Ugljen odlazi u povijest
    Ponedjeljak, 24 Travanj 2017 21:25

    Ugljen odlazi u povijest

    Britanija prvi put u povijesti bez energije iz ugljena. Britanski nacionalni operator elektroenergetske mreže National Grid izvijestio je da je u petak Velika Britanija po prvi puta od 1880-ih godina sve potrebe za električnom energijom zadovoljila bez generiranja proizvodnje iz termoelektrana na ugljen. Država pola svojih potreba zadovoljava iz TE na plin, 30% iz obnovljivih izvora energije i uvoza a ostatak iz nuklearnih elektrana. Velika Britanija je objavila da namjerava sve svoje elektrane na ugljen ugasiti do 2025. "Ključ je u sve većoj penetraciji obnovljivih izvora energije. Imamo vjetar i fotonapon koji zamjenjuju tradicionalna fosilna goriva, a ovakve situacije viđat ćemo sve češće, posebno u lipnju i srpnju kada je sunčano", komentirao je Duncan Burt, operativni direktor u National Gridu za Bloomberg.
    www.energetika-net.com


    NAFTA I UGLJEN ODLAZE U POVIJEST? Zemlje u razvoju predvode investicije u zelenu energiju!
    Iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora u 2015. godini raslo je po dosad neviđenoj razini, piše BBC koji se poziva na globalno izvješće o obnovljivim izvorima energije. Po podacima izvješća prošle je godine u "zelenu" energiju investirano 286 milijardi dolara diljem svijeta, što je dvostruko više nego u nove termoelektrane na ugljen ili plin. I što je najbolje od svega, ovaj investicijski boom predvode zemlje u razvoju koje su potrošile više na obnovljive izvore energije nego bogate države. Tako je prošle godine diljem svijeta dodano čak 147 gigavata novih energetskih kapaciteta koji dolaze iz obnovljivih izvora, što odgovara godišnjoj proizvodnji cijelog afričkog kontinenta. Najveći dio novih kapaciteta zelene energije otpada na Kinu (čak trećina, većinom zbog ogromnih novih hidroelektrana), SAD, Japan, Indiju i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali kad se pogleda omjer investicija u odnosu na BDP po glavi stanovnika, svijet predvode Mauritanija, Honduras, Urugvaj i Jamajka. I sve to u okolnostima kad je cijena nafte na vrlo niskim razinama. Christine Lins iz međunarodnog tijela energetskih eksperata REN21 smatra da je ovo prekretnica: Ovi podaci jasno pokazuju da su ukupni troškovi energije iz obnovljivih izvora toliko pali da se države u razvoju mogu orijentirati na njih. Bez problema se mogu natjecati s izvorima energije iz fosilnih goriva - kaže Lins. U ovoj rastućoj industriji po nekim procjenama radi više od 8 milijuna ljudi na našoj planeti, a taj broj može samo rasti. Kako kaže Lins, "najbolje tek dolazi".
    www.jutarnji.hr


    Zatvaraju se ugljenokopi koji su hranili milijune rudara
    Njemački i engleski rudnici nekada su bili simbol jake industrije, a sada posustaju pred jeftinom konkurencijom. Veliko i bogato poglavlje njemačke industrije bliži se kraju, reakcija je kojom su analitičari dočekali vijest o zatvaranju rudnika kamenog ugljena u Marlowu u kojem je više od tri tisuće rudara kopalo oko tri milijuna tona ugljena godišnje.Nekad važna grana njemačke, ali i svjetske industrije tako iz godine u godinu postaje tek relikt prošlosti. Na čitavom teritoriju Njemačke ostala su tako još samo dva rudnika kamenog ugljena - u Bottropu i Ibenbirenu. Sudbina ni njima nije svijetla - planirano je zatvaranje oba rudnika tijekom 2018. godine, čime će definitivno završiti era rudarenja kamenog ugljena u Njemačkoj. Dovoljno je reći kako je prije samo nekoliko desetljeća, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, Njemačka imala 153 rudnika. Godišnje bi 600 tisuća rudara izvadilo više od 125 milijuna tona kamenog ugljena. Bilo je to vrijeme kada je ta ruda bila na visokoj cijeni, što je stvorilo prosperitet čitavih gradova. Već šezdesetih godina počela su zatvaranja rudnika jer se njemački kameni ugljen nije mogao boriti s konkurencijom - jeftinom uvoznom sirovinom. Ipak, stručnjaci kažu kako je jedna od velikih socijalno-političkih značajki moderne Njemačke što gotovo ni jedan rudar nije dobio otkaz - preraspoređeni su u druge ugljenokope ili su dobili prijevremenu mirovinu s kojom su bili zadovoljni. Rudari iz ugljenokopa u Marlowu još će neko vrijeme biti angažirano na vađenju opreme iz dubina rudničkih hodnika, skupocjenih strojeva koji će biti prodani nekoj od zemalja koja još njeguje tu granu industrije. U isto vrijeme stiže vijest o gašenju Kellingleyja, posljednjeg britanskog rudnika ugljena, smještenog na sjeveru Yorkshirea. Ugljenokop je u petak prekinuo 50-godišnju proizvodnju jer je britanska vlada ocijenila kako kopanje ugljena više nije profitabilna djelatnost. Vlada je također najavila da će do kraja 2025. zaustaviti rad svih svojih elektrana na ugljen da bi smanjila onečišćenje okoliša. Ipak, u Velikoj Britaniji bilježi se drukčiji socioekonomski odjek gašenja nekad popularne industrije, jer su rudnici nešto uz što su odrasle generacije radnika na tom području. Naime, većina rudara u “Velikom K”, što je popularno ime za rudnik u Kellingleyju, zaposlila se s jedva 15 godina te ne znaju što bi drugo radili.  Neki su našli drugo zaposlenje, neki odlaze u mirovinu, a neki traže posao. To je žalosno, ali gospodarski argument ima veću težinu - rekao je voditelj rudnika Shaun McLoughlin. Baš kao i njemačko, britansko rudarstvo bilo je vrlo važna grana domaćeg gospodarstva. Smatra se kako je zlatno doba bilo početkom dvadesetih, kada je u dubinama engleskih rudnika svakodnevno radilo više od 1,2 milijuna rudara. Prošle godine, uslijed sve većeg korištenja obnovljive energije, industrija je spala na svega četiri tisuće rudara. Engleski rudari postali su jedan od simbola borbe protiv liberalističke politike premijerke Margaret Thatcher, poznatije i kao Čelična lady. Rudarska oprema iz njemačkih i britanskih ugljenokopa bit će prodana zainteresiranim rudnicima, a već se spominju nalazišta u Turskoj, Ukrajini ali i Češkoj.
    www.jutarnji.hr


    Velika Britanija ukida TE na ugljen, ali energetska politika ostaje kontroverzna
    Nakon što su se britanskih konzervativci oslobodili pritiska bivših koalicijskih partnera liberalnih demokrata, ukinuli su ili reducirali niz politika poticanja obnovljivih izvora i štednje energije. Ipak tvrde da ostaju vjerni cilju smanjivanja emisija stakleničkih plinova. U nedavnom govoru, ministrica energetike Amber Rudd najavila je zatvaranje svih termoelektrana na ugljen do 2025.. Intenzivno će se poticati termoelektrane na prirodni plin, a ostaje podrška za pučinske vjetroelektrana. I dalje će intenzivno pomagati nuklearnu anergiju. Parlamentarni izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, održani u svibnju o.g., bili su obilježeni neočekivano uvjerljivom pobjedom konzervativaca, te katastrofalnim padom liberalnih demokrata. Konzervativci su osvojili apsolutnu većinu mandata, za razliku od 2010. kad su bili prisiljeni na koaliciju s liberalnim demokratima.

    UK odustaje od TE na ugljen – ali to nije sve...
    Rekonstruirana vlada unijela je promjene u niz politika, a među ostalima i u energetici. Vlada je ubrzo nakon konstituiranja Ukinula niz “zelenih politika” u energetici, koje su donijele prethodne laburističke i konzervativno-liberalne vlade. Ukidanje subvencija za vjetroelektrane na kopnu od 2012. blokirali su liberalni demokrati. Bitno su smanjene i potpore za solarnu energiju, za konverziju termoelektrana s ugljena na biomasu, te ukinute za uštedu energije za grijanje, potrošnju tople vode i drugo u kućanstvima. Desetak dana prije početka Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Parizu, 18. studenoga,ministrica energetike i klimatskih promjena Amber Rudd održala je važan govor (tekst na službenom sajtu Vlade UK), iz kojeg su mediji ponajviše prenijeli najavu zatvaranja svih termoelektrana na ugljen do 2025. godine (Finacial Times: UK coal-fired power plants to be phased out). Mnoge postojeće termoelektrane na ugljen trebaju biti zatvorene do 2023. jer ne zadovoljavaju propise EU za dozvoljene emisije ispušnih plinova, osim ako se ne ulaže u nadogradnju. Situacija je međutim složenija. Britanska energetika politika rezultat je borbe raznih lobija i proturječnih strateških ciljeva. Umjesto ugljena, intenzivno će se poticati gradnja novih termoelektrana na prirodni plin, ostat će poticaji za gradnju pučinskih vjetroelektrana, a ukinuiti se ili smanjiti za kopnene vjetroelektrane i solarne. TE na biomasu nije spomenula.

    Austrija zatvara TE na ugljen
    Ovih je dana također i Austrija najavila zatvaranje svih termoelektrana na ugljen do 2025. Time će smanjiti godišnju emisiju ugljičnog dioksida za 1,5 Mt. Radi se o tri bloka ukupne snage 792 MW (nešto više od ukupne snage TE Plomin 2 i planirane TE Plomin C), a jedan blok od 386 MW već je zatvoren u travnju o.g.. Nastavit će se koristiti termoelektrane na prirodni plin, usklađeno s potrebama. Austrija ima 5,4 GW plinskih termoelektrana, koje se koriste malo (oko 1.200 sati godišnje) zbog niske cijene električne energije. Austrija proizvodi oko 60% elektrike u hidroelektranama, a 10% u drugim elektranama na obnovljive (kogeneracije na biomasu i bioplin, te vjetroelektrane i nešto solarnih). TE na ugljen sad daju 10%, što će biti nadoknađeno daljim rastom obnovljivih. Austrija, kao i većina drugih zemalja iz skupine EU15+EFTA (članice EU iz 1995. plus Švicarska, Norveška i Island), ima viškove elektroenergetskih kapaciteta. To je rezultat dva osnovna trenda. Prvo, od 1980. rast potražnje za električnom energijom bio je sporiji nego što se bilo planiralo na temelju trendova iz prethodnih desetljeća. Drugo, prelazilo se s jednog tipa elektrana na drugi ovisno o kretanjima tehnologije i cijena (TE na naftu, TE na plin, nuklearne elektrane). Tek treći čimbenik je briga za okoliš i resurse, koja dovodi do poticaja za obnovljive izvore. Velika Britanija je također imala znatanrast instaliranih kapaciteta, a potrošnja električne energije ostala je relativno skromna, na oko 5.500 kWh/stan/godišnje. Međutim, kako mnoge elektrane stare i moraju biti isključene, situacija se bitno mijenja i prijeteća je mogućnost redukcija isporuka električne energije.

    UK za plin, uran i pučinski vjetar
    Vijest nije neočekivana, komentira Finacial Times, jer je prošlogodišnja projekcija Ministarstva energetike predvidjela prestanak rada TE na ugljen do 2027.. Razlog su propisi EU o emisijama i planirane restrikcije u UK za gradnju TE na ugljen bez skupih tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika. Radi se u svakom slučaju o značajnoj promjeni, jer TE na ugljen su prošle godine pokrile 29% potreba UK za električnom energijom. Ministrici energetike objašnjava energetsku politiku sadašnje vlade ističuči brige: za očuvanje globalne klime, tehnološki napredak, interes britanske industrije, te ze relativno niske cijene elektrike. »Ne može biti zadovoljavajuće za naprednu ekonomiju da se oslanja na zagađujuće, ugljično intenzivne, 50 godina stare elektrane. (...) Moramo graditi novu energetsku strukturu za 21. stoljeće«, rekla je Rudd. Kritičari tvrde suprotno: nova vladina politika vraća natrag u energetski sustav 20. stoljeća, udaljava od mogućnosti zadovoljenja ciljeva borbe protiv klimatskih promjena i povećat će troškove za porezne obveznike. Dogoočekivani govor ministrice za energetiku došao je nakon nekoliko mjeseci obilježenih snižavanjem subvencija za solarne i kopnene vjetroelektrane, kao i za projekte uštede energije, važne za siromašnija kućanstva. U mnogim seoskim predjelima postoji otpor lokalnoga stanovništva kopnenim vjetroelektranama, zbog zaštite pejsaža, a ti okruzi većinom glasaju za konzervativce. Ministrica je najavila da će se potreba za novim elektranama, kao i za dekarbonizacijom, zadovoljiti novim nuklearnim elektranama, termoelektranama na prirodni plin, te »ako troškovi opadnu« novim pučinskim vjetroelektranama. »Do 2025, s izgrađenim novim nuklearnim centralama, pučinskim vjetrom konkurentnim drugim obnovljivima, štetnim ugljenom koji će biti stvar prošlosti, te pametnom energetikom, imat ćemo transformirani energetski sustav.« Vlada će u proljeće 2016. objaviti detaljan prijedlog plana postepenog ograničenja rada i isključivanja TE na ugljen do 2025., uz važan uvjet da se mogu osigurati drugi izvori (termoelektrane na plin, uran i obnovljive). Rudd je također najavila promjenu sadašnje politike subvencija, koje za gradnju vršnih elektrana najviše ohrabruju one na dizel, koje više zagađuju od plinskih. Jedan od problema jest da vlada podupire i proizvodnju prirodnoga plina iz šejla, o čemu postoje kontroverze među stručnjacima i otpor lokalnog stanovništva i grupa za okoliš.

    Pučinske vjetroelektrane
    Ostaje podrška gradnji pučinskih (off-shore) vjetroelektrana, po čijoj je gradnji UK danas svejetski lider, iako ih Njemačka ove godine brzo sustiže. Ali podrška nije bezuvjetna, rekla je Rudd, nego će ovisiti o daljem padu cijena. UK danas ima u pogonu 5.000 MW pučinskih vjetroelektrana (njihova godišnja proizvodnja veća je od godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj). S projektima koji su u gradnji ili planu, to će biti udvostručeno za 3-4 godine. Prošlog tjedna, DONG Energy je ugovorila povećanje snage VE Walney za 660 MW, što će biti najveća pučinska VE u svijetu. Gotovo istovremeno, Siemens je objavio dobivanje ugovora za isporuku 56 turbina snage 6 MW (ukupno 336 MW) za VE Galloper. Vladino savjetodavno tijelo, Komitet za klimatske promjene (CCC), preporuča gradnju 1-2 GW pučinskih elektrana godišnje, tako da bi se 2030. g. dostiglo 30 GW. Procjenjuju, da će tijekom 2020-ih elektrika iz pučinskih VE postati jeftinija nego iz plinskih TE. Pritom su i potrebni troškovi za uključivanje isprekidanih izvora u mrežu skromni. (Kompletni izvještaj kao pdf dostupan je na mrežnom sjedištu CCC.) Pučinske vjetroelektrane u znatnoj su ekspanziji ove godine, uz nove narudžbe i znatni pad cijena u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj. (Vidi o tome članak na ovom blogu od 26. listopada Vjetroelektrane u Europskoj uniji 2015.-2030..)

    Kontroverze ekologije i ekonomije, države i tržišta
    Ove bi najave trebale pokazati da vlada nije odbacila obećanje Prvog ministra Davida Camerona da će voditi “najzeleniju vladu ikad”, na koje ga je prije nekoliko dana u parlamentu podsjetio nedavno izabrani lider oporbenih laburista Jeremy Corbyn, tvrdeći da uoči Konferencije UN o klimatskim proegovorima u Parizu UK ima najveći zaostatak između aktualnog korištenja obnovljive energije i ciljeva za 2020.. Zbog rezanja potpora, u samo nekoliko tjedana je izgubljeno 1.000 radnih mjesta u solarnoj industriji, rekao je Corbyn. Više puta u svojem govoru ministrica je spominjala da moramo raditi na cilju dekarbonizacije, ali i biti pragmatični, tj. brinuti o cijeni. »Možemo očekivati da oni koji plaćaju račune podupiru niskougljičnu elektriku samo dok su troškovi pod kontrolom (...) Subvencije mogu biti samo privremene, ne dio stalnog poslovnog modela. Najvažnije: nove, čiste tehnologije će biti održive u opsegu koji trebamo samo ako budu dovoljno jeftine. (...) Zelena energija mora biti jeftina energija.« Zato su odlučili ukinuti sve subvencije za kopnene vjetroelektrane, te bitno smanjiti za solarne, kojih sada ima instaliranih 8 GW, a procjena je da će ih, i nakon ukidanja subvencija, biti 12 GW do 2020. (U Njemačkoj danas ima 38 GW). »Moramo raditi u smjeru tržišta na kojem je uspjeh pokrenut vašom sposobnošću da se takmičite na tržištu, a ne vašom sposobnošću da lobirate vladu.« Financial Times konstatira da je Rudd u teškom položaju da istovremeno treba zadovoljiti raznolike interese (potrošača za što nižom cijenom, regulative EU i zahtijeva okolišnih grupa, raznih grana industrije, sigurnosti opskrbe). Možemo dodati da postoji i ideološka napetost između nužnosti aktivne vladine politike i inzistiranju na načelima tržišnog natjecanja. Nedosljednost je očita u slučaju nuklearne energije.Lobiranje, nesumnjivo, i dalje ima bitnu ulogu. Odluke koje najavljuje Rudd, i cjelokupna energetska strategija koju u posljednjih pola godine promovira konzervativna vlada, uvelike idu u korist naftnih kompanija BP i Shell, kojima je dobit opala za oko 60% zbog pada cijena nafte u zadnjih godinu i pol, pa žele postići rast prihoda od prirodnoga plina.

    Prijeteći manjak kapaciteta
    Zatvaranje TE na ugljen već je u tijeku, zbog starosti i neekonomičnosti. Kako je pisao Financial times 13. rujna, Britaniji prijeti manjak kapaciteta za zadovoljavanje tekuće potrošnje. Investicijska banka Jefferies nedavno je objavila proračun da bi u zimu 2016.-2017., u slučaju niskih temperatura, prvi put u povijesti, UK moglo doći u situaciju da raspoloživi kapaciteti ne mogu zadovoljiti vršnu potražnju (53 GW vs. 56 GW). Od 2010. do proljeća iduće godine, zbog starosti i neekonomičnosti, bit će zatvoreno 16.000 MW termoelektrana na ugljen, a ukupno 21.400 MW, uključujući neke TE na plin i stare nuklearne. Sagrađeno je samo 6.000 MW novih upravljivih (dispatchable) elektrana. Jedno od rješenja je gradnja novih podvodnih kabela s kontinentom. Njihov kapacitet će se sa sadašnjih 4 GW povećati na 10 GW do 2021.. Drugo rješenje na koje vlada računa je gradnja novih nuklearnih reaktora, koji će zamijeniti one koji se zbog starosti isključuju te će i nadmašiti njihovu ukupnu snagu.

    Nuklerna kontroverza
    UK je jedna od dvije europske zemlje iz grupe EU15+EFTA koja računa na jednak ili viši udio nuklearnih elektrana u budućem elektroenergetskom sustavu; druga je Finska. (vidi članak na ovom blogu od 9. lipnja 2015.: Nuklearna energija u Europi 2015.-2025.: komunistička prošlost › nuklarna budućnost? ) Od 18 država iz te grupe, devet ih ima nuklearne reaktore. Četiri namjeravaju zatvoriti sve, dvije znatno smanjiti njihov udio, a jedna (Nizozemska) ima samo jedan reaktor. U svojem govoru, Rudd je spomenula da protivnici nuklearne energije ne razumiju znanstvenu činjenicu, da su nuklearne elektrane sigurne i pouzdane. To nije potonje razložila. Više pažnje posvetila je pitanju cijene. Nasuprot ukidanju ili drastičnom smanjenju potpora za obnovljive izvore, vlada inzistira na gradnju serije novih nuklearnih raktora uz obilnu državnu potporu: za NE Hinkley Point C garancije za sve kredite, garantirana otkupna cijena 40% veća nego za nove solarne elektrane u Njemačkoj itd.. Protiv te odluke u tijeku su postupci pred europskim sudovima, koje su pokrenuli Austrija i grupa udruga na čelu S Greenpeaceom. (Vidi članak na ovom blogu od 5. rujna: Odgoda gradnje NE u Engleskoj) Rudd je to obrazložila riječima, da vrijedi uložiti u nuklearne centrale velike sume, da bi se učilo iz prakse: »Izazov, kao i za druge niskougljične tehnologije, jest osigurati nuklearnu energiju uz niske troškove. Zelena energija mora biti jeftina energija. Ali inovacija nije samo pokušavati stvari u laboratorijama i megično otkriti novi izvor energije. Ona se također mora testirati na velikoj skali. Učimo radeći. U 13 godina prethodne laburističke vlade nije naručena nijedna nova nuklearna elektrana. Suočeni smo s nasljeđem nedovoljnog investiranja. S planom da Hinkley Point C počne proizvoditi sredinom 2020-ih to se već mijenja.« Dapače, nastavlja, ne smijemo ostati samo na ta dva reaktora. »Imperativ je da ne činimo greške kao u prošlosti te ostanemo samo na jednoj nuklearnoj centrali. Postoje planovi za novu flotu nuklearnih centrala (...) To nam može osigurati do 30% niskougljičnog elektriciteta koji će nam vjerojatno trebati u 2030-im godinama, te stvoriti 30.000 novih radnih mjesta.« Veliki zahvati su nužni i za globalnu ekološku brigu: »To će nam osigurati niskougljičnu elektriku na skali koju trebamo. Klimatske promjene su veliki problem i zahtijevaju velike tehnologije. Kao što je rekao bivši glavni znanstvenic DECC David Mackay: “Ako svatko radi male stvari, postići ćemo samo malo. Moramo raditi naveliko. Ono što je potrebno su velike promjene.«

    Uz obimnu pomoć britanske vlade, nuklearku grade francuske i kineske državne kompanije
    Ima mnogo prigovora na vrlo visoku cijenu i snažnu državnu potporu za gradnju NE Hinkley Point C (Bloomberg: Najskuplja nuklearna elektrana na svijetu). Projekt, koji vodi francuska EDF, ovisi o vrlo visokim poticacijma vlade, a također je od odlučnog značaja znatno ulaganje kineskih kompanija, o čemu je postignut dogovor u listopadu, prilikom posjete kineskog predsjednika Si Đinpinga Londonu. To je samo dio niza ugovora između britanske i kineske vlade, teških 40 milijardi funti (62 milijarde USD). U paketu je bio i ugovor između britanskog BP i kineske elektroenergetske kompanije Huadian o isporukama ukapljenog prirodnog plina (LNG), težak 10 milijardi dolara, ugovori o suradnji u brodogradnji, automobilskoj industriji idr.. Kinezi će uložiti trećinu od ukupno 18 milijardi funti. Načelni dogovor je postignut o francusko-kineskoj suradnji za gradnju još dvije nuklearne elektrane u UK: Sizewell C, gdje bi se gradila još dva francuska reaktora tipa EDF, i Bradwell, gdje bi godine 2022., pod vodstvom kineske CGN (General Nuclear Corporation), mogla početi gradnja reaktora tipa Hualong One, kineskog dizajna. Također EDF i CGN računaju na budući zajednički nastup na trećim tržištima.

    Strateško partnerstvo: kineska industrija, britanske financije?
    Dok su malobrojni Britanci prosvjedovali zbog kršenja ljudskih prava u Kini, Si Đinping je rekao: »Izgradit ćemo globalno, opsežno strateško partnerstvo među našim zemljama u 21. stoljeću, i zajednički stupiti u zlatno doba.« Kina razvija dobre odnose s Europskom unijom i glavnim europskim silama. Na kineskom sajtu globaltimes.cn, direktor Centra za Europske studije na Sveučilištu Fudan Ding Čun ističe da te veze pomažu graditi multipolarni svijet. Istoga dana objavljen je drugi komentar, naslovljen Budući svjetski poredak fokusiran na kinesko-američki konflikt. Na pitanje reportera BBC-a, Cameron je rekao da su radna mjesta u UK važnija od ljudskih prava u Kini. Si je rekao da Kina pridaje “veliku pažnju” zastiti ljudskih prava, a da su uvijek moguća poboljšanja. Steve Hilton. bivši Cameronov savjetnik, rekao je da bi UK trebala proglasiti sankcije Kini umjesto da im se ulaguje, te da su ovi ugovori najveće poniženje za UK od 1976, kad su zbog financijske krize morali tražiti pomoć IMF. Upada u oči potpuni izostanak nekad moćne britanske nuklearne industrije iz ovi poslova. Cameronova vlada ima u prvom planu interes Londona kao velikog centra globalnih financija, koji može poslužiti kao glavni zapadni partner kineskoj industriji i kineskim investitorima. Druge grane britanske industrije od toga će također imati koristi.

    Nada u budući novi rast britanske nuklearne industrije: modularni reaktori
    Britanska nuklearna industrija odavno je potisnuta na svjetskom tržištu, od američke i francuske konkurencije, koju su pak u posljednjih desetak godina potisnuli Korejci, Kinezi i Rusi. Vlada najavljuje, uz reaktore koje će graditi Francuzi i Kinezi, ulaganje u nuklearna istraživanja i razvoj, koji bi u budućnosti trebali donijeti ponovni uzlet britanske industrije. Britansko Ministarstvo financija objavilo je 25. studenoga Spending Review and Autumn Statement 2015. Dokument prikazuje kako vlada namjerava utrošiti 4.000 milijardi funti u slijedećih pet godina. Vlada će udvostručiti ulaganja za energetska istraživanja. Najmanje 250 milijuna funti bit će investirano u nuklearna istraživanja. Britanija želi obnoviti položaj koji je imala 1960-ih i 1970-ih kao jedan od globalnih lidera u razvoju nuklearne energetike. Fokus će biti na razvoju malih, modularnih nuklearnih reaktora. Javni natječaj za dobivanje državnih sredstava bit će raspisan početkom iduće godine. Predvđa se da prva mala nuklearna elektrana bude sagrađena tijekom 2020-ih. Vlada UK je već prošlog mjeseca dala podršku Westingouseu za razvoj mNE od 225 MW. Ministrica Rudd najavila je tu orijentaciju u svojem govoru tjedan dana ranije: »Moramo dalje graditi na našoj bogatoj nuklernoj baštini i postati centar globalnih nuklearnih inovacija. To znači iskorištavati naše svjetski vodeće tehničke stručnjake u centrima izvrsnosti na sveučilištima u Manchesteru, Sheffieldu i Lancasteru. To također znači istraživati nove prilike kao što su mali modularni reaktori, koji obećavaju jeftinu niskougljičnu energiju.« Sada na istraživanju malih modularnih reaktora u svijetu rade američke kompanije NuScale Power, Westignouse i Babcock&Wilcox (Westinghouse je dio japanske Toshibe). Kina radi na konceptu Pebble Bed Modular Reactor (PBMR), na kojem je radila i Južna Afrika ali je projekt bio ukinut 2010. g.. Takve elektrane, s dijelovima koji se dovršavaju u tvornicama i montiraju na mjestu gradnje, trebale bi se graditi brže i biti jeftinije nego sadašnje, te u upotrebi biti fleksibilnije (što je važan zahtjev, s obzirom na aktualni i projecirani veliki rast proizvodnje u solarnim i vjetroelektranama).

    Ne postoji takva stvar kao “slobodno tržište”
    Važno je imati na umu da je u svakom slučaju riječ o raznim vrstama državnih subvencija i drugih potpora raznim izvorima energije i elektranama. Ne radi se ni u kojem slučaju o tome da je na jednoj strani državna regulativa, a na drugoj zahtjevi slobodnoga tržišta. Potpuno slobodnoga tržišta u energetici, a pogotovo u elektroenergetici, nikad nije bilo i načelno je nemoguće. Dapače, piše ‘The Guardian’ u jednom komentaru, tržište radi u korist obnovljivih, a državna intervencija pomaže tržišno neuspješne: »Obnovljiva energija je većinom nova priča o uspjehu privatnog sektora u UK, gdje troškov i brzo padaju, koja zaslužuje promišljenu i vremenski ograničenu potporu. Nuklearna energija je zrela tehnologija koju vode kompanije u državnom vlasništvu iz Francuske i Kine, gdje troškovi stalno rastu, kojima ne bi smjeli biti odobrene, na rok od 35 godina, otkupne cijene dvostruko veće od današnjih prodajnih cijena električne energije.« Gradnja novih TE na plin, naglašavaju kritičari, iako one emitiraju manje ugljičnoga dioksida, znači produljenje ovisnosti UK o fosilnim gorivima, a bez toga se može. Rudd je rekla da vlada nema namjeru odutati od Zakona o klimatskim promjenama (Climate Change Act), donesenog 2008., koji predviđa smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 80% do 2050. g.. Nesigurno je može li se taj cilj dostići. Nije neobično da podjednako oštre kritike ministričinog govora dolaze od inače ljutih antagonista – industrije ugljena i obnovljivih. Dale Vince, šef tvrtke za dobavu zelene energiije Ecotricity, kaže da je njezin stav prema obnovljivima u suprotnosti s brigom za troškove. »Morate pomisliti da niste dobro čuli, kad vlada najavljuje nove subvencije za industriju fosilnih goriva, ovoga puta za TE na plin, a nedavno su rekli da industrija obnovljviih mora stati na vlastite noge. Podrška za nuklearnu energiju, fraking i sada za TE na plin, dok se isključuju kopnene vjetroelektrane i solarne zbog troškova, pokazuje koliko je aktualna vlada nečasna i krajnje nekonzistenta. To pokazuje da Torijevci nisu stranka biznisa, nego stranka “business as usual”.« Njemačka kompanija E.ON, koja posjeduje TE na ugljen Ratcliffe, snage 2.000 MW, inzistira da ugljen mora imati dulju budućnost u UK, usprkos putu ka energetici bez ugkljika. Elektroprivredna organizacija Drax, koja je usred velikog projekta konverzije termoelektrana s ugljena na biomasu, uz investiciju od 700 milijuna funti, na dan nakon ministričinog govora doživjela je pad vrijednosti svojih dionica od 3,8%, jer je Rudd ijednom riječi spomenuti biomasu kao obnovljivi izvor energije.
    ekoloskaekonomija.wordpress.com


    OVO JE ENERGETSKI PLAN NJEMAČKE; Gase se termoelektrane zbog neprofitabilnosti!
    Tragom slovenske priče o TE na ugljen kao gotovo propaloj investiciji, kao i izjavama zagovornika one u Pločama koji se konstantno pozivaju na Njemačku kao svijetli primjer simbioze življenja okoliša, ljudi i termoelektrana, detaljno smo istražili što se po pitanju TE na ugljen danas događa u Europskoj uniji, pa i u SAD-u. Svi podaci navode na zaključak kako je uistinu riječ o industriji, štetnoj za okoliš, ali ne samo to. Brojne TE na ugljen, pa čak i one na plin, gase se zbog neprofitabilnosti poslovanja koje je uslijedilo zbog kontinuiranog uzleta obnovljivih izvora energije.

    Polazimo od prvog primjera: Njemačka.
    Energetski stručnjak Damir Begović, jedan od glavnih zagovarača gradnje TE na ugljen u Pločama, u više navrata je spominjao velike termoelektrane u Njemačkoj i Nizozemskoj, kao primjer uspješne industrije čijim koracima bi trebala krenuti i Hrvatska u svom energetskom razvoju. Istina, obje zemlje su primjer postojećih energetskih monstruma, a njihov energetski razvoj je svakako baza na osnovu koje bismo trebali promišljati o energetskom razvoju kojemu Hrvatska teži ili bi trebala svakako težiti. Shodno tome, prilikom medijskih gostovanja isti je spomenuo kako konkretno njemački energetski div RWE gasi TE na plin zbog neprofitabilnosti s čime je opravdao okretanje ugljenu kao najpogodnijem energentu. ''Zašto ugljen? Njemački RWE planira zatvoriti 6900 MVV TE na plin jer su neisplativi!', rekao je Begović. Tragom njegovih teza, okrenuli smo se istraživanju kako bismo uvidjeli što se uistinu događa s tom velikom energetskom kompanijom . Uistinu, njegova tvrdnja je potkrijepljena, no izostavljen je ključni dio. Energetski div RWE gasi TE na plin, no zaboravio je spomenuti da jednako tako gasi i one na ugljen. Razlog je isti – neprofitabilnost zbog uzleta obnovljivih izvora energije. I to mu je promaknulo. Josip Jurčević se, braneći inicijativu Luka Ploče Energije kojoj je na čelu, također oslonio na njemački primjer. 'Na isti ugljen i uz istu tehnologiju u Njemačkoj se koriste i grade danas postrojenja i ovog tipa, ove tehnologije. Ovo je vrhunac tehnologije koja je dosegnuta danas i bit će sigurno u trendu i aktualna sljedećih 20-30 godina', izjavio je u jučerašnjem medijskom istupanju. Ponukani tvrdnjama kako je Njemačka odličan primjer na koji bi se protivnici mogli osloniti i preusmjeriti svoje razmišljanje o TE na ugljen, te kako Njemačka i dalje promiče gradnju TE na ugljen na svojim prostorima uz najsuvremeniji tehnološki pristup, malo smo istražili i što se uistinu zbiva u toj zemlji kada je u pitanju energetsko usmjerenje. Hoće li zaista vrhunac tehnologije u gradnji TE na ugljen biti aktualan sljedećih 20-30 godina kako kaže Jurčević? Vjerojatno hoće. Ali u silaznoj putanji s ciljem postupnog dugogodišnjeg 'eliminiranja' TE na ugljen i plin. I to ne samo zbog neisplativosti koja već uzima maha, zbog njemačkog plana Energiewende kojim se radi jedan ogromni zaokret u okretanju obnovljivoj energiji, već i zbog EU direktive (LCPD) koja postupno ide u tom smjeru. To mu je promaknulo. Uz brojne informacije, tako smo se podrobnije upoznali i s Energiewende. Poznato? Naime, riječ je o planu s kojim Njemačka aktivno radi na sprovođenju energetske tranzicije na obnovljive izvore energije. Smatra se najodvažnijim i najkompleksnijim tehnološko-ekonomskim pothvatom u povijesti čovječanstva. Plan živi već više od desetljeća i Njemačka aktivno radi na njegovom sprovođenju unatoč enormnim troškovima i financijskim izdacima koje je donio sa sobom. Zar bi se bezrazložno upuštala u tako riskantan i skup izazov kojim želi praktički eliminirati i ugljen kao energent kojeg upravo sama najviše zagovara već dugi niz godina?

    Energetski divovi u Njemačkoj gase termoelektrane na plin i ugljen
    RWE je najveći privatni energetski koncern u Europi i jedan od najvećih u svijetu, zapošljava 72 tisuće ljudi i gradnja termoelektrana na plin i ugljen, kao i onih nuklearnih, baza je njihovog poslovanja. U Hrvatskoj je svoje energetske tragove ostavio na Plominu 2 gdje je aktivno sudjelovao u realizaciji gradnje tog postrojenja. Naime, u kolovozu 2013. što i nije bilo tako davno, iz RWE-a je odaslano javno priopćenje u kojemu jasno navode kako će smanjiti proizvodne kapacitete zbog kontinuiranog uzleta obnovljivih izvora energije. U planu im je tako ugasiti brojne termoelektrane na plin u ugljen koje su smještene baš na prostorima Njemačke i Nizozemske na koje su pozivaju zagovarači u Hrvatskoj. "Zbog nastavljenog procvata solarne energije mnoge elektrane u cijelom sektoru i u Europi više ne posluju u plusu'', stoji u istom priopćenju uz naglasak kako je neto dobit pala za čak 38%. "U prvoj polovini 2013. operativni rezultat odjela za proizvodnju energije iz konvencionalnih izvora smanjen je za gotovo dvije trećine. Glavni je uzrok tog smanjenja veliki pad marži u elektranama", izvijestili su iz kompanije te nadodali kako su navedene nepovoljne utjecaje na poslovanje uspjeli amortizirati pozitivnim ishodom u arbitražnom postupku koji se vodio s ruskim Gazpromom. Zanimljivo, isti energetski gigant, nakon što je kao HEP-ov partner sudjelovao na izgradnji Plomina 2, prije dvije godine je odbio ulaganja u Plomin C. Naime, tada se RWE oglasio priopćenjem da podržava projekt TE Plomin C, ali da nije spreman ući u investiciju, već se nudi kao zastupnik i tehnički savjetnik. Uzimajući u obzir nova usmjerenja kojima u RWE-u teže, nameće se zaključak kako je tehnička podrška Plominu C, uz izostanak investicija s njihove strane, ništa drugo nego lukavi poslovni manevar. Inače, nova energetska strategija RWE kompanije, vidljiva je i na njihovim službenim web stranicama. Postoji posebni odjeljak gdje su jasno iskazali kako se vide u budućnosti.

    Njemački energetski gigant E.ON slijedi RWE
    Sličnom linijom kreće i veliki njemački energetski div E.ON. Početkom 2013. godine,objavio je namjeru zatvaranja 11.000 MW svojih elektrana na plin i ugljen. Razlog: također neisplativost! Naime, njihovo opravdanje leži u tome kako je Njemačka doživjela ogroman rast obnovljivih izvora energije koje imaju prioritet na mreži pred energijom proizvedenom u elektranama na ugljen i plin. To je dovelo do toga da su ranije profitabilne elektrane počele raditi kao podrška sustavu, što je smanjilo njihov broj sati rada i istopilo prihode. Ujedno se navodilo kako će se i neka zatvaranja dogoditi uslijed primjene Europske direktive (LCPD) koja požuruje zatvaranje starih elektrana, mahom onih na ugljen. Uz to, E.on je još prije toga najavio odustajanje od snažnih TE na ugljen koje je imao u planu obzirom da je odlučio svoje investicije usmjeravati u distribuiranu proizvodnju te u obnovljive izvore. Transformacija energetike kako je vide u budućnosti i na koju se aktivno usmjeravaju, također je vidljiva na službenim stranicama te kompanije. E.on je u isto vrijeme nagovještavao kako planira gašenje i najmodernije europske plinske elektrane Irsching u blizini grada Vohburg, jer je ogroman rast obnovljivih izvora energije učinio plinske elektrane neekonomičnima. "Čak i plinske turbine u Irschingu imaju problema. Uskoro će se dogoditi da će elektrana raditi manje od 2.000 sati godišnje, i neće stvarati dovoljno prihoda da bi pokrila troškove, a pod tim uvjetima ne možemo opravdati njen konstantan rad", kazao je za medije glavni izvršni direktor Johannes Teyseen. Njihov sadašnji fokus na usklađivanje energetskog razvoja sa standardima kojemu su zakoračile brojne europske zemlje, također je jasno vidljiv na službenim stranicama. Osim RWE i E.On-a, postoje i brojne druge energetske kompanije u Njemačkoj koje slijede ovu novu energetsku filozofiju, ali smo se za sada oslonili na ova dva energetska diva koja su kao primjer prozivali zagovarači inicijative za gradnju TE na ugljen u Pločama.

    Njemačka zagovara ugljen ili ga se želi riješiti?
    Spomenuli smo već Europsku direktivu, pa valja napomenuti da će Njemačka uslijed iste direktive, poznate pod kraticom LCPD, između 2013. i 2015., prema procjenama njemačkih regulatora, ugasiti 7,3 GW snage iz starih postrojenja na ugljen, te daljnjih 1,1 GW u 2016. Konkretno, ovo procjenjuje Savezna mreža agencija za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštu i željeznice, naziva Bundesnetzagentur. S druge strane, ICIS je objavio i kako je otkazano ukupno 3,7 GW projekata na ugljen. Njemačka, doduše, ne odustaje kompletno od TE na ugljen, dapače, spominje je se kao najvećeg zagovarača istih, no ukoliko najveći energetski div RWE kapitulira pred alternativnim rješenjima, poput obnovljivih izvora energije, jasno je da možda ipak ta tvrdnja definitivno nije nešto što se treba uzeti 'zdravo za gotovo'. O tezama da TE na ugljen i dalje cvatu na prostoru Njemačke i kako nova postrojenja niču i danas, pronašli smo zanimljiv komentar ekologista Roberta Wilsona iz Breakthrough Institute koji je u siječnju ove godine pisao o rastu TE na ugljen u Njemačkoj. Prema njegovom osvrtanju, ne treba čuditi kako se brojna nova postrojenja otvaraju i danas u Njemačkoj, obzirom da su ugovorena dosta godina ranije. Konkretno, upozorio je kako su svi ugovori o gradnji novih TE na ugljen, koje su priključene na mrežu 2012. ili su u gradnji, sklopljeni ranije. 'U razdoblju 2011.-2015. bit će priključeno na mrežu devet novih TE na ugljen instaliranog kapaciteta 10,7 GW, a odluke o tome donesene su 2005.-2008.', poručio je. Prema njegovom osvrtanju, ne treba čuditi kako se brojna nova postrojenja otvaraju i danas u Njemačkoj, obzirom da su ugovorena dosta godina ranije. Deutsche Welle je pak u veljači ove godine nagovijestio jedan veliki njemački projekt: Njemačka priprema ogroman infrastrukturni projekt, a radi se o snažnom dalekovodu koji bi energiju dobivenu od vjetra i mora na sjeveru prenosio kroz čitavu zemlju. Riječ je o projektu koji se već naziva "okosnicom energetske revolucije" koja teži energiji iz obnovljivih izvora', napisali su. Tragom ovih informacija, došli smo do Energiewende. Riječ je o iznimno važnom i velikom energetskom zaokretu na kojemu Njemačka danas radi kako bi ostvarila svoj veliki san o zelenoj energetici.

    Energiewende – njemački san o zelenoj energetici
    Energiewende je njemački izraz za energetsku tranziciju. Naime, on definira plan prijelaza Njemačke na održivu ekonomiju uz pomoć obnovljivih izvora energije , energetske učinkovitosti i održivog razvoja . Konačni cilj je ukidanje ugljena i drugih ne - obnovljivih izvora energije, a takva tranzicija dobila je zakonodavnu podršku 2011. godine. Jedni od glavni aspekata i ciljeva Energiewende uključuju:
    - smanjenje stakleničkih plinova čak od 80-95 % do 2050.
    - ciljevi o obnovljivoj energiji koja bi trebala ostvariti 60 % udjela do 2050.

    Njemačka savezna Vlada je prigrlila ovakav energetski plan što je rezultiralo ekspanzijom obnovljivih izvora energije zbog čega su već zatvorene i brojne nuklearne elektrane. Naravno, ovakva strategija povukla je za sobom i neke nepopularne posljedice te se smatra da predstavlja najveći izazov s kojim će se u koštac hvatati Angela Merkel u svom novom mandatu. Valjda to govori dovoljno o ozbiljnosti njihovog plana. Njemačka je, naime, zbog ovakvih mjera i sprovođenja Energiewende, doživjela i porast cijena električne energije gdje je dosta tereta svaljeno na krajnje potrošače, obzirom da je kompletna energetska tranzicija na obnovljive izvore energije u njihovoj državi rezultiralo izdašnim financijskim ulaganjima. Enormni financijski izdaci pripisuju se svojevrsnom politikantstvu, ali i prirodnim resursima s kojima raspolaže Njemačka. Drugim riječima, vjetroelektrane se mogu postaviti samo tamo gdje vjetra ima, a rade samo onda kad on puše. Solarne elektrane proizvode samo po danu, a dnevno kretanje njihove proizvodnje izravno je vezano s kretanjem sunca, a ne s potrošačkim potrebama. Utoliko, da bi se takvim proizvodnim objektima zamijenilo velike centralizirane sustave – poput termo i nuklearnih elektrane – bilo je potrebno uložiti golem novac u razvoj nove distributivne infrastrukture, kao i tehnologija skladištenja energije. To je ključni uvjet tranzicije k zelenoj energetici, kakvoj teži Njemačka. Energiewende se zapravo smatra jednim najodvažnijih i najkompleksnijih masovnih tehnološko-ekonomskih pothvata u povijesti čovječanstva! Mnogi kritičari smatraju pak kako je danas, više od deset godina trajanja, desetaka milijardi potrošenih eura i golemog napretka koji je postignut, priča o Energiwendeu prvenstveno priča o političkim kalkulacijama, krivim odlukama, neželjenim ishodima i na koncu – visokim troškovima. Upravo zato je pred Angelu Merkel u novom mandatu stavljeno redefiniranje njemačke energetske strategije, budući o njoj ovise europski, pa i svjetski energetski trendovi. Upravo će budući potezi, kako navode neki mediji, odrediti hoće li se njemački san o zelenoj energetici na kraju pretvoriti u noćnu moru ili će pak uspjeti u tom svom zelenom snu. No, krajem 2013.potvrđena je i konačna odluka koja je aktualna danas: njemačka Vlada je i dalje odlučila raditi i planirati energetsku strategiju kako nalaže baš taj plan, što potvrđuje njihovu odlučnost da nastave i završe započeto bez obzira na svojevrsne nepopularne posljedice istog. Milijuni su ljudi rekli da žele takvu strategiju, da su spremni za nju se založiti i uložiti, prihvatile su to lokalne vlasti, pa pokrajine i konačno i federalna vlast. Krajnji potrošači su pristali snositi teret plana, uvjereni da je to njihov zajednički zalog za bolju i zdraviju energetsku budućnost. Zar je vjerovati da jedna Njemačka ide u potpuno krivom smjeru? Kažu, zašto su TE na ugljen dobre za jednu Njemačku, a loše za Hrvatsku? Tako je Ivan Pavlović prilikom jednog medijskog gostovanja izjavio: 'Kako nešto što je primjereno Njemačkoj, nije primjereno Hrvatskoj?' Nakon ovih informacija, moglo bi se postaviti pitanje: Zašto je TE na ugljen dobra za Hrvatsku ako ista ta Njemačka trenutno sprovodi svojevrsni energetski plan kojim bi ih u potpunosti isključila za nekoliko desetljeća? Zašto je Hrvatskoj dobro nešto čega se jedna Njemačka odriče?
    dubrovackidnevnik.rtl.hr

    Pročitano 583 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive