Plastika u morima
    Petak, 04 Rujan 2015 18:51

    Plastika u morima

    Godišnje se u oceanima nakupi više od 6,4 tone smeća. Čak 80 posto potone na morsko dno, a pet posto zadrži se na površini. Prvo što ćete osjetiti kad uđete u Prirodoslovni muzej u Grazu blagi je, slankasti miris mora. No slika pred vama nije nimalo idilična: na podu čitave jedne prostorije naslagano je smeće prikupljeno iz oceana: automobilske gume, kašete, bezbrojne plastične boce, stare japanke... a na vrhu crveni plastični brodić. Sve to dio je postava putujuće izložbe "Endstation Meer?" (Posljednja stanica more), prve izložbe na svijetu koja se bavi problemom smeća u morima i oceanima i pritom daje kritički pogled na suvremeno konzumerističko društvo.

    "Jesmo li već zašli u plastično doba?", s dozom cinizma, ali i zabrinutosti, pitaju se kustosi Christian Brändle i Angeli Sachs iz Muzeja dizajna u Zürichu, koji je izložbu osmislio u suradnji s organizacijom Plastic Garbage Project.

    Godišnje se u oceanima nakupi više od 6,4 tone smeća. Veći dio tog smeća potone na morsko dno, pet posto zadržava se na površini, a 15 posto more izbaci na obale. Najveći dio otpada čini plastika. Danas se godišnje proizvodi 250 milijuna tona plastike, čija se popularnost može objasniti ne samo niskim cijenama proizvodnje nego i praktičnim kvalitetama kao što su mala težina, otpornost na kiseline i kemikalije i fleksibilnost. No, njene kvalitete ujedno su i njene najveće mane budući da plastika nije biorazgradiva i jednom kad joj istekne životni vijek zagađuje naš okoliš desetljećima, pa i stoljećima - dok je za ogrizak jabuke potrebno samo dva mjeseca da bi se razgradio, plastične vrećice razgrađuju se između 10 i 20 godina, a jednokratne, plastične pelene čak 450 godina.

    Stručnjaci smatraju da ne postoji nijedan kvadratni kilometar mora u kojem nema plastike, a ono što je posebno zabrinjavajuće su ogromni "tepisi" plastičnog otpada. Morske struje, naime, transportiraju vodene mase i sve objekte u njima preko oceanskih bazena, a u određenim područjima te struje stvaraju velike rotacijske vodene vrtloge. Mirne zone unutar tih vrtloga nazivaju se tepisi ili zakrpe, budući da se u njima skuplja izrazito velik broj plutajućih objekata, a najpoznatiji je tzv. Great Pacific garbage patch, čija je površina velika otprilike kao srednja Europa.

    Jednom kad naplavine dosegnu vrtlog, mogu se u njemu okretati desetljećima, postupno se raspadajući kroz trenje i utjecaj UV-zraka u sve manje i manje komadiće. Najgore je na Havajima, gdje uslijed djelovanja morskih struja pristiže enormna količina smeća s obala Japana, Kine, Rusije, Koreje i SAD-a. No, u onečišćavanju mora sudjeluju i one zemlje koje nemaju more, budući da 80 posto otpada dolazi vjetrom s kopna ili iz rijeka - npr. rijekom Po u Jadransko more, Rajnom u Sjeverno more, Rhôneom u Sredozemno i Dunavom u Crno more. Deset posto smeća ostave nemarni turisti na plažama, a deset posto smeće dolazi s ribarskih brodova.

    Na nekim mjestima već se primjenjuje mehaničko čišćenje plaža, ali ekološki aktivisti to ne odobravaju i zahtijevaju da se plaže čiste isključivo ručno, budući da se mehaničkim čišćenjem zahvaćaju i živi organizmi kao što su školjke, račići i dijelovi tla.

    Godišnje ugine između 50 do 90 tisuća tuljana zato što se uhvate u stare ribarske mreže, a mnoge životinje zamijene komade plastike za hranu: na plastičnim bocama vidljivi su otisci zubi morskih pasa, a jedna od najmoćnijih slika na izložbi ona je mrtvog albatrosa u čijem su želucu pronađeni četkica za zube, upaljač, loptica za golf, pa čak i aplikator za tampone.

    Morski organizmi koji se hrane planktonima uzimaju plastiku zajedno s njihovom prirodnom hranom; studija uzoraka vode iz sjevernog Pacifika pokazala je da na tom području ima 46 puta više plastike nego planktona, a hranidbenim lancem plastika ponovo dospijeva na naše tanjure.

    Poseban način na koji organizmi iskorištavaju plastiku zove se "hitch-hiking". Neke vrste algi i planktona, naime, za reprodukciju trebaju plutajući materijal na koji liježu jajašca. Prije su koristili biljne tvari, no s obzirom da im je sada dostupan velik broj plutajućih dijelova plastike, jajašca liježu na plastičnom otpadu. Djelovanjem morskih struja vrste tako putuju tisuće kilometara i dospijevaju do novih habitata, gdje ugrožavaju postojeću ekološku ravnotežu.

    Drugi dio izložbe posvećen je plastici u svakodnevnom životu, u kojem prednjače plastične vrećice. Svake godine diljem svijeta proizvede se 600 tisuća milijuna plastičnih vrećica, a europski građanin godišnje ih u prosjeku potroši 500. U pravilu, upotrebljavaju se samo jednom, što je u potpunoj opreci s njihovom dugovječnošću. Poseban ekološki problem predstavljaju tanke plastične vrećice, koje vjetar vrlo lako otpuše i koje tako dospijevaju u rijeke i mora.

    Pokretna kultura jedenja još je jedan od simbola današnjeg konzumerističkog društva koje je uvijek u žurbi i uvijek na putu. S PET bočicama ručne veličine i pakiranjima hrane za van, plastična industrija pronašla je neiscrpno tržište koje nažalost predstavlja i značajan doprinos u proizvodnji smeća. Mnogi fast-food lanci nastoje pronaći ekološki prihvatljive alternative, kao što su kartonske šalice za kavu, ali mnogo toga može se napraviti i na individualnom nivou: povratne boce, kutije za ručak s domaćim ručkom, staklene posude umjesto plastičnih za piknik ili tulum. Alternativa su i tanjuri od biorazgradivog materijala kao što su palmino lišće, pribor za jelo od drva ili bambusa, te vrčevi od stakla.

    Poseban problem predstavlja i oku nevidljiva mikroplastika, koja se najčešće nalazi u odjeći od mikrofibre, kombinaciji poliestera i poliamida, i kozmetičkim proizvodima za peeling. Oni sadrže sitne kuglice polietilena i tako putem otpadnih voda dospijevaju u more.

    Treći dio izložbe odnosi se na moguća rješenja postojećih problema: jedno od njih osmislili su studenti industrijskog dizajna u Grazu Jens Eiselle, Alexander Reinalter i Sarah Thauer. Njihov rad nosi naziv "Manta project", a predstavlja katamaran koji nekom vrstom grablji filtrira smeće iz mora i pakira ga u vreće koje potom usidri zajedno s bovom. Brodovi koji prolaze pored tako mogu prepoznati bovu, podići smeće, a za predaju smeća u lukama dobiju novčane premije.

    Iako je ova metoda pogodna samo za površinski otpad, plastiku iz mora moguće je reciklirati, a za deset godina tržište recikliranja će, kažu mi u muzeju, imati veću vrijednost nego cjelokupna automobilska industrija.

    Gotovo sve morske ptice, njih 99 posto, imat će do 2050. plastiku u svojoj utrobi, što je velika prijetnja njihovu opstanku, pokazuje novo znanstveno istraživanje objavljeno u utorak.

    Britanski, američki i australski znanstvenici proveli su prvu globalnu analizu prijetnje plastike u oceanima za morske ptice.

    "Očekujemo da će do 2050., 99 posto svjetskih morskih ptica slučajno pojesti plastiku ako ne poduzmemo nešto kako bismo očistili oceane", rekao je voditelj istraživanja Chris Wilcox.

    Na osnovi podataka prikupljenih u cijelom svijetu, znanstvenici su zaključili da gotovo 60 posto svih vrsta morskih ptica već ima plastiku u svojim crijevima, te da je 90 posto živih morskih ptica jelo plastični otpad misleći da je hrana.

    Dodaju da količina plastike u želucima morskih ptica polako raste zadnjih 50 godina. Godine 1960. time je bilo pogođeno pet posto morskih ptica, a do 2010. 80 posto.

    Znanstvenica Denise Hardesty kazala je da je u samo jednoj ptici pronašla 200 komada plastike.

    Najteža situacija je na južnim oceanima, gdje živi najviše ptičjih vrsta uključujući pingvine i velike albatrose.

    "Nastojanja da se smanji količinu plastike u okolišu u Europi rezultirala su primjetnim promjenama u količini plastike u želucima morskih ptica za manje od deset godina, što upućuje da bolje osnovno upravljanje otpadom može smanjiti količinu plastike u okolišu u doista kratkom roku", ističe se u istraživanju objavljenom u američkom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
    Portal croenergo.eu
    Pročitano 980 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive