Nafta nije prošlost. Još 30 godina krojit će svjetsku politiku i životni standard
Niža cijena nafte odgodit će podizanje kamata na kredite, usporiti inflaciju pa i sniziti režije. Trump stoga s razlogom tvrdi da je pad cijena nafte jednak oštrom rezanju poreza. Ipak pad cijena za Rusiju i Saudijsku Arabiju znači manji BDP. Naftni stručnjaci redom su najavljivali kako će do kraja godine cijena sirove nafte narasti do 100 dolara po barelu, ali je nagli pad vrijednosti crnog zlata slomio sva njihova očekivanja. Naftom se u proteklom tjednu trgovalo uz cijenu od 50 dolara po barelu. Je li riječ o najavi novog vala globalne krize ili su u pozadini politički pritisci kako bi se oslabile ekonomije koje se oslanjaju na petrodolare poput Saudijske Arabije ili Rusije? Malo se na razloge osvrću kupci goriva kojima je čak i u Hrvatskoj vožnja postala jeftinija, ali potezi koje vuku naftne kompanije vrlo će direktno utjecati na njihov svakodnevni život brže nego to očekuju. Naime, naftna industrija priprema se za novo niskougljično doba u kojem će manje ovisiti o prihodima koje ostvaruju na prodaji i proizvodnji sirove nafte pa sada, dok još ostvaruju dobre profite, ulažu u diversifikaciju poslovanja ulažući u petrokemijski biznis, istraživanje prirodnog plina, obnovljive izvore energije ili potpuno druge sektore poslovanja. Razvijaju se i novi dobavni pravci, LNG terminali i sustavi bazirani na digitalizaciji kako bi se povećala efikasnost. Da je tako i na domaćem tržištu moglo se čuti od vodećih ljudi energetskih kompanija iz regije na 4. međunarodnoj konferenciji Janafa “Energetika i naftne kompanije u izazovima 21. stoljeća” koja je u Zagrebu okupila čelnike 40-ak najvećih energetskih kompanija svijeta. Svjetski trendovi naime govore da će potrošnja energije do 2030. narasti za 40 posto međutim izvori energenata će se bitno promijeniti. Europa inzistira na zelenoj energiji međutim alternativni izvori energije nisu ni pouzdani ni jeftini kao nafta i plin pa će zadržati primat na energetskom tržištu i u idućih pedesetak godina. Svjetske analize naime pokazuju da će nafta i u 2040. zauzimati najmanje 27 posto udjela u ukupnom energetskom miksu, a isti će udio zauzimati i plin. Drugim riječima, i dalje će se većina energije generirati iz fosilnih goriva. Kad se tome pridoda činjenica da ni ugljen nije potpuno odbačen, već će se od njega proizvoditi 10 posto energije, jasno je da tradicionalni izvori energije i dalje imaju svoje mjesto u energetskom miksu. Međutim iste te analize pokazuju i da će se udio energije iz obnovljivih izvora energije udvostručiti na 14 posto. Nafta će tako izgubiti 10 postotnih poena udjela, odnosno gotovo trećinu tržišta, a najveće promjene dogodit će se u transportu.

Elektrifikacija automobila, prema predviđanjima najuglednijih svjetskih analitičara, realna je prijetnja naftnoj industriji tek od 2030. godine. Naime, predviđa se da će tek u tom razdoblju proizvođači uspjeti proizvesti snažnu bateriju za automobil po znatno nižim cijenama od današnjih te da će električna vozila početi ozbiljno konkurirati benzinskom motoru pa čak i biti isplativija od njih. Dizelski motori do tada će biti stvar prošlosti, uvjeravaju analize koje pokazuju da bi dizelski motori mogli preživjeti samo u kamionima. Naime, do 2046. godine potrošnja benzina će se prepoloviti, a potrošnja dizelskih goriva za osobne automobile izumrijeti, prognoza je JBC-a prezentirana na Janafovoj konferenciji u Zagrebu. Velika prilika za elektroindustriju otvara se tako u kamionskom transportu. Ako elektroindustrija jače uđe i u taj sektor transporta, naftna će industrija, a naročito njezina rafinerijska proizvodnja, biti jako pogođena. Ulaganje u obnovljive izvore Ipak ni najcrnje prognoze ne ističu značajniji pad potrošnje nafte do 2032. godine već dapače naglašavaju da će upravo do tog razdoblja naftna industrija postići maksimalan volumen potrošnje. Cijena novih tehnologija i razvoja svijeta prema niskougljičnom standardu koštat će naftne kompanije profitabilnosti, odnosno marže će biti sve niže pa nije iznenađenje da se većina naftnih kompanija u svijetu već sada pozicioniraju kao energetske kompanije, odnosno da sve više ulažu u širenje područja poslovanja. Kako Europa forsira obnovljive izvore energije Total, francuska kompanija i Shell, najveća europska naftna industrija, već su najavili da će snažno investirati u vjetar, biomasu ili sunčane elektrane. Najveća američka kompanija Exxon Mobile, primjerice, do 2025. godine namjerava udvostručiti svoje prihode kroz podizanje efikasnosti istraživanja i eksploatacije nafte, jačanje ulaganja u upstream plina, ali i razvoj LNG biznisa. Gazprom pak kao najveća kompanija na području Rusije nastoji na diversifikaciji prodajnih tržišta, planira daljnja ulaganja u dobavne pravce te jačanje efikasnosti kroz ulaganje u digitalne alate.

U Hrvatskoj se pad potrošnje sirove nafte već i te kako osjeti ponajviše zbog strelovitog pada potražnje. Podaci pokazuju da je u odnosu na pretkrizno razdoblje konzumacija nafte pala 27 posto, a plina 11 posto. Zanimljivo je i da se čak 13 posto ukupne potrošene energije dobiva iz drva. Energetski smo ovisni jer čak 60 posto energenata uvozimo iako imamo dovoljne količine zaliha nafte, a naročito plina da budemo relativno neovisni o uvozu. Ipak i u Hrvatskoj se forsira ulaganje u obnovljive izvore energije u odnosu na tradicionalne izvore energenata kojima smo bogati pa stoga nema ni velikih investicija u istraživanje i eksploataciju novih bušotina, dok stare naročito plinske bušotine u Jadranu odumiru s obzirom na to da se bliže kraju radnog vijeka. Zato raduje da se otvara novi natječaj za istraživanja u kontinentalnoj Hrvatskoj i na području Dinarida. Domaća naftna kompanija Ina ima razvijen plinski biznis i još uvijek je jedini proizvođač plina na domaćem tržištu. Sudjelovala je na natječajima za istraživanje i eksploataciju nafte, a u kompaniji tvrde da žele investirati u plinske bušotine. U rafinerijskom biznisu više ne vide budućnost. Nije tajna da žele ugasiti proizvodnju u Sisku, ali novoimenovani predsjednik uprave Ine Sandor Fasimon na Janafovoj konferenciji nekoliko je puta istaknuo da će “dobro razmisliti prije nego odobre ulaganje od 500 milijuna eura u Rijeku”. Ta je izjava poljuljala uvjerenje da Ina namjerava od riječke rafinerije napraviti moderno rafinerijsko postrojenje koje će kvalitetom moći konkurirati na europskom tlu. Inina budućnost uvezana je sa strategijom razvoja MOL-a, mađarskog suvlasnika koji upravlja donošenjem ključnih odluka u kompaniji. Budući da je premijer Andrej Plenković odustao od ispunjenja svog obećanja o reotkupu dionica Ine u vlasništvu Mađara, razvoj Ine bit će pod direktnim utjecajem MOL-a, koji u strategiji razvoja kompanije do 2030. Inu jedva i spominje u kontekstu ulaganja jer je u vrijeme definiranja strategije Plenkovićeva najava bila “friška” pa su se i Mađari nadali da će dionice prodati Vladi uz dobru zaradu.

MOL je u svojoj strategiji, naime, najavio da će ulagati u kemijski biznis kako bi postao najveća tvrtka tog sektora u srednjoj Europi. Razvijaju istraživanja na sjeveru Europe, a već su obnovili slovačke rafinerije na kojima temelje prisutnost u down-stream biznisu. I druge regionalne kompanije u području energetike razvijaju planove za preživljavanje niskougljičnog doba. Petrol na svim benzinskim postajama namjerava imati električne punionice za automobile, Crodux ulaže u razvoj ugostiteljskog biznisa i pozicionira svoje benzinske stanice kao odmorišta na putovanju te ulaže u turizam. HEP jače ulaže u razvoj obnovljivih izvora energije i infrastrukturu za što planiraju izdvojiti šest milijardi kuna u iduće tri godine. Kompanija ne odbacuje mogućnost akvizicija u idućim godinama kako bi pojačali utjecaj na tržištu, a u dugoročnoj strategiji joj stoji jača orijentacija na OIE. Energia Naturalis, grupa unutar koje posluje Prvo plinarsko društvo krenula je u strateški redizajn. PPD zauzima sve veći udio na plinskom tržištu, a ima sigurnu dobavu kroz desetogodišnji ugovor s ruskim Gazpromom o isporuci plina u količini dovoljnoj za polovicu ukupne potrošnje u Hrvatskoj. Nedavna akvizicija kutinske Petrokemije, najvećeg pojedinačnog potrošača plina u industriji, rezultirat će sinergijskim efektima i povećanju profitabilnosti, a krovna kompanija razvija i projekte u području obnovljivih izvora energije. Budućnost dakle i kompanije u regiji vide u kombiniranju prihoda od tradicionalnih biznisa, odnosno nafte i plina i sektora u razvoju.

A što uopće znači pad cijene sirove nafte na razinu ispod 50 dolara po barelu i kako će on utjecati na svjetsku politiku i globalno tržište? Za početak profitirat će sve ekonomije koje uvoze naftu kao sirovinu od Europe do Indije ili Južne Afrike naprosto jer će im ulazni troškovi biti povoljniji, a proizvođači poput Saudijske Arabije, Meksika i naravno Rusije bit će pogođeni. Naime, svaki put kada cijena nafte padne za 10 dolara po barelu potencijal rasta ekonomija u razvoju poput Kine i Indije naraste za 0,5 do 0,7 posto BDP-a. Podsjetimo, u posljednja dva mjeseca zabilježen je pad cijena, s više od 70 dolara po barelu na oko 50 dolara. S druge strane isti pad cijene znači pad BDP-a za tri do pet posto većine zemalja Zaljeva i usporavanje ekonomija Saudijske Arabije, Nigerije i Rusije za 1,5 do dva posto BDP-a. Hoće li se uspostaviti balans ili će pretegnuti na jednu ili drugu stranu, ovisit će o strukturi svjetske potražnje za naftom, ali i reakciji proizvođača nafte. OPEC je već dvije godine u akciji smanjenja proizvodnje kako bi se povećao rast cijena, ali je balans između ponude i potražnje narušio SAD koji je reagirao s jačanjem proizvodnje sirove nafte iz škriljevca u posljednjim godinama.

Saudijska Arabija ima tešku poziciju jer sjedi između dvije vatre: s jedne joj je strane Vladimir Putin, koji joj je vrlo jak i pouzdan saveznik u podizanju cijena nafte od koje se puni 70 posto saudijskog proračuna, a s druge politički saveznik Donald Trump koji na Twitteru objavljuje da namjerava sniziti cijenu nafte 20 posto. Uvjeren je da je pad cijena nafte istovjetan poreznim olakšicama, točnije znatnijem rezanju poreza. Ipak njegova je igra opasna i za SAD jer je proizvodnja nafte iz škriljevca na “pozitivnoj nuli” na cijeni od 70 dolara po barelu pa će njegova nastojanja pogoditi domaću naftnu industriju. Zato su sve oči uperene u sastanak G20 na kojem bi se trebale donijeti odluke koje će i te kako utjecati na OPEC-ove buduće poteze, a time i na kućni budžet svih građana svijeta. Približava nam se zima pa pad cijene sirove nafte znači manje troškove za grijanje i jeftiniji transport što snižava cijenu svih proizvoda, a proizvodnju čini profitabilnijom. Centralne banke zbog pada cijene nafte, a time i jačeg usporavanja inflacije, pod pritiskom su novog odgađanja rasta referentnih kamata što znači da ni kamate na stambene kredite ni one na potrošačke kredite ne bi trebale skočiti u idućoj godini. To znači i jeftinije zaduživanje za države, kompanije i građane. U tom kontekstu Hrvatska će dobiti još jednu poklonjenu godinu za strukturne reforme i refinanciranje dugova. Jeftini novac, sirovine, energenti i proizvodi mogli bi ublažiti usporavanje rasta koje se bilježi na svim razvijenim tržištima, a možda i prolongirati novi ciklus recesije. Ipak riječ je odgodi kratkog daha jer je većina ekonomija pregrijana i pokazuje znakove zaokreta prema dolje.
www.vecernji.hr

Porezi na energetsku potrošnju za bogate i razmažene
Grad Aspen, u saveznoj državi Colorado, mjesto je prekrasnih krajolika i isto toliko spektakularnog bogatstva. Tijekom vikenda, u sezoni skijanja, privatni zrakoplovi obrušavaju se na Aspenski aerodrom poput muha na med, a filmske zvijezde i multimilijunaši mogu se brojati u stotinama na svaki kilometar skijaških staza. Međutim, kao što to mještani vole isticati, ovaj povijesni gradić američkog Zapada čini mnogo više od njegove današnje jet-set reputacije. Okrug Pitkin, u kojem se nalazi i grad Aspen, poznat je po svojoj, nazovimo to tako društvenoj osviještenosti. Upravo ta društvena svijest trenutno je pogonski motor svojevrsnog programa prelijevanja nevjerojatnog bogatstva nekih vikendaša u zaštitu okoliša od klimatskih promjena izazvanih globalnim zatopljavanjem. Kao zimovalište jet-settera, Aspen je prepun vikendica čija raskoš podsjeća više na palače nego na normalna stambena obitavališta. Te su kuće opskrbljene i luksuzima koji troše više energije nego čitavo prosječno kućanstvo, poput prilazne ceste koja se zagrijava i tako topi snijeg, kao i zagrijanih bazena na otvorenom i jedno i drugo priličan pothvat u gradu koji se nalazi na nadmorskoj visini od više od tri tisuće metara. Gradska i okružna uprava na takvu su energetsku super-potrošnju odgovorile svojevrsnim propisima. Od 2000. godine vlasnicima tamošnjih kuća nude se dvije opcije: ili će instalirati vlastite pogone obnovljive energije, poput solarnih panela, ili će, uz normalne račune za struju i plin, platiti i dodatnu pristojbu za energiju, koja može iznositi i do 100 tisuća dolara godišnje. Pristojba se izračunava na temelju količine ugljičnog dioksida koju će stvoriti gutači energije u kući 340 dolara po toni ugljičnog dioksida! To je, za sada, najstroža kazna u svijetu za stvaranje stakleničkih plinova. Novce prikupljene energetskim pristojbama lokalna uprava usmjerava u projekte očuvanja energije, u rasponu od primjerice, izgradnje solarnih grijača vode na krovovima kuća u siromašnijim dijelovima okruga Pitkin i samog grada Aspena, pa do potpune promjene instalacija osvjetljenja skijaških terena i javnih garaža u gradu. Bogataši se uglavnom ne žale na pristojbu za energiju, a mnogi kako tvrde tamošnji arhitekti koji su im projektirali i gradili kuće, niti ne znaju da je potrošnja energije regulirana nizom propisa, pa i saveznih zakona. Većini jet-settera ova je pristojba ionako tek kap vode u općim troškovima održavanja tih kuća u kojima samo račun za struju može biti mjesečno veći nego što je većini Amerikanaca otplata njihovih stambenih kredita. Stručnjaci tvrde da će primjer Aspena, koji je danas jedinstven, jednoga dana slijediti i drugi gradovi. Za dvadesetak godina, kažu, bit će potpuno normalno da se od svake kuće očekuje da proizvodi barem dio energije koju troši; stambeni objekti više neće moći biti samo paraziti na tlu koje zauzimaju oni će morati sami stvarati toplu vodu, ili električnu energiju, ili prikupljati kišnicu ili na neki drugi način doprinositi potpuno novoj energetskoj politici.
ba.voanews.com


Park City, Utah se obvezuje na 100% obnovljive izvore energije
Park City, Utah, nalazi se na prvoj crti globalnog zatopljenja jer se bori s padom snijega i kraćem zimskom sezonom koja tradicionalno privlači tisuće skijaša i snowboardera iz cijelog svijeta. Međutim, planinska zajednica ne čeka da se snijeg otapa za klimatske akcije jer se Park City se samo obvezao na 100 posto obnovljive energije do 2032. godine. Objava dolazi samo nekoliko mjeseci nakon što je Salt Lake City, Utah napravio isti zalog za prijelaz na čistu energiju. "Predanost Park Citya za 100% obnovljive električne energije upravlja našom zajednicom", rekao je gradonačelnik Jack Thomas. "Strast za prirodnim okolišem i naša odgovornost da se brinemo o njemu dio je strukture onoga što Park City čini vrlo posebnim mjestom za život. Park City to ne može učiniti sam. Izazovam drugim zajednicama diljem zemlje da nam se pridruže u tom cilju. " Ukupno 19 američkih gradova sada se zalaže za 100 posto obnovljive energije, pridruživši se rastućem globalnom popisu stotina gradova, regija, zemalja i institucija uključujući planinsku zajednicu Boulder, Colorado, koja se obvezala na 100 posto čiste energije do 2030. Prošle je godine Aspen, Colorado postao treći američki grad koji je dosegao 100 posto obnovljive energije nakon Burlington, Vermont i Greensburg, Kansas. Park City također nastoji postići neto nultu emisiju stakleničkih plinova do 2022. godine. Dodatno im je cijlj i 100% obnovljivih izvora do 2032. godine što su ambiciozni ciljevi u državi koja se oslanja na ugljen aa 80 posto svoje potrošnje. No Park City je na dobrom putu s više od 1.200 solarnih panela instaliranih na gradske objekte te robustan program energetske učinkovitosti, ali i uskoro s novim električnim autobusima s niskim emisijama koji prevoze vozače na gradske ulice.
hr.zjnovar.com