Pojam utopije – savršenog, egalitarnog i harmoničnog raja na zemlji – je često ponavljana tema u literaturi i pričama već stotinama godina. Sve je započelo Platonovom knjigom „Republika" i od tada se o njoj pisalo i u ostalim knjigama uključujući „Utopiju" Thomasa Morea i „Pogled unatrag" Edwarda Bellamya. Snimljeni su i filmovi poput „Izgubljenog horizonta" i „Stvari koje dolaze". Sve rasprave o mirnom i idealnom društvu su ohrabrile mnoge ljude da realiziraju ove ideje i pretvore ih u duhovne zajednice i nove oblike organizacije društva. Bez obzira na to jesu li primjeri koji slijede bili uspješni ili ne, ne može se zanijekati da je riječ o zanimljivim pokusima pri formiranju novih načina života.

Arkosanti
Arkosanti se nalazi sjeverno od grada Phoenixa. To je pokusni grad sagrađen 70-ih godina prošlog stoljeća za kojeg se tvrdi da je pokušaj otkrivanja savršenog spoja arhitekture i ekologije. Sve građevine u gradu su dizajnirane kako bi ljudi koji u njima žive mogli raditi u harmoniji sa svojim okolišem. Iz tog su razloga mnoge građevine multifunkcionalne i koriste solarnu energiju za hlađenje, grijanje i dobivanje električne energije. U srcu filozofije ovog grada leži snažna vjera u poučavanje ljudi da žive pametnije. Zajednica bi trebala služiti kao primjer učinkovitijeg i jeftinijeg funkcioniranja urbanih centara uz male dizajnerske prilagodbe. Gradski je plan izbjegnuo tipičan rešetkasti izgled u korist stila više orijentiranog ka izgledu okućnice ili dvorišta za kojeg stanovnici kažu da potiče interakciju u zajednici.

 

 

Auroville
Jedan od obilježja tih pokusnih zajednica je naglašavanje ljubavi i mira koji su obično filtrirani kroz veliku dozu new age filozofije. Multikulturalni grad u Indiji, Auroville, je savršen primjer. Kolonija je osnovana kasnih 60-ih godina prošlog stoljeća od strane Sri Aurobinda i Mirra Richarda, a njegova je središnja filozofija vjerovanje da će društvo naučiti napredovati tek nakon što razne nacije i kulture nauče živjeti zajedno u harmoniji. Zajednica djeluje kao minijaturni eksperiment svjetskog mira. Od stanovnika se očekuje da sami izgrade svoju kuću te da izvrše donaciju zakladi zajednice, no sve potrebitosti (uključujući javne škole, zdravstvo i slično) osigurava zajednica koju djelomično financira indijska vlada. Grad je dizajniran u obliku kruga, a uokolo se nalaze područja na kojima su vrtovi, oranice te obrazovni i kulturni centri kao i takozvana „područja mira" gdje se u svako vrijeme zahtjeva tišina.

 

 

Eko selo Findhorn
Škotsko mjesto Findhorn je možda najistaknutiji primjer zajednice temeljene na principima održivosti okoliša i obnovljivih izvora energije. Komuna je osnovana 60-ih godina prošlog stoljeća no u sadašnjem je obliku zaživjela tek 1982.g. Selo još uvijek postoji te se spominje kao mjesto koje ima najmanji utjecaj na okoliš od bilo kojeg grada modernog svijeta i to zbog ekoloških građevina koje potiču korištenje pronađenog materijala (nekoliko je kuća sagrađeno od recikliranih bačvi) uz vjetroturbine i uređaje za pročišćavanje vode koji omogućuje korištenje algi, puževa i flore kako bi se pročistila voda. 350 stanovnika ima svoju školu, centar za umjetnost te tvrtke koje uključuju sve od grafike do lončarstva. Postoji i nezavisna valuta nazvana eko koja je prihvaćena u svim društvenim poduzećima. Selo je također postalo poznato zbog svojeg prihvaćanja filozofije spiritualizma i holističkog zdravlja.

 

 

Zajednice Skladnog društva
Komune koje je osnovalo Skladno društvo su jedni od najpoznatijih primjera religijskih utopijskih zajednica. Društvo je osnovano kasnih 1700-ih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj no njihovo je mistično prihvaćanja kršćanstva navuklo gnjev luteranske crkve. Skupina je 1803.g emigrirala u Pennsylvaniju gdje je osnovana prva od onoga što je na kraju postalo tri samostalne zajednice. Naselje nazvano Harmonija se pokazalo kao vrlo uspješno te se na kraju moglo pohvaliti populacijom od više od 800 sljedbenika. Stanovnici su nakon 10 godina prodali zemljište te je u Indijani osnovana nova komuna nazvana Ekonomija. Društveno teozofsko vjersko uvjerenje Harmonije ima vrlo strog kodeks ponašanja: vođe društva vjeruju u umjerenost, celibat i jednakost. Članovi su se odrekli ovozemaljskog imetka, izbjegavali su seksualne odnose (uključujući i brak, do neke mjere) i prakticirali su nenasilje. U svakom je domu živjelo pet do šest članova gdje bi živjeli kao obitelj čak i ako nisu bili u krvnom srodstvu. Ako bi se u kući nalazio bračni par, živjeli bi u zajednici poput brata i sestre. Tijekom vremena ova je zajednica postala vrlo zaštitnički raspoložena i nisu primali nove članove te su se od vjerskih temelja sve više počeli okretati ka poslovno orijentiranom i pragmatičnom pristupu, a i običaj celibata je na kraju smanjio broj članova. Zemljišna i financijska imovina su do 1906.g rasprodane.

 

 

Federacija Damanhur
Federacija Damanhura je utopijska komuna koja se nalazi pored Turina u Italiji. Osnovao ju je 70-ih godina prošlog stoljeća Oberto Airaudi zajedno s malom skupinom sljedbenika te danas broji oko 800 stanovnika. Postoje i ogranci locirani van Italije u zemljama kao što su SAD i Japan. Zajednica sebe naziva „kolektivnim snom" gdje se odvijaju „duhovna, umjetnička i društvena istraživanja". Skupina nagrađuje ekološku održivost, umjetničko izražavanje te optimizam iznad svega kao i meditaciju i samospoznaju koje se smatraju temeljima osobnog rasta. No, dok se ova filozofija možda ne čini izvanrednom, način na koji se izražava to jest. To je bilo najvidljivije 1992.g kada je skupina otkrila niz markantnih podzemnih hramova (navodno, spomenike mira i snage ljudske suradnje) koje su gradili još od kasnih 70-ih godina. Damanhur, iako nije suveren, djeluje kao da je riječ o neovisnoj naciji unutar Italije. Postoji ustav, valuta (koja se trenutno naziva „credito") i neovisna infrastruktura. Možda je najzanimljivija stvar ove zajednice stil braka koja funkcionira na principu ugovora. Parovi, prije vjenčanja odlučuju o duljini trajanja braka. Nakon isteka određenog vremena, parovi se mogu razići ili obnoviti ugovor.

 

 

Izraelski kibuci
Pojam „kibuc" se ne odnosi na jednu specifičnu zajednicu nego na oblik eksperimentalnog življenja koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća postao popularan u Izraelu. Sam se pojam može opisati kao „okupljanje" i koristi se za opisivanje brojnih komuna koje su osnovali židovski doseljenici u Palestini prije stvaranja Izraela. Mnoge su osobe pristigle na Bliski istok iz Rusije kako bi bili prvi farmeri, a odabrali su zajednički život koji je omogućavao veću sigurnost i učinkovitiji način uzgoja usjeva. Većina je kibuca imala oko 200 članova, a do 1950-ih godina je diljem Izraela u takvim zajednicama živjelo oko 60 000 ljudi. Ključna filozofija kibuca je odanost jednakosti. Sve se glavne odluke donose zajednički, a žene uživaju jednakost s muškarcima. Nije postojala osobna imovina (čak niti odjeća), a čak se i za djecu smatralo da pripadaju zajednici u cjelini. Nakon stvaranja Izraela i uspona kapitalizma, mnoge od tih vrijednosti su zamijenjene modernijim, individualističkim tendencijama. Danas je većinom riječ o privatnom poduzetništvu, a poljoprivreda je napuštena u velikoj mjeri. Trenutno u kibucima živi oko 125 000 ljudi.

 

 

Mincome
Mincome je ime kanadskog eksperimentalnog projekta koji se održavao u Dauphinu tijekom 1970-ih godina. Projekt su financirale vlada Manitoba i kanadska savezna vlada. Svrha ovog pokusa je bilo utvrđivanje hoće li zajamčeni, bezuvjetni godišnji prihod biti prepreka za rad primatelja i kolika bi ta prepreka bila. Za razliku od socijalne skrbi, zajamčeni je minimalni prihod bio zajamčen svakome. Na kraju se pokazalo da su majke s novorođenčadi prestale raditi jer su željele ostati kod kuće s djecom, a tinejdžeri su radili manje jer više nije bilo pritiska koji je vršen na njih. U operabilnom razdoblju Mincomea, broj posjeta bolnici je opao za 8,5% (prema današnjim uvjetima, smanjeni broj posjeta bolnici bi vladi Kanade uštedio 4 milijarde dolara godišnje). Rezultati ovog eksperimenta nisu nikada objavljeni u javnosti.

Farma
Život u komuni je dosegnuo svoju renesansu rastom hipi pokreta kada je tisuće mladih ljudi odustalo od društva i pokušalo formirati neovisne, utopijske zajednice. Najveća i najznačajnija od njih je sigurno grad u Tennesseeju poznat pod nazivom „Farma". Njega je osnovao Stephen Gaskin i postao je legendarnim u underground kulturi, a kako su novi članovi pristizali iz svih dijelova zemlje, zajednica je ubrzo prerasla u minijaturnu metropolu šatora i kabina. Do 1980.g u Farmi je živjelo više od 1000 ljudi. U početku su stanovnici prisezali na siromaštvo te su odbacili alkohol, duhan i sve životinjske proizvode. Sva je imovina bila zajednička a stanovnici su redovito stupali u grupne brakove. S vremenom su se ta ograničenja smanjila no zajednica je i dalje posvećena vegetarijanstvu i životu u skladu s okolišem. Danas djeluje kao eko-selo gdje se sva struja proizvodi solarnim pločama i biogorivom. Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća je zajednica prolazila kroz teško razdoblje pa su ju mnogi stanovnici napustili. Danas ondje živi i radi oko 175 osoba.
matrixworldhr.wordpress.com

Kada bi zemlje Europske unije primjenjivale postojeće europske propise o upravljanju otpadom, mogle bi otvoriti oko 400 tisuća radnih mjesta i štediti dragocjene resurse koji su na izmaku, upozorio je jedan europski dužnosnik. EU bi prema tematskoj strategiji iz 2005. trebao postati društvo koje nastoji izbjeći stvaranje otpada i koristi ga kao resurs, podsjeća europski informativni portal EurActiv. Revidirana okvirna direktiva o otpadu definirala je i obvezujuću 'hijerarhiju otpada', prema kojoj najviši prioritet ima sprečavanje nastanka otpada dok je njegovo odlaganje tek posljednje rješenje. Kako bi se uskladile s tom direktivom, zemlje članice moraju sastaviti konkretne planove za upravljanje otpadom. Do kraja ove godine moraju usvojiti i posebne programe za sprečavanje nastanka otpada kako bi se prekinula veza između gospodarskog rasta i nepovoljnog utjecaja na okoliš koji je povezan s generiranjem otpada. U govoru na Europskom poslovnom summitu predstojnik kabineta povjerenika EU-a za okoliš Janeza Potočnika Kurt Vandenberghe kazao je da je zadaća Komisije da jasno predoči vezu između upravljanja otpadom i makroekonomije. Zatražio je također postupno ukidanje subvencija povezanih sa zaštitom okoliša. Time se Vandenberghe pridružio nizu dužnosnika Europske komisije koji tvrde da će provedba postojećih propisa o upravljanju otpadom pomoći Europi da izađe iz recesije smanjenom potrošnjom energije i resursa. "Nema koristi od pritužbi poduzeća da su u krizi zbog prekomjerne regulative za zaštitu okoliša. Nismo u krizi zato što je regulativa prestroga već zato što je preblaga. Problem ne leži u propisima za zaštitu okoliša već u financijskim tržištima", upozorava on. "Nama u Europi ne treba nova regulativa za zaštitu okoliša već primjena postojećih propisa o otpadu", tvrdi on, ukazujući na potencijal za kreiranje 400 tisuća novih radnih mjesta. Zaštita okoliša nije nužno u sukobu s industrijalizacijom, upozorava on. "Naš cilj nije ukidanje industrije već njezina obnova, ali bazirana na manjoj količini materijala. Postoje studije koje pokazuju da je to moguće i profitabilno", tvrdi Vandenberghe.Europska unija smatra efikasnu upotrebu resursa ključnim pokretačem gospodarskog rasta i 29. svibnja objavit će preporuke zemljama članicama o mogućnostima za smanjenje otpada a time i pratećih poreznih opterećenja.
croenergo.eu

 

 

Nema zaštite okoliša bez regionalne politike
Umag, 14. studenoga 2013. - Nema razvoja u Hrvatskoj i nema riješavanja problema zaštite okoliša bez jedinica lokalne samouprave i regionalne politike, naglasio je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović na godišnjem susretu gradonačelnika i poduzetnika u Umagu. Na skupu, na kojem je dvjestotinjak sudionika, Zmajlović je ocijenio da se u Hrvatskoj malo učinilo na gospodarenju otpadom, jer se i dalje više od 90 posto otpada odlaže a ne iskorištava. Ističe da gospodarenje otpadom predstavlja ekonomsku snagu gospodarstva jer, rekao je, "prema svim procjenama Hrvatska ima potencijal da udvostruči broj radnih mjesta u tom sustavu". Danas oko pet-šest tisuća ljudi radi u sustavu gospodarenja otpadom, potencijal je da to udvostručimo, a to se može samo ako ćemo poštivati zakone i standarde vezano za gospodarenje otpadom koje smo propisali, kazao je. Zmajlović je ocijenio da Hrvatska jako kasni u provođenju obveza koje je Hrvatska preuzela pristupanjem Europskoj uniji glede gospodarenja otpadom. "Da bismo ispunili cilj za koji nam je rok kraj ove godine, trebalo je biti izgrađeno najmanje 50 posto centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, a nemamo izgrađen ni jedan već će tek dva - i to Marišćina u Rijeci i Kaštijun u Puli biti izgrađena slijedeće godine", naglasio je Zmajlović. Dodao je da ne treba prebacivanje odgovornosti između države i jedinice lokalne samouprave, već treba partnerski odnos kojim bi se uspostavio sustav u skladu s najvišim standardima zaštite okoliša a istodobno ekonomski održiv. "Na raspolaganju imamo sredstva i znanje, i jasno je da je ponuda za partnerstvo u ovom projektu stvarna", poručio je ministar Zmajlović. Kazao je kako je novi Zakon o gospodarenju otpadom dodatan poticaj da se preciziraju obveze u sustavu gospodarenja otpadom, s time da je samo ove godine u nabavku opreme za gospodarenje otpadom u općinama i gradovima uloženo više od 50 milijuna kuna. Predsjednik Udruge gradova, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, ustvrdio je da su zbog relativno visoko centralizirane organizacije države gradonačelnkove moći prilično ograničene dok su istodobno obveze i odgovornost velike. "Neprihvatljiva je teza da su gradonačelnici kočničari investicija. Nema gradonačelnika koji neće učiniti sve što je u njegovoj moći da se na području njegovog grada desi neka investicija", istaknuo je Obersnel. Izrazio je zadovoljstvo što je u novom prijedlogu Zakona o regionalnom razvoju jasno naglašena uloga gradova kao nositelja razvoja na svom području. Sudionici skupa sutra će raspravljati o tome kako se gradovi pripremaju za budućnost i u kojem smjeru ide razvoj lokalne zajednice. [H]
Autor: © Portal croenergo.eu (M.P.) / ENERGO MEDIA SERVIS

U sklopu projekta Razvoja energetskih zadruga u Hrvatskoj, UNDP i Hrvatski savez zadruga su organizirali predavanje o bioplinskim energetskim zadrugama u Općini Gundinci sa značajnim potencijalom za proizvodnju bioplina zbog kojeg općina može postati energetski neovisna u potrošnji električne energije. U sklopu projekta "Razvoja energetskih zadruga u Hrvatskoj", Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i Hrvatski savez zadruga su nedavno organizirali predavanje o bioplinskim energetskim zadrugama u Općini Gundinci u Brodsko-posavskoj županiji. Prethodnim istraživanjem o potencijalima za proizvodnju bioplina je utvrđeno da cijela općina može postati energetski neovisna u potrošnji električne energije.

Općina s velikim potencijalom za iskorištavanje bioplina
Gundinci su općina s najvećim brojem grla stoke u županiji. Sukladno tome, u općini se godišnje proizvedu velike količine gnoja iz kojeg se može dobiti bioplin. Kako je bioplin bogat metanom, koji je sličan po sastavu prirodnom plinu, iz njega se može proizvesti električna i toplinska energija. Postrojenje instalirane snage od 300 kW zahtijeva stajski gnoj od 600 muznih krava, dok se radi veće proizvodnje energije on može miješati sa energetskim biljkama (kukuruzna silaža, silaža sirka itd.). Period povrata investicije ovakvog postrojenja je od 5 do 7 godina. Proizvodnjom bioplina otpad se pretvara u sirovinu iz koje se mogu dobiti električna energija, toplina ili biometan koji se može koristiti kao pogonsko gorivo. Svi produkti ovog procesa mogu se iskoristiti, kao što su ostaci od fermentacije koji se koriste kao gnojivo. Čak se i ugljični dioksid, koji nastaje u procesu može iskoristiti za uzgajanje cvijeća u staklenicima. Tijekom jeseni 2012. godine u Gundincima autor članka je proveo istraživanje potencijala za proizvodnju bioplina, pri čemu je istražen i potencijal lokalnog stanovništva za suradnju, kao i isplativost potencijalnog bioplinskog postrojenja. Istraživanjem, koje je provedeno na uzorku od 33 najveća obiteljska poljoprivredna gospodarstva, utvrđen je potencijal bioplina iz gnoja i energetskih biljaka u iznosu od 700 kW. Rezultati ankete, provedene tom prilikom na uzorku od 30 poljoprivrednika, pokazali su da je 90% prisutnih poljoprivrednika zainteresirano pristupiti energetskoj zadruzi.

Nitratna direktivna i zbrinjavanje gnojiva
Proizvodnjom bioplina, poljoprivrednicima se olakšava prilagodba EU - Nitratnoj direktivi tj. Pravilniku o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva (NN 56/08). Naime pravilnikom se utvrđuju količine gnojiva koje poljoprivrednik smije koristiti na zemlji, kao i način zbrinjavanja organskog gnojiva. Mnogi poljoprivrednici nisu usklađeni s ovim zakonom, koji nalaže skladištenje organskog gnojiva u spremniku s kapacitetom pohrane jednakom polugodišnjoj proizvodnji farme. Za poljoprivrednika koji ima 50 muznih krava i podmladak, investicija u ovakav spremnik iznosi oko 200 000 kn. Pred poljoprivrednike je dakle stavljen izbor: Investirati u betonski spremnik za gnoj ili u bioplinsko postrojenje? U vremenima pada otkupne cijene mlijeka, kao i jeftine konkurencije proizvoda životinjskog porijekla iz inozemstva, proizvodnja bioplina predstavlja mogućnost za stabilizaciju financija poljoprivrednih gospodarstava. Grupnim investiranjem, ulog pojedinog poljoprivrednika u projektu se smanjuje, čime ovakvi projekti postaju financijski prihvatljiviji za lokalno stanovništvo.

Mogu li energetske zadruge biti rješenje za probleme poljoprivrednika?
Zadruga u samoj strukturi riječi asocira na međusobnu pomoć, potporu i uzajamnost. U doba ekonomske i društvene krize, zajednički rad i suradnja dobivaju još više na značaju. Zadruge su model poslovanja koji omogućuje malim poljoprivrednicima, ribarima, obrtnicima, kupcima i ostalima, zajednički nastup na tržištu. Udruživanjem u zadruge, pojedini ekonomski subjekti postižu niže cijene nabavne robe te imaju jaču pregovaračku moć prilikom plasiranja proizvoda. Time ostvaruju veću dobit, što im osigurava opstanak na tržištu. Povrh toga, zadruge razvijaju lokalne zajednice podržavanjem načela tolerancije, demokratičnosti i otvorenosti. Prema podacima Europske komisije, danas u Europskoj uniji posluje otprilike 250.000 zadruga čiji članovi čine trećinu stanovništva Europske unije. U Nizozemskoj zadruge imaju udio od 83% u poljoprivredi, u Švedskoj 60% šumarstva je pod ovim poslovnim modelom, dok u Francuskoj čak 50% bankarskog sektora spada pod zadružne banke tj. "coop-banks". Porastom cijena energenata, rastom svijesti o klimatskim promjenama te utjecajem emisija stakleničkih plinova na globalno zagrijavanje, raste trend osnivanja energetskih zadruga.

Značaj energetskih zadruga u europskim zemljama
Energetske zadruge su udruženja u kojima zadrugari dijele financijske i materijalne resurse radi investicija u projekte obnovljivih izvora energije u njihovim zajednicama. Građani kroz ovakvu vrstu udruživanja posjeduju 51% svih projekata obnovljivih izvora energije u Njemačkoj, dok velike njemačke energetske kompanije posjeduju samo 6,5% (Morris & Pehnt, 2012). Energetske zadruge su temelj njemačkog Energiewende-a ili novog razvoja energetike. Energiewende je proizvod poticajnog zakonodavnog okvira za investicije u obnovljive izvore i svijesti njemačkih građana o klimatskim promjenama. Pored toga, tranziciju na obnovljive izvore energije je dodatno potakla nuklearna katastrofa u Černobilu kao i nedavan događaj u Fukushimi, nakon čega je Njemačka službeno odlučila ukinuti sve nuklearne elektrane do 2020. godine. Uključivanjem građana u vlasništvo nad obnovljivim izvorima energije, provođenje takvih projekata postaje jednostavnije jer nema lokalnog otpora ili takozvanog NIMBY (not in my back yard) problema. Investiranjem u obnovljive, građani dobivaju novi izvor prihoda, čime se osnažuje lokalna ekonomija i omogućuje otvaranje novih radnih mjesta. Pored toga, korištenjem lokalno proizvedene topline ostvaruju se uštede energije. Stvaraju se kružni tokovi materijala, energije i novca čime neko selo ili regija postaje otpornija na promjene u okruženju. Projekt Razvoj energetskih zadruga u Hrvatskoj je projekt Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, koji kao cilj ima širiti znanje o prednostima energetskih zadruga te pomoći lokalnim inicijativama u Hrvatskoj u osnivanju ovih zadruga. Glavni partneri ovog projekta su Zaklada Heinrich Boell, Zelena Akcija i Hrvatski savez zadruga.
zelenaenergija.org

O neobičnim heksagonalnim oblacima na Saturnovim polovima se godinama raspravljalo, no fotografije letjelice Cassini su pokazale kako će ove pojave ostati misterija koju znanost još treba riješiti. Centar vrtloga na sjevernom polu plinovitog giganta Saturna je širok 2000 kilometara, dok je onaj na južnom polu još veći, iako se prvotno smatralo kako samo sjeverni Saturnov vrtlog ima neobičan izgled, nedavno se otkrilo kako je i južni polarni vrtlog heksagonalnog oblika.

Bez obzira na činjenicu sa polarni vrtlozi na okolnim planetima imaju pravilan okrugli izgled, Saturn pored svojih neobičnih prstenova ima još mističnije polarne vrtloge čiji se nastanak tek počinje razumijevati, dok heksagonalan izgled predstavlja misteriju o kojoj malo ili nimalo znamo. Zahvaljujući letjelici Cassini-Huygens koju je NASA lansirala 1997., godine, Saturn i mjesec Titan su detaljno snimljeni. Sam Cassini ima težinu od 5774 kilograma, no većina težine je otpadala na gorivo i sondu Huygens koja je 2004., godine otpuštena u Titanovu atmosferu. Cassini s NASA-om komunicira uz pomoć triju antena, podacima je potrebno 68 do 84 minute kako bi stigli do Zemlje. Na Cassiniju je smješteno 12 instrumenata. Sustav za radijsko znanstveno istraživanje proučavat će atmosferu, prstenove i gravitacijsko polje Saturna i njegovih satelita. Znanstveni će podsustav za slikovnu dijagnostiku slikati u vidljivom, ultraljubičastom i infracrvenom dijelu spektra. Cassinijev će radar kartografirati Titanovu površinu.

 

Ionski i neutralni maseni spektrometar istražuje neutralne i nabijene čestice. Kartografski spektrometar vidljivog i infracrvenog dijela spektra određuje kemijski sastav atmosfere, prstenova i satelita. Analizator kozmičke prašine proučava led i prašinu u blizini Saturna. Znanstveni sustav za radio i plazmatske valove istražuje valove plazme. Cassinijev plazmatski spektrometar istražuje plazmu unutar Saturnovog magnetskog polja. Spektrograf za slikovnu dijagnostiku u ultraljubičastom dijelu spektra mjeri ultraljubičastu energiju. Instrument za magnetosfernu slikovnu dijagnostiku snima Saturnovo magnetsko polje. Magnetometar s dvama tehnikama proučava Saturnovo magnetsko polje, prstenove te Saturnove mjesece. Iako su podaci koje je skupila ova letjelica više nego li spektakularni, javnost je najviše očarana s neobičnim prikazima polarnih vrtloga Saturna. Cassini je također snimio i divovski heksagonalni vrtlog na Saturnovom južnom polu. Fotografija je napravljena 14.06.2004., no interesantno je da je ovaj vrtlog deset puta veći nego li njegov pandan na sjevernom polu.

Unutar samog vrtloga na južnom polu se može vidjeti predio koji nalikuje oku, ovaj fenomen nije zabilježen niti na jednoj drugoj planeti. Uobičajene brzine vjetrova u polarnim vrtlozima Saturna se obično kreću oko 150 metara u sekundi, najmirnija fotografija sjevernog heksagonalnog vrtloga je snimljena za vrijeme proljeća 2009., kada je ovaj fenomen izgledao gotovo zamrznuto. Za sada je poznato da su polarne oluje na Saturnu 20 puta veće od prosječnih uragana na Zemlji, Andrew Ingersoll, član Cassinijevog tima iz Kalifornijskog Instituta za Tehnologiju je izjavio slijedeće za web stranicu Daily Galaxy: „Kada smo prvi put ugledali Saturnov vrtlog dvaput smo ga snimili jer je jako nalikovao na uragane na Zemlji, no na Saturnu je sve puno veće i jače, ovaj uragan se nekako hrani malenim količinama vodene pare koja se izdvaja uz hidrogenske atmosfere ove plinovite planete." Uraganska oka, ili centralni dio visokih polarnih oblaka koji tvore vrtloge Saturna se kreću čak četiri puta brže nego li najbrži uragani na Zemlji, za razliku od naših uragana ovi su vrtlozi stacionirani na jednom mjestu.

Kunio Sayangi iz Casinijevog tima je izjavio slijedeće: „Polarni uragani nemaju gdje „otići," oni su jednostavno prikovani za Saturnove polove." Znanstvenici vjeruju kako ove masivne oluje bijesne godinama, iako je heksagonalni vrtlog otkriven za vrijeme 2004., kada se sjeverni pol Saturna nalazio usred tame polarne zime, Cassini je napravio spektakularne infra crvene fotografije koje su po prvi put svijetu prikazale što krije Saturnova atmosfera. 2009., na sjevernom Saturnovom polu je počelo proljeće, a Sunce je počelo obasjavati neobične heksagonalne oblake. Za sada je poznato da znanstvenici pokušavaju usporediti uragane na Zemlji s onima na Saturnu ali ni jedan znanstvenik do sada nije imao priliku objasniti zašto se tipično kružno kretanje oblaka na polovima, na Saturnu pretvara u heksagon.
matrixworldhr.wordpress.com

 

Dok se veliki dio svijeta zalaže za ukidanje nuklearnih elektrana, Rusi grade nuklearke koje će plutati na vodi, te ih namjeravaju izvoziti. Tema koja već neko vrijeme povezuje energetiku, politiku i ekologiju, zasigurno je pitanje nuklearnih elektrana. Dok se jedni zalažu za njihovo ukidanje i potpuno napuštanje sustava dobivanja energije tim putem, drugi tvrde kako su svjetske potrebe za energijom toliko velike da od nuklearki još dugo vremena neće biti bolje, sigurnije i za okoliš manje škodljive alternative. I jedni i drugi će vam rado predočavati grafikone, simulacije, statistike, predviđanja i načine rješavanja svjetske gladi za energijom, tako da često više ne znate što biste mislili. Stoga ovu vijest ne želimo začiniti svojim osobnim stavovima o nuklearnoj energiji, već ćemo vam je prenijeti isključivo u obliku čiste informacije. Što god mislili u nuklearkama, nesrećama u Černobilju i Fukushimi, činjenica je da se svi osjećamo jadni i bijedni kada nam se u kući pogase sve žarulje. Dakle, u tijeku je gradnja prve u nizu od najmanje 7 plutajućih nuklearnih elektrana koje će Rusija izgraditi za vlastite i potrebe inozemnih naručitelja. Ta prva plutajuća nuklearka radi se u brodogradilištu u Sankt Petersburgu a biti će puštena u rad 2014. godine u blizini ruskog poluotoka Kamčatka. Projekt vodi kompanija Rosenergoatom (Rosatom), čiji glasnogovornik Sergej Zavjalov kaže kako troškovi izgradnje iznose oko 11 milijardi rubalja, odnosno 400 milijuna dolara, a izgradnja mora biti dovršena najkasnije u roku od 4 godine. Dekan Odjela za upravljanje i visokotehnološku ekonomiju Ruskog nacionalnog univerziteta za nuklearna istraživanja, Aleksandar Putilov, izjavio je danas kako će postrojenje biti sagrađeno na vrijeme, testirano i pušteno u rad u zadanom roku, a nakon toga se očekuju narudžbe iz više zemalja širom svijeta, koje su već pokazale veliki interes. Ruska plutajuća elektrana će imati snagu od 70 megavata, bit će postavljena na teglenicu uz neposrednu blizinu obale, a struja će se distribuirati visokoenergetskim kablovima ka unutrašnjosti Rusije. U slučaju potrebe, elektrana može proizvoditi toplotnu energiju, kao i desalinizirati morsku vodu za potrebe hlađenja nuklearnih reaktora. Nismo sigurni koliko je pametno graditi nuklearke koje plutaju na vodi, pogotovo nakon potresa u Japanu, odnosno tsunamija koji je pogodio i oštetio elektranu koja se nalazila na obali, no ruski stručnjaci drže kako se takva postrojenja mogu postavljati u more na područjima koja su "gotovo 100% sigurna od takvih katastrofa". Vjerojatno nitko ne bi bio sretniji od nas da koristimo isključivo izvore obnovljive i zdrave energije, no kada se postavi pitanje želimo li navečer sjediti u mraku, onda smo spremni na brojne kompromise.
vidi.hr

Prva plutajuća nuklearka operativna do 2016. godine
Rosatom-ov projekt prve svjetske plutajuće nuklearne elektrane, Akademik Lomonosov, trebao bi biti dovršen do 2016. godine. Ova 70 MW elektrana osmišljena je za opskrbu velikih industrijskih projekata, lučkih gradova i offshore plinskih i naftnih platformi te je privukla veliki interes zemalja poput Kine, Indonezije, Malezije, Alžira, Namibije, Zelenorstke republike i Argenitne, navodi se u Rosatomovom izvješću. Prva plutajuća nuklearka biti će smještena u gradu Vilyuchinsk na Dalekom istoku Rusije. Nakon puštanja u rad trebala bi proizvoditi dovoljno električne energije za opskrbu 200 tisuća stanovnika uz smanjenje potrošnje ugljena za 200 tisuća tona i mazuta za 100 tisuća tona. Temelji projekta postavljeni su u travnju 2007. godine dok je izgradnja plutajućeg objekta započela u tvornici podmornica u Severodvinsku. Jednom dovršena, elektrana će biti postavljena na 140 metara dugom, 30 metara širokom i 10 metara visokom plutajućem objektu koji će biti opremljen sa dva 35 MW KLT-40C nuklearna rektora.
Nacionalni energetski tjednik 8

Drava International d.o.o. iz Osijeka pustila je u pogon najsuvremeniji stroj za proizvodnju dizela iz plastičnog otpada. Kilogram plastike koja je dosad završavala u smeću, stroj pretvara u 0,9 kg dizela izvrsne kvalitete, a na odlagalištima pored tvornice desetine su tisuća tona plastičnog otpada koje će postati 'tekuće zlato', piše tportal.hr... 'U pogonu njemačke tvrtke Alphakat prerađuju se gotovo sve vrste plastike tzv. katalističkim postupkom depolimerizacije, uz dodavanje 20 posto biomase, vapna i katalizatora. Sve se događa na 230-240 stupnjeva Celzijevih i ne pojavljuju se plinovi štetni po okoliš. U to smo uložili približno 2,2 milijuna eura, a upravo počinjemo instalirati još jedno slično postrojenje, nešto jače od ovoga, kako bismo povećali proizvodnju na 20.000 litara dizela dnevno. To će nam gorivo biti dostatno za proizvodnju generatorima deset MW električne energije na sat. Za sve to trebat će nam tisuću tona plastičnog otpada mjesečno', objašnjava Zvonko Bede, većinski vlasnik Drave International. Dizel dobiven takvim sintetičkim putem odgovara svim karakteristikama eurodizela na benzinskim crpkama, bez sumpora i drugih štetnih primjesa, a ima čak i nešto više oktanske vrijednosti od uobičajenog. To je pred novinarima dokazao Christian Koch, izumitelj pogona i vlasnik patenta, kada je dobiveni dizel prvo u prozirnim plastičnih čašama pokazao novinarima, a onda ga jednostavno istočio u spremnik za gorivo svoje BMW 'sedmice' i provozao se tvorničkim krugom. Kao osobitu pogodnost prerade plastičnog otpada u dizel istaknuo je to što u proizvodnji nema ispušnih plinova koji se inače pojavljuju u klasičnoj preradi plastike. Rekao je i da u Njemačkoj svaki treći oboljeli od raka stradava zbog postrojenja za spaljivanje otpada, a ovim se postrojenjem takvi plinovi anuliraju bez štetnih posljedica. 'Stroj dopremamo u dijelovima i sastavljamo već šest mjeseci. Jučer smo ga napokon uspjeli pustiti u pogon. Sirovinu dobivamo dijelom iz naše uobičajene proizvodnje, u kojoj mjesečno recikliramo tri do četiri tisuće tona plastike, a ostatak koji ne možemo preraditi pretvaramo u dizel. Drugi dio nalazimo na hrvatskom tržištu, ali i uvozimo iz Srbije, Bosne, Mađarske i Njemačke. Električnu energiju koju ćemo proizvesti u našim generatorima, prodat ćemo HEP-u i dio iskoristiti u vlastitoj proizvodnji, čime ćemo dodatno uštedjeti', dodao je Zvonko Bede, siguran u brz povrat uloženog, posebice u zaštiti okoliša, jer više neće morati plaćati deponiranje otpada i opterećivati odlagališta, nego će ga pretvarati u gorivo za vlastitu proizvodnju. Gradonačelnik Ivica Vrkić povezao je otvaranje tog jedinstvenog pogona i dolazak najnovije svjetske tehnologije u Osijek ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. 'To pokazuje koliki je potencijal Hrvatske i poduzetnika našega grada koji su dosad bili nedovoljno iskorišteni i afirmirani, jer takvi ljudi dosad nisu imali političku podršku lokalnih vlasti, a sve što su napravili postigli su isključivo vlastitom ambicijom, trudom i hrabrošću. Došao sam podržati ovaj projekt i pokazati kakav je odnos između uprave Grada i gradskih poduzetnika. Ovo je ravno tehnološkoj revoluciji, da ne kažem alkemiji', zaključio je Vrkić.
Nacionalni energetski tjednik 9

 

Dosadašnji trošak pretvaraju u prihod
Drava International jedini je hrvatski oporabitelj pet ambalaže koju prerađuje u vlastitim pogonima u osječkom prigradskom naselju Brijest, a najveći je reciklator i plastičnih vrećica i folija od kojih proizvodi folije za omatanje robe u prijevozu i skladištenju te reklamne vrećice. Od peta pak proizvodi jednoslojne i višeslojne plitice za ugostiteljstvo i epruvete za puhanje novih pet boca, pa se tako proizvodi postupak zaokružuje. Tvrtka zapošljava 430 ljudi i godišnje ostvaruje više od 300 milijuna kuna prometa, od čega iz izvoza otprilike 30 milijuna eura i to u zemlje zapadne Europe. Postavljanjem još jednog pogona za proizvodnju dizela odmah nakon početka rada postojećeg, otvorit će i pedesetak novih radnih mjesta. Kako bi iskoristili toplinsku energiju koja se kao nusproizvod javlja u proizvodnji dizela, u suradnji s grčkim investitorima izgradit će u neposrednoj blizini tvornice staklenike na deset hektara u kojima će proizvoditi povrće i grijati ih toplinom iz vlastitih proizvodnih pogona. U njih će upuhivati i ugljični dioksid nastao u proizvodnji dizela, a što pospješuje rast povrća.

tportal.hr

 

 

Dao sam 2,2 milijuna eura za NASA-in stroj i sad jedini u regiji mogu proizvoditi naftu od PET ambalaže'
Pokušajte zamisliti da među mikserima, blenderima ili multiprakticima u vašoj kuhinji postoji i uređaj za mljevenje plastičnog otpada - od boca za ulje, ambalaže u kojoj su bila sredstva za čišćenje, kozmetika ili kojekakve plitice - iz čije slavine, kao iz kakvog sokovnika, curi sintetički dizel. Potom to gorivo, nastalo iz samljevene plastične kaše, pokreće mali agregat koji strujom snabdijeva vaše kućanstvo. Utopija? Znanstvena fantastika? Još jedan pokušaj da se stvori perpetuum mobile? Nipošto! Takav stroj već postoji. Doduše ne u obliku kuhinjskog aparata, već kao veliki tvornički stroj koji radi upravo na tom principu. Do kraja lipnja njegova će montaža biti završena u pogonima tvrtke Drava International, ogromnog postrojenja za reciklažu plastičnog otpada, smještenog na 86 hektara, uz južni rub Osijeka. U tom moćnom stroju odvija se složeni proces katalitične depolimerizacije, ili, pojednostavljeno rečeno, proces pretvaranja plastike u ono od čega je nastala - naftu. Tu moćnu mašinu može se zamisliti i kao svojevrsni vremeplov koji jedan od najvažnijih i najrasprostranjenijih proizvoda suvremene civilizacije, plastiku, vraća stotinama tisuća godina unatrag, u vrijeme kada je ispod površine zemlje nastajala nafta iz koje se danas ta ista plastika proizvodi. Stroj je djelo njemačke tvrtke Alphakat, a turbina, njegovo srce, proizvedena je u postrojenjima američke NASA-e, u Meksiku. Nije jeftin, cijena mu je oko 2,2 milijuna eura, a sama turbina, čudo moderne tehnologije, stoji oko 400 tisuća eura.

Sintetički dizel
Plastični otpad koji se ne može reciklirati i čije je zbrinjavanje skupo od sada će služiti kao sirovina za proizvodnju sintetičkog dizela. Takvog je otpada u našim pogonima dnevno oko 20 tona, što znači da ćemo od početka srpnja, kada stroj pustimo u pogon, svakoga dana dobivati između 16 i 18 tisuća litara sintetičkog dizela. Njega ćemo koristiti za proizvodnju električne energije koju ćemo djelomično trošiti za vlastite potrebe, a dijelom prodavati HEP-u - kaže Zvonko Bede, vlasnik Drava Internationala. Sa stručnjacima svoje tvrtke Bede je proljetos otišao u Eppendorf, mjestašce udaljeno šezdesetak kilometara jugozapadno od Dresdena, u sjedište tvrtke Alphakat da bi testirao stroj koji plastiku pretvara u naftu. Iz Osijeka ih je slijedio šleper plastičnog otpada kakvog su do tada spaljivali u našičkoj cementari, ili ga, u skladu s ekološkim standardima, zbrinjavali na neki drugi način. Bede mi na svojem smartphoneu pokazuje videozapis snimljen u pogonu Alphakata i oduševljenje koje je nastalo kad je iz plastičnog otpada koji su dovezli iz Osijeka i ubacili u stroj kakav je namjeravao kupiti počeo curiti žućkastosmeđi sintetički dizel. Taj dizel, mirisom više nalik acetonu nego nafti, ponijeli su u Osijek i testirali u Zavodu za unapređivanje sigurnosti. U usporedbi s klasičnim dizelom dao je iste, u nekim segmentima mjerenja čak i bolje rezultate. Odluka je donesena bez kolebanja: kupit će stroj KDV 500 koji godišnje iz plastičnog otpada može proizvesti oko tri tisuće tona sintetičkog dizela. Kad se zna da tona dizela sadrži oko 1170 litara, a njegova cijena za industriju je oko šest kuna po litri, lako je izračunati da tri tisuće tona, koliko će godišnje proizvesti Alphakatov stroj, vrijedi oko 21 milijun kuna. To znači da će postati isplativ već u prvoj godini, jer 80 posto sirovine za proizvodnju sintetičkog dizela ništa ne košta.

Struja i staklenici
Od početka srpnja, kada stroj bude u funkciji, onih 20 tona do sada neiskoristivog plastičnog otpada, uz dodatak dvadesetak posto biomase (drvenog otpada ili starog papira) te zeolita, nužnog katalizatora koji pospješuje proces depolimerizacije, tj. vraćanja plastike u njezin prvobitni oblik, naftu, bit će prerađeno u sintetički dizel. No, struja nije jedini proizvod u što će energija dizela proizvedenog iz plastičnog otpada biti utrošena. Uz svaki kilovat struje, stroj će proizvoditi i kilovat toplinske energije. Jedna grčka tvrtka, specijalizirana za uzgoj povrća u staklenicima, zainteresirala se za energiju koja će nastajati kao nusprodukt u proizvodnji struje i u srpnju, čim Hrvatska uđe u Europsku uniju, jer tada će to biti puno jednostavnije, tik uz pogone Drava Internationala, podići će deset hektara staklenika za uzgoj rajčica, paprike i krastavaca. Investirat će 18 milijuna eura, a profitabilnost im jamči jeftina energija kojom će zagrijavati staklenike.
www.jutarnji.hr

Miludra Australija sunčana toplinska elektrana. Solar Systems je otvorio elektranu koncentrirane sunčeve energije koja bi mogla biti najveća takva izgrađena elektrana u Australiji do sada. Riječ je o objektu Mildura Solar Demonstration Facility, snage 1,5 MW. Elektrana se nalazi na sjeverozapadu Victorie, spojena je na elektroenergetsku mrežu, te proizvodi dovoljno energije za opskrbu 500 kućanstava čime smanjuje emisije za oko 4.200 tona godišnje. Ugovor o isporuci električne energije potpisan je još 2012. godine s kompanijom Diamond Energy. Mildura se sastoji od 40 individualnih solarnih tanjura, a zamišljena je kao demonstracijski centar dizajniran kako bi se dokazalo da tehnologija koncentriranih fotonaponskih tanjura, koje proizvodi Solar System, može puzdano i financijski učinkovito proizvoditi električnu energiju. Elektrana za cilj ima procijeniti točnu financijsku učinkovitost same tehnologije prije nastavka razvoja i postavljanja istih elektrana većeg kapaciteta. U planu je s vremenom proširiti Mildura elektranu do snage 100 MW, pri čemu bi sadržavala oko 2.000 tanjura i proizvodila dovoljno električne energije za opskrbu 40.000 kućanstava. Početak izgradnje očekuje se krajem 2014. godine, što trenutno ovisi o uspjehu postojećih 1,5 MW i izdavanju dodatnih dozvola. Nakon što bude izgrađena, očekuje se da će upravo ova elektrana biti najveća elektrana tog tipa u Australiji, te jedna od najvećih u svijetu. Ulaganja u velike projekte sunčeve energije značajno rastu kako tehnologija napreduje. Svjetski kapacitet velikih sunčanih elektrana (snage 10 MW i više) trenutno premašuje 14 GW, od kojih je 4 GW postavljeno u 2012. godini, a u 2009. godini postavljen je tek 1 GW. To predstavlja svjetsko tržište u vrijednosti od oko 15 milijardi dolara godišnje, uz nastavak ovakavog značajnog rasta koji bi trebao trajati još dva desetljeća, izjavio je Michael Goldsworthy, glavni izvršni direktor u Silex Systems, čija je podružnica Solar Systems. Kompanija Solar Systems traži mogućnosti daljnjih ulaganja u velike projekte, snage između 10 i 50 MW, koji bi se nalazili u Australiji, ali i inozemnim tržištima kao što su Bliski Istok i S.A.D. Dovršetak izgradnje demonstracijskog centra, snage 1 MW, u mjestu Nofa u Saudijskoj Arabiji očekuje se još ove godine.
renewableenergyfocus.com

 

 

Koristeći super-ohlađene atome, fizičari su po prvi put proučili čudan fenomen zvan kvantnim magnetizmom, koji opisuje ponašanje pojedinačnih atoma poput sićušnih magneta. Kvantni magnetizam malo je drugačiji od klasičnog magnetizma, onog kojeg vidimo kada stavimo magnet na hladnjak, zato što pojedini atomi imaju svojstvo zvano spin (okretaj) koje je kvantizirano, tj. nalazi se u pojedinim stanjima (koje obično nazivamo "gore" i "dolje"). Uočiti ponašanje pojedinačnih atoma bilo je teško ostvarivo, budući da je to zahtijevalo hlađenje atoma na ekstremno niske temperature i pronalaženje načina da se atomi "zarobe". Novo otkriće, detaljno opisano u izdanju časopisa Science 24. svibnja, također otvara vrata prema boljem razumijevanju fizikalnih pojava kao što je supravodljivost, koja je povezana sa cjelokupnim kvantnim svojstvima određenih tvari.

Znanost o spinu
Tim istraživača sa švicarskog Federalnog instituta tehnologije u Zurich-u (ETH) obratio je pozornost na spin atoma, jer je to ono što magnetima daje svojstvo magnetičnosti – svi spinovi atoma u magnetnoj šipci usmjereni su u istom smjeru. Kako bi dobili jasnu predodžbu o spinu atoma, istraživači su morali ohladiti atome kalija na temperaturu u blizini apsolutne nule. Na taj način, pozadinsko zračenje i toplina nisu mogli pokvariti pogled gurajući atome kalija uokolo. Znanstvenici su potom stvorili "optičku rešetku, tj. skup križajućih laserskih zraka. Zrake se međusobno preklapaju i stvaraju područja visoke i niske potencijalne energije. Neutralni atomi će imati tendenciju smjestiti se u "šupljine" rešetke, jer su to područja niske energije. Jednom kada je rešetka izgrađena, atomi će povremeno nasumično prolaziti kroz "šupljine", budući da kvantna priroda česticama dozvoljava da budu na više mjesta u isto vrijeme, ili da imaju različite količine energije. Još jedan čimbenik koji određuje gdje će se atomi nalaziti u optičkoj rešetki je pravac njihovog spina (gore ili dolje). Dva atoma ne mogu biti u istoj "šupljini" ako su im spinovi isti. To znači da će atomi prelaziti u "šupljine" gdje su atomi suprotnog spina. Nakon nekog vremena, spontano bi se trebao organizirati lanac atoma u uzorak sa naizmjeničnim pravcima spinova. Ovakvo ponašanje razlikuje se od tvari u makroskopskom svijetu, čija orijentacija ovisi o brojnim međudjelovanjima; ovo je ponašanje također razlog zašto većina tvari nisu magneti – spinovi elektrona u atomu su orijentirani nasumično i međusobno se poništavaju. A to je upravo ono što su znanstvenici otkrili. Spinovi atoma jesu organizirani, barem na razini koju je eksperiment proučio. "Pitanje je, koja su magnetska svojstva tih jednodimenzionalnih lanaca?", rekao je Tilman Esslinger, profesor fizike sa ETH-a čiji je laboratorij izveo eksperimente. "Imam li materijale s tim svojstvima? Na koji način ta svojstva mogu biti korisna?"

Kvantni magnetizam
Ovaj eksperiment otvara mogućnosti za povećanje broja atoma u rešetki, te stvaranje dvodimenzionalnih organizacija atoma, ili čak kreiranje trokutastih rešetaka. Stručnjaci su raspravljali o tome bi li se ovakav poredak atoma mogao proširiti i na sustave većih razmjera. To je vrlo bitno pitanje, budući da sam magnetizam kao takav proizlazi iz spinova atoma kada se svi oni poredaju. Ali, na vrlo niskim temperaturama i u malim razmjerima, takvi kvantni magneti se drugačije ponašaju. Esslingerov laboratorij pokazao je da atomi teže ka skakanju u potencijalne "šupljine" gdje su suprotni spinovi; ali ako su "šupljine" organizirane tako da atom mora prijeći kod dva atoma, on ne može "izabrati" u koju će "šupljinu" otići, jer će jedan od dva atoma u njoj uvijek imati isto stanje spina kao i atom koji treba prijeći.Esslinger je izjavio da će pokušati izgraditi dvodimenzionalne rešetke i istražiti to pitanje.
znanost.geek.hr

Po prvi put, znanstvenici su uspjeli u levitiranju i pomicanju proizvoljno oblikovanih predmeta koristeći se akustičnim (zvučnim) valovima. Istraživači sa Švicarskog tehnološkog instituta u Zuerichu (ETH) već su primijenili ove novootkrivene magične moći levitacije kako bi sudarili granulu kave i vodu te napravili instant kavu u zraku, te još uzbudljivije, kapljicu vode i komadić natrija. Isti ovaj pristup bi potencijalno mogao funkcionirati i na ljudima, iako, bez daljnjeg preciziranja na tehnologiji, vjerojatno bi eksplodirali ili zadobili katastrofalno unutarnje krvarenje. Akustična levitacija je poželjna zbog toga što, za razliku od magnetske levitacije, može biti primijenjena na bilo koji objekt, a ne samo materijale i tekućine koje su magnetične. Isto se tako i uzgon može koristiti za "levitiranje" nekih tekućina, ali opet postoje stroga ograničenja o tome koje tekućine se mogu koristiti. Jedini nedostatak akustične levitacije je taj što promjer predmeta mora odgovarati polovici valne duljine zvučnih valova. Istraživači nemaju problema pri levitiranju čačkalice – što bi bilo nemoguće sa magnetskom levitacijom ili pomoću uzgona. Akustična se levitacija izvodila i prije, ali s vrlo ograničenom kontrolom kretanja predmeta. Pravi je proboj taj što su sada znanstvenici u mogućnosti pomicati levitirane predmete gore – dolje, kao i lijevo – desno. Učinak levitacije je stvoren pomoću stojećih valova – statičkih valova koji se zadržavaju na mjestu pomoću reflektora koji odbacuje isti val natrag od sebe, uzrokujući međudjelovanja. Dok valovi inače osciliraju gore – dolje dok putuju zrakom, stojeći val je esencijalno statičan, s valnim oblikom koji je prisiljen ostati na jednom mjestu. Taj stojeći val stvara dosljedan pritisak prema gore koji, ako ima dovoljno jaku amplitudu (volumen), može pobiti gravitaciju predmeta smještenog unutar stojećeg vala. Ukratko, ako imate dovoljno energije, možete levitirati bilo što pomoću zvučnih valova – uključujući i ljude. Potrebna energija bi ipak bila ogromna, a i u ovom trenutku nije jasno bi li čovjek uopće preživio akustične snage. Osim toga, prije nego što počnete sanjati o prijenosnom uređaju za levitaciju (jet pack!), zahtjevi za energijom bi vjerojatno bili iznad dosega današnjih litij – ionskih baterija. U stvarnosti, ovo novo otkriće – mogućnost da se levitira više predmeta i manipulira njima u 3D prostoru – mnogo će vjerojatnije pronaći primjenu u manjem opsegu. Postoje mnogi kemijski i biološki procesi koji mogu biti ometeni kontaktom s površinom, a akustična levitacija je savršeno rješenje za takve situacije. Ne biti ograničen na magnetizam i uzgon kao sredstva levitacije je također velika blagodat za znanost jer to znači da bi u teroiji znanstvenici mogli levitirati bilo što.
znanost.geek.hr

Litice, more i stari vulkani: Graciosa nudi sve što traže ljubitelji prirode. Samo se opskrba energijom ne uklapa u tu sliku jer struju proizvodi dizelski generator. Berlinski programeri to sada žele promijeniti. Na mjestu u središtu Berlina gdje je sagrađen model otoka, posjetitelje ne dočekuje zvuk mora, već monotoni šum. Umjesto bijelih kuća i i idiličnih šetnja plažom, programeri berlinske tvrtke Younicos Start-up su izradili ormariće i velike akumulatore. U sivoj tvorničkoj zgradi time se na ljestvici od jedan do tri simulira kako bi u budućnosti mogla izgledati potpuna opskrba energijom španjolskog otoka Graciose u Atlantskom oceanu. "Ovdje možemo simulirati kako bi se otok prebacio na korištenje obnovljivih izvora energije", kaže Philip Hiersemenzel iz Younicosa. To poduzeće za opskrbu ekološkom energijom osnovano 2008. godine želi svijetu predstaviti prvi pilot pokušaj ovakve vrste, da se otok u Atlantskom oceanu poput Graciose, s pet tisuća stanovnika, može gotovo u potpunosti opskrbljivati energijom iz vjetroelektrana i solarnih ploča.

Projekt programera i Philipa Hiersemenzela koristi sve vrste tehnologija. U lijevoj polovini dvorane stoji deset redova mreže srednjih napona, na desnoj strani je jedan veliki akumulator naslonjen na drugi. Zajedno bi to trebalo izgledati kao energetski sustav u kojem će već od 2014. zamijeniti opskrbu energijom putem starog dizel - generatora. Vizija je to budućnosti koja još uvijek izgleda kao znanstvena fantastika jer su do sada stanovnici Graciose puno ovisili o nafti: jednom tjedno tamo dolazi tanker s naftom koji dovozi zalihe za dizelski generator lokalnom elektrodistributeru. "Naš dosadašnji energetski sistem je poput orkestra s dirigentom", objašnjava Hiersemenzel. Dirigenti u elektromrežama današnjice su elektrane na fosilna goriva, objašnjava on. Na Graciosi je do sada taj zadatak obavljao dizelski generator. Svojim stalnim okretajima 50 puta u sekundi, držao je napajanje stabilnim frekvencijom od 50 Herca. No onaj tko ozbiljno namjerava prijeći s fosilne energije na energiju vjetra i sunca, kaže Hiersemenzel, mora pronaći način kako bi mrežnu stabilizaciju mogao zamijeniti drugim izvorima, a ne onima na dizelski pogon. "Ako želimo doći do sto posto obnovljivih izvora energije, moramo biti u stanju zatvoriti dizelske generatore", kaže on.

Na Graciosi bi upravo to trebalo uspjeti: Kako bi udio energije vjetra od današnjih 15 posto na otoku postupno mogao narasti na 70 posto, dva velika akumulatora trebala bi preuzeti zadaću dizelskog generatora za mrežnu stabilizaciju. Akumulatori će paziti na oscilacije koje se neizbježno mogu pojaviti zbog promjenjive opskrbe energijom vjetra i solarnom energijom. "Graciosa će biti poput jazz orkestra, gdje svi ovise jedni o drugima", objašnjava Hiersemenzel. "Najvažnije u svakoj zatvorenoj električnoj mreži je to da potreba za energijom mora uvijek biti jednaka ponudi energije." Akumulatori tu imaju ključnu ulogu jer mogu održavati ravnotežu u milisekundi. "Djelomično će akumulatori uklanjati i višak energije i tako prilagođivati ponudu", kaže on.

Pred Philipom Hiersemenzelom u sredini radionice izrađuju se dva velika bloka akumulatora, svaki visine afričkog slona. Berlinski su programeri isprobali preko 27 različitih tehnologija akumulatora. Odlučili su se za hibridnu vrstu akumulatora koji se sastoje djelomično od litijskih iona, a djelomično su to natrijsko-sumporni akumulatori. Oni moraju uskočiti kada se nad solarnim parkovima naoblači ili kada iz sekunde u sekundu potrošnja energije raste vrlo brzo.

Osim velikih akumulatora, na Graciosi bi trebao biti izgrađen i novi vjetropark i veliki solarni sistem. Sve to umreženo softverom koji se brine za to da svi dijelovi energetske mreže rade usklađeno. Za programere, otok u Azorima je testni primjerak. Usredotočeni su na grupe otoka, takozvane arhipelage sa do deset tisuća stanovnika koji nisu povezani ni podmorskim kablovima, niti zemaljskom energetskom mrežom, kaže Björn Lang, voditelj projekta.

"Zapravo se radi o tome da su tamo tako visoki troškovi energije zbog prometa i relativno neučinkovite strukture, da se pomoću sustava koji se oslanja na obnovljive izvore energije već danas može jeftinije proizvesti energiju." Predstavnike poduzeća za opskrbu energijom na otocima u Atlantiku, tijela za regulaciju električne energije upravo to zanima. Tijekom probnog rada u Berlinu, pregledali su moguće nove energetske mreže na otocima, što će koštati najmanje 15 milijuna eura.

Iako projekt ekološke energije obećava povoljnije cijene u razdoblju od idućih dvadeset godina, on se, naravno, mora platiti odmah. "Zbog toga je financiranje uvijek veliki problem", rekao je Hiersemenzel. Još uvijek nema konačnih ugovornih obaveza. Ipak, Hiersemenzel je siguran da bi samoopskrba obnovljivom energijom na otocima mogla biti korisna za vanjske ulagače. Na taj bi se način trebalo postići to da se skupo dizel gorivo za proizvodnju električne energije ne mora kupovati. "Ova dobit će se s jedne strane podijeliti između lokalnih opskrbljivača energijom, i vanjskih ulagača s druge strane, koji bi mogli ostvariti između 10 i 20 posto dobiti", kaže Hiersemenzel. Ako se ta računica bude isplatila, onda će to odlučiti o tome koliko dugo će još, ne samo na otok Graciosu, već i na druge, morati dolaziti tankeri s naftom.
Nacionalni energetski tjednik 10