Rogun, HE - kada će Tadžikistan imati vlastitu električnu energiju?
Moderni čovjek ne može zamisliti život bez električne energije. Ali električna energija daje priliku da se osigura svakodnevni život nacije te i razvoj državnog gospodarstva. Čak i u poslijeratnom razdoblju prva stvar koju su sovjetske vlasti počele obavljati u zemlji jest izgradnja i rehabilitacija hidroelektrana. Tadžikistan je zemlja smještena u središnjoj Aziji. Prije toga, zemlja je bila dio SSSR-a. Ona nema vlastiti pristup moru, a područje se nalazi u podnožju Pamira. Država je bogata mineralima, ali budući da je 93% cjelokupnog teritorija u planinama, izvlačenje resursa je teško. Infrastruktura je slabo razvijena, a granice zemlje su daleko od euroazijskih prometnih tokova, ali to nije glavni problem republike.

Problemi s električnom energijom
Unatoč činjenici da oko 60% svih odvodnih voda u Srednjoj Aziji dolazi u Tadžikistan zemlja zimi praktički pada u tamu u doslovnom smislu. U republici nema razvijenih velikih depozita ugljikovodika koji bi se koristili u elektranama stoga je očigledan nedostatak električne energije. Lokalne vlasti nameću ograničenje potrošnje energije za stanovništvo i poduzeća, posebno za male poduzetnike. Prema nezavisnim stručnjacima, potencijalna rezerva hidroelektrana zemlje trenutačno iznosi 300 TWh. Na primjer, u Turkmenistanu ta brojka iznosi samo 20 TWh. Dugotrajna je izgradnja hidroelektrane Rogun, Tadžikistan koje je postala najveća dugoročna konstrukcija na svjetskoj razini. Radovi na izgradnji elektrane započeli su 1976. godine dok je nakon raspada Sovjetskog Saveza rad u Rogunu zaustavljen. 1993. godina nije bio uspješna za izgradnju elektrane jer je došlo do snažne poplave, a pomoćna brana bila je isprana. Kao rezultat toga, sve građevine podignute u to vrijeme bile su poplavljene. Godine 2004. započeo je drugi pokušaj izgradnje hidroelektrane Rogun. Ali sada 2017. nema temeljitih promjena usprkos glasnim uvjerenjima lokalnih vlasti o neposrednom pokretanju elektrane.

Opće informacije
HE Rogun nalazi se na rijeci Vakhsh, na mjestu gornje faze Vakhshk kaskade. Prema projektu elektrana bi trebala biti tipa nasipne brane visine 335 metara. Ako se izgradnja dovrši HE će biti najviša u cijelom svijetu. Prateće zgrade operative kao građevinski tuneli se moraju osposobiti kao i postaje stanice pod zemljom i transformatorska soba. Planirani kapacitet iznosi 3600 MW. U prosjeku bi elektrana trebala proizvesti 17,1 milijardi kWh. Brana bi trebala formirati veliki rezervoar Roguna koji će također pružiti funkcije navodnjavanja, tj. omogućiti će navodnjavanje oko 300 tisuća hektara.

Stručno mišljenje
Čak su i sovjetski dizajneri tvrdili da izgradnja hidroelektrane u Rogunu ne samo da će riješiti probleme pružanja električne energije u cijeloj zemlji već će ukloniti deficit vode diljem Amu Darya bazena. Rješenje ovog problema omogućiti će navodnjavanje oko 4,6 hektara zemljišta. Postoje podatci da je krajem 1990. godine stanica bila gotovo polu spremna. Izgradnja je provedena uz podršku SSSR koji je također bio zainteresiran za HE pa je uspio razviti još 240.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Nakon raspada SSSR-a, izgradnja HE Rogun počela je izazivati zabrinutost republika koje se nalaze u donjem području. Provedeno je međunarodno složeno ispitivanje projekta. Svjetska banka konzultirala se o zadatcima projekta (rujan 2008.-rujan 2009.). Unatoč javnim izjavama o neslaganju s izgradnjom Uzbekistana komisija je došla do sljedećih zaključaka: daljnja izgradnja i rad hidroelektrana je moguć, ali samo pod uvjetom da se usvoje promjene projekta radi ublažavanja utjecaja na okoliš. Brana u selu Rogun je najbolje rješenje, koje će zahtijevati najmanje izdataka i omogućiti će zemlji električnu energiju. Biti će potrebno ponovno izgraditi nekoliko naselja koja se nalaze u nižim točkama. Dakle, HE Rogun daje više prednosti Tadžikistanu i zemljama koje se nalaze u nižim područjima od negativnih posljedica. Također treba razmotriti još dva čimbenika. Prvo, zaključci međunarodne komisije potpuno se podudaraju s mišljenjem sovjetskih dizajnera. Drugo, nema potrebe ni tražiti nikakve političke implikacije u zaključke stručnjaka tih godina. Uz električnu energiju za cijelu populaciju zemlje gradnja će dati poticaj razvoju industrije u regiji. A to su nova radna mjesta, povećanje interregionalnog i međudržavnog robnog prometa. Prema najnovijim procjenama, dovršetak izgradnje koštati će zemlju 2,2 milijarde dolara.

Što se sada događa?
Tko sada gradi hidroelektranu (Rogun)? Do danas nastavak izgradnje vodi talijanski izvođač Salini Impregilo. Uprava tvrtke osigurava da će prva jedinica kapaciteta od 600 megavata biti pokrenuta već 2018. godine. Druga se planira pokreniti 2019. godine dok ih je šest u projektu. Potpuno lansiranje HE planira se već 13 godina. Osim toga, izgradnja HE u 2017 provodi se u potpunom vakuumu podataka. Šef države Emomali Rahmon prilično svjesan napretka "izgradnje stoljeća" jer je prethodno rekao da će prvo puštanje biti do početka 2017., ali najsnažnije poplave spriječile su to.
nsokote.ru

Ne plastičnim vrećicama!
Iako su naše bake i djedovi u cijelome svojem životu koristili tek nekoliko trajnih torbi, uspijevajući obavljati kupovinu u gradovima bez problema, danas se svakodnevno nemilice troši mnoštvo plastičnih vrećica koje su izrazito štetne za okoliš. Zbog proizvodnje plastičnih vrećica troše se prirodni resursi i energija, a kasnije pridonose gomilanju smeća, guše životinje u morima i nagrđuju plaže. Hrvatska bi, kao turistička zemlja, trebala na primjeru drugih država koje su zbog zagađenosti uvele zabranu plastičnih vrećica, naučiti da ne trebamo uništavati vlastite prirodne ljepote i čistu prirodu plastičnim vrećicama. Važno je da se edukacijom i zabranom plastičnih vrećica ili njihovom naplatom potiče građane da kupuju i koriste stvari koje će im trajati dulje te da koriste vrećice višekratno, a ne jednokratno. Samo u 2008. u Europi je proizvedeno 3,4 milijuna tona plastičnih vrećica, što je težina oko 2 milijuna automobila. Svake godine u svijetu se potroši preko 500 milijardi plastičnih vrećica, od kojih se zbog visokih troškova reciklira manje od 1%. Ostalih 99% završava u prirodi (morima, oceanima, rijekama i jezerima) gdje ubijaju stotine tisuća životinja koje ih zamijene za hranu. Kada jednom proguta plastične vrećice, životinja ih ne može probaviti tako da one ostaju u crijevima. Tamo sprječavaju probavu hrane i uzrokuju vrlo sporu i bolnu smrt. Gotovo 200 morskih vrsta (kitova, dupina, kornjača) umire na taj način, a česta su meta i ptice, do kojih vjetar nanese plastične vrećice. Procjenjuje se da oceanima pluta 4 milijuna tona plastike, a ona čini 10% cjelokupnog morskog otpada! Plastične vrećice uzrokuju i velike ekološke probleme jer se desetljećima raspadaju na manje dijelove te se na kraju raspadnu u plastičnu prašinu, vrlo nepoželjnu u okolišu jer kontaminira ekosustave i završava u našoj hrani i vodi. Alarmantna je činjenica da samo toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine, a plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla. Manje plastičnih vrećica također bi značilo i manju ovisnost o nafti jer se rade od polietilena, termoplastike dobivene preradom nafte. Iako predstavnici industrija koje se bave preradom plastike i gume navode kako se za proizvodnju plastičnih vrećica koristi manje resursa nego za papirnate vrećice, činjenica je da je razgradnja papirnatih vrećica neusporedivo brža i manje štetna za okoliš. No, nije cilj koristiti jednokratne vrećice, niti plastične niti papirnate, već one koje se mogu višekratno koristiti. Jedna platnena torba može se godinama višekratno koristiti, za razliku od plastičnih vrećica koje se svakodnevno nemilice troše i bacaju u ogromnim količinama, a njihova razgradnja traje jako dugo i šteti okolišu.

Što s recikliranjem?
Recikliranje plastičnih vrećica neekonomično je i teško provedivo. Niti znatno povećanje recikliranja ne rješava problem njihove neumjerene proizvodnje zbog koje se troše golemi resursi i otrovne kemikalije. Prerada jedne tone plastičnih vrećica stoji 20.000 kuna, dok dobivena sirovina vrijedi svega 160 kuna, što znači da je vrećicu skuplje reciklirati nego proizvesti novu.Mnoge su zemlje aktivno počele raditi na rješavanju problema plastičnih vrećica. 2011. godine povjerenik EU za okoliš Janez Potočnik izjavio je kako se razmatra mogućnost uvođenja zabrane plastičnih vrećica u sve zemlje EU, kao i druge opcije - dodatni porez na plastične vrećice ili zakonsku obavezu da se kupcima naplaćuju. Također, nama susjedna Italija od 2011. godine nudi kupcima samo biorazgradive vrećice od tkanine ili papira. Irska je 2002. prva u Europi uvela porez na njih, a do danas im je potrošnja pala za 90%. Kina, Izrael, Kanada, Južna Afrika, Australija te gradovi San Francisco, Los Angeles, Mumbai i drugi, zabranili su uporabu plastičnih vrećica ili će to uskoro učiniti. Južna Afrika, Irska, Tajvan, Bangladeš, Butan, Ruanda i Zanzibar primjeri su zemalja u kojima su uvedene novčane kazne za one koji rabe te neekološke vrećice.

Promjena je u našim rukama!
U Hrvatskoj se svijest o njihovoj štetnosti tek budi. Prijatelji životinja već godinama upozoravaju na ogromne ekološke štete i životinjske žrtve koje su posljedica masovnog korištenja plastičnih vrećica. Čestim kampanjama educiraju javnost o zaštiti okoliša dijeleći informativne letke i besplatne platnene vrećice. 'Vrećko', plastično čudovište, djeci na razumljiv i zabavan način objašnjava posljedice neekoloških vrećica, a instalacijom 'Oceani nekad i sad' ukazalo se na drastične promjene u izgledu oceana i njihovom izumiranju. Kada bi ih svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti, sljedeća generacija zatekla bi u prirodi 199.588.499.000 manje plastičnih vrećica!Samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica, a čovjek može uštedjeti i preko 22.000 plastičnih vrećica samo ako se odluči za ekološku alternativu. Zabranom plastičnih vrećica spasile bi se stotine tisuća životinja, sačuvali prirodni resursi i očuvali ekosustavi.Platnene torbe su praktične, ekološke i trajne. Odbacite plastične vrećice i zamijenite ih platnenima - tako pridonosite stvaranju čišćeg, zdravijeg svijeta, bez nasilja prema životinjama i prirodi.
prijatelji-zivotinja.hr

Istraživač u Marijanskoj brazdi pronašao je i plastične vrećice
Victor Vescovo i njegov istraživački tim oborili su novi rekord i uspjeli zaroniti i istražiti Marijansku brazdu. Osim dosad neviđenih morskih vrsta, na dnu su pronašli i plastični otpad. Američki istraživač Victor Vescovo spustio se gotovo do najdublje točke na svijetu, Marijanske brazde u Tihom oceanu. Proveo je četiri sata istražujući dno uz pomoć podmornice koja je napravljena kako bi izdržala veliki pritisak zbog dubine. Pronašao je morska stvorenja, ali i plastični otpad. Ovo je treći put da su ljudi uspjeli dosegnuti ekstremne oceanske dubine. Vescovo i njegov tim zaronili su pet puta na dno tijekom ekspedicije. Osim podmornice, robotski lenderi poslužili su za istraživanje udaljenog terena. Svi smo neopisivo uzbuđeni zbog ovoga što smo upravo učinili - rekao je Vescovo. Podmornica i njezin matični brod zajedno s iznimno talentiranom ekspedicijskom posadom iskoristili su pomorsku tehnologiju i uzdigli je na višu razinu iskoristivši je u istraživanju najdubljeg i najtežeg područja oceana - kaže američki istraživač. Poručnik američke mornarice Don Walsh i švicarski inženjer Jacques Piccard prvi su se spustili na dno Marijanske brazde 1960. godine u podmornici Bathyscaphe Trst. Prilikom obaranja novog rekorda dostizanja samog dna Marijanske brazde, s posadom bio je i Don Walsh. Čestitam Victoru Vescovu i njegovom izvanrednom timu na uspješnom povijesnom istraživanju u području Marijanske brazde. Prije šest desetljeća Jacques Piccard i ja imali smo čast zaroniti na isto mjesto. U ovim godinama čast mi je biti pozvan na mjesto moje mladosti - rekao je Walsh za BBC news. Tim vjeruje da je otkrio četiri nove vrste rakova poput škampa nazvanih amfipodi. Osim toga otkrili su stjenovite izdanke žarko-šarenih boja za koje se pretpostavlja da su nastale od mikroorganizama na morskom dnu. S površine uzeli su uzorke za istraživanje. Osim veličanstvenog podvodnog svijeta nažalost se mogao vidjeti i negativan utjecaj čovječanstva, odnosno hrpa plastičnog otpada na dnu Marijanske brazde. To je nešto s čime se ekspedicije koje koriste lendere često susreću. Milijuni tona plastike svake godine završe u oceanima, ali se malo zna o tome gdje točno završavaju. Znanstvenici sada planiraju testirati stvorenja koja su prikupili kako bi ustanovili sadrže li mikroplastiku. Nedavne studije pokazuju kako je to široko rasprostranjen problem, čak i za bića koja žive na velikim dubinama.
www.24sata.hr

Platforma 'Sunce na dlanu' - prvi projekti vrijedni 10 milijuna kuna
Primjerice, nafta i motori s unutrašnjim izgaranjem su trebali donijeti slobodu kretanja, ali su u paketu došle i katastrofalne klimatske promjene, geopolitičke podjele i ratovi. Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske pokreće platformu Sunce na dlanu kojom će, u suradnji sa softverskom tvrtkom SAP, povezati investitore i vlasnike krovova-zgrada koji su ujedno i kupci električne energije. U razgovoru za Poslovni dnevnik ravnatelj REGEA-e, Julije Domac, otkrio je o kakvoj je platformi riječ, koje su prednosti digitalnih tehnologija u svijetu energetike i koliko smo ambiciozni po pitanju nove strategije energetskog razvoja Hrvatske. Možete li pojasniti ideju platforme Sunce na dlanu? Ideja je povezati investitore i vlasnike krovova-zgrada koji su ujedno i kupci električne energije. Platforma definira ugovorne odnose na siguran i transparentan način te omogućava agregiranje projekata u investicijske pakete. Platforma funkcionira bez obzira na granice - investicijski paketi mogu se slagati s projektima iz različitih država. U konačnoj fazi, platforma bi omogućavala ulaganja za velike institucionalne investitore poput mirovinskih i investicijskih fondova i izravno za građane. Ovom platformom želimo u svijet energetike prenijeti sve današnje prednosti digitalnih tehnologija i načina razmišljanja 21. stoljeća, a ideja je nastala prošlog ljeta u razgovoru s grupom španjolskih poduzetnika koji su pitali - kako nam možete pomoći da dođemo na hrvatsko tržište? Početak rada platforme očekujemo početkom lipnja. Vrijednost prvih projekata koji će se na njoj naći bit će više od 10 milijuna, a očekujem da ćemo već za 2-3 mjeseca imati i više od 100 milijuna kuna vrijednih projekata. Platforma je usmjerena na solarnu energiju odnosno fotonaponske elektrane, iako će se u kasnijoj fazi moći koristiti i za druge projekte koji se na sličan način mogu financijski vrednovati - npr. proizvedena toplinska energija, ostvarene financijske uštede i slično. Kako je došlo do suradnje sa SAP-om? Gotovo slučajno. Ali to i je pravi život, često se najbolje stvari pokreću uslijed sretne kombinacije pravih ljudi koji se nađu pravom mjestu u pravo vrijeme. Nakon toga, slučajnost i improvizaciju treba izbjegavati, upravo suprotno općem mišljenju koje je kod nas rašireno. SAP je sigurno jedan od globalnih lidera u području naprednih digitalnih rješenja i nama vrlo poželjan tehnološki partner. Uvijek je dobro surađivati i raditi s partnerima od kojih se može učiti - to je najbolji način da napredujete i da se usavršavate. Čvrsto vjerujem da se najbolji projekti i pravi iskoraci mogu napraviti samo - multidisciplinarno. Uvijek treba slušati i druge struke i pokušati razumjeti različite poglede na isti problem. Takvu kulturu komuniciranja i rada trebamo razvijati u Hrvatskoj. Što donose digitalne tehnologije u energetici? Optimist poput mene odgovorio bi bez razmišljanja - donose jako puno i sve će se promijeniti nabolje. U energetici treba ipak biti malo oprezan. Primjerice, nafta i motori s unutrašnjim izgaranjem su trebali donijeti slobodu kretanja, ali su u paketu došle i katastrofalne klimatske promjene, geopolitičke podjele i ratovi, ekstraprofiti naftnih kompanija. Nuklearna energija je trebala donijeti ogromnu količinu čiste energije, ali je u paketu donijela i oružje za masovno uništenje, smrtonosna zagađenja radijacijom i troškove sanacije katastrofa koji se mjere u milijardama dolara. Digitalne tehnologije u kombinaciji s obnovljivim izvorima mogu donijeti potpunu demokratizaciju proizvodnje energije i situaciju u kojoj je baš svaki pojedinac na kugli zemaljskoj i proizvođač i trgovac energijom. Zamislite koja je to prilika za ublažavanje siromaštva i izjednačavanje imovinskih razlika!? Sljedećih desetljeća digitalne tehnologije mogle bi učiniti energetske sustave diljem svijeta potpuno povezanim, pouzdanim i što je najvažnije - održivim. Digitalizirani energetski sustavi u budućnosti mogu identificirati tko treba energiju i dostaviti je u pravo vrijeme, na pravom mjestu i uz najniže troškove. No digitalizacija također donosi sigurnosne i rizike gubitka privatnosti. Čuvena pitanja protivnika obnovljivih izvora - što ako vjetar ne puše i što kad po noći kad sunce ne sja, digitalizacijom postaju posve bespredmetna. Uvijek negdje vjetar puše! Sunce uvijek negdje sja ili je njegova energija uskladištena u baterijama. Digitalnim tehnologijama brzog odziva ta je energija jednostavno dostupna i koristi se kad i gdje treba. Globalna ulaganja u digitalnu infrastrukturu i softver za električnu energiju porasla su za više od 20 posto godišnje od 2014., dosegnuvši 47 milijardi dolara u 2016.Ova digitalna ulaganja u 2016. bila su gotovo 40 posto veća od ulaganja u proizvodnju električne energije na plin u svijetu, 34 milijarde dolara, i gotovo jednako ukupnom ulaganju u elektroenergetski sektor Indije - 55 milijardi dolara. Energetska tranzicija će se događati usprkos strategiji Hrvatska energetska strategija dokument je kojim bi se trebali 'udariti' temelji i stvoriti jasan plan i vizija gdje planiramo biti do 2050. Koliko je po Vašem mišljenju to dobro napravljeno? Razočaravajuće je vidjeti da se na čak 718 stranica prve dvije knjige hrvatske energetske strategije nove ideje i promjene donose na kapaljku. Za usporedbu - slovenska Strategija energetske politike do 2030. (s vizijom do 2050.) napisana je na 17 stranica. Austrijska Klimatsko-energetska strategija do 2030. stala je na svega 92 stranice, a obje su ove zemlje nedavno na najvišoj razini iskazale ambiciju da postanu 100 posto obnovljive. Energetska tranzicija u Hrvatskoj očito se neće događati zbog ove Strategije nego ovoj Strategiji usprkos.
www.vecernji.hr

Mate Rimac više nije većinski vlasnik Automobila Rimac
Mate Rimac u tvrtki ima vrlo moćne partnere i razvija se u pravom smjeru. Nakon objave o investiciji Hyundai Motor Group u Rimac Automobile vrijednoj 600 milijuna kuna Lider je doznao kako je Hyundai time kupio i određeni vlasnički udio, ali iz svetonedeljske tvrtke nije precizirano koliko pod izlikom kako nisu u mogućnosti iznositi detalje dogovora. Međutim, izvršni direktor Rimac Automobila Mate Rimac u intervjuu za Jutarnji otkriva kako više nije većinski vlasnik tvrtke koju je osnovao 2008. godine u svojoj garaži. "A što se vlasništva tiče, sada držim 47,7 posto. Kineski Camel group je na 14 posto, Hyundai na 11 posto, Porsche 10 posto, Kia 2,7 posto i ostalo su manji udjeli dosadašnjih ulagača iz 2012. i 2013. godine" – kazao je Rimac. Uskoro bi i zaposlenici mogli dobiti suvlasnički udio u tvrtki koji neće prelaziti sedam posto. "Upravo radimo na tome, svi zaposlenici će dobiti udjel. Dosad je ESOP bio za njih porezno nepovoljan. Vjerojatno će im ići ukupno sedam posto, od čistačice do direktora, ali neće svi dobiti jednak dio" najavio je osnivač Rimac Automobila čija je procijenjena vrijednost trenutno viša od 500 milijuna eura. Doznaje se i kako se planira izlistati na burzi tek kada ‘brojke firme budu na razini’.
www.energetika-net.com

Jeste li pročitali zastrašujuće izvješće UN-a? Milijun vrsta prijeti izumiranje zbog ljudi!
Ljudsko društvo je pod nezamislivom prijetnjom od gubitka prirodnog života na Zemlji. U tlu, u morima, na nebu... Razorni utjecaj ljudi na prirodu ogoljen je u neporecivom i opsežnom izvješću UN-a. Milijunima životinjskih i biljnih vrsta SADA prijeti izumiranje. Prirodne površine se smanjuju, broj živućih biljnih i životinjskih vrsta smanjuje se brzinom koju do sada nismo vidjeli, a naša je potreba za sve više hrane i energije glavni pokretač svega. Ovakav se tok stvari može zaustaviti, navedeno je u istraživanju, ali će trebati “transformativnu promjenu” u svakom aspektu interakcije ljudi s prirodom. Od pčela koje oprašuju naše usjeve, do šuma koje zadržavaju poplavne vode, izvješće otkriva kako ljudi razaraju same ekosustave koji podržavaju njihova društva. Tri godine u nastajanju, ova globalna procjena prirode koristi 15.000 referentnih materijala, a sastavila ih je Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES). Radi se o izvješću na 1.800 stranica! Kratak, 40 stranica dug “sažetak za političare”, objavljen na sastanku u Parizu početkom tjedna možda je najsnažnija optužnica o tome kako su ljudi tretirali svoj jedini dom. Izvješće kaže da, iako je Zemlja oduvijek patila od djelovanja ljudi kroz povijest, tijekom posljednjih 50 godina ove ‘ogrebotine’ postale su duboki ožiljci. Svjetska populacija udvostručila se od 1970., globalna ekonomija je porasla četiri puta, dok se međunarodna trgovina povećala 10 puta. Da bi hranili, obukli i dali energiju ovom rastućem svijetu, šume su posječene zapanjujućom brzinom, posebno u tropskim područjima. Između 1980. i 2000. godine izgubljeno je 100 milijuna hektara tropskih šuma, uglavnom od stočarstva u Južnoj Americi i plantaža palminog ulja u jugoistočnoj Aziji. U još gorem stanju od šuma su močvare, a samo 13% onih koje su bile prisutne 1700. godine još uvijek postoje u 2000. godini.

Naši su se gradovi brzo proširili, a urbana se područja od 1992. udvostručila.
Izvješća ovih znanstvenika opisuju turobnu sliku planeta koji je opustošen stalno rastućom ljudskom populacijom, čija nezasitna konzumacija uništava prirodni svijet. Globalna stopa izumiranja vrsta “već je nekoliko desetaka do stotina puta veća nego što je bila, u prosjeku, kroz posljednjih 10 milijuna godina”, prema Međuvladinoj platformi za znanost i politiku o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES), UN-ovog odbora, čije je izvješće napisalo 145 stručnjaka iz 50 zemalja. Smanjivanje staništa, iskorištavanje prirodnih resursa, klimatske promjene i zagađenje glavni su pokretači uništavanja vrsta i prijete izumiranjem više od 40% vodozemaca, 33% koraljnih grebena i više od trećine svih morskih sisavaca, navodi se u izvješću IPBES, a to je samo dio. “Zdravlje ekosustava o kojem ovisimo i mi i sve druge vrste pogoršava se brže nego ikad”, izjavio je Sir Robert Watson, predsjednik IPBES-a, dodajući kako je “preobražavajuća promjena” potrebna za spas planeta. Izvješće dolazi šest mjeseci nakon što je Međuvladin panel UN-a o klimatskim promjenama (IPCC) upozorio da svijet ima manje od 12 godina kako bi izbjegao katastrofalne razine globalnog zatopljenja. Na isti način na koji izvješće IPCC-a stavlja klimatsku krizu na politički dnevni red, autori IPBES izvješća nadaju se da će ono pogurati gubitak prirode pod globalno svjetlo reflektora.

Upravljanje zemljom
Kao i kod klimatskih promjena, ljudi su glavni krivci štete u biološkoj raznolikosti, mijenjajući 75% Zemljine površine i 66% morskih ekosustava od predindustrijskih vremena, navodi se u izvješću. U izvješću se naglašava katastrofalan učinak rasta stanovništva i rastuće potražnje za to stanovništvo. Navodi se kako se svjetska populacija više nego udvostručila (sa 3,7 na 7,6 milijardi) u posljednjih 50 godina, a bruto domaći proizvod po osobi je četiri puta veći.  Više od trećine svjetske površine i 75% zaliha slatke vode koriste se za uzgoj usjeva ili stočarsku proizvodnju. “Vrlo mali dio planeta nismo značajno promijenili”, izjavila je za CNN Sandra Diaz, koautor izvješća i profesorica ekologije na Sveučilištu u Córdobi. “Moramo djelovati kao upravitelji života na Zemlji.” Diaz je kazala kako su zemlje na sjevernom dijelu planeta posebno odgovorne za oštećenja prirode zbog njihove “neodržive” razine potrošnje, posebno kada je riječ o ribolovu i sječi. U 2015. trećinu morskih zaliha izlovljavalo se na neodrživim razinama, a količina sirovog drva koja se sjekla povećala se za gotovo polovicu od 1970. godine, s time da je do 15% nezakonito rezano, navodi se u izvješću. Zagađenje mora plastikom povećalo se deset puta od 1980. godine, s prosjekom od 300-400 milijuna tona otpada koji se godišnje odlaže u svjetske vode. Zagađenje koje ulazi u obalne ekosustave proizvelo je više od 400 “mrtvih zona” u svjetskom oceanu, što je ukupno veće područje od Ujedinjenog Kraljevstva. U tim područjima je voda u tolikom nedostatku kisika da jedva podržava morski život.

NIJE PREKASNO!
Unatoč zlokobnoj slici “nije prekasno da se nešto učini, ali jedino ako počnemo sada, na svim razinama: od lokalne do globalne”, rekao je Watson, dodajući kako bi to zahtijevalo preispitivanje ekonomskih sustava i pomak u političkom i socijalnom načinu razmišljanja. Diaz je kazala kako bi vlade sada trebale provesti drastične promjene kako bi izbjegle “groznu budućnost” koja će se pojaviti za 10-20 godina, kada bude ugroženo stanje hrane i klime. Klimatske promjene već su doprinijele gubitku biološke raznolikosti poticanjem ekstremnijih vremenskih događaja i porastom razine mora te će pogoršati krizu tijekom sljedećih desetljeća, navodi se u izvješću. U izvješću se navodi da možemo poboljšati održivost u poljoprivredi planiranjem krajobraza tako da oni pružaju hranu i istovremeno podržavaju vrste koje tamo žive. Ostali prijedlozi uključuju reformu opskrbnih lanaca i smanjenje rasipanja hrane. Što se tiče zdravih oceana, u izvješću se preporučuju učinkovite ribolovne kvote, određena zaštićena područja i smanjenje onečišćenja koje se, među ostalim, odvija iz kopna u more.

U opasnosti smo od gubitka vitalnih usluga ekosustava koje su nam potrebne za život
Rachel Warren, profesorica za globalne promjene i biologiju okoliša na Sveučilištu East Anglia, izjavila je CNN-u da bi se vlade trebale usredotočiti na “obnovu uništenih ili degradiranih ekosustava autohtonim vrstama, jer to u isto vrijeme pomaže u rješavanju problema gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena.” “Biološka raznolikost podupire usluge ekosustava kao što su oprašivanje, prevencija poplava, pročišćavanje vode i zraka te očuvanje tla. U opasnosti smo od gubitka vitalnih usluga ekosustava koje će imati velike negativne posljedice za ljudsku civilizaciju“, kazala je. Guenter Mitlacher, direktor međunarodne politike biološke raznolikosti pri Svjetskom fondu za divlje životinje (WWF), rekao je: “Naša generacija je prva generacija koja posjeduje alate kojima možemo vidjeti kako su ljudi mijenjali Zemlju na svoju vlastitu štetu. Ujedno smo i posljednja generacija koja ima priliku utjecati na smjer mnogih od tih promjena. Sada je vrijeme za djelovanje, ne s pola srca i postepeno, nego drastično i smjelo.” Izvješće IPBES-a dolazi pred dva summita na visokoj razini u 2020. godini na kojima će svjetski lideri povećati svoje ciljeve zaštite klime i zaštite okoliša. Tada će Kina biti domaćin UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti kako bi postavila nove 20-godišnje ciljeve i kada oni koji su potpisali Pariški sporazum iz 2015., kojim su odlučili zadržati globalno zatopljenje na manje od 2 stupnja razlike, budu preispitali svoje obaveze.
rijekaonline.hr