Investitorima koji izgrađuju nove građevine treba objasniti prednosti moderne pasivne i niskoenergetske arhitekture te strojarskih instalacija koje se ugrađuju u spomenute građevine. Instalirana snaga dizalice topline je usko vezana uz tip građevine te ovisi da li je ona klasična, niskoenergetska ili pasivna. Najmanju instaliranu snagu trebaju pasivne građevine pa je preporuka da se prvo napravi kvalitetna izolacija građevine na razini pasivne građevine 20-25 cm izolacije za kontinentalnu Hrvatsku ili 15-20 cm za primorsku. Nakon definiranja toplinske ovojnice građevine se dimenzionira sustav grijanja te se odabire i toplinski izvor dizalice topline. Investicija u izolaciju će dugoročno smanjiti troškove energenata te će smanjiti i početnu investiciju u sustav grijanja. Pasivna građevina po definiciji ima toplinsko opterećenje od maksimalno 15 W/m2 pa iz tako malog opterećenja slijedi i manja snaga dizalice topline, mala potrebna površina zemnog izmjenjivača, manji broj potrebnih sondi te ukupno manji sustav. Kombinacijom solarne pasivne arhitekture, velike izolacije moguće je postići jako malu investiciju u sustav grijanja.
Ako se dizalica topline instalira u postojeće građevine potrebno je prvo poboljšati izolaciju građevine, zamjeniti prozore boljima te smanjiti ukupnu energetsku potrebu građevine. Provesti energetsko certificiranje građevine u kojem će se dobiti niz mjera za povećanje energetske učinkovitosti građevine, mjere za poboljšanje korištenja građevine i preporuke za nove instalacije primjenjive u postojećoj građevini. Jedno od ispitivanja koje se provodi tijekom energetskog certificiranja je i blower door test ili ispitivanje infiltracije zraka u građevini, a podatak je važan za proračun transmisijskih gubitaka građevine. Ugradnja dizalica topline je moguća u starim građevinama, ali uz nužne rekonstrukcije građevine.
Osnovno pitanje je uvijek: Koliko to sve košta? Ako se klasične instalacije ugrađuju u niskoenergetske građevine jako brzo se može doći do visoke investicije u strojarske instalacije. Krivulja ukupnih troškova raste s brojem instalacija koje se mogu ugraditi: zemni kolektori ili sonde, geotermalne ili zračne dizalice, podno grijanje i stropno hlađenje, rekuperacija zraka, solarni toplinski sustav, solarni fotonaponski sustav. U području pasivnih građevina dolazimo do točke padanja investicije, a to je točka u kojoj se kombinira solarna pasivna arhitektura sa rekuperatorskim sustavima. Zona minimalnih sustava potrebnih za grijanje građevine te područje najmanje investicije.
Slika 1. Optimiziranje instalacija u pasivnim i niskoenergetskim građevinama
