Administrator
Bioreaktor na alge uklanja CO2 400 puta učinkovitije od drveća. Cijeli proces nadgleda program koji upravlja svjetlom, temperaturom i pH vrijednošću vode u uređaju kako bi se dobio maksimalni učinak. Mogućnost uklanjanja ugljika algama možda je najveći potencijal koji imamo kada se radi o organskim procesima koje možemo iskoristiti kako bismo pobijedili problem klimatskih promjena. Znanstvenici su godinama proučavali ovaj prirodni fenomen u nadi da će poraziti emisije stakleničkih plinova i proizvesti ekološki prihvatljiva biogoriva, a sada je američka tvrtka Hypergiant Industries osmislila uređaj u obliku kutije koji može upijati onoliko ugljika iz atmosfere kao i površina od 4.050 četvornih metara drveća. Biljke procesom fotosinteze upijaju ugljikov dioksid, vodu i sunčevu svjetlost kako bi proizvele energiju. U prirodi bi biljke ovu energiju iskoristile za razmnožavanje i rast, a istraživači proučavaju načine kako skladištiti tu energiju i pretvoriti je u biogoriva. Novi uređaj Eos Bioreactor tvrtke Hypergiant Industries možda izgleda kao ogroman Xbox u vrtu, no ova američka tvrtka ipak ne planira igrati igrice. Dimenzije reaktora su 90 x 90 x 210 cm te je osmišljen za ugradnju u urbani okoliš gdje bi trebao prikupljati i odvajati ugljik iz atmosfere te proizvoditi čisto biogorivo koje bi se dalje moglo koristiti za smanjenje doprinosa ugljiku. Reaktor koristi posebnu vrstu algi Chlorella vulgaris, za koju se tvrdi da uklanja mnogo veću količinu CO2 iz atmosfere nego bilo koja druga biljka. Alge žive u cijevima bioreaktora i vodenom spremniku unutar uređaja koji je napunjen zrakom i izložen umjetnom svjetlu što algama pruža hranu potrebnu za razvoj i proizvodnju biogoriva. Tvrtka Hypergiant Industries tvrdi kako je tehnologija skupljanja u Eos Bioreactoru toliko učinkovita da je 400 puta učinkovitija u skupljanju ugljika nego drveće koje zauzima istu površinu. Cijeli proces nadgleda program koji upravlja svjetlom, temperaturom i pH vrijednošću vode u uređaju kako bi se dobio maksimalni učinak. Međutim, tvrtka još nije ni blizu komercijalne proizvodnje ovog bioreaktora. Hypergiant Industries navodi kako će kasnije ove godine dizajn bioreaktora biti javno dostupan te potaknuti i druge istraživače u osmišljavanju sličnih rješenja, a više informacija o stavljanju ovog bioreaktora na tržište imat ćemo do kraja godine. Žarko Šaravanja / Ekovjesnik
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Izuzetno važnu ulogu u potrošnji energenata u budućnosti će imati zgrade pa nas u tom smislu čeka uzbudljiva nova energetska budućnost. Navesti ćemo što moramo napraviti da bismo izgradili most između našeg društva i nove energetske budućnosti:
* Treba da postanemo svjesni,
* Treba da se uključimo,
* Da počnemo odmah.
Kako izgleda naša nova energetska budućnost? Što zgrade imaju s tim?
„Gradimo vlastitu energetsku budućnost”, u narednom dijelu teksta govori se o budućnosti sektora električne energije i ulozi zgrada u toj budućnosti. Zamislimo kako će izgledati budućnost. Počnimo od sektora električne energije danas. Električna energija pokreće suvremeni život, naš rad, naše domove, naše škole, naše zdravstvo. Zgrade su najvažniji klijent sektora električne energije. Sektor električne energije, mreža, je inženjersko čudo, model za mrežu je star 100 godina. U načelu on funkcionire na slijedeći način:
* Najveći dio električne energije dobivamo sagorjevanjem fosilnih goriva, najviše ugljena ili prirodnog plina,
* Elektrane proizvode velike količine električne energije sa stupnjom iskorištenja 30-40 %,
* Elektrane se obično nalaze daleko od potrošača, tako da električna struja putuje dalekovodima što donosi dodatnu neefikasnost u sistemu,
* Struja se doprema do krajnjih korisnika, od kojih su zgrade najveći potrošači,
* Cijeli sistem je projektiran za jednosmeran protok struje, od elektrana do potrošača,
* Elektromreža utječe i na to što radimo u zgradama,
* Struja dosta košta, pa smo zgrade projektirali tako da smanjimo taj trošak,
* Smatramo da su zgrade „kutije” vezane na mrežu kablom koji vodi od elektrane,
* U tu zgradu smještamo opremu i podešavamo je tako da zgrada zadovoljava očekivanja klijenta,
* „Kutija” je prilično uspela,
* Nama trebaju mreža 21. veka i zgrade, a za to su potrebni obrazovanje, alati i resursi.
* Istina je da se stvari već mijenjaju i model 20. vijeka je pod opterećenjem.
Kako će izgledati mreža 21. stoljeća?
* Tehnologija će se mijenjati i vidjeti ćemo distribuirane izvore energije, kao što su sistemi koji koriste energiju Sunca i vjetra, koji su integrirani sa poboljšanim i jeftinim baterijama i mikromrežama,
* Protok struje će biti dvosmjeran, ne jednosmjeran,
* Vlasnici pojedinačnih zgrada i nezavisni proizvođači će proizvoditi struju. Klijent koji posjeduje zgradu može proizvoditi struju,
* Mreža će raditi sa internetom. Uređaji u zgradama će komunicirati preko interneta i imati će utjecaj na električno opterećenje,
* Da bi sve to moglo da funkcionira, mreža će morati da postane „pametnija”. Prijeći ćemo u budućnost „pametnih zgrada” koje imaju dinamičku ulogu u „pametnoj mreži”. To ćemo postići bez kompromisa sa zdravljem i blagostanjem izgrađene sredine.
Potrebno je da naučimo više o pametnim mrežama. Svijest je prvi veliki korak. Građevinci moraju da naprave još više. Ako želimo da se spojimo sa novom energetskom budućnosti moramo se uključiti. Stručnjaci za zgrade imaju najviše znanja, njihova misija je služenje čovječanstvu i promoviranje održivog svijeta. Ko treba da ustanovi standarde pametnih mreža ili pametnih zgrada u vezi sa toplinskom ugodnošću, kvalitetom unutrašnjeg zraka i dobrobiti stanara u zgradama? Da li je to neka tehnička kompanija? Tko treba da uspostavi komunikacijske protokole i standarde koji reguliraju rad sistema u zgradama? Ovo moraju uspostaviti svi stručnjaci iz domene KGH. Sistemi u zgradama će, najvjerovatnije, o korištenju energije komunicirati preko interneta i razmenjivati će informacije sa proizvođačima energije i sa drugim zgradama. Sva ta komunikacija je dobra sve dok se odvija sigurno i dok čuva privatnost stanara i njihovih informacija. Kvalitetan projekat, izvođenje i rad treba da postigne dva važna cilja. Prvo, treba da osigura sigurnost, dobrobit i ugodnost korisnicima. Drugo, treba da bude dinamički partner novog sektora električne energije. Zgrada koja je projektirana jučer, morati će da se unaprijedi da bi zadovoljila zahtjeve sutrašnjice. Građevinski stručnjaci koji znaju da rukuju njima i koji mogu da postignu visok kvalitet unutrašnje sredine, to su operativci koji su potrebni vlasnicima zgrada, danas i u budućnosti. Potrebno je proširiti aktivnosti u oblasti kvaliteta unutrašnje sredine, da bismo podržali rastući interes u dobrobiti i blagostanju u zgradama. Potrebno je povezati izgrađenu sredinu sa ljudskim blagostanjem i srećom.
Kako se možete uključiti i primjeniti svoja stručna znanja za našu novu energetsku budućnost?
* Uključiti se u aktivnosti KGH koje su u toku,
* Razgovarajte sa svojim klijentima. Pomozite im da postanu svjesni. Pomozite im da krenu u budućnost,
* Pažljivo osluškujte nove prilike i ogledne projekte koji testiraju nove tehnologije, poslovne modele i odnose,
* Upoznajte se sa isporučiteljem električne energije i osobljem iz oblasti IK u vašim zgradama, to će biti važni odnosi u budućnosti.
Pregledajte lokalne, državne i regionalne aktivnosti i uključite se u njih:
* Što komunalna poduzeća ili lokalne, državne ili regionalne organizacije rade u vezi sa regulativom ili promjenama politike, što može imati utjecaja na sektore izgradnje i energetike?
* Kako se lokalno komunalno poduzeće priprema za širenje distribuiranih izvora energije i pametne mreže? Svojim znanjem možete obogatiti te diskusije.
* Naša nova energetska budućnost može biti dobra vijest za svijet koji se razvija. Umjesto da nas sputava razvoj mrežne infrastrukture 20. vijeka, nova rješenja mogu biti odskočna daska tehnološkog napretka.
U poljima sa širenjem razvoja, svaki novi kapacitet utječe na budućnost, ne na prošlost. Ako sada počnemo da vodimo treninge, i koristimo preporuke i standarde koji su primjenljivi na našu novu energetsku budućnost, umjesto na prošlost, imamo potencijale da podržimo istinski pozitivan razvoj. Naša nova energetska budućnost nije daleko. Radite svakodnevno. Budite svjesni i unapređujte svoje znanje. Most za energetsku budućnost je KGH. Krenimo da zajedno izgradimo most do vlastite nove energetske budućnosti.
EPBD 2018.
Od 9. jula 2018. godine na snazi je revidirana Direktiva Europske unije o energetskoj efikasnosti zgrada, 2018/844. Direktiva je osnovni instrument praktične politike energetske efikasnosti Europske unije koji predstavlja značajnu obavezu i izazove za zemlje Unije. U članu 1 Direktive, od članica se zahtjevaju slijedeće aktivnosti:
* Usvajanje zajedničkog općeg okvira za metodologiju izračunavanja objedinjene energetske efikasnosti zgrada i funkcionalnih cjelina zgrada,
* Primjena minimalnih zahtjeva energetske efikasnosti novih zgrada i novih funkcionalnih cjelina zgrada
* Primena minimalnih zahtjeva za energetsku efikasnost postojećih zgrada, funkcionalnih cjelina zgrada i elemenata zgrada koje su predmet većeg renoviranja:
– elemenata zgrada koje čine dio omotača zgrade i koji imaju značajan utjecaj na energetsku efikasnost omotača zgrade kada se naknadno ugrađuju ili mijenjaju,
– tehničkih sistema zgrada prilikom postavljanja instalacija, zamjene ili modernizacije,
– energetsku certifikaciju zgrada ili funkcionalnih cjelina zgrada,
– redovna inspekcija sistema KGH u zgradama,
– sisteme nezavisne kontrole za certifikate za energetsku efikasnost/energetske pasoše i izveštaje o inspekciji.
U narednom tekstu navesti ćemo usporedbu prethodne i revidirane Direktive.
Zgrade
Zgrade u Europi su odgovorne za oko 40 % potrošnje energije i 36% emisije CO2. Trenutno je oko 35 % zgrada u Europi staro preko 50 godina, uz skoro 75 % energetski neefikasnih zgrada. U prosjeku se godišnje obnovi između 0,4% i 1,2% zgrada (u ovisnosti od države). To znači da šira obnova postojećih zgrada može da donese velike uštede energije i smanjenje ukupne potrošnje energije u Europi za 5-6 % uz smanjenje emisije CO2 za oko 50%. Smanjenje količine energije koju potroše zgrade može donijeti dodatne ekonomske, društvene i ekološke prednosti.
Zakonska podloga
Direktiva o energetskim karakteristikama zgrada EPBD iz 2010. i Direktiva o energetskoj efikasnosti iz 2012. osnovni su zakonski instrumenti promoviranja poboljšanja energetskog ponašanja zgrada u Europi. Ovaj dokument osigurava stabilnu sredinu za neophodne investicije i odluke. S obzirom da se radi o direktivama, one se moraju prenijeti u nacionalna zakonodavstva zemalja članica. Potrošačima je EPBD iz 2010. omogućila uštedu energije i sredstava, što je dovelo do pozitivne promjene trendova u energetskoj efikasnosti zgrada. Nakon uvođenja zahtjeva za smanjenom potrošnjom energije u nacionalna zakonodavstva, u skladu sa ovom Direktivom, nove zgrade danas troše upola manje energije od tipičnih zgrada zidanih 1980-ih godina. Novembra 2016. godine, kao dio paketa čiste energije za sve Europljane, Europska komisija je predložila ažuriranu EPBD uz povećano korištenje pametnih tehnologija, pojednostavljenje postojećih pravila i brže obnavljanje postojećih zgrada. Komisija je objavila i novu zbirku podataka, EU Building Stock Observatory, sa zadatkom da prati energetsko ponašanje zgrada širom Europe. S ciljem da usmjeri investicije ka renoviranju zgrada, Komisija je pokrenula inicijativu Smart Finance for Smart Buildings koja ima potencijal otključavanja dodatnih 10 milijardi javnih i privatnih fondova za energetsku efikasnost i primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama. Preinačena EPBD (2018/844/EU) objavljena je 19. juna 2018. godine i ona je stupila na snagu 09. jula 2018. godine. Amandmani postojeće Direktive imaju za cilj ubrzanje isplativog renoviranja postojećih zgrada sa vizijom fonda zgrada zbog emisije ugljik-dioksida do 2050. godine, uz pokretanje investicija. Ova revizija podržava primjenu infrastrukture mobilnosti u garažama i otvaranje mogućnosti za veću upotrebu pametnih tehnologija i tehničkih sistema zgrada što obuhvata i automatizaciju. Zemlje članice imaju 12 mjeseci za prijenos odredbi u nacionalna zakonodavstva (tačnije do 10. marta 2020.).
Šta se podrazumijeva pod revidiranom EPBD?
Europske zemlje treba da ustanove čvršće dugotrajne strategije renoviranja s ciljem dekarbonizacije nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine. Uz čvrstu financijsku podršku neophodno je:
– Uvesti zajedničku opcionu europsku šemu ocjene nivoa „pameti” zgrada,
– Pametne tehnologije promovirati, na primjer kroz zahtjeve za instalacijom automatike i kontrolnih sistema u zgradama i uređajima koji reguliraju temperaturu na nivou potrošnje,
– Elektromobilnost podržati uvođenjem minimalnih zahtjeva za parkirališta većeg kapaciteta i druge minimalne infrastrukture manjih građevina,
– Europske zemlje da iskažu nacionalne zahtjeve za potrošnjom energije tako da je međunacionalna usporedba uvijek moguća,
– Zdravlje i ugodnost stanara bude podržano kroz, na primjer i povećanu kontrolu kvaliteta zraka i ventilacije.
Šta se podrazumijeva pod prethodnom EPBD?
– Sve nove zgrade moraju imati skoro nultu potrošnju do 31. decembra 2020. (javne zgrade do 31. decembra 2018.),
– Certifikati energetskog ponašanja moraju biti izdati prilikom prodaje ili iznajmljivanja zgrade i moraju biti evidentirani u svim oglasima za njenu prodaju ili iznajmljivanje,
– Europske zemlje moraju ustanoviti šeme inspekcije sistema za grijanje, klimatizaciju ili uvesti mjere ekvivalentnog efekta,
– Europske zemlje moraju postaviti ekonomski opravdane minimalne zahtjeve za energetsko ponašanje novih zgrada, prilikom većeg renoviranja postojećih zgrada, prilikom zamjene ili obnavljanja elemenata zgrada (sistema grijanja, hlađenja, krovova, zidova itd.),
– Europske zemlje moraju ustanoviti listu nacionalnih financijskih mjera za poboljšanje energetske efikasnosti zgrada.
Nacionalni izveštaji o energetskom ponašanju
Europske zemlje su izračunale ekonomski opravdane minimalne zahtjeve za energetsko ponašanje novih i renoviranih zgrada na svojoj teritoriji. Ovi zahtjevi se moraju revidirati svakih pet godina, i ako je potrebno korigirati tako da pogoduju tehnološkom napretku zgradarstva.
Zgrade pod prethodnom EPBD
– Europske zemlje moraju energetski efikasno renovirati najmanje 3 % ukupne površine zgrada kojim raspolaže centralna vlada,
– Europske vlade moraju kupovati samo energetski efikasne zgrade,
– Europske zemlje moraju zacrtati dugoročne nacionalne strategije renoviranja zgrada koje mogu biti uključene u Nacionalne akcijske planove energetske efikasnosti.
Inicijative praktične podrške
U cilju pomoći europskim zemljama da ispravno primjene EPBD (2018/844) i da dostignu ciljeve energetske efikasnosti, Europska komisija je ustanovila inicijative praktične podrške – standarde Energetskog ponašanja zgrada koji obuhvaćaju standarde i uobičajene metodologije izračunavanja energetskog ponašanja zgrada u skladu sa EPBD.
Zdravstveni aspekti i kvalitet unutrašnje sredine
REHVA (Europska organizacija za hlađenje) se zalaže za povećane zahtjeve kvaliteta unutrašnje sredine i zdravstvene aspekte u EPBD, što podržava i Europski parlament. Kompromirani propisi sadrže neka unapređenja, mada ne utvrđuju obavezujuće europske kriterijume za kvalitet unutrašnje sredine. Relevantne točke direktive koje se tiču kvaliteta unutrašnje sredine obuhvaćaju slijedeće:
* Za nove zgrade i zgrade koje se renoviraju u većem obimu, države članice potiču visokoefikasne alternative, dok se u isto vrijeme bave i zdravim uvjetima unutrašnje sredine. Države članice treba da podrže unapređenje energetskih karakteristika zgrada koje doprinosi postizanju zdrave unutrašnje sredine,
* Direktiva se poziva na smjernice SZO iz 2009. godine u vezi sa kvalitetom unutrašnjeg zraka i zgradama sa boljim karakteristikama koje osiguravaju viši stupanj ugodnosti i poboljšanje zdravlja,
* Aneks I Direktive indirektno ovlašćuje države članice da definiraju nivo ugodnosti i kvalitet unutrašnjeg zraka kako bi zaštitile zdravlje korisnika zgrade tako što će zahtjevati da se izračunaju energetske potrebe za grijanje prostora, hlađenje prostora, toplu vodu, potrošnu toplu vodu, osvjetljenje, ventilaciju i ostale tehničke sisteme zgrade. Sve ovo u cilju optimiziranja nivoa zdravlja, kvaliteta unutrašnjeg zraka i ugodnosti koje definiraju države članice na nacionalnom i regionalnom nivou,
* Dugoročne strategije za renoviranje će sadržati procjenu zasnovanu na dokazima o očekivanoj uštedi energije i dalekosežnim koristima i prednostima poput onih koji se tiču zdravlja, sigurnosti i kvaliteta zraka,
* Studija izvodljivosti inspekcije samostalnih ventilacijskih sistema, koju će objaviti EK prije 2020. godine, može da pomogne da se formulira izjava o kvalitetu unutrašnje sredine u okviru uvjerenja o energetskim karakteristikama.
Proračun energetskih karakteristika i standarda o energetskim karakteristikama zgrade
Energetske karakteristike zgrada će se utvrditi na osnovu izračunatog ili stvarnog korištenja energije koje oslikava tipično korištenje energije za grijanje, hlađenje, toplu vodu u domaćinstvima, ventilaciju, ugrađeno osvjetljenje i ostale tehničke sisteme u zgradi. Energetske karakteristike će biti izražene numeričkim pokazateljem korištenja primarne energije u kWh po kvadratnom metru godišnje. Metodologija proračuna će biti transparentna i otvorena za inovacije. Države članice će opisati svoje nacionalne metodologije za proračun poštujući nacionalne anekse glavnih standarda (EN-ISO 52000-1, 52003-1, 52010-1, 52016-1, 52018-1) koje je razvio CEN po ovlašćenju M/480. To ne predstavlja nikakvu pravnu kodifikaciju u državama članicama. Države članice imaju nadležnost da definiraju faktore primarne energije ili mjerne faktore za obračun primarne energije po nosiocu energije, što može da bude zasnovano na nacionalnim, regionalnim ili lokalnim godišnjim, a moguće i sezonskim i mjesečnim izmerenim prosječnim vrijednostima, ili na određenijim informacijama koje su dostupne za pojedinačni područni sistem. U primjeni ovih faktora države članice će stremiti optimalnim energetskim karakteristikama omotača zgrade.
Autori:
Prof. dr D. Škobalj,
Ž. Đokić, dipl. inž.
* Treba da postanemo svjesni,
* Treba da se uključimo,
* Da počnemo odmah.
Kako izgleda naša nova energetska budućnost? Što zgrade imaju s tim?
„Gradimo vlastitu energetsku budućnost”, u narednom dijelu teksta govori se o budućnosti sektora električne energije i ulozi zgrada u toj budućnosti. Zamislimo kako će izgledati budućnost. Počnimo od sektora električne energije danas. Električna energija pokreće suvremeni život, naš rad, naše domove, naše škole, naše zdravstvo. Zgrade su najvažniji klijent sektora električne energije. Sektor električne energije, mreža, je inženjersko čudo, model za mrežu je star 100 godina. U načelu on funkcionire na slijedeći način:
* Najveći dio električne energije dobivamo sagorjevanjem fosilnih goriva, najviše ugljena ili prirodnog plina,
* Elektrane proizvode velike količine električne energije sa stupnjom iskorištenja 30-40 %,
* Elektrane se obično nalaze daleko od potrošača, tako da električna struja putuje dalekovodima što donosi dodatnu neefikasnost u sistemu,
* Struja se doprema do krajnjih korisnika, od kojih su zgrade najveći potrošači,
* Cijeli sistem je projektiran za jednosmeran protok struje, od elektrana do potrošača,
* Elektromreža utječe i na to što radimo u zgradama,
* Struja dosta košta, pa smo zgrade projektirali tako da smanjimo taj trošak,
* Smatramo da su zgrade „kutije” vezane na mrežu kablom koji vodi od elektrane,
* U tu zgradu smještamo opremu i podešavamo je tako da zgrada zadovoljava očekivanja klijenta,
* „Kutija” je prilično uspela,
* Nama trebaju mreža 21. veka i zgrade, a za to su potrebni obrazovanje, alati i resursi.
* Istina je da se stvari već mijenjaju i model 20. vijeka je pod opterećenjem.
Kako će izgledati mreža 21. stoljeća?
* Tehnologija će se mijenjati i vidjeti ćemo distribuirane izvore energije, kao što su sistemi koji koriste energiju Sunca i vjetra, koji su integrirani sa poboljšanim i jeftinim baterijama i mikromrežama,
* Protok struje će biti dvosmjeran, ne jednosmjeran,
* Vlasnici pojedinačnih zgrada i nezavisni proizvođači će proizvoditi struju. Klijent koji posjeduje zgradu može proizvoditi struju,
* Mreža će raditi sa internetom. Uređaji u zgradama će komunicirati preko interneta i imati će utjecaj na električno opterećenje,
* Da bi sve to moglo da funkcionira, mreža će morati da postane „pametnija”. Prijeći ćemo u budućnost „pametnih zgrada” koje imaju dinamičku ulogu u „pametnoj mreži”. To ćemo postići bez kompromisa sa zdravljem i blagostanjem izgrađene sredine.
Potrebno je da naučimo više o pametnim mrežama. Svijest je prvi veliki korak. Građevinci moraju da naprave još više. Ako želimo da se spojimo sa novom energetskom budućnosti moramo se uključiti. Stručnjaci za zgrade imaju najviše znanja, njihova misija je služenje čovječanstvu i promoviranje održivog svijeta. Ko treba da ustanovi standarde pametnih mreža ili pametnih zgrada u vezi sa toplinskom ugodnošću, kvalitetom unutrašnjeg zraka i dobrobiti stanara u zgradama? Da li je to neka tehnička kompanija? Tko treba da uspostavi komunikacijske protokole i standarde koji reguliraju rad sistema u zgradama? Ovo moraju uspostaviti svi stručnjaci iz domene KGH. Sistemi u zgradama će, najvjerovatnije, o korištenju energije komunicirati preko interneta i razmenjivati će informacije sa proizvođačima energije i sa drugim zgradama. Sva ta komunikacija je dobra sve dok se odvija sigurno i dok čuva privatnost stanara i njihovih informacija. Kvalitetan projekat, izvođenje i rad treba da postigne dva važna cilja. Prvo, treba da osigura sigurnost, dobrobit i ugodnost korisnicima. Drugo, treba da bude dinamički partner novog sektora električne energije. Zgrada koja je projektirana jučer, morati će da se unaprijedi da bi zadovoljila zahtjeve sutrašnjice. Građevinski stručnjaci koji znaju da rukuju njima i koji mogu da postignu visok kvalitet unutrašnje sredine, to su operativci koji su potrebni vlasnicima zgrada, danas i u budućnosti. Potrebno je proširiti aktivnosti u oblasti kvaliteta unutrašnje sredine, da bismo podržali rastući interes u dobrobiti i blagostanju u zgradama. Potrebno je povezati izgrađenu sredinu sa ljudskim blagostanjem i srećom.
Kako se možete uključiti i primjeniti svoja stručna znanja za našu novu energetsku budućnost?
* Uključiti se u aktivnosti KGH koje su u toku,
* Razgovarajte sa svojim klijentima. Pomozite im da postanu svjesni. Pomozite im da krenu u budućnost,
* Pažljivo osluškujte nove prilike i ogledne projekte koji testiraju nove tehnologije, poslovne modele i odnose,
* Upoznajte se sa isporučiteljem električne energije i osobljem iz oblasti IK u vašim zgradama, to će biti važni odnosi u budućnosti.
Pregledajte lokalne, državne i regionalne aktivnosti i uključite se u njih:
* Što komunalna poduzeća ili lokalne, državne ili regionalne organizacije rade u vezi sa regulativom ili promjenama politike, što može imati utjecaja na sektore izgradnje i energetike?
* Kako se lokalno komunalno poduzeće priprema za širenje distribuiranih izvora energije i pametne mreže? Svojim znanjem možete obogatiti te diskusije.
* Naša nova energetska budućnost može biti dobra vijest za svijet koji se razvija. Umjesto da nas sputava razvoj mrežne infrastrukture 20. vijeka, nova rješenja mogu biti odskočna daska tehnološkog napretka.
U poljima sa širenjem razvoja, svaki novi kapacitet utječe na budućnost, ne na prošlost. Ako sada počnemo da vodimo treninge, i koristimo preporuke i standarde koji su primjenljivi na našu novu energetsku budućnost, umjesto na prošlost, imamo potencijale da podržimo istinski pozitivan razvoj. Naša nova energetska budućnost nije daleko. Radite svakodnevno. Budite svjesni i unapređujte svoje znanje. Most za energetsku budućnost je KGH. Krenimo da zajedno izgradimo most do vlastite nove energetske budućnosti.
EPBD 2018.
Od 9. jula 2018. godine na snazi je revidirana Direktiva Europske unije o energetskoj efikasnosti zgrada, 2018/844. Direktiva je osnovni instrument praktične politike energetske efikasnosti Europske unije koji predstavlja značajnu obavezu i izazove za zemlje Unije. U članu 1 Direktive, od članica se zahtjevaju slijedeće aktivnosti:
* Usvajanje zajedničkog općeg okvira za metodologiju izračunavanja objedinjene energetske efikasnosti zgrada i funkcionalnih cjelina zgrada,
* Primjena minimalnih zahtjeva energetske efikasnosti novih zgrada i novih funkcionalnih cjelina zgrada
* Primena minimalnih zahtjeva za energetsku efikasnost postojećih zgrada, funkcionalnih cjelina zgrada i elemenata zgrada koje su predmet većeg renoviranja:
– elemenata zgrada koje čine dio omotača zgrade i koji imaju značajan utjecaj na energetsku efikasnost omotača zgrade kada se naknadno ugrađuju ili mijenjaju,
– tehničkih sistema zgrada prilikom postavljanja instalacija, zamjene ili modernizacije,
– energetsku certifikaciju zgrada ili funkcionalnih cjelina zgrada,
– redovna inspekcija sistema KGH u zgradama,
– sisteme nezavisne kontrole za certifikate za energetsku efikasnost/energetske pasoše i izveštaje o inspekciji.
U narednom tekstu navesti ćemo usporedbu prethodne i revidirane Direktive.
Zgrade
Zgrade u Europi su odgovorne za oko 40 % potrošnje energije i 36% emisije CO2. Trenutno je oko 35 % zgrada u Europi staro preko 50 godina, uz skoro 75 % energetski neefikasnih zgrada. U prosjeku se godišnje obnovi između 0,4% i 1,2% zgrada (u ovisnosti od države). To znači da šira obnova postojećih zgrada može da donese velike uštede energije i smanjenje ukupne potrošnje energije u Europi za 5-6 % uz smanjenje emisije CO2 za oko 50%. Smanjenje količine energije koju potroše zgrade može donijeti dodatne ekonomske, društvene i ekološke prednosti.
Zakonska podloga
Direktiva o energetskim karakteristikama zgrada EPBD iz 2010. i Direktiva o energetskoj efikasnosti iz 2012. osnovni su zakonski instrumenti promoviranja poboljšanja energetskog ponašanja zgrada u Europi. Ovaj dokument osigurava stabilnu sredinu za neophodne investicije i odluke. S obzirom da se radi o direktivama, one se moraju prenijeti u nacionalna zakonodavstva zemalja članica. Potrošačima je EPBD iz 2010. omogućila uštedu energije i sredstava, što je dovelo do pozitivne promjene trendova u energetskoj efikasnosti zgrada. Nakon uvođenja zahtjeva za smanjenom potrošnjom energije u nacionalna zakonodavstva, u skladu sa ovom Direktivom, nove zgrade danas troše upola manje energije od tipičnih zgrada zidanih 1980-ih godina. Novembra 2016. godine, kao dio paketa čiste energije za sve Europljane, Europska komisija je predložila ažuriranu EPBD uz povećano korištenje pametnih tehnologija, pojednostavljenje postojećih pravila i brže obnavljanje postojećih zgrada. Komisija je objavila i novu zbirku podataka, EU Building Stock Observatory, sa zadatkom da prati energetsko ponašanje zgrada širom Europe. S ciljem da usmjeri investicije ka renoviranju zgrada, Komisija je pokrenula inicijativu Smart Finance for Smart Buildings koja ima potencijal otključavanja dodatnih 10 milijardi javnih i privatnih fondova za energetsku efikasnost i primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama. Preinačena EPBD (2018/844/EU) objavljena je 19. juna 2018. godine i ona je stupila na snagu 09. jula 2018. godine. Amandmani postojeće Direktive imaju za cilj ubrzanje isplativog renoviranja postojećih zgrada sa vizijom fonda zgrada zbog emisije ugljik-dioksida do 2050. godine, uz pokretanje investicija. Ova revizija podržava primjenu infrastrukture mobilnosti u garažama i otvaranje mogućnosti za veću upotrebu pametnih tehnologija i tehničkih sistema zgrada što obuhvata i automatizaciju. Zemlje članice imaju 12 mjeseci za prijenos odredbi u nacionalna zakonodavstva (tačnije do 10. marta 2020.).
Šta se podrazumijeva pod revidiranom EPBD?
Europske zemlje treba da ustanove čvršće dugotrajne strategije renoviranja s ciljem dekarbonizacije nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine. Uz čvrstu financijsku podršku neophodno je:
– Uvesti zajedničku opcionu europsku šemu ocjene nivoa „pameti” zgrada,
– Pametne tehnologije promovirati, na primjer kroz zahtjeve za instalacijom automatike i kontrolnih sistema u zgradama i uređajima koji reguliraju temperaturu na nivou potrošnje,
– Elektromobilnost podržati uvođenjem minimalnih zahtjeva za parkirališta većeg kapaciteta i druge minimalne infrastrukture manjih građevina,
– Europske zemlje da iskažu nacionalne zahtjeve za potrošnjom energije tako da je međunacionalna usporedba uvijek moguća,
– Zdravlje i ugodnost stanara bude podržano kroz, na primjer i povećanu kontrolu kvaliteta zraka i ventilacije.
Šta se podrazumijeva pod prethodnom EPBD?
– Sve nove zgrade moraju imati skoro nultu potrošnju do 31. decembra 2020. (javne zgrade do 31. decembra 2018.),
– Certifikati energetskog ponašanja moraju biti izdati prilikom prodaje ili iznajmljivanja zgrade i moraju biti evidentirani u svim oglasima za njenu prodaju ili iznajmljivanje,
– Europske zemlje moraju ustanoviti šeme inspekcije sistema za grijanje, klimatizaciju ili uvesti mjere ekvivalentnog efekta,
– Europske zemlje moraju postaviti ekonomski opravdane minimalne zahtjeve za energetsko ponašanje novih zgrada, prilikom većeg renoviranja postojećih zgrada, prilikom zamjene ili obnavljanja elemenata zgrada (sistema grijanja, hlađenja, krovova, zidova itd.),
– Europske zemlje moraju ustanoviti listu nacionalnih financijskih mjera za poboljšanje energetske efikasnosti zgrada.
Nacionalni izveštaji o energetskom ponašanju
Europske zemlje su izračunale ekonomski opravdane minimalne zahtjeve za energetsko ponašanje novih i renoviranih zgrada na svojoj teritoriji. Ovi zahtjevi se moraju revidirati svakih pet godina, i ako je potrebno korigirati tako da pogoduju tehnološkom napretku zgradarstva.
Zgrade pod prethodnom EPBD
– Europske zemlje moraju energetski efikasno renovirati najmanje 3 % ukupne površine zgrada kojim raspolaže centralna vlada,
– Europske vlade moraju kupovati samo energetski efikasne zgrade,
– Europske zemlje moraju zacrtati dugoročne nacionalne strategije renoviranja zgrada koje mogu biti uključene u Nacionalne akcijske planove energetske efikasnosti.
Inicijative praktične podrške
U cilju pomoći europskim zemljama da ispravno primjene EPBD (2018/844) i da dostignu ciljeve energetske efikasnosti, Europska komisija je ustanovila inicijative praktične podrške – standarde Energetskog ponašanja zgrada koji obuhvaćaju standarde i uobičajene metodologije izračunavanja energetskog ponašanja zgrada u skladu sa EPBD.
Zdravstveni aspekti i kvalitet unutrašnje sredine
REHVA (Europska organizacija za hlađenje) se zalaže za povećane zahtjeve kvaliteta unutrašnje sredine i zdravstvene aspekte u EPBD, što podržava i Europski parlament. Kompromirani propisi sadrže neka unapređenja, mada ne utvrđuju obavezujuće europske kriterijume za kvalitet unutrašnje sredine. Relevantne točke direktive koje se tiču kvaliteta unutrašnje sredine obuhvaćaju slijedeće:
* Za nove zgrade i zgrade koje se renoviraju u većem obimu, države članice potiču visokoefikasne alternative, dok se u isto vrijeme bave i zdravim uvjetima unutrašnje sredine. Države članice treba da podrže unapređenje energetskih karakteristika zgrada koje doprinosi postizanju zdrave unutrašnje sredine,
* Direktiva se poziva na smjernice SZO iz 2009. godine u vezi sa kvalitetom unutrašnjeg zraka i zgradama sa boljim karakteristikama koje osiguravaju viši stupanj ugodnosti i poboljšanje zdravlja,
* Aneks I Direktive indirektno ovlašćuje države članice da definiraju nivo ugodnosti i kvalitet unutrašnjeg zraka kako bi zaštitile zdravlje korisnika zgrade tako što će zahtjevati da se izračunaju energetske potrebe za grijanje prostora, hlađenje prostora, toplu vodu, potrošnu toplu vodu, osvjetljenje, ventilaciju i ostale tehničke sisteme zgrade. Sve ovo u cilju optimiziranja nivoa zdravlja, kvaliteta unutrašnjeg zraka i ugodnosti koje definiraju države članice na nacionalnom i regionalnom nivou,
* Dugoročne strategije za renoviranje će sadržati procjenu zasnovanu na dokazima o očekivanoj uštedi energije i dalekosežnim koristima i prednostima poput onih koji se tiču zdravlja, sigurnosti i kvaliteta zraka,
* Studija izvodljivosti inspekcije samostalnih ventilacijskih sistema, koju će objaviti EK prije 2020. godine, može da pomogne da se formulira izjava o kvalitetu unutrašnje sredine u okviru uvjerenja o energetskim karakteristikama.
Proračun energetskih karakteristika i standarda o energetskim karakteristikama zgrade
Energetske karakteristike zgrada će se utvrditi na osnovu izračunatog ili stvarnog korištenja energije koje oslikava tipično korištenje energije za grijanje, hlađenje, toplu vodu u domaćinstvima, ventilaciju, ugrađeno osvjetljenje i ostale tehničke sisteme u zgradi. Energetske karakteristike će biti izražene numeričkim pokazateljem korištenja primarne energije u kWh po kvadratnom metru godišnje. Metodologija proračuna će biti transparentna i otvorena za inovacije. Države članice će opisati svoje nacionalne metodologije za proračun poštujući nacionalne anekse glavnih standarda (EN-ISO 52000-1, 52003-1, 52010-1, 52016-1, 52018-1) koje je razvio CEN po ovlašćenju M/480. To ne predstavlja nikakvu pravnu kodifikaciju u državama članicama. Države članice imaju nadležnost da definiraju faktore primarne energije ili mjerne faktore za obračun primarne energije po nosiocu energije, što može da bude zasnovano na nacionalnim, regionalnim ili lokalnim godišnjim, a moguće i sezonskim i mjesečnim izmerenim prosječnim vrijednostima, ili na određenijim informacijama koje su dostupne za pojedinačni područni sistem. U primjeni ovih faktora države članice će stremiti optimalnim energetskim karakteristikama omotača zgrade.
Autori:
Prof. dr D. Škobalj,
Ž. Đokić, dipl. inž.
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Energetski sektori svih zemalja nalaze se pred velikim izazovom, tranzicijom u uvjetima kontinuiranog smanjenja emisija CO2, što je izazov bez povijesnog iskustva i zahvaća sve sudionike u tehnološkom lancu gospodarenja energijom, sve građane i gospodarske subjekte. Na kraju tog procesa, u EU se spominje 2050. godina, proizvodnja i transformacija energije, transport i prijenos, distribucija i potrošnja energije ostvarivat će se novim tehnologijama i u novim ekonomskim odnosima. Sve promjene će se događati u živom sustavu u kojem svi procesi neće ići u istom pravcu, pa je upravljanje procesima od posebne važnosti. Tranzicija energetskog sektora uključuje: kontinuirano povećanju energetske učinkovitosti, razvoju kvalitetnog tržišta energije, kontinuirano povećanju korištenja obnovljivih izvora energije (OIE) , povećanju kvalitete gospodarenja energijom, kontinuirani tehnološkom napretku, te kontinuiranom povećanju obrazovanja i informiranosti građana i gospodarstva o primjerima dobre prakse.
Energetska učinkovitost
Energetska učinkovitost je prva komponenta energetske tranzicije s ciljem smanjenja potrebe za energijom, kako bi se smanjila proizvodnja, pa prema tome i emisije CO2. Ona obuhvaća cijeli lanac proizvodnje, transporta/prijenosa, distribucije, potrošnje energije, kao kontinuirani proces koji će se kombinirati različitim mjerama, od investicija, novih tehnologija, upravljanja i svih rješenja digitalizacije procesa gospodarenja energijom. Zgrade koje su izgrađene prije 1990. uglavnom će se morati energetski obnoviti, a one izgrađene nakon 1990. djelomično će se obnoviti Mjere koje su na raspolaganju određene su karakterom mjesta potrošnje ili trošila. Zgrade koje su izgrađene prije 1990. godine uglavnom će se morati energetski obnoviti, izolirati. Zgrade izgrađene nakon 1990. djelomično će se trebati obnoviti, a visoku energetsku učinkovitost novih zgrada moguće je postići zakonskim standardima izgradnje. Za očekivati je da će se nastaviti dosadašnja praksa isključivanja s tržišta neučinkovitih tehnologija. To je efikasna mjera koja se može kvalitetno provesti. Nije vjerojatno da će se zamjena starih automobila s elektroautomobilima dogoditi u jednoj tranziciji Jedan od najvećih izazova je povećanje energetske učinkovitosti u prometu. Automobili su skupa sredstva, u prosijeku stara oko 14 godina sa visokom potrošnjom goriva u odnosu na najnovije generacije. Nije vjerojatno da će se zamjena starih automobila s elektroautomobilima dogoditi u jednoj tranziciji, već je realnije očekivati da će se najprije smanjivati potrošnja derivata kroz zamjenu s novim automobilima s efikasnijim motorima sa unutarnjim sagorijevanjem, a nakon toga će doći do zamjene s elektroautomobilima ili korištenja drugih novih tehnologija.
Razvoj tržišta energije
Tržište energije je ključna infrastruktura na kojoj se trebaju zasnivati sve energetske i klimatske politike. U razdoblju pred-tranzicije tržište energije je bilo pod velikim pritiskom potpora kojima su se poticali obnovljivi izvori, a u isto vrijeme nije zaživjelo tržište emisija, pa nije bilo ekonomskog razlikovanja između tehnologija za proizvodnju električne energije iz plina ili ugljena. Obvezujuće preuzimanje energije iz obnovljivih izvora s jedne strane, i ne funkcioniranje sustava emisija dovelo je do smanjenja cijene električne energije ispod ekonomske razine, što je za posljedicu imalo zatvaranje mnogih termoelektrana na plin i povećanje proizvodnje u termoelektranama na ugljen, što nije bio cilj klimatske politike.
Trebaju se izbjegavati svi poticaji na cijenu
Iskustvo pred-tranzicije pokazalo je da se mjerama energetske i klimatske politike ne smije urušavati tržište energije, već se trebaju izbjegavati svi poticaji na cijenu, a sve energetske transakcije raditi putem energetskih burzi. Poticaje, ako su potrebni, treba usmjeriti na potpore investicijama i to npr. na segmente bioekonomije, kako bi se ostvarilo kružno gospodarenje resursima.
Obnovljivi izvori
Obnovljivi izvori u pred-tranzicijskom razdoblju ostvarili su intenzivan tehnološki razvoj u veličini jedinica, učinkovitosti i cijenama kod vjetra i učinkovitosti i cijenama kod sunca. Te dvije tehnologije, uz hidroelektrane, su temelj buduće energetike.
Najviše lutanja dogodilo se u bio-sektoru
Najviše lutanja dogodilo se u bio-sektoru. Na samom početku pred-tranzicije, bio-sektor je bio rješenje za sve nedostajuće u budućem razvoju. Prva generacija biogoriva je potpuno promašena, kako u energetskom tako i u strateškom smislu. Energija za proizvodnju biogoriva prve generacije gotovo je bila jednaka količini energije potrebne za proizvodnju te energije. Osim toga, zbog visokih poticaja za iste poljoprivredne površine konkurirala je proizvodnji hrane te ju istovremeno demotivirala. Koncept izgradnje termoelektrana na biomasu je također lutao, dok se nisu postavile visoke granice učinkovitosti i dugoročne održivosti biomase. Bioplinske elektrane su u razvojnom konceptu započete kao samostalni energetski projekti, da bi se postavilo pitanje njihove dugoročne održivosti. Prema najnovijim konceptima, proizvodnja energije predstavlja dodanu vrijednost ukupnom ciklusu bioekonomije, a energija se prvenstveno proizvodi za vlastite potrebe. Geotermalna energija je posebni izvor koji traži znatna sredstva za istraživanje, što u startu destimulira investitore. Postoji potencijal, a iskorištenje potencijala ovisit će o mjerama politike.
Gospodarenje energijom
Gospodarenje energijom je širi pojam od energetske učinkovitosti i uključuje energetsku učinkovitost, a odnosi se na upravljanje troškovima za energiju svakog sudionika u tehnološkom lancu od proizvodnje, transporta i prijenosa, distribucije i potrošnje energije, korištenjem digitalne tehnologije i svih mogućnosti koje će se pružati na tržištu energije uključujući i vlastitu proizvodnju. U segmentu gospodarenja očekuju se velike tehnološke promjene. Od razvoja infrastrukture koja će to omogućiti, do razvoja zakonodavnog i ekonomskog sustava koji će samo-generirati interes sudionika na tržištu da za sebe ostvare najpovoljnije rezultate.
Ključna infrastruktura su napredne mreže
Ključna infrastruktura za napraviti iskorak u gospodarenju energijom je uspostaviti napredno mjerenje i realizirati projekt naprednih mreža i pametne potrošnje energije.
Tehnološki napredak
U pred-tranzicijskom razdoblju ostvaren je značajan tehnološki napredak, posebno kod korištenja obnovljivih izvora. Za predstojeći period, postoje velika očekivanja da će doći do povećanja učinkovitosti i smanjenja cijena. S povećanjem korištenja OIE javljaju se dva osnovna problema: uravnoteženje sustava i supstitucija proizvodnje kada iz obnovljivih izvora nema proizvodnje ili je minimalna. Oba problema imaju zajedničku poveznicu, a to je raspolaganje rezervnim kapacitetima koji će imati sposobnost uravnoteženja ili supstituiranja proizvodnje iz obnovljivih izvora.
Dionici rješenja u budućnosti biti će:
Elektroenergetske mreže susjednih država koje u datom vremenu imaju takve kapacitete rezervi,
Vlastite hidroelektrane ili crpno-akumulacijske elektrane,
Plinske termoelektrane,
Skladišta energije,
Plinske elektrane koje koriste sintetički metan,
Plinske elektrane uz izdvajanje i skladištenje CO2,
Korištenje baterija u elektroautomobilima ili za kućnu i poslovnu upotrebu.
Tehnološki razvoj se očekuje u svim aspektima od digitalizaciji energetike do skladištenja energije. Posebno važan aspekt tehnološkog razvoja odnosi se na tehnologije koje mogu produžiti korištenje tehnologija koje koriste prirodni plin, bilo kroz proizvodnju sintetičkog metana ili kroz korištenje prirodnog plina uz izdvajanje i skladištenje CO2.
Obrazovanje i informiranost građana
Očekivane promjene u energetskom sektoru, kao posljedica klimatsko-energetske politike, zahtijevaju promjene u sustavu obrazovanja. “Nova” energetika će se u svim svojim aspektima značajno razlikovati od “današnje” energetike, a da bi se u tome uspjelo potrebno je mijenjati sustav obrazovan. Digitalizacija energetike omogućit će značajno veće mogućnosti upravljanja proizvodnjom i potrošnjom energije. Koncept nove energetike na određeni način briše čvrstu granicu između formalne energetike i kupaca, jer će se na razini kupaca događati proizvodnja energije. Osim toga, digitalizacija energetike omogućit će značajno veće mogućnosti upravljanja proizvodnjom i potrošnjom energije, veću participaciju građana/kupaca u izboru rješenja vlastite energetike.
Ukinuti poticaje na OIE i prepustiti ih tržištu
Najveći problem svih energetskih politika, uključujući i Evropsku uniju je nekonzistentnost. Izvlačenje jednog problema i njegovo parcijalno rješavanje. Sada prvi put EU pokreće jedinstvenu klimatsko-energetsku politiku, nacionalni planovi zemalja članica su u izradi i vjerujem da će to dovesti do konzistentne politike. Vidjet ćemo što će se događati u narednom razdoblju, piše Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar
Zaključno – U 30 godina mora se izgraditi više elektrana nego u prethodnih 100
Tranzicija energetskog sektora do 2050. godine je proces bez povijesnog iskustva koji zahvaća sve sudionike u tehnološkom lancu gospodarenja energijom, sve građane i gospodarske subjekte. Tranzicija obuhvaća niz procesa koji su pojedinačno suprotstavljeni, ali uklopljeni u jedinstvenu klimatsko-energetsku politiku omogućavaju realizaciju postavljenih ciljeva. Tranzicija je dinamičan proces koji uključuje rast standarda i kvalitete života, što znači i veće potrebe za energijom, ali i korištenje novih i učinkovitih tehnologija. U narednih 30 godina trebalo bi izgraditi više postrojenja za proizvodnju električne energije nego u prethodnih 100 godina. Dosadašnje predtranzicijsko razdoblje omogućilo je razvoj tehnologija iskorištavanja vjetra i sunca koje su postale komercijalno isplative, razotkrilo je probleme biosektora te probleme i ograničenja administrativnog upravljanja energetskim sektorom. Nosiva komponenta budućeg razvoja bit će otvoreno tržište energije, bez administrativnih prepreka i obveza. Energetski sektor bez emisija, odnosno stopostotno smanjenje emisija, sljedeća je zadaća u sklopu aktivnosti koje će se provoditi u EU, a za što je potrebno napraviti temeljito istraživanje mogućnosti, ograničenja, vremena implementacije, troškova i utjecaja na cijene. Za ciljeve proizvodnje i potrošnje energije bez emisija potrebno je u cijelosti zamijeniti fosilna goriva, što sadašnjim tehnologijama nije moguće. Velika su očekivanja za ciljeve proizvodnje i potrošnje energije bez emisija, jer je za to potrebno u cijelosti zamijeniti fosilna goriva, što sadašnjim tehnologijama nije moguće. Na putu prema energiji bez emisija, vodik treba uzeti u obzir kao moguće gorivo budućnosti. Pri tome i CCS tehnologija može imati značajnu ulogu u tranziciji. Usprkos dosadašnjim, ne sasvim zadovoljavajućim rezultatima u istraživanjima korištenja CCS tehnologije, realno je očekivati da će povećanje cijena emisijskih jedinica ohrabriti novu etapu istraživanja i rezultirati sigurnosno i komercijalno zadovoljavajućim rezultatima, otvarajući dalje prostor dugoročnom razvoju održive globalne energetike na bazi vodika.
Kod energetske učinkovitosti najveći izazov je energetska obnova zgrada
Temeljna komponenta tranzicije energetskog sektora je povećanje energetske učinkovitosti, koja će se rješavati putem zakonodavstva, definirajući standarde i norme izgradnje infrastrukturnih sustava i energetskih objekata te uporabe uređaja, usmjeravanje prema učinkovitim tehnološkim rješenjima, a i isključivanjem uređaja koji ne zadovoljavaju minimalne standarde s tržišta. Najveći izazov je energetska obnova zgrada koja će zahtijevati sredstva potpore i angažiranje velikog građevinskog potencijala. Druga komponenta su obnovljivi izvori koji će potaknuti tranziciju od fosilnih goriva prema električnoj energiji. Važna sastavnica tog procesa je upotreba komercijalno isplative tehnologije te njezino korištenje u okviru otvorenog tržišta, bez financijskih intervencija i obveza. Mogućnost korištenja energije iz biosektora također predstavlja doprinos ostvarenju niskougljične strategije, ali se smatra da je proizvodnja energije unutar biogospodarstva potpora uspješnosti biogospodarstva, a ne autonomna energetska i poslovna aktivnost. Slično vrijedi i za energetsku oporabu otpada, gdje se mogućnost proizvodnje energije iz otpada koristi unutar koncepta održivog gospodarenja otpadom. Tranzicija energetskog sektora je veliki izazov za istraživanje, razvoj novih industrija i poduzetništva i digitalizaciju energetike te ima pozitivan utjecaj na socijalnu politiku i društvo u cjelini. Tranzicija uključuje razvoj energetske infrastrukture, snažnije povezivanje mrežne infrastrukture sa svim susjedima, regionalnu suradnju i razvoj tržišta.
Tranzicija neće izazvati veće troškove u strukturi troškova kućanstava
Tranzicija energetskog sektora je ekonomski održiva i u konačnici neće izazvati veće troškove u strukturi troškova kućanstava. S tranzicijom se mijenja karakter troškova, povećavaju se investicijski troškovi, a smanjuju operativni troškovi i troškovi za energiju. Korist će osjetiti ona kućanstva koja prije provedu energetsku obnovu zgrada. Predložena tranzicija ne zahtijeva sredstva iz proračuna, a ima veliki potencijal za gospodarski razvoj i povećanje prihoda proračuna. Tranzicija energetskog sektora zahtijevat će usklađivanje poreznog sustava s politikom naknada za emisije CO2, kako bi se postignula jednaka opterećenost svih korisnika fosilnih goriva i ublažile posljedice povećanja cijena za sve kupce energije.
Potrebna snažna politička odlučnost da se uvedu ekonomski tržišni odnosi u energetskom sektoru
Tranzicija energetskog sektora traži snažnu političku odlučnost da se uvedu ekonomski tržišni odnosi u energetskom sektoru. Drugi bitan korak je upravljanjem procesom putem poreza i naknada na CO2, kao jedinog ekonomskom instrumenta za realizaciju ciljeva tranzicije, ukidanje svih drugih naknada i intervencija u tržištu energije. Ukinuti poticaje na obnovljive izvore i prepustiti tržištu, a financijske intervencije (potpore) omogućiti samo na investicijskoj strani i to u segmentu biogoriva i istraživanja i razvoja. Harmonizirati poreznu politiku s novom politikom poreza ili naknada na CO2. Zemlje s visokim udjelom proizvodnje električne energije iz ugljena trebat će razraditi posebne scenarije upravljanja tim procesom i zatražiti financijsku potporu iz EU. U narednih godinu do dvije za očekivati je da će se iskristalizirati klimatsko energetska politika Europe do 2050. godine bez emisija.
Autor: Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar
Energetska učinkovitost
Energetska učinkovitost je prva komponenta energetske tranzicije s ciljem smanjenja potrebe za energijom, kako bi se smanjila proizvodnja, pa prema tome i emisije CO2. Ona obuhvaća cijeli lanac proizvodnje, transporta/prijenosa, distribucije, potrošnje energije, kao kontinuirani proces koji će se kombinirati različitim mjerama, od investicija, novih tehnologija, upravljanja i svih rješenja digitalizacije procesa gospodarenja energijom. Zgrade koje su izgrađene prije 1990. uglavnom će se morati energetski obnoviti, a one izgrađene nakon 1990. djelomično će se obnoviti Mjere koje su na raspolaganju određene su karakterom mjesta potrošnje ili trošila. Zgrade koje su izgrađene prije 1990. godine uglavnom će se morati energetski obnoviti, izolirati. Zgrade izgrađene nakon 1990. djelomično će se trebati obnoviti, a visoku energetsku učinkovitost novih zgrada moguće je postići zakonskim standardima izgradnje. Za očekivati je da će se nastaviti dosadašnja praksa isključivanja s tržišta neučinkovitih tehnologija. To je efikasna mjera koja se može kvalitetno provesti. Nije vjerojatno da će se zamjena starih automobila s elektroautomobilima dogoditi u jednoj tranziciji Jedan od najvećih izazova je povećanje energetske učinkovitosti u prometu. Automobili su skupa sredstva, u prosijeku stara oko 14 godina sa visokom potrošnjom goriva u odnosu na najnovije generacije. Nije vjerojatno da će se zamjena starih automobila s elektroautomobilima dogoditi u jednoj tranziciji, već je realnije očekivati da će se najprije smanjivati potrošnja derivata kroz zamjenu s novim automobilima s efikasnijim motorima sa unutarnjim sagorijevanjem, a nakon toga će doći do zamjene s elektroautomobilima ili korištenja drugih novih tehnologija.
Razvoj tržišta energije
Tržište energije je ključna infrastruktura na kojoj se trebaju zasnivati sve energetske i klimatske politike. U razdoblju pred-tranzicije tržište energije je bilo pod velikim pritiskom potpora kojima su se poticali obnovljivi izvori, a u isto vrijeme nije zaživjelo tržište emisija, pa nije bilo ekonomskog razlikovanja između tehnologija za proizvodnju električne energije iz plina ili ugljena. Obvezujuće preuzimanje energije iz obnovljivih izvora s jedne strane, i ne funkcioniranje sustava emisija dovelo je do smanjenja cijene električne energije ispod ekonomske razine, što je za posljedicu imalo zatvaranje mnogih termoelektrana na plin i povećanje proizvodnje u termoelektranama na ugljen, što nije bio cilj klimatske politike.
Trebaju se izbjegavati svi poticaji na cijenu
Iskustvo pred-tranzicije pokazalo je da se mjerama energetske i klimatske politike ne smije urušavati tržište energije, već se trebaju izbjegavati svi poticaji na cijenu, a sve energetske transakcije raditi putem energetskih burzi. Poticaje, ako su potrebni, treba usmjeriti na potpore investicijama i to npr. na segmente bioekonomije, kako bi se ostvarilo kružno gospodarenje resursima.
Obnovljivi izvori
Obnovljivi izvori u pred-tranzicijskom razdoblju ostvarili su intenzivan tehnološki razvoj u veličini jedinica, učinkovitosti i cijenama kod vjetra i učinkovitosti i cijenama kod sunca. Te dvije tehnologije, uz hidroelektrane, su temelj buduće energetike.
Najviše lutanja dogodilo se u bio-sektoru
Najviše lutanja dogodilo se u bio-sektoru. Na samom početku pred-tranzicije, bio-sektor je bio rješenje za sve nedostajuće u budućem razvoju. Prva generacija biogoriva je potpuno promašena, kako u energetskom tako i u strateškom smislu. Energija za proizvodnju biogoriva prve generacije gotovo je bila jednaka količini energije potrebne za proizvodnju te energije. Osim toga, zbog visokih poticaja za iste poljoprivredne površine konkurirala je proizvodnji hrane te ju istovremeno demotivirala. Koncept izgradnje termoelektrana na biomasu je također lutao, dok se nisu postavile visoke granice učinkovitosti i dugoročne održivosti biomase. Bioplinske elektrane su u razvojnom konceptu započete kao samostalni energetski projekti, da bi se postavilo pitanje njihove dugoročne održivosti. Prema najnovijim konceptima, proizvodnja energije predstavlja dodanu vrijednost ukupnom ciklusu bioekonomije, a energija se prvenstveno proizvodi za vlastite potrebe. Geotermalna energija je posebni izvor koji traži znatna sredstva za istraživanje, što u startu destimulira investitore. Postoji potencijal, a iskorištenje potencijala ovisit će o mjerama politike.
Gospodarenje energijom
Gospodarenje energijom je širi pojam od energetske učinkovitosti i uključuje energetsku učinkovitost, a odnosi se na upravljanje troškovima za energiju svakog sudionika u tehnološkom lancu od proizvodnje, transporta i prijenosa, distribucije i potrošnje energije, korištenjem digitalne tehnologije i svih mogućnosti koje će se pružati na tržištu energije uključujući i vlastitu proizvodnju. U segmentu gospodarenja očekuju se velike tehnološke promjene. Od razvoja infrastrukture koja će to omogućiti, do razvoja zakonodavnog i ekonomskog sustava koji će samo-generirati interes sudionika na tržištu da za sebe ostvare najpovoljnije rezultate.
Ključna infrastruktura su napredne mreže
Ključna infrastruktura za napraviti iskorak u gospodarenju energijom je uspostaviti napredno mjerenje i realizirati projekt naprednih mreža i pametne potrošnje energije.
Tehnološki napredak
U pred-tranzicijskom razdoblju ostvaren je značajan tehnološki napredak, posebno kod korištenja obnovljivih izvora. Za predstojeći period, postoje velika očekivanja da će doći do povećanja učinkovitosti i smanjenja cijena. S povećanjem korištenja OIE javljaju se dva osnovna problema: uravnoteženje sustava i supstitucija proizvodnje kada iz obnovljivih izvora nema proizvodnje ili je minimalna. Oba problema imaju zajedničku poveznicu, a to je raspolaganje rezervnim kapacitetima koji će imati sposobnost uravnoteženja ili supstituiranja proizvodnje iz obnovljivih izvora.
Dionici rješenja u budućnosti biti će:
Elektroenergetske mreže susjednih država koje u datom vremenu imaju takve kapacitete rezervi,
Vlastite hidroelektrane ili crpno-akumulacijske elektrane,
Plinske termoelektrane,
Skladišta energije,
Plinske elektrane koje koriste sintetički metan,
Plinske elektrane uz izdvajanje i skladištenje CO2,
Korištenje baterija u elektroautomobilima ili za kućnu i poslovnu upotrebu.
Tehnološki razvoj se očekuje u svim aspektima od digitalizaciji energetike do skladištenja energije. Posebno važan aspekt tehnološkog razvoja odnosi se na tehnologije koje mogu produžiti korištenje tehnologija koje koriste prirodni plin, bilo kroz proizvodnju sintetičkog metana ili kroz korištenje prirodnog plina uz izdvajanje i skladištenje CO2.
Obrazovanje i informiranost građana
Očekivane promjene u energetskom sektoru, kao posljedica klimatsko-energetske politike, zahtijevaju promjene u sustavu obrazovanja. “Nova” energetika će se u svim svojim aspektima značajno razlikovati od “današnje” energetike, a da bi se u tome uspjelo potrebno je mijenjati sustav obrazovan. Digitalizacija energetike omogućit će značajno veće mogućnosti upravljanja proizvodnjom i potrošnjom energije. Koncept nove energetike na određeni način briše čvrstu granicu između formalne energetike i kupaca, jer će se na razini kupaca događati proizvodnja energije. Osim toga, digitalizacija energetike omogućit će značajno veće mogućnosti upravljanja proizvodnjom i potrošnjom energije, veću participaciju građana/kupaca u izboru rješenja vlastite energetike.
Ukinuti poticaje na OIE i prepustiti ih tržištu
Najveći problem svih energetskih politika, uključujući i Evropsku uniju je nekonzistentnost. Izvlačenje jednog problema i njegovo parcijalno rješavanje. Sada prvi put EU pokreće jedinstvenu klimatsko-energetsku politiku, nacionalni planovi zemalja članica su u izradi i vjerujem da će to dovesti do konzistentne politike. Vidjet ćemo što će se događati u narednom razdoblju, piše Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar
Zaključno – U 30 godina mora se izgraditi više elektrana nego u prethodnih 100
Tranzicija energetskog sektora do 2050. godine je proces bez povijesnog iskustva koji zahvaća sve sudionike u tehnološkom lancu gospodarenja energijom, sve građane i gospodarske subjekte. Tranzicija obuhvaća niz procesa koji su pojedinačno suprotstavljeni, ali uklopljeni u jedinstvenu klimatsko-energetsku politiku omogućavaju realizaciju postavljenih ciljeva. Tranzicija je dinamičan proces koji uključuje rast standarda i kvalitete života, što znači i veće potrebe za energijom, ali i korištenje novih i učinkovitih tehnologija. U narednih 30 godina trebalo bi izgraditi više postrojenja za proizvodnju električne energije nego u prethodnih 100 godina. Dosadašnje predtranzicijsko razdoblje omogućilo je razvoj tehnologija iskorištavanja vjetra i sunca koje su postale komercijalno isplative, razotkrilo je probleme biosektora te probleme i ograničenja administrativnog upravljanja energetskim sektorom. Nosiva komponenta budućeg razvoja bit će otvoreno tržište energije, bez administrativnih prepreka i obveza. Energetski sektor bez emisija, odnosno stopostotno smanjenje emisija, sljedeća je zadaća u sklopu aktivnosti koje će se provoditi u EU, a za što je potrebno napraviti temeljito istraživanje mogućnosti, ograničenja, vremena implementacije, troškova i utjecaja na cijene. Za ciljeve proizvodnje i potrošnje energije bez emisija potrebno je u cijelosti zamijeniti fosilna goriva, što sadašnjim tehnologijama nije moguće. Velika su očekivanja za ciljeve proizvodnje i potrošnje energije bez emisija, jer je za to potrebno u cijelosti zamijeniti fosilna goriva, što sadašnjim tehnologijama nije moguće. Na putu prema energiji bez emisija, vodik treba uzeti u obzir kao moguće gorivo budućnosti. Pri tome i CCS tehnologija može imati značajnu ulogu u tranziciji. Usprkos dosadašnjim, ne sasvim zadovoljavajućim rezultatima u istraživanjima korištenja CCS tehnologije, realno je očekivati da će povećanje cijena emisijskih jedinica ohrabriti novu etapu istraživanja i rezultirati sigurnosno i komercijalno zadovoljavajućim rezultatima, otvarajući dalje prostor dugoročnom razvoju održive globalne energetike na bazi vodika.
Kod energetske učinkovitosti najveći izazov je energetska obnova zgrada
Temeljna komponenta tranzicije energetskog sektora je povećanje energetske učinkovitosti, koja će se rješavati putem zakonodavstva, definirajući standarde i norme izgradnje infrastrukturnih sustava i energetskih objekata te uporabe uređaja, usmjeravanje prema učinkovitim tehnološkim rješenjima, a i isključivanjem uređaja koji ne zadovoljavaju minimalne standarde s tržišta. Najveći izazov je energetska obnova zgrada koja će zahtijevati sredstva potpore i angažiranje velikog građevinskog potencijala. Druga komponenta su obnovljivi izvori koji će potaknuti tranziciju od fosilnih goriva prema električnoj energiji. Važna sastavnica tog procesa je upotreba komercijalno isplative tehnologije te njezino korištenje u okviru otvorenog tržišta, bez financijskih intervencija i obveza. Mogućnost korištenja energije iz biosektora također predstavlja doprinos ostvarenju niskougljične strategije, ali se smatra da je proizvodnja energije unutar biogospodarstva potpora uspješnosti biogospodarstva, a ne autonomna energetska i poslovna aktivnost. Slično vrijedi i za energetsku oporabu otpada, gdje se mogućnost proizvodnje energije iz otpada koristi unutar koncepta održivog gospodarenja otpadom. Tranzicija energetskog sektora je veliki izazov za istraživanje, razvoj novih industrija i poduzetništva i digitalizaciju energetike te ima pozitivan utjecaj na socijalnu politiku i društvo u cjelini. Tranzicija uključuje razvoj energetske infrastrukture, snažnije povezivanje mrežne infrastrukture sa svim susjedima, regionalnu suradnju i razvoj tržišta.
Tranzicija neće izazvati veće troškove u strukturi troškova kućanstava
Tranzicija energetskog sektora je ekonomski održiva i u konačnici neće izazvati veće troškove u strukturi troškova kućanstava. S tranzicijom se mijenja karakter troškova, povećavaju se investicijski troškovi, a smanjuju operativni troškovi i troškovi za energiju. Korist će osjetiti ona kućanstva koja prije provedu energetsku obnovu zgrada. Predložena tranzicija ne zahtijeva sredstva iz proračuna, a ima veliki potencijal za gospodarski razvoj i povećanje prihoda proračuna. Tranzicija energetskog sektora zahtijevat će usklađivanje poreznog sustava s politikom naknada za emisije CO2, kako bi se postignula jednaka opterećenost svih korisnika fosilnih goriva i ublažile posljedice povećanja cijena za sve kupce energije.
Potrebna snažna politička odlučnost da se uvedu ekonomski tržišni odnosi u energetskom sektoru
Tranzicija energetskog sektora traži snažnu političku odlučnost da se uvedu ekonomski tržišni odnosi u energetskom sektoru. Drugi bitan korak je upravljanjem procesom putem poreza i naknada na CO2, kao jedinog ekonomskom instrumenta za realizaciju ciljeva tranzicije, ukidanje svih drugih naknada i intervencija u tržištu energije. Ukinuti poticaje na obnovljive izvore i prepustiti tržištu, a financijske intervencije (potpore) omogućiti samo na investicijskoj strani i to u segmentu biogoriva i istraživanja i razvoja. Harmonizirati poreznu politiku s novom politikom poreza ili naknada na CO2. Zemlje s visokim udjelom proizvodnje električne energije iz ugljena trebat će razraditi posebne scenarije upravljanja tim procesom i zatražiti financijsku potporu iz EU. U narednih godinu do dvije za očekivati je da će se iskristalizirati klimatsko energetska politika Europe do 2050. godine bez emisija.
Autor: Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Betonski blokovi i kranovi, to je sve što vam je potrebno za skladištenje električne energije. Kako? Pa jednostavno. Kranovi koriste električnu energiju iz obnovljivih izvora za podizanje betonskih blokova u periodima kada je višak energije u elektroenergetskom sustavu. Kada energije nedostaje u sistemu kranovi spuštaju blokove na zemlju pri čemu generator generira električnu energiju. Poput reverzibilnih hidroelektrana samo s razlikom što je voda supstituirana betonskim blokovima dok gravitacija obavlja rad u oba slučaja. Ovu inovativnu tehnologiju skladištenja energije izumio je švicarski startup Energy Vault u koji je nedavno japanska multinacionalna kompanija Softbank Group uložila 110 miliona dolara. Zašto je potrebno skladištenje energije? Obnovljiva energija je sada široko dostupna i pristupačna, ali OIE poput vjetra i Sunčevog zračenja ne mogu da bez prestanka isporučuju energiju mreži. Nepredvidivost u proizvodnji i varijabilnost zbog oslanjanja na faktore poput vjetra i Sunčeve svjetlosti znače da OIE nisu u stanju da u potpunosti nadomjeste proizvodnju iz fosilnih goriva. Energy Vault je tvorac dugoročnih rješenja za skladištenje energije zasnovanih na gravitaciji i kinetičkoj energiji. Ovo rješenje ne zavisi od topografije ili specifične geologije terena. Njihova tehnologija je inspirirana reverzibilnim HE koje se oslanjaju na gravitaciju i kretanje vode za generiranje električne energije. Kako navode u ovom startupu, blokovi, čija je cijena koštanja niska, u kombinaciji sa patentiranim dizajnom i kontrolnim sofwareom, omogućili su im da osiguraju sve prednosti reverzibilnih HE, ali po mnogo nižoj cijeni, početnoj veličini postrojenja i bez potrebe da se traži odgovarajuća lokacija. “Naša inovativna tehnologija skladištenja energije omogućava OIE da neprekidno isporučuju baznu energiju po nižim cijenama od fosilnih goriva”, navodi Energy Vault.Računica koja potpuno mijenja pravila igre jer u kombinaciji sa sunčevom i energijom vjetra, čija je cijena niska, skladište Energy Vault postiže dosad neviđeni svedeni trošak isporučene električne energije (LCOED) ispod 6 eurocenti po kWh uz neprekidnu isporuku i mogućnost potpunog pražnjenje skladišta. Kako se navodi na portalu startupa Energy Vault, u usporedbi s postojećim stacionarnim rješenjima za skladištenje energije – prije svega kemijskim baterijama – njihovo rješenje pruža održivu alternativu koja se ne degradira tijekom vremena te i ima konkurentne performanse sa efikasnošću između 80% i 90% – i to sa znatno nižim početnim CAPEX-om i svedenim troškovima po kilovat-satu.
Tehnički detalji
– Blokovi teški 35 tona podižu se kako bi se napravila kula; njihovo podizanje na određenu visinu prestavlja skladištenje energije
– Blokovi se zatim spuštaju na zemlju, a kinetička energija se pretvara u električnu energiju
– Posebno dizajnirani upravljački software osigurava da se blokovi svaki put postave na pravo mjesto
– Skladište je modularno i fleksibilno u odnosu na snagu elektrana, sa kapacitetom skladištenja od 20-35-80 MWh i 4-8 MW neprekidne isporuke 8-16 sati.
balkangreenenergynews.com
Tehnički detalji
– Blokovi teški 35 tona podižu se kako bi se napravila kula; njihovo podizanje na određenu visinu prestavlja skladištenje energije
– Blokovi se zatim spuštaju na zemlju, a kinetička energija se pretvara u električnu energiju
– Posebno dizajnirani upravljački software osigurava da se blokovi svaki put postave na pravo mjesto
– Skladište je modularno i fleksibilno u odnosu na snagu elektrana, sa kapacitetom skladištenja od 20-35-80 MWh i 4-8 MW neprekidne isporuke 8-16 sati.
balkangreenenergynews.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Otis T. Carr je bio zaposlen u The New Yorker hotelu u kojem je živio Nikola Tesla. Smatra se da mu je sam Nikola Tesla objasnio osnove magnetske levitacije koju je kasnije Otis T. Carr iskoristio u svojim letjelicama. Otis T. Carr je genijalan Zemljanin koji je konstruirao leteći tanjur još 50-ih godina prošlog stoljeća po Teslinim zamislima. Slavno proročanstvo Hopi indijanaca kaže: „Nakon treće velike nevolje bit će otkriven nov izvor energije koji koristi Zemljino magnetsko polje.“ Treća velika nevolja [Treći svjetski rat] je opcionalna, jer prema drugim proročanstvima Hopija njezino ostvarenje ovisi o našem izboru. Možda je upoznavanje javnosti s besplatnom energijom pokazatelj da zazivamo ‘klauzulu’ o pokajanju i biramo sretniji završetak naše civilizacije? U tom duhu iznosimo ovu zaboravljenu priču o jednom genijalnom izumitelju i njegovim antigravitacijskim letjelicama – Otisu T. Carru.
Simbiotski spoj čovjeka i stroja
Izvor priče je Ralph Ring, briljantan avangardni tehničar koji je kao mladić, potkraj 1950-ih i početkom 1960-ih, tijesno surađivao s Otisom T. Carrom. Uz pomoć svog malog tima Carr, koji je i sam bio štićenik velikog izumitelja Nikole Tesle, izradio je više letećih diskova koji su doista i funkcionirali... no potom su njegove eksperimente silom prekinuli državni agenti. U jednom uzbudljivom eksperimentu Ring je kao kopilot upravljao diskom promjera 15-ak metara na letu dugačkom 16 kilometara. Disk je na odredište stigao trenutno. Ring je ovako opisao svoj ‘let’ u utronskoj letjelici: „Let tu nije prava riječ. Prevaljivala je udaljenost. Doimalo se kao da nije bilo utrošeno nimalo vremena. Dvojica inženjera i ja nalazili smo se u letjelici u kojoj smo prevalili oko 16 kilometara. Mislio sam da se nije ni pomakla – da je zatajila. Bio sam zapanjen kada sam shvatio da smo se vratili s uzorcima kamenja i biljaka s našeg odredišta. To je više nalikovalo nekakvoj teleportaciji. Osim toga, vrijeme je nekako bilo iskrivljeno. Osjećali smo kao da smo u letjelici bili oko 15 ili 20 minuta. Kasnije nam je bilo rečeno da je vrijeme bilo pomno bilježeno i da u letjelici nismo bili duže od 3-4 minute. Još uvijek mi nije sasvim jasno kako je to funkcioniralo. Letjelicu smo izradili točno prema Carrovim uputama. Sve je moralo biti savršeno... jer u suprotnom, rekao je, stvar neće funkcionirati: radilo se o svojevrsnom simbiotskom stanju između čovjeka i stroja.“
Utron je bio ključ svega
Prema Ringu, kada su modeli utronskih diskova bili dovedeni do operativne brzine „...metal kao da se pretvorio u želatinu. Mogli ste gurnuti prst kroza nj. Prestao je biti čvrst. Pretvorio se u drugi oblik materije, kao da nije bio sasvim ovdje, u ovoj stvarnosti. Bilo je to pomalo jezivo, jedna od najčudnijih stvari koje sam ikada doživio”. Ring dalje kaže: „Utron je bio ključ svega. Prema Carru, disk je akumulirao energiju zbog svog oblika te ju je fokusirao, a također je reagirao na naše svjesne namjere. Kada smo upravljali tim strojem, nismo dirali nikakve gumbe ni poluge. Ušli bismo u neku vrstu meditativnog stanja pa smo sva trojica fokusirali naše namjere na djelovanje koje smo htjeli postići. Znam da to zvuči smiješno. Ali, upravo smo to činili, a upravo je to i djelovalo. Carr je dokučio nekakav princip kojeg današnja znanost još uvijek ne razumije, gdje se svijest stapa sa strojem kako bi se postigao određeni učinak. To ne možete izraziti pisanjem jednadžbi. Nemam pojma kako je znao da će to funkcionirati. Naprosto je znao. Dvije su tajne rada izvanzemaljskih letećih tanjura. Jedna je njihova napredna tehnologija, a druga je mentalna sposobnost pilota. Bezbroj ljudi odbilo je vjerovati u ono što se dogodilo. O tome više ne govorim. Nije baš naročito ugodno kad vam se podsmjehuju ili izruguju. No, sve sam opisao točno onako kako se dogodilo. Jednoga dana netko će izraditi disk baš kao što smo to učinili mi te će imati isto iskustvo. Svi Carrovi nacrti još uvijek postoje. Danas bi sve to bilo učinjeno na bazi digitalnih i poluvodičkih sklopova – pokretni dijelovi bili bi nepotrebni. Čuo sam da izvanzemaljci koriste isti princip kod upravljanja svojih letjelica. Čini se da su fizikalne značajke letjelica usklađene sa sviješću pilota. Letjelica pojačava snagu njihovog uma i neće poletjeti bez pilota. Čuo sam da je to razlog što mi ne možemo upravljati njihovim letjelicama, ili barem ne onako kako to oni čine. Mi naprosto nismo dovoljno mentalno sposobni, a ni duhovno. Dakle, da ponovim, dvije su tajne funkcioniranja letećih tanjura. Jedna je napredna tehnologija, a druga je mentalna i duhovna sposobnost. Možda smo uspjeli kopirati ponešto od ove prve stvari, ali još je dug put, rekao bih, do ove druge”.
Nadahnut poput Tesle
Ralph Ring je Otisa Carra opisao ovako: „On je bio neosporni genij. Tesla je odmah uočio njegovu kvalitetu te ga je naučio svemu što je znao. Carr je bio nadahnut i – poput Tesle – činilo se da točno zna što treba uraditi da bi nešto profunkcioniralo. Bio je samozatajan i veoma metafizičan u svome promišljanju. Mislim da mu je pomoglo to što nije imao formalno obrazovanje iz oblasti fizike. Stoga ga nisu sputavala bilo kakva preduvjerenja ni predrasude. Koliko god to sada zvučalo ludo, on je bio odlučan u namjeri da odleti na Mjesec i stvarno je vjerovao da je to ostvarivo. I ja sam to vjerovao. Svi smo vjerovali”.
Princip antigravitacije
Carrov motor imao je samo dva pokretna dijela – poput dvije vrteće površine jedna na drugoj, a svaka se okreće u drugom smjeru. Carr je rekao da „kada protu-rotacija odgovara rotaciji prema naprijed, tijelo gubi svoju polarnost ... i stvara svojevrsnu samostalnu silu. Ovo uzrokuje da proturotirajuća masa izbjegne puni utjecaj djelovanja gravitacije”. Slične rezultate, glede pretpostavljenih antigravitacijskih svojstava rotirajućih objekata, dobili su i drugi istraživači – npr. ugledni britanski inženjer, profesor Eric Laithwaite, koji je demonstrirao gubitak težine u zatvorenom sustavu vrtećih žiroskopa te je znanstvenu zajednicu pozvao da istraži tu pojavu. Zanimljivo, opis promijenjenog stanja čvrstog metala, postignutog u specifičnim i neobičnim uvjetima, gdje se ovaj ponašao kao ‘želatina’, također je dao istraživač John Hutchison, a to je, također, dio priče o eksperimentu Philadephia.
Put na Mjesec
Prema Carru, njegovo ‘vozilo’ zapravo je bilo dovršeno 1947., ali u to vrijeme nije uspio privući širu pažnju svojim izumom. Carr je rekao da će srž njegovog svemirskog broda biti velika baterija/akumulator koja će se vrtjeti brzinom kojom se kreće sama letjelica te će se puniti samim svojim kretanjem. Carr je također naveo da bi takav akumulator, izrađen u bilo kojoj veličini, mogao prilagoditi tako da napaja najveću elektranu, pogoni automobil, zagrijava kuću ili da pokreće bilo koji zamislivi stroj ili uređaj. Prigodom lansiranja letjelice u Oklahoma Cityju okupilo se stotine pozvanih ljudi, a bilo je najavljeno da će se prototip diska, s uzletišta na jednoj šljunčari, uzdignuti između 120 i 180 metara iznad tla. Nakon kašnjenja od nekoliko sati, objavljeno je da će lansiranje biti odgođeno zbog loše napravljenog ležaja stapa. Međutim, kasnije se saznalo da je Carr prethodnih osam dana proveo u bolnici zbog krvarenja u plućima, a da se prilikom preliminarnog testiranja u akumulatoru pojavila napuklina pa se po unutrašnjem mehanizmu raspršila živa. Carrove tvrdnje počele su privlačiti pažnju američkih vlasti krajem 1950-ih. Major Wayne Aho, bivši vojni obavještajac tijekom Drugog svjetskog rata, najavio je da će 7. prosinca 1959. tom letjelicom otići na Mjesec, da će putovanje trajati 5 sati i da će, prije povratka, ostati u orbiti 7 dana. Letjelica promjera 45 metara kojom je trebao upravljati težila je 30 tona, a „pokretao ju je utronski motor”.
Tragičan završetak
Dana 2. lipnja 1960. Carr se obratio publici od 300 ljudi, kazavši da „tvrditi ili zaključiti da mi [OTC Enterprises] dolazimo u Kaliforniju kako bismo namaknuli novac putem prodaje dionica jest podmuklo izvrtanje činjenica”. Američka Komisija za vrijednosne papire i burzu uputila je opomenu Carru, naredivši mu da prestane prodavati neregistrirane dionice. Posljedični tekstovi u raznim publikacijama urodili su negativnim publicitetom, a bilo je i nagovještaja o nepravilnosti u poslovanju, ali bez ikakvih dokaza. No, tisak se počeo okretati protiv njega. U siječnju 1961. javni tužitelj države New York, Louis J. Lefkowitz, navodi da je 50.000 dolara Carr stekao mutnim poslovima, a kasnije te godine časopis True ga je nazvao prevarantom. Na njegov laboratorij potom je izvršena racija te je potpuno demoliran, a skupini inženjera bilo je naloženo da se raziđu i prestanu kontaktirati međusobno. Nije poznato što se dogodilo niti sa samim Carrom niti s njegovom letjelicom... ali poletjeli više nisu, nikada. Kasnije, shrvani Carr je navodno teško obolio, a umro je u Pittsburghu, Pennsylvania, 1982. ili, prema nekima, 2005. u Gardnervilleu, Nevada.
Citati o besplatnoj energiji
I za kraj ove priče pročitajte nekoliko izjava o besplatnoj energiji:
„Piloti ... su znali da idu veoma brzo, ali brzina je zapravo bila toliko velika da su vidjeli kako stvari stoje zamrznute u vremenu. ... Isprva, naši piloti nisu mogli ući u interakciju s letjelicom. „Izvanzemaljski oblik života” riješio je problem kuckajući s tri prsta po upravljačkoj ploči. Tada se oformio val i letjelica je počela surađivati te je uzletjela...” – James Jesus Angleton (agent CIA-e), citiran u knjizi Exempt from Disclosure Roberta Collinsa
„Leteće vozilo jednostavno je bilo produžetak njihovih vlastitih tijela jer je bilo povezano s njihovim neurološkim sustavima...” – Pukovnik Philip J. Corso, The Day After Roswell
„Moj leteći stroj neće imati ni krila ni propelere. Kad biste ga vidjeli na tlu nikada ne biste pomislili da je to leteći stroj. No, on će se moći kretati zrakom po volji u svakom smjeru, uz savršenu sigurnost.” – Nikola Tesla, iz intervjua datog listu The New York Herald Tribune, 15. listopada 1911.
„Besplatna energija će predstavljati skok naprijed u ljudskom napretku, slično otkriću vatre. Označit će rađanje jedne sasvim nove civilizacije utemeljene na slobodi i obilju.“ – Sterling D. Allan
„Nikolu Teslu nije zanimao novac. Svijetu je želio dati besplatnu energiju. Da bismo implementirali besplatnu energiju u tradiciji Nikole Tesle moramo slijediti ne samo njegovu znanstvenu genijalnost nego i njegovu čovječnost.“ – Sterling D. Allan (iz govora na konferenciji pod nazivom „ExtraOrdinary Technology”, 31. srpnja 2005.)
nexus-svjetlost.com
Simbiotski spoj čovjeka i stroja
Izvor priče je Ralph Ring, briljantan avangardni tehničar koji je kao mladić, potkraj 1950-ih i početkom 1960-ih, tijesno surađivao s Otisom T. Carrom. Uz pomoć svog malog tima Carr, koji je i sam bio štićenik velikog izumitelja Nikole Tesle, izradio je više letećih diskova koji su doista i funkcionirali... no potom su njegove eksperimente silom prekinuli državni agenti. U jednom uzbudljivom eksperimentu Ring je kao kopilot upravljao diskom promjera 15-ak metara na letu dugačkom 16 kilometara. Disk je na odredište stigao trenutno. Ring je ovako opisao svoj ‘let’ u utronskoj letjelici: „Let tu nije prava riječ. Prevaljivala je udaljenost. Doimalo se kao da nije bilo utrošeno nimalo vremena. Dvojica inženjera i ja nalazili smo se u letjelici u kojoj smo prevalili oko 16 kilometara. Mislio sam da se nije ni pomakla – da je zatajila. Bio sam zapanjen kada sam shvatio da smo se vratili s uzorcima kamenja i biljaka s našeg odredišta. To je više nalikovalo nekakvoj teleportaciji. Osim toga, vrijeme je nekako bilo iskrivljeno. Osjećali smo kao da smo u letjelici bili oko 15 ili 20 minuta. Kasnije nam je bilo rečeno da je vrijeme bilo pomno bilježeno i da u letjelici nismo bili duže od 3-4 minute. Još uvijek mi nije sasvim jasno kako je to funkcioniralo. Letjelicu smo izradili točno prema Carrovim uputama. Sve je moralo biti savršeno... jer u suprotnom, rekao je, stvar neće funkcionirati: radilo se o svojevrsnom simbiotskom stanju između čovjeka i stroja.“
Utron je bio ključ svega
Prema Ringu, kada su modeli utronskih diskova bili dovedeni do operativne brzine „...metal kao da se pretvorio u želatinu. Mogli ste gurnuti prst kroza nj. Prestao je biti čvrst. Pretvorio se u drugi oblik materije, kao da nije bio sasvim ovdje, u ovoj stvarnosti. Bilo je to pomalo jezivo, jedna od najčudnijih stvari koje sam ikada doživio”. Ring dalje kaže: „Utron je bio ključ svega. Prema Carru, disk je akumulirao energiju zbog svog oblika te ju je fokusirao, a također je reagirao na naše svjesne namjere. Kada smo upravljali tim strojem, nismo dirali nikakve gumbe ni poluge. Ušli bismo u neku vrstu meditativnog stanja pa smo sva trojica fokusirali naše namjere na djelovanje koje smo htjeli postići. Znam da to zvuči smiješno. Ali, upravo smo to činili, a upravo je to i djelovalo. Carr je dokučio nekakav princip kojeg današnja znanost još uvijek ne razumije, gdje se svijest stapa sa strojem kako bi se postigao određeni učinak. To ne možete izraziti pisanjem jednadžbi. Nemam pojma kako je znao da će to funkcionirati. Naprosto je znao. Dvije su tajne rada izvanzemaljskih letećih tanjura. Jedna je njihova napredna tehnologija, a druga je mentalna sposobnost pilota. Bezbroj ljudi odbilo je vjerovati u ono što se dogodilo. O tome više ne govorim. Nije baš naročito ugodno kad vam se podsmjehuju ili izruguju. No, sve sam opisao točno onako kako se dogodilo. Jednoga dana netko će izraditi disk baš kao što smo to učinili mi te će imati isto iskustvo. Svi Carrovi nacrti još uvijek postoje. Danas bi sve to bilo učinjeno na bazi digitalnih i poluvodičkih sklopova – pokretni dijelovi bili bi nepotrebni. Čuo sam da izvanzemaljci koriste isti princip kod upravljanja svojih letjelica. Čini se da su fizikalne značajke letjelica usklađene sa sviješću pilota. Letjelica pojačava snagu njihovog uma i neće poletjeti bez pilota. Čuo sam da je to razlog što mi ne možemo upravljati njihovim letjelicama, ili barem ne onako kako to oni čine. Mi naprosto nismo dovoljno mentalno sposobni, a ni duhovno. Dakle, da ponovim, dvije su tajne funkcioniranja letećih tanjura. Jedna je napredna tehnologija, a druga je mentalna i duhovna sposobnost. Možda smo uspjeli kopirati ponešto od ove prve stvari, ali još je dug put, rekao bih, do ove druge”.
Nadahnut poput Tesle
Ralph Ring je Otisa Carra opisao ovako: „On je bio neosporni genij. Tesla je odmah uočio njegovu kvalitetu te ga je naučio svemu što je znao. Carr je bio nadahnut i – poput Tesle – činilo se da točno zna što treba uraditi da bi nešto profunkcioniralo. Bio je samozatajan i veoma metafizičan u svome promišljanju. Mislim da mu je pomoglo to što nije imao formalno obrazovanje iz oblasti fizike. Stoga ga nisu sputavala bilo kakva preduvjerenja ni predrasude. Koliko god to sada zvučalo ludo, on je bio odlučan u namjeri da odleti na Mjesec i stvarno je vjerovao da je to ostvarivo. I ja sam to vjerovao. Svi smo vjerovali”.
Princip antigravitacije
Carrov motor imao je samo dva pokretna dijela – poput dvije vrteće površine jedna na drugoj, a svaka se okreće u drugom smjeru. Carr je rekao da „kada protu-rotacija odgovara rotaciji prema naprijed, tijelo gubi svoju polarnost ... i stvara svojevrsnu samostalnu silu. Ovo uzrokuje da proturotirajuća masa izbjegne puni utjecaj djelovanja gravitacije”. Slične rezultate, glede pretpostavljenih antigravitacijskih svojstava rotirajućih objekata, dobili su i drugi istraživači – npr. ugledni britanski inženjer, profesor Eric Laithwaite, koji je demonstrirao gubitak težine u zatvorenom sustavu vrtećih žiroskopa te je znanstvenu zajednicu pozvao da istraži tu pojavu. Zanimljivo, opis promijenjenog stanja čvrstog metala, postignutog u specifičnim i neobičnim uvjetima, gdje se ovaj ponašao kao ‘želatina’, također je dao istraživač John Hutchison, a to je, također, dio priče o eksperimentu Philadephia.
Put na Mjesec
Prema Carru, njegovo ‘vozilo’ zapravo je bilo dovršeno 1947., ali u to vrijeme nije uspio privući širu pažnju svojim izumom. Carr je rekao da će srž njegovog svemirskog broda biti velika baterija/akumulator koja će se vrtjeti brzinom kojom se kreće sama letjelica te će se puniti samim svojim kretanjem. Carr je također naveo da bi takav akumulator, izrađen u bilo kojoj veličini, mogao prilagoditi tako da napaja najveću elektranu, pogoni automobil, zagrijava kuću ili da pokreće bilo koji zamislivi stroj ili uređaj. Prigodom lansiranja letjelice u Oklahoma Cityju okupilo se stotine pozvanih ljudi, a bilo je najavljeno da će se prototip diska, s uzletišta na jednoj šljunčari, uzdignuti između 120 i 180 metara iznad tla. Nakon kašnjenja od nekoliko sati, objavljeno je da će lansiranje biti odgođeno zbog loše napravljenog ležaja stapa. Međutim, kasnije se saznalo da je Carr prethodnih osam dana proveo u bolnici zbog krvarenja u plućima, a da se prilikom preliminarnog testiranja u akumulatoru pojavila napuklina pa se po unutrašnjem mehanizmu raspršila živa. Carrove tvrdnje počele su privlačiti pažnju američkih vlasti krajem 1950-ih. Major Wayne Aho, bivši vojni obavještajac tijekom Drugog svjetskog rata, najavio je da će 7. prosinca 1959. tom letjelicom otići na Mjesec, da će putovanje trajati 5 sati i da će, prije povratka, ostati u orbiti 7 dana. Letjelica promjera 45 metara kojom je trebao upravljati težila je 30 tona, a „pokretao ju je utronski motor”.
Tragičan završetak
Dana 2. lipnja 1960. Carr se obratio publici od 300 ljudi, kazavši da „tvrditi ili zaključiti da mi [OTC Enterprises] dolazimo u Kaliforniju kako bismo namaknuli novac putem prodaje dionica jest podmuklo izvrtanje činjenica”. Američka Komisija za vrijednosne papire i burzu uputila je opomenu Carru, naredivši mu da prestane prodavati neregistrirane dionice. Posljedični tekstovi u raznim publikacijama urodili su negativnim publicitetom, a bilo je i nagovještaja o nepravilnosti u poslovanju, ali bez ikakvih dokaza. No, tisak se počeo okretati protiv njega. U siječnju 1961. javni tužitelj države New York, Louis J. Lefkowitz, navodi da je 50.000 dolara Carr stekao mutnim poslovima, a kasnije te godine časopis True ga je nazvao prevarantom. Na njegov laboratorij potom je izvršena racija te je potpuno demoliran, a skupini inženjera bilo je naloženo da se raziđu i prestanu kontaktirati međusobno. Nije poznato što se dogodilo niti sa samim Carrom niti s njegovom letjelicom... ali poletjeli više nisu, nikada. Kasnije, shrvani Carr je navodno teško obolio, a umro je u Pittsburghu, Pennsylvania, 1982. ili, prema nekima, 2005. u Gardnervilleu, Nevada.
Citati o besplatnoj energiji
I za kraj ove priče pročitajte nekoliko izjava o besplatnoj energiji:
„Piloti ... su znali da idu veoma brzo, ali brzina je zapravo bila toliko velika da su vidjeli kako stvari stoje zamrznute u vremenu. ... Isprva, naši piloti nisu mogli ući u interakciju s letjelicom. „Izvanzemaljski oblik života” riješio je problem kuckajući s tri prsta po upravljačkoj ploči. Tada se oformio val i letjelica je počela surađivati te je uzletjela...” – James Jesus Angleton (agent CIA-e), citiran u knjizi Exempt from Disclosure Roberta Collinsa
„Leteće vozilo jednostavno je bilo produžetak njihovih vlastitih tijela jer je bilo povezano s njihovim neurološkim sustavima...” – Pukovnik Philip J. Corso, The Day After Roswell
„Moj leteći stroj neće imati ni krila ni propelere. Kad biste ga vidjeli na tlu nikada ne biste pomislili da je to leteći stroj. No, on će se moći kretati zrakom po volji u svakom smjeru, uz savršenu sigurnost.” – Nikola Tesla, iz intervjua datog listu The New York Herald Tribune, 15. listopada 1911.
„Besplatna energija će predstavljati skok naprijed u ljudskom napretku, slično otkriću vatre. Označit će rađanje jedne sasvim nove civilizacije utemeljene na slobodi i obilju.“ – Sterling D. Allan
„Nikolu Teslu nije zanimao novac. Svijetu je želio dati besplatnu energiju. Da bismo implementirali besplatnu energiju u tradiciji Nikole Tesle moramo slijediti ne samo njegovu znanstvenu genijalnost nego i njegovu čovječnost.“ – Sterling D. Allan (iz govora na konferenciji pod nazivom „ExtraOrdinary Technology”, 31. srpnja 2005.)
nexus-svjetlost.com
Objavljeno u
Alternativne tehnologije
Označeno u
Najveći urbani vrt na svijetu otvara se slijedeće godine u Parizu. Najveća urbana farma na svijetu otvara se slijedeće godine u Parizu u kvartu Le Marais. Na krovu šestokatnice od 14.000 kvadratnih metara biti će uzgajano oko 1.000 kilograma povrća i voća dnevno. Dvadeset vrtlara biti će zaduženi da održavaju oko 30 različitih vrsta biljaka koje će davati plodove za lokalno stanovništvo. U Agripolisu će se biljke uzgajati aeroponskim sistemom, odnosno, prskanjem vode i hranljivih materija u vidu fine izmaglice, na izloženi korjen biljaka (za razliku od biljaka koje rastu u zemljištu). Ovaj proces koristi 90 posto manje vode nego konvencionalna poljoprivreda. Dakle, u Agripolisu nema zemlje, a neće biti ni pesticida, piše The Guardian. Agripolis je dio većeg projekta zvanog Parisculteurs koji ima za cilj da se na 250 hektara širom grada zasade biljke. „Naši svježi proizvodi će hraniti žitelje jugozapadnog dijela gradnja – direktno kroz takozvane veg boxove, ili kroz trgovine, hotele i kantine – čime će se uštedjeti na transportu.“ – rekao je Pascal Hardy, osnivač Agripolisa. Zajedno sa urbanom farmom, planirana je i izgradnja zelenog restorana na krovu zgrade Le Perchoir. Uz podršku grada Pariza, Agripolis ima za cilj da približi građanima neophodnost lokalnog uzgoja hrane ali i da se poveća svijest o tome šta zapravo jedemo. „Naša vizija je grad u kojem je svaki ravan krov ili napuštena parcela pretvorena u zeleni vrt.“ – zaključuje Hardy. Velika urbana farma trebalo bi da proradi na proljeće 2020. godine.
www.gradnja.rs
www.gradnja.rs
Objavljeno u
Zaštita okoliša
Označeno u
MB Holding pokreće svoj drugi projekt u Hrvatskoj, a graditi će geotermalnu elektranu u Legradu snage 19,9 MW. MB Geothermal, tvrtka u 100%-tnom vlasništvu turskog MB Holdinga, potpisala je ugovor s hrvatskom projektnom kućom Ekonerg za projektiranje binarne (ORC) geotermalne elektrane Legrad snage 19,9 megavata (MW). Time je započet proces realizacije geotermalne elektrane u Legradu, u blizini Koprivnice, koja će biti izgrađena korištenjem naprednih tehnoloških sustava i godišnje će proizvesti oko 165 gigavatsati (GWh) električne energije, što je energetski ekvivalent oko 100.000 barela nafte. Kako na geotermalnu energiju ne utječu vremenski uvjeti, elektrana će kontinuirano isporučivati energiju u prijenosnu mrežu sjeverne Hrvatske. MB Geothermal je, također, nedavno zatražio izradu elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja od Hrvatskog operatora prijenosnog sustava. Ovo je drugi veliki geotermalni projekt kojega MB Holding razvija u Hrvatskoj. Grupacija već upravlja geotermalnom elektranom u Velikoj Cigleni u blizini Bjelovara – prvom hrvatskom geotermalnom elektranom te najvećom u Europskoj uniji koja radi na ORC principu. Elektrana ima ukupnu bruto snagu od 16,5 MW te ugovor s Hrvatskim operatorom tržišta energije o otkupu električne energije na razini od 10 MW neto, što odgovara prosječnoj energetskoj potrošnji oko 29.000 hrvatskih kućanstava i mjesečnoj proizvodnji 7,3 GWh električne energije. Srednjoročni planovi MB Holdinga u Hrvatskoj usmjereni su prema izgradnji geotermalnih elektrana ukupne snage 80 MW. Planovi su da se vruća voda koristi za proizvodnju električne energije, a nakon što prođe kroz parne turbine i ohladi se na prihvatljivu temperaturu, koristila bi se za zagrijavanje plastenika za proizvodnju povrća. Turska tvrtka MB Geothermal namjerava provesti istraživanje geotermalnih voda i na području općina Ferdinandovac i Novo Virje kod Đurđevca, nakon što je već prethodno najavila da će to učiniti i u Legradu kod Koprivnice. Također, tvrtka je izradila studiju utjecaja na okoliš za lokacije u Legradu i Ferdinandovcu, što pokazuje velik interes za ulaganje u geotermalne izvore, objavio je Podravski.hr. Na području istražnog prostora u Ferdinandovcu je šest bušotina koje su služile za proizvodnju nafte i plina, a njihova dubina je oko 2000 metara. Te bušotine pokazale su elemente koji su najznačajniji nositelji geotermalne energije pa je kompanija iz Turske iskazala interes za provedbom istraživanja. Cilj je na dubini do 4000 metara pronaći ležišta geotermalne vode koja bi omogućila proizvodnju energije. “Mi ćemo potencijalnim investitorima pružiti svu podršku jer je i nama u interesu da dođe do njihova ulaganja koje bi se odrazilo i na razvoj poljoprivrede kroz stakleničku proizvodnju. Njihovo ulaganje donijelo bi i otvaranje novih radnih mjesta pa se nadamo da će istraživanja potvrditi pretpostavke da na našem području ima ležišta geotermalne vode”, kaže Vjekoslav Maletić, načelnik Ferdinandovca. Planovi su da se vruća voda koristi za proizvodnju električne energije, a nakon što prođe kroz parne turbine i ohladi se na prihvatljivu temperaturu koristila bi se za zagrijavanje plastenika za proizvodnju povrća.
poslovni.hr
poslovni.hr
HRVATSKA ĆE DOBITI DRUGU GEOTERMALNU ELEKTRANU
U proizvodnji električne energije obnovljivi izvori u nas čine oko 20%, a njihov potencijal još ni izbliza nije dovoljno iskorišten. To se posebno odnosi na geotermalne izvore. Za sada je na samo jednome od njih, u Velikoj Cigleni pokraj Bjelovara podignuta prva hrvatska geotermalna elektrana, a kako su izvori u panonskom bazenu znatno bogatiji, turski investitori već najavljuju gradnju nove. Kada je Domagoj upisao studij Elektrotehnike i računarstva, geotermalna elektrana nije bila ni u izgradnji. Danas je jedan od desetorice zaposlenih na mjestu gdje se za proizvodnju struje iskorištava jedan od najtoplijih izvora u regiji s vodom od gotovo 170 stupnjeva. No, to je samo dio mogućnosti. Ova se voda može iskoristiti, voda je na izlasku iz procesa na 80 stupnjeva tako da se može koristiti za grijanje staklenika itd, objašnjava Domagoj Gojević, upravitelj Geotermalne elektrane V. Ciglena. Elektrana snage 10 megawata za sada HEP-u po povlaštenoj cijeni isporučuje samo električnu energiju, dostatnu za potrebe polovine Bjelovara. I dok u iskorištavanju drugih obnovljivih izvora kaskamo za susjedima, na geotermalnom oni uče od nas. Uglavnom se njome koristimo za grijanje i u toplicama; imamo samo jednu, ali vrlo malu elektranu, koja je počela s radom prije dvije godine. Riječ je još uvijek o pilot-projektu, objašnjava Anamaria Nador, Mađarski geološki institut. Baš zato smo tu da kažemo i našim ministarstvam i potencijalnim investitorima kako da se radi, i kako to izgleda kad imaš slični izvor kao kod nas, kaže Nina Arman, Geološki zavod Slovenije. A izvori su, kažu stručnjaci, u kontinentalnoj Hrvatskoj takvi da bi se moglo izgraditi i pedeset ovakvih geotermalnih elektrana. Investitor iz Turske u svojoj zemlji već ih ima pet, a za novu koju će graditi u Legradu projekti su u izradi. Elektrana u Legradu očekujemo da bi mogla imati do 20 mW snage i računamo da ćemo je izgraditi u nekakvom roku od 4-5 godina, ističe Dragutin Domitrović, voditelj projekta tvrtke GEOEN. U ovaj su projekt uložili oko 45 milijuna eura, a povrat investicije očekuju u roku od 10 godina, javlja HRT.
www.energypress.net
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
“Snaga hrvatske energetike” dio je istoimenog projekta Poslovnog dnevnika koji je posvećen problematici razvoja hrvatskog energetskog tržišta, tranziciji domaćeg energetskog modela te energetskim investicijskim projektima u Hrvatskoj i regiji s ciljem isticanja ključnih tema za daljnji razvoj i rast. Potkraj prošle godine javnosti su predstavljene podloge za novu energetsku strategiju Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. “Zelena knjiga” koju je izradio Energetski institut “Hrvoje Požar” ima za cilj konkurentnu i dostupnu energiju te sigurnu opskrbu. Analize očekuju da će Hrvatska 2050. imati svega 3,3 milijuna stanovnika, dok nam u tom razdoblju BDP ne bi trebao rasti više od 2% godišnje. Zanimljivo je da se do 2030. zapravo ne računa na pad potrošnje energije po sektorima, dapače, potrošnja električne energije bi trebala rasti, potrošnja plina i tekućih goriva ostat će na istoj razini, a rast će proizvodnja iz obnovljivača.
U kojem nas smjeru vodi energetska strategija, je li nam nužna energetska transformacija, kakva je budućnost energetskih investicija u Hrvatskoj, hoće li rasti cijena električne energije i koje su šanse da u budućnosti struja bude besplatna, kada će Hrvatska postati energetski zelena, možemo li od hrvatskog tržišta napraviti značajno plinsko tržište, s obzirom na potencijale koje imamo, kolika nam je sigurnost opskrbe i uravnoteženost mreže, što je premijski model u energetici i koliko bi nam koristio, pitanja su na koja glavnom uredniku Poslovnog dnevnika Vladimiru Niševiću odgovaraju eminentni stručnjaci - Zoran Miliša,predsjednik Uprave RWE Energija, Luka Pehar voditelj Odjela tržišta električne energije i EKO bilancčne grupe, HROTE, Hrvoje Glavaš , direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova, INA d.d. i Aljoša Pleić, predsjednik Nadzornog odbora udruženja “Obnovljivi izvori energije Hrvatske”.
Svi se slažemo da je ono što nova strategija predviđa - dobro, stav je sudionika video emisije u sklopu projekta Poslovnog dnevnika 'Snaga hrvatske energije'. Hrvatska je pred donošenjem nove energetske strategije te su potkraj prošle godine javnosti predstavljene podloge za novu energetsku strategiju Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. "Zelena knjiga" koju je izradio Energetski institut "Hrvoje Požar" ima za cilj konkurentnu i dostupnu energiju te sigurnu opskrbu. Analize očekuju da će Hrvatska 2050. imati svega 3,3 milijuna stanovnika, dok nam u tom razdoblju BDP ne bi trebao rasti više od 2% godišnje.
Zanimljivo je da se do 2030. zapravo ne računa na pad potrošnje energije po sektorima, dapače, potrošnja električne energije bi trebala rasti, potrošnja plina i tekućih goriva ostat će na istoj razini, a rast će proizvodnja iz obnavljivača. Eminentni hrvatski energetski stručnjaci pokušali su u projektu Poslovnog dnevnika Snaga hrvatske energije pojasniti što realno možemo očekivati za 10 ili 30 godina u energetici. Zoran Miliša,predsjednik Uprave RWE Energije ističe da je svaka strategija, pa tako i ova, uglavnom lista želja.
"Mi pozdravljamo donošenje strategije, no ona sama nam ne znači puno sama po sebi jer se bojim da bi mogla biti mrtvo slovo na papiru. Za nas u realnom sektoru su važniji neki provedbeni akti koji kažu kako će se to što je strategijom predviđeno stvarno i napraviti te u kojem roku. Ako pogledamo što je realizirano od prethodne energetske strategije, koja je još uvijek na snazi, onda vidimo da je to samo plinifikacija Dalmacije, a što svi znamo koliko taj projekt utjecao na stvarno korištenje plina u Dalmaciji (op.a. ništa ili jako malo), a istodobno koliko je utjecao na ukupnu cijenu plina na tržištu", kaže Miliša.
Dodao je da je ponekad i teško predvidjeti što će se događati za pet, 10 ili 30 godina pa ponekad strategija zbog toga ostane nerealizirana, no s druge strane upozorava i da se mora uzeti u obzir da je neke navike i običaje teško i dugotrajno mijenjati. "Svi se slažemo da je ono što nova strategija predviđa - dobro. Smjer je znači dogovoren, samo da još vidimo kako do toga doći. Da li OIE? - Da. Da li više sunca i vjetra? - Da. No, sada kako to napraviti, o tome ćemo još puno razgovarati.
Činjenica da zadnjih godina cijene energetske opreme pada, a cijena električne energije raste, je prostor koji se otvara za investitore, ali samo ako imaju sigurno (predvidljivo) i uređeno tržište", smatra Miliša. Upozorava da će energija u narednom razdoblju biti "zelenija", ali i skuplja. "Stvari treba demistificirati. Uravnoteženje energije netko mora platiti. U EU je veleprodajna cijena struje, što se kod nas još bitno ne osjeća, od početka godine porasla za 70%. Brze elektrane koje uskaču u sustav kad ne puše vjetar ili ne grije sunce su efikasne, ali njihov sat rada je puno viši od onih u hidropotencijala. Nikoga ovdje ne želim plašiti i činjenica je da će u konačnici "zeleno" biti nužno i jeftinije jer će ekologija postaviti nova pravila.
Cijena infrastrukture
Luka Pehar voditelj Odjela tržišta električne energije i EKO bilančne grupe Hrvatskog operatora tržišta energije - HROTE, ističe da će smjer razvoja hrvatske energetike u narednom razdoblju, prije svega, određivati globalni trendovi cijene energenata. "Bitno je napomenuti i sigrnost opskrbe, odnosno fleksibilnost prijenosnog sustava,. Strategija predviđa puno veći udio solarnih i vjetro elektrana nego što je to sada, a što će tražiti i znatna ulaganja u prijenosni i distribucijski sustav. Procjene su da će investicije u svaki od njih biti na razini između milijardu i dvije milijarde eura", pojašnjava Pehar. Dodatno upozorava na fleksibilnost sustava zbog činjenice, iako vjetar i sunce nisu vezani uz mikrolokacije, zbog nekoliko čindbenika (cijena zemljišta i konstanta vjetra) većina investicija je vezana uz Liku i Dalmaciju.
Pouzdana predviđanja tržišta
"Mi sad imamo zahtjeva za 1800 solara i 8000 MW novih kapaciteta u vjetar. No, ako je to sve koncentrirano na jednom, relativno uskom, području, mi se opet izlažemo riziku da nam sustav ne bude uravnotežen", ističe Pehar. Dodaje da će do razine vjetra u Hrvatskoj od nekih 1000 MW (op.a. sada smo na oko 700-800), sadašnji elektroenergetski sustav to može izdržati. No, nakon što se kapaciteti vjetra povećaju, Hrvatska će imati velikih problema s uravnoteženjem, kako distribucije, tako i cijene takve energije. Aljoša Pleić, predsjednik Nadzornog odbora udruženja "Obnovljivi izvori energije Hrvatske" požalio se da su u strategiji, odnosno u Zelenoj knjizi, napravljene prevelike razlike između dva scenarija, optimističnog/maksimalističkog (S1) i pesimističnog/minimalističkog (S2) te da bi trebalo napraviti strategiju u kojoj bi između konzervativne i realne procjene bilo puno dodirnih točaka i puno manje razlika. "Što se tiče obnovljivih izvora energije (OIE), bilo da se radi o vjetru ili solarima, činjenica je da niti jedan OIE ne ide sam.
Dio OIE je vezan uz mikrolokacije, poput geotermalnih izvora, bioplina itd. No, vjetar i solari nisu vezani uz mikrolokacije i oni su ovdje puno zanimljiviji. Ono na čemu mi sada inzistiramo je jača primjena solara koji su zadnjih 10 godina bili neopravdano zapostavljeni. Tu je neizbježno raditi na distribuciji i prijenosnom sustavu. Ja isto vidim ovu strategiju kao listu želja i zbilja ne bih želio da se dogodi situacija od prije 10 godina i prethodne strategije od koje je realizirano možda pet posto", kaže Pleić. Moram priznati da nas se zadnjih godinu dvije, nas iz OIE, dosta slušalo i pitalo pri izradi strategije. Brojke i proračuni koji stoje u strategiji se uglavnom, +/- 10%, podudaraju s onim što i mi imamo. Hrvoje Glavaš , direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova Ine ističe da strategija mora biti općenita, no da isto tako mora davati neke smjernice gdje mi to i na koji način moramo ići.
"Moramo ići od svojih vlastitih potencijala i ne vidim razlog zašto moramo ići u nešto što nemamo i što ne poznajemo još dobro. To su, s naše pozicije, još uvijek zavidne zalihe ugljikovodika, nafte i plina, i mi tu snažno investiramo i zainteresirani smo za sve potencijale. Naravno, otvoreni smo i za nove izvore i potencijale, ali hajde da najprije iskoristimo ovo što imamo jer nema nikakvog smisla "da izigravamo veće katolike od pape", kaže Glavaš. Pojašnjava da Ina nije a priori protiv OIE i da su i samo radili i konzultirali neke projekte iz ovog sektora, no da se oni trenutno žele koncentrirati na ono što je realno. "Mi smo pred investicijom u Rafineriju Rijeka, a što je vrijednost 500 do 600 milijuna dolara i to je jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj u dugo vremena.
Pravila igre
Kao i svakom drugom investitoru, i nama je važno znati u kojem smjeru će energetika ići u narednih 10-ak godina jer na ovolikom iznosu ulaganja i mala promjena smjera nam može srušiti profitabilnost ili nas čak gurnuti u gubitak. Drugi primjer, nedavno smo objavili da imamo novo otkriće ukljikovodika na lokaciji Drava 2 i sad smo u poziciji, iako tamo postoji gotovo sva potrebna infrstruktura za eksploataciju, da će nama t rebati 5-6 godina da ovdje proizvodnja krene. To je gubitak za Inu, državu i lokalnu samoupravo. Na to upozravamo stalo, da se svi malo pokrenu jer smo konačnci u protivnom na gubitku svi ako se takvi projekti ne realiziraju", ističe Glavaš. Dodaje da i strategija spominje plina kao prijelazno rješenje s prema OIE energetici, no da bi plin mogao imati puno veću i širu primjenu.
www.poslovni.hr
U kojem nas smjeru vodi energetska strategija, je li nam nužna energetska transformacija, kakva je budućnost energetskih investicija u Hrvatskoj, hoće li rasti cijena električne energije i koje su šanse da u budućnosti struja bude besplatna, kada će Hrvatska postati energetski zelena, možemo li od hrvatskog tržišta napraviti značajno plinsko tržište, s obzirom na potencijale koje imamo, kolika nam je sigurnost opskrbe i uravnoteženost mreže, što je premijski model u energetici i koliko bi nam koristio, pitanja su na koja glavnom uredniku Poslovnog dnevnika Vladimiru Niševiću odgovaraju eminentni stručnjaci - Zoran Miliša,predsjednik Uprave RWE Energija, Luka Pehar voditelj Odjela tržišta električne energije i EKO bilancčne grupe, HROTE, Hrvoje Glavaš , direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova, INA d.d. i Aljoša Pleić, predsjednik Nadzornog odbora udruženja “Obnovljivi izvori energije Hrvatske”.
Svi se slažemo da je ono što nova strategija predviđa - dobro, stav je sudionika video emisije u sklopu projekta Poslovnog dnevnika 'Snaga hrvatske energije'. Hrvatska je pred donošenjem nove energetske strategije te su potkraj prošle godine javnosti predstavljene podloge za novu energetsku strategiju Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. "Zelena knjiga" koju je izradio Energetski institut "Hrvoje Požar" ima za cilj konkurentnu i dostupnu energiju te sigurnu opskrbu. Analize očekuju da će Hrvatska 2050. imati svega 3,3 milijuna stanovnika, dok nam u tom razdoblju BDP ne bi trebao rasti više od 2% godišnje.
Zanimljivo je da se do 2030. zapravo ne računa na pad potrošnje energije po sektorima, dapače, potrošnja električne energije bi trebala rasti, potrošnja plina i tekućih goriva ostat će na istoj razini, a rast će proizvodnja iz obnavljivača. Eminentni hrvatski energetski stručnjaci pokušali su u projektu Poslovnog dnevnika Snaga hrvatske energije pojasniti što realno možemo očekivati za 10 ili 30 godina u energetici. Zoran Miliša,predsjednik Uprave RWE Energije ističe da je svaka strategija, pa tako i ova, uglavnom lista želja.
"Mi pozdravljamo donošenje strategije, no ona sama nam ne znači puno sama po sebi jer se bojim da bi mogla biti mrtvo slovo na papiru. Za nas u realnom sektoru su važniji neki provedbeni akti koji kažu kako će se to što je strategijom predviđeno stvarno i napraviti te u kojem roku. Ako pogledamo što je realizirano od prethodne energetske strategije, koja je još uvijek na snazi, onda vidimo da je to samo plinifikacija Dalmacije, a što svi znamo koliko taj projekt utjecao na stvarno korištenje plina u Dalmaciji (op.a. ništa ili jako malo), a istodobno koliko je utjecao na ukupnu cijenu plina na tržištu", kaže Miliša.
Dodao je da je ponekad i teško predvidjeti što će se događati za pet, 10 ili 30 godina pa ponekad strategija zbog toga ostane nerealizirana, no s druge strane upozorava i da se mora uzeti u obzir da je neke navike i običaje teško i dugotrajno mijenjati. "Svi se slažemo da je ono što nova strategija predviđa - dobro. Smjer je znači dogovoren, samo da još vidimo kako do toga doći. Da li OIE? - Da. Da li više sunca i vjetra? - Da. No, sada kako to napraviti, o tome ćemo još puno razgovarati.
Činjenica da zadnjih godina cijene energetske opreme pada, a cijena električne energije raste, je prostor koji se otvara za investitore, ali samo ako imaju sigurno (predvidljivo) i uređeno tržište", smatra Miliša. Upozorava da će energija u narednom razdoblju biti "zelenija", ali i skuplja. "Stvari treba demistificirati. Uravnoteženje energije netko mora platiti. U EU je veleprodajna cijena struje, što se kod nas još bitno ne osjeća, od početka godine porasla za 70%. Brze elektrane koje uskaču u sustav kad ne puše vjetar ili ne grije sunce su efikasne, ali njihov sat rada je puno viši od onih u hidropotencijala. Nikoga ovdje ne želim plašiti i činjenica je da će u konačnici "zeleno" biti nužno i jeftinije jer će ekologija postaviti nova pravila.
Cijena infrastrukture
Luka Pehar voditelj Odjela tržišta električne energije i EKO bilančne grupe Hrvatskog operatora tržišta energije - HROTE, ističe da će smjer razvoja hrvatske energetike u narednom razdoblju, prije svega, određivati globalni trendovi cijene energenata. "Bitno je napomenuti i sigrnost opskrbe, odnosno fleksibilnost prijenosnog sustava,. Strategija predviđa puno veći udio solarnih i vjetro elektrana nego što je to sada, a što će tražiti i znatna ulaganja u prijenosni i distribucijski sustav. Procjene su da će investicije u svaki od njih biti na razini između milijardu i dvije milijarde eura", pojašnjava Pehar. Dodatno upozorava na fleksibilnost sustava zbog činjenice, iako vjetar i sunce nisu vezani uz mikrolokacije, zbog nekoliko čindbenika (cijena zemljišta i konstanta vjetra) većina investicija je vezana uz Liku i Dalmaciju.
Pouzdana predviđanja tržišta
"Mi sad imamo zahtjeva za 1800 solara i 8000 MW novih kapaciteta u vjetar. No, ako je to sve koncentrirano na jednom, relativno uskom, području, mi se opet izlažemo riziku da nam sustav ne bude uravnotežen", ističe Pehar. Dodaje da će do razine vjetra u Hrvatskoj od nekih 1000 MW (op.a. sada smo na oko 700-800), sadašnji elektroenergetski sustav to može izdržati. No, nakon što se kapaciteti vjetra povećaju, Hrvatska će imati velikih problema s uravnoteženjem, kako distribucije, tako i cijene takve energije. Aljoša Pleić, predsjednik Nadzornog odbora udruženja "Obnovljivi izvori energije Hrvatske" požalio se da su u strategiji, odnosno u Zelenoj knjizi, napravljene prevelike razlike između dva scenarija, optimističnog/maksimalističkog (S1) i pesimističnog/minimalističkog (S2) te da bi trebalo napraviti strategiju u kojoj bi između konzervativne i realne procjene bilo puno dodirnih točaka i puno manje razlika. "Što se tiče obnovljivih izvora energije (OIE), bilo da se radi o vjetru ili solarima, činjenica je da niti jedan OIE ne ide sam.
Dio OIE je vezan uz mikrolokacije, poput geotermalnih izvora, bioplina itd. No, vjetar i solari nisu vezani uz mikrolokacije i oni su ovdje puno zanimljiviji. Ono na čemu mi sada inzistiramo je jača primjena solara koji su zadnjih 10 godina bili neopravdano zapostavljeni. Tu je neizbježno raditi na distribuciji i prijenosnom sustavu. Ja isto vidim ovu strategiju kao listu želja i zbilja ne bih želio da se dogodi situacija od prije 10 godina i prethodne strategije od koje je realizirano možda pet posto", kaže Pleić. Moram priznati da nas se zadnjih godinu dvije, nas iz OIE, dosta slušalo i pitalo pri izradi strategije. Brojke i proračuni koji stoje u strategiji se uglavnom, +/- 10%, podudaraju s onim što i mi imamo. Hrvoje Glavaš , direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova Ine ističe da strategija mora biti općenita, no da isto tako mora davati neke smjernice gdje mi to i na koji način moramo ići.
"Moramo ići od svojih vlastitih potencijala i ne vidim razlog zašto moramo ići u nešto što nemamo i što ne poznajemo još dobro. To su, s naše pozicije, još uvijek zavidne zalihe ugljikovodika, nafte i plina, i mi tu snažno investiramo i zainteresirani smo za sve potencijale. Naravno, otvoreni smo i za nove izvore i potencijale, ali hajde da najprije iskoristimo ovo što imamo jer nema nikakvog smisla "da izigravamo veće katolike od pape", kaže Glavaš. Pojašnjava da Ina nije a priori protiv OIE i da su i samo radili i konzultirali neke projekte iz ovog sektora, no da se oni trenutno žele koncentrirati na ono što je realno. "Mi smo pred investicijom u Rafineriju Rijeka, a što je vrijednost 500 do 600 milijuna dolara i to je jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj u dugo vremena.
Pravila igre
Kao i svakom drugom investitoru, i nama je važno znati u kojem smjeru će energetika ići u narednih 10-ak godina jer na ovolikom iznosu ulaganja i mala promjena smjera nam može srušiti profitabilnost ili nas čak gurnuti u gubitak. Drugi primjer, nedavno smo objavili da imamo novo otkriće ukljikovodika na lokaciji Drava 2 i sad smo u poziciji, iako tamo postoji gotovo sva potrebna infrstruktura za eksploataciju, da će nama t rebati 5-6 godina da ovdje proizvodnja krene. To je gubitak za Inu, državu i lokalnu samoupravo. Na to upozravamo stalo, da se svi malo pokrenu jer smo konačnci u protivnom na gubitku svi ako se takvi projekti ne realiziraju", ističe Glavaš. Dodaje da i strategija spominje plina kao prijelazno rješenje s prema OIE energetici, no da bi plin mogao imati puno veću i širu primjenu.
www.poslovni.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Australijski nacionalni pomorski muzej postavio je najveći krovni solarni panel u zemlji na svoj „Wharf 7 Heritage Centre“ u sidnejskoj luci Darling. Ovo je uspjelo zahvaljujući Dr Zhengrong Shi-ju iz SunMan Energy-a koji je konstruirao fleksibilne solarne panele bez stakla čijim korištenjem zgrade koje su se ranije smatrale neprikladnim za solarne panele, sada mogu da koriste ovaj obnovljiv izvor energije. Fleksibilni i lagani solarni paneli nazvani „eArche“, otvaraju sasvim novo tržište i rješavaju problem koje tradicionalna industrija solarnih panela do danas nije uspjela da riješi. Prostrane krovne površine na mnogim tvornicama, skladištima i sličnim zgradama mogu se činiti idealnim za solarne panele, međutim ovi lagani metalni krovovi uglavnom nemaju konstrukciju koja bi podržala masu tradicionalnih solarnih panela. Ovaj problem imao je i Australijski nacionalni pomorski muzej koji je proveo godine tražeći održivo solarno rješenje za svoje zgrade, ali tradicionalne ploče jednostavno nisu bile opcija. Na kraju je muzej naišao na SunMan-ov „eArche“koji je male mase, fleksibilan je, visokih performansi i konkurentan je što se tiče troškova pa je primjenljiv na bilo koju zgradu. Svaki pojedinačni panel koji je postavljen na Muzej ima masu od 5,5 kilograma, nema staklo, tanak je i fleksibilan. Iako je lakši za oko 70 posto dok ima istu električnu snagu kao i konvencionalni fotonaponski paneli. Solarna instalacija od 235 kilowata sa 812 panela omogućila je Muzeju da nadoknadi gotovo 25 posto potrošnje električne energije. Dr Shi je poznat u svijetu solarne industrije. Postao je prvi soalrni milijarder i dobio je nadimak „Kralj Sunca“. Međutim, ubrzo nakon toga mu je posao propao ali on nije odustajao već je pokrenuo dva nova poduzeća - SunMan Energy u Kini i Energus u Australiji, i na kraju je razvio svoj jedinstveni, lagani, fleksibilni „eArche“ solarni panel bez stakla. Panel „eArche“ svoju prilagodljivost postiže zahvaljujući eliminaciji stakla u korist silikonske solarne ćelije koja se može primjeniti na različitim podlogama, a debljine je do 2mm. Paneli su u standardnim konfiguracijama od 60 do 100 ćelija po listu, ali se mogu tako oblikovati da odgovaraju specifičnim aplikacijama. U ovisnosti od dizajnu, broja ćelija i podloge i okvira, ovi paneli imaju masu od impresivnih 2,4 kg do oko 8,2kg. Kada se usporedi sa tradicionalnim staklenim solarnim panelima sličnih snaga koji mogu imati masu od 20kg ili više. Uz to se „eArche“ može učiniti poluprovidnim. Darren Miller, direktor Australijske agencije za obnovljivu energiju rekao je da je ova solarna tehnologija, koju je stvorio SunMan, inovativna i svestrana alternativa koja može pomoći mnogim zgradama da pređu na obnovljive izvore energije. Ova tehnologija i paneli omogućiti će solarnu instalaciju na zakrivljenim površinama ili objektima koji pripadaju kulturnoj baštini.
sa-c.net
sa-c.net
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Poslovna zona Stankovci fokusirana je na proizvodnju iz solara. Iako su poduzetničke zone u pravilu inkubatori proizvodnje robe, ili usluga, ona u Stankovcima, uz autocestu A1 kod Pirovca u dalmatinskoj Zadarskoj županiji, će postati centar proizvodnje električne energije iz obnovljivaca, piše Poslovni dnevnik. Naime, poduzetnička zona Novi Stankovci je od svog početka bila zamišljena kao jedna od najambicioznijih takvih projekta u Dalmaciji, a što je 2009. godine okrunjeno i titulom najuspješnije zone u čitavoj Hrvatskoj u konkurenciji 130 ostalih zona na konvenciji tadašnjeg Ministarstva poduzetništva. No, tijekom narednih godina krize se njezin "kapital" od 11 proizvodnih tvrtki i 400-injak zaposlenih počeo lagao osipati da bi 2013. godine zona bila polupusta i počela sličiti na, nažalost, 90 posto ostalih takvih projekata u Hrvatskoj. Tada čelništvo općine Stankovci, koju i tada i danas vodi Željko Baradić, odlučuje da proširi područje zone s 28 hektara na ukupno 92 hektara te se specijaliziraju za energetiku, konkretno solarnu energiju. Baradić pojašnjava da, iako su im se mnogi smijali zbog plana da privuku fotonaponske investicije, odmah u početku je interes za solarima bio značajan i zemljište su u Stankovcima kupile dvije tvrtke, Senega iz Zadra te Solarna avenija iz Zagreba. U narednim godinama je došlo do usporavanja gospodarstva, a i energetskih investicija te je u konačnici 2015. pokrenuta, a 2017. završena samo, reducirana, investicija Senege u elektranu snage 1MW, a što je bila investicija nešto manja od 15 milijuna kuna. "Narednih nekoliko godina se gotovo ništa nije događalo po tom pitanju, no zadnjih mjeseci je naglo porastao interes za investicije u solarnu energiju kod nas. Imali smo natječaj prije mjesec dana na kojem je jedna slovenska tvrtka kupila zemljište za svoju elektranu, a sredinom prošlog tjedna smo raspisali i novi natječaj za sedam hektara zemljišta u istu svrhu. Već imamo ozbiljan interes jedne zagrebačke tvrtke, a očekujem ih još. Očekujem da ćemo u narednih godinu i pol imati u Novim Stankovcima ukupno instaliranih 10-ak MW snage u solarima na površini većoj od 40 hektara", kazao je Baradić Poslovnom. Dodaje da procjenjuje će ukupne investicije u tri solarne elektrane u ovoj zoni premašiti 55 milijuna kuna. U Stankovcima ističu da su, nakon višegodišnje krize, i tvrtke koje su privremeno reducirale ili i zatvorile svoje pogone u njihovoj poduzetničkoj zoni sada počele povećavati svoje aktivnosti, neke od njih i s drugim djelatnostima. Procjene su da je trenutno u Hrvatskoj instalirano manje od 30 MW u solarnim elektranama, uz još nešto manje od 570 MW u vjetroelektranama. Procjene udruge Obnovljivi izvori energije Hrvatske su da u našoj zemlji ima kapaciteta za barem 9000 MW instalirane snage u vjetroenergiji, a isto toliko u solarima. I, dok je u slučaju vjetroturbina to i zamislivo, instalacijom većeg broja jačih turbina, kod solara je problem što su potrebne velike količine zemljišta da bi se na njih instalirala relativno skromna instalirana snaga. Izračuni su da je za 1MW solara potrebno osam hektara zemljišta, a ako postojeću tehnologiju solarnih panela preračunamo na 9000 mogućih MW u Hrvatskoj, jasno je da govorimo o gotovo 80.000 hektara zemljišta, a što je pak u zemlji veličine Hrvatske nemoguće osigurati. Zelena knjiga koja predstavlja predložak za novu Energetsku strategiju Hrvatske, govori o čak 1500 km2 zemljišta potrebnog za energiju vjetra i sunca.
www.energetika-net.com
www.energetika-net.com
Solarne elektrane na 40 hektara i nove tvrtke u poslovnoj zoni
Prije tri godine u Poslovnoj zoni u Stankovcima tvrtka "Soltech" Zlatka Bukovca u suradnji s investitorom Krunoslavom Petrokovom izgradila je solarnu elektranu snage 1MW vrijednu dva milijuna eura. U doba kada je izgrađena bila je najveća solarna elektrana u Hrvatskoj, a 8.500 panela prostire se na površini od 24 tisuće metara kvadratnih. Ovaj projekt je dokaz da Hrvatska ima toliko potencijala. Uvozimo 60 posto energije, a mogli bi postaviti toliko panela i imati vlastitu proizvodnju energije od sunca koje nas grije. Investitori su izabrali Stankovce jer se s 2.624 sunčanih sati nalazimo na četvrtom mjestu u državi, a bolji od nas su Dubrovnik, Dugi otok i Korčula. Prostora za širenje ima, a mi smo osigurali 40 hektara zemljišta samo za solarne elektrane. Na površini od 88 hektara od čega je 28 hektara u cijelosti opremljeno infrastrukturom (struja, voda, kanalizacija, odvodnja, telefon), 2006. godine sagrađena je poslovna zona "Novi Stankovci" u samoj blizini autoceste, čvora Pirovac. Investicija u infrastrukturu iznosila je 16 milijuna kuna, od čega je 12 milijuna uložila država, a općina četiri. Vrijednost objekata je oko 450 milijuna kuna. Država nam je dala zemljište po cijeni, jedna kuna jedan hektar, a Općina investitorima nudi cijenu od jedne kune po kvadratu, objašnjava načelnik Baradić dodajući kako su u prve tri godine uspjeli napraviti bum koji nitko kasnije nije mogao napraviti. Pohvale za dobar projekt i rad za poslovnu zonu "Novi Stankovci" stigle su vrlo brzo, samo dvije godine nakon otvorenja. Poduzetnička zona "Novi Stankovci" u 2008. godini od strane Ministarstva gospodarstva proglašena je najupješnijom u konkurenciji od 137 zona. Općina Stankovci je za istu godinu dobila piznanje "Ulagač godine" Agencije za promicanje izvoza i ulaganja, koja se dodjeljuje jedinicama lokalne samouprave koje su najuspješnije u privlačenju stranih ulaganja. To su glavni pokazatelji uspješnosti zone, govori Baradić. Danas su "Novi Stankovci" dom za 15 tvrtki, a raznolika paleta poslova sastoji se od pogona za aluminijsku stolariju, izradu drvenih montažnih kućica, pogona za proizvodnju termičkog i sigurnosnog stakla i mnogih drugih. Od samog početka vodili smo politiku da budemo jedan dan ispred investitora odnosno kada dođu na parcelu da ih sve čeka pa smo im tako pripremili svu potrebnu infrastrukturu. Na Dan Općine poslovna zona će dobiti novog stanara i to tvrtku "Sajla Com" koja u Stankovcima otvara pogon za proizvodnju jarbola i palubne opreme. Sretni smo što zona ne stoji na mjestu i što se dobre stvari i dalje događaju, zaključuje Baradić.
zadarski.slobodnadalmacija.hr
U Stankovcima niknula najveća solarna elektrana u Dalmaciji, a investitor poručuje: U Drnišu gradimo 50 puta veću!
U Poslovnoj zoni u Stankovcima nedavno je otvorena prva i najveća solarna elektrana u Dalmaciji, a druga najveća na tlu u čitavoj Hrvatskoj. Da odmah naglasimo, ne radi se o vjetroelektranama kakvih u Dalmaciji ima već puno, već o solarnim elektranama koje „rade“ na pogon sunčeve energije koje u Dalmaciji ima u izobilju, pa ipak se u tu svrhu uopće do sada na ovakav način nije koristila. A za razliku od vjetroelektrana koje proizvode i noću kad je cijena električne energije niža i “nezanimljivija” HEP-u i tržištu, solarne elektrane „delaju“ upravo onda kad je struja najskuplja i najpotrebnija - za vrijeme velikih vrućina i velike potrošnje u turističkoj sezoni. Čak 2526 sunčanih sati godišnje u Stankovcima na 8500 panela postavljenih na 40.000 četvornih metara u Industrijskoj zoni Stankovaca omogućit će opskrbu strujom za 400 kućanstava zadarskog i šibenskog područja. Solarnu elektranu snage 1 MW vrijednu dva milijuna eura izgradila je tvrtka “Soltech” Zlatka Bukovca u suradnji s investitorom Krunoslavom Petrokovom, ali kako to kod nas obično biva, nije sve išlo glatko i bez teškoća. Iako je solarna elektrana dovršena još prije pola godine, struju je počela proizvoditi tek nedavno jer se čekalo da HEP izgradi valjanu trafostanicu pomoću koje je uopće moguće preuzeti zelenu električnu energiju iz Stankovaca. Iz stankovačke elektrane očekuje se 1,5 milijuna kilovatsati godišnje jer je tamo odlična insolacija.- Bilo je nešto administrativnih teškoća, ali najveći problemi pojavili su se jer vi negdje morate predati energiju koju proizvedete. Hoće li se to trošiti u Zagrebu ili Muenchenu nebitno je za sustav, vi se morate negdje spojiti „na žice“ i predati tu energiju. Taj spoj je kasnio jer je HEP tražio neke dodatne uvjete, a izgradnju svog dijela - iako vi to sve plaćate - nije bio u roku, već je kasnio ne samo pola godine, već i godinu pa i više dana. Obećano nam je bilo da ćemo biti spojeni u dvanaestom mjesecu prošle godine, a spojeni smo tek u lipnju. Mi smo čitavu elektranu izgradili, a čekali smo njihovu trafostanicu koju su krivo projektirali, pa nisu dobili dozvolu... U Kalfanaru u Istri nismo imali takav problem, međutim sa Šibenikom je bilo malo povuci-potegni - kaže Bukovac. Željko Baradić, načelnik Općine Stankovci, čekajući ulagače i poduzetnike za svoju Indsutrijsku zonu, navrijeme je shvatio da mu se dobro okrenuti dovođenju infrastrukture za obnovljive izvore energije. Od solarne elektrane “Soltech” Stankovci će dobiti milijun kuna za zemljište i komunalnu naknadu, a i godišnje će za 1 MW proizvedene snage električne energije imati oko 1,5 milijuna kuna godišnje u općinskom proračunu. Svi zadovoljni, i sve to od sunca koje i u ovom slučaju doslovno - život daje. Radi se svakako o isplativom poslu koji samo može rasti i širiti se i praktički je nezaustavljiv. Cijena tehnologije fotonaponskih ćelija i dijelova sve više pada i danas kad izračunate investiciju i održavanja i podijelite s brojem godina, dobivate iznos od 90 eura koliko košta proizvedeni megavat struje. Kod Drniša sada radimo 50-megavatnu, znači 50 puta veću od ove u Stankovcima i tamo bi cijena mogla biti na vrlo zadovoljavajućih 70 eura. Kaže se, tamo gdje je najbolji pršut, tamo je i insolacija najbolja jer vjetar pospješuje i broj sunčanih sati, odnosno proizvodnju zelene certificirane energije. Prijelomna je bila prošla godina kad se pokazalo da se „solar“ može proizvoditi po tržišnim cijenama i tada su me gledali čudno, ali to postaje realnost... Uglavnom, ova stankovačka elektrana trebala bi se isplatiti za devet godina, njena tarifa je 1,1 kunu za kilovatsat, što će reći 140 eura po megavatu jer je u sustavu poticaja - zaključuje Bukovac. Imam još dva-tri projekta, u Stankovcima namjeravam raditi još jednu osammegavatnu, ali sve će ovisiti tko je kupac struje, jer ako na tržištu cijena bude 40 eura za megavat, onda neće biti investitora. Vidjet ćemo što će biti s premiumskim modelom od 1. siječnja iduće godine, jer po tom modelu trebali bi dobivati razliku između naše cijene proizvodnje i ove koja je na burzi, a to je razlika čiste zelene energije - kaže vlasnik ‘Soltecha’ koji ima iskustva u gradnji solarnih elektrana u Rumunjskoj, Istri, Svetoj Klari...
www.slobodnadalmacija.hr
Objavljeno u
Energijske politike
Označeno u
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Desertec Tunis - sunčeva TO elektrana
U pustinjama Sjeverne Afrike fondacija Desertec planira...
-
Second Generation Nissan Leaf | Fully Charged
It's taken too long, but finally here is my review of t...
-
Gdje završava nuklearni otpad?
Nakon što se nuklearno gorivo iskoristi u nuklearnoj e...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503