Administrator
Iluzija materije
Iz toga proizilazi da je sama materija čista iluzija s obzirom da je ona skup subatomskih čestica u stalnom pokretu u tom polju energije. I sve čestice su na taj način povezane tako da se gubi pojam vremena i prostora, egzistira informacija koja se prenosi. Kada govorimo o fotonima, mi govorimo o svijetlu i informacijama. Polje, koje se sastoji od elektromagnetskih valova ima svoju podlogu u skalarnim valovima koji proizilaze iz kretanja subatomskih čestica koji putuju mnogo brže nego svjetlosni valovi. To je u biti holografski model sveukupne egzistencije u svim vremenima, prošlosti, budućnosti i sadašnjosti. Što proizilazi da je sve SADA.
Torzijsko polje
Torzijski valovi su vrlo neobični valovi zato što se nikada ne troše, što se šire do najudaljenijih kutova svemira bez gubitka snage i s tog aspekta žive vječno. Torzijski valovi na svom putovanju kroz fizikalni vakum ne nailaze na bilo kakav otpor, pa stoga zadržavaju svoju energiju. Putujući Svemirom interferiraju s drugim torzijskim valovima. Tijekom vremena pletu tapiseriju povijesti svih događaja, ikada nastalih u Svemiru od kretanja najmanjih subatomskih čestica do kretanja planeta i ekspanzije galaksija. Upamtite kako torzijske valove generiraju mnogi fenomeni, kao što su vibracije ili izmještanje materije, elektromagnetska energija i vlastite svjesne misli, na primjer. Torzijska poja su stoga informacijska polja jer imaju ukodirano sve što je ikada ostavilo svoje tragove u formi torzijskih valova u ovom svemiru. To se spušta sve do zapisivanja svake male misli koja je ikada promišljana i svakog malog pokreta koji je ikada napravljen. Mustre interferencija torzijskih valova formiraju ogroman hologram koji prožima cijeli Svemir. Kao što valovi mora formiraju mustre interferencije, što u teoriji omogućava dekodiranje kretanja brodova, koji su tu površinu pokretali, tako nam i torzijski valovi teorijski dozvoljavaju dekodiranje povijesti našeg Svemira. Jedina je razlika izmedu valova mora i torzijskih valova u tomu što morski valovi gube svoju energiju razbijanjem o obale. Superpozicija torzijskih valova i njihov memorijski kapacitet je međutim beskrajan i vječit. Torzijski valovi dozvoljavaju transfer informacija preko Svemira, jer povezuju svaki atom sa svakim drugim atomom ma gdje bio, pa kako torzijski valovi putuju superluminalnim brzinama, oni bi mogli biti objašnjenje ne-lokalnih učinaka, koje je predvidjela teorija i koji su empirijski otkriveni u kvantnoj fizici.
Informacijsko A-polje
Informacijsko polje koje kreiraju torzijski valovi omogućava koherentnost cjeline Svemira, povezujući svaki mali atom sa svom drugom materijom u Svemiru, informirajući ju o svojoj lokaciji i aktivnostima. U stvari znanstvenici otkrivaju vrlo visoka stanja koherencije u našem fizikalnom Svemiru, koja se ne mogu lagano objasniti, ukoliko je Svemir grupa pojedinačnih odvojenih dijelova atoma, molekula, planeta i zvijezda, koje održavaju kontakt samo razdvojenim silama kao što je gravitacija koja djeluje na njih. Kvantno isprepletene čestice drže svoj koherentni odnos vječito i ne smeta ih bilo koja međusobna udaljenost, od nekoliko milimetara ili udaljenost galaksija. Takvo se koherentno odnošenje može jedino objasniti, ako neko nevidljivo polje prožima Svemir i time ih međusobno povezuje. Gore opisano informacijsko polje je profesor Emeritus Ervin Laszlo nazvao A-poljem. Laszlo je u zadnja četiri desetljeća razvio integralnu teoriju svega; umjesto specijalirizanja u jednom posebnom području, Laszlo je studirao mnoga područja znanosti i na kraju razvio integralnu teoriju sustava. Prema Laszlou A-polje je u Svemiru osnovnije od energije i materije. To je primordijalno informacijsko polje koje je temelj naše svemirske međusobne povezanosti svega sa svačim, čineći naše stajalište o razdvojenim entitetim u Svemiru beskorisnim. U njegovoj teoriji sustava uopće nema odvojenih entiteta; ‘odvojeni’ entiteti koje mi promatramo u Svemiru su svi implantirani u beskrajnu isprepletenu mrežu veza. A-polje torzijskih valova bi moglo biti novina za znanost, no njegova je egzistencija bila poznata tisućama godina na Istoku. Jedina je nova stvar u vezi s tim poljem, to što ga je ponovno otkrila Zapadna znanost.
Akasha polje
Istočnjačka duhovna tradicija je nazivala to polje Akasha poljem. Akasha je sanskrit riječ sa značenjem radijacije ili sjajenja; ona je sinonim za eter. Akasha je maternica kreacije i rađanja svih fizikalnih aspekata koji se mogu percipirati osjetilima prema istočnim tradicijama. U pradavnoj istočnjačkoj duhovnosti, povijest je napisana unutar Akasha polja pod nazivom Akashic (akašička) kronika, knjiga života, koja zapisuje sve što se ikada dogodilo ili ce se dogoditi u Svemiru. Akašička kronika ili zapisi sadrže priču svake duše koja je ikada živjela na ovom planetu. Akašički zapisi su holografska torzijska polja pojedinaca utjelovljena u veći hologram grupa ljudi kao što su nacije. Hologram nacija se isprepleće s hologramom čovječanstva Zemlje i sliči onom što je Carl Jung nazvao kolektivnim umom čovjeka.“- kaže Velimir G.. Američki biolog Rupert Sheldrake je razvio teoriju morfičkih polja koja govori kako je svijest povezana sa nevidljivim kolektivnim poljem kojem je dao naziv morfičko polje. Po toj teoriji svaki pojedini član skupine daje doprinos kolektivnom morfičkom polju, Coys je to isto polje zvao kolektivno nesvjesno. Kako postoji bezbroj morfičkih polja, svi životni oblici predstavljaju po jednu osobenu morfogenešku strukturu, sva ona ulaze u kolektivno morfičko polje. Tako i čovjek u svojoj ukupnoj cjelini ulazi u interakciju sa drugim poljima u kojima se razvija na svoj osoben način, konstantno aktivno sudjelujući u njegovom stvaranju, proširivanju i interakcijama.
www.song-of-silence.com
www.fashion.hr
www.poslovni.hr
www.poslovni.hr
www.gradnja.rs
Početak rada
Prvi graditelji stigli su u Rogun u jesen 1976. godine. Mjesto za njihov rad izgrađeno je na nadmorskoj visini od preko 1000 metara. Mjesto izabrano za Rogunovu hidroelektranu bilo je sasvim prazno u to vrijeme. Udaljenost između gradilišta i najbliže željezničke stanice iznosila je 80 kilometara. Oprema potrebna za novu infrastrukturu isporučuje se iz cijele zemlje. Hidro turbine i transformatori su proizvedeni u Ukrajini, dok su u dalekom Sverdlovskom napravljeni hidro generatori. Više od 300 sovjetskih poduzeća bilo je odgovorno za izgradnju hidroelektrane Rogun. Grad Rogun, u kojemu su se graditelji stanice smjestili, izgrađen je od nule. Više etažne zgrade, vrtić, škola nisu postojali prije nego što se počeo provoditi ambiciozni energetski projekt. Grijanje zgrada osigurano je električnim kotlovnicama. Graditelji su započeli gradnju hidroelektrane od tunela u labavim, lomljivim stijenama gdje je došlo do velikog pritiska. Nakon grubih radova tuneli su pažljivo betonirani. Ukupno je planirano izvesti 63 kilometara tunela.
Tuneli i brane
Za deset godina izgradnje osnovna hidroelektrana Rogun praktički se nije promijenila, jer je cijelo vrijeme utrošeno na izradu tunela. Kako bi ubrzali rad i uštedjeli novac odlučeno je da se ne koriste klasični kamioni za kamenolome već velike transportne trake. Prema riječima stručnjaka, tako je riznica uspjela uštedjeti oko 75-85 milijuna rubalja. Izgradnja brane počela je 1987. godine 27. prosinca i rijeka Vakhsh bila je zatvorena. Godine 1993. visina skakača već je bila 40 metara, a duljina tunela dosegla je 21 kilometar. Stanice za transformatore i strojarnice bile su gotovo potpuno spremne. Međutim, posao nikada nije bio dovršen. Zbog urušavanja SSSR-a i nastanka ekonomskih problema te drugih čimbenika gradnja je bila zustavljena.
Nezgoda 1993
Godine 1993. HE Rogun pretrpjela je ozbiljne štete. Nekoliko godina nakon zatvaranja korito rijeke Vakhsh je srušilo zaštitne konstrukcije. Razlog tome bio je najsnažnija poplava zabilježena na rijeci. Kao rezultat poplave nedovršeni tuneli za pročišćavanje otpadnih voda i prostorije strojarnice bili su poplavljeni. Naravno svaka hidroelektrana mora se nositi s opterećenjima čak i ako su uzrokovane nenadmašnim poplavama. Tijekom analize štete postalo je jasno da se katastrofa ne bi dogodila da su pravilno odrađene organizacijske jedinice. Danas je HE Rogun kolovoz 2016. u fazi pripremnog rada te ima i druge vlasnike međutim 1987. godine formalni kupac bio je Tajikglavenergo. Postoji spor između ove tvrtke i uprave za graditeljstvo. Kao rezultat toga Ministarstvo energetike SSSR-a uklonilo je s posla ljude koji su prethodno bili odgovorni za ispunjenje rokova. Zbunjenost je doveli su do greške u propuštanju rijeke koje se dogodilo prerano. Organizatori su žurili bojeći se sloma, ali vrijeme je pokazalo da je takva žurba bila pogrešna.
Slični incidenti
Hidroelektrana Rogun najčešće se uspoređuje s drugom hidroelektranom u Tadžikistanu - Nureku. Ova hidroelektrana je pokrenuta 1979. godine. Tijekom operacije korištenja došlo je do nekoliko manjih nesreća. Mnogo bolnija je usporedba hidroelektrane Rogun sa Sayano-Shushenskaya. Posljednja nezgoda bila je izrazito negativne prirode kada je poginulo 75 ljudi. Graditelji i izvođači hidroelektrane Rogun uvjereni su da su preuzeli u obzir iskustvo iz tih katastrofa, a postrojenje više neće biti suočeno sa izvanrednim situacijama kao što se dogodilo 1993. godine.
Moderna pozornica
Zbog teške situacije u Tadžikistanu izgradnja HE Rogun je zamrznuta na deset godina. Tek 2004. godine vlasti zemlje potpisale su sporazum s ruskim Rusalom o nastavku izgradnje postaje. Na trošak tvrtke potopljene su dvorane isušene međutim daljnja suradnja stranaka izazvala je ozbiljne probleme. Tvrtka i vlada nisu se složile oko tehničkih aspekata projekta uključujući visinu brane i njegovu vrstu dizajna. U 2007. godini ugovor s Rusalom je prekinut. Nakon toga vlasti su odlučile završiti izgradnju hidroelektrane zatraživši pomoć od Svjetske banke. U 2010. godini potpisan je sporazum o međunarodnom ispitivanju projekta dok je financijer bila švicarska tvrtka. Osnovana je otvorena dionička tvrtka "Rogun HE" koja danas nastavlja izgradnju hidroelektrane.
Nezadovoljstvo Uzbekistana
Gotovo je dovršena HE Rogun čiji je kapacitet 3.600 megavata. U zgradi je instalirano šest hidrauličkih jedinica, a nakon završetka brana će stvoriti novi spremnik. Visina HE je 335 metara ako se projekt dovrši hidroelektrana će postati najviša na svijetu. Prema riječima stručnjaka, troškovi gradnje za dovršenje su više od 2 milijarde dolara. Stanje hidroelektrane Rogun sada se kritizira iz mnogo različitih kutova. Glavni prigovori se svode na odabir lokacije brane, tj. Rizicima koji su bili poznati i u sovjetskim vremenima. Međutim, odgovorne osobe tvrde da muljeviti tokovi i muljeviti procesi te seizmička aktivnost i drugi prirodni čimbenici neće na bilo koji način oštetiti hidroelektranu. Najviše kritika čuje se od strane vlasti Uzbekistana jerje rijeka Vakhsh pritoka Amu Darja, koji teče kroz područje Uzbekistana. To znači da promjena jednog toka može utjecati na ekološku situaciju u susjednoj republici. Vlada Uzbekistana nekoliko je puta izrazila neslaganje s međunarodnim povjerenstvima koja su proglasile da HE još uvijek može biti dovršena.
Ekološki faktor
Moguće kršenje operacije ili izgradnje hidroelektrane Rogun može prouzročiti ekološke i socijalne rizike. U Uzbekistanu, gdje Amu Darya teče, situaciju pogoršava isušivanje Aralovog mora, uzrokovano nepravilnom upotrebom prirodnih resursa u sovjetskoj eri. Izgradnja brana uvijek pridonosi ubrzanju erozije tla. Još će više problema stvoriti poplave zemljišta koje se nalaze na području predloženog spremnika. Promjena režima tokova rijeke utjecat će ne samo na protok, već i na temperaturni režim. Rezervoari su akumulatori u kojima se talože organske i mineralne naslage. Oni obogaćuju tlo, ali utječu na plodnost u donjim tokovima rijeke (tj. U Uzbekistanu). Atom i konzorcij Sporovi potiču prijedloge za alternativa rješenja energetskih i ekoloških problema regije. Dakle, Uzbekistan je pokušao dovesti Rusiju i Europsku uniju da sudjeluju u novom projektu o izgradnji nuklearnih elektrana, koji bi mogli pokriti potrebe nekoliko centralnih azijskih zemalja (čak uključujući Pakistan, Afganistan i Indija). Do sada, ova inicijativa nije dovela do rezultata. Naravno, u takvom globalnom pitanju, odluke donose službenici. Međutim, pravi stručnjaci, prije svega ekolozi, vjeruju da je sukob oko elektrane previše politiziran. Problem je u tome što svaka zemlja pripada rijeci kao sastavni dio dok su svi vodni resursi središnje Azije međusobno povezani unutar jednog riječnog sustava koji vodi do Aralskog mora. Zato ekolozi predlažu stvaranje energetskog konzorcija, koji osim Tadžikistana i Uzbekistana treba uključivati Kazahstan, Kirgistan, Turkmenistan i Afganistan. Međutim, do sada nisu poduzeti konkretni koraci u ovom smjeru.
Rogun i Sarez
Neki protivnici izgradnje elektrane Rogun nude usmjeravanje resursa na drugi projekt koji se odnosi na Jezero Sarez. 1911. godine nakon katastrofalnog potresa i urušavanja stijena došlo je do stvaranja prirodne branom koja je blokirala tok rijeke Bartang i stvoreno je jezero također pripada Amu Darya bazenu. Ako iz nekog razloga (npr, zbog ponovljenih potresa) prirodna brana kobira ogroman val će doći do Aralskog mora što će uzrokovati nepopravljivu štetu mnogim gradovima triju zemalja (Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan). Mnogi okolišni stručnjaci predlažu korištenje resursa Jezera Sarez za energetske svrhe čime je republika spasila od manjka i okončavala sukob sa svojim susjedima. Podupiratelji projekta Sarez uvjeravaju da se u više od sto godina razvila ekološka ravnoteža, što znači da se vodeni resursi mogu koristiti bez oštećenja prirode. U slučaju Roguna, okoliš potresa tek treba testirati, čak i ako se pištanje u pogon odvija po svim pravilima.
Važnost hidroelektrane
Već dugi niz godina Tadžikistan ima ozbiljnih problema s izvorima energije ugljikovodika. Konkretno, brojni sukobi s Uzbekistanom i "plinski ratovi" susjeda povezani su s tim problemom. Zato je Rogunova hidroelektrana tako važna za Republiku koja ima konstantan energetski deficit. Tadžikistan sam štiti projekt takvim argumentima. HE Rogun se već 40 godina izgrađuje zajedno s prekidima i nameće zemlji obvezu koja u elektranu ulijeva sve svoje resurse.
nsokote.ru
Rogun, HE - kada će Tadžikistan imati vlastitu električnu energiju?
Moderni čovjek ne može zamisliti život bez električne energije. Ali električna energija daje priliku da se osigura svakodnevni život nacije te i razvoj državnog gospodarstva. Čak i u poslijeratnom razdoblju prva stvar koju su sovjetske vlasti počele obavljati u zemlji jest izgradnja i rehabilitacija hidroelektrana. Tadžikistan je zemlja smještena u središnjoj Aziji. Prije toga, zemlja je bila dio SSSR-a. Ona nema vlastiti pristup moru, a područje se nalazi u podnožju Pamira. Država je bogata mineralima, ali budući da je 93% cjelokupnog teritorija u planinama, izvlačenje resursa je teško. Infrastruktura je slabo razvijena, a granice zemlje su daleko od euroazijskih prometnih tokova, ali to nije glavni problem republike.
Problemi s električnom energijom
Unatoč činjenici da oko 60% svih odvodnih voda u Srednjoj Aziji dolazi u Tadžikistan zemlja zimi praktički pada u tamu u doslovnom smislu. U republici nema razvijenih velikih depozita ugljikovodika koji bi se koristili u elektranama stoga je očigledan nedostatak električne energije. Lokalne vlasti nameću ograničenje potrošnje energije za stanovništvo i poduzeća, posebno za male poduzetnike. Prema nezavisnim stručnjacima, potencijalna rezerva hidroelektrana zemlje trenutačno iznosi 300 TWh. Na primjer, u Turkmenistanu ta brojka iznosi samo 20 TWh. Dugotrajna je izgradnja hidroelektrane Rogun, Tadžikistan koje je postala najveća dugoročna konstrukcija na svjetskoj razini. Radovi na izgradnji elektrane započeli su 1976. godine dok je nakon raspada Sovjetskog Saveza rad u Rogunu zaustavljen. 1993. godina nije bio uspješna za izgradnju elektrane jer je došlo do snažne poplave, a pomoćna brana bila je isprana. Kao rezultat toga, sve građevine podignute u to vrijeme bile su poplavljene. Godine 2004. započeo je drugi pokušaj izgradnje hidroelektrane Rogun. Ali sada 2017. nema temeljitih promjena usprkos glasnim uvjerenjima lokalnih vlasti o neposrednom pokretanju elektrane.
Opće informacije
HE Rogun nalazi se na rijeci Vakhsh, na mjestu gornje faze Vakhshk kaskade. Prema projektu elektrana bi trebala biti tipa nasipne brane visine 335 metara. Ako se izgradnja dovrši HE će biti najviša u cijelom svijetu. Prateće zgrade operative kao građevinski tuneli se moraju osposobiti kao i postaje stanice pod zemljom i transformatorska soba. Planirani kapacitet iznosi 3600 MW. U prosjeku bi elektrana trebala proizvesti 17,1 milijardi kWh. Brana bi trebala formirati veliki rezervoar Roguna koji će također pružiti funkcije navodnjavanja, tj. omogućiti će navodnjavanje oko 300 tisuća hektara.
Stručno mišljenje
Čak su i sovjetski dizajneri tvrdili da izgradnja hidroelektrane u Rogunu ne samo da će riješiti probleme pružanja električne energije u cijeloj zemlji već će ukloniti deficit vode diljem Amu Darya bazena. Rješenje ovog problema omogućiti će navodnjavanje oko 4,6 hektara zemljišta. Postoje podatci da je krajem 1990. godine stanica bila gotovo polu spremna. Izgradnja je provedena uz podršku SSSR koji je također bio zainteresiran za HE pa je uspio razviti još 240.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Nakon raspada SSSR-a, izgradnja HE Rogun počela je izazivati zabrinutost republika koje se nalaze u donjem području. Provedeno je međunarodno složeno ispitivanje projekta. Svjetska banka konzultirala se o zadatcima projekta (rujan 2008.-rujan 2009.). Unatoč javnim izjavama o neslaganju s izgradnjom Uzbekistana komisija je došla do sljedećih zaključaka: daljnja izgradnja i rad hidroelektrana je moguć, ali samo pod uvjetom da se usvoje promjene projekta radi ublažavanja utjecaja na okoliš. Brana u selu Rogun je najbolje rješenje, koje će zahtijevati najmanje izdataka i omogućiti će zemlji električnu energiju. Biti će potrebno ponovno izgraditi nekoliko naselja koja se nalaze u nižim točkama. Dakle, HE Rogun daje više prednosti Tadžikistanu i zemljama koje se nalaze u nižim područjima od negativnih posljedica. Također treba razmotriti još dva čimbenika. Prvo, zaključci međunarodne komisije potpuno se podudaraju s mišljenjem sovjetskih dizajnera. Drugo, nema potrebe ni tražiti nikakve političke implikacije u zaključke stručnjaka tih godina. Uz električnu energiju za cijelu populaciju zemlje gradnja će dati poticaj razvoju industrije u regiji. A to su nova radna mjesta, povećanje interregionalnog i međudržavnog robnog prometa. Prema najnovijim procjenama, dovršetak izgradnje koštati će zemlju 2,2 milijarde dolara.
Što se sada događa?
Tko sada gradi hidroelektranu (Rogun)? Do danas nastavak izgradnje vodi talijanski izvođač Salini Impregilo. Uprava tvrtke osigurava da će prva jedinica kapaciteta od 600 megavata biti pokrenuta već 2018. godine. Druga se planira pokreniti 2019. godine dok ih je šest u projektu. Potpuno lansiranje HE planira se već 13 godina. Osim toga, izgradnja HE u 2017 provodi se u potpunom vakuumu podataka. Šef države Emomali Rahmon prilično svjesan napretka "izgradnje stoljeća" jer je prethodno rekao da će prvo puštanje biti do početka 2017., ali najsnažnije poplave spriječile su to.
nsokote.ru
h-alter.org
Link na Greenpeace peticiju!
Recimo NE plastičnim vrećicama!
Svijet se utapa u jednokratnoj plastici. Njezina proizvodnja raste iz godine u godinu, a goleme količine te plastike završavaju u okolišu te ugrožavaju život brojnim životinjskim vrstama. Početkom 2019. u Hrvatskoj je stupila na snagu obaveza naplate laganih (običnih) plastičnih vrećica za nošenje. Iz obaveze naplate izuzete su tzv. vrlo lagane vrećice, koje bi trebale služiti kao primarna ambalaža. Za takve vrećice propisana je obaveza isticanja natpisa: “Vrećice koristite štedljivo!” Greenpeace je tijekom siječnja i veljače obišao čitav niz prodajnih mjesta te utvrdio da se na brojnim mjestima odredba o obaveznoj naplati ne provodi ili se pak kao “obične” dijele najtanje vrećice, što je u suprotnosti sa smislom i ciljem propisa. Tamo gdje se provodi, naplata vrećica je simbolična pa nije izgledno da će ta mjera dovesti do ozbiljnog smanjenja. U Greenpeaceu smatramo da se na ovaj način neće postići željeni cilj, odnosno drastično smanjenje korištenja plastičnih vrećica u Hrvatskoj. Hrvatska vlada izabrala je najlakši put, što očito donosi i najslabije rezultate. Problem treba rješavati na izvoru: vrijeme je da stanemo na kraj najezdi jednokratne plastike! Zahtijevamo da Hrvatska donese odgovornu odluku i zabrani jednokratne plastične vrećice!
act.greenpeace.org
Link na Greenpeace peticiju!
Ne plastičnim vrećicama!
Iako su naše bake i djedovi u cijelome svojem životu koristili tek nekoliko trajnih torbi, uspijevajući obavljati kupovinu u gradovima bez problema, danas se svakodnevno nemilice troši mnoštvo plastičnih vrećica koje su izrazito štetne za okoliš. Zbog proizvodnje plastičnih vrećica troše se prirodni resursi i energija, a kasnije pridonose gomilanju smeća, guše životinje u morima i nagrđuju plaže. Hrvatska bi, kao turistička zemlja, trebala na primjeru drugih država koje su zbog zagađenosti uvele zabranu plastičnih vrećica, naučiti da ne trebamo uništavati vlastite prirodne ljepote i čistu prirodu plastičnim vrećicama. Važno je da se edukacijom i zabranom plastičnih vrećica ili njihovom naplatom potiče građane da kupuju i koriste stvari koje će im trajati dulje te da koriste vrećice višekratno, a ne jednokratno. Samo u 2008. u Europi je proizvedeno 3,4 milijuna tona plastičnih vrećica, što je težina oko 2 milijuna automobila. Svake godine u svijetu se potroši preko 500 milijardi plastičnih vrećica, od kojih se zbog visokih troškova reciklira manje od 1%. Ostalih 99% završava u prirodi (morima, oceanima, rijekama i jezerima) gdje ubijaju stotine tisuća životinja koje ih zamijene za hranu. Kada jednom proguta plastične vrećice, životinja ih ne može probaviti tako da one ostaju u crijevima. Tamo sprječavaju probavu hrane i uzrokuju vrlo sporu i bolnu smrt. Gotovo 200 morskih vrsta (kitova, dupina, kornjača) umire na taj način, a česta su meta i ptice, do kojih vjetar nanese plastične vrećice. Procjenjuje se da oceanima pluta 4 milijuna tona plastike, a ona čini 10% cjelokupnog morskog otpada! Plastične vrećice uzrokuju i velike ekološke probleme jer se desetljećima raspadaju na manje dijelove te se na kraju raspadnu u plastičnu prašinu, vrlo nepoželjnu u okolišu jer kontaminira ekosustave i završava u našoj hrani i vodi. Alarmantna je činjenica da samo toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine, a plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla. Manje plastičnih vrećica također bi značilo i manju ovisnost o nafti jer se rade od polietilena, termoplastike dobivene preradom nafte. Iako predstavnici industrija koje se bave preradom plastike i gume navode kako se za proizvodnju plastičnih vrećica koristi manje resursa nego za papirnate vrećice, činjenica je da je razgradnja papirnatih vrećica neusporedivo brža i manje štetna za okoliš. No, nije cilj koristiti jednokratne vrećice, niti plastične niti papirnate, već one koje se mogu višekratno koristiti. Jedna platnena torba može se godinama višekratno koristiti, za razliku od plastičnih vrećica koje se svakodnevno nemilice troše i bacaju u ogromnim količinama, a njihova razgradnja traje jako dugo i šteti okolišu.
Što s recikliranjem?
Recikliranje plastičnih vrećica neekonomično je i teško provedivo. Niti znatno povećanje recikliranja ne rješava problem njihove neumjerene proizvodnje zbog koje se troše golemi resursi i otrovne kemikalije. Prerada jedne tone plastičnih vrećica stoji 20.000 kuna, dok dobivena sirovina vrijedi svega 160 kuna, što znači da je vrećicu skuplje reciklirati nego proizvesti novu.Mnoge su zemlje aktivno počele raditi na rješavanju problema plastičnih vrećica. 2011. godine povjerenik EU za okoliš Janez Potočnik izjavio je kako se razmatra mogućnost uvođenja zabrane plastičnih vrećica u sve zemlje EU, kao i druge opcije - dodatni porez na plastične vrećice ili zakonsku obavezu da se kupcima naplaćuju. Također, nama susjedna Italija od 2011. godine nudi kupcima samo biorazgradive vrećice od tkanine ili papira. Irska je 2002. prva u Europi uvela porez na njih, a do danas im je potrošnja pala za 90%. Kina, Izrael, Kanada, Južna Afrika, Australija te gradovi San Francisco, Los Angeles, Mumbai i drugi, zabranili su uporabu plastičnih vrećica ili će to uskoro učiniti. Južna Afrika, Irska, Tajvan, Bangladeš, Butan, Ruanda i Zanzibar primjeri su zemalja u kojima su uvedene novčane kazne za one koji rabe te neekološke vrećice.
Promjena je u našim rukama!
U Hrvatskoj se svijest o njihovoj štetnosti tek budi. Prijatelji životinja već godinama upozoravaju na ogromne ekološke štete i životinjske žrtve koje su posljedica masovnog korištenja plastičnih vrećica. Čestim kampanjama educiraju javnost o zaštiti okoliša dijeleći informativne letke i besplatne platnene vrećice. 'Vrećko', plastično čudovište, djeci na razumljiv i zabavan način objašnjava posljedice neekoloških vrećica, a instalacijom 'Oceani nekad i sad' ukazalo se na drastične promjene u izgledu oceana i njihovom izumiranju. Kada bi ih svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti, sljedeća generacija zatekla bi u prirodi 199.588.499.000 manje plastičnih vrećica!Samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica, a čovjek može uštedjeti i preko 22.000 plastičnih vrećica samo ako se odluči za ekološku alternativu. Zabranom plastičnih vrećica spasile bi se stotine tisuća životinja, sačuvali prirodni resursi i očuvali ekosustavi.Platnene torbe su praktične, ekološke i trajne. Odbacite plastične vrećice i zamijenite ih platnenima - tako pridonosite stvaranju čišćeg, zdravijeg svijeta, bez nasilja prema životinjama i prirodi.
prijatelji-zivotinja.hr
dnevnik.hr
Istraživač u Marijanskoj brazdi pronašao je i plastične vrećice
Victor Vescovo i njegov istraživački tim oborili su novi rekord i uspjeli zaroniti i istražiti Marijansku brazdu. Osim dosad neviđenih morskih vrsta, na dnu su pronašli i plastični otpad. Američki istraživač Victor Vescovo spustio se gotovo do najdublje točke na svijetu, Marijanske brazde u Tihom oceanu. Proveo je četiri sata istražujući dno uz pomoć podmornice koja je napravljena kako bi izdržala veliki pritisak zbog dubine. Pronašao je morska stvorenja, ali i plastični otpad. Ovo je treći put da su ljudi uspjeli dosegnuti ekstremne oceanske dubine. Vescovo i njegov tim zaronili su pet puta na dno tijekom ekspedicije. Osim podmornice, robotski lenderi poslužili su za istraživanje udaljenog terena. Svi smo neopisivo uzbuđeni zbog ovoga što smo upravo učinili - rekao je Vescovo. Podmornica i njezin matični brod zajedno s iznimno talentiranom ekspedicijskom posadom iskoristili su pomorsku tehnologiju i uzdigli je na višu razinu iskoristivši je u istraživanju najdubljeg i najtežeg područja oceana - kaže američki istraživač. Poručnik američke mornarice Don Walsh i švicarski inženjer Jacques Piccard prvi su se spustili na dno Marijanske brazde 1960. godine u podmornici Bathyscaphe Trst. Prilikom obaranja novog rekorda dostizanja samog dna Marijanske brazde, s posadom bio je i Don Walsh. Čestitam Victoru Vescovu i njegovom izvanrednom timu na uspješnom povijesnom istraživanju u području Marijanske brazde. Prije šest desetljeća Jacques Piccard i ja imali smo čast zaroniti na isto mjesto. U ovim godinama čast mi je biti pozvan na mjesto moje mladosti - rekao je Walsh za BBC news. Tim vjeruje da je otkrio četiri nove vrste rakova poput škampa nazvanih amfipodi. Osim toga otkrili su stjenovite izdanke žarko-šarenih boja za koje se pretpostavlja da su nastale od mikroorganizama na morskom dnu. S površine uzeli su uzorke za istraživanje. Osim veličanstvenog podvodnog svijeta nažalost se mogao vidjeti i negativan utjecaj čovječanstva, odnosno hrpa plastičnog otpada na dnu Marijanske brazde. To je nešto s čime se ekspedicije koje koriste lendere često susreću. Milijuni tona plastike svake godine završe u oceanima, ali se malo zna o tome gdje točno završavaju. Znanstvenici sada planiraju testirati stvorenja koja su prikupili kako bi ustanovili sadrže li mikroplastiku. Nedavne studije pokazuju kako je to široko rasprostranjen problem, čak i za bića koja žive na velikim dubinama.
www.24sata.hr
Projekti u fotonaponu se brzo isplate i bez poticaja
On pojašnjava da postoji značajan interes za instalaciju fotonapona jer je u međuvremenu došlo do porasta svijesti građana i lokalnih samouprava, koje konačno mijenjaju svoju politiku prema obnovljivcima, a oprema je u međuvremenu pojeftinila pa su projekti znatno brže isplativi nego prije. Hrvatska je s manje od 60 MW instaliranog fotonapona na samom začelju u Europskoj uniji, a potencijali su zbog dobre insolacije znatno veći nego u sjevernim zemljama. To je prepoznala i nacionalna elektroprivreda HEP koja je već pokrenula velik broj većih projekata diljem zemlje te brojni poduzetnici koji su za FN elektrane dobili i investicijske poticaje iz EU fondova. Platforma je svojevrsni digitalizirani informacijski centar s bazama podataka s detaljnim informacijama i podacima o projektima, a kroz nju se mogu definirati ugovorni odnosi te agregirati projekti u veće investicijske pakete. Ambiciozno, u konačnoj fazi, platforma bi omogućavala ulaganja i većim institucionalnim investitorima, ali i građanima, koji bi u konačnici sami prijavljivali svoje projekte.
Izvozni proizvod
U REGEA-i je danas održan još jedan sastanak koji je okupio dizajnere platforme i potencijalne korisnike, poput nekih bolnica u Zagorju, Hrvatske pošte i Muzeja suvremene umjetnosti, a među njima je bio i direktor tvrtke Solarni projekti Hrvatska Marino Franinović. Riječ je o tvrtki koja je do sada uspješno realizirala stotinjak većih projekata i nudi rješenja ključ u ruke te održavanje. "Zainteresirani smo za ovu platformu jer smatramo da može zaokružiti cijelu priču kad je riječ o investitorima i korisnicima. Da demistificiramo, solari su u međuvremenu postali vrlo isplativi. Dok je ranije kW instalacije koštao nekoliko tisuća eura danas se oprema može dobiti za za 600-800 eura/kWh. Građani na svojim krovovima bez poticaja investiciju u fotonapon mogu isplatiti za pet do šest godina, a tvrtke koje instaliranu 300 do 400 kW na svom krovu i troše svu proizvedenu energiju uloženo će isplatiti za šest do sedam godina", kaže Franinović. Direktorica SAP-a Sonja Popović za naš portal kaže da je inicijativa za razvoj aplikacije došla od REGEA-e a riječ je o potpuno novoj ideji koja se sada "brusi" u suradnji s korisnicima. Tog informatičkog diva zanima takvo rješenje prodavati i izvan granica.
Projekt OB Zabok
Julije Domac ne sumnja u uspjeh i hvali se činjenicom da je nedavno potpisan dva milijuna kuna vrijedan ugovor za gradnju fotonapona snage 500 kW na krovu OB Zabok, koja će biti prva bolnica u Hrvatskoj koja električnu energiju dobiva iz obnovljivih izvora, po ESCO modelu. "Vjerujem da ćemo u startu imati digitaliziranu bazu u kojoj će biti bar 10 milijuna kuna vrijednih projekata, a do kraja godine nam je cilj da to bude i stotinu milijuna", kaže Domac koji priželjkuje da u bazi u konačnici 80% projekata čine projekti građana. Predviđa se da pilot faza platforme započne 6. lipnja a riječ je o konceptu koji je već uspješno primijenjen u Europi i Singapuru.
www.energetika-net.com
Platforma 'Sunce na dlanu' - prvi projekti vrijedni 10 milijuna kuna
Primjerice, nafta i motori s unutrašnjim izgaranjem su trebali donijeti slobodu kretanja, ali su u paketu došle i katastrofalne klimatske promjene, geopolitičke podjele i ratovi. Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske pokreće platformu Sunce na dlanu kojom će, u suradnji sa softverskom tvrtkom SAP, povezati investitore i vlasnike krovova-zgrada koji su ujedno i kupci električne energije. U razgovoru za Poslovni dnevnik ravnatelj REGEA-e, Julije Domac, otkrio je o kakvoj je platformi riječ, koje su prednosti digitalnih tehnologija u svijetu energetike i koliko smo ambiciozni po pitanju nove strategije energetskog razvoja Hrvatske. Možete li pojasniti ideju platforme Sunce na dlanu? Ideja je povezati investitore i vlasnike krovova-zgrada koji su ujedno i kupci električne energije. Platforma definira ugovorne odnose na siguran i transparentan način te omogućava agregiranje projekata u investicijske pakete. Platforma funkcionira bez obzira na granice - investicijski paketi mogu se slagati s projektima iz različitih država. U konačnoj fazi, platforma bi omogućavala ulaganja za velike institucionalne investitore poput mirovinskih i investicijskih fondova i izravno za građane. Ovom platformom želimo u svijet energetike prenijeti sve današnje prednosti digitalnih tehnologija i načina razmišljanja 21. stoljeća, a ideja je nastala prošlog ljeta u razgovoru s grupom španjolskih poduzetnika koji su pitali - kako nam možete pomoći da dođemo na hrvatsko tržište? Početak rada platforme očekujemo početkom lipnja. Vrijednost prvih projekata koji će se na njoj naći bit će više od 10 milijuna, a očekujem da ćemo već za 2-3 mjeseca imati i više od 100 milijuna kuna vrijednih projekata. Platforma je usmjerena na solarnu energiju odnosno fotonaponske elektrane, iako će se u kasnijoj fazi moći koristiti i za druge projekte koji se na sličan način mogu financijski vrednovati - npr. proizvedena toplinska energija, ostvarene financijske uštede i slično. Kako je došlo do suradnje sa SAP-om? Gotovo slučajno. Ali to i je pravi život, često se najbolje stvari pokreću uslijed sretne kombinacije pravih ljudi koji se nađu pravom mjestu u pravo vrijeme. Nakon toga, slučajnost i improvizaciju treba izbjegavati, upravo suprotno općem mišljenju koje je kod nas rašireno. SAP je sigurno jedan od globalnih lidera u području naprednih digitalnih rješenja i nama vrlo poželjan tehnološki partner. Uvijek je dobro surađivati i raditi s partnerima od kojih se može učiti - to je najbolji način da napredujete i da se usavršavate. Čvrsto vjerujem da se najbolji projekti i pravi iskoraci mogu napraviti samo - multidisciplinarno. Uvijek treba slušati i druge struke i pokušati razumjeti različite poglede na isti problem. Takvu kulturu komuniciranja i rada trebamo razvijati u Hrvatskoj. Što donose digitalne tehnologije u energetici? Optimist poput mene odgovorio bi bez razmišljanja - donose jako puno i sve će se promijeniti nabolje. U energetici treba ipak biti malo oprezan. Primjerice, nafta i motori s unutrašnjim izgaranjem su trebali donijeti slobodu kretanja, ali su u paketu došle i katastrofalne klimatske promjene, geopolitičke podjele i ratovi, ekstraprofiti naftnih kompanija. Nuklearna energija je trebala donijeti ogromnu količinu čiste energije, ali je u paketu donijela i oružje za masovno uništenje, smrtonosna zagađenja radijacijom i troškove sanacije katastrofa koji se mjere u milijardama dolara. Digitalne tehnologije u kombinaciji s obnovljivim izvorima mogu donijeti potpunu demokratizaciju proizvodnje energije i situaciju u kojoj je baš svaki pojedinac na kugli zemaljskoj i proizvođač i trgovac energijom. Zamislite koja je to prilika za ublažavanje siromaštva i izjednačavanje imovinskih razlika!? Sljedećih desetljeća digitalne tehnologije mogle bi učiniti energetske sustave diljem svijeta potpuno povezanim, pouzdanim i što je najvažnije - održivim. Digitalizirani energetski sustavi u budućnosti mogu identificirati tko treba energiju i dostaviti je u pravo vrijeme, na pravom mjestu i uz najniže troškove. No digitalizacija također donosi sigurnosne i rizike gubitka privatnosti. Čuvena pitanja protivnika obnovljivih izvora - što ako vjetar ne puše i što kad po noći kad sunce ne sja, digitalizacijom postaju posve bespredmetna. Uvijek negdje vjetar puše! Sunce uvijek negdje sja ili je njegova energija uskladištena u baterijama. Digitalnim tehnologijama brzog odziva ta je energija jednostavno dostupna i koristi se kad i gdje treba. Globalna ulaganja u digitalnu infrastrukturu i softver za električnu energiju porasla su za više od 20 posto godišnje od 2014., dosegnuvši 47 milijardi dolara u 2016.Ova digitalna ulaganja u 2016. bila su gotovo 40 posto veća od ulaganja u proizvodnju električne energije na plin u svijetu, 34 milijarde dolara, i gotovo jednako ukupnom ulaganju u elektroenergetski sektor Indije - 55 milijardi dolara. Energetska tranzicija će se događati usprkos strategiji Hrvatska energetska strategija dokument je kojim bi se trebali 'udariti' temelji i stvoriti jasan plan i vizija gdje planiramo biti do 2050. Koliko je po Vašem mišljenju to dobro napravljeno? Razočaravajuće je vidjeti da se na čak 718 stranica prve dvije knjige hrvatske energetske strategije nove ideje i promjene donose na kapaljku. Za usporedbu - slovenska Strategija energetske politike do 2030. (s vizijom do 2050.) napisana je na 17 stranica. Austrijska Klimatsko-energetska strategija do 2030. stala je na svega 92 stranice, a obje su ove zemlje nedavno na najvišoj razini iskazale ambiciju da postanu 100 posto obnovljive. Energetska tranzicija u Hrvatskoj očito se neće događati zbog ove Strategije nego ovoj Strategiji usprkos.
www.vecernji.hr
www.tportal.hr
Mate Rimac više nije većinski vlasnik Automobila Rimac
Mate Rimac u tvrtki ima vrlo moćne partnere i razvija se u pravom smjeru. Nakon objave o investiciji Hyundai Motor Group u Rimac Automobile vrijednoj 600 milijuna kuna Lider je doznao kako je Hyundai time kupio i određeni vlasnički udio, ali iz svetonedeljske tvrtke nije precizirano koliko pod izlikom kako nisu u mogućnosti iznositi detalje dogovora. Međutim, izvršni direktor Rimac Automobila Mate Rimac u intervjuu za Jutarnji otkriva kako više nije većinski vlasnik tvrtke koju je osnovao 2008. godine u svojoj garaži. "A što se vlasništva tiče, sada držim 47,7 posto. Kineski Camel group je na 14 posto, Hyundai na 11 posto, Porsche 10 posto, Kia 2,7 posto i ostalo su manji udjeli dosadašnjih ulagača iz 2012. i 2013. godine" – kazao je Rimac. Uskoro bi i zaposlenici mogli dobiti suvlasnički udio u tvrtki koji neće prelaziti sedam posto. "Upravo radimo na tome, svi zaposlenici će dobiti udjel. Dosad je ESOP bio za njih porezno nepovoljan. Vjerojatno će im ići ukupno sedam posto, od čistačice do direktora, ali neće svi dobiti jednak dio" najavio je osnivač Rimac Automobila čija je procijenjena vrijednost trenutno viša od 500 milijuna eura. Doznaje se i kako se planira izlistati na burzi tek kada ‘brojke firme budu na razini’.
www.energetika-net.com
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Eric Laithwaite - The Forces of Induction
Eric Laithwaite - The Forces of Induction...
-
DOE Solar Decathlon 2013
SAD, Department of Energy svake druge godine organizira...
-
Tesla Switch Hybrid to Supercaps
Tesla Switch Hybrid to Supercaps...
-
BBC - disruptivne tehnologije
Težnja za primjenom novih izvora obnovljive energije n...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503