trgovska gora kao odlagalište nuklearnog otpada. Javnost ima pravo znati za takve planove i zbog toga sam već održao tiskovnu konferenciju o toj temi, a planiramo održati tematsku sjednicu Općinskog vijeća na koju ćemo pozvati predstavnike Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost i od njih ćemo tražiti sve potrebne odgovore. Trideset godina se raspravlja o toj temi, svaki put tajno, sada tajni više neće biti. Meni je žao što su saborski zastupnici 6. izborne jedinice, koje su birali i stanovnici općine Dvor, odšutjeli u Saboru tu priču, što se nitko nije sjetio nazvati načelnika općine Dvor i obavijestiti ga da se Dvor i Trgovska gora ponovo spominju kao nuklearno odlagalište. Mi ćemo sudjelovati u procesu odabira lokacije i dat ćemo svu potrebnu dokumentaciju, a stav ćemo zauzeti nakon prezentacije koju očekujemo na sjednici Općinskog vijeća od Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost - ističe načelnik općine Dvor Nikola Arbutina.

    Vojno skladište
    Konkretna lokacija, doznajemo, kompleks je podzemnih vojnih skladišta Čerkezovac, četiri kilometra zračne linije od Dvora, gdje HV čuva minsko-eksplozivna sredstva. Osim domaćeg radioaktivnog, uglavnom medicinskog otpada, koji se privremeno zbrinjava u Ruđeru Boškoviću, Hrvatska ima obvezu zbrinuti polovicu radioaktivnog otpada NE Krško koji se trenutno tamo i zbrinjava. Vremena za odluku nema puno. Jer, obveza je svih država EU da do kolovoza predstave nacionalne programe o lokaciji i načinima zbrinjavanja nuklearnog i radioaktivnih otpada.
    www.jutarnji.hr


    Spor BiH i Hrvatske zbog nuklearnog otpada

    BiH spremna ići i na Međunarodni sud pravde da bi spriječila Hrvatsku da na granici izgradi odlagalište ovog otpada. Bosna i Hercegovina poduzet će sve mjere kako bi spriječila da Hrvatska na području Trgovske gore u općini Dvor izgradi odlagalište radioaktivnog otpada i taj problem želi riješiti u duhu dobrosusjedske saradnje, ali spremna je ići i na Međunarodni sud pravde (ICJ) bude li potrebno, najavili su u Sarajevu ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović i ministrica prostornog uređenja i okoliša Republike Srpske Srebrenka Golić. Na sastanku kojeg je Šarović organizovao sa entitetskim ministrima zaduženim za zaštitu okoliša zaključeno je kako su, sa stajališta zaštite interesa BiH, neprihvatljive najave o gradnji odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori i u neposrednoj blizini međudržavne granice. Šarović je novinarima kazao kako u BiH o svemu uglavnom znaju iz medija te kako od hrvatskih vlasti još očekuju detaljne informacije, ali da su već primili brojne prigovore od općina koje gravitiraju rijeci Uni, različitih udruženja i pojedinaca koji žive na tom području. "Ono što znamo je da za odlaganje otpada iz nuklearne elektrane Krško ima mjesta za još šest mjeseci, a znamo i to da je odlukom Hrvatskog sabora iz 2007. godine Trgovska gora određena kao područje na kojem bi se radioaktivni otpad mogao odlagati u budućnosti", kazao je Šarović. Ministrica okoliša RS Srebrenka Golić kazala je kako je šest općina iz oba entiteta već zatražilo intervenciju državnih tijela vlasti u BiH kako bi se spriječila gradnja odlagališta na Trgovskoj gori. Istaknula je kako Hrvatska do sada nikoga u BiH nije službeno izvijestila o planovima da se to odlagalište izgradi, a dodala je kako su stručnjaci što ih je angažovala bosanskohercegovačka strana utvrdili kako je riječ o terenu koji je za to potpuno neprikladan.

    Odlaganje 5.000 tona radioaktivnog otpada
    Kazala je kako se zna da je planirano da se u krugu napuštenog vojnog skladišta na Trgovskoj gori odloži oko 5.000 tona radioaktivnog otpada te oko 700 tona istrošenog nuklearnog goriva iz Nuklearne elektrane Krško. "Kako su (u Hrvatskoj) došli do Trgovske gore nama je nepoznato, ali znamo da je razmatrao još šest-sedam lokacija", rekla je Golić. Prema analizama stručnjaka koje su dostavljene vlastima u BiH područje Trgovske gore je problematično jer je tlo sastavljeno od vodopropusnog krečnjaka-dolomita sa strmim nagibom pa postoji realna mogućnost zagađenja vodotokova Une, ali i Korane. Uz to je riječ o zoni izrazito podložnoj potresima. "To je prostor na kojemu uopšte ne bi trebalo dopustiti skladištenje radioaktivnog otpada, a posebno ne u predviđenim količinama", kazala je Golić. I ona i Šarović istaknuli su kako je u interesu obje zemlje da se nađe prihvatljivo rješenje za odlaganje radioaktivnog otpada, pri čemu je zaštita zdravlja stanovnika ali i okoliša od najvećeg značaja. "Međunarodni sud pravde krajnja je instanca ako s Hrvatskom ne nađemo zajednički jezik", kazala je Golić, dok je Šarović dodao kako je BiH ranije pokazala dobro volju za rješavanje sličnih problema kada je Hrvatska tražila mjere kojima bi se ograničilo zagađenje okoliša uzrokovano radom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

    Crnadak: Od Hrvatske zatražene informacije
    Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak rekao je da je prošle sedmice uputio dopis Vladi Hrvatske u kojem je zatražio da budu dostavljene sve detaljne informacije o namjeri da se na lokaciji Trgovske gore, na granici sa BiH, odlaže radioaktivni otpad. Crnadak je danas u Novom Gradu izjavio da je zatražio informaciju o tome da li su ispoštovane sve evropske i svjetske konvencije kada je riječ o prekograničnom utjecaju na okolinu. "To je bila aktivnost koju je provela Vlada Republike Srpske, njihove službe su prikupile informacije, dobio sam dopis od ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srebrenke Golić, i na osnovu toga je otišao dopis u Zagreb", rekao je Crnadak Srni. On je naveo da Ministarstvo vanjskih poslova BiH nema službu koja se bavi pitanjem radioaktivnog otpada, ali može biti na usluzi i opštini Novi Grad i Vladi Republike Srpske. "Mi to i radimo. Još nema odgovora, ali je to pitanje kod nas na izuzetno visokom nivou prioriteta", kaže Crnadak.
    Izvor: Agencije

    Glavni pogon za prečišćavanje otpadnih voda u Beču snabdijevaće se od 2020. godine obnovljivom energijom i to iz mulja otpadnih voda, što predstavlja najveći bečki ekološki projekat. Pri postavljanju kamena temeljca za projekat postrojenja za energetsku optimizaciju mulja, gradonačelnik Beča Mihael Hojpl (Michael Haupl) objasnio je da Beč ovim projektom postavlja nove standarde koji već postaju uzor u svijetu. “Štedljivi odnos prema nama raspoloživim resursima predstavlja jedan od glavnih izazova za gradove u 21. vijeku”, naveo je gradonačelnik Beča. Postrojenja za prečišćivanje otpadnih voda se ubrajaju u najveće komunalne potrošače energije. U Beču se jedan posto cijelokupne potrošnje struje u Beču koristi upravo ovdje. Efikasnim iskorištavanjem energije koju sadrži mulj, glavno postrojenje bi moglo od 2020. godine da proizvodi potrebnu energiju od prečišćenog gasa. “Pomoću mulja postrojenje za čišćenje otpadnih voda će postati ekološka elektrana. Tako će i klimatski bilans u Beču profitirati, jer će od 2020. godine ispuštanje ugljen-dioksida biti umanjeno za 40.000 tona godišnje. U cijelokupni projekt će biti uloženo oko 250 mil EUR, jer Grad Beč ulaže u životnu sredinu, čak i u ekonomski teškim vremenima”, rekao je Hojpl. Do sada je u fokusu bila samo stabilizacija i smanjenje prečišćenog mulja. Dobijena energija je, pritom, bila samo sporedni proizvod. Ovim projektom se zapravo sve mijenja. U saradnji sa Institutom za kvalitet voda Tehničkog univerziteta u Beču došlo se do inovativnog postupka dobijanja energije. Prije nego što mulj dospije u silose za truljenje, iz njega treba da se ukloni voda i što je mulj deblji, bolji je za energetski bilans. Mulj je potrebno zagrijavati radi truljenja, a mali udio preostale vode štedi energiju. Odvojena prljavština pri prečišćavanju vode iznosi oko dva miliona kubnih metara godišnje. Najvidljiviji znak novog postrojenja za prečišćavanje mulja jesu šest silosa za truljenje visokih po 30 metara sa zapreminom od 75.000 kubnih metara. Tu se mulj zagrijava na 38 stepeni i usljed nedostatka vazduha bakterije razgrađuju organske materije. U 25 dana dugom postupku anaerobne stabilizacije nastaje prečišćeni gas koji se sastoji od dvije trećine energetski obogaćenog metana.Od toga se dobija 20 miliona kubika godišnje. Istruhli mulj se zatim uklanja iz silosa za truljenje i spaljuje. Prečišćeni gas se potom u lokalnim toplanama sagorijeva pri čemu nastaje mehanička energija od koje nastaje električna energija, ali i toplotna koja se koristi za grijanje i zagrijavanje vode. Pritom ukupni stepen iskorištenosti energije u ovim lokalnim toplanama iznosi više od 80 posto.
    energis.ba


    Bečki pročistač vode postat će energetski samostalan

    Postrojenje veličine Vatikana od 2020. godine samostalno će se opskrbljivati energijom potrebnom za rad. Bečki pročišćivač vode koji je u pogon pušten 1980. godine u međuvremenu se prostire na površni veličine Vatikana. Pročišćena voda koja iz njega izlazi ne ostavlja nikakav ekološki otisak i puno je čišća od dunavske u koju se vraća. Iz 2400 kilometara dugačkog bečkog sustava postrojenje u sekundi zaprimi 6.400 litara otpadnih voda. Pročišćavanjem otpadnih voda svakodnevno se prikupi oko 15 tona mulja i otpada. Na pokretanje jednog tako velikog postrojenja odlazi čak jedan posto ukupne gradske potrošnje električne energije. Zahvaljujući novom projektu uprave poduzeća koji podrazumijeva efikasno korištenje energije iz otpadnog mulja bečki bi prošićivač od 2020. godine u potpunosti trebao samoopskrbljivati energijom. To predstavlja veliki uspjeh s obzirom da se pročišćivači vode ubrajaju u najveće komunalne potrošače energije. Izgradnja novog postrojenje za proizvodnju plina tj. šest 30 metara visokih spremnika za mulj zapremine od 75.000 m3 Beč će koštati 250 milijuna eura. Inovativni postupak prerade mulja u plin razrađen je u suradnji s Tehničkim sveučilištem iz Beča, a gradska je uprava 2012. godine odobrila cijeli projekt. U Beču godišnje nastane dva milijuna kubičnih metara mulja koji će bakterije u buduće u novim spremnicima uz izostanak kisika pretvarati u plin. Riječ je o 20 milijuna kubika plina godišnje. Istrunuli će se mulj ispumpavati iz spremnika i spaljivati, a plin će biti filtriran i preusmjeravan u termoelektranu. Pri tom neće nastajati samo mehanička energije koja će uz pomoć generatora pretvarati u struju nego i toplinska energija potrebna za zagrijavanje vode. Dakle izgradnjom novog pogona neće se smanjiti samo potrošnja energije nego i emisije ekvivalenata CO2 za 40 tisuća tona godišnje. O kvaliteti projekta svjedoči i činjenica da je 2011. nagrađen europskim Ekološkim Oscarom te veliki interes stručnjaka iz cijelog svijeta koji u Beč dolaze po potrebni know-how. Bečki je pročišćivać pored Londona i Pariza treći po veličini u Europi. Zapošljava 170 ljudi i u pogonu je 24 sata na dan, a godišnji troškovi njegova rada iznose 84 milijuna eura.
    www.energetika-net.com

    Građevinska dozvola za mini hidroelektranu, kamp i parkiralište na rijeci Mrežnici u Mrzlom Polju uručena je danas investitoru ovog projekta, tvrtki Odeta iz Karlovca, vlasnika Vladimira Vukovića. Tako će za oko godinu dana, jer radovi na izgradnji počinju ove jeseni, ako sve bude teklo po zacrtanom planu, prostor bivšeg kupališta u Južnoj industrijskoj zoni ili popularno zvano samo Kamp, postati Centar kompetencije za hidroenergiju i mobilnost Karlovac. Kako je rekao projekt manager u Odeti, Vladimir Vuković ovo je jedinstveni projekt u Hrvatskoj i regiji, obuhvaća tri osnovne djelatnosti; znanstveno - istraživačku djelatnost u istraživanju hidroenergije, proizvodnja električne energije u maloj hidro elektrani i smještajni kapaciteti auto kampa. Ukupna vrijednost mu je četiri milijuna eura, kandidiran je sa sufinaciranje iz sredstava EU, a zapošljavat će desetak radnika. Glavna projektantica, arhitektica Tatjana Basar iz Projektnog biroa 2A, istaknula je, da je rad na ovom projektu bio pravi izazov, jer je uključivao objedinjavanje više sadržaja u jednu cjelinu. Glavni cilj im je bio sačuvati okoliš i slap, a s druge strane zadovoljiti zahtjeve investitora i oplemeniti sam prostor. Budući kamp će imati mali caffe bar, terasu za goste, deset smještajnih kapaciteta i četiri mobilne kućice. Kako je rekla, u potpunosti se čuva Mrežnica i slap, jer se zahvat neće raditi na samoj rijeci, a samim tim dobili su se novi sadržaji, kako što je novi ograđeni kanal, pješački most koji će spajati uređeno sunčalište i kupalište i što će cijelom objektu dati jedan urbaniji "štih". Pored prostora za edukaciju, rekreaciju, boravak u prirodi i kampiranje, jedan od glavnih ciljeva je i dolazak studenata istraživača iz EU i svijeta na učenje, koji će biti smješteni na samoj lokaciji u prostorima kampa ili kućica. Za izgradnju kampa koristit će se prirodni materijali, kamen i drvo, a Centar će izgrađen s dozom "hight techa" i novih tehnologija. U prvoj fazi, obrazovne ustanove iz kojih će dolaziti studenti su Veleučilište Karlovca, Građevinski fakultet Zagreb te studenti iz drugih tehničkih fakulteta unutar EU. Ovim privatnim projektom zadovoljena su dva glavna kriterija, na kojima Grad inzistira, naglasio je gradonačelnik Damir Jelić prilikom uručivanja građevinske dozvole, za koju kaže da bi bila izdana u roku jednog dana, da nije bilo imovinsko – pravnih problema, a to su čuvanje i otvaranje radnih mjesta. Zatim turizam, koji je u ovom slučaju u funkciji znanosti i energetike uz klasični auto kamp. Jelić se nada da se ovim projektom zapravo otvaraju mogućnosti sličnog vida razvoja ostalih karlovačkih rijeka.
    www.karlovački.hr

    Odeta kreće s izgradnjom male hidroelektrane na Mrežnici

    Primivši u četvrtak od gradonačelnika Karlovca Damira Jelića građevinsku dozvolu, projekt menadžer karlovačke tvrtke Odeta Vladimir Vuković najavio je već za nekoliko dana početak radova na izgradnji Centra kompetencija hidroenergije i mobilnosti na Mrežnici u Karlovcu, na položaju tik uz poslovnu zonu bivše Jugoturbine. Investicijom od četiri milijuna eura, za koju u Odeti očekuju dobiti 75 posto sufinancirajućeg udjela iz fondova Europske unije, na zapuštenom prostoru nekadašnjeg kampa bit će izgrađena protočna mala hidroelektrana čije će dvije Kaplan sporohodne turbine ukupne snage 0,5 MW pokretati dio Mrežnice kroz poseban protočni kanal. Postojeći slap bit će rekonstruiran uz zadržavanje sadašnje visine, čime mala hidroelektrana Odeta 2 neće uzvodno stvarati akumulaciju i štetan utjecaj po okoliš. Slična mala hidroelektrana “Ilovac” već je u pogonu na Kupi uzvodno od Ozlja. Uz pilot postrojenje male hidroelektrane s inovativnim vodnim turbinama, bit će izgrađen interpretacijski centar s istraživačko-nastavnim prostorom, te kamp s pratećim ugostiteljskim objektima koji će djelomično služiti i kao kampus za smještaj studenata i gostiju. U istraživačko-nastavnom prostoru u Centru kompetencija svoj će istraživački dio obrazovanja obavljati studenti s Veleučilišta u Karlovcu, s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, a razvojnim planom predviđena je u sklopu mobilnosti razmjena studenata iz EU-a i zemalja iz regije, kao i suradnja s fakultetima i stručnjacima iz EU-a. Kamp će u početku imati kapacitet 10 smještajnih jedinica i četiri mobilne kuće, s mogućnošću daljnjeg proširenja. Uz podizanje svijesti o obnovljivim izvorima energije i održivom razvoju, ovaj će kompleks, koji bi trebao biti dovršen za godinu dana, trebao otvoriti novih deset radnih mjesta, te kao prostor za rekreaciju dati doprinos razvoju i raznovrsnosti turističke ponude Grada Karlovca.
    lider.media

    Izgradnja mini hidroelektrane i autokampa u Mrzlom Polju

    Tvrtka Odeta gradit će u Mrzlom Polju Mrežničkom mini hidroelektranu i autokamp. Građevinsku dozvolu za hidoelektranu, centralnu zgradu autokampa i parkiralište uručili su im gradonačelnik Damir Jelić i gradska pročelnica Martina Furdek Hajdin. Prema riječima projektnog menadžera u Odeti Vladimira Vukovića, projekt izgradnje Centra kompetencija hidroenergije i mobilnosti u Karlovcu jedinstven je u Republici Hrvatskoj i regiji, a obuhvaća tri djelatnosti: znanstveno-istraživačku, proizvodnju električne energije i turističku. U arhitektonskom oblikovanju prvi im je cilj bio sačuvati okoliš, branu i iskoristiti ono najljepše, zadovoljiti sve zahtjeve koje treba, a sam prostor oplemeniti. Projekt predstavlja jednu cjelinu koja će doprinijeti turističkom razvoju i promociji Grada Karlovca u smislu znanja, ali i arhitekture. Za kamp predviđaju koristiti što više prirodnih materijala, a Centru kompetencija dati jednu dozu hightecha i sofisticiranost novih tehnologija, tvrdi projektantica Tatjana Basar. Izgradnju planiraju započeti ujesen ove godine, a trajat će otprilike godinu dana. Projekt je prijavljen i za sufinanciranje sredstvima EU-a, što će im doprinijeti u zaokruživanju financijske konstrukcije. Ukupna vrijednost projekta je 4 milijuna eura, a planiraju zaposliti deset novih radnika. Gradonačelnik Jelić uručio je Vukoviću građevinsku dozvolu, koja je, kako kaže, izdana u rekordnom roku te je izrazio posebno zadovoljstvo projektom jer ispunjava dva strateška cilja Grada Karlovca, a to su čuvanje i otvaranje novih radnih mjesta i razvoj turizma.
    trend.com.hr

    Karlovac dobiva mini hidroelektranu, istraživački centar i autokamp

    Ta je investicija 'teška' četiri milijuna eura, a za zatvaranje financijske konstrukcije čeka se i novac iz Europske unije. Gradnja Centra kompetencija za hidroenergije i mobilnosti na rijeci Mrežnici u Karlovcu, s mini hidroelektranom Odeta, protočnom i bez negativnog utjecaja na okoliš i rijeku Mrežnicu, te kampom počinje uskoro, a riječ je o u Hrvatskoj i regiji jedinstvenom projektu, najavljeno je u četvrtak na kupalištu kod Lole Ribara, na desnoj obali rijeke. Projekt obuhvaća tri osnovne djelatnosti: znanstveno - istraživačku djelatnost u istraživanju hidroenergije, proizvodnju električne energije u maloj hidroelektrani i autokamp čime će se obogatiti turistička ponudu Karlovca. Ta je investicija 'teška' četiri milijuna eura, a za zatvaranje financijske konstrukcije čeka se i novac iz Europske unije. Gradnja će trajati punih godinu dana, a kada Centar započne s radom, bit će zaposleno deset ljudi. Studenti i učenici u centru će moći stjecati nova znanja i vještine, rekao je projektni menadžer u tvrtki "Odeta" Vladimir Vuković. "Za sada smo dogovorili suradnju s Veleučilištem u Karlovcu, s Građevinskim fakultetom u Zagrebu, a planiramo napraviti internacionalizaciju čitavog projekta na razini Europske unije. Planirano je po nekoliko radionica, seminara, znanstvenih konferencija svake godine, ovisno o interesu i našim aktivnostima. Planiramo s tim kombinirati kapacitet kampa i popuniti ga srednjoškolcima, studentima i znanstvenicima koji će moći raditi ovdje u Karlovcu", dodao je. Na kupalištu se očekuju i brojni turisti. "Za sada je kapacitet kampa 10 smještajnih jedinica i četiri mobilne kućice, a ako će postojati interes za proširenjem, a nadamo se da će biti, zemljišta okolo ima pa ćemo krenuti i u to", rekao je. Moglo se čuti i da onima koji dođu uživati na rijeci Mrežnici, mini hidroelektrana neće smetati jer se zahvat ne radi na rijeci niti obližnjem slapu. "Snaga Male hidroelektrane Odeta bit će 500 kilovata", ističe Vuković. "To je dovoljno struje za više od 100 kućanstava, ali važnije je da se radi o projektu koji dugoročno smanjuje emisiju CO2", dodao je. Tvrtki Odeta gradonačelnik Karlovca Damir Jelić simbolično je danas uručio građevinsku dozvolu te naglasio kako su energetika i turizam dva strateška cilja Grada Karlovca.
    direktno.hr
    U svijetu postoje sve veći trendovi otvaranja i rasta energetskih tržišta obnovljivom energijom. Jedno od takvih, u konstantnom, ali malom usponu, je i tržište geotermalnom energijom. U članku ćemo prikazati razvoj tržišta, situaciju u svijetu i Hrvatskoj. U Hrvatskoj je počelo 70-tih razvojem naftno-plinskih istražnih polja, a dobilo je okvir nacionalnim programom GEOEN, Energetskog instituta Hrvoje Požar koji je i danas glavni promotor/pokretač iskorištavanja geotermalne energije u RH.

    Geotermalna energija dobiva sve više na značaju posustajanjem gospodarskog rasta u Aziji i nestabilnim (volatilnim) cijenama nafte na svjetskoj razini. Velike energetske kompanije pored naftnog i plinskog poslovanja okreću se uporabi geotermalnih izvora i ovom vidu poslovanja (u Kini Sinopec, PLN u Indoneziji, multinacionalna kompanija Shell i ENI u Italiji). U posljednjih deset godina u EU i na tržištima pojedinih zemalja događaju se pozitivne promjene u korištenju geotermalne energije, i to prije svega Italije, Portugala i Njemačke na elektroenergetskom tržištu, a Mađarske i Francuske na tržištu toplinske energije. U Europi je nezaobilazni Island sa svojom „pionirskom“ ulogom u razvoju iskorištavanja geotermalnih izvora (prije svega za toplinsku energiju) a u posljednje vrijeme i promicanjem poslovnih modela u Aziji.

    Globalni fondovi Svjetske banke i UN-a omogućili su zemljama u razvoju poput Indonezije, Kostarike i Kenije razvoj i učinkovitu uporabu geotermalnih potencijala. Narodna Republika Kina uz pomoć islandskih stručnjaka razvija nove poslovne modele za korištenje geotermalne energije u ruralnim dijelovima na Sjeveru Kine.

    Donedavno je vrijedila tvrdnja da je tržište obnovljivih izvora, pa tako i geotermalnom energijom, „specifično tržište koje se razvija u funkciji ostvarivanja politike povećanja korištenja obnovljivih izvora“. U posljednjih šest do osam godina ovaj se trend polako mijenja.

    Tijekom 2013. godine instalacije geotermalnih elektrana u svijetu porasle su za 3,3 posto u odnosu na prethodnu godinu (2013. je rekordna po broju instaliranih jedinica snage). Te godine je povećana instalirana snaga na ukupno 11.700 MW (11,7GW). Druge tehnologije iskorištavanja obnovljivih izvora energije su primjenjivane s većim godišnjim porastom. Tehnologija bazirana na energiji vjetra je od 2009. godine rasla za 21 posto godišnje, na solarnoj također, po stopi od 53 posto godišnje.

    Međutim, uočljivi su pomaci kod iskorištavanja geotermalne energije (posebno razvoj tržišta električne energije). Razlog relativno sporijeg, ali ipak kontinuiranog rasta geotermalne energije (od 2008. kada je Svjetska banka počela sa svojim programima ulaganja) u usporedbi sa ostalim obnovljivim izvorima nije u manjku izvora. Naprotiv, gornji sloj Zemljine kore, do dubine deset kilometara, sadrži 50 tisuća puta više energije nego svjetske rezerve nafte i plina. Toplinski kapacitet zemlje je ogroman, ali se samo vrlo malen dio može ekonomično iskoristiti.

    Za razliku od relativno jednostavnih mjerenja brzine vjetra i sunčevog zračenja, testna bušenja za procjenu dubine toplinskih resursa, koja prethode izgradnji geotermalne elektrane, vrlo su neizvjesna i skupa. Investitor tako može potrošiti i do 15 posto kapitalnih troškova za testna bušenja, bez ikakvih garancija pronalaska adekvatne lokacije.

    Jednom izgrađena geotermalna elektrana može proizvoditi energiju 24 sata dnevno uz niske troškove rada i održavanja te nepostojeće troškove za ulazni energent. Iznimno su pouzdane jer ne dolazi do prekida proizvodnje zbog vremenskih neprilika i prirodnih nepogoda koje mogu spriječiti transport ulaznog energenta/goriva. Geotermalne elektrane su tijekom svog životnog vijeka stoga troškovno konkurentne u odnosu na druge izvore energije (obnovljive i fosilne).

    Jedna od prednosti geotermalnih elektrana je ta što zauzimaju puno manje prostora po proizvedenoj jedinici snage (MW), nego ostali tipovi elektrana. Kod geotermalnih instalacija nisu potrebni riječni nasipi, niti sječa šuma, a isto tako nema rudnih tunela ili razlijevanja nafte.

    Elektrane ovog tog tipa su uglavnom modularne konstrukcije, s više instaliranih jedinica. One se uključuju kod povećanih potreba za električnom energijom. Njihova je prednost i u tome što smanjuju uvoz tekućih i krutih primarnih goriva, jer se geotermalne elektrane uvijek grade na geotermalnim izvorima. One su dobar pokretač razvoja lokalne zajednice, jer se i toplinska i električna energija mogu koristiti na mjestu potrošnje ili u njenoj neposrednoj blizini. Ujedno, mogu doprinijeti poticanju lokalnog gospodarstva, otvaranju novih radnih mjesta i naseljavanju lokalnog područja.

    U Italiji je izgrađena najstarija geotermalna elektrana na svijetu, gore već spomenuta elektrana Larderello koja je također u početku projektirana i puštena u pogon prvenstveno zbog poticanja razvoja lokalne zajednice. Ona ima ukupnu instaliranu snagu 405 MW. Godine 2005. je proizvodila oko 8 posto ukupne svjetske proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora sa 4 830 GWh godišnje, što iznosi više od četvrtine ukupne godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj (točnije 27,5 posto, potrošnja u RH iznosila je 17506 GWh u 2014.). Elektrana Larderello je krenula sa pilot postrojenjem 250 KW, i modularno se širila na 1 MW, da bi se onda napravilo više jedinica snage 10 MWel i dostigla današnju instaliranu snagu. Ona je jedan od vrhunskih primjera modularnog korištenja geotermalnih elektrana za elektro-energetsko tržište.

    Tri zemlje sa najviše geotermalnih elektrana u svijetu su SAD , Filipini i Indonezija te zajedno zauzimaju više od 50 posto tržišta geotermalne energije. Unatoč činjenici da SAD ima najviše instaliranih geotermalnih elektrana, ova zemlja zadovoljava manje od 1 posto ukupnih potreba za električnom energijom iz ovog izvora. Plan je da se do 2025. taj postotak poveća na 3,5 posto gdje bi se postojeći resursi koji se nalaze do dubina od 6,5 kilometara iskoristili za proizvodnju električne energije primjenom inovativnih dostupnih tehnologija (radi se o novih 3500 bušotina). Plan Obamine administracije iz 2013. pretočen u akcijski plan zakona o „čistoj energiji“ (2014.) je da se na lokalnoj razini počnu kampanje za veću implementaciju geotermalnih tehnologija i razvijanje poslovnih modela.

    Najambicioznije ciljeve u sljedećih 8 godina u razvoju tržišta geotermalne energije ima Indonezija. Ova država je treća po redu u svijetu po instaliranim elektroenergetskim kapacitetima i prva prema elektor-energetskim potencijalima. Ona do 2025. godine namjerava izgraditi 10.000 MW kapaciteta geotermalnih elektrana. Dobila je investiciju fonda Svjetske banke: „Global Geothermal Development Plan“ (GGDP) za razvojne projekte zemalja u razvoju. U lipnju prošle godine je započela izgradnja 330 MWel geotermalnog projekta na sjeveru Sumatre, koji bi trebao biti dovršen i početi proizvodnju električne energije sredinom 2018. godine. Također se planira izgradnja dvije geotermalne elektrane ukupne snage 110 MWel krajem 2018., nacionalne kompanije PLN. Cijena ovog projekta iznosila bi 270 milijuna dolara. Vlada potiče nacionalnu energetsku kompaniju (PLN) i nezavisne proizvođače električne energije na ulaganja u „čistu energiju”.

    Republika Indonezija je najveća otočna država na svijetu (arhipelag sa više od 17.000 otoka i dosta aktivnih vulkana). Stoga je jedno od najpogodnijih mjesta za iskorištavanje geotermalnih izvora. Ona namjerava nastaviti razvoj elektrana u ovom sektoru, sve kako bi smanjila ovisnosti o elektranama na mazut. Indonezija je jedna od zemalja koje bi mogle doslovno sve svoje energetske potrebe pokriti iz OIE, a veliku većinu iz geotermalnih izvora (posebno njezine ruralne krajeve). Geotermalne elektrane kao distribuirane jedinice u Indoneziji se koriste ujedno za stanovništvo koje nije priključeno na nacionalnu elektroenergetsku mrežu. Energetski sektor u Indoneziji planira uvođenje više različitih metoda proizvodnje energije kako bi se diversificirali izvori, ali i zadovoljila ukupna energetska opskrba stanovništva. Nazir Foead, direktor nacionalne kompanije PLN u Indoneziji, izjavio je: „Indonezija ima najveći svjetski potencijal u geotermalnoj energiji koji iznosi oko 29 GW (električne i toplinske energije). Međutim, mi smo trenutno u mogućnosti iskoristiti samo 1.2 GW (znači samo četiri posto našeg potencijala). Naši susjedi Filipini koriste čak 68 posto svojeg geotermalnog potencijala. Procjenjuje se kako bi porast u korištenju 10.000 MW do 2025. godine smanjio emisije CO2 za 58 milijuna tona”. Geotermalna energija može osigurati električnu energiju za 60 do 65 milijuna ljudi u Indoneziji koji žive u ruralnim područjima i vanjskim otocima.

    Osim toga, smatra se kako bi veće korištenje geotermalne energije smanjilo teret troškova vezanih uz fosilna goriva i subvencije za električnu energiju, koji bi prema indonezijskom Ministarstvu energije i mineralnih resursa, u 2016. mogli doseći 10.63 milijarde USD (podaci iz 2015.). Stanovništvo Indonezije očekuje nova radna mjesta u sektoru jer su procjene da bi se izravna, neizravna i inducirana zapošljavanja kretala između 35.000 i 50.000 građana. U roku od narednih pet godina, proizvodnja električne energije u Indoneziji povećati će se 7.23 posto na godišnjoj razini.

    U EU, vodeća zemlja po instaliranoj snazi geotermalnih elektrana i proizvedenoj električnoj energiji je Italija (6300 GWh, u 2015.) koja ima dugogodišnju tradiciju u ovom sektoru i podjednako koristi svoje resurse za proizvodnju električne i toplinske energije . Nakon nje slijede Portugal, Njemačka, Francuska i Austrija. U korištenju geotermalnih izvora za proizvodnju toplinske energije možemo pored Italije izdvojiti Mađarsku i Francusku. U razdoblju 2012.-2015., otvoreno je 4 posto više novih radnih mjesta u ovom sektoru nego u sličnom razdoblju 2008.-2011.

    Situacija u Hrvatskoj

    U Republici Hrvatskoj postoji višestoljetna tradicija uporabe geotermalne energije u medicinske svrhe i za kupanje. Razvitkom naftne industrije i usporednim ispitivanjem pojedinih geotermalnih bušotina stvorena je tehnološka osnova za iskorištavanje geotermalne energije za rekreacijsko-medicinske svrhe, grijanje, u proizvodnji voća i povrća u staklenicima te za naknadnu industrijsku toplinsku obradu tako proizvedenih proizvoda (sušenje, pasterizacija), ali i za proizvodnju električne energije. Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP) je predvodnik razvoja te je 1998. godine pripremio Nacionalni program korištenja geotermalne energije u Hrvatskoj, GEOEN.

    U RH postoji ukupno 28 geotermalnih polja, od kojih je 18 u uporabi. Za potrebe grijanja prostora instalirano je ukupno 36,7 MW toplinske snage s godišnjom uporabom energije od 189,6 TJ/godišnje. Energetski program GEOEN pokazuje da Hrvatska ima nekoliko srednjetemperaturih geotermalnih izvora s pomoću kojih je moguća proizvodnja električne energije, npr. Lunjkovec-Kutnjak (140°C), Ferdinandovac (125°C), Babina Greda (125°C) i Rečica (120°C). Također u Hrvatskoj postoje dva sedimentna bazena koja pokrivaju gotovo cijelo područje RH; Panonski bazen i Dinaridi. Za razliku od Dinarida, u Panonskom bazenu prosječni geotermalni gradijent i toplinski tok su mnogo viši. Geotermalni gradijent u panonskom bazenu je znatno veći i od europskog prosjeka na ovom području te je moguće očekivati, pored već otkrivenih geotermalnih polja, pronalaženje novih.

    Geotermalni potencijali u Republici Hrvatskoj mogu se podijeliti u tri skupine – srednjetemperaturni izvori 100 – 200°C, niskotempraturni izvori 65 do 100°C i geotermalni izvori s temperaturom vode ispod 65°C. Procjenjuje se da je ukupna toplinska snaga geotermalnih energetskih potencijala Republike Hrvatske iz već izrađenih bušotina 203,47 MW (do 50 °C) odnosno 319,21 MW (do 25 °C). Uz potpunu razradu polja 839,14 MW (do 50 °C) odnosno 1169,97 MW (do 25°C). Također se pretpostavlja da je moguća snaga proizvodnje električne energije iz srednjetemperaturnih izvora iz već izrađenih bušotina 10,95 MW, a u uz potpunu razradu ležišta 47,88 MW.

    EIHP danas osim što je pokrenuo nacionalni program GEOEN u okviru programa PROHES je i nositelj projekta „Korištenje potencijala geotermalne energije u Republici Hrvatskoj – terenski i studijski posjet“ u okviru Bilateralnog fonda iz Financijskih mehanizama Kraljevine Norveške i EGP-a. Jedna od mnogobrojnih aktivnosti tog projekta je izrada studije: „Geotermalni potencijal Hrvatske sa studijom izvodljivosti projekta daljinskog grijanja na odabranoj lokaciji“. Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP) je glavni promotor razvoja geotermalne energije u RH i nacionalna točka za sva pitanja u vezi tog sektora.

    U Hrvatskoj se sve više razvija tržište geotermalne energije. Jedan od projekata koji se razvija već neko vrijeme je projekt tvrtke GEOEN d.o.o., turskog investitora MB Holding. On se nalazi na lokaciji Velika Ciglena pored Bjelovara. Na lokaciji su utvrđene geotermalne rezerve koje su potvrđene od strane Nacionalnog povjerenstva za utvrđivanje rezervi. U prvoj fazi razvoja planirana je elektrana od 4,71 MWel, a u drugoj fazi planira se izgradnja toplane i 8 ha staklenika kako bi se što učinkovitije iskoristila toplinska energija. U trećoj fazi planira se izgradnja postrojenja snage 10 MWel. Mnogobrojne studije su odavno već potvrdile da geotermalno polje u Velikoj Cigleni ima odličan potencijal za proizvodnju električne i toplinske energije (među ostalima, visoka temperatura, 172°C, i odličan geotermalni gradijent koji je visoko iznad EU prosjeka za ovu vrstu postrojenja).

    Drugi primjer koji bi naveli nalazi se u Međimurju. U proljeće 2018. vrlo pouzdanim se čini dovršetak prve faze izgradnje geotermalne elektrane nove generacije švicarskog grupe CloZEd Loop Energy i njegove hrvatske tvrtke AAT Geothermae. Riječ je o inovativnom projektu kojeg je Europska komisija nagradila s 14,7 milijuna eura iz NER300 programa namijenjenog borbi protiv klimatskih promjena. Vlada RH je uvrstila projekt u kolovozu 2016. na listu strateških investicijskih projekata Republike Hrvatske. Geotermalna elektrana nove generacije u Draškovcu (Općina Prelog, 16 kilometara od Čakovca) pridobivati će geotermalnu vodu, ali i sve ukapljene plinove (radi se uglavnom o metanu). Ona će koristiti toplinu vode i spomenute plinove za proizvodnju energije dok se ugljikov dioksid koji nastaje u procesu proizvodnje neće, kako je to uobičajeno, ispuštati u atmosferu nego vraćati natrag u ležišta iz kojih se eksploatira. Na taj se način neće onečišćavati okoliš, a geotermalna elektrana pomoći će u regeneriranju geotermalnog izvora kojim se koristi za proizvodnju energije. Ukupna kapitalna vrijednost elektrane procijenjena je na 75 milijuna eura. Ona bi u prvoj fazi već sljedeće godine trebala proizvoditi 3,6 MW, a u konačnoj fazi 18,6 MW električne energije od kojih će se ukupno 10 MW električne energije plasirati u elektroenergetsku mrežu. Elektrana će također proizvoditi i više od 40 MW toplinske energije koja će potaknuti razvoj lokalnog područja. Planira se izgradnja vodeno-lječilišnog parka „Hortus Croatiae“ odnosno „Vrt Hrvatske“ koji je zajedno s energanom procijenjen na vrijednosti 170 milijuna eura. On uključuje izgradnju holističkog wellness lječilišta, hotela, stambenog naselja s apartmanima kao i punionicu mineralne vode. Planira se otvaranje 350 do 400 novih radnih mjesta.

    Nezaposlenost u Međimurskoj županiji se kreće u posljednjih 6 do 9 mjeseci oko 11 %, (u veljači 2017. je zabilježeno 2473 nezaposlene osobe). Nova radna mjesta će biti zanimljiva prilika da stopa nezaposlenosti padne ispod 9 %, kao i za otvaranje novih prilika u lokalnom gospodarstvu.

    Također se planira i realizacija mreže daljinskog grijanja područja Grada Preloga kao staklenički proizvodni kompleksi. Ovaj projekt također će, uz navedeni razvoj lokalnog područja, ostvariti i niz dodatnih ekonomsko-društvenih doprinosa lokalnoj zajednici i Hrvatskoj. Treba istaknuti da će energana doprinijeti energetskoj neovisnosti Republike Hrvatske primjenom stabilnih energetskih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, a posebice u području najnovije generacije obnovljivih tehnologija. Ona će doprinijeti razvoju znanja i konkurentnosti u području OIE (izvozni proizvodi u budućnosti).

    Važno je napomenuti da cjelokupne poslove pri dovođenju geotermalnih izvora na hrvatskim poljima proizvodnji (kao i u prethodnom projektu i u većini drugih) izvršile ili imaju u planu izvršiti hrvatske tvrtke. Projektiranje i instalaciju nadzemne opreme za iskorištavanje geotermalne energije (dolazni i utisni cjevovodi, izmjenjivači topline, toplinske crpke i sustavi za automatsko upravljanje) su također djelo domaćih tvrtki. Za potencijal i širenje na sektor geotermalne energije tijekom prošle godine su se raspitivale velike tvrtke, kao što je Agrokor, i pojedine austrijske tvrtke koje bi također u svom portfelju rado vidjele i ovaj izvor energije.

    Geotermalna tržišta u svijetu polagano rastu i razvijaju se (postoje samo tržišta na razini pojedinih država). Za geotermalnu energiju i tržište/a, sve više su zainteresirane velike kompanije, ali zbog mnoštva razvojnih fondova Svjetske banke i UN-a, ova tržišta se šire i u zemljama u razvoju.

    U Hrvatskoj pod vodstvom instituta EIHP-a, koji je predvodnik razvoja, otvara se i širi tržište na ovom području. Elektrana „Larderello“ modularnog je tipa i jedna je od pokazatelja načina razvoja (od male elektrane 250 KW koja je razvijana sa lokalnom zajednicom do ukupno instaliranog kapaciteta 405 MW). Ona je primjer modularne implementacije i promišljenog, postupnog uspješnog razvoja.

    Naša zemlja bi se već sljedeće godine mogla naći u društvu nekolicine zemalja u svijetu, koje imaju funkcionalne geotermalne elektrane, a posebno raduju projekti u Međimurju i u Velikoj Cigleni.

    Piše: Igor Grozdanić
    Velike europske naftne kompanije okreću se obnovljivim izvorima. Najveće europske naftne kompanije, nakon što su izgubile milijarde dolara tijekom dvogodišnjeg trenda pada cijena nafte na tržištima, intenziviraju svoj ulazak u obnovljivu energiju u potrazi za izvorima svojih budućih prihoda.

    Shell, Eni, Total i Statoil najavili su u proteklih nekoliko tjedana ukupna ulaganja u 'zelenu' energiju od otprilike 2,5 milijardi dolara u nastojanju da diverzificiraju svoje osnovno poslovanje – plinski i naftni biznis.

    Francuska naftna kompanija Total objavila je da želi u idućih 20 godina postati lider u obnovljivim izvorima energije i pohranjivanju struje. Među europskim srodnim kompanijama najavila je najveća ulaganja u 'zelenu' energiju.

    Nedavno je za 1,1 milijardu dolara kupila tvrtku koja se bavi skladištenjem energije Saft. Od 2011. godine drži i većinski udjel u proizvođaču solarnih panela SunPower.

    Ti poslovi dio su Totalove izražene ambicije, a kako bi ubrzala aktivnosti na tom području kompanija će od 1. rujna zaposliti i člana izvršnog odbora koji će voditi novi odjel za plin, obnovljive izvore i energiju.

    "Ljudi inoviraju kad su stjerani uza zid. Morate inovirati, jer ako se samo držite svoje pozicije jednostavno ne možete stvarati novac", rekao je protekloga tjedna izvršni direktor Totala Patrick Pouyanne.

    Shell, najveća europska naftna kompanija također osniva odjel posvećen 'novim energijama', u koji će inkorporirati svoju proizvodnju energije iz vjetra i sunca, kao i ulaganja u vodik i biogorivo, pokazuju interni dokumenti koje je Reuters dobio na uvid.

    BP je nedavno podigao svoju procjenu globalne proizvodnje struje iz 'zelenih' izvora do 2035. godine na 15 posto.

    "Te kompanije imaju na tisuće milijardi dolara naftnih rezervi u svojim knjigama. No, za 10 godina, ako se nastavi smanjivati troškovna krivulja solarne energije, a tehnologija baterija omogući transport energije gdje god nam se ukaže potreba, hoće li se te rezerve ikada početi crpiti?", pita se Ben Warren, čelnik za financiranje energetike i zaštite okoliša pri konzultantskoj tvrtki Ernst&Young.

    Ipak, zasad su najavljena ulaganja toga sektora u 'zelenu' energiju neznatna s obzirom na njihova ukupna kapitalna ulaganja.

    Primjerice, Shellova najavljena ulaganja od 200 milijuna dolara u nove energetske aktivnosti manja su od jedan posto njegovih ukupnih kapitalnih ulaganja, koja se godišnje kreću oko 30 milijardi dolara.

    "U ovome trenutku ulaganja velikih naftnih kompanija u obnovljive izvore su mala u odnosu na njihov ukupni kapital, a s obzirom na rane faze, ne ostvaruju se ni značajniji povrati", ocjenjuje Rohan Murphy, jedan od direktora u Allianz Global Energy fondu, koji ulaže u kompanije poput Shella i Totala.

    www.seebiz.eu

    Europa gubi ekonomski značaj pa će biti dosta nesigurnosti i rizika

    Hrvatska ima strukturni problem financiranja obnovljivih izvora; model je uveden prije desetak godina i sigurno je da ga treba staviti u kontekst energetske sadašnjosti i budućnosti.

    Glavna tržišta energije na globalnoj razini prošla su fazu liberalizacije, što je proces čijih utjecaja nije lišena ni Hrvatska. Takve tektonske promjene u prvom su redu rezultirale snažnijom i većom konkurencijom, padom veleprodajnih cijena energenata te povećanim zahtjevima kupaca usmjerenima prema boljoj kvaliteti usluga. Što to znači u hrvatskom kontekstu, što se sljedeće može očekivati te kakva je budućnost pojedinih energenata za Poslovni dnevnik prokomentirao je Dejan Ljuština, partner u PwC-u srednje i istočne Europe, zadužen za energetske kompanije u jugoistočnoj Europi te sveukupni strateški i operativni konzalting u Hrvatskoj i Sloveniji.

    Kakve su prognoze po pitanju projekcija potražnje za energentima u sljedećih nekoliko desetljeća i kojim zemljama bi takvi trendovi mogli predstavljati najveći izazov, a koje su zemlje najspremnije na njega odgovoriti?

    Bez odlučnijeg dogovora OPEC-a oko razina eksploatacije, a uzimajući u obzir činjenicu da će rast potražnje za naftom lagano usporavati kao posljedica veće efikasnosti i diversifikacije energetskog miksa, za očekivati je da će cijene nafte kroz sljedećih nekoliko godina ostati na ovim ili sličnim nivoima. To zasigurno ne pogoduje ekonomijama koje od izvoza nafte ostvaruju veći dio svog BDP-a, a najbolji primjer je Saudijska Arabija, koja se okreće ka ekonomskoj diverzifikaciji. S druge strane, zemlje koje nemaju svoju proizvodnju sada imaju duži period nižih cijena te njihove ekonomije od toga imaju benefit. Također, u svim se zemljama očekuje rast u segmentu obnovljivih izvora energije.

    Kako se globalna ekonomska kriza i opadanje BDP-a, odnosno pad proizvodnje u svijetu, odrazio na energetsko tržište (posebno usporavanje rasta Kine)?

    Najvažniji utjecaj bilo je smanjenje rasta potražnje energenata, što je i utjecalo na cijene. No, trenutno se nalazimo u fazi ekonomskog oporavka diljem svijeta i globalno će BDP rasti tri posto, a rast Kine se očekuje u iznosu od šest posto što je bez obzira na percepciju usporavanja vrlo dobra brojka i ponovno pokretanje gospodarstva podrazumijeva veće potrebe za energijom. No, tržišni mehanizmi se mijenjaju. SAD su praktički energetski neovisna zemlja i postavlja se kao neto izvoznik, dok Europa gubi ekonomski značaj tako da će u sljedećem razdoblju biti dosta nesigurnosti i rizika, sve dok se novi mehanizmi ne formiraju u potpunosti.

    Kako su se mijenjali udjeli izvora energije u ukupnom zbroju u posljednjih pedesetak godina i što se očekuje u narednom razdoblju? Hoće li fosilna goriva ostati dominantna, koji izvor energije će doživjeti najveći rast udjela, a koji najveći pad?

    U miksu će fosilna goriva i dalje imati dominantni značaj, no oni će biti u postepenom padu. Prvenstveno će se smanjivati potrošnja najvećih zagađivača, poput ugljena. Ovaj trend se već i manifestira te otežava poslovanje kompanijama koje nisu diversificirale proizvodni portfelj, primjer za to je SAD-u gdje je tradicionalna energetska kompanija Peabody bankrotirala. Rast će biti u obnovljivim izvorima: njemački energetski gigant RWE tijekom listopada radi IPO kompanije koja je orijentirana na obnovljive izvore te se očekuje da će njena tržišna kapitalizacija biti dvostruka u odnosu na 'konvencionalni' RWE.

    Koja je budućnost nafte, a koje su zemlje najpropulzivnije po pitanju poticanja obnovljivih izvora energije?

    Nafta kao energent neće nestati preko noći, a vjerojatno i nikada, no sigurno jest da će obnovljivi izvori i čista energija imati sve veći značaj i veći udio u energetskom miksu budućnosti. Reakcije naftnih divova na nove trendove već se i događaju. Primjerice, kompanija Total, jedan od giganata svjetske nafte industrije, danas mijenja smjer i intenzivno investira u čistu energiju i obnovljive izvore. Istovremeno, neke od europskih zemalja poput Njemačke snažno potiču obnovljive izvore, dok globalno danas 40% CAPEX-a u energetici ide na obnovljive izvore. Zanimljivo, Kina koja ima percepciju zemlje fokusirane na nečisti energetski portfelj danas investira 60 posto CAPEX-a u obnovljive izvore i u zadnjih nekoliko godina je postala dominantna po tom pitanju. Hrvatska, s druge strane, ima strukturni problem financiranja obnovljivih izvora. Model financiranja uveden je prije desetak godina i sigurno je da ga treba staviti u kontekst energetske sadašnjosti i budućnosti te potencijalno uskladiti. Financijska sredstva koja treba isplatiti povlaštenim proizvođačima su značajna i sigurno predstavljaju opterećenje koje može ići na teret krajnjih kupaca povećanjem cijena električne energije ili redizajnom samog modela. Bitno je i odlučiti što nakon 2020. godine, kada istječe razdoblje zagarantiranog otkupa energije.

    Koja regija, kontinent trenutno troši najviše energije i u kojem će se smjeru kretati ta potražnja u budućnosti?

    Trenutno Kina svakodnevno troši četvrtinu svjetske energije i predviđanje sugerira da će se utjecaj Kine povećati. Rast kineskog BDP-a u mjesec dana stvori novu Hrvatsku, a u godinu dana novu Švedsku. I ostale brzo rastuće zemlje u Aziji bit će pokretači rasta energetskog sektora.

    Postoje li mehanizmi koji će osigurati manji utjecaj geopolitičkih neprilika na tržište energenata ili ćemo i u budućnosti strahovati od prekida toka energetskih usluga?

    Energetska tržišta postaju sve povezanija, što je posljedica diverzifikacije izvora energije. Danas je moguće koristiti sve više energenata za proizvodnju i potrošnju, a projekti koji imaju funkciju energetske diverzifikacije, poput izgradnje LNG terminala, pokretanja regionalnih burzi energije, gradnje prekograničnih prijenosnih kapaciteta itd. imat će sve veći značaj. Upravo sve veće povezivanje globalnog energetskog tržišta dovodi do smanjenja rizika od prekida energetskih tokova.

    Koliko je uopće moguće postaviti zajedničke globalne ciljeve smanjenja klimatskih promjena kad se velik broj zemalja toga ne može ili ne želi držati?

    Smatram kako je danas manje - više prihvaćeno da su klimatske promjene stvarne te da se diskusija o klimatskim promjenama okreće prema pitanju kako ostvariti ciljeve. Naime, nove tehnologije čine energiju proizvedenu iz čistih izvora sve profitabilnijom, a očekujemo da će tehnološki napredak u tim područjima biti sve veći. Najjasniji poticaj industriji već i dolazi sa tržišta kapitala. Na primjer, norveški wealth fond je divestirao iz portfelja baziranog na ugljenu. Isto tako, investitori poput Black Rocka traže od kompanija gdje imaju udjele da se radi diverzifikacija. Tako da činiti dobro postaje i unosan posao.

    Kako ocjenjujete općenito stanje u hrvatskom energetskom sektoru?

    Hrvatska ima znatan potencijal u energetskom sektoru. Ključne okosnice tog potencijala vidim u četiri glavna područja. HEP, koji ima potencijal biti dominantni konsolidator u regiji, LNG terminal čijom izgradnjom bi Hrvatska dobila ulogu opskrbnog čvorišta za širu regiju, Cropex gdje se uspješnim razvojem burze električne energije Hrvatska može pozicionirati kao regionalno trgovinsko središte za električnu energiju te ugovori o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika u kopnenim dijelovima Hrvatske mogu dati potreban impuls sektoru nafte i plina u državi. Jedino jasna i prvenstveno dosljedna implementacija može osigurati realizaciju punog potencijala.

    Vaša tvrtka radi na procesu restrukturiranja HEP-a. Koji su ključni zahtjevi u tom procesu i kakvi su rezultati dosad postignuti?

    O našem angažmanu u procesu transformacije HEP grupe ne mogu detaljno govoriti, no u skladu s javno dostupnim podacima mogu reći da su dizajnirane mjere koje oslobađaju i stvaraju značajna financijska sredstva koja upravo trebaju biti reinvestirana u izgradnju novih kompetencija te one investicijske projekte koje će donijeti daljnju stabilnost i perspektivu vlasniku i kompaniji. U HEP-u je započet proces promjene korporativne kulture, a dio financijskih rezultata projekata već je i realiziran. Još jednom želim naglasiti da je potrebno ubrzati taj vidno usporen proces uslijed političke nestabilnosti u Hrvatskoj u prvoj polovici ove godine. Dodatno, javni komentari koji kažu da HEP nije potrebno transformirati jer je profitabilan donose štetu ovome procesu, a i državi u cjelini. Nužnost je da se sve kompanije transformiraju s ciljem povećanja efikasnosti i da bi mogle investirati u nove kompetencije koje su im potrebne za dugoročnu opstojnost na tržištu.

    www.poslovni.hr
    U Europskoj uniji se udio obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije u 2015. godini dodatno povećao prema zacrtanih 20 posto u 2020., a 11 zemalja, uključujući Hrvatsku, već je ostvarilo zacrtane ciljeve na nacionalnoj razini, pokazalo je izvješće Eurostata. U 2015. je udio energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije na razini EU-a uvećan na 16,7 posto, sa 16,1 posto u godini ranije. Time je gotovo udvostručen u usporedbi s 2004., prvom godinom za koju su podaci bili dostupni, kada je njihov udio na razini EU-a iznosio 8,5 posto, navodi se u izvješću Eurostata, objavljenom u srijedu. EU je zacrtao da udio obnovljivih izvora dosegne 20 posto 2020. godine. Štoviše, ti će izvori nastaviti imati jednu od ključnih uloga u pomoći EU-u da podmiruje svoje energetske potrebe nakon 2020. godine, kaže se u priopćenju. Iz tog su razloga zemlje članice već dogovorile da nova ciljana razina za 2030. na razini EU-a bude najmanje 27 posto, stoji dalje u Eurostatovu priopćenju. Također podsjećaju da je udio obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj energetskoj potrošnji jedan je od ključnih pokazatelja u strategiji Europa 2020.

    U 22 zemlje povećan udio obnovljivih izvora
    U 2015. godini je udio obnovljivih izvora u usporedbi s godinom ranije uvećan u 22 članice EU-a, uključujući Hrvatsku. Od 2004., kad su prvi put bili dostupni odgovarajući podaci, u svim je zemljama članicama taj udio značajno uvećan, ističu u Eurostatu. Švedska prednjači među 28 zemalja članica, s udjelom energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji od čak 53,9 posto u 2015.. Slijede Finska, s 39,3 posto, Latvija, s 37,6 posto, Austrija, s 33 posto, te Danska, s 30,8 posto. U stopu ih prati Hrvatska, s udjelom od 29 posto, u usporedbi s 2014. kada je iznosio 27,9 posto, te 2004., kad je bio 23,5 posto, pokazalo je izvješće Eurostata. Hrvatska je zacrtala da do 2020. godine njezin udio obnovljivih izvora dosegne 20 posto bruto finalne potrošnje energije. S druge strane, najniži udio obnovljivih izvora u 2015. su zabilježile Luksemburg i Malta, od po pet posto. U toj su skupini još Nizozemska, s 5,8 posto, Belgija, sa 7,9 posto, te Velika Britanija, s 8,2 posto, priopćeno je iz Eurostata.

    Nizozemska i Francuska najdalje od zacrtanih razina
    Od 28 zemalja članica 11 ih je, uključujući Hrvatsku, već ostvarilo vlastite zacrtane razine toga udjela za 2020. godinu. Uz Hrvatsku, to su još Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Italija, Litva, Mađarska, Rumunjska, Finska i Švedska. Pritom EUROSTAT podsjeća da svaka zemlja članica ima svoje ciljeve strategije Europa 2020., koje kod svake članice uzimaju u obzir različite polazišne točke, potencijale za obnovljive izvore i gospodarske izvedbe. Austriju i Slovačku u 2015. godini dijelio je približno jedan postotni bod od zacrtanog postotka za 2020., napominje se dalje u izvješću. S druge strane, najudaljenije od svojih zacrtanih ciljeva po pitanju udjela obnovljivih izvora energije bile su Nizozemska, zaostajući za njima 8,2 postotna boda, i Francuska, sa zaostatkom od 7,8 postotnih bodova. Slijede Irska i Velika Britanija, koje zaostaju s po 6,8 postotnih bodova, te Luksemburg, kojeg od zacrtanog postotka za 2020. dijeli šest postotnih bodova, objavio je EUROSTAT.

    HRVATSKA BAREM S TIM NEMA PROBLEMA Ispunili nacionalne ciljeve o udjelu energije iz obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji
    U Europskoj uniji se udio obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije u 2015. godini dodatno povećao prema zacrtanih 20 posto u 2020., a 11 zemalja, uključujući Hrvatsku, već je ostvarilo zacrtane ciljeve na nacionalnoj razini, pokazalo je izvješće Eurostata. U 2015. je udio energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije na razini EU-a uvećan na 16,7 posto, sa 16,1 posto u godini ranije. Time je gotovo udvostručen u usporedbi s 2004., prvom godinom za koju su podaci bili dostupni, kada je njihov udio na razini EU-a iznosio 8,5 posto, navodi se u izvješću Eurostata, objavljenom u srijedu. EU je zacrtao da udio obnovljivih izvora dosegne 20 posto 2020. godine. Štoviše, ti će izvori nastaviti imati jednu od ključnih uloga u pomoći EU-u da podmiruje svoje energetske potrebe nakon 2020. godine, kaže se u priopćenju. Iz tog su razloga zemlje članice već dogovorile da nova ciljana razina za 2030. na razini EU-a bude najmanje 27 posto, stoji dalje u Eurostatovu priopćenju. Također podsjećaju da je udio obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj energetskoj potrošnji jedan je od ključnih pokazatelja u strategiji Europa 2020.

    U 22 zemlje povećan udio obnovljivih izvora
    U 2015. godini je udio obnovljivih izvora u usporedbi s godinom ranije uvećan u 22 članice EU-a, uključujući Hrvatsku. Od 2004., kad su prvi put bili dostupni odgovarajući podaci, u svim je zemljama članicama taj udio značajno uvećan, ističu u Eurostatu. Švedska prednjači među 28 zemalja članica, s udjelom energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji od čak 53,9 posto u 2015.. Slijede Finska, s 39,3 posto, Latvija, s 37,6 posto, Austrija, s 33 posto, te Danska, s 30,8 posto. U stopu ih prati Hrvatska, s udjelom od 29 posto, u usporedbi s 2014. kada je iznosio 27,9 posto, te 2004., kad je bio 23,5 posto, pokazalo je izvješće Eurostata. Hrvatska je zacrtala da do 2020. godine njezin udio obnovljivih izvora dosegne 20 posto bruto finalne potrošnje energije. S druge strane, najniži udio obnovljivih izvora u 2015. su zabilježile Luksemburg i Malta, od po pet posto. U toj su skupini još Nizozemska, s 5,8 posto, Belgija, sa 7,9 posto, te Velika Britanija, s 8,2 posto, priopćeno je iz Eurostata.

    Nizozemska i Francuska najdalje od zacrtanih razina
    Od 28 zemalja članica 11 ih je, uključujući Hrvatsku, već ostvarilo vlastite zacrtane razine toga udjela za 2020. godinu. Uz Hrvatsku, to su još Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Italija, Litva, Mađarska, Rumunjska, Finska i Švedska. Pritom EUROSTAT podsjeća da svaka zemlja članica ima svoje ciljeve strategije Europa 2020., koje kod svake članice uzimaju u obzir različite polazišne točke, potencijale za obnovljive izvore i gospodarske izvedbe. Austriju i Slovačku u 2015. godini dijelio je približno jedan postotni bod od zacrtanog postotka za 2020., napominje se dalje u izvješću. S druge strane, najudaljenije od svojih zacrtanih ciljeva po pitanju udjela obnovljivih izvora energije bile su Nizozemska, zaostajući za njima 8,2 postotna boda, i Francuska, sa zaostatkom od 7,8 postotnih bodova. Slijede Irska i Velika Britanija, koje zaostaju s po 6,8 postotnih bodova, te Luksemburg, kojeg od zacrtanog postotka za 2020. dijeli šest postotnih bodova, objavio je EUROSTAT.

     

    Hrvatska će revidirati svoj cilj za udjel obnovljivaca u potrošnji energije!

    Govoreći o Zimskom paketu energetskih zakona i reviziji europskih energetskih ciljeva, Domagoj Validžić, načelnik Sektora za energetiku u resornom ministarstvu, rekao je da će Hrvatska najvjerojatnije revidirati svoj cilj o udjelu energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije. Naime, još uvijek je aktualan cilj o 20% udjela tako proizvedene energije do 2020., a Europska komisija je u Zimskom paketu predložila da se taj cilj poveća na najmanje 27% do 2030. godine. No, statistički ured EK je Hrvatskoj priznao da je već dosegla 29% udjela energije iz OIE u ukupnoj potrošnji pa je Validžić rekao da bi Hrvatska prema nekim kalkulacijama svoj aktualni cilj mogla revidirati za nekoliko postotaka. Ako se to dogodi, može se reći da je riječ o ambicioznom cilju koji podrazumijeva značajan porast količine tako proizvedene energije. Na okruglom stolu koji je na temu Zimskog paketa organizirao CIGRE, rečeno je da je ovo prvi puta da Hrvatska kao članica unije sudjeluju u sukreiranju energetske politike. Prema aktualnim prijedlozima države članice će morati pojednostavniti proces dobivanja dozvola za priključenje postrojenja, a do 2021. godine morat će ustrojiti "one-stop-shop" za dozvole za gradnju postrojenja na OIE, pri čemu najkompleksnija procedura ne bi smjela trajati duže od tri godine. Potpore koje će se ubuduće isplaćivati za projekte trebale bi biti financijski stabilne kako bi se izbjegle revizije koje su u prošlosti negativno utjecajele na razvoj tog sektora. Forsira se upotreba OIE u sektoru grijanja i hlađenja, gdje Hrvatska trenutno vrlo loše stoji, dok bi udio niskoemisijskih goriva u prometu do 2021. trebao biti 1,5%, odnosno 6,8% do 2030. godine. "Prosumerima" (potrošačima koji su ujedno i proizvođači energije) smatraju se kućanstva s godišnjom proizvodnjom do 10 MWh, odnosno pravne osobe s proizvodnjom do 500 MWh te se potiče njihovo osnaživanje i udruživanje u energetske zajednice. U smislu ostvarenja Energetske unije Hrvatska bi, kao i druge članice, do početka 2018. trebala dostaviti EK Nacrt Nacionalnog integriranog energetskog i klimatskog plana za razdoblje 2021.-2030., o kojem bi se prethodno trebala provesti javna rasprava. Realizacija tog bi dokumenta bi trebala biti praćena na godišnjoj razini, a prvo ažuriranje 2023. Iz resornog ministarstva su poručili da je pri tome naglasak na regionalnoj suradnji, a pozitivno je što će se uskoro donijeti Niskougljična strategija. Kad je riječ o energetskoj učinkovitosti, definiran je cilj od 1,5% godišnjih ušteda na razini svake države članice, što bi kumulativno do 2030. trebalo dovesti do uštede od 30% energije u ukupnoj potrošnji. Hrvatska dobro stoji s mjerama alternativnih politika vezanim za članak 7. Zakona o energetskoj učinkovitosti, ali sustavi obveza problematični su u nas i u ostalim članicama unije, rečeno je. Europski cilj je jedinstveno energetsko tržište i snažna regionalna suradnja koja će to omogućiti. Zato možemo očekivati da će se HEP ODS uključiti u uspostavu europskog entiteta za DSO, a TSO-i će se uključivati u rad Regionalnih operativnih centara, čija uspostava će se definirati temeljem tehničkih kriterija koje će dati ENTSO-E. Trenutno je obveza suradnje TSO-a definirana kodovima, no idući korak bit će spomenuti centri, koji po mišljenju struke možda neće zaživjeti prije 2025. Da bi se ostvarili brojni ciljevi bit će nužno uvođenje naprednih brojila, gdje Hrvatska dosta zaostaje. Kad je riječ o energetskom siromaštvu, ugroženim kupcima i socijalnim slučajevima, u nacrtima direktiva se spominje da bi zaštićena cijena električne energija za njih trebala biti određena na period od maksimalno pet godina, uz obrazloženje nacionalnih vlada prema EK. U cilju dobrog informiranja i osnaživanja potrošača ističu se usporedni kalkulatori tarifa za cijene energenata kao optimalan način koji koristi čak 64% potrošača, dok ih 38% odlazi na web stranice tvrtki. Također, treba imati na umu da će Europske komisija usporedno uz ovaj veliki paket energetskih zakona u javnu raspravu ove godine ubaciti i novu Direktivu o plinu. Taj veliki i ambiciozan paket nove legislative mogao bi na snagu stupiti tijekom iduće godine te će trebati biti prenesen u zakonodavstvo svih država članica.
    www.energetika-net.com

    Katedrala iz 19. stoljeća dobila je geotermalno grijanje i hlađenje. Čuvena katedrala Sv.Patrik, New york iz 1879. godine, pridružiti će se zajednici održivih objekata zahvaljujući geotermalnom sistemu. Iako su u svijetu najaktualniji ekološki sistemi bazirani na energiji sunca i vjetra, u sklopu katredrale Sv. Patrik na Manhattanu ugrađeno je postrojenje dizalice topline koje koristi geotermalnu energiju, čiji su potencijali na svjetskom nivou iskorišteni samo 6 do 7 posto. Ovo postrojenje biti će korišteno kako bi geotermalnu energiju usmjerilo na grijanje i hlađenje katedrale. 

    Bušotine i do dubine od 685 metara
    Projektiranje i izvođenje radova trajalo je četiri godine i zahtjevalo je budžet od 164 miliona eura. Od početne faze projektiranja, pa sve do izvođenja, za radove je bio zadužen arhitektonski tim Murphy, Burnham, & Buttrick, koji je radio u suradnji sa firmama Landmark Facilities Group i PW Grosser. Postavljanje sistema, koji koristi geotermalnu energiju, predstavlja prvu intervenciju na katedrali Sv.Patrik u poslijednjih 70 godina, piše Inhabitat. Geotermalni sistem za hlađenje i grijanje sastoji se od deset stepenasto postavljenih bušotia koji idu i do dubine od 685 metara u zemlju. Bilo je potrebno puno planiranja ali i truda i preciznosti da se izvedu ovako duboke bušotine na lokalitetu koji vrvi od infastrukture postavljene ispod zemlje.

    Smanjenje potrošnje energije
    Kada sistem bude pušten u rad, on će smanjiti potrošnju energije u katedrali i do 30 posto, a ujedno će smanjiti prosječnu emisiju CO2 za oko 94.000 kilograma. Ova količina ušteđene energije i smanjene emisije CO2 značajna je za velike objekte, kao što je Sv. Patrik, koja se sa oko 7.060 kvadratnih metara smatra najvećom katoličkom gotskom katedralom u SAD. Čelnici katedrale Sv. Patrik smatraju da je njihova dužnost da doprinesu očuvanju planete i odgovorno upravljaju prirodnim resursima.
    www.gradnja.rs

     

    st patrick cathedral 1

    st patrick cathedral 2

    st patrick cathedral 3

    st patrick cathedral 4

    st patrick cathedral 5

     

    Warming Trend: Why New York Needs to Invest in Geothermal

    New York City has nearly 1 million buildings and nearly all of them (roughly 900,000) could be heated and cooled by the earth without burning any fossil fuels. A recent report found that New York City was the most wasteful megacity in the world, and its buildings consume two-thirds of the energy we use. Over half of that energy is for space heating alone. Fossil fuels burnt for that purpose cause nearly 40 percent of CO2 emissions in America. Solar, wind and hydropower are all necessary if we’re going to provide electricity without accelerating climate change, but none of these are great for heating and cooling buildings. The leading technology for this is called ground source heat pumps, which use energy from the sun’s heat trapped just below the earth’s surface. As air temperature fluctuates wildly throughout the year, the ground 20 feet below the surface stays steady, between 50 and 60 degrees. Ground source heat pumps are exchange systems. In the winter, they absorb the heat from the earth, concentrate it with a heat pump, and deliver it throughout a building by ductwork. In the summer, they absorb the heat from the building and release it to the cooler earth. Currently, they have high upfront costs due to drilling and installation. But a recent study of the cost to switch in New York City showed that they quickly pay an impressive return-on-investment, breaking even within three to 12 years depending on what kind of system they replace. You might assume that such projects of this scope are unworkable in a dense city like New York, but there is massive, glorious proof of the possible in the very center of the city. St. Patrick’s Cathedral recently drilled and installed a new geothermal heating and cooling system. St. Patrick led the snakes out of Ireland—perhaps St. Patrick’s can lead the fossil furnaces out of New York. Once geothermal technology gains more attention, Bob Wyman, a local energy consultant, forecasts a tipping point, where the city bans the construction of new fossil fuel furnaces (a policy just enacted in Denmark). Such a ban on fossil fuel systems would spur a geoexchange explosion, as architects learn about the systems and financers capitalize on the long-term opportunity. The state can lower the barriers to acceptance of the technology by offering subsidies to homeowners and landlords. But the biggest motivation will come from high heating and cooling costs, as well as the unbearable cost to the city from climate change. Bill Nowack is the executive director of NY-GEO, and an expert in geothermal energy. According to one estimate he shared with me, between 80 and 90 percent of buildings can be heated by ground source heat pumps. It is not for every part of the city and will be easiest to incorporate in the outer boroughs and more residential areas without existing underground infrastructures. An estimate by John Rhyner—a licensed professional geologist—showed that almost all of Staten Island, 70 percent of Queens, and half of Brooklyn residential footage could be heated with this technology. According to Mr. Nowak, the installers are already doing brisk business as word spreads, but the lack of governmental support for the technology has made progress far slower than it could be. Last year, Gov. Andrew Cuomo vetoed two bills that would have done the most toward jump-starting the geoexchange revolution. His support for the ground source heat pump future will be critical. We have the breakthrough technology; all we need is breakthrough politics to build a city of the future, harvesting the steady heat of the earth. New York City is an island city. It is one of the most vulnerable cities in the world to climate change. The city we love will drown if we don’t lead the world in clean energy. It is time to dig deep.
    observer.com


    NYC’s St. Patrick’s Cathedral goes green with new geothermal plant

    When St. Patrick’s Day revelers parade past St. Patrick’s Cathedral on NYC’s 5th Avenue today, they will be celebrating not just the patron saint of Ireland, but also a renewable energy future for the famous landmark. Last month, the Archdiocese of New York announced that the historic Saint Patrick’s cathedral activated a new geothermal heating and cooling system that will reduce the building’s energy consumption by more than 30 percent and reduce CO2 emissions by approximately 94,000 kilograms – an impressive feat for the largest Catholic Gothic cathedral in the United States. St. Patrick’s geothermal plant is part of the final phase of a four-year, $177 million renovation that has been overseen by the cathedral’s architectural design team of Murphy, Burnham, & Buttrick working in partnership with Landmark Facilities Group and PW Grosser. It is the institution’s first restoration in more than 70 years (it was dedicated in 1879). The geothermal heating and cooling system consists of 10 wells in terraces flanking the north and south sides of the cathedral drilled through dense Manhattan schist (a coarse-grained metamorphic rock) to a depth of up to 2,250 feet. When fully activated, the plant will be able to generate 2.9 million BTUs per hour of air conditioning and 3.2 million BTUs per hour of heating through 76,000 square feet of space. While wind and solar grab a bigger share of the renewables market and garner more media attention, the potential for both geothermal electricity and heating is huge. The global geothermal power market is projected to more than double operating capacity to 32 gigawatts by the early 2030s, according to the US and Global Geothermal Power Production Report from the US Geothermal Energy Association. Currently only 6 to 7 percent of the world’s estimated geothermal potential is being harnessed. The Archdiocese of New York and St. Patrick’s Cathedral are not as interested in tapping the geothermal market as they are in heeding the call of Pope Francis to protect the planet and conserve God’s creation as written in his 2015 encyclical on the environment, Laudato Si. “A consistent ethic of life does not compartmentalize these issues. It prioritizes life and the preservation of life at every level,” said Cathedral Rector Monsignor Robert T. Ritchie. “One of the most basic ways in which we are called to do so is through responsible stewardship of our natural resources.” 

    Dodijeljeni ugovori za 10 znanstvenih projekata u području klimatskih promjena. Dodjelom ugovora o financiranju deset istraživačko-znanstvenih projekata jučer je u prostorijama Ministarstva znanosti i obrazovanja i službeno završen selekcijski dio "Programa poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena“, ukupno vrijednoga 17 milijuna kuna. Riječ je o prvom takvom programu koji se provodi u Hrvatskoj, a pokrenulo ga je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Hrvatskom zakladom za znanost i Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. "Ovo je prvi ovakav projekt u Hrvatskoj kojim je omogućeno značajno ulaganje u znanstvene projekte koji bi trebali dovesti do konkretnih rješenja u smanjivanju emisija stakleničkih plinova, jačanju rezistentnosti poljoprivrede na sušu, povećanju udjela obnovljivih izvora energije i većoj energetskoj učinkovitosti. Važno je i da na ovaj način stimuliramo naše znanstvenike da ostanu u Hrvatskoj. Stoga sam ponosan što je iskazan veliki interes za natječaj. Pristiglo je 37 prijava te povjerenstvu nije bilo lako odabrati 10 najboljih projekata. Uvjeren sam da će projekti znanstvenika koji su dobili ugovore opravdati ukazano povjerenje te će doprinijeti našem cilju, a to je prilagodba i ublažavanje posljedica klimatskih promjena", rekao je ministar Slaven Dobrović. Ministar je poručio kako će se nastaviti raditi na Programu poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena, a koji je u 100% iznosu financiran sredstvima dobivenim od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi. "Dodatno smo i u EU fondovima, kroz Operativni program konkurentnost i kohezija, osigurali 34 milijuna kuna za primijenjena istraživanja namijenjena projektima prilagodbe klimatskim promjenama. Prvi ciklus planiramo otvoriti od kraja lipnja ove godine, a drugi nakon što se usvoji Strategija prilagodbe klimatskim promjenama", istaknuo je ministar Dobrović. Na natječaj se prijavilo 37 projekata. Odabrano je deset projekata koji će se financirati u pojedinačnom iznosu do 2 milijuna kuna i u trajanju do dvije godine. Projekti će doprinijeti znanjima o mogućnostima prilagodbe klimatskim promjenama u poljoprivrednom sektoru i mogućnostima smanjenja emisije stakleničkih plinova kroz obnovljive izvore energije i razvojem zelenih tehnologija. "Jedan od važnih ciljeva ministarstva je upravo suradnja s drugim tijelima državne uprave na zajedničkom financiranju znanstvenih istraživanja. U tom kontekstu, ističem važnost ovog programa koji je rezultat suradnje sektora znanosti i okoliša te zahvaljujem Ministarstvu zaštite okoliša i energetike što je prepoznalo važnost znanosti i znanstvenih istraživanja. Zajednički je cilj resornih ministarstava i ostalih relevantnih ustanova stvoriti optimalni model financiranja primijenjenih znanstvenih istraživanja u području održivog razvoja. Vjerujem da je ovaj program samo prvi u nizu financijskih instrumenata koji ćemo predstaviti s ciljem financiranja primijenjenih istraživanja", kazao je ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić. "Ovim su programom osigurana dodatna sredstva za akademsku zajednicu, što posebno valja istaknuti. Selekcijskim postupkom ovoga programa koji uključuje i međunarodno vrednovanje, za financiranje su odabrani najbolji projektni prijedlozi. Klimatske promjene su važna tema u europskim, a i u globalnim okvirima te smo uvjereni da će naši znanstvenici, provedbom ovih projekata, dati prave odgovore da pitanja koja muče širu zajednicu vezano uz klimatske promjene", pojasnio je predsjednik Upravnog odbora Hrvatska zaklade za znanost Dario Vretenar naglasivši kako se nada da je ovaj program početak uspješne suradnje s ministarstvima i Fondom za zaštitu okoliša.
    Portal croenergo.eu


    Program poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena

    Vlada Republike Hrvatske donijela je 26. studenoga 2014. godine Plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine (NN 140/14), kojim su osigurana financijska sredstva za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i smanjenja emisije stakleničkih plinova kroz mjere ublaženja i prilagodbe. U nizu definiranih sektorskih mjera predviđeno je i poticanje aktivnosti vezanih uz istraživanje i razvoj i stručnu podršku u navedenim područjima, za koje su alocirana sredstva u iznosu od 45 milijuna kuna za trogodišnje razdoblje. Planom, za čiju provedbu su zaduženi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, definiran je osnovni model financiranja istraživačkih i razvojnih aktivnosti putem pravne i institucionalne infrastrukture državnih institucija specijaliziranih za financiranje znanstvenih i stručnih istraživanja (Hrvatska zaklada za znanost) u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 264. sjednici održanoj 5. studenog 2015. godine donijela odluku o donošenju Programa poticanja istraživačkih i razvojnih aktivnosti u području klimatskih promjena za razdoblje od 2015. do 2016. godine. Sredstva za provedbu ovog Programa, temeljem Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2016. godine osigurava Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a implementira ga Hrvatska zaklada za znanost. Cilj Programa je pružiti potporu istraživačkim i razvojnim aktivnostima u području ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. Privlačenjem hrvatske istraživačke zajednice da aktivnije sudjeluje u rješavanju nacionalno važnih problema vezanih uz klimatske promjene i povezane mjere, uz poseban naglasak na energetsku održivost te međusobnu suradnju različitih sektora, stavlja se dodatni naglasak na razvoj održivog društva.  Programom se planiraju financirati znanstveno-istraživačke aktivnosti kako bi se lakše suočili s izazovima klimatskih promjena. Provedbom Programa se očekuju analize i prijedlozi inovacija za povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije, kao i prijedlozi za smanjivanje emisija stakleničkih plinova u industriji, poljoprivredi i drugim sektorima. Ujedno, Program bi trebao doprinijeti i učinkovitijem predviđanju i prevenciji posljedica vremenskih nepogoda koje su posljedice klimatskih promjena.
    www.fzoeu.hr

    O nama

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
    Ured:
    Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr 
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503