Ugovor o provedbi projekta "Otok Unije - samoodrživi otok", kojemu je cilj oživljavanje tog otoka te postizanje dugoročne demografske, ekološke, energetske i ekonomske samoodrživosti, potpisali su u četvrtak primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, krčki biskup Valter Župan i gradonačelnik Maloga Lošinja Gari Capelli. Projektom je predviđena izgradnja megavatne solarne energane, koja bi podmirivala ukupne potrebe otoka za električnom energijom ljeti, a zimi bi se mogao višak prodavati. Planira se i izgradnja desalinizatora za proizvodnju pitke vode te ekološke javne rasvjete, a predviđeno je i jačanje kapaciteta proizvodnje hrane na otoku. Projekt je inicirala Krčka biskupija, a podržali su županija i grad Mali Lošinj. Župan Komadina izrazio je namjeru prijaviti pojedine elemente tog projekta za financiranje na europske fondove, a da će županija pomoći djelomičnim financiranjem, izradom projektno-planske dokumentacije i na druge načine. Krčki biskup Valter Župan istaknuo je kako je želja biskupije poboljšati demografsku sliku na otocima lošinjskog otočja. "Svatko mora stati uz projekt kojem je cilj pooboljšanje demografskog stanja, jer gdje nema ljudi ne može biti ni razvoja", rekao je biskup i dodao kako bi se slični projekti nakon Unija mogli pokrenuti i na drugim otocima oko Lošinja, poput Ilovika. Istaknuo je da biskupija ulaže u projekt zemljišta u svom vlasništvu, s obzirom da na Unijama ima oko 900 hektara, uglavnom zapuštenog i neobrađenog zemljišta. Ono bi koristilo lokalnom stanovništvu za razvoj poljoprivrede. Malološinjski gradonačelnik Gari Capelli ocijenio je da je riječ o izvanrednom projektu temeljenom na sjajnoj inicijativi. Otok Unije, zapadno od otoka Lošinja, ima oko 80 stalnih stanovnika, a ljeti se broj ljudi na otoku poveća i za deset puta.
Autor: © Portal croenergo.eu

Milijardu i pol do dvije milijarde eura trebala bi stajati izgradnja novog dalekovoda, a planirano je da bude završen do 2020. godine. Norveška, koja je podmorskim dalekovodima povezana s Nizozemskom, Švedskom i Danskom, jača time svoju ulogu ključnog čvorišta za opskrbu električnom energijom i zemlje koja akumulira europsku energiju...

Norveške hidroelektrane i njemačke vjetroelektrane od 2020. godine će razmjenjivati električnu energiju. Norveška će tako postati skladište energije i pridonijeti energetskom zaokretu u Europi. Za njemački i europski energetski zaokret prema sigurnoj opskrbi iz OIE od presudne je važnosti jedan podmorski dalekovod dug 623 kilometara. O gradnji toga dalekovoda nazvanog NordLink ugovor su u norveškom Haugesundu potpisali norveški koncern Statnett i europski koncern Tennet.

Visokonaponski kabel ima kapacitet od 1.400 megavata i trebao bi smanjiti oscilacije količine raspoložive električne energije koje donosi sve veće korištenje energije sunca i vjetra. Osobito učinkoviti dalekovod za istosmjernu struju može u slučaju potrebe pokriti oko tri posto njemačkih potreba za električnom energijom iz norveških hidroelektrana. S druge strane, taj dalekovodni kabel može u Norvešku transportirati višak električne energije proizvedene u Njemačkoj. Ovom vezom "možemo razmjenjivati energiju između dva energetska sustava koji se međusobno dopunjavaju", kaže šef Tenneta Mel de Kroon.

U Norveškoj mogu s viškom električne energije iz Njemačke biti opskrbljivane pumpe za punjenje akumulacijskih jezera. Pumpama se voda transportira u jezera na većoj nadmorskoj visini. Kad je potrebno voda se može ispuštati kroz turbine i kinetička energija vode ponovo pretvarati u električnu energiju. Za Njemačku i Europu tako Norveška postaje važan akumulator električne energije.

Njemački savezni ministar za energiju i gospodarstvo Sigmar Gabriel u potpisanom ugovoru vidi važan signal za europsko tržište električne energije: "Mi podupiremo ovaj novi podmorski dalekovod jer je on važan korak prema većoj sigurnosti opskrbe u Njemačkoj."

I savezna pokrajina Schleswig-Holstein veseli se napretku izgradnje dalekovoda koji će ju povezati s Norveškom. Ova sjevernonjemačka pokrajina prednjači u korištenju obnovljivih izvora energije. Ona želi do 2020. postati važan izvoznik električne energije dobivene iz energije vjetra. I zato je gradnja visokonaponskog dalekovoda do Norveške prioritet politike za ovu saveznu pokrajinu.

"NordLink je jedan od glavnih oslonaca europskoga energetskog zaokreta. Sada politička nastojanja pokrajinske vlade oko toga projekta donose plodove", kaže za DW pokrajinski ministar za energetski zaokret Robert Habeck: "Samo izgradnjom dalekovodne mreže možemo u budućnosti nadomjestiti atomsku energiju i energiju dobivenu iz ugljena."

Važnost podmorskog dalekovoda za energetski zaokret naglašava i Hans-Ulrich Rösner iz organizacije World Wide Fund For Nature (WWF). Ali, ovaj aktivist za zaštitu okoliša vidi i neke probleme: "Podmorski dalekovod prolazi kroz nacionalni park Wattenmeer (plitko more) i osobito prilikom njegovog polaganja dolazi do velikih zahvata u prirodi."

Milijardu i pol do dvije milijarde eura trebala bi stajati izgradnja novog dalekovoda, a planirano je da bude završen do 2020. godine. Norveška, koja je podmorskim dalekovodima povezana s Nizozemskom, Švedskom i Danskom, jača time svoju ulogu ključnog čvorišta za opskrbu električnom energijom i zemlje koja akumulira europsku energiju. I britanska vlada namjerava na proljeće dogovoriti izgradnju podmorskog dalekovoda do Norveške.

"Novi kabel omogućit će Velikoj Britaniji uvoz velikih količina čiste, zelene električne energije dobivene iz hidroelektrana i akumuliranje naše energije od vjetra i sunca. To će ojačati našu sigurnost opskrbe i cijenu električne električne energije držati na niskoj razini", kaže britanski ministar energije Ed Davey.

Još jedan podmorski dalekovod planiran je i između Danske i Nizozemske za 2019. godinu kako bi se optimirala opskrba energijom iz obnovljivih izvora. Europska komisija pozdravlja izgradnju mreže dalekovoda i namjerava ju poduprijeti financijskim sredstvima.

Autor: © Portal croenergo.eu

Saborski zastupnik i potpredsjednik Narodne stranke - Reformisti Petar Baranović predstavio je Prijedlog Zakona o građanskoj energiji iz sunčanih energana, koji bi omogućio građanima uključivanje u proizvodnju električne energije za osobne potrebe. "Ovaj zakon građanima daje mogućnost da se uključe u proizvodnju električne energije, i to na način da mogu proizvoditi za osobne potrebe onu snagu električne energije kolika je ugovorena snaga priključka njihovog domaćinstva, odnosno njih kao potrošača na električnu mrežu", naglasio je Baranović. Ovim zakonom određuju se mjere kojima se promovira energetska učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije u cilju ostvarivanja ciljeva od 20 % do 2020. godine kroz implementaciju Strategije RH u dijelu u kojem se propisuje da će do 2020. godine po glavi stanovnika biti 0,225 m2 za pripremu tople vode te fotonaponskih panela koji u zajedničkim sustavima koriste energiju Sunca. Petar Baranović istaknuo je kako bi se ovim zakonom prvi put u Hrvatskoj pojavila kategorija potrošač proizvođač, a ekonomske analize već sada pokazuju višestruku isplativost takvog ulaganja za građane u predviđenom razdoblju eksploatacije od minimalno 20 godina. Osim socijalnih učinaka na građane i njihove obitelji, zakon pridonosi i zapošljavanju jer bi se prema procjenama u sljedećih nekoliko godina moglo u području proizvodnje opreme, montiranja i održavanja zaposliti oko 1500 radnika. (E.S.)
www.glas-slavonije.hr

Ako na svijetu postoji ijedna "strateška sirovina", onda je to nafta. Ratovi su vođeni zbog nafte, vlade padale. Cijena za tu sirovinu svjetskog gospodarstva može zagušiti konjunkturu ili ju potaknuti. Tržište nafte inače po pitanju cijene reagira veoma osjetljivo na svaku vrstu smetnji. Međutim, ono što je dugo vremena važilo poput prirodnog zakona, trenutačno se čini kao da je stavljeno izvan snage. Cijene nafte su proteklih mjeseci pale za više od 20 posto - unatoč teškim krizama u nekima od važnih zemalja u kojima se crpi nafta: Rusija je upletena u ukrajinski konflikt, u Iraku bjesne borbe s radikalnim islamistima "Islamske države", Nigerija je bila pogođena epidemijom ebole.

Robert Burgess, glavni ekonom za rastuća tržišta pri odjelu za analize Deutsche Banka - Deutsche Bank Research - u Londonu pad cijene nafte obrazlaže klasično na temelju načela ponude i potražnje. Za Burgessa su dva faktora odlučujuća: briga za konjunkturni razvoj u Europi i nekolicini zemalja u ubrzanom gospodarskom razvoju, kao i obilna ponuda na naftnim tržištima, prije svega zbog revolucije u SAD-u po pitanju dobivanja fosilnog goriva iz uljnih škriljevaca.

Niske cijene nafte bolnije od sankcija
Sredinom listopada je Deutsche Bank Research objavio jednu studiju u kojoj je istraženo koje posljedice niska cijena nafte ima za najvažnije zemlje u kojima se ta sirovina crpi. U tu svrhu su ekonomi istražili kojoj od tih zemalja je potrebna koja cijena kako bi se mogao financirati proračun.

Rusija, na primjer, svoj državni proračun financira s najmanje 45 posto od prihoda iz energetskog izvoza. Pritom su cijene nafte povezane s cijenama za plin. Prema brojkama Deutsche Banka, Rusiji je potrebna cijena nafte od oko 100 dolara po barelu kako bi imala izbalansiran proračun. Trenutačno je cijena nafte znatno ispod toga i kreće se oko 85 dolara po barelu. A to ima teške posljedice, kaže analitičar Stefan Meister iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (Deutsche Gesellschaft für Auswärtige Politik - DGAP). "Ruski proračun nije u dovoljnoj mjeru financiran. A to je posebno opterećujuće s obzirom na sankcije Zapada i na nulti rast gospodarstva u Rusiji." Taj berlinski stručnjak za Rusiju u razgovoru za DW navodi da su niske cijene nafte za Rusiju znatno bolnije nego sankcije Zapada.

Saudijska Arabija i SAD
S tim razvojem na naftnom tržištu su se tako pojavile i teorije zavjere. U Rusiji trenutačno stanje podsjeća na osamdesete godine. I tada je cijena nafte znatno pala - jedan od razloga za raspad Sovjetskog Saveza. Na to je nedavno podsjetio Nikolaj Patrušev u jednom intervjuu za vladine novine "Rossijska Gazeta". Patrušev, koji radi kao tajnik ruskog Nacionalnog vijeća sigurnosti, je za spomenute novine izjavio da su Sjedinjene Američke Države prije tri desetljeća izazvale pad cijene nafte kako bi Sovjetski Savez dovele do bankrota.

Također u izvješću Ruskog instituta za strateške studije RISS, objavljenom sredinom listopada, stoji da sadašnji pad cijene nafte ima veze s jednim dogovorom između SAD-a i Saudijske Arabije. Doista, Saudijska Arabija dosad nije pokazala nikakve naznake da bi smanjivanjem eksploatacije nafte htjela stabilizirati cijenu nafte. Naprotiv: ta zemlja je eksploataciju u rujnu još i povećala. Istovremeno se Saudijska Arabija usprotivila zahtjevu Venezuele da se održi poseban sastanak Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), tako da će se o tome moći raspravljati tek na regularnom sastanku OPEC-a krajem studenog.

Doduše, i Saudijska Arabija pati zbog niske cijene nafte, jer je i njoj za izbalansirani proračun potrebna cijena od oko 99 dolara po barelu. Ali Saudijska Arabija je u godinama u kojima je cijena nafte bila visoka stvorila zalihe od oko 450 milijardi američkih dolara koje toj zemlji sada mogu pomoći da u miru razmišlja i djeluje.

I Iranu su potrebni naftni dolari
Drukčija je situacija u Iranu - Rijadovom vječitom rivalu u borbi za utjecaj na Bliskom istoku, ističe u intervjuu za DW Kirsten Westphal iz berlinske Zaklade znanost i politika. Iranu su prijeko potrebni prihodi od prodaje nafte, kaže ona i dodaje da Teheran, doduše, gaji nadu da će pad cijene nafte biti kratkog daha, ali i da je Iran zbog sankcija Zapada od 2011. izgubio više od polovice svojih prihoda od poslovanja s naftom. Za ujednačavanje svog državnog proračuna Iranu je potrebna cijena nafte od najmanje 125 dolara po barelu, navodi Kirsten Westphal.

Za iranskog ministra za naftu Bijana Zanganeha je Saudijska Arabija izravni krivac za pad cijena nafte. 12. listopada je iranska međunarodna radiotelevizija IRIB javila da je Teheran svoje cijene uskladio s onima Saudijske Arabije.

Podudaranje interesa
Visoka cijena nafte ograničava iranski manevarski prostor na pregovorima oko njegovog nuklearnog programa. Što manje prihoda Teheran ima od poslovanja s naftom, utoliko važnije je za tu zemlju ublažavanje sankcija. Berlinska stručnjakinja za energiju Westphal, doduše, kao špekulacije odbacuje tvrdnje da su Saudijska Arabija i SAD povećale eksploataciju nafte kako bi time povećale pritisak na Rusiju i Iran, ali istovremeno i priznaje da je vidljivo podudaranje interesa.

U Washingtonu istovremeno sa zadovoljstvom gledaju na činjenicu da je od svega toga povećan pritisak i na Venezuelu. Toj zemlji je za izbalansiran proračun čak potrebna cijena nafte na tržištu od 162 dolara po barelu. Samo: čak i američkim naftnim proizvođačima je potrebna visoka cijena nafte. Jer se eksploatacija fosilnih goriva iz uljnih škriljevaca ili uljnog pijeska isplati samo kod visokih cijena.
www.dw.de

 

Nije samo Rusija u panici zbog pada cijena nafte. Svijet je zabrinut!
Pad cijena nafte sigurno je tema tjedna iza nas. U globalnom medijskom selu on se najviše spominjao u kontekstu dramatičnog potopa ruskog rublja i produbljivanja problema ruske ekonomije koja je izrazito ovisna o izvozu nafte i plina. Međutim, pad cijene nafte kao dio trenda pada cijena sirovina (commodities), planetarni je i vrlo složen problem bez jednostavnih odgovora. Baš kao i ruski centralni bankari i predsjednik Putin, o padu cijena sirovina i možebitnim negativnim i pozitivnim posljedicama intenzivno razmišljaju čelnici monetarnih i fiskalnih vlasti svih vodećih sila. Možda se glavna javna predstava ovih dana događala u Rusiji, ali pozadinska drama je planetarna.

Svjedočio je svijet dosad nizu skokova i padova cijena nafte i uvijek su u povijesti opće geopolitičke i ekonomske prilike bile vrlo različite. Povijest se možda ponekad ponavlja, ali je interaktivni svjetski igrokaz i ovaj put nova naftna tj. sirovinska priča.

Zadnji veliki potop cijena nafte gledali smo 2008. godine kad je cijena pala s nebesko visokih 147 dolara na samo 32 dolara u samo nekoliko mjeseci. Tadašnji pad korijene je imao u visokoj zaduženosti dominantnih trgovaca i hedge fondova koji su tijekom financijske krize krenuli u masovnu rasprodaju zbog lavine maring callova tj. poziva na namirenje razlike cijene založenog financijskog instrumenta vezanog uz naftu i tržišne cijene nafte. Bio je to šok.

Za današnji pad cijena nafte ne može se reći da je bio neko veliko iznenađenje. Niz dežurnih pesimista upozoravao je mjesecima na trend općeg pada cijene sirovina (ne samo nafte) zbog pada potražnje na tržištima u razvoju, posebno zbog usporavanja Kine kao najvećeg uvoznika sirovina. Sada su sirovine čak 47 posto ispod svog vrhunca 2008. godine, a zanimljivo je da se deflatorni trend ne zaustavlja ni uz ekstremno ekspanzivne i neortodoksne proinflatorne politike najvećih svjetskih centralnih banaka – američke, japanske, europske... Sve imaju nulte kamate i pumpaju novac u ekonomiju kroz tzv. quantitative easing ili masivni otkup vrijednosnica. U svojoj borbi za inflaciju monetarne i fiskalne vlasti najvećih zemalja sigurno sa strepnjom gledaju kako je, primjerice, CRB commodity index, sastavljen od nafte, zlata i bakra, dramatično potonuo jer je nafta izgubila podršku tržišta na razinama iznad 75 dolara, dok je bakar pao ispod 3 dolara, a zlato ispod 1180 dolara.

Ono što se još događa u pozadini dramatične javne predstave tj. ruske krize dvije su važne stvari: prvo, to je očigledni trend demografskog pada u svim velikim zapadnim demokracijama kao nositeljima svjetske potražnje koji vjerojatno blokira sve napore monetarnih vlasti da monetarnom ekspanzijom bez presedana u suvremenoj povijesti osiguraju višu inflaciju zbog sravnjivanja dugova te potaknu snažniji gospodarski rast. Drugo, čini se da su te hiperekspanzivne monetarne politike koje su osiguravale vrlo jeftin novac kompanijama i vladama dodatno zakomplicirale situaciju na pojedinim dijelovima tržišta – to su, primjerice, u Sjedinjenim Državama opasno napuhani balon frackinga ili balon američkih studentskih kredita. Razmjeri tih balona nisu tako veliki kao što je bio onaj nekretninski koji je uzrokovao krizu subprime kredita, ali su također sistemski opasni.

Objasnimo: Fracking je postupak vađenja ugljikovodika uz injektiranje specijalne tekućine pod visokim tlakom u duboke pukotine s naftom ili plinom. To nije nov postupak, počeo se primjenjivati još krajem 50-ih, ali je svoju eksploziju doživio u posljednjih desetak godina. Frackingu je posebno pogodovao rast cijena nafte, jer se radi o puno skupljem postupku nego što je to klasično crpljenje ugljikovodika, te nekonvencionalna monetarna politika koja je osiguravala ekstremno jeftin novac za veliki val zaduživanja fracking kompanija. No uz trend pada cijena sirovina, pa tako i nafte, taj trend jeftinog zaduživanja počeo se polako pretvarati u kataklizmu zaista ozbiljnih razmjera. Pesimistični analitičari još su u listopadu primijetili da dionice fracking kompanija padaju pet mjeseci zaredom. Neke od dionica fracking kompanija u Sjedinjenim Državama postale su toliko notorne da su analitičari skovali pojam fricking frackinga, koji čak pomalo zvuči nepristojno, ali zapravo nije tako eksplicitan kako bi nekome zazvučalo pri površnom čitanju ili slušanju. U Americi je danas 65 posto oil rigsa horizontalno (umjesto tradicionalnih vertikalnih) i većina treba tehnologiju frackinga da bi radila, a poslovni model kompanija u frackingu temelji se na visokoj cijeni nafte i visokom dugu. Uz jeftin novac koji je osiguravao Fed, fracking tvrtke vodile su Sjedinjene Države u energetsku neovisnost uz ekstremno zaduživanje. Uz jeftin novac za zaduživanje i relativno skupu naftu, fracking komapnije čak su si mogle dopustiti izdašne programe otkupa vlastitih dionica kako bi im održavali ili čak podizali vrijednost. Ne tako davne 2005. godine energetske kompanije u Sjedinjenim Državama imale su udio od 4,4 posto na tržištu visokoprihodujućih junk obveznica, a sada je taj udio više od 15 posto te brzo raste. Od 2012. fracking komapnije troše 120 milijardi godišnje; ulaganja u nalazišta koja u prosjeku imaju vijek trajanja dvije godine su zaista enormna te neodrživa. (ETF (fond) vezan uz fracking tvrtke pao je 40 posto u pola godine. Dobar je mikroekonomski primjer kompanija North Dacota čiji se dug iz 2005. godine od 140 milijuna dolara do danas povećao 43 puta! Cijeli biznis s ugljikovodicima dijelom je upravo zbog frackinga ušao u padajuću spiralu jer je uz jeftin novac fracking izrazito povećao ponudu. Problem je što je cijela ta američka industrija sada leži na dugu od 500 milijardi dolara u situaciji kad je čak i predsjednik Putin izjavio da se "neće dogoditi ništa čak i ako cijena nafte padne na 40 dolara". Vraga se neće dogoditi ništa, pogotovo ne zemljama ovisnicama o izvozu nafte (kao što je Rusija) i fracking industriji. Oni će prvi platiti! Pogotovo jer neki od pesimista predviđaju duži deflacijski trend za većinu sirovina i kažu da bi nafta mogla završiti na 30, možda 20 dolara. Što onda? Pa izvjesno je da vodeće centralne banke ne uživaju u tome što gledaju. Predviđamo da SAD i Japan neće moći izaći iz kontroverznog quantitative easinga, a 90 posto su šanse, prema mišljenu poola uglednih ekonomista, da će im se u tom povijesnom eksperimentiranju monetarnom politikom pod dirigentskom palicom Marija Draghija pridružiti i Europska centralna banka.

No vratimo se na mjesto gdje je trenutačno pravi spektakl tj. u Rusiju. Putin je već jednom bio suočen s bankrotom. Kad je preuzimao vlast 1999. godine, imao je manje od 13 milijardi dolara casha i 133 milijardi dolara inozemnog duga. Kasnije je, zapazio je Bloomberg, cijena ruske nafte rasla 7 posto godišnje tijekom 8 godina. Uz tu 7%/8g formulu Putin je do 2008. nakrcao rezerve od 598 milijardi dolara, ali je onda napao Gruziju te je izgubio oko 220 milijardi. Putin je već navikao plaćati visoke cijene, ali se još nije suočio s dva problema u isto vrijeme: s poprilično širokom i upornom političkom međunarodnom koalicijom formiranom zbog aneksije Krima te istodobnim padom cijena nafte.

Iako je Rusija u dramatičnim problemima zbog strmoglavog pada cijene nafte i galopirajuće inflacije te posljedičnog sloma tečaja rublja, ipak se još ne može reći da je Rusija došla na zadnju liniju obrane, nakon koje pada Putin, a možda i dugoročno obnovljena moć Rusije. Naime, Putin još raspolaže sa 416 milijardi dolara rezervi te ogromnim zalihama zlata. Pri tome je na obranu rublja već potrošio 87 milijardi dolara ili 17 posto rezervi te je jasno da je ključna riječ koju mora vratiti u rusku ekonomiju – povjerenje. U četvrtak je imao uvjerljiv, putinovski nastup, ali još nije jasno hoće li uspjeti u ključnoj misiji vraćanja povjerenja.

Povucimo malo neobičnu paralelu: ruska centralna banka šokirala je svijet kad je prošli tjedan podigla kamatnu stopu zbog obrane rublja na ekstremnih 17 posto. Prvi komentari bili su da taj pokušaj povećanja atraktivnosti rublja nije uspio. No treba pričekati. Dan-dva premalo je za ocjenu. Nešto slično napravio je legendarni predsjednik američkih Federalnih rezervi Paul Volcker. Taj gospodin impresivne fizičke pojave i fascinantnog intelekta obranio je dolar osamdesetih, koji čak nisu htjeli primati talijanski recepcioneri, upravo ekstremnim dizanjem kamata, i to na 19 posto. Za Volckera ključna riječ monetarne politike upravo je povjerenje. Čak i za quantitative easing, koji je otišao u suprotnom smjeru od njegove monetarne politike, također procjenjuje da će ovisiti o toj čarobnoj riječi povjerenje.

U Rusiji, naprotiv, trenutačno izgleda da nema povjerenja, ne šire ga čak ni oni koji bi trebali oponašati odlučnog Volckera, a to su ruski centralni bankari, nego paničarski govore kako nisu ni mogli sanjati da će biti ovako loše.

Pri svemu ovome ne treba zaboraviti kako se ne može znati ima li trenutačno u valutnoj krizi Rusije elemenata prvog pravog međunarodnog valutnog specijalnog rata. Kao što se toga boji Zapad (ponekad su na financijskim tržištima nejasne namjere Kine, a ne samo Rusije), recipročno se toga mora bojati i Rusija premda u ruskoj krizi ogroman novac gube i zapadni realni i financijski sektor. Svijet je danas superpovezan te stoga i hiperosjetljiv na moguće zloupotrebe financijskih tržišta. Barem tako kaže teorija.

Što se tiče Hrvatske u vrtlogu svjetske financijske zbilje, možemo reći da će vjerojatno dijeliti deflacijsku sudbinu EU i njezina možebitnog QE programa. Drugim riječima, kao fenjeraši u stagnacijskoj Europi trebali bi biti vrlo zabrinuti zbog novih naznaka novog rasta cijene zaduživanja, a na koje smo ekstremno osjetljivi. Jasno je da i kod nas međunarodne cijene sirovina kao i starenje društva možda uvode društvo u dulji deflatorni trend, ali je pomalo nejasno zašto kuknjava oko pada cijene nafte. Analiza uglednog UBS-a uputila je na to da svaki pad cijene brent crude od 10 dolara može značiti rast BDP-a čak i nekim zemljama koje su veliki proizvođači ugljikovodika, ali ne i ovisnice o izvozu. Teško je napraviti precizne izračune, ali recimo da bi to godišnje moglo značiti 3-4 milijarde kuna za Hrvatsku. E da, ako cijena nafte nastavi tonuti, fracking u Jadranu sigurno se neće isplatiti, što je, također, možda dobro. Ipak smo turistička zemlja.
www.vecernji.hr

 

Veliki pad cijena nafte, a Hrvati nemaju koristi
Veliki rat cijenama koji bjesni na tržištu nafte rasplamsava se brže nego što su predviđali analitičari. Već početkom prosinca nafta se prodaje za 65 dolara, a nove analize koje su izradili kanadski eksperti govore da će do kraja prosinca cijena pasti na oko 60 dolara. Ipak, teško je očekivati da će te promjene na svjetskom tržištu osjetiti i hrvatski vozači.

Sve ovisi o državnim financijama. Smanjenjem cijena benzina država gubi i to sigurno neće dopustiti. Razina cijene benzina bit će zadržana koliko je potrebno da se popuni državna blagajna – kaže naftni stručnjak dr. Davor Štern.

Zasićenje tržišta
Veliki pad cijena nafte posljedica je golemog povećanja u proizvodnji koje se dogodilo uvođenjem frakiranja na području SAD-a i Kanade, no Saudijci spremaju odgovor. Suprotstavili su se ideji koju su na sastanku OPEC-a zastupali predstavnici Venezuele, odnosno da se smanji proizvodnja s naftnih polja zemalja članica jer to, prema mišljenju Rijada, ne bi smanjilo cijenu, nego bi kupce usmjerilo na Amerikance i Kanađane. Saudijci su nakanili krenuti u rat iscrpljivanjem. Računajući da frakiranje, koliko god uspješno i efikasno bilo, predstavlja relativno skup proces, odlučili su dodatno crpiti naftu i plasirati je na tržište rušeći i dalje cijene barela. Računaju, naime, da je crpljenje nafte iz konvencionalnih bušotina, koje su već u pogonu, ipak isplativije i manje skupo od frakiranja, koje zahtijeva upumpavanje velikih količina vode i kemikalija u tlo, a potom crpljenje i preradu nafte i plina oslobođenog iz škriljevca.

Cilj je preplaviti svjetsko tržište jeftinom, pristupačnom saudijskom naftom kako bi se Amerikance i Kanađane "uvjerilo" da se frakiranje jednostavno ne isplati. Jer Saudijci smatraju da će dugoročno biti nemoguće izdržati cijenu koju će oni hiperprodukcijom postići. Ipak, i to je vrlo upitna računica. Rijad smatra da im je isplativo naftu plasirati po cijeni od 60 dolara, dok bi cijena, padne li ispod te razine, vrlo brzo mogla ponovno narasti. Nepoznanica leži u minimalnoj cijeni koja je potrebna za isplativost frakiranja. Jedni izvori govore da je to najmanje 80 dolara po barelu, a drugi kako se frakiranje isplati već na cijeni nafte od oko 40 dolara za barel. U svakom slučaju, analitička kuća Morgan Stanley objavila je prognozu za 2015. godinu u kojoj, u jednom od scenarija, najavljuje pad cijene sirove nafte na 43 dolara za barel u drugom kvartalu iduće godine.

– Cijena nafte sigurno će padati jer proizvođači to mogu izdržati. Radit će s manjom dobiti, no još uvijek u pozitivi – kaže Štern.

Zaustavlja se istraživanje
I dok traje to veliko kockanje, već je sada jasno tko su prve žrtve okršaja. Projekcije govore da će zbog pada cijena stati projekti za istraživanje novih nalazišta plina i nafte u svijetu. Obustavljeni će biti zahvati vrijedni oko 150 milijardi dolara jer se više ne isplate. Bar ne u ovome trenutku. Golemi gubitnik tog sukoba je i Rusija. Vladimir Putin potpisao je prije nekoliko dana novi ruski proračun temeljen na cijeni sirove nafte od sto dolara za barel. Već je sada potpuno jasno da su to puste želje.
www.vecernji.hr

 

Cijena nafte pada zbog sukoba SAD-a i Rusije
Moskva je proračun za 2015. godinu, u kojem prihodi od nafte čine polovicu, bazirala na cijeni nafte od 100 dolara za barel. Za razliku od cijene nafte, koja je u samo nekoliko mjeseci pala za čak 25 posto, sa 115 na 85 dolara po barelu, cijene goriva u Europi i Hrvatskoj neće pratiti taj trend. Benzin i dizelska goriva pojeftinit će najviše desetak posto, i to tek kada se potroše zalihe nafte za koje se početkom godine plaćalo i po 125 dolara po barelu.

Manje cijene mogle bi, međutim, dodatno ugroziti prihode državnih proračuna jer će se, zbog jeftinijeg benzina i dizela, naplatiti manje novca od trošarina i poreza. No, zbog porasta potrošnje očekuje se da će ipak kompenzirati taj manjak.

Naftne kompanije s vlastitim rafinerijama, poput Ine, manjom cijenom nafte pokrivat će gubitke koje su posljednjih godina ostvarivali u procesu prerade.

No, kako će se istodobno smanjiti prihode od prodaje nafte, na kraju će, predviđaju stručnjaci, poslovni rezultati biti slični onima kada je nafta bila skuplja. Istodobno, niža cijena nafte, a Goldman Sachs predviđa da će se zadržati najmanje do ljeta sljedeće godine, pomoći će oporavku ekonomija velikih potrošača.

Primjerice, EU je tijekom 2013. uvezla energije, plina, ugljena i nafte za 500 milijardi dolara, od čega se na naftu potrošilo 75 posto. Zbog jeftinije nafte u 2015. uštedjet će 75 milijardi dolara.

Građani u EU imat će jeftinije grijanje, struju, prijevoz, a uz njih profitirati će industrijski, kemijski, građevinski i prijevozni sektor, svi u kojima cijena nafte sudjeluje u troškovima između 20 do 40 posto. Eksperti smatraju kako je dramatičnom padu cijena nafte kumovala prevelika proizvodnja, višak nafte na tržištu, rast vrijednosti dolara od 10 posto, pad potrošnje, utjecaj naftnih kompanija koje zbog visoke cijene nafte, bilježe goleme gubitke u poslovanju rafinerija.

Također i spekulacije na tržištu kapitala, sve veće korištenje alternativnih izvora energije, kao i plina, koji zamjenjuje naftu u elektranama te nafta iz škriljevca. SAD je, zahvaljujući nafti iz škriljevca, prvi put u povijesti postao najveći proizvođač nafte. Prestigao je Saudijsku Arabiju, koja dnevno u prosjeku proizvede 11,5 milijuna barela nafte dnevno, dok Amerikanci već vade više od 12 milijuna barela dnevno.

Uz utjecaj tržišta, bitnu ulogu u padu cijena nafte odigrala je, nema sumnje, i politika. Naime, nafta je jedini važan svjetski proizvod koji je čak 120 godina, od 1861. do 1960., držao sličnu cijenu od 1,20 do 3 dolara po barelu. I to unatoč dva velika svjetska rata, teškim sukobima i razaranjima u Koreji i Vijetnamu, brojnim ratovima Izraela i arapskih država.

Zahvaljujući jeftinoj nafti, Zapad se industrijalizirao i razvio, pa je cijene na tržištu nafte ili određivao ili strogo kontrolirao. Tako je tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća cijena nafte porasla na 4 do 6 dolara, a do kraja stoljeća narasla je do 20 dolara.

Na početku krize 2008. nafta dvostruko poskupljuje i postiže rekord od 145 dolara po barelu. Prosječne najniže proizvodne cijene barela nafte kreću se između 30 i 40 dolara, takve je nafte najviše u arapskim državama i SAD-u, a najskuplje, između 70 i 80 dolara, pa i više, ima u Rusiji, i to zbog visokih transportnih troškova.

Uostalom, SAD je napao Irak zbog nafte, a počele su bombardirati Libiju kada je Gadafi najavio da neće koristiti dolar kao sredstvo plaćanja.

Unatoč rasplamsavanju rata u Iraku, Siriji, Ukrajini, nemira u Libiji, širenju ebole u Africi, poremećajima koji su uvijek dovodili do porasta cijene nafte, u drugoj polovici 2014. dogodilo se nešto posve suprotno. Cijena nafte je pala, što jasno upućuje da su i politički interesi odigrali bitnu ulogu. Pri tome valja imati na umu da arapske države, članice OPEC-a, sada proizvode manje od 40 posto ukupnih količina nafte, pa više ne mogu određivati njenu cijenu.

Patrick Legland, voditelj istraživanja u Societe Generale, ustvrdio je kako je sadašnji pad cijena nafte "doista zanimljiva podudarnost", misleći pritom na uvođenje sankcija protiv Rusije. Upravo zbog sankcija Amerikanci su, smatra se, namjerno rušili cijenu nafte kako bi dodatno pojačali pritisak na Rusiju.

Naime, Moskva je u proračunu za 2015. ukalkulirala cijenu barela nafte od 100 dolara. Bude li cijena niža, proračun se neće ostvariti u predviđenom obimu, što bi moglo ugroziti rusku ekonomiju. Posebno zato što prihodi od nafte čine čak više od 50 posto ruskog državnog proračuna. Tim nevoljama valja pribrojiti i pad vrijednosti rublje za više od dvadesetak posto.

Niža cijena nafte pogodit će Iran i Kinu, što, također, nije mrsko Amerikancima. Procjenjuje se da će Rusija u 2014. biti najveći proizvođač s prosječnom dnevnom proizvodnjom od 10,730.000 barela nafte, slijede Saudijska Arabija sa 9,570.000 barela, SAD sa 9,023.000, Iran sa 4,231.000barela, te Kina s više od 4 milijuna barela.

Također, niža cijena nafte bitno će oslabiti poslovne rezultate najvećih naftnih kompanija koje su generator razvoja Rusije. Doduše, Rusija je, pripremajući se za takav udar, preselila u rezervu 454 milijarde dolara kojima će neutralizirati fluktuaciju cijena nafte.

Također, usmjerila se prema tržištima Azije, pa je nedavno potpisala ugovor s Kinom o izvozu plina u vrijednosti od 400 milijardi dolara. Potraj osamdesetih, neposredno uoči pada komunizma u Europi, odvijao se sličan scenarij. Kako bi ubrzale ekonomski slom SSSR-a, Sjedinjene Države isprovocirale su u jednom trenutku cijenu nafte od samo 9 dolara po barelu.

To je Ruse bacilo na koljena, no s prijetnjom da Moskva neće moći vraćati kredite zapadnim bankama cijena nafte začas se vratila na 20 dolara.

Zbog pada cijene nafte neće biti puno velikih dobitnika, višak novca naftne kompanije morat će uložiti u istraživanja, ali bit će teških gubitnika. Uz Rusiju, to će još biti drugi veliki izvoznici nafte poput Irana, Saudijske Arabije, Kuvajta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Iraka, Venezuele, čiji su budžeti ovisni o nafti.

Osim što će to usporiti njihov rast, te će države smanjiti uvoz sa Zapada, a posebno će biti pogođeni američki proizvođači oružja. No, to je žrtva na koju je SAD računao: on će te udare, uvjeren je, relativno lako podnijeti, dok Rusi takvom pritisku, smatraju u Washingtonu, ne mogu odolijevati na dulji rok.

Stoga proizvođačima i potrošačima ne preostaje drugo nego pričekati ishod obračuna dviju najvećih vojnih sila jer će tek tada vidjeti na temelju kojih će se kriterija formirati nova cijena nafte.
www.jutarnji.hr

Zgrada predstavlja centralni dio Složenog Termotehničkog Sustava STS-a koji potražuje određene količine energije i medija u obliku toplinske i rashladne energije, vode, tople vode i potrošne tople vode, zraka, pare. Potrebnu energiju i medije osiguravaju mu davaoci koji za realizaciju potražuju određene količine energije i medija iz izvora. Iz zgrade izlaze otpadne topline i mediji. Parametri koji definiraju potrebe zgrade su meteorološki podaci na lokaciji i tehnološki procesi koji se u zgradi odvijaju.

Zgrada kao objekt analize mora zadovoljiti svoju namjenu što se ostvaruje odgovarajućim arhitektonsko građevinskim svojstvima vanjske ovojnice i unutrašnjih prostora, a čime su ujedno definirani gubici odnosno dobici topline koje treba namiriti (dovesti ili odvesti), a kako bi se održalo potrebno mikroklimatsko stanje unutar objekta. Uz ovo, u bilancu ulaze i pojedini tehnološki procesi koji se odvijaju u zgradi. Ostvarenje traženih mikroklimatskih uvjeta postiže se različitim složenim termotehničkim sustavima (STS) grijanja, klimatizacije, ventilacije i hlađenja i njihovim kombinacijama, te rasvjetom.

STS-i značajni su potrošači energije i medija. Veliki broj međusobnih interakcija koji se u njima odvija predstavlja problem prilikom izbora pojedinih varijanti u smislu smanjenja investicijskih i pogonskih troškova te zaštite okoliša. Kod realizacije STS-a zadatak je projektanta da uz što prihvatljiviju cijenu investicije udovolji zahtjevima koji su na sustav postavljeni, a isti osmisli tako da ostvaruje svoju funkciju uz što niže troškove. Zahtjev STS-a glede energije i medija vrlo je velik te se prije donošenja konačne odluke o izboru opreme mora provesti analiza određenog broja mogućih rješenja. Analiza mora obuhvatiti sve izvore energije i medija koji su na raspolaganju kao i različite varijante STS-a vodeći računa da se postavljeni zahtjevi ostvare. Ovo se dobrim dijelom odnosi i na izbor tehnologija koje se u zgradi odvijaju.

a. Ulazni parametri za zgradu
* Tehnološki proces definiran je namjenom zgrade (TEH)
* Meteorološki podaci (MET)
Meteorološki podaci unose se kao mjesečni podaci karakteristične godine za područje u kojem se zgrada nalazi. To su vlaga, temperatura, brzina vjetra, podaci o sunčevom zračenju. Oblikovanje podataka za karakterističnu godinu je definirano.

b. Unutrašnji parametri zgrade (OB)
Struktura zgrade definirana je njegovom ovojnicom, unutrašnjim prostorima (zidovi, krov, ostakljenja, zone) i orijentacijom na danoj lokaciji. Temeljem ovih podataka računaju se po mjesecima godišnja potrošnja energije i maksimalna toplinska i rashladna opterećenja te potrebe za medijima.

c. Davaoci (elementi STS-a)
Na osnovi tehnoloških parametara i unutrašnjih parametara dobivaju se potrebne količine energije i medija za zgradu koje moraju namiriti različiti podsustavi;
* Hladna voda (HV) za potrebe hlađenja i tehnologije
* Topla voda (TV) za potrebe grijanja i tehnologije
* Para (TP) za potrebe tehnologije
* Potrošna topla voda (PTV) za različite potrebe

d. Izvori
* Riječna voda (npr. SAVA)
* Električna energija (EL)
* Doknadna voda (DV)
* Geotermalna energija (GEO)
* Goriva (G), tu se podrazumijevaju i obnovljivi izvori

e. Izlazni parametri iz zgrade
* Proizvod (PR) bez obzira na oblik (apstraktan ili konkretan)
* Otpadne topline i mediji (OV)

 

Toplinsko opterećenje objekta (kW), predstavlja potrebnu snagu uređaja za podmirenje transmisijskih toplinskih gubitaka i toplinskih gubitaka zbog provjetravanja;

Godišnja isporučena energija, Edel [kWh/a], jest energija dovedena tehničkim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, rasvjetu, svih gubitaka sustava te pogon pomoćnih sustava (pumpe, regulacija itd.);

Godišnja primarna energija, Eprim [kWh/a], jest računski određena količina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe;

Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje QH,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade. Ona uključuje toplinske gubitke uslijed transmisije te prirodnog i/ili prisilnog(ventilatorskog) provjetravanja umanjene za toplinske dobitke od sunca i unutrašnjih izvora;

Godišnja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrošne tople vode, QW,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom pripreme potrošne tople vode treba dovesti tijekom jedne godine za zagrijavanje vode;

Godišnja potrebna energija za ventilaciju, QVe [kWh/a], jest računski određena količina energije za pripremu zraka sustavom prisilne ventilacije, djelomične klimatizacije i klimatizacije tijekom jedne godine za održavanje stupnja ugodnosti prostora u zgradi;

Godišnja potrebna toplinska energija za hlađenje, QC,nd [kWh/a], jest računski određena količina topline koju sustavom hlađenja treba tijekom jedne godine odvesti iz zgrade za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja hlađenja zgrade;

Godišnja potrebna energija za rasvjetu, EL [kWh/a], jest računski određena količina energije koju treba dovesti zgradi tijekom jedne godine za rasvjetu.

Godišnja potrebna energija za pomoćne uređaje Waux (kWh/a), jest računski određena količina energije koju treba dovesti tijekom godine za pogon pomoćnih uređaja (pumpe, ventilatori, regulacija)

Godišnji toplinski gubici sustava grijanja, QH,ls (=QH,ls,nrvd ) [kWh/a], jesu energetski gubici sustava grijanja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;

Godišnji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrošne tople vode, QW,ls (=QW,ls,nrvd) [kWh/a], jesu energetski gubici sustava pripreme potrošne tople vode tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za zagrijavanje vode;

Godišnji gubici sustava ventilacije, QVe,ls (=QVe,ls,nrvd ) [kWh/a] jesu energetski gubici sustava ventilacije tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;

Godišnji gubici sustava hlađenja, QC,ls (=QC,ls,nrvd )[kWh/a], jesu energetski gubici sustava hlađenja tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za održavanje unutarnje temperature u zgradi;

Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, Htr,adj [W/K] jest količnik između toplinskog toka koji se transmisijom prenosi iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike između unutarnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature; H'tr,adj = Htr,adj /A [W/(m²•K)], Godišnja isporučena energija, Edel [kWh/a], jest energija dovedena tehničkim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, rasvjetu, za pokrivanje svih gubitaka sustava te pogon pomoćnih sustava (pumpe, regulacija itd.); Ne uključuje obnovljivu energiju (npr. sunca, vjetra..) prikupljenu odgovarajućim sustavima.

Godišnja primarna energija, Eprim [kWh/a], jest računski određena količina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe; obuhvaća ukupnu primarnu energiju za grijanje, pripremu PTV-a, hlađenje i rasvjetu.

Godišnja primarna energija za grijanje i pripremu PTV-a EH,prim [kWh/a], je računski određena količina energije koja se koristi za potrebe grijanja i pripreme PTV-a. Izračunava se uz pomoć faktora primarne energije fp danom u Tablici 1.

Godišnja primarna energija za hlađenje EC,prim [kWh/a], je računski određena količina energije koja se koristi za potrebe hlađenja. Izračunava se uz pomoć faktora primarne energije fp danom u Tablici 1.

Faktor primarne energije, fp je pretvorbeni faktor (Tablica 1) koji uzima u obzir svu potrebnu dodatnu energiju onoj isporučenoj, pri dobivanju, pretvorbi i raspodjeli korištenih energenata kroz procesne lance izvan granice sustava zgrade.

Koeficijent utroška sustava, ep je količnik između godišnje primarne energije za grijanje i PTV Eprim,H i zbroja godišnje topline potrebne za grijanje i zagrijavanje potrošne tople vode (QH,nd + QW,nd )

Godišnja emisija ugljičnog dioksida, CO2 [kg/a], jest masa emitiranog ugljičnog dioksida u vanjski okoliš tijekom jedne godine koja je posljedica energetskih potreba zgrade; računa se u odnosu na godišnju isporučenu energiju Edel za svaki pojedini izvor tj. u odnosu na godišnji utrošak svakog pojedinog energenta.

Proračun se provodi prema važećem Tehničkom propisu kojim se propisuju tehnička svojstva za sustave grijanja i hlađenja u zgradama (TPSGHZ), Tehničkom propisu kojim se propisuju tehnički zahtjevi u pogledu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite u zgradama (TPRUETZZ) i prema Pravilniku kojim se propisuje energetski pregled zgrade i energetsko certificiranje (PEPZEC).

Postupak izrade projekta započinje određivanjem toplinskog opterećenja zgrade (potrebne topline za grijanje i hlađenje) koje uključuje transmisijske gubitke i gubitke zbog provjetravanja, umanjene za toplinske dobitke, za odabrano arhitektonsko-građevinsko rješenje i to kod standardne vanjske i unutrašnje temperature.

Za zgradu se zatim definiraju termotehnički sustavi grijanja, hlađenja, ventilacije, potrošne tople vode i rasvjete te eventualni dodatni parametri energetske potrošnje. Pri tome se analiziraju varijante u kojima se koriste alternativni sustavi. Ukoliko predviđene varijante zahtijevaju izmjene u arhitektonsko građevinskom rješenju iste se provode u suradnji s nositeljima arhitektonsko-građevinskog rješenja i za novo rješenje se ponavlja proračun toplinskog opterećenja. Na temelju vršnih opterećenja određuju se nazivne snage uređaja termotehničkih sustava odnosno vrši se izbor opreme.

Za svaki se pojedini sustav potom određuju potrebna toplinska energija za grijanje, provjetravanje, ventilaciju i hlađenje za stvarne klimatske podatke po mjesecima, zatim toplina za pripremu potrošne tople vode, gubici samih izvora topline i gubici transporta medija nosioca topline te potrebna električna energija za rad pomoćnih uređaja termotehničkih sustava. Elementi termotehničkih sustava grupiraju se prema izvoru energije (plin, el. energija, tekuće gorivo, kruto gorivo) te se određuje ukupna potrebna isporučena energija po energentu i skupno. Koristeći faktore primarne energije određuje se potrebna godišnja primarna energija za objekt, koeficijent utroška sustava i emisija CO2. Na osnovi izabranih komponenata termotehničkih sustava radi se ekonomska analiza investicijskih troškova i ako je moguće izračun povrata investicije.

 

ZAKONODAVNA OSNOVA
Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada 2002/91/EC (EPBD I) i njena novelacija Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada 2010/31/EU (EPBD II) donesena je s ciljem uštede energije u zgradama, promocije energetske učinkovitosti i smanjenja emisije ugljičnog dioksida. Direktiva utvrđuje zahtjeve za poboljšanje energetske učinkovitosti:
* uspostavu općeg okvira za metodologiju proračuna energetske učinkovitosti zgrada
* primjenu minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za nove zgrade
* primjenu minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za postojeće zgrade prilikom značajne obnove zgrada
* povećanje broja zgrada gotovo nulte energije
* energetsko certificiranje zgrada
* redovite preglede sustava grijanja i klimatizacije u zgradama
* neovisne sustavekontrole energetskih certifikata i izvješća o pregledu

Implementacija EPBD I i EPBD II u hrvatsko zakonodavstvo i ciljevi zaštite okoliša stvorili su važan okvir za uvođenje energetskih mjerila za nove zgrade, energetsku obnovu postojećih i gradnju suvremenih, zgrada gotovo nulte energije i konačno energetsko certificiranje zgrada. Proces energetskog certificiranja zgrada donosi niz ključnih promjena koje će značajno utjecati na podizanje kvalitete gradnje, osuvremenjivanje postojećih zgrada, povećanje standarda i komfora u zgradama, smanjenje troškova održavanja zgrada, primjenu inovativnih tehnologija i rješenja, razvoj integralnog pristupa projektiranju i dugoročni pristup analizi zgrade uzimajući u obzir cijeli njen životni vijek.

Osnovni cilj Direktive 2010/31/EU (EPBD II) je obvezati na nužnost smanjenja potrošnje svih vrsta energije u cjelokupnom fondu budućih i postojećih zgrada. Uzimajući u obzir dugi životni vijek zgrada (od 50 do više od 100 godina) najveći je, kratkoročni i srednjoročni energetski potencijal u postojećem fondu zgrada. Nove zgrade moraju biti građene tako da udovoljavaju zadanim minimalnim zahtjevima energetske učinkovitosti. Za zgrade s ploštinom korisne površine 50 m2 i veće koje moraju ispuniti zahtjeve energetske učinkovitosti i koje se griju na unutarnju temperaturu ≥ 18 °C mora se istražiti isplativost primjene alternativnih energetskih sustava baziranih na decentralnim sustavima obnovljivih izvora energije, daljinskom/blokovskom grijanju i/ili hlađenju naročito ako se baziraju na obnovljivim izvorima energije, na sustavima kogeneracije, te dizalicama topline i sl. uz pretpostavku da je potrebna energija za grijanje i hlađenje svedena na troškovno optimalnu razinu. Elaborat je obavezan prilog projektnoj dokumentaciji i mora biti dostupan za provjeru nadležnim tijelima. Analiza alternativnih sustava može se provesti za pojedinačnu zgradu ili grupu sličnih zgrada ili sličnu tipologiju zgrada na istom području, ili za sve zgrade povezane na isti daljinski/blokovski sustav. Kod postojećih zgrada koje planiraju značajnu obnovu zgrada kojom se unaprjeđuje njihova energetska učinkovitost kako bi se ispunili minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti, preporuča se korištenje visokoučinkovitih sustava koji se baziraju na alternativnim sustavima kada je to tehnički, funkcionalno i ekonomski izvedivo . Također, uvodi se obavezni redoviti pregled dostupnih dijelova sustava grijanja - proizvodnje, sustava upravljanja i cirkulacijskih crpki, za kotlove efektivne nazivne snage veće od 20 kW i obvezni redoviti pregled dostupnih dijelova sustava klimatizacije efektivne nazivne snage veće od 12 kW. Pregled uključuje ocjenu učinkovitosti i dimenzioniranja kotla i usporedbu snage kotla odnosno sustava klimatizacije sa stvarnim potrebama za energijom za grijanje ili hlađenje u zgradi. Vremenski period u kojem je obavezno provoditi pregled određuje država članica. Za kotlove efektivne nazivne snage 100 kW i veće redovni pregled se provodi svake 2 godine, a ako je energent plin pregled se provodi svake 4 godine. Minimalna preporučena mjera je osiguravanje savjeta korisnicima o zamjeni kotla, drugim promjena u sustavu grijanja i korištenju alternativnih sustava grijanja kako bi se ocijenila učinkovitosti i odredila potrebna snaga sustava grijanja. Iste minimalne mjere se odnose i na sustave klimatizacije u zgradama.

Zahtjevi za povećanje energetske učinkovitosti zgrada se primjenjuju i kod postojećih zgrada kada se provodi značajna obnove zgrade i kada je to svedeno na troškovno optimalnu razinu. Iz tog razloga potrebno je odrediti koji su minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti za obnovljene dijelove ovojnice i tehničke sustave zgrade. Obnovu postojećih zgrada potrebno je usmjeravati prema zgradama gotovo nulte energije.

EPBD I se u RH počela implementirati kroz Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07) na temelju Akcijskog plana za implementaciju EPBD I izrađenog u MZOPUG tijekom 2007. Krovni zakon za daljnju implementaciju EPBD I i EPBD II je Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12,101/13 i 14/14), te od 1. siječnja 2014. Zakon o gradnji (NN 153/13)) i prateći tehnički propisi i pravilnici. Osnovni su: Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti zgrada(NN 110/08, 89/09, 79/13 i 90/13) i Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti zgrada (NN 97/14.), Tehnički propis o sustavima grijanja i hlađenja u zgradama (NN110/08), Pravilnik o energetskim pregledima građevine i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/12, 29/13 i 78/13), Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (NN 48/14), Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada (NN 81/12, 64/13), Pravilnik o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina (NN 81/12 i 79/13), Pravilnik o uvjetima i načinu izdavanja potvrde hrvatskim državljanima i pravnim osobama za ostvarivanje prava pružanja usluga regulirane profesije energetskog certificiranja i energetskog pregleda zgrade u državama ugovornicama Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru (NN 47/14.), Metodologija provođenja energetskih pregleda građevina i Algoritam za izračun energetskih svojstava zgrada.

Članak 6. EPBD II „Nove zgrade
1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nove zgrade ispune minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti određene u skladu s člankom 4.

Države članice osiguravaju da se kod novih zgrada prije početka gradnje razmotri i uzme u obzir tehnička, okolišna i gospodarska izvedivost visokoučinkovitih alternativnih sustava, poput onih koji su navedeni u nastavku, ako su oni raspoloživi:
(a) decentralizirani sustavi opskrbe energijom na temelju energije iz obnovljivih izvora; (b) kogeneracija;
(c) daljinsko ili blokovsko grijanje ili hlađenje, posebno ako se u cijelosti ili djelomično temelji na energiji iz obnovljivih izvora;
(d) dizalice topline.

2. Države članice osiguravaju da se analiza alternativnih sustava iz stavka 1. dokumentira i bude raspoloživa u svrhu provjere.

3. Ta se analiza alternativnih sustava može provesti za pojedinačne zgrade ili skupine sličnih zgrada ili za zgrade zajedničke tipologije na istom području. Što se tiče skupnih sustava grijanja i hlađenja, analiza se može provesti za sve zgrade koje su povezane na sustav na istom području."

Članak 7. EPBD II „Postojeće zgrade
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se prilikom značajne obnove zgrada unaprijedi energetska učinkovitost čitave zgrade ili obnovljenog dijela zgrade kako bi se ispunili minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti u skladu s člankom 4., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

Ti se zahtjevi primjenjuju na čitavu obnovljenu zgradu ili građevinsku cjelinu. Zahtjevi se osim toga, ili umjesto toga, mogu primjenjivati i na obnovljene građevinske elemente.

Države članice osim toga poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kod naknadne ugradnje ili zamjene građevinskog elementa koji čini dio ovojnice zgrade i koji ima značajan utjecaj na energetsku učinkovitost ovojnice zgrade ispune minimalni zahtjevi energetske učinkovitosti za građevinski element, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

Države članice te minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti utvrđuju u skladu s člankom 4.

Države članice potiču da se u slučaju zgrada koje se podvrgavaju značajnoj obnovi razmotre i uzmu u obzir visokoučinkoviti alternativni sustavi, kako je navedeno u članku 6. stavku 1., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo."

Općeniti okvir za izračun energetske učinkovitosti zgrada prema EPBD II (Annex I) zasniva se na izračunatoj ili stvarnoj godišnjoj potrošnji energije kako bi se zadovoljile različite potrebe s obzirom na tipično korištenje zgrade i koje će prikazati potrebe za energijom za grijanje i hlađenje (energija potrebna da se izbjegne pregrijavanje) kako bi se ostvarili predviđeni temperaturni uvjeti u zgradi te potrebe za potrošnom toplom vodom. Metodologija mora uključiti Europske norme i biti u skladu s relevantnim zakonodavstvom, uključujući i Direktivu 2009/28/EC o promociji korištenja obnovljivih izvora energije.

Energetska svojstva zgrade trebaju biti transparentno izražena i uključuju iskazivanje indikatora potrošnje energije i numerički indikator primarne energije prema faktorima primarne energije za pojedini energent (određenima prema nacionalnim ili regionalnim godišnjim prosjecima ili prema specifičnoj vrijednosti za proizvodnju na lokaciji).

Metodologija mora obuhvatiti najmanje slijedeće elemente:
* stvarne toplinske karakteristike zgrade uključujući i njezine unutarnje pregrade
Toplinski kapacitet
Toplinsku izolaciju
Pasivno grijanje
Elemente za hlađenje
Toplinske mostove
* Postrojenja za grijanje i opskrbu toplom vodom, uključujući i njihovu izolaciju
* Uređaje za kondicioniranje zraka
* Prirodnu i mehaničku ventilaciju što može uključivati i zrakopropusnost
* Rasvjetu (uglavnom kod nestambenog sektora)
* Oblikovanje, položaj i orijentaciju zgrade, uključujući i vanjske klimatske uvjete
* Pasivne solarne sustave i zaštitu od direktnog zračenja Sunca
* Unutarnje klimatske uvjete uključujući i zahtjeve definirane projektom
* Unutarnje opterećenje

Polazeći od činjenice da su zgrade i sustavi u njima integralno rješenje arhitektonske, građevinske, strojarske i elektrotehničke struke i da svaka grupa koja nudi određeno rješenje za zgradu na osnovi projektnog zadatka,postavlja koncepciju koja će se realizirati kroz ideju odnosno glavni projekt, predloženo se rješenje smatra osnovnim za daljnju analizu. Projekt zgrade mora biti usklađen sa zahtjevima TPRUETZZ. Projektanti koji nude određeno rješenje moraju isto izraditi u skladu s navedenim TPRUETZZ, propisanim normama i drugim tehničkim specifikacijama navedenim u TPRUETZZ, Algoritmu ili poznatim iz dobre inženjerske prakse.

Zahtjevi za nove i postojeće zgrade kod značajne obnove u smislu uštede energije i toplinske zaštite:
1. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade, odnosno po jedinici obujma grijanog dijela zgrade,
2. najvećom dopuštenom primarnom energijom po jedinici ploštine korisne površine zgrade,

3. najvećim dopuštenim koeficijentom transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici ploštine ovojnice grijanog dijela zgrade,
4. sprječavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta,
5. dopuštenom zrakopropusnosti ovojnice zgrade,
6. najvećim dopuštenim koeficijentima prolaska topline pojedinih građevnih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade i pojedinih građevnih dijelova između grijanih dijelova zgrade različitih korisnika,
7. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova,
8. najvećom dopuštenom kondenzacijom vodene pare unutar građevnog dijela zgrade,

9. sprječavanjem površinske kondenzacije vodene pare,
10. učinkovitošću tehničkog sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i pripreme potrošne tople vode,
11. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom energijom za rasvjetu zgrade, osim jednoobiteljskih i višestambenih zgrada,
12. razredom učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade,
13. udjelom obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije,

Zahtjevi za nove i postojeće zgrade kod značajne obnove u smislu korištenja obnovljivih izvora energije:
– najmanje 20 % ukupne potrebne energije za rad sustava u zgradi podmireno energijom iz obnovljivih izvora energije, ili je
– udio u ukupnoj finalnoj energiji za grijanje i hlađenje zgrade i pripremu potrošne tople vode dobiven na jedan od sljedećih načina:

1. najmanje 25 % iz sunčeva zračenja,

2. najmanje 30 % iz plinovite biomase,

3. najmanje 50 % iz čvrste biomase,
4. najmanje 70 % iz geotermalne energije,

5. najmanje 50 % iz topline okoline,
6. najmanje 50 % iz kogeneracijskog postrojenja s visokom učinkovitošću u skladu s posebnim propisom, ili je 50 % energetskih potreba zgrade podmireno iz daljinskog grijanja koje ispunjava zahtjev ili je godišnja potrebna toplina za grijanje zgrade izračunata po jedinici ploštine korisne površine zgrade ili po jedinici obujma grijanog dijela zgrade, za najmanje 30 % niža od dopuštene vrijednosti iz članaka 9., 10. odnosno 11. TPRUETZZ.

Dodatni tehnički zahtjevi dani su u TPRUETZZ. TPRUETZZ definira i sadržaj projekata zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama. TPRUETZZ traži da se za zgrade s ploštinom korisne površine 50 m2 i veće zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole, odnosno potvrdi glavnog projekta obavezno prilaže elaborat tehničke, ekološke i ekonomske izvedivosti alternativnih sustava opskrbe energijom. Iz iznesenog proizlazi da je u elaboratu potrebno dati poseban osvrt na primijenjene alternativne sustave s tehničkim opisom i proračunima za analizirane sustave. Da bi se dokazala tehnička, ekološka i ekonomska opravdanost primijenjenih sustava potrebno je provesti analizu iz koje su vidljive prednosti koje donose odabrana rješenja i to kroz potrebnu energiju, primarnu energiju i smanjenje emisije CO2. Ekonomsku opravdanost treba pokazati kroz cijenu investicije za pojedinu varijantu, ukoliko za to postoje dostupni podaci. Sve varijante moraju zadovoljiti minimalne zahtjeve što znači da pojedina izračunata potrebna energija mora biti najmanje u granicama propisanim TPRUETZZ, ili bolje od toga.

Arhitektonsko građevinski projekt – toplinske karakteristike vanjske ovojnice zgrade
Osnovna varijanta (primjer A) predstavlja polazno arhitektonsko rješenje (ili zatečeno stanje kod postojeće zgrade) s definiranom ovojnicom zgrade i namjenom prostora. Dobivena je na osnovi analize mogućih arhitektonsko-građevinskih rješenja te odabira investitora koji se je odlučio za jednu od predloženih izvedbi. Promatrane varijante (primjeri B i C) predstavljaju modificirano osnovno arhitektonsko-građevinsko rješenje u smislu primijenjenih složenih termotehničkih sustava odnosno alternativnih izvora energije. Sve promatrane varijante moraju zadovoljiti minimalne zahtjeve TPRUETZZ.

Kako o toplinskim svojstvima vanjske ovojnice zgrade ovise toplinski gubici a time i izbor sustava opskrbe energijom, potrebno je u ranoj fazi projektiranja donijeti strateške odluke vezano na postizanje određenog nivoa toplinske zaštite, kako bi se izbjeglo predimenzioniranje sustava, te omogućila primjena alternativnih sustava. Što su manji toplinski gubici iz zgrade odnosno viši nivo toplinske zaštite, to je veća mogućnost primjene alternativnih sustava opskrbe energijom. Ovdje dolazi do izražaja potreba integralnog projektiranja i razmatranja energetskog koncepta zgrade u najranijoj fazi projektiranja. Prije same analize tehničkih sustava zgrade potrebno je u suradnji svih projektanata donijeti odluku o nivou toplinske zaštite zgrade. Pri tome ona mora biti u skladu sa zahtjevima TPRUETZZ, ali može biti i bitno bolja, kako bi se ostvario energetski razred A ili A+.

TEHNIČKI ENERGETSKI ALGORITAM
Analiza započinje ispunjavanjem obrasca za osnovno rješenje sustava (Varijanta I) u kojem se nalaze glavni podaci o zgradi te opis sustava i korištenih izvora energije. Pri tome treba usvojiti osnovnu ili naprednu varijantu toplinske zaštite i s odabranom varijantom uči u daljnju analizu, te se eventualno, po potrebi vraćati na korekcije u arhitektonsko građevnom dijelu projekta u smislu toplinske zaštite. Potom se unose podaci o energijama potrebnim za grijanje (uključena i energija za zagrijavanje zraka dovedenog prirodnom i/ili mehaničkom ventilacijom), pripremu PTV-a, hlađenje, ventilaciju (samo za pripremu zraka bez gubitaka u sustavu) i rasvjetu.

Podatke o toplini za grijanje je potrebno provjeriti u odnosu na najveće dopuštene vrijednosti definirane u TPRUETZZ. Energetski gubici svakog pojedinog dijela sustava se unose u zasebna polja, kao i energija za pogon pomoćnih uređaja. Potom je potrebno izračunati godišnju isporučenu energiju građevini (onu koju plaća potrošač) te potrebnu ukupnu primarnu energiju (koja obuhvaća primarnu energiju za grijanje i PTV, hlađenje i rasvjetu). Na temelju podataka o primarnoj energiji za grijanje i PTV potrebno je izračunati koeficijent utroška energije ep.

Na kraju se na temelju podatka o potrošnji primarne energije izračunava emisija CO2 te zasebno daje udio obnovljivih izvora u energiji za grijanje i PTV. Postupak se ponavlja za svako slijedeće predloženo rješenje s primijenjenim alternativnim sustavima i prilagođenim eventualnim dodatnim građevnim mjerama. Ovdje se dodatno izračunavaju i godišnje uštede energije u odnosu na polazno rješenje, izražene u kWh/a i kn/a, te jednostavni period povrata investicije ukoliko je moguće procijeniti razliku cijene investicije osnovnog (Varijanta I) i alternativnog sustava (Varijanta II, III...).

Za brzi orijentacijski proračun može se koristiti dijagrame dane za tipske sustave u dodatku 1 norme DIN 4701-10. s time da se u tablice konačnog elaborata unose samo veličine dobivene za stvarni objekt detaljnim (vidi također Poglavlje 3.4), odnosno Algoritmima. U elaboratu je uz polazno rješenje potrebno priložiti analizu još najmanje dva alternativna sustava (Varijanta I i II) s primijenjenim mjerama za povećanje energetske učinkovitosti i korištenim alternativnim sustavima kao što su primjerice decentralizirani sustavi s obnovljivim izvorima (sunce, biomasa, vjetar..), daljinskim grijanjem/hlađenjem, dizalicama topline.

Odabir konačnog rješenja za izvođenje ostavlja se na izbor investitoru i projektantu temeljem provedene analize, uz uvjet da sva rješenja zadovoljavaju zahtjeve iz TPRUETZZ o najvišim dopuštenim vrijednostima QH,nd i Htr,adj . Na kraju elaborata je potrebno navesti koje je rješenje odabrano za izvođenje uz kratko objašnjenje.

 

PROJEKTNI PARAMETRI
Meteorološke podloge
Postizanje zadovoljavajućeg stupnja ugode u prostorijama u kojima se boravi u velikoj mjeri ovisi o vanjskim uvjetima – temperaturi, vlažnosti i strujanju zraka te Sunčevom zračenju. Za proračun fizikalnih svojstava zgrade u smislu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite potrebno je raspolagati s nizom meteoroloških podataka.

Meteorološke veličine koje je potrebno primarno analizirati za primjenu u energetski učinkovitom projektiranju zgrada su slijedeće:
- temperatura zraka; - vlažnost zraka;
- strujanje zraka;
- globalno Sunčevo zračenje.

Unutarnja projektna temperatura grijanja
Za proračun potrebne topline za grijanje QH,nd primjenjuju se vrijednosti temperatura u skladu s TPRUETZZ odnosno tablicom 1.1. Unutarnje proračunske temperature „Algoritma za proračun potrebne energije za grijanje i hlađenje prostora zgrada prema HRN EN ISO 13790".

Projektna vanjska temperatura zraka
Proračunska ili normirana vanjska projektna temperatura zraka je ona vrijednost temperature vanjskog zraka koja se uzima u obzir pri proračunu toplinskog opterećenje sustava grijanja/hlađenja. Na temelju normiranih vrijednosti vanjskih temperatura za zimu i ljeto određuju se nazivne snage uređaja termotehničkih sustava odnosno vrši se izbor opreme. Projektna vanjska temperatura uzima se prema podacima danim u normi za proračun normiranog toplinskog opterećenja. Za proračun QH,nd koriste se podaci iz važećeg TPRUETZZ.

 

INTEGRALNO PROJEKTIRANJE
Energetski koncept je integralno i optimalno rješenje u smislu opskrbe energijom i potrošnje energije u projektiranim građevinama. Koncepcija cjelovitog ili integralnog energetski učinkovitog projektiranja podrazumijeva istovremeno razmatranje svih aspekata građevine, od arhitekture, pročelja i funkcije, preko konstrukcije, protupožarne zaštite, akustike, pa do potrošnje energije i ekološke kvalitete zgrade, te gospodarenje otpadom. Osnovne metode projektiranja energetski učinkovite zgrade uključuju tri bitna elementa:
(1) smanjenje potreba za energijom (energetske uštede),
(2) maksimiziranje korištenja obnovljivih izvora energije te
(3) postizanje mikroklimatskih uvjeta prostora.

Energetski koncept treba obuhvatiti:
* Kvalitetnu analizu lokacije, orijentacije i oblika zgrada
* Primjenu visokog nivoa toplinske zaštite cijele vanjske ovojnice (posebno prozori, vanjski zidovi i krov)
* Izbjegavanje toplinskih mostova
* Iskorištavanje toplinskog dobitka od Sunca i zaštite od pretjeranog osunčanja
* Korištenje energetski učinkovitog sustava klimatizacije, grijanja, hlađenja i ventilacije (KGHV)
* Korištenje energije iz obnovljivih izvora energije

Integralni pristup projektiranju definira se kao pristup koji sve bitne arhitektonske i građevne elemente i sve energetske sustave zgrade povezuje u jedan sustav kako bi se postigle optimalne karakteristike u smislu energetske učinkovitosti, ekološkog utjecaja i unutarnje kvalitete i standarda. Ovakav pristup projektiranju i gradnji vodi konstantnom poboljšanju i unaprjeđenju graditeljstva, povećava kvalitetu korištenih energetskih izvora, i potiče korištenje obnovljivih izvora energije. Također se potiče korištenje novih tehnologija i višefunkcionalnih konstruktivnih elemenata zgrade. Sve to vodi i boljem razumijevanju integralnog procesa projektiranja i boljoj suradnji svih projektanata i svih sudionika u gradnji.

Integralno planiranje temelji se na:
* cjelovitom pristupu i integriranju tehničkih, energetskih, ekonomskih, ekoloških i društvenih parametara
* visokom nivou komunikacije između članova projektnog tima
* dugoročnom pristupu analizi zgrade, uzimajući u obzir cijeli životni vijek zgrade, uključivo gradnju, korištenje, održavanje, obnovu i rušenje

Integralno planiranje je najučinkovitije ako je započeto u ranoj fazi projektiranja. Ukoliko se održive tehnologije počnu primjenjivati u kasnijoj fazi projektiranja, rezultat će biti skromna integracija mjera koje će vjerojatno biti preskupe za implementaciju.

Za integralni pristup projektiranju zgrade potrebno je u fazi idejnog rješenja (kod novih zgrada) odnosno kod planiranja zahvata za rekonstrukciju (kod postojećih zgrada) odrediti karakteristike građevinskih i energetskih sustava zgrade i analizirati potencijal uštede energije, odnosno definirati jedinstveni energetski koncept koji je dio projektnog zadatka.

Ulazni podaci za energetski koncept su:
* Karakteristike lokacije u smislu orijentacije parcele, dostupni izvori energije, potencijal za korištenje alternativnih izvora energije
* Tip i veličina građevine te način korištenja
* Toplinska zaštita zgrade
* Karakteristike energetskih sustava

Energetski koncept treba biti podloga za određivanje razine potrošnje svih vrsta energije, vrste korištenih energenta i energetskog sustava. Svako ulaganje u primjenu energetski učinkovitih tehnologija, obnovljive izvore energije i mjere za povećanje toplinske zaštite zgrada potrebno je izraziti kroz energetske, ekološke i ekonomske doprinose. Analizom svih elemenata zgrade moguće je smanjiti potrebe za energijom, odrediti optimalne karakteristike vanjske ovojnice i energetskih sustava. Na taj način se osim troškova za izvedbu zgrade planiraju i troškovi za energiju i održavanje koji imaju značajnu ulogu u ukupnoj vrijednosti zgrade kroz cijelo razdoblje korištenja.

Karakteristike lokacije
Pri projektiranju je potrebno analizirati karakteristike lokacije i parcele u smislu:

* Klimatskih karakteristika
* Orijentacije (obzirom na strane svijeta) i smještaja (obzirom na druge zgrade ili krajolik)

* Pasivnog korištenja Sunčevog zračenja
* Ruže vjetrova
* Postojeće mreže energetske infrastrukture (centralna gradska ili blokovska toplana, plinovod)
* Dostupnih prirodnih resursa za sustave koji koriste obnovljive izvore energije

Karakteristike lokacije su osnovni ulazni podatak za određivanje energetskog koncepta zgrade. Klimatske karakteristike utječu na određivanje toplinskih karakteristika građevinskih konstrukcija, dok orijentacija i smještaj parcele utječu na organizaciju prostora i arhitektonsko oblikovanje. U analizi lokacije dovoljno se ne koriste prirodne značajke kao intenzitet Sunčevog zračenja i ruža vjetrova iako omogućuju smanjenje potreba za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje. Planiranjem dubokih nadstrešnica s južne strane omogućuje se korištenje toplinskih dobitaka od Sunca zimi (omogućuje horizontalni upad Sunčevih zraka), a smanjuju se potrebe za energijom za hlađenje ljeti (štiti od upada kosih Sunčevih zraka). Također je bitno planirati maksimalno korištenje prirodnog osvjetljenja. Povoljna orijentacija zgrade je ona koja je zaštićena od dominantnih vjetrova na mikro lokaciji što je moguće ostvariti izvedbom vjetrobrana i sličnih zaštitnih konstrukcija ili orijentacijom velikih staklenih površina (i prostora u zgradi koji ih zahtijevaju) na zaklonjenim pročeljima.

Toplinska zaštita zgrade
Potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje u zgradi u najvećoj mjeri ovise o toplinskim karakteristikama vanjske ovojnice. Građevinska ovojnica u prvom redu treba koristiti povoljan utjecaj klimatskih karakteristika lokacije kako bi se ostvarili povoljni uvjeti u unutarnjem prostoru. U toku definiranja projektnog zadatka i izrade idejnog rješenja (projekta) potrebno je istražiti mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti, a u skladu s navedenim karakteristikama:
* Ostvariti povoljan faktor oblika zgrade, odnosno f0=A/Ve količnik oplošja i obujma (odnos ukupne ploštine građevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade i obujma grijanog dijela zgrade)
* Odrediti povoljnu orijentaciju zgrade kako bi se maksimalno iskoristili toplinski dobici i tako smanjile toplinske potrebe unutar zgrade
* Kontrolirati ulazak toplinskog zračenja od Sunca kako bi se smanjile potrebe za toplinskom energijom za grijanje i hlađenje
* Omogućiti prirodnu ventilaciju prostora i noćno hlađenje
* Korištenje toplinske mase zgrade (ovješeni stropovi, dvostruki podovi)
* Za staklene površine koje pokrivaju cijelo pročelje ostvariti maksimalni koeficijent prolaska topline Uw=1,4 W/m2K, uz stupanj propuštanja energije ostakljenja g┴‹0,50, svjetlopropusnost τLT 0,6-0,7 i zvučnu izolaciju od 38 do 44 dB
* Za pune (neprozirne) dijelove vanjske ovojnice postići što niži koeficijent prolaska topline
* Omogućiti maksimalan ulazak dnevnog osvjetljenja kako bi se smanjila potreba za električnom energijom
* Definirati unutrašnju projektnu temperaturu u skladu s namjenom prostora

Ove smjernice kod novih zgrada upućuju na primjenu suvremenih sustava vanjske ovojnice, koja uzima u obzir granične parametre u okolišu i unutarnjem prostoru i nastoji ostvariti što manju potrošnju energije uz ostvarenje povoljnih unutarnjih klimatskih uvjeta. Kod zgrada u kojima se planira rekonstrukcija smjernice upućuju na primjenu mjera energetske učinkovitosti kako bi se smanjile potrebe za energijom.

 

PROJEKTI NOVIH ZGRADA
Kod gradnje nove zgrade važno je već u fazi idejnog projektiranja integralnim pristupom predvidjeti sve
* analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kuće
* primijeniti visoki nivo toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice i izbjegavati toplinske mostove
* iskoristiti toplinske dobitke od Sunca i zaštititi se od pretjeranog osunčanja
* koristiti energetski učinkovit sustav grijanja, hlađenja i ventilacije te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije

Na početku svakog projekta potrebno je analizirati lokacijske i klimatske uvjete te u skladu s njima početi planirati energetski koncept kuće. Pri tome treba imati na umu da je dodatno ulaganje u povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje toplinskih gubitaka na novogradnji višestruko isplativo. Povećanje cijene gradnje za 10 do 20 posto može značiti energetske uštede 50 do 80 posto. Potrebno je analizirati optimalni nivo toplinske izolacije i u skladu s tim planirati energetske sustave u kući. Važnu ulogu ima i zaštita od pretjeranog osunčanja prostora, koja vrlo često može bit u sklopu vizualnog arhitektonskog elementa, pa je i to važno razmotriti u fazi idejnog projekta. Posebno je važna suradnja svih sudionika u projektiranju, kao i budućih korisnika zgrade, u pažljivoj optimizaciji i planiranju energetskog koncepta.

Razrada projekta mora svakako obuhvatiti rješavanje bitnih detalja za izbjegavanje toplinskih mostova. Najbolji način izbjegavanja toplinskih mostova je postava toplinske izolacije s vanjske strane zida, bez prekida te dobro brtvljenje reški i spojeva. U projektu posebnu pažnju treba obratiti na detalje koji mogu biti toplinski mostovi, ukoliko nisu pravilno toplinski izolirani. Tako treba obratiti posebnu pažnju postavi prozora u odnosu na toplinsku izolaciju u vanjskom zidu, te dobrom brtvljenju prozora. Također su bitni svi spojevi konstrukcija, prodori stropnih ploča i rubne obrade.

Tehnički zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama utvrđuju se :
1. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade, odnosno po jedinici obujma grijanog dijela zgrade,
2. najvećom dopuštenom primarnom energijom po jedinici ploštine korisne površine zgrade,
3. najvećim dopuštenim koeficijentom transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici ploštine ovojnice grijanog dijela zgrade,
4. sprječavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta,
5. dopuštenom zrakopropusnosti ovojnice zgrade,
6. najvećim dopuštenim koeficijentima prolaska topline pojedinih građevnih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade i pojedinih građevnih dijelova između grijanih dijelova zgrade različitih korisnika,
7. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova,
8. najvećom dopuštenom kondenzacijom vodene pare unutar građevnog dijela zgrade,

9. sprječavanjem površinske kondenzacije vodene pare,
10. učinkovitošću tehničkog sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i pripreme potrošne tople vode,
11. najvećom dopuštenom godišnjom potrebnom energijom za rasvjetu zgrade, osim obiteljskih stambenih zgrada s jednim stanom i višestambenih zgrada,
12. razredom učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade,

13. udjelom obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije

Tehnički zahtjevi propisani su u važećem Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine« br. 97/14), a glavni projekt zgrade u kojemu je tehničko rješenje zgrade dano prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine« br. 110/08, 89/09, 79/13 i 90/13) smatra se valjanim dokumentom za izdavanje akata na temelju kojega se odobrava građenje ako je zahtjev za izdavanje tog akta zajedno s glavnim projektom podnesen do 31. prosinca 2014. godine.

Važećim TPRUETZZ propisani su zahtjevi za zgrade grijane i/ili hlađene na temperaturu 18°C i višu, zahtjev za zgrade grijane na temperaturu višu od 12 °C, a manju od 18°C kao i zahtjev za zgrade koje se ne griju.

Za zgrade koje se griju na temperaturu višu od 12˚C, a manju od 18˚C dozvoljene su veće vrijednosti koeficijenta transmisijskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade, a najveća dopuštena vrijednost potrebne topline za grijanje ostaje ista. Proračun godišnje potrebne toplinske energije za grijanje, QH, ht i hlađenje zgrade, Qc, nd (kWh/a) se izvodi u skladu s normom HRN EN ISO 13790:2008.

 

NUL-ENERGETSKE ZGRADE
U skladu sa smjernicama EPBD II, planiranje potrošnje energije ne treba stati na zadovoljavanju minimalnih kriterija potrošnje energije definiranog nacionalnim zakonodavstvom već treba:
* planirati zgrade gotovo nulte energije gradnje
* uvesti upravljanje energijom u zgradi tokom cijelog razdoblja korištenja

Zgrade gotovo nulte energije imaju vrlo visoka energetska svojstva koja, između ostalog ostvaruju i manjim vrijednostima koeficijenata prolaska topline pojedinih konstrukcija vanjske ovojnice, čime ostvaruju manje toplinske gubitke i manju potrebnu energiju za grijanje i hlađenje.

Vanjska ovojnica koja je toplinski izolirana osigurava ugodne temperature u unutrašnjem prostoru. Najveći utjecaj za povećanje energetske učinkovitosti u zgradama je poboljšanje toplinskih karakteristika građevinskih konstrukcija. Treba uskladiti toplinske karakteristike pojedinih konstrukcija kako bi se ostvarila zadovoljavajuća potrošnja energije. Stoga je potrebno s obzirom na namjenu zgrade:
* Odrediti zone različitih unutrašnjih temperatura ili načina korištenja prostora
* Primijeniti odgovarajući sastav konstrukcije vanjske ovojnice
* Toplinski izolirati sve konstrukcije prema negrijanim prostorima i prema van
* Smanjiti utjecaj toplinskih mostova

U svrhu uštede energije zgradu je potrebno podijeliti u više zona ukoliko je predviđen različit način korištenja ili se unutarnje projektne temperature razlikuju više od 4˚C. Svi koeficijenti prolaska topline graničnih konstrukcija (između zona i prema van) moraju ispuniti zahtjeve određene u TPRUETZZ, Tablici 1. „Najveće dopuštene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2•K)], građevnih dijelova novih zgrada, malih zgrada i zgrada s manjom ploštinom korisne površine grijanog dijela zgrade (AK < 50 m2) i nakon zahvata na postojećim zgradama" iz Priloga »B«, kako bi se ostvarila minimalna toplinska zaštita. Da bi se ostvarila racionalna upotreba energije potrebno je poboljšati toplinske karakteristike elemenata vanjske ovojnice odnosno smanjiti koeficijent prolaska topline U [W/(m²•K)] i smanjiti toplinske gubitke po jedinici površine elementa [kWh/m²•].

 

IZOLACIJSKI MATERIJALI
Dobro poznavanje toplinskih svojstava građevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski učinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz građevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske vodljivosti. Koeficijent toplinske vodljivosti λ (W/mK) je količina topline koja prođe u jedinici vremena kroz sloj materijala površine 1 m2, debljine 1 m kod razlike temperature od 1 K. Vrijednost koeficijenta različita je za različite materijale, a ovisi o gustoći, veličini i povezanosti pora i stanju vlažnosti materijala. Bolju toplinsku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske toplinske vodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala povećava se s obzirom na debljinu materijala.

Pri izboru materijala za toplinsku zaštitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti u obzir i druge karakteristike materijala kao što su požarna otpornost, faktor otpora difuziji vodene pare, tlačna čvrstoća, stišljivost, trajnost, otpornost na vlagu i drugo. Također je važan i način proizvodnje materijala, te korištenje energije u proizvodnji, a i cijena. Na izbor materijala utječe i vrsta konstrukcije u koju ga ugrađujemo, tako da nije isto da li se radi o izolaciji poda, podrumskog zida, nadzemnog zida, ravnog ili kosog krova.

Osnovna podjela toplinsko izolacijskih materijala je na anorganske i organske materijale. Najpoznatiji predstavnik anorganskih izolacija je kamena i staklena vuna, a organskih materijala polistiren – ekspandirani i ekstrudirani, te poliuretan, odnosno poliuretanska pjena.

Mineralna vuna - kamena i staklena, dobar je toplinski izolator s toplinskom provodljivosti λ= 0,035 i 0,050W/mK, što je uvrštava među najbolje toplinske izolatore. To je izolacijski materijal mineralnog porijekla za toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Mineralna vuna ima visoku otpornost na požar, paropropusna je i djelomično vodootporna. Otporna je na starenje i raspadanje, te na mikroorganizme i insekte. Koristi se u svim vanjskim konstrukcijama za toplinsku zaštitu, te u pregradnim zidovima za zvučnu zaštitu. Jedino mjesto gdje se ne preporuča je za izolaciju podrumskih zidova pod zemljom.

Osim kamene i staklene vune, na našem tržištu najviše se koristi polistiren ili stiropor. Stiropor je zapravo naziv prvog proizvedenog polistirena u Njemačkoj, 1954. godine. Naziv stiropor postao je sinonim za ekspandirani polistiren, EPS. Zbog dobrih izolacijskih svojstava = 0,035-0,040 W/mK, te niske cijene i jednostavne ugradnje, danas je to jedan od najpopularnijih izolacijskih materijala. Koristi se najviše kao toplinska zaštita, u svim vanjskim konstrukcijama, te kao plivajući pod u podnim međukatnim konstrukcijama. Ima znatno slabija protupožarna svojstva od kamene vune, te nije otporan na temperature više od 80°C. Često se koristi za toplinsku zaštitu podrumskih zidova – ekstrudirani polistiren. Ekstrudirani polistyren XPS je najčešće obojen u plavo ili ružičasto, za razliku od bijelog ekspandiranog polistirena EPS.

Poliuretanska pjena također se dosta koristi, naročito pri sanacijama krovova. Ima još bolja toplinsko izolacijska svojstva 0,020 i 0,035 W/mK. Ima dobra svojstva na vlagu i temperaturne promjene. Međutim, znatno je skuplja od prva dva navedena materijala, te zbog toga nije u široj primjeni.

Na tržištu se polako pojavljuju i drugi izolacijski materijali kao što su celuloza, glina, perlit, vermikulit, trstika, lan, slama, ovčja vuna i drugi. Imaju nešto slabija izolacijska svojstva, pa su potrebne veće debljine. Ovi se materijali u svijetu koriste lokalno, prema porijeklu i izvoru sirovine za proizvodnju. Za pravilan izbor materijala za toplinsku izolaciju potrebno je dobro poznavati njegova fizikalno kemijska svojstva, te prednosti i mane primjene.

Transparentna toplinska izolacija - Toplinska izolacija (polikarbonat i sl.) koja omogućava prijem sunčeve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno sprečava kao i obična toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Posebno je korisna za izoliranje južnog fasadnog zida. Presjek materijala transparentne izolacije sadrži sitne kapilarne cijevi koje idu poprečno s jedne na drugu stranu ploče. Postavljanjem u presjek vanjskog zida stvara se gusta mreža kanala koji omogućuju prodor sunčevih zraka i time grijanje masivnih dijelova zidova. Na ovaj način akumulirana toplina koristi se za zagrijavanje prostora, pri čemu se učinak može dodatno pojačati postavljanjem izo-stakla i toplinske rolete u zračni sloj ispred transparentne izolacije.

Vakuumska toplinska izolacija - Kod konvencionalne toplinske izolacije se dobra izolacijska svojstva postižu uz pomoć zraka koji se nalazi u poroznom materijalu. Ako odstranimo zrak iz materijala, izolacijska svojstva se povećavaju zbog vakuuma. Za to se koriste stisnuta staklena vlakna, polistirenska pjena i sl. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija još uvijek vrlo skupa i primjenjuje se najviše kod sanacija objekata gdje nije moguće ugraditi veće debljine izolacije zbog npr spomeničke vrijednosti objekta.

Aerogel - Aerogel je izuzetan materijal, još uvijek u eksperimentalnoj primjeni u graditeljstvu, nalik smrznutom dimu koji ima najvišu vrijednost toplinske izolacije, najnižu gustoću, najnižu provodljivost zvuka, najniži indeks loma svjetlosti i najnižu dielektričnu konstantu od svih danas poznatih čvrstih materijala. Izuzetno lagana kruta pjena, nastaje iz gela (silicij, aluminij, krom kositar ili ugljik) u kojem se tekuća komponenta zamjenjuje plinovitom (zrak ili vakuum). Krute rešetkaste strukture molekula, ali lomljiv na pritisak. Mogući su različiti stupnjevi transparentnosti, a najčešće je polutransparentan. Vatrootporan. Higroskopan. Izuzetno dobar toplinski izolator jer gotovo u potpunosti sprječava sva tri mehanizma prijenosa topline: zrak ne može strujati kroz strukturu materijala (konvekcija), kao materijal slabo provodi toplinu (kondukcija), a ako sadrži ugljik koji apsorbira IC zračenje ne prenosi toplinu (zračenje). Rezultati eksperimentalne primjene aerogela u graditeljstvu pokazuju kako će to biti najlakši građevinski materijal i izuzetno kvalitetna sirovina za proizvodnju izolacijskih materijala. Zbog visoke transparentnosti imat će značajnu ulogu i u proizvodnji prozora i vrata, ostakljenih stijena i svjetlarnika.

 

GRAĐEVINSKA STOLARIJA
Prozori i staklene stijene imaju ulogu propuštanja Sunčeve svjetlosti i omogućuju prirodno osvjetljenje, uz ostvarenje zaštite od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Transmisijski gubici prozora i gubici provjetravanjem čine oko 50 posto ukupnih toplinskih gubitaka zgrade.

U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent prolaska topline. Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s različitim punjenjem (plinovi, gelovi ili kristali) ili premazima koji poboljšavaju toplinske karakteristike. Utjecaj na toplinske gubitke imaju i letvice (inox, aluminij ili plastika, ispunjene molekularnim higroskopnim sitom) za određivanje razmaka između stakala i brtvilo (butil, silikon) za ostvarivanje hermetičkog zatvaranja. Između stakala je moguća postava venecijanera za zaštitu od Sunca.

U skladu s TPRUETZZ, koeficijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata može, ovisno o klimatskom području i projektnim zahtjevima za grijanje iznositi maksimalno U=2,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora kreće oko 3,00-3,50 W/m2K i više (gubici topline kroz takav prozor iznose prosječno 240-280 kWh/m2 godišnje), europska zakonska regulativa propisuje sve niže vrijednosti i one se danas najčešće kreću u rasponu od Uw =1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kućama taj se koeficijent kreće između Uw= 0,80-1,40 W/m2K. Preporuka za gradnju suvremene energetski učinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom Uw < 1,40 W/m2K.

Na niži U-koeficijent stakla (Ug) utječu sljedeći čimbenici:
* Debljina i broj međuprostora U-koeficijent smanjujemo većim brojem međuprostora. Manji U-koeficijent možemo postići upotrebom dvoslojnih ili troslojnih izo stakla. Npr. 4+10+4+10+4, što znači 3 stakla debljine 4 mm na razmacima od 10-12 mm.
* Punjenje međuprostora Napunimo li međuprostor izo stakla nekim od već spomenutih plinova (argon, krypton i sl.) U-koeficijent će se bitno smanjiti.
* Odabir stakla

Debljina stakla vrlo malo utječe na U-koeficijent, ali ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) značajno smanjuje. Low-e stakla premazana su sa strane koja dolazi u međuprostor izo stakla posebnim metalnim filmom koji propušta zračenja kratke valne duljine (Sunčeva svjetlost), a reflektira zračenja dugih valnih duljina (IC zračenja).

Koriste se različiti materijali okvira za prozore: drvo, čelik, aluminij, pvc i kombinacija materijala: drvo i aluminij, a šupljine okvira mogu se ispuniti toplinskom izolacijom. O vrsti materijala okvira ovisi debljina okvira i mogućnost ugradnje toplinski i zvučno kvalitetnog stakla. Debljine kvalitetnog prozorskog okvira su od 68 do 93 mm za pvc i drvo, dok su kod aluminija moguće i veće debljine.

Potrebno je osigurati brtvljenje stakla i samog prozorskog okvira te prozorskog okvira i doprozornika – trostruko (ili peterostruko, ovisno o broju stakala) brtvljenje kao zaštita od vjetra, kiše i nanosa kiše kako vlaga ne bi ušla izvana. Povezivanje prozora i zida mora biti izvedeno zrakonepropusno. Tako se osigurava od prodora vlage i toplog unutrašnjeg zraka u fugu koji bi se ohladio i došlo bi do pojave kondenzata i gljivica.

Danas staklene fasade mogu ostvariti toplinske karakteristike gotovo kao i kompaktni dio ovojnice. Ukoliko se u oblikovanju pročelja koristi dvostruka fasada moguće je postići transparentnost, klimatehničku fleksibilnost te toplinsku i zvučnu izolaciju. Dvostruka fasada sastoji se od dvije ovojnice koje mogu biti izvedene od različitih materijala, a najčešće su od stakla. Između njih je ventilirana zračna šupljina čija širina može varirati od nekoliko centimetara do jednog metra (u posebnim slučajevima i više) ovisno o planiranim karakteristikama vanjske ovojnice, uvjetima okoliša i cjelokupnoj koncepciji zgrade koja uključuje i energetske sustave. U šupljini su smještene naprave za zaštitu od Sunca i zasjenjenje koje se reguliraju ručno, mehanički ili pomoću centralnog sustava za upravljanje. Projektiranje dvostrukih staklenih fasada zahtijeva integralni pristup koji uključuje usklađivanje vanjskih klimatskih parametara, toplinskih karakteristika ovojnice zgrade i energetskih sustava kako bi se izbjegli parametri koji nepovoljno utječu na ostvarenje unutarnjih klimatskih uvjeta.

Prirodno ventilirana dvostruka fasada koju čini jednostruko staklo s vanjske strane ispred naprave za zaštita od Sunca, prostor između dvije staklene opne koji je prirodno ventiliran prema van i unutarnja staklena stijena koju čini izolacijsko staklo s LOWe premazom i šupljinom s plinovitom ispunom.

Karakteristike ventilirane dvostruke fasade:
* Koeficijent prolaska topline U=1,4 – 1,5 W/m2K
* Svjetlopropusnost τLT 0,6-0,7
* Stupanj propuštanja ukupne energije kroz ostakljenje (g┴) kod okomitog upada Sunčevog zračenja 0,5-0,8
* Zvučna izolacija Rw (dB) 38-44

Zrak koji pri dnu slobodno ulazi u šupljinu između dvije staklene opne zagrijava se i pri vrhu izlazi van. Tako zrak u kretanju u šupljini ljeti prima na sebe dio topline koji bi prošao u zgradu i vraća je u okoliš. Naprava za zaštitu od Sunca kontrolira prolaz topline i osvjetljenja u zgradu, a zaustavljena toplina se odvodi prirodnim strujanjem zraka. Zimi je moguće zatvoriti otvore za zrak i ostvariti dodatnu toplinsko-izolacijsku zonu. Unutarnja staklena stijena je zaštićena od padalina čime je smanjen rizik od prodora vode. Ovakva fasada ima debljinu, od 20 do 50 i 80 cm, stoga nije uvijek moguća izvedba s obzirom na veliku potrebnu tlocrtnu površinu i veće troškove održavanja i izgradnje.

Toplinski mostovi se uvijek pojavljuju u građevinskim konstrukcijama, no njihov utjecaj na ugodnost boravka, trajnost i stabilnost konstrukcije je potrebno smanjiti pravilnim projektiranjem bitnih detalja konstrukcije:
* Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije

* Kutija za roletu mora biti toplinski izolirana
* Toplinsku izolaciju zida treba povući do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj
* Osigurati kontinuitet toplinske izolacije svih konstrukcija, bez prekida toplinske izolacije

* Projektirati zgrade tako da se izbjegnu konstruktivni detalji tipičnih toplinskih mostova prodori konstrukcija, istake i slično
* Uvažavanjem ovih kriterija ostvaruje se potrebni kontinuitet toplinske izolacije koji je po završetku izgradnje moguće dodatno provjeriti termografskim snimanjem.

Zaštita od Sunca
U ukupnoj energetskoj bilanci kuće važnu ulogu igraju i toplinski dobici od Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno pažnje posvećuje se prihvatu Sunca i zaštiti od pretjeranog osunčanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuću cjelinu. Sustavi za zaštitu od Sunca usklađeni sa vanjskim uvjetima okoline osiguravaju dobre uvjete rada i boravka u zgradi. Ako se osigura odgovarajuće tehničko rješenje postiže se prilagodljiv ulaz Sunca u zgradu i sprečava pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja Sunčevog zračenja tijekom ljeta i smanjuje potrebna energija za hlađenje.

Ljetna toplinska zaštita obuhvaća:
* Toplinsku zaštitu prozirnih elementa pročelja tijekom ljeta
* Toplinsku zaštitu vanjskih neprozirnih građevnih dijelova plošne mase < 100 kg/m2 tijekom ljeta
* Zrakonepropusnost građevnih dijelova koji čine omotača grijanog prostora zgrade

* Zrakopropusnost reški prozora, balkonskih (vanjskih) vrata i krovnih prozora
* Vanjski neprozirni građevni dijelovi, koji su izloženi Sunčevu zračenju, moraju imati odgovarajuće dinamičke toplinske karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom ljetnih mjeseci
* Dinamičke toplinske karakteristike građevnih dijelova, ovisne o promjenjivosti toplinskih tokova, nisu još u potpunosti donesene u EN normama, te se dokazuje posredno preko koeficijenta prolaska topline - U [W/(m2K)]

Elementi zaštite od Sunca mogu se postavljati:
* na fasadi
* u unutrašnjem prostoru

Elementi mogu biti fiksirani ili pokretni, klizni, rolo i uz to automatizirani. Mogu biti postavljeni kao pojedinačni vertikalni ili horizontalni elementi ili kao plohe, u oba slučaja izvana ili unutra. Elementi trebaju biti lagani, a postavljaju se na potkonstrukciju koja je odmaknuta od nosive konstrukcije zgrade.

Materijali od kojih se izrađuju elementi zaštite od Sunca su :

* aluminij (ekstrudiran, anodiziran, pjeskaren)
* drvo (otporno na vanjske uvjete)
* tkanine (fiberglas, impregnirane ili prirodni materijal)

Korisni elementi zaštite od Sunca su nadstrešnice ili trjemovi određene dubine na južnom pročelju koje sprječavaju upad Sunca ljeti, a propuštaju ga zimi. U pravilu se na južnoj strani postavljaju horizontalni elementi jer ljetno južno Sunce upada pod visokim kutom pa ga horizontalna ploha ne propušta do ostakljenja. Zimsko Sunce upada pod blagim kutom pa horizontalni elementi ne sprečavaju prolaz do ostakljenja. Na zapadnoj i istočnoj strani se postavljaju vertikalni elementi koji mogu raspršiti zrake budući zapadno Sunce uvijek upada pod blagim kutom. Dodatno, moguće je upotrebom mobilnih i automatiziranih elemenata optimalno koristiti dobitke od Sunčevog zračenja za pojedine prostore prema trenutnoj potrebi. Ipak, zaštiti od Sunca najviše doprinosi pravilna orijentacija zgrade, odnosno grupiranje prostorija po namjeni prema karakteristikama pojedine orijentacije.

 

AKTIVNI TEHNIČKI SUSTAVI
Dio sustava za korištenje OIE je potrebno smjestiti na vidljivom mjestu, u neposrednoj blizini zgrade ili na samom pročelju. Tako oni postaju elementi oblikovanja pročelja i ukupnog izgleda zgrade. Elementi za korištenje obnovljivih izvora energije trebaju se na zgradu uklopiti na skladan način uz pažljivo usklađivanje boja, materijala i oblika te inovativnost u primjeni. Omogućuju proizvodnju energije, ostvarivanje ekonomskih i ekoloških ušteda i dinamičko oblikovanje pročelja.

FOTONAPONSKI MODULI
Za smještaj fotonaponskih modula prednost ima južna orijentacija i nagib pod određenim kutom, ali moguća je postava na istočno i zapadno pročelje te na vertikalne i horizontalne plohe uz manju učinkovitost proizvodnje energije, vodeći računa o mogućem zasjenjenju. Inovativna primjena fotonapona na fasadi smanjuje toplinsko opterećenje zgrade i potrebu za korištenjem klimatizacije. Mogućnosti primjene fotonaponskih modula su:
* horizontalne ili vertikalne lamele kao dio sustava za zaštitu od Sunca – fiksni ili pokretni (tehnologija tankog filma ili neprovidni moduli u svim izvedbama)
* elementi koji se postavljaju po principima krovnih pokrova – fotonaponske šindre, crjepovi ili krovne ploče (tehnologija tankog filma)
* na krovu – učvršćeni na krovnu konstrukciju, kao neovisna potkonstrukcija ili kao nadstrešnica
* na pročelju – ispred čvrstog dijela fasade (neprovidni moduli), kao dio ostakljenja ili dvostruke ventilirane fasade (transparentni moduli)
* neposredno uz zgradu (fotonaponska stabla)

Horizontalne lamele mogu biti postavljene fiksno, pod optimalnim kutom ili mogu biti pokretne tako da tokom dana i godišnjeg doba uvijek budu postavljene u optimalnom nagibu za učinkovitu proizvodnju energije. Na južnom pročelju je najčešća postava fiksnih lamela dok se na istočnom i zapadnom preporuča postava pokretnih kako bi se ostvario zadovoljavajući stupanj iskorištenja Sunčevog zračenja. Kod pokretnih lamela su toplinski dobici 10 posto veći u odnosu na fiksne. Lamele se mogu pokretati i prema želji korisnika na način da se npr. lamela u visini pogleda može pomicati neovisno kako bi se osigurao bolji pogled ili prirodno osvjetljenje. Horizontalne lamele omogućuju zaštitu od Sunca do 85 posto, a za sprečavanje bliještanja potrebna je jednostavna naprava za zasjenjenje s unutrašnje strane (venecijaner, zastor). Raspored lamela bitno utječe na distribuciju prirodnog osvjetljenja u prostoru tako da je u nekim slučajevima moguća postava preko cijelog pročelja (zahtjev za difuznim osvjetljenjem) ili djelomično (kod radnih prostora).

Fotonaponski sustav je sustav za generiranje električne energije iz Sunčevog zračenja pomoću fotoelektričnog efekta, transformiranje oblika napona iz istosmjernog u izmjenični, plasiranja energije u električnu mrežu, te eventualne pohrane energije u akumulatorima. Fotonaponski moduli sastoje se od međusobno spojenih sunčanih (solarnih) ćelija u kojima se, prilikom obasjavanja Sunčevim zračenje generira istosmjerni napon pomoću fotoelektričnog efekta. Sunčane ćelije proizvode se u tehnologijama monokristaličnog, multikristaličnog ili trakastog kristaličnog silicija, te u tehnologiji tankog filma. Ovisno o tehnologiji, učinkovitost pretvorbe Sunčeve energije u električnu kreće se od 4% za tehnologiju amorfnog silicija do 16% za tehnologije monokristaličnog silicija. Tipičan odnos snage i površine fotonaponskih modula kreće se između 110 i 140 W/m2 dok je za transparentne fotonaponske module taj odnos manji i iznosi oko 50 W/m2. Serijskim i paralelnim spajanjem fotonaponskih modula ostvaruje se fotonaponsko polje željene snage, izlaznog napona i struje.

Autonomni fotonaponski sustavi (otočni sustav) su sustavi koji nisu spojeni na električnu distributivnu mrežu, te zbog toga moraju imati i element za pohranu energije - akumulator. Prilikom projektiranja ovakvih sustava, u obzir treba uzeti očekivanu dnevnu proizvodnju po godišnjim periodima, očekivani režim rada (cjelogodišnje, sezonski) i učestalost korištenja sustava (svakodnevno, vikend), broj trošila, prosječno vrijeme korištenja i potrošnju i željenu autonomiju sustava.

Kod umreženih fotonaponskih sustava, energija proizvedena u fotonaponskim modulima isporučuje se u javnu električnu mrežu, najčešće po poticajnoj cijena koja je znatno viša od tarifne cijene. Umreženi fotonaponski sustav sastoji se od fotonaponskih modula, DC/AC pretvarača i brojila predane energije.

Toplinski sunčani sustavi u primjeni često imaju prednost pred fotonaponskim sustavima zbog većeg korisnog stupnja djelovanja i manje cijene. Ugradnju fotonaponskih sustava treba razmotriti u prvom redu, ali ne i isključivo, u zemljopisnim područjima sa srednjom godišnjom ukupnom ozračenosti vodoravne plohe većom od 1 MWh/m2, u zgradama bez centraliziranog toplinskog sustava (tj. u zgradama u kojima nije moguće koristiti solarne kolektore) i u zgrada koje ispunjavaju tehničke uvjete za razmatranje uporabe solarnih kolektora (orijentacija krova prema jugu, nagib krova, itd.).

 

ENERGIJA VJETRA
Suvremeno korištenje energije vjetra služi proizvodnji električne energije pomoću vjetroelektrana. Većinom se postavljaju u otvorenim prirodnim okolišima, a moguća je i njihova montaža na krovu zgrade ili u samu strukturu građevine. Agregat vjetroelektrane čini vjetroturbina i pripadni električni generator koji su većinom u zajedničkom kućištu na zajedničkom vratilu.

Dva su temeljna tipa vjetroagregata: s horizontalnim vratilom i s vertikalnim vratilom. Vjetroagregati s horizontalnim vratilom su uobičajeni. Grade se u rasponu snaga od nekoliko vata do nekoliko megavata te su obično postavljeni na vrh stupa potrebne visine. Rotor vjetroturbine je obično s tri lopatice i okrenut u vjetar. Manji uređaji se usmjeravaju pomoću vjetrulje, a veći servomotorima pomoću senzora.

Vjetroagregati s vertikalnim vratilom ne zahtijevaju veliku visinu stupa za montažu jer je turbinsko kolo (manjeg promjera) položeno u horizontalnoj ravnini. Ne zahtijevaju usmjeravanje, ali su slabije učinkovitosti i ne mogu startati bez pomoćne energije.

Učinak vjetroelektrane ovisi o nekoliko faktora:
* Snaga koja se može dobiti od energije vjetra razmjerna je trećoj potenciji brzine vjetra
* Brzina vjetra se povećava s visinom. Podizanjem vjetroturbine na dvostruku visinu povećava se brzina vjetra za oko 10%, a time i snaga za više od 30%.
* Snaga turbine je razmjerna kvadratu promjera rotora turbine.

Minimalna brzina vjetra koja omogućava racionalan rad vjetroelektrane je oko 5 m/s a maksimalnu snagu turbina postiže obično kod brzina između 10 i 16 m/s. Pri većim brzinama se regulacijskim zahvatima snaga održava na konstantnoj vrijednosti kako ne bi došlo do preopterećenja turbine i generatora, a kod određene maksimalne dopuštene brzine vjetra turbina se zaustavlja u svrhu zaštite od oštećenja.

Osnove primjene energije vjetra u urbanim zonama
Predviđanje potencijala energije vjetra i njenog doprinosa pri zadovoljenju energetskih potreba u urbanom okolišu korištenjem malih vjetroagregata montiranih na krovove zgrada danas je dio planiranja primjene obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u zgradarstvu. Važni utjecajni parametri takvog planiranju su:
* Oblik krova zgrade na koju se montira mali vjetroagregat (ravni, kosi s različitim nagibom)

* Raspored zgrada u uličnom rasteru
* Oblik terena (zgrade na ravnom ili terenu s određenim nagibom).

Idealna lokacija za instalaciju urbanih vjetragregata trebala bi biti pozicionirana u području gdje je srednja godišnja brzina vjetra velika, s ravnom ulicom paralelnom s dominantnim smjerom vjetra i dugim nizom zgrada uz vjetar.

Međutim, danas je vrlo malo naputaka o očekivanoj proizvodnji malih vjetroagregata montiranih na krovove urbanog okoliša koji bi dali instalaterima i potrošačima informaciju o njihovom optimalnom pozicioniranju. Kako je nužno izbjeći nerealno dugačko vrijeme povrata investicije zbog niskog faktora opterećenja, izbor lokacije za instalaciju malih vjetroagregata potrebno je pažljivo provesti. Utjecaj oblika zgrade, položaja objekata oko planirane lokacije i stupanj nagiba terena imaju ključnu ulogu za optimizaciju mjesta za postavljenja agregata, procjenu potencijala energije vjetra i proizvodnju električne energije kao i osnovne proračune isplativosti investicije.

Za bilo koju lokaciju na kojoj se planira iskorištavanje energije vjetra najvažniji podatak je srednja godišnja brzina vjetra. Ovo je osnovi problem za urbane lokacije jer je poznato kako ih karakteriziraju male brzine vjetra. Urbani vjetar je uz to i vrlo turbulentan, što povećava rizike od kvara i zamora materijala čime se još više povećavaju nesigurnosti procjene proizvodnje ovakvih postrojenja.

Svaka realna zgrada se razlikuje, a vertikalni profil vjetra je i funkcija geometrije objekta na kojem se nalazi mali vjetroagregat. Na poremećaje toka strujanja svakako utječu blizina vegetacije, položaj prozora, ograda pa čak i promet u blizini što je ponekad potrebno uzeti u obzir pri planiranju ovakvih malih postrojenja. Obično su ovi utjecaji prekompleksni za računalno modeliranje pa se primjenjuju razna pojednostavljenja.

Velika srednja godišnja brzina vjetra, kao najvažniji čimbenik nije sama dostatna za karakterizaciju urbane lokacije vjetroagregata dobrom. Prije svega zbog gotovo stohastičkog vertikalnog profila vjetra u urbanim područjima kao i brojnih lokalno specifičnih utjecaja poput relativnog smjera vjetra, tipa objekta i njegove orijentacije, postoji velika nesigurnost održivosti malih vjetroagregata u urbanim područjima. Bolji rezultati proizvodnje električne energije mogu se očekivati u ruralnim područjima i u primjenama na visokim zgradama. Svaka lokacija u urbanom okolišu zahtijeva poseban pristup i pažljivo planiranje mjesta instalacije malih vjetroagregata.

 

SUNČANI SUSTAVI ZA GRIJANJE I PTV
Toplinski kolektori se mogu integrirati u samu vanjsku ovojnicu (krov ili fasadu) i tada moraju zadovoljiti sve funkcionalne i tehničke zahtjeve koji su bitni za građevinske konstrukcije. Također se mogu montirati na vlastitu potkonstrukciju ispred građevinskih konstrukcija u klasičnoj izvedbi. Mogućnosti primjene su:
* na krovu – učvršćeni na konstrukciju krova, s neovisnom potkonstrukcijom konstrukcija ili kao nadstrešnica
* na pročelju– neovisna konstrukcija ili u sklopu ventilirane fasade, kao strehe

* neposredno uz zgradu

Toplinski kolektori ne moraju biti dio pročelja niti vidljiv element oblikovanja, ali kada oblikuju završni izgled vanjske ovojnice bitno njihovo skladno uklapanje i primjena inovativnog dizajna uz postavu elemenata na način koji osigurava optimalnu razinu proizvodnje topline. Izgled toplinskih kolektora se bolje uklapa u suvremena rješenja vanjske ovojnice dok se na starim zgradama preporuča primjena kolektori manjih dimenzija (veličine crijepa). U pogledu funkcionalno-oblikovnih zahtjeva primjena toplinskih kolektora u odnosu na fotonapon ima veća ograničenja s obzirom da su elementi većih dimenzija, nije moguće ostvariti transparentnost, a postava je tehnički zahtjevnija. Na tržištu postoje proizvodi koji u jednom elementu sadrže fotonaponske module i toplinske kolektore što olakšava povezivanje, oblikovanje i uklapanje na vanjsku ovojnicu.

Sustavi za grijanje vode Sunčevom energijom uobičajeno se koriste za pripremu sanitarne tople vode, a samo ponekad kao dodatno grijanje vode za grijanje prostorija. Također, obzirom na način strujanja radnog fluida, sunčani sustavi se mogu podijeliti na sustave s prisilnom i prirodnom cirkulacijom.

Osnovni dijelovi sunčanog toplovodnog sustava su kolektori, akumulacijski spremnik te pumpa i regulacija kod sustava s prisilnom cirkulacijom. Radni fluid tj. nosioc topline preuzima apsorbirano sunčevo zračenje u kolektoru i predaje ga vodi u akumulacijskom spremniku preko izmjenjivača topline koji se sastoji od cijevi savijenih u spiralu radi bolje izmjene topline i zauzimanja manjeg prostora. Kod većih sustava koriste se izmjenjivači smješteni unutar (spiralni) ili izvan spremnika (pločasti). U periodima nedovoljne insolacije ili povećane potrošnje u većini sunčanih sustava voda se dogrijava preko dodatnog izmjenjivača topline kroz koji struji topla voda iz kotla na lož ulje, plin, el. energiju ili biomasu. U ljetnim mjesecima je za dogrijavanje uputno koristiti električni grijač ugrađen direktno u spremnik (koji služi i kao zaštita od smrzavanja zimi), obzirom da sustav centralnog grijanja ne radi, tako da zagrijavanje cijelog kotla i vode u sustavu nije ekonomično. Sunčevi kolektori se najčešće montiraju na krovove kuća, terase ili u vrtove, te ih se kad god je to moguće usmjerava u pravcu juga uz odstupanje do ±30°. Spremnik ne smije biti previše udaljen od kolektora koji ga zagrijava kako bi se što je više moguće smanjili toplinski gubici u spojnim cjevovodima.

Različitim se konstrukcijskim rješenjima nastoji osigurati što veća temperaturna stratifikacija po visini spremnika, kako bi se što više povećala količina topline koju nosilac topline može predati na izmjenjivaču u donjem dijelu spremnika te snizila izlazna temperatura nosioca topline (manji toplinski gubici u kolektoru), a istovremeno postigla u najkraćem vremenu što viša temperatura vode koja se odvodi iz spremnika. S tim se ciljem u veći spremnik obično ugrađuje i jedan manji za potrošnu toplu vodu ili pak dodatni izmjenjivač. Na taj se način sprječava miješanje hladne potrošne vode sa zagrijanom vodom iz cijelog spremnika i posljedično narušavanje temperaturne stratifikacije u spremniku.

 

REKUPERACIJA I VENTILACIJA
Sustavi za provjetravanje i klimatizaciju traže znatne toplinske i rashladne učinke za pripremu zraka. U cilju štednje energije velike se uštede postižu rekuperacijom topline iz otpadnog zraka. Načelno se razlikuju tri načina rekuperacije:
* Regenerativni postupak pri čemu se koriste akumulacijske mase koje akumuliraju i ponovno odaju toplinu i/ili vlagu
* Rekuperativni kod kojih se iskorištava samo osjetna toplina (izmjenjivači topline)
* Sustav s dizalicom topline gdje se toplina otpadnog zraka predaje niskotemperaturnom dijelu dizalice topline.

 

DIZALICE TOPLINE
Dizalice topline (engl. heat pumps) su načelno uređaji koji služe za podizanje temperaturne razine toplinske energije, za što je prema II. glavnom stavku termodinamike potrebno trošiti rad. U širokoj tehničkoj primjeni su uglavnom dvije vrste: dizalica topline s kompresijom radne tvari i apsorpcijska dizalica topline (vidi apsorpcijsko hlađenje).

Radna tvar u kompresijskoj dizalici topline isparava i isparivaču uređaja pri niskom tlaku po i niskoj temperaturi hladeći neki izvor topline (voda, zemlja, zrak ili sl.) te tako preuzima toplinski tok. Zasićena ili malo pregrijana para radne tvari odvodi se u kompresor, gdje se utroškom snage P komprimira na visoki tlak pk, kojemu odgovara i visoka temperatura zasićenja radne tvari. S tim stanjem para radne tvari odlazi u kondenzator gdje se ukapljuje predajući toplinski tok nekom mediju (npr. vodi ili zraku za grijanje prostorija). Ukapljena vrela ili pothlađena kapljevina se tada pomoću nekog prigušnog organa (ventila, kapilare, prigušnice) prigušuje na tlak po i vraća u isparivač.

što znači da je toplina izvora topline o zahvaljujući snazi kompresije P predana na višoj temperaturnoj razini nekom korisniku topline. Energetski pokazatelj dobrote rada dizalice topline je ogrjevni činilac koji se računa kao omjer predane topline i uložene snage. Dizalica topline je to učinkovitija što je veći. Kako je snaga za pogon dizalice topline razmjerna omjeru tlakova kondenzacije i isparivanja, a ti su tlakovi vezani uz temperature kondenzacije i isparivanja, proizlazi da će biti to bolji što je razlika tih temperatura manja. Stoga pri uporabi dizalica topline treba birati režime ogrjevnih sustava sa što nižom temperaturom (npr. podno grijanje umjesto radijatorskog) a izvor topline pri tome treba imati što višu temperaturu h i izdašnost, kako bi mu promjena temperature na isparivaču bila što manja. Pri umjerenim razlikama temperatura dizalice topline mogu postizavati ogrjevne činioce i veće od 5, što znači da za svaki uloženi kilovat-sat pogonske snage daju više od 5 kilovat-sati toplinske energije. Najpovoljniji način primjene dizalice topline je onaj kada se istodobno u potpunosti koristi rashladni i ogrjevni učinak uređaja.

Dizalice topline s kompresijom radne tvari najčešće su opremljene stapnim kompresorima koji za pogon koriste elektromotore (mali i srednji kapaciteti). Za najveće kapacitete koristi se turbinama (plinskim ili parnim) gonjene radijalne turbokompresore.

Izvori topline za dizalice topline su raznoliki. U svrhu grijanja prostora većih kapaciteta najčešće se koristi toplinu podzemlja ugradnjom dubinskih ili površinskih izmjenjivača topline u tlo. Ako je na raspolaganju vodotok dovoljne izdašnosti, jezero ili more vrlo ih je povoljno koristiti kao izvor topline. Manje povoljan je zrak okoline zbog malog toplinskog kapaciteta i poteškoća s izlučivanjem inja na isparivaču pri temperaturama nižim od 0°C. Dizalica topline povoljno se koristi i za povrat otpadne topline iz ventilacijskih i klimatizacijskih sustava. Općenito je poželjno da se kao toplinski spremnik, u svrhu postizanja što više učinkovitosti, koriste raspoloživi okolni izvori kao toplinski spremnici. Pritom se mogu promatrati ove varijante:

a. Vanjski zrak kao toplinski spremnik
Toplinski ili rashladni spremnik je vanjski zrak, što je standardna izvedba dizalica topline. COP grijanja ili hlađenja je ovdje najniži, i direktno je ovisan o vanjskoj temperaturi. Uz nove generacije kompresora i integrirane standardne sustave za odmrzavanje, dizalice topline mogu održavati pogon i na ekstremnijim vanjskim temperaturama. I kod korištenja drugih izvora topline, sustav korištenja vanjskog zraka je dobro ostaviti kao zamjensku opciju za rad u kombinaciji ili u slučaju ispada drugog sustava iz bilo kojeg razloga. Konvencionalno, korištenje vanjskog zraka kao toplinskog spremnika za pogon grijanja ili hlađenja je standardna konfiguracija dizalice topline i ne potpada pod korištenje obnovljivih izvora energije, te se u praksi EU članica i ne potiče. No kako je u ovoj konfiguraciji, u uvjetima ekstremnijih vanjskih temperatura, tj. hladnijih mjeseci u periodu grijanja i toplijih mjeseci u periodu hlađenja, teško je postići visoke vrijednosti koeficijenta COP-a, može se postaviti princip subvencioniranja ukoliko se doista ostvari relativno visoki prosječni godišnji COP, i u režimu grijanja i u režimu hlađenja. Pritom se u izračunu ovog koeficijenta može uzeti u obzir eventualno korištenje otpadne kondenzacijske topline postrojenja (za pripremu sanitarne tople vode i u druge svrhe).

b. Korištenje okolnih površinskih voda
Ovaj princip se odnosi na korištenje raspoloživih bliskih vodenih masa kao toplinskih spremnika za potrebe grijanja i hlađenja. To podrazumijeva morsku vodu u obalnom području, rijeke, jezera i druge bliske vode stajaćice. Točka zahvata i ispusta vode moraju biti dovoljno udaljene, a izvedba cjevovoda od zahvata do postrojenja mora udovoljavati tehničkim i prostornim zahtjevima. Ovdje se javlja problem filtriranja vode na zahvatu – mikroorganizmi kod morske vode, mulj kod riječne itd., i drugi momenti koji izvedbu čine složenijom. No, praktički neiscrpni resursi topline omogućuju postizanje znatno većih COP koeficijenata, te je ovakve izvedbe korištenja dizalica topline svakako preporučljivo poticati.

c. Korištenje bliskih toplinskih izvora
Ovdje se podrazumijeva korištenje obližnje raspoložive otpadne topline, i kombinaciju sa sunčevim toplinskim kolektorima. U načelu, kod korištenja vanjskog zraka kao toplinskog spremnika, uvijek treba razmotriti mogućnost iskorištavanja obližnjih izvora topline koji su inače neiskorišteni. Otpadni zrak iz ventilacije, otpadna toplina iz industrijskih procesa, i drugo, daju mogućnosti bitnog povećanja postignutog COP-a, te primjenu njihovog korištenja treba poticati. Kombinacija s toplinskim sunčanim kolektorima predstavlja pravo korištenje obnovljivog izvora energije za potrebe grijanja, no zbog složenosti i cijene sustava, te manje raspoloživosti izvora topline, treba analizirati isplativost ovog principa.

d. Korištenje topline tla
Korištenje topline tla predstavlja najšire područje kombiniranja rada dizalica topline s obnovljivim izvorima energije. Razlikujemo korištenje duboke geotermalne energije, koje je zbog složenosti i cijene zahvata u većini slučajeva neisplativo, osim ako se radi o kombiniranom korištenju geotermalnih voda (balneologija i dr.) Korištenje plitke geotermalne energije je izvedivo u različitim opcijama:

* zahvat poljem plošnih kolektora, koji iskorištavaju većinom sunčevu energiju akumuliranu u zemlji s manjim udjelom geotermalne energije - koriste se površinski slojevi tla čija je temperatura razmjerno konstantna tijekom cijele godine; plošni kolektori sastoje se od horizontalno postavljenih cijevi ispod površine zemlje, kroz koje cirkulira radni medij, cijevi su na dubini od 1,2 -1,5 m i prenose toplinu od tla do dizalice topline;

* zahvat podzemnih voda koje imaju relativno konstantnu prosječnu godišnju temperaturu od +8°C do +12°C, podzemna voda se crpi iz jednog bunara, vodi do dizalice topline i ohlađena vraća u drugi udaljeni bunar;

* zahvat geotermalne topline putem vertikalno položenih sondi koje se polažu na dubinu od 60 do 100 m ili više. Polažu se obično dvije sonde, i kroz jedan krak cijevi ulazi ohlađeni radni medij, a kroz drugi se zagrijan vraća u dizalicu topline.

Kod svih situacija korištenja dizalica topline s kompresijom radne tvari u svrhu hlađenja, bitno je razmotriti mogućnosti korištenja nastale otpadne topline koja se mora odvoditi. Ukoliko se takva toplina može upotrijebiti za pripremu PTV ili druge svrhe, onda je pravilno ogrjevni/rashladni činilac računati na temelju ukupno dobivene korisne energije, rashladne i toplinske, te na taj način poticati ovakav princip korištenja otpadne topline iz dizalice.

 

PRIMJENA BIOMASE
Biomasa je nefosilizirana organska tvar (biljnog i životinjskog porijekla) iz koje se, na različite načine, može dobiti obnovljiva energija u svim svojim korisnim oblicima (toplinska, kemijska i mehanička). Najjednostavniji način dobivanja energije iz biomase je izravnim izgaranjem drva u neobrađenom ili obrađenom obliku. Druge mogućnosti su neizravne:
* Proizvodnja bioplina rasplinjavanjem drveta ili anaerobnim vrenjem biljnog materijala
* Proizvodnja biogoriva (bioetanol ili biodiesel)

Utjecaj na okoliš primjene biomase s obzirom na emisije CO2 je neutralan (gledano na dulji rok, sav CO2 emitiran uporabom biomase ne može biti veći od količine CO2 koju je pri nastanku biomasa uzela iz okoliša) i manjom upotrebom energije za uzgoj od dobivene energije biomase (pozitivna neto energetska bilanca).

Biomasa za energetske potrebe se najčešće smatra šumska biomasa (ogrjevno drvo, drvni ostatak pri komercijalnom iskorištavanju šuma ili redovitom održavanju šuma, brzorastuće nasade); poljoprivredna biomasa (energetski usjevi, žetveni ostatak, stajski gnoj, poljoprivredne proizvode ili dijelove istih koji nisu prikladni za prehranu ljudi) i organski dio otpada iz komunalnog otpada, otpada prerađivačke industrije (drvna, prehrambena, tekstila, kožarska, papira...), otpada iz ugostiteljstva i pročišćavanja otpadnih voda i kanalizacije.

Kod primjene biomase u zgradarstvu potrebno je razdvojiti:

1) oblike biomase koji se mogu transportirati od mjesta nastanka do mjesta pretvaranja u korisni oblik energije (nosioci energije biomase)

2) oblike biomase koji se redovito pretvaraju što bliže mjestu nastanka u nosioca ili korisni oblik energije za koje je potreban poseban sustav (toplovod, elektroenergetska mreža, plinovod) transporta do korisnika (energetski objekti biomase)

Nosioci energije biomase su obično razni oblici drvne biomase (ogrjevno drvo, briketi, peleti, drvna sječka, blanjevina, piljevina...) i biogoriva (biodizel, bioetanol, biometan). Najšira primjena energije biomase u zgradarstvu se odnosi na dobivanje toplinske energije iz različitih oblika krute biomase za grijanje prostora, pripremu tople vode i/ili kuhanje. Biogoriva su prvenstveno namijenjena potrebama prometa, a u zgradarstvu se može primijeniti biodizel kao zamjensko gorivo kotlova na lož ulje.

Najveći dio krute biomase predstavlja drvo u različitim oblicima: ogrjevno drvo, drvni ostatak nastao prilikom održavanja i komercijalnog iskorištavanja šuma, drvni ostatak kod održavanja voćnjaka, vinograda i maslinika, parkova i zelenih površina, drvni ostatak iz drvno-prerađivačke industrije (blanjevina, piljevina, kora, otpilci, okrajci), drvna masa nakon čišćenja vodotokova i prometnica (bez zemlje i korijenja).

Iako se nosioci energije mogu prodavati na tržištu u različitim oblicima, dostupnost i opravdanost korištenja pojedinog oblika biomase će ovisiti o stadiju razvitka tog segmenta tržišta (globalno tržište) ili blizini njezina izvora (lokalno tržište) pri čemu valja imati na umu da korištenje lokalne biomase uključuje aktivaciju lokalnog gospodarstva (poljoprivreda, šumarstvo, drvno-prerađivačka industrija).

Prilikom planiranja sustava za korištenje krute biomase, raspoloživa biomasa određuje odabir ložišta, a potražnja za grijanjem prostora i potražnja za grijanjem tople vode određuju daljnje smjernice za dimenzioniranje spremnika za toplu vodu, izmjenjivača topline, dimnjaka, skladišta i načina punjenja ložišta (ručno ili automatski). Kod korištenja energije biomase za grijanje prostora i pripremu tople vode često se kombiniraju solarni termalni sustavi za zagrijavanje vode van sezone grijanja.

 

ELEKTROTEHNIČKE INSTALACIJE
Električna energija, kao najpogodnija i najraširenija transformacija svih oblika energije za korištenje, ima izrazitu primjenu u zgradarstvu. S obzirom na zahtjeve Direktive 2010/31/EU (EPBD II) te prema PEPZEC bit će prikazane mjere i alternativna rješenja koja bi doprinijela učinkovitijem korištenju električne energije, odnosno racionalnijem elektroenergetskom opterećenju kao i optimizaciji potrošnje i troškova u ovom segmentu. Nominiranje i struktura mjera biti će izvedena prema matrici kriterija i sa nominalnim vrijednostima, a podjele će biti izvršene na nekoliko razina, s obzirom da su neke mjere i rješenja realno, tehnički i financijski primjenjiva samo uz određene uvjete odnosno za određene tipove zgrada.

Stambene zgrade, prema svojem profilu imaju jednostavnije definiranu potrošnju električne energije, ali s većim individualnim odabirom rješenja (trošila) što smanjuje mogućnost kontrole i centraliziranih upravljačkih sustava (za razliku od javnih zgrada). Potrošnja električne energije (kao i potencijali ušteda) mogu se prepoznati u slijedećim grupama trošila: rasvjeta, kućanski uređaji, PTV, klimatizacija/ventilacija, sustavi zaštite i vatrodojave, i sl.

Rasvjeta
Rasvjeta treba biti napravljena prema projektantskim normama i treba zadovoljavati sve propisane kriterije. Sugerira se korištenje učinkovitih izvora svjetla (sa više od 20-25 lm/W) te korištenje danjeg svjetla. Takvi izvori (npr. fluokompaktne žarulje – A razred EE izvora svjetla u kućanstvima – Pravilnik o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja („Narodne novine" br. 133/05) osim uštede energije, imaju i nižu angažiranu snagu te dulji životni vijek. Upravljanje radom rasvjete sugerira se u zajedničkim prostorijama, hodnicima, prilaznim zonama, parkiralištima, podrumima i sl. a moguće ju je izvesti sa automatskom regulacijom rada sa vremenskim zatezanjem (relej ili foto-osjetnik) ili složenijim programabilnim modulima.

Kućanski uređaji
Kako često predstavljaju najveći udio potrošnje u domaćinstvima, kućanski uređaji bi trebali biti odabrani u skladu sa Pravilnikom o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja (NN 133/05).

PTV i grijanje prostora
Potrošna topla voda i grijanje predstavljaju značajan udio u bilanci potrošnje, pogotovo ukoliko se radi o korištenju električne energije kao primarnog energenta. Ukoliko postoji mogućnost – kao alternativno rješenje - sugerira se promjena primarnog energenta (npr. prirodni plin) te ugradnja kvalitetne termostatske regulacije kao i ugradnja štednih armatura, čime bi se štedila i pitka voda – medij/nositelj toplinske energije. Ukoliko se odabire električna energija kao opcija za zagrijavanje prostora (podno grijanje, radijatori, klimatizacija/kaloriferi) potrebno znati da je bitno imati na raspolaganju veliku snagu, te da je nužna kvalitetna termostatska regulacija. Elektrootporna grijača tijela se više ne razmatraju.

Klimatizacija
Kod odabira sustava za klimatizaciju zraka u stambenoj zgradi, potrebno je odabrati onaj sa što većim COP i/ili ugrađenim inverterom. Inverter klima uređaj koristi invertorski sklop za izmjenu napajanja iz izmjeničnog u istosmjerno te ponovo u izmjenično napajanje. Prilikom druge pretvorbe, napon i radna frekvencija su promjenljive veličine pomoću kojih se može slobodno birati brzina vrtnje kompresora, a time regulirati izlaznu snagu klima uređaja te su inverter klima uređaji su značajno štedljiviji i tiši u svom radu od klasičnih izvedbi. Također treba odabrati sustav višeg energetskog razreda – definirano Pravilnikom o označavanju energetske učinkovitosti kućanskih uređaja (NN 133/05).

Sustavi za upravljanje energijom u stambenim zgradama
Ukoliko se odabere sustav inteligentne centralizirane regulacije i upravljanja za stambenu zgradu, ostvarive su bitne uštede električne energije i troškova (2-3 puta). Takvim sustavima se regulira rasvjeta (day-light); količina prirodnog svjetla (elektronski regulirani brisoleji); temperatura i tlak vode u sustavu; količina, temperatura, vlažnost i broj izmjene zraka; zaštitni sustavi (vatrodojava i zaštita); rad pojedinih uređaja (centralizirani programabilni nadzor) i sl. Ovakva rješenja još su u primarnim inačicama na našem tržištu, ali iako cijenom (isplativosti) još ne konkuriraju, porastom cijene energije i energenata bit će sve konkurentniji, te će pružati alternativu u izboru rješenja uz povećan standard boravka.

Tarifni sustavi
Prema tipu priključka i postojećem sustavu, tarifni modeli za stambene zgrade mogu biti iz grupe kućanstvo (Crni, Narančasti, Bijeli i Plavi), a iznimno ako priključna snaga prelazi 30 kW i iz grupe poduzetništvo (Crveni). Kako kućanstva u pravilu ne plaćaju vršnu angažiranu snagu i prekomjerno preuzetu jalovu energiju – jednokratno plaćaju samo priključnu snagu (prema Odluci o iznosu naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage) – mjere se odnose direktno na smanjenje potrošnje. Ukoliko je ugovoren crveni tarifni model – tada je obveza mjesečnog plaćanja vršne angažirane snage kao i prekomjerno preuzete jalove energije prema važećim odredbama HEP ODS-a i sukladno odluci Vlade (navedeno u Tarifnom sustavu za distribuciju električne energije). Mjere za takve slučajeve su opisane u poglavlju nestambene zgrade. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o potpori građanima i kućanstvima radi ublažavanja porasta cijena električne energije, u kojem se subvencionira cijena kućanstvima koja troše manje od 3000 kWh godišnje.

Sustavi za upravljanje potrošnjom i troškovima u nestambenim zgradama
Cjelokupna integrirana rješenja za upravljanje potrošnjom i troškovima te nadzorom (npr. CNUS) imaju široku lepezu mogućnosti ušteda, s obzirom na profil nestambene zgrade. Kako su takve zgrade većih energetskih potreba, najzastupljeniji je crveni tarifni model, u kojem se uz potrošnju obračunavaju snaga i jalova energija. CNUS sustavi, prema matrici kriterija i definiranim prioritetima mogu upravljati vršnom snagom, odgodivom potrošnjom, sigurnosnim sustavom, radnim uvjetima, kondicioniranjem zraka, svjetlosnim modovima i sl. Sami sustavi mogu imati i podsustave – smart room – za smanjenje individualne potrošnje u turističkim/hotelskim jedinicama; shopping mode – kriteriji podešeni za uvjete pojačane aktivnosti u prodajnim centrima; sport mode, ..itd. Zajedničko je da se kontrolom i upravljanjem, uz smanjenje troškova, povećava i ugodnost te sigurnost sustava, brže se identificiraju i uklanjaju kvarovi te je smanjen rizik od požara.

Generalno, najveći potencijali ušteda leže u centralnom nadzornom upravljanju (može ali i ne mora biti povezan sa zaštitnim sustavom). Pod tim podsustavima podrazumijevamo sustave upravljanja rasvjetom, kako unutarnjom tako i vanjskom, automatske klimatizacijske sustave, KGHV (reguliranje prema izmjerenoj temperaturi), alarmne sustave, sustave za video nadzor i mnoge druge. Različiti podsustavi neke građevine mogu se tako automatizirati integracijom raznih tehničkih sustava u jednu funkcionalnu jedinicu, sa sučeljem jednostavnim za uporabu. Razvojem tehnologija javljaju se sve moderniji sustavi upravljanja i optimiziranja potrošnje te nadzora energetskih procesa. Takvi sustavi u sebi objedinjuju centralizirano ili decentralizirano upravljanje: rasvjetom (po tipu i grupama), sustavom za kondicioniranje zraka (grijanje/hlađenje/ odvlaživanje/ventilacija), elementima zaštite od Sunca i sl. Nadzorni sustavi također uključuju i instalacije nadzora zgrade, vatrodojavu, nadzor otvaranja prozora i vrata (mikroprekidači) te povezivanje i dojavu sigurnosnog alarma. Baza sustava je računalni program koji je podešen tako da optimalno vodi sustav, s jedne strane da se postignu normalni radni/životni uvjeti; a sa druge strane da se minimalizira potrošnja i/ili smanji trošak. Sve periferije su spojene direktno u sustav (npr. mikroprekidači na sustavu za otvaranje prozora, smart light sustavi ili pak rasvjeta u garažama i detekcija CO). Po prethodno uvrštenim vrijednostima, sustav se automatski prilagođava svim vanjskim i unutarnjim promjenama kao što su promjena temperature, vlažnosti i količine zraka te razine rasvijetljenosti te promptno reagira na svaku promjenu. Naravno, ukoliko postoji potreba za lokalno upravljanje, svaka jedinica mora imati svoje regulatorske jedinice. Ovakva rješenja prilagođena su potrebama korisnika koja ekonomično rade za vrijeme čitavog životnog ciklusa objekta i omogućuju korisniku povećanje sigurnosti i komfora svih korisnika objekata, visok stupanj integracije svih upravljačkih sustava, povećanje raspoloživosti svih tehničkih sustava (klima, ventilacija, grijanje, rasvjeta, sigurnosni sustavi, protupožarna zaštita, električno napajanje) i komunikacijsko-informatičkih sustava, optimiranje potrošnje svih oblika energije i produljenje životnog vijeka objekata uz smanjenje troškova održavanja.

Kompenziranje jalove energije
S obzirom da se upravljački sustav sastoji od niza sigurnosnih i upravljačkih elemenata, poseban naglasak treba staviti na kompenzacijski sustav. Naime profil određenih trošila ima induktivni karakter, te iako su predviđeni sustavi (npr. rasvjeta) s tog aspekta dovoljno lokalno kompenzirani, preporuča se ugradnja zajedničke kompenzacije (kompenzacijskih baterija) odmah do brojila potrošnje električne energije, kako bi se eliminirali utjecaji neplanskih ili naknadno ugrađenih nekompenziranih grupa trošila. Ovakav sustav često ima brz povrat investicije (do godinu-dvije dana) i zapravo predstavlja standard u modernim projektima elektroinstalacija koji često nije potrebno zasebno isticati.

HAARP je bio jedan od često spominjanih pojmova tijekom nedavnih poplavnih razdoblja, kad su mnogi upirali prst u to navodno američko geotektonsko-i-tko-zna-kakvo-još oružje. Kažem "navodno" jer su se u isto vrijeme javljali i naivni vjernici u službene priče koji su mahali nekim podacima i objavama o tome da je antenski sustav HAARP tek dio istraživanja ionosfere i ništa više. U takvoj polarizaciji rasprava postaje nemoguća, s razlogom – ako je riječ o tajnom oružju, ne očekujete valjda da će javno objavljeni podaci biti točni. A opet, kako možete znati da je riječ o tajnom oružju – kad je tajno?

Doduše, o HAARPU se se javno oglasili i predsjednici nekih država – recimo bivši venecuelanski predsjednik Chavez je optužio SAD da ga je koristio na Haitiju, a bivši iranski predsjednik Ahmedinajad da je isto oružje korišteno za stvaranje suša na jugu Irana prije nekoliko godina. Nekako nisam sklon misliti da su do tih zaključaka predsjednici tih velikih i moćnih država došli pušeći travu u mračnoj sobi ili čitajući interentske web-siteove posvećene "teorijama urote". Obje te zemlje SAD smatra svojim neprijateljima, praktički se nalaze u nekom vidu neobjavljenog obavještajno-informacijskog rata te zbog toga imaju vrlo aktivne i razvijene obavještajne službe. Valjda su nešto načuli!

Kumovi američkog raketnog programa daju zeleno svjetlo za projekt
Ako HAARP postoji, svakako je u kategoriji egzotične vojne tehnologije, baš onakve kakvima se bavi mračna američka agencija DARPA koja bojišta već pretvara u prizore nalik onima iz uvodnih scena Terminatora, prepune robota – oružja krajnje neugodnog izgleda. Povremeno, HAARP bude spomenut i u javnoj areni, recimo u proglasu Europskog parlamena prije desetak godina, s preporukama da se zabrane takava oružja, ali postojanje takvih oružja još je uvijek u kondicionalima.

Pa onda, kako izaći iz uobičajenih okvira rasprave koja se svodi na prihvaćanje ili negiranje? Možda nikako. A možda šerlokholmsovskim detektivskim pristupom praćenja finih tragova. Zapravo cijela kontraverza oko HAARP-a, kako je to sažemo moj frend Vilim, zapravo počiva samo na jednom jedinom pitanju – je li taj pogon HAARP-a napravljen na temelju dvanaest patenata firme APTI ili ne.

Sva sreća je što čovjek ima prijatelje i što se ti prijatelji bave raznim temama. Tako sam, da si skratim muke kad sam odabrao ovu temu, nazvao Vilima Uzelca iz Labina, koji je HAARP zadnjih godina istraživao uzduž i poprijeko – nije bilo tog traga u vidu patenata, promjena vlasništva tvrtki i sličnih slučajnih tragova na koje nitko nije obratio pažnju, a da on nije za njim krenuo, nekad gubeći i mjesece. Zamolio sam Vilima samo da mi pošalje popis patenata na kojima bi se mogao temeljiti HAARP, kao i niz međukorporacijskih promjena vlasništava nad tvrtkom koja je posjedovala patente, a dobio sam trideset stranica materijala s izvorima izjava iz medija i dokumenata, tehničkim podacima, objašnjenjima tehnologije, poveznicama s drugim tehnologijama i slično. Iz svega toga pokušao sam izvući bit i sažeti rečeno, ali ni to nije moglo proći bez bitnog reduciranja. No, ukratko, hvala ti Vilime, a evo kojim se tragom može krenuti za HAARPOM i kuda on vodi...

Sredinom osamdesetih godina plinsko-naftni konglomerat ARCO (Atlantic Oil Rich Field Company), vlasnik najvećeg dijela naftnih bušotina na Aljasci, razmišljao je o eksploataciji plina kojeg se godinama pod visokim tlakom vraćalo natrag u naftne bušotine. Plin je nerazdvojni pratitelj nafte i nalazi se u neposrednij blizini gotovo svih naftnih polja, ali udaljenost ARCO-vih bušotina od ostatka svijeta činila je eksploataciju tog plina neisplativom (izgradnja dugačkog plinovoda, sustava za ukapljavanje plina, ukrcajnih terminala za brodove specijalizirane za prijevoz ukapljanog plina itd). Netko je u ARCO-u doznao za fizičara Bernarda Eastlunda, koji se bavio plazmom, a imao je i neke patente. Ti patenti opisivali su učinke elektromagnetskih valova na zemljinu magnetosferu i iononsferu te davali osnovne naputke za izgradnju pogona preko kojeg bi se tim učincima eksperimentiralo, ali i bilo u mogućnosti slati velike količine energije u ionosferu i preko nje na neki drugi kraj zemlje. Prvobitni poticaj za nastanak projekta HAARP zapravo je bio pretvorba i prijenos električne energije. Takav bi se pogon napajao električnom energijom dobivenom izravno od plina s ARCO-vih bušotina, bez potrebe za transportom plina.

Kada su predstavnici ARCO-a predstavili tu ideju Simonu Ramou, jednom od kumova američkog raketnog programa, on ga je proslijedio zamjeniku ministra obrane, koji ga je dalje proslijedio agenciji DARPA (koja se bavi naprednim tehnologijama) i njenom direktoru Tony Tetheru koji je dao zeleno svjetlo početku financiranja projekta. Takav projekt DARPA-i je bio je izuzetno interesantan jer su patenti opisivali kako manipulacijom ionosfere i magnetosfere, pored prijenosa energije, stvoriti energetski štit protiv interkontinentalnih raketa, kako manipulirati vremenom u velikim razmjerima, komunicirati s podmornicama, poremetiti i onemogućiti komunikaciju, dubinski skenirati površinu Zemlje i naći nova nalazišta fosilnih goriva ili možda ukopane neprijateljske bunkere, kako stvarati zemljotrese, tsunamije i vulkanske erupcije...

Projekti vrijedni milijarde dolara
Međutim, službeno, projekt HAARP je navodno začet jednog jutra, 13. prosinca 1989., kada je u Uredu mornaričkog istraživanja (Office of Naval Research – ONR) održan sastanak združenog osoblja mornaričkih i zrakoplovnih snaga. Sastanak je opisan kao rasprava o zajedničkim interesima u provođenju programa Ministarstva obrane na području modifikacija ionosfere. Službeni vojni i HAARP-ovi dokumenti inzistiraju na tome da je upravo na tom sastanku prepoznata "potreba" za izgradnjom posebnog pogona grijača ionosfere za provođenje eksperimenata i njihovu primjenu unutar Ministarstva obrane.

Vratimo se ARCO-u i Bernardu Eastlundu. Nakon dobivenog zelenog svjetla za provedbu studije izvedivosti, ARCO je osnovao podružnicu APTI (Arco Power Technologies Inc.), na njeno čelo postavio Bernarda Eastlunda, a za glavnog konzultanta Denisa Papadopulosa. 3. studenog 1993. američko zrakoplovstvo objavljuje da je dobitnik natječaja za prvu fazu izgradnje pogona HAARP – firma APTI.

U raspisanom natječaju za izvedbu projekta, uz APTI, sudjelovalo je nekoliko firmi, među kojima i korporacija Raytheon, po veličini 44. tvrtka na svijetu, s projektima koji se mjere u milijardama dolara, upravo dobro poznata po uskoj suradnji s američkom vojskom na projektima elektromagnetskih egzotičnih oružja. Radi usporedbe, treba naglasiti kako je u trenutku natječaja podružnica APTI imala dvadesetak zaposlenih, tek oko 20 milijuna dolara vrijednosti i apsolutno nikakvu reputaciju po pitanju sličnih projekata. Zaključak koji se nameće jest da je razlog pobjede na natječaju upravo vlasništvo nad dvanaest patenata (tri od Bernarda Eastlunda) potrebnih za izgradnju HAARP pogona.

Daljnje promjene vlasničkih struktura su također zanimljive. APTI je u lipnju 1994. prodan tvrtki E-systems. Interesantno je primijetiti da APTI nije prijavio nikakavu zaradu od svoga osnutka kasnih 1980-ih. E-systems tada mijenja ime u "Advanced Power Technologies Incorporated" te zadržava skraćenicu APTI koja se pojavljuje u svim patentima. 1995. godine korporacija Raytheon – ona koja se natjecala protiv APTI-ja i koja je "stari" suradnik vojske – kupuje E-systems za 2,3 milijarde dolara, a time i Eastlundove patente. Nećemo puno pogriješiti ako zaključimo da je jedina realna vrijednost prvotne firme APTI počivala samo u njihovih dvanaest patenata potrebnih za početak gradnje pogona HAARP u Gakoni na Aljasci.

Pitanje je i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?

U početku, HAARP su zajednički vodili Ured za mornaričko istraživanje ONR i Air Forces's Philllips Laboratory u Massachusettsu. DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) je potpisala memorandum dogovora s američkim zrakoplovstvom i mornaricom o vođenju projekta HAARP u studenom 2002. godine. (17. veljače 2003. objavljeno je da je British Airways BAE Systems North America postigao konačni dogovor s APTI-jem oko kupnje cijele tvtke za 27 milijuna dolara gotovine i potom zaključio ugovor s američkom mornaricom u visini od 35 milijuna dolara za dovršetak programa HAARP, što je tipični primjer vojno-korporativne suradnje).

U ožujku 2006. na službenim stranicama agencije DARPA, pod čijom kapom se odvija razvoj HAARPA, objavljeno je da je gradnja projekta HAARP završena. Od tada je projekt vođen budnim okom projekt-menadžera dr. Sheldona Z. Metha. Istovremeno s projektom HAARP, dr. Meth je vodio program zračnog lasera i magnento-hidrodinamično-eksplozivnog streljiva (Air Laser and Magneto Hydrodynamic Explosive Munitions – MAHEM). Dakle, čovjek koji radio na razvoju nekakvih bombi postavljen je na čelo projekta koji bi trebao ispitivati reakciju gornjih slojeva ionosfere s elektromagnetskom valovima, što je svakako zanimljivo iz perspektive tvrdnji da HAARP navodno nikad nije smatran niti korišten kao oružje.

Svrnimo na trenutak pogled na DARPA-u, „Agenciju za istraživanje naprednih projekata", koja djeluje u sklopu Ministarstva obrane SAD-a. DARPA prati istraživanje i tehnologije gdje su rizik i iskoristivost vrlo visoki i gdje uspjeh može omogućiti dramatičan napredak po pitanju tradicionalne vojne uloge i misije. DARPA ima osam tehničkih odjela, a HAARP spada pod Taktičko-tehnološki odjel (TTO). Po DARPA-inom opisu TTO "je uključen u razvoj visokorizične, visokonaplatne napredne vojne tehnologije (naglasak dodan) naglašavaju i sustavni i podsustavni prilaz razvoju nenadgledanih sustava, svemirskih sustava i taktičkih umnoživača". Što god da sve to značilo, ključno je svrnuti pažnju na izraz "vojna tehnologija" koji sadrži opis odjela koji se bavi HAARP-om.

Egzotično oružje ili paranoja
Osporavatelji zaključaka da HAARP nije vrsta oružja i da se radi tek o paranoji uporno tvrde da je u tom projektu tek bilo riječi o znanstvenom istraživanju ionosfere, ali nasuprot tome stoji službena izjava DARPA od 3. rujna 2006. da je HAARP "projekt koji je razvio nove eksperimentalne istraživačke metode i proveo istraživački program u cilju istraživanja novonastalih ionosferskih i radio-tehnologija koje su u izravnoj relaciji s naprednim obrambenim aplikacijama".

U istoj izjavi DARPA navodi da se "trenutno polje antena pokazalo izuzetno pouzdanim i fleksibilnim te je pokazalo izvodljivost sveukupnog koncepta. Međutim, današnji rezultati ispitivanja ukazuju na potrebu proširenja postojeće snage emitiranja s 960 kW na planiranih 3,6 MW kako bi se omogućila potrebna napredna istraživanja i demonstracija novih vojnih sustava predviđena orginalnim konceptom HAARP" (naglasak dodan). Dakle, već je "originalni koncept" HAARP-a bio "novi vojni sustav", ne radi se ni o kakvim slučajno otkrivenim učincima.

Primjena sustava danas
Danas, 2014. godine, HAARP je proširen na planiranih 3,6 MW odašiljačke snage. Pogledajmo čemu može služiti ako je napravljen na temelju 12 APTI-jevih patenata, a što je prilično izvjesno s obzirom na gore opisani slijed promjena vlasništva:
- Manipulacija magnetnim poljem Zemlje u cilju generiranja područja visoko nabijenih čestica i stvaranja proturaketnog štita
- Ubrzavanje električno nabijenih čestica uzduž linija magnetskog polja Zemlje i mijenjanje njegovog oblika
- Radar za nadziranje iza horizonta
- Poremećaj ionosfere radi poremećaja komunikacije te kreiranje zona unutar ionosfere za provođenje kontrolirane komunikacije
- Generiranje valova ekstremno niskih frekvencija (ELF) i njihovo korištenje u snimanju i ispitivanju tla ispod površine zemlje te komunikacije s podmornicama

Takvih sličnih ionosferskih grijača ima po cijelom svijetu. Prvi takav operativni sustav podignut je u SSSR-u i zvao se SURA. Sličan pogon nalazi se u Tromsu u Norveškoj i zove se EISCAT, a postoji još jedno na otočiću Svalbard visoko na sjeveru Norveške.

HAARP u odnosu na slične pogone u svijetu
Slični pogoni postoje danas i u Kini, Indiji, Čileu itd. No, za razliku od drugih ionosferskih grijača, HAARP ima sposobnost fokusiranja elektromagnetske energije na sličan način na koji laser fokusira svjetlost. Pojedinačna antena je dipolna, cirkularno polarizirana, visoko frekventna (kratkovalna – Model D616G, koju je specijalno za HAARP razvio odjel DRS Broadcast Technology u Dallasu).

Kompjuterski programirano okidanje pojedinačnih antena omogućuje postizanje elektronske ciklotronske rezonancije i vrlo preciznu modulaciju izlaznoga vala. Isto je tako moguće tu modulaciju promijeniti u iznimno kratkom roku. Elektronska ciklotronska rezonancija je slučaj kad se frekvencija vanjskoga uzbudnoga elektromagnetskog vala poklopi s rezonancijom brzine okretanja elektrona u atomima. Svaki atom pojedinog elementa u molekuli ima svoju vlastitu frekvenciju, a ona je različita za svaki pojedinačni element. Precizno izvedena elektronska ciklotronska rezonancija podiže brzinu rotacije subatomskih čestica u molekulama te njihovu temperaturu i energiju atoma u ionosferi do stanja plazme. Tako užarena zona ionosfere postaje reflektivna za druge elektromagnetske valove. Isto se tako preciznom rezonancijom može postići emitiranje niskofrekventnih valova iz ionosfere.

Pitanje jest i kakve posljedice može imati generiranje valova ekstremno niske frekvencije na većem području na zdravlje i ponašanje ljudi, ali i na eventualno izazivanje tektonskih pomaka, potresa i slično?

Ljudski mozak u različitim stanjima odašilje valove ekstremno niskih frekvencija koji se, s obzirom na frekvencije nazivaju Delta (0.1 – 3 Hz); Theta (4 – 7 Hz); Alfa (7.5 – 12.5 Hz) i Beta (16 – 31 Hz). Moždani alfa-valovi koje je otkrio Hans Berger od 7,5 do 12 Hz potpuno se podudaraju s frekvencijom Zemljinih valova nazvanom Shumanovom. To je prvi primijetio i doveo u korelaciju dr. Ankemuller. Oni su ujedno i frekvencija pod kojom je ljudski um najproduktivniji, ali oni kontroliraju i našu kreativnost, djelovanje, stres, anksioznost, imunološki sustav itd. Vrlo je precizno dokazano da je izloženost ljudskog organizma Zemljinoj frekvenciji važan element koji utječe na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca. Ta je činjenice poznata već puno godina i dokazana u eksperimentima profesora Ruthera Wevera sa instituta Max Planck. Profesor Wever, u suradnji sa svojim asistentom Jurgenom Aschoffom, dao je sagraditi podzemni bunker u Andechsu kojeg je pretvorio u faradejev kavez i u njemu izolirao ispitanike pokusa od Zemljinog pulsa od 7,83 Hz pulsa. Ispitanici bi ubrzo nakon toga počeli imati osjećaj slabosti, mučnine i depresije. Zatim je unutar bunkera aktivirao generator koji je stvarao 7,83 Hz impulsa i svi su ispitanici odmah prestali osjećati bilo kakve tegobe.

Zemljina frekvencija od 7,83 Hz – izvor života
Zemljina frekvencija od 7,83 Hz nije samo uvjet za dobro zdravlje i mentalnu stabilnost čovjeka, ona je i sam izvor života. U eksperimentu 2011.godine nobelovac Luc Montagnue dokazao je da je moguće formirati potpuno novu DNK iz potpuno sterilne vode u kojoj su prije filtriranja bile bakterije M. Pirum i E. Coli. Nakon što je izložio sterilnu vodu Zemljinoj frekvenciji od 7,83 Hz, nukleotidi su formirali potpuno novu DNK "iz ničega". Bez prisustva Zemljine frekvencije formiranje nove DNK bilo je nemoguće. To nam govori da je Zemljin puls od 7,83 Hz nešto više od tek signala koji se nekom igrom slučaja baš podudara s najdominantnijim frekvencijama ljudskog mozga. Svaki uređaj ili pogon koji bi mogao zamijeniti ili, još gore, potpuno anulirati Zemljin puls, itekako bi utjecalo na čovjeka i njegov sveukupni razvoj.

Postoje i eksperimenti koji pokazuju sposobnost mozga da se prilagodi vanjskom podražaju elektromagnetskih valova i počne ih oponašati. Jedan takav eksperiment proveo je David Walonick. Oponašanjem vanjskih valova mozak može prijeći u druga stanja pa se na taj način može kontrolirati i upravljati čovjekovim ponašanjem i načinom razmišljanja. Postoji niz objavljenih patenata za uređaje koji proizvode takve učinke.

Pogledajmo sada kako ELF-valovi mogu utjecati na potrese, vulkane i slično. Znanstvenici NASA-inog istraživačkog centra Ames u Kaliforniji su u prosincu 2001. godine proučavali preko stotinu potresa i zaključili da su u skoro svim slučajevima njima prethodili elektromagnetski poremećaji u ionosferi. Znanstvenik Brooks Agnew je u dokumentarnom filmu History Channela „Weather Warfare" opisao kako je u proljeće 1987. slučajno izazvao pootres u Kaliforniji generatorom elektromagnetskih valova ekstremno niske frekvencije snage 30 Wati. U tom je filmu također demonstrirano, u malim razmjerima, kako ELF valovi mogu prouzročiti tektonske pomake, odnosno klizanje između velikih ploča u tlu. U mnogo je slučajeva zabilježeno da su potresima prethodila čudna svjetla u atmosferi ( 2008. Sichuan – Kina, lipanj 2010. Victoria – Kanada, 2010. Chile, 2011. Japan).

U travnju 1997. ministar obrane SAD-a William S. Cohen izjavio je: "Drugi se uključuju u eko-tip terorizma u kojem se mogu mijenjati klima, pokretati potresi, erupcije vulkana i to sve s udaljenosti, koristeći elektromagnetske valove". Ministar Cohen je to izjavio na konferenciji za terorizam, oružja za masovno uništenje i strategiju SAD-a, koja nije baš poznata po šaljivom pristupu. Zatim je dodao: "To je stvarnost, stoga mi moramo intenzivirati naše napore".

Interesantan rad na temu povezanosti ionosfere s potresima je znanstveni rad pod nazivom "Ionospheric Precursors of Earthquakes; Recent Advances in Theory and Practical Applications" znanstvenika Sergeyja Pulinetsa s Instituta za geofiziku sveučilista u Meksiku. Izravan pak dokaz povezanosti poremećaja u ionosferi i potresa vrlo je detaljno opisan u radu „GPS detection of ionospheric perturbation before the (13. veljače 2001., „El Salvador earthquake" V. Plotkina s Instituta za geofiziku, Novosibirsk, Rusija.)

Zaključak jest da svim potresima prethodi zagrijavanje atmosfere i ionosfere u području iznad samoga epicentra, i to upravo na način na koji to može napraviti HAARP. A sve je počelo s dvanaest patenata...
Krešimir Mišak / dnevno.hr

Početkom prosinca ove godine u Slatini će započeti izgradnja viseće sunčane elektrane "Sinerot" vrijedne 6,6 milijuna kuna, u čiju će izgradnju Virovitičko-podravska županija uložiti 20 posto, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 80 posto potrebnih sredstava, najavili su danas iz te županije. Fond za zaštitu okoliša tako će sunčanu elektranu "Sinerot" sufinancirati s 5,28 milijuna kuna, a Virovitičko-podravska županija s 1,32 milijuna kuna. Iz te županije naglašavaju da je riječ o jedinstvenom modelu spajanja i korištenja obnovljivih izvora energije i poljoprivrede, a zemljište na kojem će biti elektrana u potpunosti će biti iskorišteno za uzgoj poljoprivrednih kultura poput kelja, kineskog kupusa, paprike, tikvica i peršina. Dodaju i da je unazad dvije godine to treći projekt obnovljivih izvora energije u Virovitičko-podravskoj županiji baziran na iskorištavanju sunčeve energije. Ta će poljoprivredno-energetska cjelina imati i još jednu funkciju – poljoprivredna površina će biti ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju "Sinerot" proizvede, Virovitičko-podravska županija će koristiti za osnovne i srednje škole u županiji. Sunčana elektrana također će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije, najavljuju iz županije. Energija proizvedena u elektrani, snage 500 kilovata (kW), bit će upotrijebljena za sustav kojim će se navodnjavati parcela od 2,5 hektara. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, a stanice za punjenje biti će postavljene na samoj parceli i također će koristiti Sunčevu energiju. Fotonaponski paneli bit će postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje, pojašnjavaju iz Virovitičko-podravske županije. Prema riječima virovitičko-podravskog župana Tomislava Tolušića, "ovakvi su projekti iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju", jer se koriste obnovljivi izvori energije na inovativan način i pri tome čuvaju plodne poljoprivredne površine Slavonije. Inače, solarna elektrana "Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.poslovni.hr

 

 

 

Sunčana elektrana za navodnjavanje usjeva!
Nakon što je u Orahovici prije dvije godine sagrađena jedna od najvećih hrvatskih sunčanih elektrana te nedavno završena i gradnja prve hrvatske sunčane elektrane okretnog tipa u Virovitici, Virovitičko-podravska županija projektom "Sinerot" spojila bi poljoprivredu i obnovljivu energiju. Virovitičko-podravska županija planira graditi sunčanu elektranu jačine 500 kW koja će služiti za navodnjavanje poljoprivredne površine 2,5 hektara. Fotonaponski paneli biti će postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara, što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje na kojoj se elektrana nalazi. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, Sunčevu energiju koristit će i stanice za punjenje. Projekt vrijedan 10 milijuna kuna, za koji je Virovitičko-podravska županija ishodila svu potrebnu dokumentaciju, biti će financiran iz europskih fondova ili uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. "Ovakvi projekti su iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku, jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju. Koristimo obnovljive izvore energije na inovativan način i pri tome čuvamo najveće blago koje Slavonija ima – plodne poljoprivredne površine. Uspjeli smo to povezati s edukacijom novih naraštaja stručnjaka, i upravo zato vjerujem da će ovaj projekt naići na razumijevanje u Fondu za zaštitu okoliša, ali i na nekom od fondova Europske Unije", kaže virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić. Poljoprivredna površina biti će ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju "Sinerot" proizvede, koristiti će se za osnovne i srednje škole u Virovitičko-podravskoj županiji. Elektrana će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije. Sunčana elektrana "Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.agroklub.com

 

 

Jedinstven model sunčane elektrane planira se graditi u Virovitičko-podravskoj županiji
Nakon što je u Orahovici prije dvije godine izgrađena jedna od najvećih hrvatskih sunčanih elektrana te nedavno završene izgradnje prve hrvatske sunčane elektrane okretnog tipa u Virovitici, Virovitičko-podravska županija projektom „Sinerot" uspješno bi spojila poljoprivredu i obnovljivu energiju. Riječ je, naime, o jedinstvenom modelu elektrane čiji su fotonaponski paneli postavljeni na stupove visine četiri metra, s razmakom od osam metara što omogućava nesmetan rad poljoprivrednim strojevima i potpunu poljoprivrednu iskoristivost zemlje na kojoj se elektrana nalazi. Energija proizvedena u elektrani jačine 500 kW biti će upotrijebljena za sustav kojim će se parcela od 2,5 hektara navodnjavati. Svi strojevi potrebni za obradu te površine bit će na električni pogon, a stanice za punjenje biti će postavljene na samoj parceli i također će koristiti Sunčevu energiju. No, ta će poljoprivredno-energetska cjelina imati i još jednu funkciju – poljoprivredna će površina biti ustupljena srednjoj školi u Slatini za praktičnu nastavu, a sav višak energije koju „Sinerot" proizvede, Virovitičko-podravska županija će koristiti za osnovne i srednje škole u županiji. Sunčana elektrana također će služiti i kao pokazni školski objekt namijenjen učenicima srednjih škola koji se školuju za zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije. „Ovakvi projekti su iznimno bitni za Slavoniju, ali i za cijelu Hrvatsku, jer objedinjavaju energetiku, poljoprivredu i edukaciju. Koristimo obnovljive izvore energije na inovativan način i pri tome čuvamo najveće blago koje Slavonija ima – plodne poljoprivredne površine. Uspjeli smo to povezati s edukacijom novih naraštaja stručnjaka, i upravo zato vjerujem da će ovaj projekt naići na razumijevanje i u Fondu za zaštitu okoliša, ali i na nekom od fondova Europske Unije", istaknuo je virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić. Projekt vrijedan 10 milijuna kuna, za koji je Županija već ishodila svu potrebnu dokumentaciju, će biti financiran putem europskih fondova ili uz pomoć Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Sunčana elektrana „Sinerot", naziv je dobila po Svetom Sinerotu, zaštitniku vedrog sunčanog vremena, vrtova i vrtlara.
www.politikaplus.com

Svjetski je trend prelazak sa klasičnih goriva (loživo ulje, plin, ugljen i električna energija) na obnovljive izvore energije. Obnovljivim izvorima energije (OIE) smatraju se izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično: Sunčeva energija,biomasa (cijepano drvo, drveni peleti, drvena sječka,...), biogorivo, bioplin, energija vodotoka, vjetra, geotermalna energija, energija valova, energija plime i oseke, energija plina iz deponija ili postrojenja za preradu otpadnih voda. Poticanje korištenja OIE je strateški cilj Europske unije, jer je u skladu sa strategijom održivog razvoja i omogućava ostvarenje ciljeva Kyoto protokola u smislu smanjenja emisije stakleničkih plinova i zaštite okoliša.

Ukupni pozitivni planirani učinci primjene biomase su:
* Ekološka prednost biomase, u odnosu na fosilna goriva, je njena obnovljivost i pristupačnost. Opterećenje atmosfere CO2 pri korištenju biomase kao goriva je gotovo zanemarivo.
* Gospodarske prednosti biomase iz šumarstva, drvne industrije i poljoprivrede su smanjenje uvoza fosilnih energenata i sigurnosti opskrbe energijom, što je jedan od strateških problema svake zemlje.
* Socijalne prednosti korištenja biomase mogućnost su otvaranja većeg broja novih radnih mjesta, što pridonosi razvoju ruralnog gospodarstva, a to je imperativ hrvatske gospodarske i socijalne politike.
* Cijena biomase biti će uvijek manja nego cijena fosilnih goriva te se cijena može kontrolirati povećanim uzgojem biomase za sustave grijanja.

Peleti su normirani proizvodi koji nastaju prešanjema specijalnim strojevima a izrađeni su od otpadaka drva točnije piljevine. Njihova dužina je uglavnom između 10-35mm. Za korištenje u kotlovima na pelete prevladala je uglavnom dimenzija peleta koja je promjera 6mm i takvi se uglavnom koriste kod većine proizvođača takvih kotlova. Peleti se proizvode prešanjem pod visokim pritiskom bez ikakvih kemijskih dodataka. Kao vezivno svojstvo peleta služi Lignin koji se kao sastojak nalazi u drvu. Maksimalni dozvoljeni postotak dodatnih vezivnih sastojaka u peletima je 2%, koji uglavnom pojednostavljuju prešanje te kasnije održavaju čvrstoću peleta. Uglavnom se u tu svrhu koristi raženo i kukuruzno brašno. Drveni peleti imaju ogrjevnu vrijednost od cca 5kWh/kg. To znači da 1 kilogram peleta odgovara otprilike 0,5 litara loživog ulja.

U praksi to znači: cca 2kg peleta = 1 litra loživog ulja = 1,8m3 plina

Srce jednog pelet sustava je komora za sagorijevanje. Automatski sustav paljenja pokreće postupak loženja koje se dalje nadgleda i upravlja ugrađenom automatikom. Automatika osigurava optimalan omjer zraka za sagorijevanje, radnu temperaturu te količinu Peleta.

PREDNOSTI PELETA
* kompaktnost peleta je vidljiva i prilikom transporta gdje se pojavljuje tek oko 0,5% drvne prašine.
* prešaju se iz čiste, nekontaminirane drvne piljevine, bez ikakvih kemijski vezivih sredstava sa visokom toplinskom koncentracijom od oko 5 kWh/kg ili 18 MJ/kg.
* imaju vrlo nizak sadržaj vlage (ispod 10%) što omogućava vrlo visoku učinkovitost sagorijevanja.
* najbrže rastući sektor biogoriva
* Peleti su CO2-neutralni. Peleti spadaju u obnovljive izvore energije i kod izgaranja pelet ne proizvodi stakleničke plinove kao izvor topline, te se smatra jednim od rijetkih apsolutno prirodnih, sigurnih i zdravih energenata. Kao i ostala drvna biomasa, peleti znatno manje onečišćuju zrak i okoliš jer imaju manje od dozvoljenih graničnih vrijednosti emisija CO, NOx i prašine.
* cijena peleta već je godinama stabilna i neovisna o godišnjem dobu ili vremenskim uvjetima, dok su cijene tradicionalnih vrsta energenata vrlo hirovite i najčešće teško predvidive običnim građanima
* trenutno grijanje na pelete daleko isplativije od prirodnog plina, lož ulja, grijanja na struju ili ukapljenog naftnog plina, a razlika u cijeni s vremenom će samo rasti!
* gledano s potrošačkog aspekta, automatika sagorijevanja u pećima i kotlovima pelete stavlja u isti rang s loživim uljem ili plinom, s time da su i 40% jeftiniji. Peći se automatski pale ili gase, postižu i održavaju temperaturu koja im se zada i imaju automatsko doziranje, što im daje prednost pred grijanjem na drva ili drvene brikete.
* ekološki i praktičan oblik grijanja stambenog prostora i tople vode.
* ovisno o potrebama i željama kupca prelaskom na pelet početna investicija moguće je isplativa u razdoblju od samo 5 do 10 godina, a nerijetko i puno prije.
* moguće ih je u kombiniranim pećima ložiti i s ogrjevnim drvom
* visoki sadržaj energije, jednostavni za transport i skladištenje
* peći snage do 10 KW najviše se koriste u vikendicama, stambenim prostorima, poslovnim prostorima te skladištima. Kroz vrata ložišta može se vidjeti plamen, što domu daje prekrasan ugođaj. Način rada podešava se putem digitalnih komandnih ploča koje se u pravilu nalaze u sklopu kućišta kotla, a paljenje peleta te gašenje (kada se postigne zadana temperatura) u cijelosti je automatizirano, što uz komfor pridonosi i značajnim uštedama u usporedbi s loženjem drvenim cjepanicama.
* posebna prednost peleta sastoji se u smanjenoj potrebi skladištenja u odnosu na drvo.

 

NEDOSTATCI PELETA
* jedina mana peleta je pepeo, no na čitavu tonu prikupi se samo pet kilograma ili 0,5 % mase
* kod peći na pelete jedina obveza jednom tjedno očistiti pepeo, sve ostalo je automatizirano!

 

POSTUPAK PELETIRANJA BIOMASE

Postupak peletiranja biomase pokazuje niz prednosti u odnosu na ostale postupke spremanja biomase: smanjuje se volumen, smanjuju se troškovi manipulacije i transporta, potreban je znatno manji prostor za skladištenje, veća je otpornost materijala na biološke procese kvarenja i povećava se efikasnost u procesu sagorjevanja

Za razliku od postupka direktnog sagorjevanja biomase upakovane u obliku bala postupci peletiranja biomase namjenjeni su prije svega za snabdjevanje drugih korisnika biogorivom (domaćinstava, poljoprivrednih objekata, proizvodnih pogona i industrije). Postupak peletiranja biomase pokazuje niz prednosti u odnosu na ostale postupke spremanja biomase (smanjuje se volumen, smanjuju se troškovi manipulacije i transporta, potreban je znatno manji prostor za skladištenje, veća je otpornost materijala na biološke procese kvarenja, povećava se efikasnost u procesu sagorjevanja i dr.).

Sa tradicionalnim peletnim sistemom, poslije jednog vijeka razvoja, koji se većinom i danas koristi za proizvodnju koncentrirane stočne hrane, sirovi materijal se ubacuje unutar prstenaste ili ravne matrice i pelete se ekstrudiraju (istiskuju) izvan matrice, u krajnji proizvod pelet, čija prosječna temperatura (zbog efekta visokog pritiska i trenja u alatu peletirke) iznosi između 100 i 120oC. Ova prilično visoka temperatura utječe na omekšavanje celuloze, hemiceluloze i lignina, te se biljni materijal međusobno zaljepi.

Konvencionalna tehnologija peletiranja biomase sastoji se iz slijedećeg: usitnjavanja sirovog materijala, sušenja, postupka proizvodnje peleta, hlađenja peleta, pakovanja i skladištenja peleta. Prosječna cijena koštanja ovog procesa je od 140 do 160 EUR po toni pelata.

Oblik peleta je, uglavnom, valjkast. Prečnik peleta iznosi 5 do 20 mm, a dužina 5 do 30 mm. Sadržaj vlage u materijalu za peletiranje treba da bude 12 do 14%. Nasipna gustina peleta može da iznosi 650 do 700 kg/m3. Utrošak električne energije za proizvodnju peleta je 120 do 200 Wh/kg, plus eventualna energija za sušenje.

Specijalan pogon za peletiranje biomase od drvene piljevine sagrađen je 2007. godine u tvrtki »Spačva« u Vinkovcima. Pogon se sastoji iz dve prijemne linije. Prijemna linija sastoji se iz: prijemnog koša (za čips, strugotinu ili piljevinu) sa dva puža na dnu koša, transportera, rotacionog pročistača, povratnog gumenog transportera do drobilice (mlina čekićara) i transportera do pneumatskih sušara. Vlažnu piljevinu suše tri vertikalne pneumatske sušare, prečnika cevi 1,2 m i visine 10 m, proizvodnje "Seting" iz Delnica. Topli zrak priprema se sa tri toplovodna kotla tvrtke Ogrevanje "Sedeljšak", Vransko, Slovenija. Ložište radi na suhu piljevinu. Toplinska snaga jednog ložišta je 2,6 MW. Piljevina se iz sušara ubacuje u kotlove preko ciklona, ustava i lančastih transportera. Transport suhe piljevine od sušara do prijemnog ciklona, koji je postavljen pored pogona za peletiranje, obavlja se pneumatski iz lančastog transportera. Iznad prijemnog velikog ciklona ima četiri mala ciklona. Ispod velikog ciklona postavljene su dvije drobilice (mlina čekićara) za usitnjavanje krupnog otpada koji se izdvaja separatorima. U pogonu za peletiranje postavljene su tri nove snažne i visokog učinka peletirke talijanske proizvodnje "General Dies", Verona

Peletirke su postavljene paralelno, jedna pored druge. Pelete ispadaju na zajedničku transportnu gumenu traku, koja je postavljena ispred peletirki. Promjer prstenaste matrice je 850 mm. Promjer otvora na matrici je 6 mm. Iznad peletirke je postavljen kondicioner (puž) za paru i vodu. Sadržaj vlage u piljevini ne smije da bude veći od 30%. Pelete se u otvorima matrica zapeku dok se ne postigne radna temperatura. Kada se otvori ne mogu probiti onda se moraju bušilicom probijati. Da se to ne bi dešavalo pri zaustavljanju peletirke ubacuije se zrno ječma da se otvori ne začepe. Zrno ječma je mekano pa se stvaraju porozne i lagane pelete. Dužina peleta iznosi 3-4 cm. Pogon matrice obavlja se sa dva snažna elektromotora, koji vise na bočnim stranama peletirke, sa kaišnim prenosom. Deklarirani učinak jedne peletirke je 3,7 t/h, a dobro je kada se postigne 3,2 t/h. Iza trakastog transportera postavljen je elevator za podizanje peleta u koš spiralnog hladnjaka. Ohlađene pelete ubacuju se u vibracioni separator. Iz separatora, gde se odvaja piljevina, pelete se usmjeravaju ponovo u elevator, podižu se na gumeni, harmonikasti, transporter, koji nosi pelete u koš pakirnice. Pelete se pakuju u plastične džakove mase od 15 kilograma. Cijena peleta je 140 evra po toni. Pelete se izvoze u Italiju i Austriju.

 

KARAKTERISTIKE PELETA
Peleti imaju prednost kao ekološki proizvod kod primjene drva kao ogrijevnog energenta, bez osjećaja nedostatka komfora nasuprot uljnom ili plinskom grijanju. Samo pepeo mora biti povremeno odstranjen ali jako rijetko. Upravo zbog toga peleti nude moderno rješenje ako se planira izvedba nove instalacije grijanja ili sanacija starog postojećeg sustava. Prednost peleta je svakako i činjenica da imaju visoki sadržaj energije, jednostavni su za transport, mogu se jednostavno skladištiti, imaju niske emisije a osim toga drvo raste iz godine u godinu.

Pelete razlikujemo po materijalu od kojega se dobivaju.Idealnim omjerom smatra se udio od 20% mekog i 80% tvrdog drveta, a u proizvodnji nije dopušteno koristiti kemijske aditive ili ljepila i zato se smstraju obnovljivim izvorima energije. Kvalitetan pelet dobiva se iz jezgre debla drveta sa što manjim udjelom same kore jer kora sadržava najviše vlage i prašine te ima manju kaloričnu vrijednost od jezgre. Idealno drvo za proizvodnju peleta je ono koje ne izgara ni suviše dugo, ni suviše kratko te stvara žar dugog trajanja (grab, bukva).

Kod izrade peleta u pravilu se koristi više vrsta bjelogoričnih (bukva, grab) i crnogoričnih drva (jela). Bukva (4.200 kcal/kg) je najraširenije drvo u Europi, te se sve deklaracije izvode prema kaloričnoj vrijednosti bukve. Peleti od jelovine (4.100 kcal/kg) imaju manju kaloričnu moć ali dulje gore jer je jelovina drugačije vlaknaste strukture s određenim udjelom smole zavisno od obrade peleta pri proizvodnji. Udio određenog drveta zavisi od proizvođača i ne mora biti uvjet za odabir peleta, jedini osnovni uvjet kod kupovine peleta da je na vreći istaknut neki od certifikata koje proizvođač posjeduje za proizvodnju peleta (npr. EN Plus, OEN M7135, DINPlus...)

Međunarodna udruga proizvođača peleta odredila je naziv novog certifikata koji će se koristiti u proizvodnji peleta EN 14961-2, koji će zamijeniti neke od postojećih certifikata. Prema usporedbi standarda važnijih certifikata za pelete dolazimo do podataka da certificirani peleti moraju zadovoljiti slijedeće standarde:

Promjer: 6mm (dozvoljeno od 4 do 10mm)
Duljina: 30 mm (do 5 x promjer)
Gustoća: od 1,12 kg/dm3
Sadržaj vode: manje od 10,0%
Abrazija: manje od 2%
Mehanička čvrstoća: više od 97,5%
Sadržaj pepela na 815C: manje od 0,5%
Energetska snaga: više od 18 MJ/kg

 

* Promjer i duljina, Predugi peleti mogu dovesti do začepljenja transportera peleta, tako da je preporuka da je duljina malo manja od norme, ali i prekratki peleti odnosno umrvljeni mogu dovesti do većeg ubacivanja peleta što će utjecati na rad peći.
* Gustoća je značajka kvalitete, koja ukazuje na specifičnu težinu peleta. Veća vrijednost znači da je za određenu debljinu pelet jače prešan te mu je mehanička čvrstoća veća.
* Sadržaj vlage mora biti što manji kako bi se povećala kalorična vrijednost te smanjila potrošnja peleta
* Mehanička čvrstoća, Pokazuje postotak količine sitnih čestica proizvedenih kad su peleti izloženi određenom opterećenju. To opterećenje simulira proces ispuhivanja, odnosno koliko se peleti mrve u dodiru jedan s drugim. Što je niža vrijednost veća je kvaliteta peleta. Manje mrvljenja i prašine više mjesta za pelete u spremniku. Prašina utječe na izgaranje peleta u ložištu jer smanjuje količinu zraka za kvalitetno izgaranje.
* Sadržaj pepela, Mala količina pepela što peleti proizvode prilikom izgaranja označava čisto izgaranje te se takav pepeo može koristiti kao gnojivo. Novi standardi EN 14961-2 i EN plus određuju maksimalnu vrijednost pepela od 0,7% kod temperature izgaranja od 550C.

 

PROIZVOĐAČI PELETA
U Hrvatskoj postoji nekoliko proizvođača peleta koji koriste drvni otpad iz svog industrijskog procesa obrade drva te pretežito 90% proizvodnje izvoze. Velike količine biomase se u obliku sječke također izvoze u susjedne zemlje gdje se spaljuju u centralnim toplanama ili kogeneracijskim postrojenjima za istovremenu proizvodnju električne energije. Sječka se nakon sušenja može koristiti kao sirovina za daljnju proizvodnju peleta. Također postoji i veliki potencijal za povećanje uzgoja brzorastuće biomase iz koje se mogu dobiti velike količine sirovine za proizvodnju peleta.

 

PRIJEVOZ PELETA
Peleti se transportiraju specijalnim vozilima te se preko crijeva pomoću zraka upuhuju u mjesto skladištenja. Na drugom priključku crijeva zrak se ponovo usisava kako se u skladištu ne bi pojavio nadtlak. Penumatskim transportom rifuznog peleta postiže se i niža cijena ogrijeva jer ga nije potrebno pakirati u manje vreće te se ne moraju koristiti niti jumbo vreće. Pneumatski transport daje veću slobodu kod konstruiranja spremišta peleta te primjenu samostojećih silosa kojima se u gornjoj zoni nalazi priključak dovodne cijevi za punjenje.

 

Peleti se unutar metalnih kanala pomoću rotirajućih spirala guraju do kotla. Ova tehnika poznata je desetljećima. Ona je nastala iz poljoprivredne tehnike koja se koristila na poljoprivrednim gospodarstvima kako bi se transportirala hrana za životinje. Ove spirale transportiraju Pelete direktno od spremišta do plamenika kotla. Od tamo se točno dozira, pali i rasipa pomoću moderne mikroprocesorske regulacije. Mogućnost odabira različitih vrsta spirala na tržištu omogućuje rješenje za svaki zahtjev. Tako se Peleti mogu skladištiti u velikim količinama u spremištu pa od tamo transportirati do manjeg silosa ili podzemnog spremnika i dalje do manjeg spremnika pored samog kotla kako bi konačno stigli do mjesta sagorijevanja u plameniku kotla.

 

SKLADIŠTENJE PELETA
Sa jednostavnom računicom ( 2kg Peleta = 1 litra Loživog ulja = 1,8m3 plina) dolazimo brzo do željenog rezultata koliko Peleta trebamo za loženje, uzevši u obzir dosadašnju potrošnju goriva na vlastitom objektu. Naravno postoji mogućnost spremanja Peleta u podzemne spremnike ili silose koji se nalaze izvan građevine. Ako je pak silos premali postoji mognućnost punjenja dva puta godišnje što je dosta čest slučaj i kod loživog ulja.

2 kg peleta 1 lit ulja za loženje
1 kg peleta 2 kg ugljena
2 kg peleta 1,8 m3 zemnog plina
650 kg peleta zauzima 1 m³ prostora
3 m³ peleta 1 000 lit ulja za loženje
potrošnja peleta 1 kg/h 5 kW snage

 

DIMENZIONIRANJE DIMNJAKA
Ispravno dimenzioniran i izveden dimnjak preduvjet je za siguran rad kotla i ekonomičnost grijanja. Dimnjak mora biti dobro toplinski izoliran, plinonepropustan i gladak. Na donjem dijelu dimnjaka moraju biti ugrađena vrata za čišćenje. Zidani dimnjak mora biti troslojan sa srednjim izolacijskim slojem iz mineralne vune. Debljina izolacijskog sloja iz mineralne vune je 30 mm ako se dimnjak nalazi u grijanom prostoru, odnosno 50 mm ako je građen u negrijanom prostoru.

Temperatura dimnih plinova na izlazu iz dimnjaka mora biti najmanje 30°C viša od temperature kondenziranja plinova izgaranja. Izbor i izgradnju dimnjaka obavezno povjeriti stručnjaku. Unutarnje dimenzije svijetlog presjeka dimnjaka ovisne su o visini dimnjaka i snazi kotla. Propisani maksimalni razmak između kotla i dimnjaka je 700 mm, a minimalni 300 mm. Dimovodna cijev mora biti pod kutem od 30° do 45°. Da spriječimo ulaz kondenzata iz dimnjaka u kotao, moramo ugraditi dimovodnu cijev 10 mm dublje u dimnjak. Spojnu dimovodnu cijev između kotla i dimnjaka, obavezno je toplinski izolirati termoizolacijskim slojem mineralne vune debljine 30 - 50 mm.

Ukoliko je zbog nekih razloga potrebno kotao spojiti na dimnjak primjeren kotlu većih snaga, postoji velika vjerojatnost pojave kondezacije u dimnjaku. Što se tiče kotla on može normalno raditi, samo je potrebno prilagoditi zaklopku na dimnjači kotla u ovisnosti o potlaku dimnjaka (pogledati tehničke podatke za potrebni potlak dimnjaka za pojedini tip kotla).

 

PELET KOTLOVI
Kotlovi na Pelete su konstruirani isključivo za pogon na Pelete i imaju optimalni faktor iskorištenja čak do 95%. Kotlovi koji su namijenjeni za sagorijevanje svih vrsta drvenih proizvoda imaju daleko manji faktor iskorištenja i više emisije štetnih plinova. Korištenje kotla na Pelete upravo se i zasniva na činjenici da se zadržava komfor loženja identičan onome na ulje ili plin te je u potpunosti automatiziran rad, i na vrlo kvalitetno sagorijevanje sa malim emisijama štetnih plinova. Proizvodnja Peleta od drugih sastojaka kao što je npr. žito ili slama, već se testira, no međutim ovi materijali uglavnom prilikom sagorijevanja imaju veliki udio pepela na kraju sagorijevanja a također i veliki udio spojeva kao što je Sumpor i Klor. Plinovi koji nastaju sagorijevanjem ovakvih materijala ne smiju tako zagađeni biti ispušteni u atmosferu. S druge pak strane postoje kotlovi koji imaju dva odvojena ložišta tako da se jedno može ložiti isključivo sa Peletima dok se drugo može koristiti za druge vrste energenata uključujuči i drva, tako da u slučaju ispada bilo koje od te dvije varijante uvijek postoji mogućnost nužnog pogona sustava grijanja. Normirani Peleti od čistog sastava drveta su svakako optimalni ogrjevni energent kao zamjena ulju ili plinu, dok se drugi energenti u kotlu koji je namijenjen isključivo za Pelete ne smiju koristiti.

Uređaj je dizajniran i izrađen za izgaranje drvenih peleta koji ne sadrže mokru piljevinu karakteristika:
- Donja ogrijevna vrijednost >= 4,9 kWh/kg
- Gustoća 650 kg/m3
- Postotak vlage 12 % težine (max)
- Postotak pepela 1,5 % težine (max)
- Promjer 50 mm (max)

 

UTJECAJ NA OKOLIŠ
Izgaranje drva je gotovo CO2 neutralno. CO2 (ugljični dioksid) je jedan od sastojaka koji je odgovaran za globalno zatopljenje (efekt staklenika) i klimatske promjene koje doživljavamo svakodnevno. Efekt staklenika nastao je zato što su se u posljednjih 50 do 100 godina za ogrijev i industriju koristili ugljen, ulje i plin. Ovi energenti nastali su od biljaka koje su rasle milijunima godina. Što je vrijedno znati: biljke kod rasta uzimaju CO2 iz atmosfere. Ovaj "C" (ugljik) iz CO2 koriste za izgradnju vlastitog tijela, naprimjer stabljiku i grane drveta dok "O2" (kisik) iz CO2 vraćaju nazad u atmosferu. Ljudi i životinje koriste kisik za disanje a vraćaju potrošeni kisik u obliku CO2 ponovno na izdisaju u atmosferu. Jedan vrlo jednostavan životni ciklus. Jedinu grešku koju čovjek trenutno radi je velika potrošnja ugljena, ulja i plina koja traje već desetljećima zbog teške industrije. Milijunima godina biljke mogu iskorištavati CO2 koji se nalazi u pretjeranim količinama u atmosferi. Posljedica: sadržaj CO2 u atmosferi konstantno raste što za posljedicu ima efekt staklenika. Korištenjem drva kao ogrjevnog energenta, postoji mogućnost rješavanja ove dileme. Drvo stabala koja mi danas koristimo kao ogrjev, tek su u prošlih 20 do 30 godina koristila CO2 koji smo proizveli (a ne prije 20 do 30 milijuna godina). Kod sagorijevanja drva ista ta količina CO2 ponovo se oslobađa, upravo zbog toga se i govori o CO2 neutralnosti. Osim toga za proizvodnju peleta koristi se isključivo otpadno drvo koje se gotovo do prije par godina koristilo maksimalno za izradu drveni ploča ili ploča od iverice.

Svako sagorijevanje (također plinsko i uljno) nije potpuno i točno onakvo kakvo bi mi željeli. Pored CO2 također nastaju i drugi štetni spojevi kao npr:CO (ugljični monoksid) nastaje zbog nepotpunog sagorijejevanja energenata NOX (dušikovi oksidi) nastaju zbog reakcije dušika i kisika u zraku. Zrak sadrži cca 20% kisika (O2) i 80% dušika (N2) Prašina nastaje kod sagorijevanja drva. Radi se o sitnim dijelovima pepela. Emisije štetnih spojeva kod modernih sustava na pelete su veoma male. Tome pridonosi i normirana kvaliteta ogrjevnog energenta koji sagorijeva vrlo kvalitetno i ne sadrži druge štetne spojeve u svojem sastavu. Veoma mali postotak kore drveta koji je dozvoljen u sastavu peleta, je uzrok tako male količine pepela kao ostatka sagorijevanja koji se kreće ispod 0,5%. Dok od 1.000 kg peleta u konačnici ostaje manje od 5 kg pepela.

 

Planirano zastarijevanje opredjeljuje tok našeg života još od 20-ih godina XX stoljeća, kada su proizvođači počeli smanjivati vijek trajanja proizvoda s ciljem da se poveća potražnja za novim proizvodima. Ironično je da  je sijalica koja je uvijek bila simbol tehničke inovacije postala kamen temeljac sustava planiranog zastarijevanja. Kako je skromna sijalica postala prva žrtva planiranog zastarijevanja? Na Božić 1924. godine razvio se jedan značajan događaj. Nekoliko biznismena tajno su se sastali u Ženevi s ciljem da razrade tajni plan. Oni su osnovali prvi svjetski kartel, a njegov cilj je bila kontrola proizvodnje sijalica i podjela svjetskog tržišta. Kartel se zvao Phoebus. Phoebus je objedinio glavne proizvođače sijalica u Europi i SAD-u pa čak i proizvođače u dalekim kolonijama u Aziji i Africi. Njegov cilj je bila razmjena patenata, kontrola proizvodnje i prije svega kontrola tržišta potražnje. Za kompanije je profitabilno da se njihove sijalice redovno kupuju. Za njih je ekonomski neopravdano proizvoditi dugotrajne sijalice. Članovi Phoebus-a odlučili su da smanje vijek trajanja sijalica na samo 1.000 sati. Danas se ovakva udruživanja kontoliraju preko Zakona o zaštiti tržišne utakmice i kartelska udruživanja se rigorozno kažnajvaju, ako se utvrde i otkriju.

Godine 1925. formirana je organizacija pod nazivom "Komitet 1.000 sati ", čiji je cilj bio da smanji vrijeme trajanja električnih sijalica do 1.000 sati. Poslije 80 godina Helmut Hegel, povjesničar iz Berlina, otkrio je dokaze rada komiteta. U dokumentu kartela se kaže: Zabranjuje se garantirati, reklamirati i nuditi sijalice čiji rok trajanja prelazi 1.000 sati.

Službeno, Phoebus nikada nije postojao, pošto je konstantno skrivao svoju djelatnost. Njegova strategija maskiranja je bila stalno mijenje imena. U početku se zvao "Međunarodni električni kartel" a zatim je stalno mijenjao naziv. Važno je primijetiti da ta institucija i danas postoji.

Planirana zastarjelost, pojavila se istovremeno s masovnom proizvodnjom i potrošačkim društvom. Težnja da se proizvedu manje trajni proizvodi, započela je industrijskom revolucijom, kada su nove mašine, puno snizile cijenu proizvoda, što je samo po sebi dobro za potrošače. No, potrošači nisu imali potrebu za tolikom proizvodnjom, ona je bila ogromna. Godine 1928., utjecajni reklamni časopis upozorava: "Proizvod kome je vijek trajanja neograničen je tragedija za posao! ". Sa masovnom proizvodnjom, mnogi proizvodi su postali dostupni. Cijene su se snizile, mnogi su počeli kupovati stvari koje im nisu bile potrebne. Privreda je procvjetala!

Godine 1929. SAD su ušle u ekonomsku recesiju. Nezaposlenost je dostigla zastrašujuće razmjere. Četvrtina radno sposobnih Amerikanaca bila je 1933. bez posla. U New Yorku pojavio se radikalni predlog za oživljavanje privrede. Bernard London, veliki trgovac nekretnina, predložio je da se depresija zaustavi putem uvođenja obaveznog planiranog zastarijevanja. Tada se taj koncept, prvi put, pojavio u pisanom obliku. Bernard London je predložio da se za svaki proizvod odredi vijek trajanja, poslije čijeg isteka, biti će zabranjeno koristiti proizvod. Vlasnici će biti obavezni da ih vrate, da bi kasnije bili uništeni. Bernard London je vjerovao da će obvezna planirana zastarjelost proizvoda dati zamah privredi i potrošačkom tržištu, i osigurati svima zaposlenost.

Ideja Bernarda Londona nije tada prihvaćena, tako da i zakon o obaveznom planiranom zastarijevanju nije prihvaćen. Dvadeset godina kasnije, 50-ih godina, ta ideja se pojavila ponovo, međutim, s ključnom razlikom: Ne treba koristi metodu prinude, nego metodu ubjeđivanja. Planirana zastarjelost - bazira se na želji potrošača da poseduje nešto malo noviji proizvod, malo prije nego što je to neophodno.

Za razliku od ranijeg europskog pristupa po kome treba proizvesti kvalitetan proizvod da traje zauvijek slično kao dobro odijelo u kojem se čovjek i ženi i sahranjuje. Američki pristup teži da izazove kod potrošača nezadovoljstvo s proizvodom koji mu se do nedavno puno sviđao. Ubijediti ga da odbaci taj proizvod i kupi najnoviji dizajniran po poslednjoj modi. Danas planirano zastarijevanja se obavezno proučava u školama dizajna i inženjeringa.

Počevši od 50-ih godina planirana zastarjelost je postala osnova brzog ekonomskog rasta Zapadnih zemalja. Od tog trenutka stalan rast je postao sveti cilj. U zapadnom društvu dominira ekonomija rasta usmjerena na rast ne zbog zadovoljenja potreba, nego rast - zbog rasta, na beskonačni rast koji dovodi do neograničenog rasta proizvodnje. A da bi se opravdao rast proizvodnje potrošnja treba da raste neograničeno. Za taj sistem ekonomije rasta potrebna je umjetna potražnja koja se stvara na tri načina: reklamom, planiranim zastarijevanjem i kreditom.

Šta osjećaju inženjeri koji namjerno skraćuju trajnost proizvoda? Ova dilema se razmatra u engleskom filmu iz 1951., gdje je mladi kemičar pronašao vlakno koje je neuništivo. On smatra da je pronašao veliko otkriće. Nevjerovatno, ali njegovo otkriće nije obradovalo baš sve. Ubrzo ga progone ne samo vlasnici tvornica nego i radnici koji se boje da će ostati bez svojih radnih mjesta.

Zanimljivo je da se sličan događaj stvarno dogodio u tekstilnoj industriji. Godine 1940. kemijski gigant Dupont predstavio je revolucionarnu sintetičku tkaninu: Najlon! Žene su se istinski obradovale trajnim čarapama. Ali Dupont je dao nova uputstva tehnolozima da se vrate u projektni biro i da naprave slabije vlakno tako da čarape ne traju toliko dugo. Talentirani kemičari koji su znali stvoriti trajne čarape sada slijedeći duh vremena pravili su ih manje trajne. Neuništivo vlakno je nestalo iz tvornice baš kao i u filmu.

Malo potrošača zna da sa druge strane željezne zavjese u zemljama Istočnog bloka bila je dobra ekonomija i bez planiranog zastarijevanja. Komunistička ekonomija nije zasnovana na slobodnom tržištu nego na državnom planiranju. Bila je neefikasna i bolovala je od kroničnog nedostatka resursa. U takvom sistemu planirano zastarijevanje nije imalo nikakvog smisla. U bivšoj Istočnoj Nemačkoj u državi sa najefikasnijom komunističkom privredom službeni standard za trajnost hladnjaka i perilica bio je 25 godina.

Godine 1981. u Istočnoj Nemačkoj su proizveli posebno trajnu sijalicu. Počeli su je nuditi stranim kupcima na zapadu. Kada su proizvođači električnih sijalica iz DDR-a izložili svoj proizvod na sajmu u Hanoveru 1981.god kolege sa Zapada su im rekli: "Ostati ćete bez posla." A inženjeri iz DDR su odgovorili: "Ne naprotiv, dobili smo na uštedi energije i volframa i sada je naš posao zagarantiran.". Zapadni kupci su odbacili tu sijalicu. Godine 1989. Berlinski zid je pao. Tvornica je zatvorena i proizvodnja dugotrajnih sijalica je obustavljena. Sada se mogu naći samo na izložbama i muzejima. Dvadeset godina poslije pada Berlinskog zida kultura nepotrebne potrošnje zahvatila je i Istočnu Njemačku.

Planirana zastarjelost proizvodi ogroman konstantan otpad koji se isporučuje u zemlje trećeg svijeta kao što je Gana. Već 9 godina u Ganu dolaze brodovi sa kontejnerima elektronskog otopada. Izvoz elektronskog otpada je zabranjen međunarodnim zakonom. Ali tvrtke koriste jednostavan trik: oni proglase otpad kao robu iz druge ruke.

Doći će vrijeme kada ćemo shvatiti da naša planeta nije u stanju da osigura neograničen ekonomski rast. Njezini prirodni resursi i izvori energije su ograničeni. Potomstvo nam neće oprostiti i osuditi će rasipnički način život koji se sada dešava u razvijenim zemaljama. Ljudi iz cijelog svijeta počeli su da se mobiliziraju protiv planirane zastarjelosti.

Novi koncept pod nazivom "od kolijevke do kolijevke" tvrdi da ako tvornice budu radile u harmoniji sa prirodom planirana zastarjelost će sama postati zastarjela. Priroda je najveći proizvođač, ali opala latica, lišće i i sve ostalo što je postalo nepotrebno to nije otpad već je to hrana za druge organizmime. To je kružni zatvoreni ciklus. Priroda ne proizvodi otpad nego hranljive materije. Ako je proizvod sa malim rokom trajanja napravljen od štetnih supstanci to povećava problem otpada. Ali ako je proizvod napravljen od hranljivih materija on će biti koristan čak i kad odsluži svoj rok. Može se reći da će društvo antirasta biti ostvarenje Gandijevih riječi: "Svijet je dovoljno velik da zadovolji potrebe svih Ijudi, ali je suviše mali da zadovolji čovječiju pohlepu "
http://www.bebamur.com/blog/zavjera-sijalica-tajna-istorija-planiranog-zastarijevanja

Što mi znamo o vremenu? Praktično ništa. Vrijeme se smatra neumoljivo, neshvatljivo, nepovratno. Koliko god napredovala znanost, vrijeme za nas ostaje tajna, još uvijek. No, Ijudska genijalnost nikada se neće zaustaviti na dostignutom. Prvi koji je uspio da podigne veo s tajne o vremenu, bio je genijalni astrofizičar - Nikolaj Kozirjev. Njega su zanimale tajne neba, misterije vremena i on je smatrao da mu je sudbinom predodređeno, mnogo toga da ostvari. Njega su zvali drugim Einsteinom, nebeskom inteligencijom, i on je dostigao znanstvene visine, ne izmijenivši sebe, svoje principe, svoje ideale.

Nikolaj Aleksandrovič Kozirjev, astronom i astrofizičar, rođen je 2. septembra 1908.god. u Sankt Peterburgu. Otac mu je bio rudarski inženjer Aleksandar Adrianovič Kozirjev, plemić. A majka - Julija Nikolajevna, potiče iz stare trgovačke porodice. Početak karijere Nikolaja Kozirjeva bio je bez sjene i sretan.

 

Godine 1924. sedamnaestogodišnji petrovgradski učenik objavio je članak o zvijezdama u znanstvenim novinama. Članak je privukao pažnju znanstvenika. Te 1924. godine Kozirjev je upisao Astronomski odsjek na fizičko - matematičkom fakultetu, Sveučilišta u Lenjingradu.

 

Privlačilo ga je nebo, zvijezde, galaksije, on je proučavao atmosferu Sunca i drugih zvijezda, fenomen pomračenja Sunca. Sa dvadeset godina Kozirjev je završio Lenjingradsko sveučilište i diplomirao na fizičko - matematičkom fakultetu. A u 28 godini, doktor Kozirjev je bio poznat kao vodeći astronom, i predavao je u nekoliko znanstvenih ustanova.

Tada je novo područje astronomije astrofizika bilo na cijeni, pojavila se mogućnost da se sazna, kako zvijezde ustvari izgledaju, i što se kod njih stvarno dešava. To su bile potpuno nove perspektive i Nikolaj Kozirjev ih je jasno vidio. Od 1928. godine, studira postdiplomske studije i radi u glavnoj astronomskoj opservatoriji SSSR-a u Pulkovu. U njegovom bliskom okruženju bili su talentirani fizičari: Ivanjenko, Landaly, Bronštajn. Oni su učili jedan od drugog, a podučavali su i druge. Kozirev, je predavao "Teoriju relativnosti", na Pedagoškom institutu.

Godine 1934., objavio u "Monthly Notices" mjesečnom listu engleskog Kraljevskog astronomskog društva "Teoriju proširene fotosfere zvijezda", koja se i danas zove njegovim imenom (Kozyrev-Chandrasekar theory).

Ali tri godine kasnije, dvadesetdevetogodišnji astrofizičar je bio uhićen. Optužili su ga za učešće u fašističkoj organizaciji. Pri tom nije samo on uhićen, svi pulkovski astronomi počevši od direktora i vodećih pulkovskih stručnjaka, bili su u to vrijeme uhićeni. Suđenje je trajalo nekoliko minuta, bez podnošenja nerazumne optužbe, i bez obrane, Kozirjeva su osudili na 10 godina zatvora. Tada više od toga, bilo je samo strijeljanje. Nemoguće je i pretpostaviti da bi astronomi zauzeti naukom i nebom, radili za fašiste. Međutim, od desetine znanstvenika, koji su uhićeni iz pulkovske opservatorije, jedino je preživio Nikolaj Kozirjev.

Prve dvije godine takozvani "fašist" Kozirjev držan je u zatvoru grada Dmitrovsk - Orlovski. To je bilo mjesto gdje su dovodili zatvorenike, računajući da neće preživjeti. Kada su 1939. god. otvorili tamnice, slika je bila užasna. Zbog neljudskih uvijeta, mnogi od tih koji su preživjeli, izašli su iz ćelije slijepi. "Kao što je pričao otac - kaže sin Kozirjeva, Fjodor - on je jednom bio neoprezan noću je zaspao i njega su potpuno skinuli ukrali su jaknu, kapu i sve ostalo i kada je došao stražar vidio je to i upitao: " Ko je osumnjičen?" Otac je rekao:"Ja nijesam osumnjičen". U tome kako je otac pričao taj stražar je vidio najveći prijestup, istjerao ga je napolje po mrazu, izrezao mu je obuću da bi ga kaznio." Po toj hladnoći kazna je značila praktično smrt. Međutim, znanstvenik je preživio i to je prihvatio kao " Božiji" znak. U zatvoru, Nikolaj Kozirjev je postao vjernik.

Nikolaj Kozirjev je želio je da produži znanstveni rad, i nužno mu je bila potrebna stručna literatura. Ali nje u zatvoru nije bilo. Ali odjednom je u zatvoru našao knjige: Zbirku Djemjana Bjednova i drugi tom Astronomskog kursa. To je bilo čudo! Božja pomoć. Tada je znanstvenik povjerovao u Boga. Za mnoge je zatvor katastrofa, pogibija i degradacija, ali, Kozirjev ima beskrajan mir misli u njihove dubine znanstvenik ulazi već deset godina.

Godine 1939. Kozirjeva su prebacili u Norilski logor NKVD-a. U početku je radio obične poslove, a zatim je prebačen u Dudinskuju polarnu stanicu kao geometar. A 1940. godine su ga unaprijedili i čak postavili za direktora stanice. Međutim 1941. godine, bio je optužen za navodnu neprijateljsku propagandu među zatvorenicima. Znanstvenik je bio uhapšen po drugi put i osuđen na smrt - strijeljanjem. Točke optužbe bile su dosta čudne, Npr: "Pristalica je teorije širenja svemira; Smatra Jesenjina dobrim pjesnikom, a Dunajevskog lošim kompozitorom; Izjavio je da Engels nije kompententan za znanost i ne slaže sa izjavom Engelsa da je "Njutn - induktivno magare". Na sudu je potvrdio, da stvarno ne smatra Engelsa autoritetom za područje znanosti. Vrhovni sud RSFSR osudio ga je na smrt strijeljanjem. Međutim znanstvenici nisu mirovali, da se preispita slučaj inicirali su drugovi akademici: Gligorij Šajn i Viktor Ambarcumjan. Prvi je pošao vlastima, kao direktor razrušene svemirske opservatorije i rekao:"Bez Kozirjeva je ne možemo obnoviti", drugi je potvrdio: "Kozirjev je nezamjenjiv.". Tada je smrtna presuda zamijenjena sa 10 godina zatvora.

Deset godina nije mali period i nalazeći se u zatvoru, znanstvenik je računao podatke za buduću disertaciju, a kasnije u sjevernoj tajgi je stvoren njegov glavni rad Teorija vremena - koja će kasnije biti nazvana Kozirjevljeva Teorija vremena. Bukvalno posle godinu od izlaska iz zatvora on je prezentirao gotovu disertaciju u Pulkovu, koju je uspješno odbranio. Ispostavilo se da je to bio jedan od prvih koraka u njegovoj novoj biografiji, kao znanstvenika.

Disertacija je bila posvećena proučavanju jednog čudnog fenomena. Prema zakonu fizike (drugi zakon termodinamike), zagrijana tijela se hlade i odaju svoju energiju hladnijim, zbog čega se temperatura svih tijela postepeno izjednačava. Primijenivši to na Svemir, to znači da je neizbježna toplinska smrt Svemira. Naše Sunce po svim proračunima, trebalo je odavno izgoriti, ali ono svijetli i dalje? To znači da Svemir - zvijezde, primaju neku zagonetnu energiju izvana ili iznutra? Da bi se povećala temperatura ogromnog Sunca za samo jedan stupanj, ta energija bi morala biti ogromna. Kozirjev je dokazao u svojoj doktorskoj disertaciji da termonuklearni izvori ne mogu da osiguraju energetsku potrošnju zvijezda za period od milijarde godina. Ti izvori bi već odavno presušili. Zato treba tražiti neki drugi izvor energije. Koji to?

U potrazi za drugim izvorom energije, Kozirjev je zaključio da je vrijeme - izvor energije. Na teoriji vremena, najfantastičnoj teoriji suvremene astrofizike, Kozirjev je radio na Krimu. Odavno je primijećeno da su krimske planine mistično mjesto, tijesno povezano sa Kosmosom. Na Krimu, Kozirjev je proveo začuđujući eksperiment. Zbog brzine rasprostiranja svjetlosti mi vidimo zvijezdu samo u prošlosti. Dok svjetlost dođe od nje do Zemlje, zvijezda se već pomjeri. No, uređaji reagiraju kada se teleskop usmjeri na tu točku, gdje se realno nalazila zvijezda. A to znači da se zagonetna energija rasprostire trenutno mnogo brže od brzine svjetlosti. Materijalni objekti prema teoriji relativnosti ne mogu se kretati takvom brzinom. Znači da ta energija nije materijalna i sa našim svijetom nema nikakve veze. Religiozni Ijudi nazvali bi taj fenomen - Božji dah, za filozofe - idealiste to bi bio impuls višeg razuma.

Znanstvenik - astofizičar bio je primoran da stvori novu teoriju i Kozirjev je to i napravio. Kozirjev je novi vid energije nazvao "protok vremena". Pri čemu vrijeme promatra kao novi izvor energije. Prema Kozirjevu, energija i vrijeme su dvije strane jedne cjeline. Ako bi mi ovladali vremenom, dobili bi beskonačni izvor energije. Mogli bi stvarati elektrane, putovati po paralelnim svjetovima, mogli bi proučavati zvijezde u stvarnom vremenu. To je stvarno bila fantastična teorija.

Po Kozirjevu vrijeme ima različitu gustoću i biva različito po kvalitetu. Može se širiti i skupljati, može biti srećno, a može biti tragično. O Staljinovom vremenu Kozirjev je rekao: "U krajnjem nije uzrok Staljin, takvo je bilo fizičko svojstvo tog vremena.". "I stvarno vrijeme posjeduje gustoću i ponaša se kao aktivni sudionik događaja koji se dešavaju. Ono ubrzava i usporava, svi mi znamo da u raznim vremenskim periodima, vrijeme osjećamo različito. Ono nekad ide brzo, a zatim neočekivano usporava."

Međutim, sovjetski akademici nisu razumjeli "Teoriju vremena Kozirjeva", oni su ideju znanstvenika dočekali na nož. Negov rad čekala je teška sudbina. U novinama "Pravda", glavnim novinama SSSR-a pojavljuje se pismo "Neozbiljna potraga za naučnim senzacijama" njegovi autori su uvaženi akademici: L.A.Arcimovič, P.L.Kapic i I.E.Tama. Nakon objavljivanja, počela je kampanja klevetanja Nikolaja Kozirjeva. Tako, da je u SSSR-u, njegova teorija postala poznata kao "kozirjevština." Po naređenju CK KPSS u akademiji znanosti je formirana komisija sa jedinim zadatkom: Naći teoriji Kozirjeva nedostatke. I naravno oni su pronađeni. Veći dio komisije koja je provjeravala Kozirjevljeve eksperimente na kraju krajeva te eksperimente su opovrgli.

Isto tako je svojevremeno bila reakcija znanstvene zajednice i na ideje Vladimira Vernadskog. Uistinu, najveći neprijatelji znanstvenika su drugi znanstvenici. Uvijek u svim vremenima, znanstvenici su bili glavni progonitelji genija - pionira, koji su otkrivali Ijudima nepoznate horizonte. "Nikolaj Aleksandrovič može se naravno okarakterisati kao genije. On je imao genijalnu znanstvenu intuiciju i moguće da se dio njegovih protivnika žustro odnosio prema profesoru Kozirjevu, jer su osjećali da kod njih takvog svakodnevnog, svakonoćnog ozarenja nema. Njima genijalne ideje, rijetko dolaze." ( Sergej Smirnov, viši naučni suradnik pulkovske opservatorije)

Nije se znalo kako se postaviti i prema poznatim Kozirjevim ogledalima, pomoću kojih su se uočavala prava čudesa. Ta ogledala, poput leća, fokusiraju različite vrste zračenja. Posle smrti Kozirjeva, početkom 1990.god. eksperimenti sa ogledalima su provođeni u Institutu za eksperimentalnu medicinu, Sibirski odjeljenja - Akademije znanosti. Nalazeći se unutar ogledala Ijudi su mogi emitirati misli na daljinu, vidjeli slike iz budućnosti, prošlosti, a takođe i događaje koji su se dešavali izvan stvarnosti. Godine 1997, novosibirski znanstvenici su proveli zajedno eksperimente s engleskim kolegama, u Engleskoj, u Stonehedgu. Više od 200 Ijudi primali su poslane preko "ogledala Kozirjeva" informacije iz Novosibirska. Znanstvenici su se uvjerili, ogledala rade.

Ogledala su odavno poznata čovječanstvu, udubljena ogledala sa poliranom površinom u svim vremenima su koristili proroci, za predviđanje budućnosti. Svećtenici nekih indijskih hramova i sada koriste udubljena ogledala sa zlatnom površinom.

 

No, postoje udubljena ogledala čije mogućnosti ostaju tajna do današnjeg dana. Jedno od takvih zagonetnih ogledala posjedovao je jednan od najvećih naučnika XllI vijeka, monarh Roger Bacon. Među savremenicima on je važio za velikog maga danas, mi bi ga nazvali znanstvenikom koji stremi da odgonetne tajne prirode. U povijesti je zapisano: "On je napravio dva ogledala na Oxfordskom sveučilištu: Pomoću jednog od njih mogao je u svako doba dana zapaliti svijeću, a u drugom se moglo vidjeti, što rade Ijudi, bilo gdje na Zemlji."

Kozirjevljeve Ideje o vremenu toliko protivreče običnim predstavama da fizičari pri spomenu njih se osmjehuju. No, poznatom znanstveniku koji je otkrio vulkanizam na Mjesecu dozvoljeno je da ima svoja uvjerenja. Nikolaj Kozirev, u početku je predvidio teorijski, a potom eksperimentalno dokazao vulkansku aktivnost na planetama Sunčevog sistema. Eksploziju plina iz kratera na Mjesecu, Kozirev je zabilježio 3. novembra 1958.god. na Krimu. Mjesec je mrtva planeta smatrali su znanstvenici i svijetli samo zato jer ga Sunce obasjava. Američki astrofizičari su čak optužili Kozirjeva, za namjernu falcifikaciju podataka. Sve se razjasnilo već posle deset godina, posle dostavke na Zemlju mjesečevog tla. Amerikanci su željeli da isprave svoju grešku i dodijelili su Kozirjevu zlatnu medalju "Međunarodne Akademije Astronautike" i pozvali ga u Ameriku.

"Bio je poziv iz Amerike - sjeća se Fjodor Kozirjev - pri tome cijele porodice. Ja sam čak uspio da se pohvalim u školi, da ću uskoro poći u Ameriku. To je bilo početkom 70-ih. Putovanja nije bilo. Jedan od najnevjerovatnijih razloga bio je taj kada je otac otišao po dokumenta u Moskvu on je zajedno putovao sa Solženjicinom, koji je u to vrijeme pao u nemilost. Kad se vratio iznenada je saznao da je njegov odlazak otkazan."

Ljudi iz tajnih službi, uvijek su se zanimali za djelatnost Kozirjeva, za njegov rad, otkrića, i do same smrti on se nalazio pod njihovom jakom i neprekidnom kontrolom. Dosta je reći da je potpunu rehabilitaciju Nikolaj Aleksandrović dobio tek 1959. god. Fjodor Kozirjev: "Sjećam se jedne od posjeta našem stanu, ne sjećam se tih Ijudi, i naravno nisam prisustvovao razgovoru, ali poslije razgovora otac je rekao, da ga pozivaju opet da radi na strukturi sile i da se interesiraju za pitanje trenutne povezanosti. Ja sam pitao:" A da li ćeš biti nešto?" Odgovorio je: "Naravno da neću!""

Znanstvenik je mnogo radio, njega nije interesirao samo Mjesec, nego i druge planete. Jednom je rekao: "Venera je nevjerovatna planeta, ona na neki način ima suprotan tok vremena, ona se rotira u suprotnom smjeru. Pored toga, na Veneri je moćna vulkanska aktivnost, i ova planeta je veoma topla." Godine 1953. objavio je znanstveni rad: "O svijetljenju noćnog neba Venere" Kojeg će kasnije priznati kao osnovu, za metode spektralne analize. Posmatranja od 1954 do 1956. god. natjerali su istaživača na novi zaključak u vezi sa svojstvima atmosfere i polarnih kapa Marsa.

Kozirjev je bio fanatik svog rada i veoma obrazovan čovjek. On je bio veoma dobar posmatrač, pri tom jedinstven posmatrač. Među astronomima se pričalo da Nikolaj Aleksandrović Kozirjev čim priđe teleskopu - odmah nešto otkrije. To je rijetko tko mogao, Ijudi koji su upoznati sa astronomijom i astronomima znaju da ponekad prođu ne dani, nego mjeseci i godine pored teleskopa, da bi uhvatili taj trenutak da uhvate tu pojavu koja se istražuje. Nikolaju Aleksandroviču Kozirjevu se dalo praktično od prve da uoči tu pojavu koja je jedinstvena.

Posljednje godine života znanstvenika bile su su u sjenci ogromnih prepreka, koje su mu rađene u Pulkovskoj opservatoriji. Njegovi zahtjevi za opremu i materijal, nijsu se ispunjavali. Njegovi članci i ako su objavljivani, objavljivani su u skraćenom obliku. Konačno, 1979. god. Kozirjeva su jednostavno izbacili iz opservatorije zbog smanjenja osoblja.

Ovaj izuzetni astrofizičar umro je 27. februara 1983, u 75-oj godini života. Pjesnik Andrej Voznesenski ga je nazvao " nebeskom inteligencijom". O znanstveniku je napisao: "Umire u prostoru, živi u vremenu". Veliki astronom pošao je prvi po nepoznatom putu vremena, nama je zavještao da izučavamo svojstva vremena. Zato što nam samo vrijeme otkriva kosmičke zakone, dubine prirode i svemira, unutrašnju suštinu.
www.bebamur.com/n-kozirjev.html

 

 

N. A. Kozirjev "Od zvijezde do zvijezde"
Prije više od deset godina, u februaru 1963., na stranicama "Smjene", objavljen je tekst: "Kako voljeti planetu Zemlju?". Junak ovog teksta bio je Nikolaj Kozirjev, astronom i fizičar čija su otkrića i hipoteze više puta bili predmet zanimanja javnosti. On je bio taj koji je 1958., kada se Mjesec smatrao mrtvim tijelom, otkrio vulkanske aktivnosti u krateru Aristarh i Alfons. On je bio taj koji je otkrio kisik u atmosferi Venere i vodenu paru u Saturnovom prstenu. Promatranje Marsa i Merkura omogućilo je Kozirjevu da napravi još jedan iskorak u proučavanju ovih planeta.

Sve ovo bi bilo dovoljno da se ime Kozirjeva svrsta među istaknutim znanstvenicima našeg vremena. A to još nije sve. Pulkovska opservatorija 1958. je izdala knjigu Kozirjeva "Asimetrična mehanika u linearnom približavanju". Ova knjiga je u suštini jedna od najbolje razrađenih hipoteza o prirodi vremena. Knjiga je svojevremeno izazvala neobično veliku polemiku. Akademici i novinari, sovjetski i strani znanstvenici, pisci, odradili su svoj udio u žestokom, neprimjerenom sporu oko Kozirjevljevih ideja.

I evo deset godina kasnije, vratio sam se u kabinet Nikolaja Aleksandroviča Kozirjeva. Što su ove godine donijele znanstveniku? Što je novo saznao o planetama Sunčevog sistema? ( Jer je Kozirjev predani znanstvenik - planeta, ne namjerava da promijeni svoje "blisko" astronomsko zanimanje.) I na kraju, koja je teorija, fizičara Kozirjeva danas?

Prvo, vratimo se izvorima. Suština ideje Kozirjeva se sastoji u slijedećem. Psihološki osjećaj vremena, koji je svojstven svakom, kao da nas ubjeđuje da se vrijeme kreće od prošlosti ka budućnosti i ovo kretanje je nepovratno. Vječnost nije filmska traka koja se lako može pokrenuti od kraja ka početku. Ali, u tome je poanta, upravo to potpuno ignorira znanost. Više od toga, nedostatak čvrstih dokaza u korist ovoga se koristi kao osnova za neke teorije.

Kozirjev je odlučio da opravda, potkrijepi dokazima ljudsku intuiciju. On je pretpostavio da vrijeme posjeduje realno svojstvo, po kome se i razlikuje prošlost od budućnosti; uzrok, koji prethodi posledici, od same posljedice.

Suvremena znanost smatra da su budućnost i prošlost u fizičkom smislu ekvivalentni, i ova misao je u osnovi egzaktnih nauka. Prema klasičnoj mehanici "uzroci i posljedice su uvijek razdvojeni prostorom" Kozirjev dodaje: "i vremenom". On smatra da odnos prostorne razlike sa vremenskom razlikom, može biti konačna veličina. Da ta brzina prelaska uzroka u posljedicu upravo i može poslužiti kao mjera protoka vremena. Protok vremena, prema Kozirjevu, i jeste to realno svojstvo vremena koje se tako uporno ignoriralo sve do sada. Ova veličina je određena i uvijek usmjerena u jednu stranu, to je vektor, govoreći matematičkim jezikom, vrijednost te brzine, prema Kozirjevu, može se naći i teorijski i eksperimentalno, a zatim poslije odgovarajućih korekcija u fizici i drugim egzaktnim naukama razjasniti će se mnoge zagonetke, mnoge teorije će se osloboditi netočnosti i proturječnosti.

Kako su sve ove neobične ideje došle Kozirjevu! Prije svega, treba napomenuti da je cijeli znanstveni život Nikolaja Aleksandroviča bio postepeno prbližavanje hipotezi vremena. Svoj prvi znanstveni rad Kozirjev je objavio sa sedamnaest godina. Zatim, je bilo istraživanje " Ravnoteže zračenja proširenih fotosfera zvijezda".

Nakon završenog fakulteta, Kozirjev se bavi mnogim stvarima: u Pulkovu vrši astronomska posmatranja, putuje u centralnu Aziju, da promatra zodijačku svijetlost (slabi sjaj nakon zalaska Sunca) upućuje se u bazu u Kareliji koju je osnovao Fersman, da promatra polarnu svijetlost, predaje na nekoliko visokoškolskih ustanova. Sa dvadeset osam godina Kozirjev postaje "međunarodna" astronomska ličnost. O njemu govore na kongresima i konferencijama. Njegovi planovi su ogromni, tokom njegovih predavanja studenti stoje po prolazima i sjede po solbancima. Ali proći će mnogo godina, godina lutanja i razmišljanja, otrežnjenja od znanosti i vraćanja njoj, prije nego što Kozirjev formulira svoje pretpostavke.

O čemu je mislio znanstvenik prije nego što je zapisao prve riječi u svojoj tankoj i toliko senzacionalnoj brošuri! Što mu je padalo na pamet dok je prosto gledao u nebo, zabacujući glavu kao i svi mi nenaoružani teleskopima i spektrografima? Pa, Venera - tajnstvena planeta. Ona više od svih susjeda Zemlje treba da bude slična njoj, ali je vječito sakrivena slojem oblaka i ostaje tajanstvena, gotovo nedostupna čovječjem razumu. A i mjesec, naše predgrađe - da li je mnogo poznat znanosti? A cio bezdan Svemira, pun svjetlosti i mraka, tajanstvenog života supstanci i čudovišnih katastrofa, odakle ona dobija energiju, može li se ona nekad okameniti, kad iscrpi svoje "gorivo"?

Šta god govorili, koliko god sporili sa Kozirjevom, glavno se ne može poreći, on je prije svega, mislilac. Njegova zadivljujuća hipoteza, njegova izuzetna astronomska otkrića dokazuju to bolje od bilo kojih riječi. Evolucija se ne može zaustaviti, ne postoji mrtva materija, život u jednom ili drugom obliku mora da bude svuda - to su najopćtenije misli, kojima se rukovodio Kozirjev. Zato je i njegovo traganje usmjereno duž jedne glavne linije: kako, na račun čega, zašto Svemir živi? Evo i prve teze iz doktorske disertacija Nikolaja Aleksandroviča, koju je odbranio u svojim četrdesetim godinama: "Energija, koju emitiraju u prostoru Sunce i zvijezde, podržava se iz specifičnih izvora, čija priroda još uvijek nije razjašnjena."

I misao Kozirjeva počinje da se vrti oko najjednostavnijeg i najsloženijeg, najočiglednijeg i najmisterioznijeg elementa postojanja. Oko toga, o čemu bi po važnosti pitanja morale biti napisane cijele biblioteke, a o čemu se gotovo ništa ne zna. O vremenu. Vremenu sa velikim slovom, po kom se odvija život, postojanje Svemira. Naravno, Kozirjev nije bio prvi koji je skrenuo pažnju na tu "neistraženu teritoriju" na karti savremene znanosti. Jedan od najvećih znanstvenika vijeka, akademik Vernadski je napisao: "Znanost dvadesetog vijeka nalazi se na tom stadiju kada je došao trenutak proučavanja vremena isto tako kao što se proučava materija i energija, ispunjeni prostor.".

Ludvig Fojerbah smatra da je vrijeme " bazni uvijet postojanja". Početkom prošlog vijeka, veliki engleski astronom Airy je napisao: "Dokažite mi da se budućnost razlikuje od prošlosti, i ja ću izgraditi motor na toj energiji."

A evo i riječi samog Nikolaja Aleksandroviča: "Dugo sam razmišljao o izvorima energije zvijezda. Poznati zakoni nisu u skladu sa današnjim stavovima o ovoj temi. Uobičajeno je da se smatra da su zvijezde ogromni nuklearni kotlovi, u kojima se stalno dešavaju termonuklearne reakcije. Na osnovu podataka iz astrofizičkih zapažanja, došao sam do zaključka da nuklearne reakcije ne opredjeljuju bilans energije zvijezda, one nisu prva violina u orkestru. Šta je onda izvor energije zvijezda? "Ja ću na to odgovoriti ovako: Zbog svoje usmjerenosti vrijeme može da odradi posao i proizvede energiju ... Zvijezda crpi energiju iz protoka vremena." Tako sam zapisao u svom notesu prije deset godina. Tokom ovih godina, nauka nije stajala u mjestu, novi podaci često posredno ili čak direktno, osvjetljavaju Kozirjevljevu hipotezu.

Na primjer, istraživanja amerikanca Dejvisa. Na dubini od dva kilometra u napuštenom rudniku zlata postavio je uređaj koji hvata neutrine koji dolaze od Sunca. Točnost Dejvisovog eksperimenta čak i za suvremeni znanstveni nivo bila je neuobičajena. Proračuni prema eksperimentu su pokazali da je temperatura unutar našeg svjetla veća od 14 miliona stupnjeva. A to znači da polazeći od te temperature nuklearne transformacije ne osiguravaju poznati izlaz energije koju Sunce emitira. U izvjesnom smislu, eksperiment Dejvisa je indirektno potvrdio Kozirjevljeve ideje. Treba napomenuti da u prilog svojih stavova Kozirjev obuhvaća veoma širok krug pojava, o neposrednoj njihovoj eksperimentalnoj provjeri biti će govora u nastavku.

Pošto u prostoru ne postoji smjer koji ima prvenstvo, već postoji samo jedan apsolutni orijentir - desno nasuprot lijevog, to Kozirjev povezuje brojne fakte "lijevog" i "desnog" u svijetu oko nas, upravo sa usmjerenošću, neujednačenošću protoka vremena. Smjer spirale u školjkama mekušaca, struktura pojedinih molekula, struktura provodnih sudova biljaka - sve je to nesimetrično. Pored toga, u prošlom vijeku Pasteur je otkrio hemijsku asimetriju protoplazme.

Kozirjev tvrdi: "Uporna, nasljedna asimetrija organizma ne može biti slučajna. Očigledno, da je ona posljedica prirodnih zakona, koji uključuju u sebi smjer vremena. Asimetrija možda nije samo pasivan rezultat ovih zakona, već i specifično korištenje protoka vremena od strane organizma za jačanje životnih procesa. " Posebno važnu ulogu u ovom sistemu dokaza Kozirjev pridaje čuvenom otkriću fizičara Yanga i Leea. Narušavanje principa očuvanja pariteta u atomskoj mehanici po Kozirjevu - je takođe posljedica asimetričnih sila vremena.

Žestoki sporovi i opreznost naučnika u ocjeni Kozirjevljevih ideja nijsu slučajni. Da je stvar u određenom pitanju, jednom fenomenu, jednom problemu - sve bi bilo lakše. Suština je upravo u tome što Kozirjev pokušava da uhvati novi, do sada nepoznati princip prirode. I naravno, u ovom globalnom sporu samo jedan posredni dokazi nije dovoljan. Neophodna je eksperimentalna provjera i Kozirjev to savršeno shvaća. Štaviše, posljednjih nekoliko godina, napori naučnika su usresređeni na eksperimentalnoj provjeri, testiranju hipoteze. Dobiveni rezultati su više nego začuđujući i ozbiljni.

Već prve svoje eksperimente Kozirjev zasniva na slijedećem rasuđivanju: "Ako se neki sistem izvede iz običnog protoka vremena, tada taj sistem može da iskusi silu protoka vremena. Analizirajući princip uzročnosti, može se zaključiti da je rotacija tijela mehanički način izvođenja tijela iz običnog hoda vremena." Četrdesetih i pedesetih godina, Kozirjev je također izvršio desetine eksperimenata sa različitim mehaničkim sistemima [ žiroskopom, balansnom vagom, itd]. Svi su oni zasnovani na ostvarivanju uzročno-posljedične veze između rotirajućeg i stacionarnog tijela. Rezultati eksperimenata su u nekoj mjeri zadovoljili Kozirjeva. Ali njegovi protivnici su tvrdili da efekti koje je Kozirjev uočio u potpunosti mogu biti zbog nekih sporednih uzroka, a ne zbog djelovanja sile vremena.

U početku, eksperimenti Kozirjeva su se svodili na dokazivanje usmjerenosti vremena. U nekom trenutku, eksperimenti sa žiroskopom su otpali - pošto su, u suštini to duplirani eksperimenti.

Zemlja je gigantski žiroskop, zbog toga i najjednostavniji sistemi na njezinoj površini, kao što su klatna i vage, sasvim su pogodni za eksperimente Kozirjeva. Jedan kraj takvog sistema se podvrgava vibraciji, i shodno tome na drugom njegovom kraju se dešavalo apsorbiranje oscilacija. U sistemu se pojavio dodatni napon koji se mogao da izmjeri. Po Kozirjevu, hod vremena, iz kojeg je bio izveden sistem, je utjecao na njega.

Kasnije je Kozirjev predložio još jedno fizičko svojstvo vremena koje je nazvao "gustinom". To svojstvo se može ispoljiti pod djelovanjem procesa koji se dešavaju u blizini sistema sa polugom, na primjer, u blizini vage koja se nalazi u režimu vibracije. Najjednostavniji primjer je - sa posudom gdje se rastvara sol. Sistem reaguje na ovaj proces.

Tri puta tokom solarnih pomračenja Kozirjev je promatrao "sile vremena" na balansnim vagama. I te "sile" su se smanjivale tako kako ih je Mjesec zaklanjao. Takvu vrstu miješanja Sunca u zemaljske poslove Kozirjev je provjeravao u raznim eksperimentima. Prema njegovom mišljenju, ovdje se ispoljava utjecaj Sunca na zemaljske sisteme preko vremena, točnije, preko promjene "gustine vremena".

 

Ali, možda je najvažniji eksperiment Kozirjev izvršio upravo sada. On je povezan sa stvaranjem torzionih vaga, koje reagiraju na okolne procese. Blizu takve vage je stavio čašu u kojoj se sol rastvara. Vaga je počinjala da rotira. Utjecaj pretpostavljenih sila vremena u ovom slučaju znanstvenik uslovno naziva "pritiskom" ili "vjetrom vremena".

 

Ispostavilo se da obično ogledalo odražava "vjetar vremena" po zakonima geometrijske optike. Naime, upravo je to navelo Kozirjeva na misao da se vrati teleskopu. Uređaju, koji mu je donio toliko sreće. Rad sa teleskopom mu je i dao prvi impuls u potrazi za općom zakonitošću. I tako, Kozirjev se vratio zvijezdama. Od zvijezde do zvijezde - mogala bi se nazvati četrdesetogodišnja maršuta, koju je prošao u potrazi za vremenom.

Najvažniji zadatak posljednjeg ciklusa eksperimenata Kozirjeva postao je istraživanje djelovanja sile vremena, koje predaje zvijezda kroz teleskop na torzione vage. Izabrao je dvije prilično jarke zvijezde - Sirius i Procion. Neko njihovo djelovanje je odmah uočeno. Upravo se tu pojavila mogućnost ključnog eksperimenta. Zvijezde su toliko daleko od nas da krećući se u prostoru, mogu biti na sasvim drugom mjestu nego što je mjesto dolazeće svetlosti od njih. Jednostavno rečeno, one nisu tamo gdje ih vidimo. Vrijeme, prema Kozirjevu, ne rasprostire se kao svjetlost, već se pojavljuje odjednom u cijelom Svemiru. Znači, koristeći svojstva vremena, može se uspostaviti trenutna veza sa zvijezdom u toj točki gdje se stvarno nalazi.

Na ovoj ideji je zasnovana i tehnika eksperimenta. Torziona vaga je odvojena od teleskopa senzornim zaslonom sa prorezom. Djelovanje na vagi se ne očekuje kada svjetlost od zvijezde prolazi kroz prorez na zaslonu, već u trenutku kada zaslon bude isprovociran stvarnim položajem zvijezde na nebu. A ako se ovaj efekt ustanovi, to znači da se može odrediti položaj zvijezde u Svemiru. Ta ista točka se može izračunati iz poznate brzine kretanja zvijezde na nebu [samo je potrebno da se uzme u obzir pomak vidljive slike zvijezde zbog prelamanja svjetlosti u zemljinoj atmosferi]. Ako taj proračun da istu točku koja se projicirala na zaslonu tijekom rotacije torzione vage, eksperiment se može smatrati uspješnim. To i jeste kako znanstvenik vjeruje, dokaz da vrijeme ima fizička svojstva, preko kojih ono aktivno djeluje na prirodne pojave.

Kozirjeva zanima i drugi zaključak iz ovog eksperimenta - mogućnost trenutne veze preko vremena. Ako pretpostavimo da negdje u svemiru ipak postoje druge civilizacije, tada je veza sa njima putem radiosignala, naravno, iluzija. Jer odgovor od pitanja može biti razdvojen vijekovima. Druga bi stvar bila da je signal poslan zahvaljujući Kozirjevljevim svojstvima vremena. Međutim, još je rano maštati o tome. Ova serija eksperimenata Nikolaja Aleksandroviča je još uvijek na početku. Sam Kozirjev shvaća da ovi eksperimenti mogu biti ključni za cijeli sistem njegovih ideja. Zato on i teži da ih pripremi sa maksimalnom tačnošću. Prva opažanja dala su ohrabrujuće rezultate ...

Svih ovih deset godina Nikolaj Aleksandrovič nije se samo bavio eksperimentalnim teorijama, već je i radio veliki posao praktičnog astronoma: Posmatrao fumarolu u krateru Aristarh, razmišljajući o povezanosti vulkanskih pojava na Zemlji i na Mjesecu [uzgred, i ovde Kozirjev pronalazi argumente u prilog svoje kosmogonije on vjeruje da procesi na Zemlji i Mjesecu mogu biti povezani preko vremena].

Bavio se Kozirjev i misterioznim dvostrukim zvijezdama, svjetljenjem noćnog neba Venere. On je otkrio atmosferu vodene pare u Saturnovom prstenu, i dokazao da vodena para može postojati na temperaturi 90 Kelvinovih stupnjeva. Poslednjih mjeseci se bavi utjecajem magnetnog polja Saturna na kretanje čestica prstena.

Takve su bile te godine, deset godina između mog prvog i drugog Kozirjevljevog notesa. I evo i posljednja stranica je ispisana ...

Nikolaj Aleksandrovič je prevrtao po stolu papire, u potrazi za nečim. I gledajući kroz prostor velike prostoriji na tog još mladog, dobrog čovjeka, pomislio sam da je možda, još rano suditi o ispravnosti ili zabludama Kozirjeva. Ali svakako treba napomenuti da je on jedan od prvih u svjetskoj nauci koji je pokušao da odgovori na "misterije vremena" duboko, odvažno i potpuno. Možda je on pronašao vrata, iza kojih nas čeka cijeli kontinent otkrića.

Kozirjev vidi svijet i znanost u cjelini, i to mu omogućava da traži opće a ne parcijalne principe. Naravno, njegove metode se razlikuju od temeljnih i unaprijed očiglednih vjerodostojnih radova nekih znanstvenika. Ali, upravo savez te temeljnosti sa prodorom Kozirjeva može biti blagotvoran za opće dobro.

Bez ikakvih usporedbi, želim samo da napomenem da je Newtona Svemir zanimao ne manje od mehanike, a Galilejev teleskop otkrio je pred njim ne samo udaljene zvijezde, već i nešto opće - heliocentrični sistem.

Sama nauka će riješiti žestoki spor oko ideja Kozirjeva. Ali nesporno je da je Kozirjev rijetka vrsta znanstvenika - izviđača, pokretača, pjesnika. Od zvijezde do zvijezde prolijeću Kozirjeve maršute. Vjerujem da one neće biti uzaludne. Sve što znamo o Kozirjevu, jasno dokazuje: da on ne samo da traži, on i pronalazi. Ovaj članak je objavljen u časopisu "Smjena" 1974. napisao ga je novinar i pjesnik Jevgenij Rejn
www.bebamur.com/blog/n-a-kozirjev-od-zvijezde-do-zvijezde

 

 

Prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istovremeno!
Drevni mudraci su znali o vremenu i vremenima SVE, što se moglo znati u ovom Svemiru. Koncept vremena je toliko relativan, tako da čak i na Marsu, nama najbližoj planeti, zemaljsko vrijeme je besmisleno. Tako kaže drevna mudrost. Ona također uči da ono što je na Zemlji sadašnjost, u Svemiru može biti - budućnost, a prošlost može biti - sadašnjost.

Drevni Zakon analogije (Hermesov zakon) tvrdi da se u svijetu sve odražava na sve- "Kako gore, tako dolje". I za male i za velike kozmički zakoni su isti- nema ni malog ni velikog. Kao i fizičari, koji proučavaju ultra male objekte u svemiru koji su otkrili suptilni i supersuptilni svijet (u kojima, kako se ispostavilo, nema ni vremena ni prostora), tako i astrofizičari proučavajući gigantske objekte u Svemiru, eksperimentalno su dokazali da je vrijeme ujedinjeno. Cijeli Svemir je izgrađen kao jedan veliki fraktal koji se sastoji od istih osnovih građevnih elemenata. Ovo izvanredno otkriće astrofizike otkrio je u Pulkovskoj opservatoriji, koja se nalazi u blizini Sankt Petreburga (u to vrijeme Lenjingrada), istaknuti sovjetski znanstvenik Nikolaj Kozirjev.

U početku, Kozirjev je usmjerio teleskop na točku na nebu, gde je bila vidljiva zvijezda. Uređaj za očitavanje, uhvatio je zračenje zvijezde, i naravno, snimio signal. Ali to nije bila realna zvijezda! To je bila samo ...iluzija! Promatrajući zvijezde, mi ih zapravo ne vidimo, već vidimo samo svjetlost koja dolazi od njih. Fizička svjetlost se ne rasprostire trenutno. Trenutna pozicija bilo koje vidljive zvijezde u prostoru - je samo njezina prošlost. U stvari, zvijezda, gdje je usmjerio svoj teleskop Kozirjev, odavno nije bila na tom mjestu u prostoru gdje je sada vidljiva. Naravno, astrofizičar je to znao. Prema njegovim proračunima, ta zvijezda danas bi trebalo da se nalazi u drugoj točki prostranstva. I Kozirjev je usmjerio teleskop na tu točku koju je izračunao - na "prazninu". Odatle, svijetlost još nije došla na Zemlju, a i prosmatrači fizičkim očima(teleskopom) još nisu vidjeli zvijezdu, iako je ona već odavno tu svijetlila. Oko ne vidi zvijezdu, ali osjetljivi instrument prima signal njezinog zračenja. Dakle, signal koji emitira "prazan prostor", zabilježen je!

Sada je Kozirjev usmjerio teleskop na mjesto gdje će se prema proračunima ista zvijezda nalaziti u dalekoj budućnosti. To jest, teleskop je usmjeren na tu točku u prostoru, gde će se zvijezda nalaziti u vrijeme kada do nje dođe svjetlosni signal sa Zemlje, poslan u trenutku promatranja. Uređaji opet otkrivaju signal. A tamo još uvijek nije zvijezda! A to znači ona nije emitirala ni jedan zrak! Ali uređaji su pokazali: zračenja ima! Buduća zvijezda sada je tu! I upravo se nalazi na tom mjestu, koje su točno izračunali zemaljski znanstvenici! Ne postojeća zvijezda - postoji, i ona već sija. Zaključak znanstvenika je zaista fantastičan za materijalističku nauku: "Prošlost, sadašnjost i budućnost postoje u isto vrijeme!" Dakle, suprotno svim zakonima klasične fizike, može se stupiti u kontakt sa prošloslošću i budućnošću? Konstrukcija Svemira, izgrađena na strogo materijalističkoj nauci, pukla je tako, da je već bilo jasno, da još jedan dodir sa "misticizmom" i ona će potpuno raspasti.

Eksperimente Nikolaja Kozirjeva je brižljivo testirala grupa I. Jeganove pod vodstvom akademika M.Lavrjentjeva. Rezultati su se poklopili. Godine 1991, rezultati eksperimenata Kozirjeva su potvrđeni eksperimentima A. Pugača (Ukrajinska akademija nauka). U drugim zemljama, Kozirjevljevi eksperimenti su mnogo puta potvrđeni sa istim pozitivnim rezultatom.

Zna li se o ovom izuzetnom astrofizičkom otkriću u školama? "Avaj, ne!" Ali otkriće o kojem govorimo, u svjetskoj znanosti je kao zemljotres na skali 12, kao da rijeka teče uzvodno. To je, revizija pogleda na svijet, ali ne djelomična, već principijelna. Takva otkrića su jednaka šoku kada ateista iznenada promijeni svoje uvjerenje na suprotno, postane odani teista. Pri tom, ne onaj koji slijepo vjeruju u humanoidnog Boga. Obrazovani čovjek dvadesetog vijeka počeo je da se približava istočnom panteizmu, koji tvrdi da, postoji jedinstvo prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Ali, kao što se desilo u svim vremenima, i ovaj prorok dvadesetog vijeka po imenu Nikolaj Kozirjev nije poštovan u svojoj zemlji. Ne samo to. Zahvaljujući svom otkriću, koje miriše zastrašujućim istočnjačkim misticizmom, veliki znanstvenik je postao disident, čovek nepoželjan. Toliko neugodan i opasan, da prijateljima velikog znanstvenika nije dozvoljeno da stave na stranicama sovjetskih novina dostojan nekrolog o njemu. Neki dio velikih otkrića Nikolaja Kozirjeva, sovjetska javnost je saznala tek nakon njegove smrti 1983. godine.
www.bebamur.com/blog/proslost-sadasnjost-i-buducnost-postoje-istovremeno

 

 

David Vilkok - Božanstveni Kosmos
Presudni znanstveni dokazi da se sva fizička materija formira od "etera" nevidljive svjesne energije postoje najmanje od 1950. godine. Čuveni ruski astrofizičar dr Nikolaj Kozirjev (1908. - 1983.) dokazao je bez ikakve sumnje da takav izvor energije postoji, i zbog toga je postao jedan od najkontroverznijih ličnosti u povijesti ruske znanstvene zajednice. U bivšem Sovjetskom Savezu, neobične primjene njegovog djela i djela svih njegovih sledbenika su bile skoro apsolutno skrivene, ali sa padom željezne zavjese i pojavom Interneta, konačno imamo pristup "najbolje čuvanoj ruskoj tajni". Klica koju je otkrio Kozirjev je izrasla, tokom dvije generacije pojavile su se tisuće doktora znanosti koji su napravili izuzetna istraživanja, i potpuno promijenili naše shvaćanje Svemira.

ETER
Riječ "eter" na grčkom znači "šljašteće, goreće". Fundamentalna realnost ovog nevidljivog fluida - kao izvora univerzalne energije je dugo bila povlastica tajnih mističnih škola širom svijeta. U djelima grčkih filozofa Pitagore i Platona eter je opisan do detalja, isto tako i u vedskim tekstovima drevne Indije, gdje ga zovu raznim imenima kao što su "prana" i "Akaša ". Na istoku, on je često poznat kao "či" ili "ki", pri čemu se poseban akcenat stavlja na njegovu interakciju sa ljudskim tijelom kao što je u akupunkturnoj nauci. Majstori i adepti nasljednici tajne tradicije, postepeno su učili da manipuliraju ovom energijom i postizali su čudesne rezultate, takve kao levitacija, teleportacija, materijalizacija, trenutna isceljenja, telepatija i slično. Takvi rezultati su više puta dokumentirani u XX vijeku i laboratorijski proučavani; o čemu je već pisano u knjizi "Nauka jedinstva".

U znanstvenim krugovima, prisustvo etera se bezuslovno prihvaćalo sve do početka XX vijeka, kada se Majkelson-Morlijev eksperiment (1887.) počeo koristiti kao "dokaz" da nijedan takav skriveni izvor energije ne postoji. Međutim, posljednja otkrića, koja uključuju "tamnu materiju", "tamnu energiju", "virtualne čestice", "vakuumski protok" i "energiju nulte točke" primorali su nevoljne zapadne znanstvenike da shvate da u Svemiru mora postojati nevidljiv energetski medijum.

 

I dok koristite bezopasni izraz "kvantni medijum" a ne zabranjenu riječ "eter", možete pričati o tome u tisku, bez mnogo straha od podsmijeha. Službeni znanstveni krugovi odmah se obruše na svakoga ko previše blizu priđe teoriji "eter", jer "zna" da je ta teorija lažna i žestoko se bori sa njom. Međutim, potiskivanje samo probuđuje interesiranje i povećava želju mnogih znanstvenika da se prihvate rješavanja zagonetke.

Jedan od primjera dokaza postojanja etra dolazi od dr Hal Puthoffa - uvaženog znanstvenika sa Sveučilišta u Cambridgeu. On često spominje eksperimente sa početka XX vijeka, koji su provođeni da bi se vidjelo da li postoji energija u "praznom prostoru", mnogo prije pojave teorije kvantne mehanike.

Za provjeru ideje u laboratoriji, morate da stvorite prostor apsplutno bez zraka (vakuum) i zaštite ga od svih poznatih elektromagnetnih polja, to jest, koriste to što je poznato kao Faradejev kavez. Zatim se vakuum ohladi na temperaturu apsolutne nule, ili - 273 ° C, na temperaturi pri kojoj sva materija mora prestati da vibrira i zbog toga ne može da proizvodi nikakvu toplinu. Eksperimenti su pokazali da u vakuumu umjesto odsustva energije, postoji ogromna količina, to jest ogromna količina energije od apsolutno ne - elektromagnetnog izvora! Dr Puthoff je često vakuum zvao "ključajućim kotlom" ogromne količine energije.

Pošto je energija otkrivena pri temperaturi apsolutne nule, nazvana je "energija nulte točke" ili ENT; Ruski znanstvenici ga zovu "fizičkim vakuumom" ili FV. Nedavno autoritativni zvanični fizičari John Wheeler i Richard Feynman su izračunali da: Količina energije sadržana u zapremini jedne sijalice je dovoljna da se dovedu do ključanja svi oceani svijeta! Jasno je da se ne radi o nekoj slaboj nevidljivoj sili već o izvoru skoro nevjerovatne kolosalne energije koji ima moć, više nego dovoljnu da se održi postojanje cijele fizičke materije.

U novom znanstvenom gledištu, zasnovanom na teoriji etera sva četiri osnovna polja sile, bilo da je to gravitacija, elektromagnetizam ili jaka i slaba nuklearna sila, sve su to jednostavno različiti oblici Etera / ENT.

Još jedna ideja, koliko "slobodne" energije stvarno ima oko nas, dolazi od profesora M. T. Danielsa. On je otkrio da je gustoća gravitacijske energije blizu površine Zemlje 5.74 x 10^10 (t/m^3). (Nemojmo zaboraviti da je u novom modelu gravitacija - još jedan oblik etera.) Rezultati profesora Danielsa ukazuju da je uzimanje iz gravitacionog polja 100 kilovata snage "slobodne energije" samo 0,001% prirodne energije koja se proizvodi na tom mjestu. (Nova energija novosti, jun 1994., strana 4)

Istraživanje koje je sproveo Nikola Tesla (1891.), dovelo ga je do zaključka da se eter "ponaša kao fluid sa čvrstim tijelima, i kao čvrsto tijelo u odnosu na svjetlost i toplinu"; on postaje dostupan pri dovoljno visokom naponu i frekvenciji" (Teslina aluzija za mogućnost tehnologije besplatne energije i Antigravitacije). Hajde da obratimo posebnu pažnju na Teslino tvrđenje, da eter ima svojstva fluida u odnosu na čvrsta tijela, pošto je to u direktno povezano sa radom dr Kozirjeva.

Analogija za razumijevanje otkrića Kozirjeva
Često navođen model atoma koji se sastoji od "čestica" ima ozbiljne nedostatke. Kako Einstenova teorija relativnosti pretpostavlja, sva materija se sastoji od čiste energije, a u kvantnoj sferi nisu pronađene nikakve "čvrste čestice". Znanstvena zajednica sve više i više je primorana da prihvati da su atomi i molekule slični plamenu svijeće: energija, koju on oslobađa (toplina i svjetlost plamena), mora biti u ravnoteži sa energijom koju on apsorbira (vosak svijeće i kisik iz zraka).

Analogija sa svijećom je "pečat " modela dr Hal Puthoffa, koji on koristi da objasni zašto hipotetički elektron ne emitira svu svoju energiju i ne razrušava se u jezgru. Službena znanost objašnjava ovaj očigledan "perpetuum mobile" prosto kao "magiju kvantne mehanike".

Da bi se zaista razumio rad Kozirjeva i otkrića povezana sa njim potrebne su nove analogije fizičke materije. Njegovi radovi primoravaju da se vizualiziraju svi fizički materijalni objekti u Svemiru kao spužve, potopljene u vodi. U svim analogija moramo da posmatramo objekte kao spužvu ostavljenu u vodi dovoljno dug vremenski period da bi se u potpunosti natopio. Imajući ovo u vidu, postoje dvije stvari koje se mogu napraviti sa spužvom natopljenom vodom - pomoću vrlo jednostavnih mehaničkih djelovanja, može se ili smanjiti ili povećati količina vode koju oni sadrže.

1. Smanjenje: Ako se potopljena, i natopljena vodom spužva komprimira, ohladi ili rotira, u okruženje će isteći neka količina vode i spužva će smanjiti svoju masu. Kada se spužva otpusti, pritisak na milionima sićušnih pora se smanjuje, zbog čega ga ponovo primorava da apsorbira vodu i širi se do normalne mase mirovanja.

2. Uvećanje: Posredstvom zagrijavanja (vibracije) spužva koji se nalazi u stanju mirovanja može apsorbirati dodatnu količinu vode, to jest primorati neke pore da se prošire zbog velike količine vode, više nego što su u stanju mirovanja mogle da zadrže. U ovom slučaju, kad uklonimo dodatni pritisak, spužva će prirodno da se oslobodi viška vode i skupi se do svoje normalne mase mirovanja.

Iako većini ljudi to može izgledati nevjerovatno, Kozirjev je pokazao da posredstvom tresenja, rotacije, zagrijavanja, hlađenja, vibracija ili fizičkog uništenja objekata, njihova težina se može povećavati ili smanjivati za ne veliku, ali mjerljivu veličinu. A to je samo jedan aspekt njegovog izuzetnog rada.

Biografija dr N. A. Kozirjeva
Pošto zapadni svijet ne zna gotovo ništa o Kozirjevu, izložićemo neke biografske i znanstvene informacije. One će pokazati da on nije bio "ekscentrik" niti "ludi znanstvenik"; u stvari, on se smatra jednim od najistaknutijih ruskih mislilaca XX vijeka.

Prvi znanstveni rad Kozirjeva je objavljen kada je imao sedamnaest godina; znanstvenici su bili zapanjeni dubinom i jasnoćom njegove logike. Njegov glavni rad je povezan sa astrofizikom, prouavao je atmosferu Sunca i drugih zvijezda, fenomen solarnog pomračenja i radiacione ravnoteže.

Već sa dvadeset godina, je završio studij u Lenjingradu, diplomirajući na fizičko - matematičkom fakultetu, a sa dvadeset osam godina, dr Kozirjev je bio poznat kao istaknuti astronom i predavač u nekoliko škola.

Spokojan život Kozirjeva bio je prekinut 1936. na najbrutalniji i najtragičniji način, kada je bio uhapšen zbog represivnih zakona Josifa Staljina. Godine 1937. počeo je njegov jedanaestogodišnji trnoviti put, koji je vodio kroz poznate strahote logora. Iako u to vrijeme nije imao pristup znanstvenoj opremi, on je prošao kroz najžešće uvođenje u skriveno znanje.

U već prosvijetljenom umu, takvo bukvalno "lomljenje kosti" moglo je da uništi bilo kakvu želju za uživanjem u materijalnom svijetu, uklanjanje otpora višoj svijesti, je dovelo da se univerzalna istina može odmah da prepozna i usvoji. U tom stanju on je duboko zašao u tajne Svemira, obraćajući pažnju na sve obrasce (paterne) koji su postojali u životu, gdje su raznovrsni organizmi ispoljavali znake asimetrije / ili spiralnog rasta.

Znao je da je Luj Paster sredinom 1800.godine otkrio da gradivni blok života, poznat kao "protoplazma", u stvari nije simetričan, i da kolonije mikroba rastu po spiralnoj strukturi. Ova proporcija je takođe založena u strukturama biljaka, insekata, životinja i ljudi. O tome su pisali mnogi nasljednici drevnih tradicija Misterija Atlantiđana, razmatrajući "svetu geometriju" - spiralnu formu, poznatu kao Fibonači spiralu, Zlatni prjesek / ili spiralu "φ".

Kao rezultat prosvijetljenih opažanja u koncentracionom logoru Kozirjev je shvatio da osim uobičajenog načina dobijanja energije kroz jedenje, pijenje, disanje i preko fotosinteze, sve životne forme "crpe" energiju iz nevidljivog spiralnog izvora. Kozirjev je dao teoriju da pravac spiralnog rasta školjke i sa koje strane ljudskog tijela je srce, opredjeljuje smjer energetskog protoka. Ako bi negjde u prostor-vremenu bilo mjesto gdje je energetski protok spirale uvijen u suprotnom smjeru, tada bi bilo za očekivati, da i školjke rastu u suprotnom smeru, a srce da se nalazi na suprotnoj strani tijela.

Oni malobrojni koji su upoznati sa ovim odnosima, tvrde da se on pojavljuje, jer je proporcija "φ" je prirodno najefikasniji obrazac po kome može da proizilazi rast. Kozirjev je pretpostavljao da život ne bi mogao da se formira ni na koji drugi način pošto za svoje održavanje on aktivno crpi spiralnu energiju, i na svakom koraku mora da prati ove proporcije. U tom smislu, možemo posmatrati skeletni sistem kao antenu za ovu energiju.

Kada je 1948. Kozirjev konačno rehabilitovan, bio je u mogućnosti da se vrati svojim istraživanjima, napravio je mnogobrojna napredna predviđanja o Mjesecu, Veneri i Marsu, što su kasnije potvrdili sovjetski svemirski brodovi. To mu je donijelo slavu pionira sovjetske svemirske trke. Godine 1958. dr Kozirjev je ponovo šokirao svijet, rekavši da Mjesec pokazuje vulkansku aktivnost u krateru Alphons. Ako je ova ideja tačna, u što je apsolutno odbila da vjeruje većina astronoma i znanstvenika, tada Mjesec ima ogromne prirodne resurse i izvore energije. I to bi ga učinilo sjajnom tranzitnom bazom na putu čovječanstva ka zvijezdama.

Nobelovac dr Harold Urey je pripadao maloj grupi znanstvenika koja je vjerovala da je teorija dr Kozirjeva o vulkanizmu Mjeseca istinita. On je insistirao da NASA provede istraživanja. Kao rezultat toga, NASA je pokrenula veliki projekt "Moon Blink". Kasnije je ovaj projekt potvrdio Kozirjevo tvrđenje otkrivši na Mjesecu značajnu emisiju plina. Međutim, nije sve radove Kozirjeva lako prihvaćao službeni NASA-in svijet. U zimu 1951-1952, samo tri godine nakon žestokog prosvetljenja u koncentracionom logoru, dr Kozirev je započeo svoj pohod u svijet egzotične fizike, što je rezultiralo iscrpljujućim 33 godine dugim nizom intrigantnih i spornih eksperimenata.

Da provede takva istraživanja navela ga je želja da pronađe potvrdu duhovnih istina koje je spoznao posredstvom mističnih procesa pripreme, prosvetljenja i posvećenja (koji je opisan u knjizi Rudolfa Štajnera: Kako se stiču saznanja viših svjetova) u veoma teškim okolnostima. Kada je Kozirjev počeo je da objavljuje rezultate istraživanja, mnogi ruski i neki zapadni naučnici su bili spremni da ga saslušaju, zbog njegovih prethodnih uspjeha.

Kao što smo rekli, spiralni energetski obrasci u prirodi otkrili su se posvećenim očima dr Kozirjeva, kada je bio u koncentracionom logoru. "Direktno znanje" mu je saopštilo da je spiralna energija, u stvari, prava priroda i manifestacija "vremena". Očigledno, da je on osjećao da "vrijeme", kakvim ga mi sada znamo - je nešto mnogo više nego prosta funkcija računanja trajanja. Kozirjev insistira da pokušamo da mislimo o razlogu prisustva vremena, kao o nečem opipljivom i prepoznatljivom u Svemiru što se može povezati sa vremenom. Nakon nekog razmišljanja, ćemo vidjeti da vrijeme - nije ništa drugo nego čisto spiralno kretanje.

Mi znamo da zahvaljujući orbitalnim obrascima Zemlje i Sunčevog sistema možemo da pratimo složene spiralne obrazace u prostoru. A sada proučavanje "temporologije" ili "nauke o vremenu" se aktivno istražuje na Moskovskom državnom sveučilištu i u Ruskom Humanitarnom Fondu, inspirirano istraživanjima dr Kozirjeva.

"Priroda "vremena - je mehanizam koji dovodi do pojave promjena i donosi novine u svijetu. Shvatiti prirodu vremena znači ukazati na... proces, fenomen "nosioca" u materijalnom svijetu čija bi svojstva mogla da određuju ili odgovaraju svojstvima vremena. " Na prvi pogled to može da izgleda čudno, pošto se pad drveta u dvorištu može posmatrati kao rezultat jakih vjetrova, a ne "protoka vremena". Međutim, treba se zapitati: šta je primoralo vjetar da puše?

Shodno tome, sve promjene su uzrokovane nekim oblikom kretanja, a bez kretanja ne bi bilo ni vremena. Neki znanstvenici čije je članke objavio ruski temporološki institut slažu se sa tim da je Kozirjev promijenio terminologiju korištenja riječi "vrijeme" sa više uobičajnijim znanstvenim terminima kao što su "fizički vakuum" ili "eter", tada bi mnogo više ljudi bilo u mogućnosti da razumije njegov rad.

Na zapadu, jedna od rijetkih publikacija o Kozirjevim konceptima bilo je poglavlje u knjizi Sheila Ostrander and Lynn Schroeder "Psihička otkrića iza željezne zavjese" objavljene 1970.. Knjiga je stekla veliku popularnost i dalje se objavljuje sa kratkim naslovom "Psihička otkrića". Večina biografskih podataka o Kozirjevu i njegovim ranim istraživanjima došli su iz ovog izvora. U poglavlju 13., pod naslovom " Vrijeme - nova granica uma ", autori objašnjavaju da je čak i sa šesnaest goduna Kozirjev bio preplanuo, atletskog izgleda i odavao utisak "apsolutnog spokojstva skoro duhovnog svojstva ". Takođe, tvrde da : " Po reputaciji i postignutim rezultatima, on je - jedan od najvažnijih znanstvenika, koga smo sreli. On pokušava da rasvijetli novi pogled na svijet, novu kosmogoniju. Zahvaljujući novom konceptu Kozirjeva, psihičke pojave će doći na svoje mjesto. One više neće biti, kao kod suvremene znanosti, nešto izvan sistema, nešto što mora biti odbačeno zbog zaštite sistema ".

Povezanost psihičkih fenomena sa fizikom dobro je poznata i često opisivana u ruskoj literaturi, koja je sada široko dostupna. Nesumljivo put ka njoj je premostio rad Kozirjeva. Jedan od rijetkih zapadnih znanstvenika koji su primijetili rad Kozirjeva bio je dr Albert Wilson iz Istraživačkog instituta Daglas u Kaliforniji. On je rekao: "Osjećam da će se u slijedećih deset ili dvadeset godina u fizičkoj teoriji uvesti nešto slično hipotezama Kozirjeva. Njihova primjena biti će revolucionarna. Prije nego skok bude ostvaren u području znanstvenog znanja, zahtijevati će se rad cijelog pokoljenja." Što se tiče desetak godina, dr Wilson je pogriješio, jer tek sada, na početku XXI vijeka, možemo konačno složiti zajedno sve djelove mozaika. Da bi sačuvali konzistentnost terminologije za opisivanje otkrića Kozirjevog spiralnog protoka vremena mogu se koristiti opšte prihvaćene znanstvene termine "torziona polja" i / ili "torzione valove". (Riječ "torzija" znači uvrtanje ili uvijanje)

Mnogi zapadni znanstvenici koji su proučavali ove teme, a najpoznatiji od njih, potpukovnik Tom Bearden zove ih "skalarnim valovima". Ali, mi vjerujemo da je lakše da se koristi termin "torzioni valovi", pošto oni stalno podsjećaju na njihovu spiralnu prirodu. U svim slučajevima imamo posla sa impulsom ili momentom, koji se kreće u eterskoj sredini / ENT / fizičkom vakuumu i ne posjeduje elektromagnetne kvalitete. Čak i prije nego što je Kozirjev počeo da provodi svoje eksperimente, već je postojala solidna osnova za objašnjenje rezultata.
www.bebamur.com/blog/dejvid-vilkok-bozanstveni-kosmos-i-dio