Njemačke rijeke su danas sve omiljenije kao cilj za odmor i rekreaciju. A još prije nekoliko godina mnoge od ovih rijeka su smatrane biološki mrtvima. Kako je spašen taj vrlo osjetljivi ekološki sustav? Plastične vrećice na površini i ribe koje, više mrtve nego žive, hvataju zrak na površini rijeke. Danas se takve stravične scene mogu snimiti u Kini i one govore o katastrofalnom stanju brojnih kineskih rijeka, koje su među najzagađenijima u svijetu. A prije nekoliko godina su i (neke) njemačke rijeke nudile slične slike. Osobito je Laba, koja od izvora u Češkoj teče oko tisuću kilometara i iza Hamburga utječe u Sjeverno more, smatrana kandidatom za smrt. Do ponovnog njemačkog ujedinjenja 1990. godine u bivšoj Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR) su otpadne vode nefiltrirane išle u tu rijeku. Znanstvenici su 1988. utvrdili da je ta rijeka prema moru transportirala mješavinu otrovnih tvari, primjerice 16.000 tona sumpora, 10.000 tona fosfora, 23 tone žive i tri tone vrlo otrovnog kemijskog spoja pentaklorfenola. Biolog Veit Hennig sa Sveučilišta Hamburg ovako opisuje stanje Labe u 1980-ima: "Ribe su imale velike čireve oko usta, takozvane cvjetača-čireve. Jegulje su izgledale stravično, listovi su imali izrasline na koži." I kako je ta rijeka spašena? Labu i brojne druge njemačke rijeke spasilo je zatvaranje brojnih istočnonjemačkih tvornica, dosljedno pročišćavanje otpadnih voda i uvođenje strogih smjernica zaštite okoliša, kaže Veit Hennig. Ljudi koji pecaju i kupaju se ponovo pripadaju u uobičajenu sliku uz Labu i druge njemačke rijeke. A vraćaju se i životinje, čak i perajasta pliskavica ili morska svinja. Na hamburškoj obali Labe Veit Hennig objašnjava zašto u međuvremenu pliskavice iz Sjevernog mora ulaze i u Labu. Pliskavice u proljeće slijede ribe koje love, a koje se u Labi mrijeste. Otkako se čistoća Labe poboljšala vraćaju se ribe, kao što su opornjača i lojka, a s njima i pliskavice, što je potvrda ozdravljenja rijeke. U posljednje dvije godine se osjetno povećao broj viđenih pliskavica, a samo u ovoj godini je bez sustavnog promatranja viđeno oko 200 pliskavica, navodi Hennig. Za razliku od drugih vod, primjerice jezera, rijeka relativno brzo transportira otrovne tvari u more. Time se rijeka zapravo sama čisti, pri čemu otrovne tvari ostaju u moru. Samo u riječnom talogu do danas ima otrovnih tvari. U slučaju poplave, kao što je bila ove godine, taj otrovni talog može biti podignut. Stephan Köster s Tehničkog sveučilišta Hamburg-Harburg zato naglašava: "Nije tako davno da zaštita okoliša nije uopće bila tema i da se čovjek jednostavno služio okolišem u svakom pogledu." Osobito su zbog toga patile rijeke, kaže Köster: "Vidjelo se da se sve može dovesti u rijeku i da to brzo završi u moru - da nestane s očiju, nestane iz sjećanja." Danas je stanje drukčije. "Sve više se investira u pročišćavanje otpadnih voda i one se ne pročišćavaju samo mehanički nego i biološko-kemijski." Postupci za pročišćavanje voda se sve više usavršavaju. "U međuvremenu postoji standard, da se uklanja organske tvari, da se ciljano vadi sumpor ili fosfor." U postrojenju za pročišćavanje otpadnih voda uvijek se ide od većeg prema manjem. Najprije se mehanički uklanjaju veći predmeti. Zatim se izdvaja minerale kao pijesak, koji bi kasnije mogao oštetiti pumpe. Bazen za taloženje pomaže da u vodi ostanu samo tvari koje su u njoj rastvorene. Na kraju dolaze bakterije koje rastvaraju prije svega organske tvari. Dok se u njemačke i europske rijeke vraća život, rijeke u Kini su sve zagađenije. Mogu li se europske mjere za zaštitu voda primijeniti i u Kini? Stephan Köster, koji već godinama surađuje s kineskim znanstvenicima, kaže da u Kini valja riješiti još brojne probleme u vezi sa zaštitom voda. Pritom naglašava da i u Kini postoje zakoni o zaštiti rijeka. Ali, potrebna je bolja provedba mjera za zaštitu voda. Veit Hennig naglašava, imajući na umu Labu, da i za njemačke rijeke mora biti još puno toga učinjeno kako bi se vratilo stvarno "prirodno" stanje: "Bolja je postala samo kvaliteta vode u kemijskom smislu, ali struktura rijeke kao prirodnog prostora za život čak se pogoršala." Time ovaj biolog misli na ograničavanje rijeka i izgradnju na njihovim obalama. Izgleda da i njemački i kineski aktivisti za zaštitu okoliša imaju još puno posla kako bi stvarno ponovo imali čiste rijeke. [DW]
Portal croenergo.eu

„Zahvalan sam Einsteinu i drugim znanstvenicima, jer preko svojih pogrešnih teorija, vode ljude daleko od opasne rute koju sam slijedio," riječi Nikole Tesle. Nikola Tesla, znanstvenik, inženjer i filozof, Edisonov protivnik, nepravedno zapostavljeni genije kojeg su „neprijatelji" prozivali luđakom. Osoba non grata u patokratskim krugovima i to samo zbog jednog razloga; želje za stvaranjem ravnopravnijeg svijeta u kojem će besplatna energija omogućiti ljudima puno slobodnog vremena koje će moći iskoristiti za edukaciju i duhovni napredak. Nikola Tesla je, po informacijama koje su nam dostupne u javnosti, zadnji poznati Homo Universalis (univerzalni čovjek), koji je stvorio brojne patente i otkrića na različitim poljima znanosti, dan danas zahvaljujući njegovim idejama mi uživamo u blagodatima tehnologije bez čije bi prisutnosti svijet bio trajno unazađen.

Tesla je u svom dugogodišnjem i plodnom radu uspio osmisliti dizajnirati nevjerojatne stvari poput:

Naizmjenične struje te motora i generatora za istu.

Fluorescentne žarulje i neonske reklame.

Brojna otkrića na polju radijacije od Kirlianove fotografije, do ispitivanja zračenja planete i minerala.

Radio uređaje, poput radio prijemnika i primoredajnika, točnije bežičnu komunikaciju.

Aparate na daljinsko upravljanje poput njegovog broda automatona s kojim je bežično upravljao.

Robotiku s preciznim programiranjem.

Laser i različite primjene istoga.

Bežični prijenos energije, te besplatno skupljanje energije iz planetarnog okoliša.

Realizacija korištenja besplatne planetarne električne energije i njenog bežičnog prijenosa je rezultirala konačnim Teslinim upropaštavanjem i bankrotom, nakon toga je Tesla naizgled nestao iz znanstvene zajednice, no zapravo bio je prisiljen raditi na tajnim vojnim pokusima od kojih je najpoznatiji Filadelfijski eksperiment. Jedna od interesantnih činjenica su bile i Tesline izjave u javnosti s kojima je novinarima objašnjavao kako je kompletirao svoju vlastitu Ujedinjenu Teoriju Polja, te da je u stanju napraviti zrake smrti (lasere ili neku sličnu vrstu oružja) koje mogu uništavati objekte na velikim udaljenostima. Tesla je također izjavio kako zahvaljujući implementaciji „Teslinih zavojnica" može učiniti objekte potpuno nevidljivima.

Kako god bilo, ovakve Tesline izjave su s vremenom postale urbane legende, a da je Tesla bio na pragu nečega, bi se dalo iščitati iz činjenice da je federalna policija iz Tesline sobe u hotelu New Yorker, samo dan nakon njegove smrti 07.01.1943. pokupila sve njegove zabilješke i dokumente. Život i smrt Nikole Tesle je dan danas predmet špekulacija i makinacija punih povijesnih neistina, jedan takav tekst smo mi i preveli, naime Tesla privlači čitatelje, i mnogi nazovi novinari, su odlučili dobiti popularnost na lažima poput one o tome da je Teslu ubio Otto Skorzeny. No Nikola Tesla je zapravo interesantan jer je njegov um bio daleko ispred vremena u kojemu je obitavao, njegova istraživanja su graničila sa znanstvenom fantastikom, a njegova etičnost i nezainteresiranost profitom, je bila trn u oku svih onih koji su smatrali da se svatko može potkupiti i kupiti.

Tesla zaslužan za Nobelove nagrade koji su dobili Einstein i Marconi

Tesla je zapravo bio fizičar no eksperimentirao je i proučavao višu matematiku i geometriju, također se interesirao se u za astrofiziku. Koliko je ovaj znanstvenik bio nedostižan tadašnjim umovima, najbolje dokazuju njegove tvrdnje da su atomi iznimno slični solarnom sustavu, u kojima je sve sastavljeno od aspekata nalik valovima i česticama, dok u takvom atomskom sustavu u njegovom središtu postoji pozitivno nabijena jezgra koja različitim utjecajima drži cijelu strukturu na okupu. Tesla je 1891. godine održavao predavanje na Sveučilištu Columbia, pod nazivom: „Experiments with Alternate Currents of Very High Frequency and Their Application to Methods of Aftificial Illumination," ili Eksperimenti s naizmjeničnom strujom vrlo visokih frekvencija i aplikacija metoda umjetne rasvjete. Možda ovo ime ne znači puno no Teslino predavanje je bilo od iznimne važnosti jer je unutar glavne teme – naizmjenične struje – ozbiljno promovirao ideje o tome kako svjetlost ima svojstva čestica i valova, zajedno s objašnjenjima struktura atoma.

No 1921. godine Albert Einstein dobiva Nobelovu nagradu za istraživanja u teoretskoj fizici, a ponajviše za njegovo otkriće fotoelektričnih svojstava i fizikalnih zakona povezanih s istim, točnije objasnio je da svjetlost ima valne i čestične osobine. Dakle Einstein je dobio prestižnu nagradu za nešto o čemu je Tesla predavao trideset godina prije Einsteina. Ako mislite da je ovo jedini slučaj kada je za Teslina otkrića netko drugi dobio Nobelovu nagradu, moramo vas razočarati. Guglielmo Marconi je 1909. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku zbog otkrivanja i razvoja bežične telegrafije, zapravo Marconija se smatra ocem moderne radio komunikacije, sve bi to bilo sasvim uredu da Tesla još 1893. godine nije održao predavanje u Električnom Udruženju St. Louisa o tome kako se može koristiti bežična komunikacija i telefonija, te da je u mogućnosti dizajnirati potpuno efektan bežični prijenos energije.

1898. Tesla je uspješno pokazao kako radi prvi model broda s električnom propulzijom, s kojim je Tesla daljinski, točnije bežično upravljao. 1899. Tesla je počeo raditi na svom tornju za bežični prijenos električne energije u Colorado Springsu, a potom je i dokazao kako je lako „upaliti" žarulju na daljini od nekoliko desetaka kilometara uz pomoć bežičnog prijenosa električne energije. Zbog velikih lobističkih utjecaja Patentni Zavod SAD-a 1904. ukida Tesline patente vezane za radio komunikaciju i daljinsko upravljanje, te Marconiju daje primat nad otkrićem radio komunikacije. 1943. godine taj isti patentni zavod, ukida odluku iz 1904. na osnovu odluke Vrhovnog suda SAD-a i priznanje za otkriće radio komunikacija i bežičnog upravljanja, ponovno dodjeljuje Tesli. Drugim riječima, Tesli je trebala pripasti Nobelova nagrada, a ne Marconiju.

Direktna razilaženja s Einsteinom

Promatrajući Teslin iznimno interesantan rad gotovo nas bode u oči činjenica kako su se njegove ideje sukobljavale s općeprihvaćenim teorijama moderne fizike. Naime Tesla je od početka odbijao prihvatiti Einsteinovu Teoriju Relativiteta, i to zbog brojnih, po njemu, očiglednih pogrešaka. Tesla je tvrdio kako Einstein u potpunosti pogrešno percipira brzinu svjetlosti jer je on uspio pronaći kozmičke zrake koje dolaze od našeg Sunca, a čija je brzina „puno veća od brzine svjetlosti." U zadnjim godinama svog života Tesla je tvrdio kako takvu vrstu kozmičkih zraka možemo iskoristiti za generiranje električne struje. On je također tvrdio da Wardenclyffe – njegov toranj za bežični transfer energije – može zapravo transferirati energiju brže od brzine svjetlosti, te je takav efekt objasnio svemirskim utjecajima točnije povezao je sa širenjem mjesečeve sjene po Zemlji. Magazin New Dawn, je priznao da su takve Tesline izjave zvučale potpuno suludo na pragu XX vijeka, no danas nakon sve većeg uvažavanja tahionske teorije (teorije koja podupire mogućnost kretanja određenih čestica brže od prihvaćene brzine svjetlosti), nakon sve većeg shvaćanja kako neutrini imaju tahionsku prirodu te nakon otkrića takozvane Cherenkove radijacije, vrste gibanja elektrona u kojoj sasvim obične električno nabijene čestice prelaze lokalnu brzinu svjetlosti u vakumu, s pravom počinjemo sumnjati da je Tesla bio u pravu. Jedan od dokaza o tome da je Einstein u krivu možemo naći i u knjizi Georgyja Antonovicha Gamova pod nazivom „Thirty Years That Shook Physics" u kojoj otac moderne kvantne fizike tvrdi kako su još u 20-tim godinama XX vijeka znanstvenici Goudsmit i Uhlenbeck otkrili da se elektroni kreću brzinom 1.37 puta većom od navodne brzine svjetlosti. Gamov u svojoj knjizi tvrdi da to otkriće nije pobilo niti jedan zakon fizike, već je u potpunosti pobilo Einsteinove principe koji tvrde da se ništa ne može kretati brzinom većom od svjetlosti.

Učenjak s dušom

Tesla se po mnogočemu razlikuje od svih poznatih znanstvenika, no možda je najupečatljiviji njegov odnos prema metafizici i duhovnosti. Njegovo izučavanje etera, kojeg možemo moderno nazvati višim denzitetima (četvrtim, petim i šestim) koji egzistiraju u domenu misli, a koji su zbog naše ograničene percepcije i ukotvljene fizikalnosti van naših osjeta, a s time i nepostojeći za materijalnu znanost, za Teslu su imali logična objašnjenja i u potpunosti su bili očigledni. Takvo stajalište je iznimno blisko nauku G.I. Gurdjiefa i P.D. Ouspneksyog. Nikola Tesla je jednom izjavio slijedeće: „Teorija relativnosti tvrdi da velika tijela zakrivljuju prostor, no smatram kako je sve to daleko od istine, svemir se ne može zakrivljavati na način na koji to tvrdi teorija relativnosti. Jedino polja sila mogu svinuti svjetlost oko velikih tijela, gravitaciju ne možemo shvatiti ako ne uzmemo u obzir eter i elektromagnetizam." Einstein je nakon prebjega u SAD, pokušao diplomatski negirati Teslina mišljenja o eteru, izjavljujući kako se eter ne može detektirati no u isto vrijeme je priznao da ako eter postoji tada je njegova teorija relativnosti u potpunosti pogrešna. S druge strane Einstein je pred kraj života natukao mogućnost postojanja etera. On je priznao slijedeće: „Ako se svjetlost može kretati kao čestica, tada ne bi trebala medij za protok (na primjer eter)." No ne zaboravimo da svjetlost ima čestično valna svojstva, te da se ona kreće u potpunom svemirskom vakumu, a pri tom se pitamo što li je medij za kretanje svjetlosti, i nije li zapravo svjetlost koja se kreće vakumom svemira indirektni dokaz o postojanju etera?

Albert Einstein čovjek s dva lica

Eisntein je neprikosnoveni autoritet u današnjoj fizici, sve ono što se sukobljava s njegovom teorijom relativnosti, (koja se bazira na radu brojnih drugih istraživača), se proglašava smijurijom i odbacuje se kao lakrdija. Teslina torija o postojanju etera bi se mogla sasvim lako zaboraviti da ne postoji jedno Einsteinovo predavanje koje pokazuje kako se nešto dogodilo s „najvećim umom današnjice" te da je on sam sebi skočio u usta. U predavanju „Ether and Theory od Relativity," ili Eter i teorija relativnosti koje je Albert Eisntein održao 1920. na sveučilištu Leiden, on je tvrdio slijedeće: „Eter postoji on je neizbježan medij za transfer svjetlosti, jer svjetlost ima i valna svojstva." On je čak u korespondenciji s Hendrik A. Lorentzom potvrdio svoje stajalište o postojanju etera, no Magazin New Dawn smatra da se te činjenice lako zaboravljaju jer je predavanje iz Leidena kao i prepiska s Lorenzom imala jako malo odjeka u znanstvenoj zajednici i još manje interesa medija. Još je više znakovito kako su se ove činjenice u potpunosti izbacile iz zvanične Eisnteinove biografije koju je napisao Roland Clark, izdate 1971. godine, u kojoj se više puta jasno dalo do znanja kako eter ne postoji, te da se jedino Teorija relativnosti treba uzeti u obzir, za daljnji napredak fizike. Knjiga pod nazivom „Einstein: The Life and Times" bi se mogla nazvati brižnim pisanim djelom, no zapravo se bojimo da je riječ o propagiranju ideje koja nas dostatno kondicionira i još više održava u iluziji.

Znanost uobličena u metafiziku

Tesla je tvrdio kako sve i svatko u univerzumu energiju dobiva iz vanjskih izvora, on je ljude uspoređivao s automatima koji automatski reagiraju na vanjske podražaje, čak je smatrao da sve svoje ideje dobiva iz vanjskih izvora, što bi moderni metafizičari mogli nazvati naprednim kanaliziranjem. Nikola je uvijek tvrdio da mentalna komponenta povezana s duhovnošću ljudskog bića i željom za saznanjem i teškim radom, omogućava nečiji napredak. Einstein je s druge strane stalno negirao mentalnu komponentu iz svojih istraživanja, njegova predavanja nisu pridavala nikakvog značenja svijesti, iako je s mnogim filozofima i duhovnim učiteljima raspravljao o vjeri. Tesla se s Einsteinom razilazio i na polju kvantne fizike, smatrajući njegove pretpostavke krajnje trivijalnima ali zavodljivima. Iako je Tesla često raspravljao o Einsteinovim greškama i načinu na koji sastavlja svoja djela, definitivno ga je najviše prozivao i kritizirao zbog njegove teorije relativnosti, smatrajući da je ona puna pogrešaka, namjerno plasirana neistina koja potpuno negira istraživanja velikih umova iz prošlosti i čak što više anulira zdravorazumsko razmišljanje.

On je o Einsteinovoj teoriji rekao slijedeće:

„Ta teorija je sakupila sve te pogreške i neistine, ona ih je zaogrnula u predivan matematički omot koji promatrača fascinira, zamamljuje, na takav su način promatrači postali sasvim slijepi na ono što je u teoriji pogrešno. Teorija relativnosti je kao prosjak zaogrnut u grimizno carsko ruho, zbog kojeg ga neupućeni ljudi smatraju okrunjenom glavom." U zaključku te iste tesline izjave stoji nešto što današnji znanstvenici uporno zaboravljaju: „Ni jedna jedina pretpostavka iz teorije relativnosti nije dokazana."Povijest je iznimno osjetljiva znanost, danas je jako teško znati sa stopostotnom sigurnošću što se događalo u ratu pri raspadanju Jugoslavije, svaki narod na području bivše Jugoslavije ima svoju povijest, osim toga poznato nam je da povijest pišu pobjednici i manipulatori koji pokušavaju „osvjetlati svoj obraz i legalizirati svoja kriminalna i često krvava zlodjela," o tome je jako dobro pisao Anatoly Fomenko. Pogledamo li Teslin život i sve ono što mu se događalo, rekli bi da je Tesla bio gubitnik, poglavito na materijalnom planu, stoga zaista ne možemo reći što je sve znao ovaj genijalac, jer je povijesna manipulacija iskrivila zapise o njegovom životnom radu i djelima.

Možda je najbolje da tekst o razlikama i neslaganjima između ova dva znanstvenika završimo s jednom navodnom izjavom. Na upit novinara o tome, kako se osjeća kao najpametniji čovjek na svijetu, Albert Einstein je odgovorio:

„Ne znam, za to ćete morati pitati Nikolu Teslu."

matrixworldhr.wordpress.com

Gradsko vijeće Jastrebarskog na prošlotjednoj sjednici donijelo je izmjene Odluke o komunalnom doprinosu kojima se uvode olakšice svima koji će graditi štedljive stambene objekte te niskoenergetske kuće. Svi oni koji bi htjeli graditi energetski štedljive stambene objekte te pasivne i niskoenergetske kuće, mogli bi razmisliti o gradnji baš u Jastrebarskom, budući da je Gradsko vijeće izglasalo jednu dobru odluku za buduće investitore. Naime, na redovnoj sjednici Gradskog vijeća usvojena je Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom doprinosu, čime su stvoreni uvjeti za uvođenje tzv. komunalne olakšice svima koji će graditi energetski štedljive stambene objekte te pasivne i niskoenergetske kuće. Po toj odluci, investitori koji grade pasivne kuće za stanovanje oslobađaju se od plaćanja komunalnog doprinosa u 100 postotnom iznosu, dok se gradnja niskoenergetskih kuća za stanovanje oslobađa od plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 30 posto od jedinične vrijednosti za sve zone plaćanja komunalnog doprinosa. S obzirom da je u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, izrazito porasla svijest o upotrebi energije na učinkovit, jeftin i ekološki osviješten način, Grad se odlučio kretati u smjeru energetski učinkovitog ponašanja i zaštite okoliša. Ova odluka Gradskog vijeća veže se i na djelovanje u skladu s potpisanim sporazumom u Bruxellesu 'Convenant of Mayors', kojim se Jaska obvezala na smanjenje emisije stakleničkih plinova. U usporedbi s klasičnom kućom, pasivna kuća troši 80 do 90 posto manje energije zahvaljujući načelima uklanjanja toplinskih gubitaka i maksimizacije slobodnog dobivanja energije.
liderpress.hr

Prvi put je solarne panele na krov Bijele kuće 1979. stavio Jimmy Carter, a Ronald Reagan skinuo ih je 1986. godine. Bijela kuća, dom američkih predsjednika, ponovno će početi koristiti solarnu energiju. Ta promjena neće donijeti bogzna kakve uštede domaćinstvu aktualnog predsjednika Baracka Obame, puno je veće njezino simbolično značenje. Nije ovo prvo uvođenje solarne energije u Bijelu kuću, predsjednik Jimmy Carter stavio je 32 solarna panela na krov kasnih 70-ih godina prošlog stoljeća, ali ih je Ronald Reagan skinuo 1986. godine. Ekološki lobisti u posljednje su vrijeme nagovarali predsjednika Obamu da ih obnovi kao znak podrške obnovljivoj energiji. - Ovaj projekt odražava snažnu posvećenost predsjednika Obame američkoj vodećoj ulozi u solarnoj energiji i poslovima koje će to otvoriti u zemlji. Razvoj tehnologija vezanih uz solarnu energiju širom zemlje pomoći će Sjedinjenim Američkim Državama u ulozi lidera globalne ekonomije u godinama koje dolaze - izjavio je ministar energetike Steven Chu. Ekološki aktivisti kažu kako je Obamina administracija učinila pravu stvar iz pravih razloga - poslušala je Amerikance koji traže solarne panele na krovu Bijele kuće, poslušala je znanstvenike i inženjere koji su rekli kako je to put u budućnost. I budu li solarni paneli na krovu imali makar približno sličan efekt kakav je imao vrt Bijele kuće u kojemu prva dama Michelle Obama s djecom sadi i uzgaja povrće, mogao bi to biti "okidač" za val solarnih instalacija širom SAD-a i svijeta. Iz Bijele kuće kažu kako će dobavljač solarnih panela za ovaj projekt, a očekuje se da će ih biti postavljeno između 20 i 50, biti izabran javnim natječajem. Još nema informacija o tome hoće li predsjednik Obama ponoviti Carterov govor iz 1979. godine kad su solarni paneli prvi put postavljeni. Tada je, usred nacionalne energetske krize, Carter optimistično predvidio: U 2000. godini ovaj solarni grijač vode iza mene još uvijek će biti ovdje osiguravajući jeftinu energiju. Za jednu generaciju od sada ovaj će solarni grijač biti ili kuriozitet, muzejski primjerak, primjer puta kojim se nije krenulo, ili će biti samo mali dio jedne od najvećih i najuzbudljivijih avantura američkog naroda.
www.slobodnadalmacija.hr

 

Sadašnja američka administracija često je na udaru kritika da je do grla povezana s naftnom industrijom i da ne mari za čistu energiju, ali sunčeva energija bez mnogo pompe posljednjih je mjeseci postala dio krajolika Bijele kuće. Od rujna prošle godine, mreža od 167 solarnih ploča, položena na krovu jedne od pomoćnih zgrada u kompleksu predsjedničke rezidencije u Aveniji Pennsylvania broj 1600, osigurava struju za taj i druge pomoćne zgrade, kao i za vrt i vanjsko osvjetljenje Bijele kuće. Jedno drugo postrojenje solarnih ploča zagrijava vodu za Bijelu kuću, a treće, pak, održava prikladnom temperaturu vode u bazenu. James Doherty, arhitekt iz Nacionalne službe za održavanje parkova, odlučio se na instaliranje nekoliko sustava sunčeve energije još prije par godina. Prilika se pružila u vrijeme kada je trebalo popraviti krov na zgradi, koju stanovnici Bijele kuće zovu Staja za ponije – omanja pomoćna zgrada, koja je zamijenila negdašnju štalu, u kojoj je jedan od posljednjih stanovnika bio pony Macaroni, u vlasništvu kćerke predsjednika Kennedyja, Caroline. Nacionalna služba za održavanje parkova, koja je odgovorna i za održavanje objekata u kompleksu Bijele kuće, već je prije dosta vremena vlastitim propisima uvjetovala da bilo kakvo obnavljanje i popravljanje objekata u njezinoj skrbi mora, - kad god je to moguće -, uključiti dizajn koji će biti u skladu sa zaštitom prirode i okoliša. I tako je, istodobno s promjenom krova, došlo i do instaliranja tri odvojena sustava za iskorištavanje sunčeve energije. Tri – zato što oni nisu jednaki: za stvaranje struje koriste se fotoelektrični moduli, dok sustavi za grijanje vode koriste crne termo-apsorpcijske ploče, dakle izravno zagrijavanje vode toplinom sunca. Za neke Amerikance, pojam "sunčeva energija" još uvijek živo priziva u sjećanje iskustva sa solarnim pločama iz sedamdesetih godina – krovovi koji stalno negdje cure i vrlo visoki troškovi održavanja instalacija. Imageu čiste sunčeve energije nimalo nisu pomogle niti osamdesete godine, kada su se u maloprodaji pojavili bolji fotoelektrični moduli, čija je cijena, međutim, bila toliko visoka da je proizvedena struja bila i do stotinu puta skuplja od one iz konvencionalnih izvora. Masovna proizvodnja i poboljšana proizvodna tehnologija dovele su, u međuvremenu, do značajnog pojeftinjenja fotoelektričnih ploča, tako da sada cijena struje dobijene sunčevom energijom košta oko jedan i pol puta do četiri puta više od one iz klasičnih elektrana. Trošak je, međutim, niži u područjima gdje vlada daje dotacije za korištenje alternativnih izvora energije. Upravo zato, posljednjih godina raste popularnost solarne tehnologije – broj instaliranih sustava u individualnim domaćinstvima u posljednjih se desetak godina upeterostručio. Broj krovova sa solarnim panelima najbrže se povećava u Californiji, gdje je struja zadnjih godina višestruko poskupila, a bazeni koji koriste solarne termalne sustave za zagrijavanje vode postali su gotovo uobičajen prizor. No, čak i tako, struja dobijena sunčevom energijom čini tek jedan posto od ukupne proizvodnje električne energije u Sjedinjenim Državama.
ba.voanews.com

 

 

Krenulo postavljanje solarne elektrane na Bijeloj kući (White House, SAD)
Washington D.C., 18. kolovoza 2013. - Predsjednik Obama nedavno je objavio kako je Bijela kuća napokon krenula s projektom energetski učinkovite obnove. Prva faza projekta uključuje ugradnju solarne elektrane na krovu jedne od najvažnijih građevina u SAD-u. Obama je najavio projekt ozelenjivanja Bijele kuće još prije tri godine. Solarni paneli će pružiti čistu energiju domu američkog predsjednika po prvi puta nakon predsjednika Cartera. Iako ime proizvođača solarnih panela nije objavljeno, fotonaponski sustav američke je proizvodnje te će osigurati čistu električnu energiju koja će u potpunosti zadovoljiti potrebe predsjednikove obitelji. Predsjednik Obama je za vrijeme obraćanja novinarima 2010. godine rekao kako se nada da će instaliranje solarnih panela na krovu Bijele kuće biti simbol i poticaj građanima SAD-a za veće korištenje obnovljivih izvora energije. Skorotri godine kasnije, prvi paneli su instalirani, a u planu je i daljnja energetska obnova Bijele kuće koja će dodatno povećati energetsku učinkovitost objekta. Bijela kuća već je jednom na svom krovu imala instaliran sustav za proizvodnju električne energije uz poomoć energije sunca i to vremenu od 1979.-1986. Sustav je postavio predsjednik Carter, no potom ga je Ronald Regan za vrijeme popravka krova uklonio i nikada nije ponovno instaliran. Nakon gotovo dvadeset godina, predsjednik George W. Bush ponovno je uveo solarnu energiju u Bijelu kuću postavljanjem male elektrane na krovu kućice za održavanje travnjaka, no sve do sada nitko se nije ozbiljnije pozabavio ovom temom. Solarna elektrana sastojati će se od 20 do 50 panela koji bi trebali u potpunosti instalirani ovih dana. Prema nekim procjenama, instalacija sustava isplatiti će se krroz uštede energije u roku od osam godina.
Portal croenergo.eu

Iako zvuči kao znanstvena fantastika, japanska svemirska agencija smrtno je ozbiljna: do 2030. žele skupljati Sunčevu energiju u svemiru i tada je laserskim zrakama ili mikrovalovima slati na Zemlju. Japanska vlada izabrala je skupinu tvrtki i istraživački tim koji bi sljedećih desetljeća u stvarnost trebali provesti ambiciozni plan o neograničenoj čistoj energiji, vrijedan desetine milijardi dolara. Sa sve manje izvora energije i teško ovisan o uvoznoj nafti, Japan je već dugo vremena lider u solarnoj i drugim oblicima obnovljivih izvora energije, a ove je godine već objavljen i ambiciozni cilj daljnjeg smanjivanja emisije stakleničkih plinova. No, najodvažniji japanski plan skriva se iza akronima SSPS (Space Solar Power System – Svemirski solarni strujni sustav), gdje bi mreže fotonaponskih tanjura od po nekoliko kvadratnih kilometara plutale u geostacionarnoj orbiti izvan Zemljine atmosfere. "Kako je solarna energija čist i neograničen izvor energije, vjerujemo da ćemo moći riješiti problem nedostatka električne energije i globalnog zatopljenja", objavili su istraživači iz Mitsubishi Heavy Industriesa, jednog od sudionika u projektu. Solarne ćelije trebale bi skupljati Sunčevu energiju, koja je u svemiru najmanje pet puta jača nego na Zemlji, te je poslati na Zemlju kroz grozdove lasera ili mikrovalova. "Skupljale bi je divovske parabolične antene, najvjerojatnije smještene u posebno čuvanom području na moru ili na akumulacijama hidrocentrala", rekao je Tadashige Takiya, glasnogovornik japanske svemirske agencije (JAXA). Cilj istraživača je sustav snage jednog gigavata, što odgovara atomskoj centrali srednje veličine, koji će davati električnu energiju od osam jena po kilovatsatu, što je šest puta jeftinije od trenutne cijene kilovata u Japanu. Plan, uključujući i transport dijelova u svemir, možda izgleda teško ostvariv, ali Japan razvija taj projekt još od 1998. godine, a na njemu je do sada radilo već više od 130 istraživača pod nadzorom JAXA-e. Prošloga su mjeseca ministarstva gospodarstva i trgovine te ministarstva znanosti odabrala nekoliko japanskih high-tech giganta koji će sudjelovati u projektu, te su time napravili još jedan korak prema realizaciji projekta. U konzorcij, koji je nazvan Institut za automatski svemirski eksperiment Free Flyer (USEF), također su uključeni Mitsubishi Electric, NEC, Fujitsu i Sharp. Smjernice projekta navode nekoliko koraka koje će biti potrebno poduzeti prije konačnog "otvaranja" solarnih panela 2030. "U sljedećih nekoliko godina japanska raketa bi u nisku orbitu trebala postaviti satelit koji će testirati prijenos mikrovalovima", rekao je Tatsuhito Fujita, jedan od JAXA-inih stručnjaka u vodstvu projekta. Sljedeći veliki korak, koji se očekuje oko 2020. godine, bit će lansiranje i testiranje savitljive fotonaponske strukture kapaciteta 10 megavata, a slijedit će prototip od 250 megavata. Time će se moći procijeniti konačna izvedivost projekta. Konačni cilj je proizvodnja električne energije koja će biti dovoljno jeftina da konkurira drugim alternativnim izvorima energije. JAXA kaže da će prijenos energije iz svemira na Zemlju biti potpuno siguran, ali da će u to još malo trebati uvjeravati javnost, koja već priča o laserskim zrakama koje paraju nebo, pečenim pticama i prepolovljenim avionima koji padaju s neba. Prema istraživanju koje je JAXA provela 2004. godine, riječi "laser" i "mikroval" su među 1000 ispitanika izazivale najviše zabrinutosti.
danas.net.hr

 

 

Japan namjerava prikupljati solarnu energiju iz svemira te ju slati na Zemlju uz pomoć laserskih zraka ili mikrovalova.Japanska vlada izabrala je kompanije i istraživače kako bi san težak nekoliko milijardi dolara pretvorili u neograničen izvor energije do 2030. Naime, Japan raspolaže s tek nekoliko vlastitih izvora energije i uvelike ovisi o uvozu nafte. Ta teškoća prisilila je zemlju da postane vodeći istraživač solarnih i ostalih obnovljivih izvora energije. Ove godine započeli su s redukcijom ispušnih plinova, no najambiciozniji plan jest sustav za svemirsku solarnu energiju. To uključuje niz kolektora u duljini od nekoliko kvadratnih kilometara, koji lebde u orbiti izvan Zemljine atmosfere. ˝S obzirom da je solarna energija čisti i nepresušan izvor energije, vjerujemo kako će ovaj sustav pomoći rješavanju problema poput nedostatka energije i globalnog zatopljenja˝, objašnjavaju iz kompanije Mitsubishi Heavy Industries, jednog od sudionika na projektu. Solarne ćelije prikupljaju Sunčevu energiju, koja je u svemiru pet puta snažnija nego na Zemlji, te je pomoću lasera šalju na planetu. Istraživači namjeravaju osposobiti sustav od 1 gigawatta, što je jednako nuklearnoj elektrani srednje veličine. Proizvodio bi struju od 8 yena (0,4 kune) po satu kilowatta što je šest puta jeftinije od trenutnih troškova.
metro-portal.hr

 

 

Nissanov model Leaf na električni pogon integrira se u sustav napajanja energijom doma. Kupci u jednom autosalonu u središtu Tokija odnedavno mogu kupiti Nissanov model Leaf na električni pogon koji će se integrirati u sustav napajanja energijom njihovog doma, odnosno strujom napajati kuću ili se strujom napajati iz kuće, izvjestila je u nedjelju američka TV mreža ABC. "Ako dođe do prekida opskrbe struje možete i dalje napajati stvari strujom", pojasnio je za ABC News Ken Screbnik, potpredsjednik za strateško planiranje i razvoj u Nissanu. "Ovisno o veličini kuće struja iz vašeg automobila može se koristiti za napajanje kuće oko dva dana". Sustav 'Leaf-Kuća' umnogome mijenja i način upravljanja energijom. Kupnjom automobila svaki korisnik postaje svoj vlastiti proizvođač energije i zarađuje na pohrani enegrije. Kuće na taj način mogu priključenjem energetske stanice na Leaf koristiti struju pohranjenu u baterijama automobila. Energetska stanica je slična klima uređaju, automobil će napuniti za četiri sata i košta oko 300.000 yena, odnosno 3.678 dolara. Korisnici tako mogu proizvoditi vlastitu struju pomoću vjetra ili solarnih panela a višak pohranjivati i baterijama automobila smanjujući si račune za struju. Sustav automobil-mreža dio je vizije inteligentnijeg energetskog sustava u Japanu koji se ubrzano razvija od prošlogodišnje nesreće u nukleranoj elektrani Fukushima. "Japan istinski ubrzava razvoj zbog događaja i nesreće od 11. ožujka 2011. s tsunamijem i potresom i doista se razvija potpuno drugačiji pogled na električne automobile, kako će oni funkcionirati kao i na prednosti pričuvnih sustava pohrane energije u vašem domu", rekao je Screbnik. "Radili smo s vladom kako bi osigurali subvencije i iz tragičnih događaja uobličili poslovni plan". Japanska vlada od potresa i tsunamija intenzivno radi na osiguranju stabilne opskrbe energijom. Predloženo je stvaranje 50 "pametnih" gradova sa čišćom i integriranijom energijom i sposobnošću da održavaju svoju opskrbu u slučaju da novi veliki potres iz uporabe izbaci glavnu energetsku mrežu. U Kashiwi na periferiji Tokija gradnja mreže počela je i prije potresa i trebala bi biti završena 2014. godine. Tada bi 26.000 stanovnika tog mjesta trebalo imati pristup korištenju pametne mreže, uključujući mogućnost praćenja i nadziranja opskrbe strujom aplikacijama na mobilnim telefonima, što će omogućiti uštedu 40 posto energije, najavili su lokalni dužnosnici i poslovni ljudi, istaknuvši da je riječ o jednom od najinovativnijih projekata pametne mreže u svijetu. Iako gradovi s pametnim mrežama u SAD-u nisu novost, Sjedinjene Države ipak zaostaju u komercijalnoj integraciji sustava vozilo-mreža. Stručnjaci, međutim, očekuju integraciju tog ustava u idućih pet godina te procjenjuju da bi se time od osobnog električnog vozila, u slučaju nekorištenja, moglo godišnje vratiti 2000 do 2500 dolara, izvijestila je postaja ABC
metro-portal.hr

Nakon što je u četvrtak 18. travnja Skupština grada Zagreba prihvatila urbanistički plan uređenja bivše vojarne na Borongaju, u Zagrebu se može nastaviti jedna od najvećih i najzanimljivijih investicija u Hrvatskoj, gradnja novoga sveučilišnog kampusa. Investicija je ukupno vrijedna oko 500 milijuna eura, od čega na zgrade i infrastrukturu Sveučilišta u Zagrebu otpada oko 350 milijuna. Tu će se smjestiti osam fakulteta, studentski dom za 5000 studenata, tehnološki park i brojni prateći sadržaji. Pored Sveučilišta na kampusu će se smjestiti i Državni hidrometeorološki zavod, Tehničko veleučilište, dio društvenih instituta i CARNet. Na gradnji će se zaposliti između dvije i tri tisuće ljudi, a u industriji još oko 6000. Uzme li se da svi oni imaju i prosječno po tri člana kućanstva, tada se može reći da će borongajski kampus Sveučilišta u Zagrebu tijekom tri do četiri godine hraniti 20 do 30 tisuća hrvatskih građana. No, kada bude dovršen, kampus neće biti samo mali sveučilišni grad u gradu, bit će to živi laboratorij za istraživanje i iskorištavanje obnovljivih izvora energije te gradnju i održavanje zgrada najveće moguće energetske učinkovitosti i održivosti. Borongaj će biti tehnološki istraživački i inovativni poligon, ali i prostor za rad s djecom i starijima s posebnim potrebama.

Zeleni kampus
Kao sveučilište obvezali smo se da ćemo graditi po najvišim standardima održivosti, da ćemo graditi 'zeleni' kampus, a to znači da ćemo morati istraživati niz tehnologija. Gledali smo što vani postoji, ali nije nas zanimalo ono što je danas na tržištu, nego što se događa u laboratorijima, koje će tehnologije biti na raspolaganju za tri-četiri godine - izjavio je Bojan Baletić, prorektor za prostorni razvoj i međuinstitucionalnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu, profesor na Arhitektonskom fakultetu. Kampus na Borongaju postat će dio klastera koji će okupiti sve tehnološke studije zagrebačkog Sveučilišta. Na prostor površine oko 90 hektara preselit će se Prehrambeno-biotehnološki, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije i Fakultet prometnih znanosti, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Hrvatski studiji, Grafički i Fakultet političkih znanosti te Tekstilno-tehnološki fakultet. Bit će to dio četvrtog kampusa zagrebačkog Sveučilišta, uz peti u Varaždinu, ali prvi te vrste u punom smislu riječi. Središnji kampus zagrebačkih fakulteta nalazi se u povijesnom središtu grada, oko zgrade Rektorata, gdje su u tri donjogradska bloka smještene sve akademije: muzička, likovna, dramska, dizajn... Tu je koncentracija umjetnosti, dok su tehnički fakulteti i humanističke znanosti nešto južnije. Drugu povijesnu koncentraciju činit će sjeverni kampus.

Razlog za seljenje
Na Šalatu, gdje je već Medicinski fakultet, u zgradu ortopedske bolnice klinike preselit će se Stomatološki fakultet. Malo dalje, na Horvatovcu, gdje se već nalazi Prirodoslovno-matematički fakultet, gradit će se nova zgrada biologije, geografije i geologije, pa bi PMF bio zaokružen u susjedstvu s Institutom za fiziku i Ruđerom Boškovićem. Nasuprot Ruđeru gradit će se i novi fakultet farmacije i biokemije pa bi u sjevernom kampusu bila sva biomedicina i prirodoslovlje zagrebačkog Sveučilišta, osim veterine. No, postojat će i sportski profilirani zapadni kampus. Njega čine Kineziološki fakultet i studentski domovi Sava, Cvjetno i Šarengradska sa 7500 studenata te sportski i rekreacijski sadržaji oko njih, sportski park Mladost i nedaleki Jarun. Uz središnju visokoškolsku ustanovu za trenere, sportaše i tjelesnu kondiciju, zapadni kampus treba ispuniti potrebe studenata u zapadnom dijelu grada za sport i rekreaciju. Borongaj bi, pak, osim što bi zadovoljio dodatne potrebe za studentskim domovima za cijelo Sveučilište, trebao to isto postići u istočnom dijelu Zagreba. Tu će se urediti, proširiti i za sve građane otvoriti sportski tereni koje je sagradila vojska. Borongaj će imati svoj komplementarni dio klastera kampusa i nešto sjevernije, gdje su fakulteti agronomije i šumarstva sa svojim poljoprivrednim dobrima. Taj grozd prehrambenih i biotehnoloških fakulteta razlog je da se na prostoru bivše borongajske vojarne već gradi i istraživački biocentar. Glavni razlog za seljenje tehnoloških fakulteta na Borongaj jest što se oni sada nalaze u gradu u neprimjerenim prostorima, raspršenima po gradu, u zgradama iz 19. stoljeća koje su pod spomeničkom zaštitom i u kojima više nije moguće voditi laboratorije u skladu sa suvremenim standardima i propisima. Tim fakultetima danas prijeti gubitak akreditacije. Puno nam je jednostavnije i ekonomičnije napraviti novu zgradu i posložiti u njoj sve tehnologije i instalacije kako spada, nego mučiti se s postojećim zgradama - rekao je prorektor Baletić. Za Prehrambeno-biotehnološki i za Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, koji će se prvi seliti u nove zgrade na Borongaju, već su napravljeni ili se dovršavaju arhitektonski programi. Do ljeta će Sveučilište raspisati arhitektonske natječaje, a krajem listopada ili početkom studenoga odabrati najbolje. Izrada dokumentacije, glavnih i izvedbenih projekata te studija opravdanosti investicije trebala bi biti gotova do sredine 2014. Na Sveučilištu očekuju da će gradnju financirati europski strukturni fondovi, jer borongajski kampus ispunjava praktički sve uvjete europske razvojne strategije Obzor 2020.: posrijedi su visokoškolsko obrazovanje, razvoj inovativnih tehnologija i obnovljivih izvora energije, energetska održivost, socijalna inkluzija te značaj ne samo za Zagreb i Hrvatsku, nego i za regiju. Suvremeni i inovativni "zeleni" koncept Borongaja temelji se na davnoj viziji o zelenim "prstima" Medvednice koji se spuštaju u Zagreb, koju je još 40-ih godina prošlog stoljeća razradio proslavljeni zagrebački arhitekt i urbanist Vlado Antolić (1903. - 1981., autor i studentskog doma Cvjetno). Antolić je uočio kako Sljeme zimi štiti Zagreb od studenih sjevernih vjetrova, a ljeti ga hladi svježinom svojih šuma. Profesor Hrvoje Njirić, autor urbanističkog koncepta borongajskog kampusa, ostavio je tim zračnim strujama za prirodno provjetravanje koridore kroz cijeli kampus, s tim da je još i skupine zgrada bioklimatski "odjenuo" u male šumarke posebno odabranih vrsta drveća.

Toplina iz podzemlja
No, i same će se zgrade velikim dijelom pobrinuti za svoje hlađenje i grijanje, kao i za rasvjetu i ostalu elektriku: na gornjim nakošenim plohama imat će fotonaponske panele, a u temeljima toplinske crpke i spremnike te bušotine za vruću vodu iz podzemlja. Za dodatnu energiju pobrinut će se mala energana, ali koja neće ni najmanje zagađivati atmosferu stakleničkim plinovima. Štoviše, cijelo naselje zahvatit će i "potrošiti" više ugljikova dioksida nego što će ga proizvoditi, što je koncept nazvan CO2 minus. Energana će biti pogonjena bioplinom ili biodizelom dobivenim od sječke iz slavonskih šuma. CO2 koji će tada neizbježno nastajati bit će zahvaćen i komprimiran, pa će se njime "hraniti" plantaže algi, da se kroz fotosintezu ugljik natrag pretvori u biomasu i kisik nužan ljudima za disanje. No, hoće li na Borongaju biti mjesta za eksperimentiranje s industrijskom prehranom algi i sličnog bilja? Naravno da ne, ali to u suvremenom konceptu održive energetike nije ni nužno.

Tehnološke kapsule
Ni sintetski plin ne mora se doista proizvoditi na Borongaju, može se i negdje u Slavoniji, i zatim se utiskivati u zajednički hrvatski plinski sustav. Alge će biti pametnije uzgajati negdje na jugu, gdje ima više sunca nego u Zagrebu. Važno je pritom da proizvodnja i zbrinjavanje ugljika budu dio energetske bilance Borongaja, a ona mora biti savršeno izbalansirana. Ali, što će Sveučilište s algama? Vjerojatno će ih biti uistinu previše za pripremu sušija pa je već pronađen njemački partner koji jamči za njihov otkup, jer one imaju svoju primjenu i vrlo su tražene u farmaceutskoj industriji. Svi obični automobili koji će stizati do kampusa morat će se zaustaviti i parkirati na njegovu obodu, a unutar naselja vožnja će biti dopuštena samo vozilima na električni pogon, koja ne ispuštaju CO2, barem ne lokalno. I njihovi će akumulatori služiti kao spremnici energije i biti dijelom "pametne" električne mreže... Sve se to na prvi pogled čini kao preskupa energetska igračka, bez obzira na to što će je platiti Europska Unija (elekrična i toplinsko-rashladna energija iz takve energane vjerojatno će trenutno biti oko 15 posto skuplja nego iz klasične, na pogon fosilnim gorivima), ali kad se uzmu u obzir uštede na potrošnji za grijanje i hlađenje zgrada te mogućnost prodaje viška energije, struje i topline natrag u energetske sustave cijele zemlje, ta će se investicija zapravo vrlo brzo isplatiti: ovisno o cijeni kapitala, za osam do 13 godina, pokazuju izračuni. Za borongajske planere jedina je nevolja što se pravila igre u obnovljivoj energetici u Hrvatskoj neprekidno mijenjaju pa njihove simulacije doista moraju biti vrlo dinamične. No, Sveučilište se na Borongaju ne želi ograničiti samo na nastavu i eksperimentiranje s učinkovitom potrošnjom i proizvodnjom energije iz neiscrpivih izvora, nego želi osigurati uvjete i za komercijalizaciju stečenih znanstvenih spoznaja. Tome će poslužiti tehnološki park i prateći programi za industriju. Uz zapadni rub kampusa urbanistički je planiran niz manjih zgrada nalik na kapsule, ukupne površine od dvije do šest tisuća četvornih metara, u koje će se moći useliti tehnološki inovativna mala poduzeća koja se žele napajati iz kampusove koncentracije akademskih znanja. Te kapsule gradit će se i dodavati prema potrebama, odnosno prema potražnji za njima.

Stanovi za novake
Tehnološki je park na tom mjestu tim prirodniji što će se na kampusu nalaziti svi tehnološki fakulteti, a stotinjak metara prema zapadu i pogoni tvornice Končar te će i studenti i znanstveni novaci dobiti priliku razvijati i iskušati svoje poduzetničke talente. Zatreba li im savjet starijih i iskusnijih profesora emeritusa, njih će moći potražiti u umirovljeničkom domu na istočnom rubu kampusa; zatreba li im stan za sebe i mladu obitelj dok spremaju doktorat, moći će ga unajmiti u stambenim zgradama na sjevernom, najšumovitijem i najzelenijem dijelu, najbližem prometnicama i rekreacijskim sadržajima. O potrebi pretakanja akademskih znanja u poduzetničke spin-offove, kao u Silicijskoj dolini u Kaliforniji, u nas se već desetljećima priča, ali se malo toga učinilo. Borongajski kampus Sveučilišta u Zagrebu nova je prilika da se s riječi prijeđe na djelo.
www.jutarnji.hr

 

 

Astrofizičar Eric Davis jedan je od vodećih znanstvenika u području FTL (Faster-Than-Light) putovanja. No za Davisa, ljudski potencijal u istraživanju prostranosti svemira warp brzinama nije znanstvena fantazija. Davisova posljednja studija, pod nazivom „Faster Than Light Space Warps, Status and Next Steps", dobila je nagradu za najbolji ovogodišnji rad iz područja Nuklearnih i budućih pogona za letenje (Nuclear and Future Flight Propulsion) od strane Američkog instituta za aeronautiku i astronautike (American Institute of Aeronautics and Astronautics).

TechNewsDaily nedavno se je susreo s Davisom kako bi pričali o njegovom novom radu, koji je objavljen u ovogodišnjem izdanju časopisa Journal of the British Interplanetary Society za ožujak/travanj i koji će biti osnova njegovog nadolazećeg izlaganja na Icaruss Interstellars 2013 Starship Congress u kolovozu.

„Dokaz principa za FTL svemirski warp pogon objavljen je već dosta prije," govori Davis, referirajući se na rad fizičara Miguela Alcubierrea iz 1994. godine. „Sve konvencionalne napredne propulzijske tehnologije u fizici su ograničene do brzina koje su ispod brzine svjetlosti... Korištenje FTL svemirskog warp pogona će drastično smanjiti vrijeme i udaljenosti intergalaktičkih putovanja."

Prije razmatranja Davisove studije, ovdje je brz pregled FTL putovanja:

Prema Einsteinovoj teoriji specijalne relativnosti, objekt koji ima masu ne može putovati brže od brzine svjetlosti. Ipak, neki znanstvenici vjeruju da postoji rupa u ovoj teoriji koja bi jednoga dana mogla omogućiti ljudima da prelaze putovanja od više svjetlosnih godina u nekoliko dana.

U trenutnim FTL teorijama, ne pomiče se svemirski brod – pomiče se sam prostor oko njega. Ustanovljeno je da je svemir fleksibilan; zapravo, svemir se postupno širi još od Velikog praska.

Iskrivljavanjem prostora oko broda umjesto ubrzavanjem samog broda, ovi teorijski warp pogoni nikada ne bi srušili pravila Einsteinove specijalne relativnosti. Sam brod se nikada ne kreće brzinom većom od svjetlosti, gledajući iz perspektive prostora oko njega.

Davisov rad proučava dva teorijska principa vezana uz postizanje FTL putovanja: warp pogone i crvotočine (eng. wormhole).

Razlika između dva navedena principa jest u načinu na koji se prostorom manipulira. S warp pogonom, prostor ispred broda se sakuplja dok se prostor iza njega širi, stvarajući tako vrstu vala koji brod dovodi do njegove destinacije.

U slučaju crvotočine, brod (ili možda vanjski mehanizam) bi stvorio prolaz, s ciljanim ulazom i izlazom, kroz prostor-vrijeme (četverodimenzionalni kontinuum u kome se kombiniraju tri dimenzije prostora i dimenzija vremena u jednu pojavu). Brod bi ušao u crvotočinu s brzinom manjom od brzine svjetlosti te se potom pojavio na drugoj lokaciji udaljenoj više svjetlosnih godina.

U ovom radu, Davis objašnjava ulazak u crvotočinu kao „sferu koja je zadržala zrcalnu sliku cijelog potpuno drugog svemira ili neke udaljene regije unutar našeg svemira, izuzetno smanjenu i iskrivljenu."

Fanovi znanstvene fantastike se, pri spominjanju warp pogona, odmah prisjete „Zvjezdanih staza" i „Futurame". U slučaju crvotočina, najčešća asocijacija je „Stargate".

Sljedeće pitanje jest: kako stvoriti ova prostor-vrijeme iskrivljenja koja bi omogućila svemirskim brodovima da putuju brže od svjetlosti. Vjeruje se – i određeni preliminarni eksperimenti to s izvjesnom vjerojatnošću potvrđuju – da bi se, proizvevši ciljane količine onoga što se naziva "negativna" energija, željeni učinak mogao postići.

Negativna energija se proizvodi u laboratorijima putem Casimirovog efekta. Ovaj fenomen se temelji na ideji da vakuum, suprotno njegovom predstavljanju u klasičnoj fizici, nije prazan. Prema kvantnoj teoriji, vakuum je pun elektromagnetskih fluktuacija. Iskrivljavanje ovih fluktuacija može stvoriti negativnu energiju.

Prema Davisu, jedna od najperspektivnijih metoda za stvaranje negativne energije jest Ford-Svaiterovo zrcalo (Ford-Svaiter mirror). To je, u teorijskom smislu, uređaj koji bi mogao fokusirati sve fluktuacije kvantnog vakuuma u fokalnu liniju zrcala.

„Kada su te fluktuacije zadržane tamo, one imaju negativnu energiju", kaže Davis. „Mogli bi imati vrste negativne energije koje bi mogle stvoriti crvotočinu dovoljno veliku da kroz nju prođe osoba te, u slučaju većeg zrcala, čak i svemirski brod. Zrcalo je skalabilno... i to je ono najbolje."

Davis je opisao teorijsku konfiguraciju Ford-Svaiterovih zrcala koja bi omogućila FTL putovanja: „Za "povratnu" crvotočinu (traversable wormhole), to bi morala biti zasebna Ford-Svaiterova zrcala raspoređena u polja kako bi stvorila crvotočinu i, zatim, brod sa zrcalima koja su spojena na nj kako bi se crvotočina istegnula do odredišne zvijezde."

Osnovni je problem ovdje kako naciljati izlaz iz crvotočine.

„Još uvijek ne znamo odgovor na ovo pitanje", kaže Davis. „Einsteinova teorija opće relativnosti ne može odgovoriti na to."

To je razlika između dvaju područja, fizike i inženjeringa, Davis objašnjava. Prema našem trenutnom razumijevanju fizike, ciljanje izlaza iz crvotočine je moguće, no inženjeri još uvijek ne znaju kako to postići.

Još jedan problem koji je istaknut u Davisovom radu jest kako upravljati FTL svemirskim brodom.

„Ako ste u crvotočini, ne putujete brže od svjetlosti - krećete se normalnim brzinama, no vaša vizualizacija i svemirska navigacija (astronavigacija) nestaju jer nema zvijezda prema kojima se možete orijentirati."

Legendarna slika zvijezda koje velikom brzinom prolaze pored svemirskog broda popularizirana franšizama „Star Trek" i „Star Wars" jednostavno nije realna, govori Davis. „Svjetlost koje prolazi kroz crvotočinu se iskrivljava...što znači da će te imati vrlo čudan vizualni prikaz."

To je stoga što negativna energija nužna za stvaranje crvotočine ili warp pogona stvara repulzivnu gravitaciju koja iskrivljava svjetlost oko svemirskog broda.

Zato brodovi koji se kreću brže od brzine svjetlosti ne mogu promatrati svoje okruženje s ciljem izračunavanja svoje lokacije. Astronauti će se morati oslanjati na sofisticirane računalne programe kako bi izračunali, odnosno odredili, svoju vlastitu lokaciju. „Za to je potrebno nešto na razini superračunala opremljenog s paralelnim procesiranjem", govori Davis. „Računalo će samo morati sve izračunati...koristeći podatke od posljednje lokacije i vršeći procjene."

Ovo je veći problem kod warp pogona, koji aktivno mijenjaju prostor kako brod putuje, no ne i u slučaju "povratnih" crvotočina, čije će se ishodište i odredište vjerojatno određivati prije početka putovanja. „Samo je jedan put kroz crvotočinu, pa nije vjerojatno da ćete se izgubiti", kazao je Davis.

Vrlo je važno da računalo bude u mogućnosti proizvesti neku vrstu vizualnog prikaza svog plana putovanja, to jest leta, i prostornu lokaciju. Te slike bi se prikazivale i izvodile u kokpitu svemirskog broda ili na njegovom zapovjednom mostu kako bi ih posada mogla vidjeti i analizirati. „Ovo će pomoći ljudskoj psihološkoj potrebi za razumijevanjem, u realnom vremenu, kako će izgledati promjene pozicija zvijezda", kaže Davis.

Centralno mjesto u Davisovom radu zauzima princip – poduprt rigoroznim znanstvenim teorijama – da je putovanje brzinama većim od brzine svjetlosti realna i čak opipljiva mogućnost. Posljednji dio rada predlaže devet "sljedećih koraka" koji bi ovo područje usmjerili prema stvaranju prototipova i ostalih praktičnih testova FTL teorija.

Ovi koraci uključuju stvaranje računalnih simulacija kroz koje bi se modelirale strukture i efekti svemirskih warpova. Davis se također zauzima za još rigoroznije istraživanje Ford-Svaiterovog zrcala, koje je još uglavnom teorijski uređaj. Zrcalo je samo jedan od mogućih načina u generiranju negativne energije; daljnja istraživanja su potrebna kako bi se ustanovilo postoje li još neke praktične metode postizanja istog efekta.

Davis opisuje razvoj i implementaciju svemirskih warp putovanja kao "tehnički izazovno" u ovom radu, no u razgovoru, kazao je da ne dvoji kako će FTL putovanja jednoga dana biti ne samo moguća, već i nužna.

„Zemlja je izložena prirodnim i izvanzemaljskim te ekološkim katastrofama pa je život izuzetno krhak, dok planeti u Sunčevom sustavu nisu vrlo pogodni za ljudski život. Stoga moramo istraživati planete izvan Solarnog sustava kao moguće alternativne domove", rekao je Davis.

„Ovo je sve dio razvoja i evolucije ljudske rase."

Prema članku iz 2012. godine pod nazivom Propulsion on an Interstellar Scale-The Quantum Vacuum Plasma Thruster, autora Kylea Maxeya, NASA proučava napredne pogonske tehnike koje bi ljudima, u narednih 50 godina, omogućile istraživanje Solarnog sustava, a do kraja stoljeća i međugalaktička putovanja. Prema članku, NASA kao jednu od najperspektivnijih tehnika za spomenuti pothvat vidi upravo QVPT (Quantum Vacuum Plasma Thruster) pogon.

Ova tehnika se bazira na činjenici da je vakuum, na razini kvantne mehanike, prepun elektromagnetskih valova svih mogućih valnih duljina, koji se pojavljuju i potom, gotovo istovremeno, nestaju ostavljajući mjerljivi impuls.

U NASA-i vjeruju da je korištenjem Casimirove sile (privlačna sila koja se pojavljuje, zbog fluktuacija u kvantnom vakuumu elektromagnetskog polja između dvije, blizu postavljene, paralelne nenabijene provodljive ploče) moguće stvoriti "bazen" elektromagnetskih čestica koji bi se potom mogao koristiti kao gorivo za QVPT pogon.

Jedini problem u realizaciji ove vrste pogona jest, prema NASA-i, izvor energije koji bi stvarao specifične impulse potisnika (eng. thruster). Inicijalne projekcije, na primjer, pokazuju da bi vrijeme trajanja putovanja između Zemlje i Neptuna, kada bi se mogao izgraditi 100MW, 200 mT QVPT pogon, bilo otprilike 100 dana.

Izvor: Live Science

znano.st

Sigurno se pitate, je li sunčanje dobro ili loše za nas? Istinu je nakon nekoliko desetljeća brojnih groznih uradaka, knjiga i emisija o pogubnim učincima Sunčeve svjetlosti na naše zdravlje, zaista teško razlučiti. Jesmo li mi zaista postali jedina vrsta sisavaca na planeti koja zazire od Sunčeve svjetlosti?

Sunčeva svjetlost liječi depresiju i uništava negativne učinke stresa
Sunčeva svjetlost povećava količinu serotonina – prirodnog hormona sreće. Zbog te činjenice smo sretniji i zadovoljniji nakon sunčanja. Regularno sunčanje (od samo 15 minuta dnevno s najmanje 40% otkrivene kože i potpuno otkrivene glave), uništava i anulira depresije srednje jakosti, naročito ako je sunčanje u kombinaciji s umjerenom tjelovježbom poput lagane šetnje prirodom ili plivanja do nekih pola sata na dan, na takav način iz tijela izbacujemo neurotoksine poput fluora i žive, koji su jedni od najvećih prijetnji našeg zdravlja. Ako kombiniramo fizičku aktivnost na otvorenom sa sunčanjem stvaramo prirodne endorfine, koji su blagi opijati, a koji također djeluju analgetički i anksiolitički.

Sunčeva svjetlost smanjuje srčana oboljenja
Studija koju je objavio British Medical Journal pokazuje kako zapravo ljudi češće umiru od srčanih udara tijekom zime nego li tijekom ljeta, molimo vas nemojte ovo miješati s toplotnim udarima. S obzirom da Sunčeva svjetlost, uklanja depresije, pojačava rad parasimpatičkog nervnog sustava, uključujući i kranijalne živce, koji smanjuju otkicaje srca i opuštaju naše tijelo, um i mišiće, sasvim je jasno koliko je važan učinak naše zvijezde na psiho-somatsko zdravlje ljudske vrste. Britanski znanstvenici smatraju da je smanjena rata srčanih udara tijekom ljeta povezana i s proizvodnjom vitamina D, naime smanjenje vitamina D tijekom zime ili njegov potpuni nedostatak ozbiljno negativno utječe na kardio-vaskularni sustav, imunološki sustav, kako i na kalcifikaciju naših žlijezda, poglavito hipofize. Interesantno je da se količina negativnog kolesterola također povećava s opadanjem količine vitamina D, studija objavljena u znanstvenom magazinu The Lancet je pokazala direktnu poveznicu između sunčanja, povećanja prirodnog vitamina D i smanjenja lošeg kolesterola. Istraživanje dr. Holicka je pokazalo kako sunčevo UVB zračenje za vrijeme tjelovježbe uvelike smanjuje krvni tlak i potrebu za korištenjem kardio-vaskularnih lijekova.

Sunčeva svjetlost onemogućava stvaranje dijabetesa
Vitamin D pomaže u sprječavanju i umanjenju posljedica dijabetesa. Znanstvena studija napravljana u Finskoj je pokazala kako djeca koja imaju dovoljno vitamina D, ili ga pak uzimaju u obliku tableta (od kojih mi zaziremo) imaju čak 80% manji rizik od razvijanja dijabetesa tipa I. Nedostatak vitamina D doprinosi razvitku dijabetesa tipa II, taj podatak je otkrilo znanstveno istraživanje koje je vodila dr. Barbara Boucher iz Kraljevske bolnice u Londonu.

Sunčeva svjetlost uništava zimsku depresiju ili SAD
SAD – Seasonal Affective Disorder – ili zimska derpesija – nastaje zbog isključivog nedostatka Sunčeve svjetlosti, od nje „boluju" ljudi u polarnim i subpolarnim područjima, no u zadnjih nekoliko godina od SAD-a boluje sve veći broj moderne populacije zapadne Europe, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Nije u pitanju samo sve veća naoblaka i žešće zime, već i sve manji doticaj ljudi s prirodom, i sve veći boravak u zatvorenim prostorima. Smatra se da zimska depresija ne može nastupiti ako se akumulira dovoljno Sunčeve svjetlosti, naročito u kasno ljetnim danima i za vrijeme jeseni, dovoljno je biti na otvorenom 15 minuta dnevno uz šetnju kroz prirodu, oni koji prakticiraju Surja jogu ili sungazing nemaju problema s ovim poremećajem.

Sunčeva svjetlost održava naše zube zdravima
Sunce čini naše zube zdravima i snažnima. Nedavna znanstvena studija je pokazala kako djeca iz Škotske, Sjevernog Walesa i Merseysidea imaju više dentalnih problema zbog malog izlaganja Sunčevoj svjetlosti, naime djeca do 12 godina u ovim područjima imaju 300% više dentalnih problema nego li njihovi vršnjaci koji imaju sreće provoditi više vremena na Sunčevoj svjetlosti.

Sunce sprječava nastanak Multiple skleroze
MS – Multipla skleroza je bolest centralnog nervnog sustava, koja vodi do trešnje ekstremiteta i konačne paralize. Iako se još uvijek ne zna uzrok za njeno nastajanje i razvoj, znanstvenici su otkrili kako izlaganje Sunčevoj svjetlosti za vrijeme djetinjstva dramatično smanjuje i gotovo uništava mogućnost razvijanja MS-a u odrasloj dobi. Znanstvenici su također primijetili kako je MS manje zastupljena u zemljama s višim brojem sunčanih sati.

Sunčeva svjetlost ima analgetsko djelovanje
Sunčanje zagrijava mišiće i mekana tkiva, na takav način se opuštamo i oslobađamo od stresa. Sunčeva svjetlost ima posebno pozitivan učinak na umanjenje i anuliranje učinaka reume, reumatoidnog artritisa, i drugih upalnih procesa, naročito zahvaljujući stvaranjem prirodnog vitamina D, koji je jedan od najvećih protivnika upala i boli.

Sunčeva svjetlost reducira nastanak kancerogenih oboljenja i ubija kancerogene stanice
Vitamin D je jedan od najjačih zaštita od razvijanja kancerogenih stanica, o tome smo pisali na dugo i na široko u brojnim uracima, s preko desetak interdisciplinarnih studija u koje su se odvijale u preko stotinu država svijeta. Znanstveno istraživanje Američkog nacionalnog instituta za istraživanja raka je otkrilo kako ljudi koji primaju dovoljno Sunčeve svjetlosti imaju 50% manji rizik od dobivanja raka debelog crijeva i raka dojke. Sličan efekt se otkrio i na pojavama raka maternice, mokraćnog mjehura, jednjaka i želuca. No jedan od najvećih iznenađenja je bilo otkrivanje podatka da melanin – hormon pigment, koji se dobiva isključivo sunčanjem, štiti od nastanka raka kože, dakle sunčanje, nas štiti od istoga, no zaista se teško boriti istinom protiv propagande koja još uvijek tvrdi kako Sunčeva svjetlost stvara rak kože.

Sunčeva svjetlost povećava plodnost
Studija napravljena u Turskoj je otkrila kako žene koje borave na Sunčevoj svjetlosti bivaju plodnije te da se tijekom života njihova plodnost produžava. S druge strane žene koje provode na Sunčevoj svjetlosti manje od jednog sata tjedno dospijevaju u menopauzu, čak sedam godina ranije od normale. Sunčeva svjetlost povećava količinu testosterona kod muškaraca, što čini ljetni period savršenim vremenom za stvaranje djece, naročito ako vam to inače ne „ide od ruke."

Sunčeva svjetlost nas energizira
Nije potrebno govoriti kako životinje djeluju živahnije tijekom ljetnih mjeseci, dok biljke zahvaljujući Sunčevoj svjetlosti metaboliraju energiju. Ljudi tijekom ljeta imaju manju potrebu za snom i lučenjem melatonina, hormona koji omogućava dubok i miran san. Sunčeva svjetlost regulira cirkadijski ciklus prema svojoj jakosti, ljudsko biće je milenijima živjelo u skladu s prirodom i godišnjim dobima, na žalost moderna život je sve osim prirodan.

Sunčeva svjetlost umanjuje učinke Kronove bolesti i bolesti propusnih crijeva
Svi oni koji su osjetljivi na gluten i imaju upalne procese u probavnom traktu trebaju više Sunčeve svjetlosti od prosjeka, naime poznato je da ljudi s Kronovom bolešću i bolešću propusnih crijeva imaju male razine vitamina D u tijelu. Nekoliko neovisnih studija je također otkrilo kako sunčanje umanjuje efekte ovih bolesti i brojne drugih poremećaja vezanih za upalne procese probavnog trakta. Uz vitamin D i bolesti probavnog trakta je vezana još jedna činjenica, svi oni koji imaju problema s probavom nisu ketonični, točnije ne mogu masti, naročito masti životinjskog podrijetla pretvarati u energiju, već samo i isključivo šećere i škrob. Zbog istih problema se ne može skladištit niti vitamin D, samo ljudi koji su ketonični mogu apsorbirati vitamin D u tijela. O učincima ketogene prehrane na naša tijela smo pisali više puta, dovoljno je reći kako je naš mozak uglavnom sastavljen od masnoće, kao i naši živci, ista stvar je i sa staničnim stjenkama koje su sastavljene isključivo od masnoća. Hidrogenizirane masti i ulja ne mogu nadomjestiti masti životinjskog podrijetla, dok jedino ulje sjemenke konoplje Canabis sative idice ima identičan vitamin D i esencijalne masne kiseline potrebne našem tijelu, stoga posebnu pažnju obratite na pravilan unos masnoća kao jedete industrijsku hranu ili ako ste frutarijanac ili vegan.

Sunčeva svjetlost smanjuje i anulira brojne ženske bolesti i poremećaje
Svaka peta žena pati od sindroma policističnih jajnika koji stvaraju abnormalne menstrualne cikluse, dismenoreju, bolove, dlakavost i neplodnost. Znanstvena studija koju je vodila dr. Susan Thys-Jacob iz St. Luke's Roosevelt bolnice u suradnji sa sveučilištem Columbia iz New Yorka, je otkrila kako je polovica žena iz ispitne skupine, koja je koristila vitamin D i kalcij povratila normalne menstruacije i obnovila jajnike, dok je na uzorku od 14 žena njih dvije normalno zatrudnjelo. Ista znanstvena studija je također otkrila da žene s predmenstrualnim bolovima imaju manjak vitamina D u tijelu, te da svaka menstruacija stvara brojne upalne procese.

Sunčeva svjetlost štiti kožu od raznih poremećaja i bolesti
Izlaganje Sunčevoj svjetlosti može imati iznimno blagotvoran učinak na sve one koji boluju od psorijaze, akni i ekcema. Dermatolozi regularno predlažu sunčanje ljudima koji imaju spomenute poremećaje, naročito u periodima od 30 minuta dnevno za vrijeme jutarnjih i poslijepodnevnih sati. S obzirom na ovakvu činjenicu gotovo je nevjerojatno još uvijek vjerovati kako sunce uzrokuje nastanak raka.

Sunčeva svjetlost ojačava imunološki sustav
Sunčanje potiče stvaranje bijelih krvnih zrnaca – leukocita, čija je osnovna uloga zaštita ljudskog tijela od bakterija, virusa, gljivica i parazita. Životni vijek leukocita, bez obzira kojoj od pet osnovnih vrsta pripadaju, je u prosjeku 3-5 dana, stoga je sunčanje nešto što bi trebali raditi regularno, a ne jednom do dva puta godišnje za vrijeme godišnjeg odmora ili praznika. Leukociti su kao i vitamin D zaslužni za borbu s upalnim procesima u tijelu, infekcije nastaju samo u slučajevima kada izostane pravilna i brza reakcija našeg imunološkog sustava. Iako je mnogima nepoznata činjenica kako su kranijalni živci direktno povezani s našim imunološkim sustavom, smatramo kako je kombinacija sunčanja, blage tjelovježbe i meditacije s pravilnim disanjem (za pokretanje rada kranijalnog živca broj X) dobitnička kombinacija za odstranjivanje toksina iz tijela, jačanja imunološkog sustava i oslobađanja od stresa.

Sunce pomaže u smanjenju prekomjerne tjelesne težine
Sunčeva svjetlost povećava lučenje serotonina – hormona sreće koji smanjuje apetit i poboljšava rad kranijalnih živaca koji reguliraju sve mekane organe u tijelu, uključujući i rad probavnog trakta. Samo zdrave nekalcificirane žlijezde mogu proizvoditi pravilne omjere hormona, za samu dekalcifikaciju hipofize potrebno je sunčati glavu barem 15 minuta dnevno.

Sumnjate li da smo mi bića ovisna o Sunčevoj svjetlosti evo nekoliko podataka koji vas mogu natjerati na razmišljanje:
Epifiza stvara melatonin – hormon spavanja tijekom noći i serotonin tijekom dana, zbog toga smo aktivni tijekom dana, dok svi ljudi koji na duže vrijeme moraju raditi tijekom noći, s vremenom postaju iscrpljeni, brzo mijenjaju raspoloženje, ne mogu se rekuperirati tijekom spavanja po danu, i pate od loše probave i poremećaja u probavnom traktu, s vremenom imaju sve više kožnih problema i lako se razbolijevaju. 

 

Ljudi imaju odličan vid tijekom dana, a slab tijekom noći, sve životinjske vrste koje su prilagođene noćnom režimu rada imaju potpuno drugačije formirane oči od nas. Mačje oči su fenomenalno adaptirane za noćne „šetnje" dok ljudsko oko ima čak i zaštitu od prekomjerne Sunčeve svjetlosti, pigment u irisima i velike i guste trepavice, zbog istog razloga su naše oči relativno uvučene u očnu duplju.

Vitamin D – jedini vitamin sa svojstvima hormona, kojega može stvarati naše tijelo, a koji se proizvodi isključivo na Sunčevoj svjetlosti, ljudi s manjkom vitamina D imaju brojne poremećaje i bolesti.

Ljudskim cirkadisjkim ciklusom upravlja Sunčeva svjetlost, cirkadijski senzori se nalaze u našim očima i koži, zahvaljujući istome mi smo u stanju utonuti u san nekoliko sati nakon dolaska noći, te prirodno imamo laganiji san i budimo se nakon izlaska sunca.

Bez obzira na sve rečeno postoje oni kojima je jedino profit u interesu, a ne naše zdravlje, još uvijek nas se tjera da se mažemo kancerogenim petrokemijskim preparatima koji bi nas navodno trebali zaštititi od sunčeva učinka, pa ipak nakon tretmana takvim i sličnim kremama ljudska koža sve brže stari, postaje suša, ne otpornija, bolesnija, stvaraju se bore, napukline i tumori.

Petrokemija tvrdi da su nam najveći problemi UVA i UVB sunčeve zrake, točnije negativna Sunčeva radijacija, pregledajmo malo činjenice:

UVA zrake:
Prolaze kroz staklo, uvijek su prisutne bez obzira na količinu naoblake i vrstu vremenskih uvjeta, penetriraju duboko ispod kože, na njih otpada 5% Sunčeve svjetlosti.

UVB zrake:
Ne prolaze kroz staklo, uzrokuju opekline (ako se prekomjerno i nepametno sunčamo), stvaraju; tamnjenje kože i vitamin D, zavise od vremenskih uzoraka, manje ih je za vrijeme oblačnih dana, više ih je za vrijeme sunčanih dana. Na UVB zrake otpada 0,5% Sunčeve svjetlosti.

Većina petrokemisjkih preparata za zaštitu od sunčanja nas štite od UVB zraka, no uopće nas ne štite od UVA zraka. Cink oksid u potpunosti štiti od UVA zraka, ali kozmetička industrija ga je u potpunosti odbacila jer se ne apsorbira u kožu i izgleda kao pasta za zube koja se na koncu stvrdne na koži, s koje se treba sastrugati. Dakle kozmetički preparati načinjeni iz derivata nafte, puni parabena i kancerogenih toksičnih spojeva nas sprječavaju u stvaranju vitamina D (UVB zrake), no s druge strane nas uopće ne štite od UVA zraka koje nemaju nikakva učinka na naše tijelo osim eventualnog akumulacijskog efekta radijacije.

FDA – krovna američka agencija za hranu i lijekove je prva počela s promoviranjem patentiranih zaštitnih krema, te je u zadnjih 60 godina polako ali sigurno izbacila prirodna zaštitna sredstva poput biljnih ulja o kojima smo pisali. S druge strane alternativci još uvijek ponegdje zastupaju fototoksična ulja poput kantariona, koji je iznimno ljekovit bez učinka Sunčeve svjetlosti, ali je opasan i kancerogen ako se aplicira za vrijeme sunčanja. FDA je s druge strane objavila listu fototoksičnih spojeva, pa ipak ti spojevi se često kombiniraju sa sredstvima za navodnu zaštitu od sunčanja ili se preporučuju za kombiniranje s istima, u pitanju su: Lijekovi, dodaci hrani, deodoransi, antibakterisjki sapuni, petrolej i vazelin, antihistamini, preparati za prehladu i alergije, protu-uplani lijekovi na bazi nesteroida, antibiotici i neka prirodna ulja poput ulja bergamota, ulja sandalovine, ulja agruma i brojni drugi kemijski spojevi. No najgore je od svega da ta ista FDA koja kroji globalnu zaštitu od sunčanja, jer standarde iz SAD-a kopiraju sve zemlje na svijetu, uključujući i Europu, nikada nije obavezala proizvođače da navedu toksične spojeve, fototoksične elemente i eventualne kontraindikacije na sredstvima za zaštitu od sunca. Nije li to zapravo razlog sve veće pojave kancerogenih oboljenja kod populacije koja se generacijama maže ovakvim i sličnim preparatima?

Ta ista agencija je čak i navela kako takvi spojevi uzrokuju:
Prerano starenje kože
Snažne alergijske reakcije
Kataraktu
Krvožilne poremećaje i oštećenja
Oslabljenje imunološkog sustava
Rak kože
Web portal Wake Up World s pravom iznosi slijedeće:

„Nije potrebno biti raketni znanstvenik da bismo zbrojili dva sa dva i shvatili kako sredstva za zaštitu od sunčanja stvaraju fotoosjetljivost, a oni koji imaju fotoosjetljivost će najlakše razviti rak čak i ako imaju sasvim normalnu kožu." Science Daily je u svom tekstu pod nazivom „Lijekovi mogu povećati osjetljivost na sunčevu svjetlost" izvijestila slijedeće: „Iako ovi lijekovi ne uzrokuju direktno stvaranje raka kože i ozbiljne opekline kože, naročito kod djece, oni se direktno povezuju s dobivanjem raka kože ljudi u odrasloj dobi." U odličnom mega istraživanju Health Research Foruma, pod naslovom „Krađa Sunčeve svjetlosti" stoji dio koji smo vam dužni prenijeti: „S pravom postoje ozbiljne sumnje o tome kako sunčanje uzrokuje stvaranje melanoma (raka kože). Djeca i odrasli koji regularno obitavaju na Sunčevoj svjetlosti imaju manje šanse od dobivanja raka kože, za razliku od onih koji najviše vremena provode u zatvorenim prostorima. Ljudi koji rijetko izlaze na sunce ali koji ponekad pretjeraju sa sunčanjem i pri tome dobivaju opekline, imaju veći rizik od stvaranja melanoma, naročito ako imaju izrazito svijetlu put. Povremeno sunčanje, stvara najveći rizik od razvijanja melanoma, dok regularno sunčanje stvara zaštitu od razvijanja iste bolesti, jer se stvaraju veće količine vitamina D koji štiti od svih kancerogenih oboljenja." Iznimno je važno zapamtiti da ljudi koji rijetko i povremeno izlaze na sunce, i to za vrijeme ljetnjih mjeseci koriste zaštitne kreme koje ne dozvoljavaju UVB zrakama da dospiju do naše kože, a upravo te zrake stvaraju vitamin D koji je naša prava i jedina zaštita od nastanka kancerogenih oboljenja. Ovaj monstruozni plan, je stvorila kozmetička i farmaceutska industrija, vrijeme je da progledamo i shvatimo koliko nas upropaštavaju, te da se borimo protiv democidnih organizacija i kompanija kojima nije u interesu naše zdravlje i boljitak.

Strah stvara profit i hordu boležljivih ovisnika!
Od Sunčeve svjetlosti ovisi nastanak i opstanak kompletnog života na planeti Zemlji. Od svjetlosti naše malene zvijezde ne ovise samo biljke i životinje, mi pripadnici Homo sapiesa – bića nastala i evoluirala na ovoj planeti, se ne bi trebali strašiti svjetlosti od koje ovisimo, no strah omogućava kontrolu i manipulaciju. Strah omogućava zaradu i stvara hordu ovisnika o umjetnim, toksičnim, kancerogenim preparatima i sve to zahvaljujući jednoj jedinoj stvari – propagandi koja je od sunca stvorila krivca za stvaranje raka, iako nas vitamin D, kojeg stvara naša koža nakon izlaganja Sunčevoj svjetlosti, štiti od nastanka svih kancerogenih oboljenja, dok nam s druge strane omogućava pravilan rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem kao i normalan rad mozga.

matrixworldhr.wordpress.com

U vladi Tuzlanskog kantona napokon su shvatili da nisu vlasnici Sunca niti vjetra, budući da će koncesije za korištenje Sunčeve energije i energije vjetra biti ovih dana ukinute po hitnom postupku. Naime, u Zakonu o koncesijama Tuzlanskog kantona među mnogim koncesijama postoje koncesije za korištenje Sunčeve energije i energije vjetra po čemu je upravo Tuzlanski kanton bio jedinstven u svijetu. Isto tako izvan snage bi se stupanjem na snagu izmjena zakona trebali staviti i ugovori koji su do sada bili sklopljeni. Naime, ni na koji način nema smisla niti opravdanja za naplaćivanje nečega što nije u vašem vlasništvu. Ukoliko su to primjerice plodna zemlja, vode, šume ili nešto nad čime je jednostavno moguće utvrditi vlasništvo, za iskorištavanje istoga ima smisla naplaćivati koncesije. No, kad su u pitanju strujanje zraka ili Sunčevo zračenje, onda naplaćivanje koncesije zaista nema smisla i djeluje destimulativno. No, istovremeno, vlada je unatoč činjenici da bi za nekoliko dana trebale prestati važiti ipak donijela odluku od dodjeli koncesija za korištenje energije Sunca. No, kad bolje razmislimo, možda su tradiciju dodijeljivanja koncesije za korištenje energije Sunca i vjetra možda trebali ostaviti, ali zato ukinuti njihovu punu naplatu već samo ostaviti simboličnu administrativnu pristojbu za izdavanje koncesije. Na taj način bi potakli veće zanimanje za korištenje Sunčeve energije, a istovremeno po nečemu ostali jedini na svijetu. Šalu na stranu, sva sreća da su ipak shvatili da to što su radili doista nije imalo nikakvog smisla.
energis.ba

 

Španjolska uvela koncesije za korištenje energije Sunca
Nakon što su vlasti u Tuzli shvatile da ne posjeduju Sunce i ukinuli koncesije za Sunce istu stvar su pet do šest mjeseci kasnije odlučili uvesti Španjolci. Nadamo se samo da se toga neće sjetiti i u Hrvatskoj. Pred neko vrijeme smijali smo se vlastima Tuzlanskog kantona koje su jedine u svijetu imale naknadu za korištenje energije Sunca. Kad su početkom veljače ove godine napokon shvatili da je ova vrsta nameta glupost i ukinuli ga, mislili smo da ćemo konačno moći odahnuti jer se barem nešto okrenulo na bolje na ovim prostorima. Međutim, kad smo gotovo povjerovali da je ovo dobro došlo samo po sebi i da je čovječanstvo ipak postalo pametnije, odjednom smo shvatili da vrijedi i obrat one stare poslovice ili svako dobro za neko zlo i da je nešto trulo u državi Španjolskoj. Ono što je doista trulo u državi Španjolskoj barem kad su u pitanju obnovljivi izvori energije možda nije toliko činjenica da je uslijed grozomorne ekonomske situacije ukinula sve oblike poticanja obnovljivih izvora energije, koliko je problem činjenica da je španjolski ministar energetike potpisao kraljevski dekret kojim se uvodi ista ona vrsta nameta kojeg se Tuzlanski kanton ne tako davno odrekao. Naime od sada će svi koji u Španjolskoj žele koristiti sunčeve sustave za vlastitu proizvodnju biti prisiljeni plaćati namet koji je dovoljno visok da osigura da vam je puno isplativije koristiti postojeći priključak na električnu mrežu nego razmišljati o energetskoj neovisnosti. Sve to nije toliki problem dok god vas ne uhvate da neprijavljeno koristiti solarni sustav jer u suprotnom možete platiti kaznu do 30 milijuna eura. Prema pisanju lista El Pais prije donošenja ovog dekreta za sustav snage 2.4 kW na stambenoj zgradi u Španjolskoj je bilo je potrebno oko 12 godina da se on otplati, no nakon donošenja ovog dekreta rok otplate zbog nameta će se gotovo utrostručiti i iznositi 35 godina. Ovo je samo još jedan primjer tehnološkog nazadovanja zbog tvrdnji privrednih subjekata koji se ne mogu održati na tržištu da im je egzistencija ugrožena. Dovoljno je da takvi poslovni subjekti dobro kotiraju i da je njihovo održavanje od državnog značaja da se nametima umjetno zaustavi razvoj tehnologija koje bi krajnjem kupcu mogle dati značajnu prednost. Jedan od primjera su VOIP usluge, odnosno usluge Internet telefonije koje se u Francuskoj oporezuju zato što imaju „nepravednu prednost" u odnosu na druge tehnologije. Sličan slučaj na humorističan način tematski je obradio još davne 1845. godine francuski ekonomist Frederic Bastiat u članku pod nazivom „Peticija proizvođača svjetiljki" gdje proizvođači svijeća, uljanica, uličnih svjetiljki, alkohola, smole i drugih zapaljivih materijala pišu kako su zbog besplatne prirode svjetlosti Sunca stavljeni u neravnopravnu poziciju. Stotinu i šezdeset godina kasnije ovu su priču doista ostvarili u susjednoj Španjolskoj. I što reći na kraju, osim da se nadamo da ovako nešto na kraju neće pasti na pamet našim zakonodavcima.
zelenaenergija.org

 

 

Prvo postavite solarne panele na krovove, a onda plaćajte porez na sunčevu energiju
Sve što je predobro da bi bilo istinito, najčešće je neka vrsta prevare. Pa tako i sa solarnom energijom i postavljanjem solarnih panela na krovove kuća, od čega bi kućanstvo trebalo profitirati kroz nekoliko godina. Možda bi sve to i bilo dobro, da španjolske vlasti nisu donijele novi zakon o porezu na sunčevu energiju, a koji bi možda mogao zahvatiti i ostale zemlje članice EU. Misleći valjda kako polaže Zakonsko pravo na dio svjetlosti koje dolazi od Sunca, španjolska vlada je uvela novi porez koji se odnosi na osobe koje svoje energetske potrebe zadovoljavaju prikupljajući sunčevu energiju. Alberto Nadal, španjolski ministar energije, potpisao je kraljevski dekret kojim se oporezuju kućanstva koja namjeravaju instalirati solarne panele na svojim krovovima. Novi porez je dovoljno visok da je isplativije koristiti postojeće mreže opskrbe električnom energijom, i one koji pružaju te usluge – što i jest, čini se, svrha novog zakona. Prije donošenja ovog dekreta, piše španjolski list El Pais, sustav snage 2.4 kW na stambenoj zgradi otplaćivao se oko 12 godina, no nakon donošenja ovog dekreta rok otplate zbog nameta će se gotovo utrostručiti i iznositi 35 godina, prema procjeni Španjolskog fotovoltaičnog udruženja (UNEF). UNEF se sastoji od otprilike 300 tvrtki koje čine 85% veličine tog industrijskog sektora, a Jose Donoso, predsjednik udruženja, izjavio je povodom potpisivanja novog dekreta kako je 'od svih mogućih scenarija, ovaj uvjerljivo najgori.' Kazne za neplaćanje poreza iznose nevjerojatnih 30 milijuna eura. Da li je porez na zrak sljedeći na redu?
www.hop.hr

 

 

Porez na Sunce - proizvodnja solarne energije prelazi u korporativni sektor
Američka savezna država Arizona uvodi trend koji bi se, ukoliko se pokaže uspješan (iliti ukoliko se korisnici ne pobune), mogao proširiti SAD-om, a kasnije i cijelim svijetom. Riječ je o 'porezu na Sunce', koji bi se naplaćivao svima koji upotrebljavaju solarnu energiju. Naime, APS (Arizona Public Service) najavio je namjeru uvođenja 'poreza na Sunce'. O čemu se radi? Poznato je kako korisnici solarnih panela višak nastale električne energije prodaju klasičnim električnim mrežama. Oporezivanje te prodaje je minimalno zbog ohrabrivanja što većeg broja korisnika na prelazak na solarnu energiju. No, očigledno je kako je sve bila samo 'navlakuša', te će APS početi naplaćivati mjesečnu rentu za ovakav tip prodaje viška energije, i sve nazivaju 'prigodna naplata'. Cijena - prava sitnica! 'Samo' 1.200 dolara godišnje. Kako veliki broj proizvođača prodaje 'na malo', onda će im taj tip prodaje postati krajnje neisplativ i u igri će ostati samo veliki proizvođači. Koliko je očigledno pogodovanje, govori činjenica kako veći proizvođači plaćaju istu fiksnu rentu. Arizona je izabrana s namjerom, zbog svojeg solarnog kapaciteta i najveće proizvodnje energije u cijelom SAD-u. Naravno, ovo bi moglo usporiti ekspanziju, a i brojne prodavače obeshrabriti u aktivnosti. Što je sljedeća točka u pogodovanju, vrijeme će pokazati.
www.treehugger.com

 

 

Austrijski solarni porez na proizvodnju za vlastitu potrošnju ublažen
Austrija je prije nekoliko mjeseci uvela porez na solarnu energiju koja se direktno troši na mjestu proizvodnje, odnosno prije nego uđe na elektroenergetsku mrežu. U Austriji je taj porez iznosio 1,5 eurocent po kWh, pri čemu su izuzeti mali sustavi. Ista je uvedena u ožujku, a izuzeće je bilo određeno za sustave koji godišnje proizvode do 5.000 kWh električne energije, što bi u pogledu godišnje osunčanosti bila proizvodnja sustava snage do 5 kW. Prije nekoliko tjedana je Austrija promijenila taj porez, tako da se isti sada odnosi na sustave koji proizvode do 25.000 kWh električne energije godišnje čime su sada izuzeti sustavi snage i do 20-25 kW. Vlada Austrije je objavila da je taj iznos povećan zato što žele izuzeti privatne kuće, male poduzetnike i udruge iz sustava oporezivanja jer treba poštovati akcije građana, a ne ih kažnjavati. Sam porez se odnosi i na mikro hidroelektrane, male vjetroagregate i mala postrojenja na bioplin i biomasu.
www.renewablesinternational.net

 

 

Počeli naplaćivati porez na Sunce: Ludi umovi kreiraju lude EU zakone!
Njemačka i Austrija posljednjih godina davale su izdašne subvencije ljudima koji su koristili sunčane kolektore. Svi su mislili kako je riječ o tome da ove države žele da se ljudi što više koriste obnovljivim izvorima energije. Masa ljudi prihvatila je subvencije, nabavila vrlo skupe sunčane kolektore, poduzetnici su okrenuli sve kako bi svoja postrojenja napajali suncem i sada - pljas. Austrija se prva dosjetila kako bi mogla okrenuti ploču. Dosjetila se već zaboravljenog energetskog doprinosa kojeg mora što prije aktualizirati. Naime, Austrijanci će korisnicima sunčevih kolektora početi naplaćivati porez na sunce. Da, dobro ste čuli - uvodi se porez na sunce i on će iznositi 1,50 centi po kilovat satu. Sada je svima postalo jasno zašto su toliko gurali subvencije na obnovljive izvore energije. Riječ je, kako mnogi tvrde, o još jednom porezu na budale, koji će se, naravno, vrlo uskoro svidjeti i Nijemcima. Porez na sunčevu energiju je apsurdan, to je jednako kao da vam naplaćuju zrak ili, pak, da morate platiti porez na mrkvu koju ste sami zasadili i koja je niknula u vašem vrtu. Nevjerojatno, ali to je zaista tako, porez na sunce počet će se provoditi prvo u Austriji, a onda će se lijepo proširiti i na Njemačku te na druge EU zemlje. Možda upravo zbog toga Mirela Holy provodi kampanju o obnovljivim izvorima energije? Austrijanci su šokirani jer se osjećaju prevareno. "Prvo su nas namamili da se prebacimo na kolektore za skupljanje besplatne sunčeve energije, a sada nam tu energiju žele naplaćivati", govore zbunjeni Austrijanci koji su uhvaćeni u klopku. Bilo kako bilo, porez na sunce može osmisliti samo zamračen birokratski um koji stoluje u tamnim beskonačnim hodnicima jednog otuđenog kafkijanskog svijeta. Oko nas je beskonačna energija svemira, besplatna i svima dostupna. Ali jadni Josef K., iz poznatg Kafkinog romana Proces, koji je sinonim nas samih, koji je unaprijed osuđen na jalovu borbu protiv paragrafa, umjesto da slobodno stvara i razvija svoj život na dobrobit sebe i bližnjih. Ovaj porez oličenje je nevjerojatne sebičnosti, bahatosti i proračuntosti. Postavlja se pitanje: kako je ovaj zakon uopće mogao proći? Tko se postavio kao vlasnik Sunca? I kome ljudi zapravo moraju plaćati porez na ono što je i njihovo? Sunce i njegova energija, darovana je svim ljudima na planetu pa je zaista nejasno kako i na koji način netko misli da ga ima pravo naplaćivati. Ovaj slučaj dokaz je da mahniti umovi na vlasti sve više gube kontrolu i grabe sve što se zgrabiti može. Nevjerojatno, no netko tome mora stati na kraj.
www.dnevno.hr