The Lilypad Project
Nedjelja, 02 Srpanj 2017 15:05

The Lilypad Project

Sve aktualnija, „Zelena arhitektura“, dolazi u mnogim oblicima, iako se posljednje vrijeme čini kao da su ti oblici čudniji nego ikad. Jedan od takvih je i The Lilypad Project – plutajući eko grad. Otapanja leda i porast nivoa mora bi mogao postati ozbiljan problem u budućnosti (ukoliko nešto ne poduzmemo sad), ali u ovom dizajnu, sam problem postaje dio rješenja. Za očekivani gubitak kopna i uništavanje plodnog zemljišta na lokacijama koje su blizu mora, Lilypad je futuristička alternativa. Ideja je da se stvori niz plutajućih samoodrživih oceanskih eko-gradova u obliku otoka. Svaki od njih će biti u mogućnosti da primi 50.000 stanovnika i da podržati veliku biološku raznolikost. Bazeni koji se nalaze u njihovim centrima će skupljati morsku vodu i filtrirati je za ljudske potrebe. Ovi ‘otoci’ su predviđeni za avanturiste i one koji bi ostali bez domova uslijed porasta oceana. The Lilypad Project je još uvijek samo koncept, ali u budućnosti bi mogao postati dio rješenja problemu kojeg smo sami stvorili. Potaknut klimatskim promjenama i podizanjem razine mora nagrađivan arhitekt Vincent Callebaut, poznat i po projektu Dragonfly, dizajnirao je neobične plutajuće gradove – Lilypad Cities. Na prvi pogled izgledaju kao divovske vrtne stolice na napuhavanje koje je odnijelo more, ali su ove arhitektonske tvorevine možda posljednje rješenje za ubrzano podizanje razine mora. Plutajući gradovi zamišljeni u obliku lopoča, plove svijetom te imaju sustav prikupljanja i pročišćavanja kišnice, prekriveni su vrtovima i biljem, otpad se reciklira, a energija dobiva iz obnovljivih izvora poput solarnih panela i vjetroturbina – projekt su budućnosti za gradove poput Londona, New Yorka i Tokija. Upravo su navedeni gradovi, prema mišljenju stručnjaka, u najvećoj opasnosti kad je riječ o podizanju razine mora. Na otocima poput Tuvalu, Kiribati i Maldiva najviša je točka tek dva do tri metra iznad morske razine. Ako se razina podigne 50 centimetara značajne bi dijelove otoka mogla prekriti voda ili uništiti erozija. Ugrožena su i obalna područja južne Azije, obale Pakistana, Indije, Šri Lanke, Bangladeša i Burme, a stručnjaci procjenjuju da bi razina vodenih površina na Zemlji do kraja ovoga stoljeća mogla porasti za jedan metar. Callebaut stoga, kao životno rješenje nudi plutajuće gradove koji mogu primiti po 50 tisuća stanovnika. Dok su Nizozemska i Ujedinjeni Arapski Emirati “podebljali” svoje plaže milijardama eura kako bi izgradili poldere i zaštitne brane , projekt Lilypad se bavi održivim rješenjima na vodi. Točnije ovaj plutajući Ecopolis ima dvostruki cilj – ne samo širenje održivosti, već i dodjelu stambenih prostora budućim klimatskim izbjeglicama, odnosno ljudima koji će podizanjem razine mora ostati bez domova. Jedan je od ciljeva projekta stvoriti skladan suživot ljudi i prirode te istražiti nove načine življenja.

www.ekologija.rs


Plutajući gradovi, gradovi budućnosti?

Uslied klimatskog zagrijvanja, porast nivoa oceana prijeti da poremeti, između ostalog, i urbanizam i arhitekturu naših gradova. Kako arhitektura može da se suoči sa ovom poplavom? Da li je pojava plutajućih gradova održiv odgovor koji bi bio sposoban da dovede do evolucije urbanizma XXI vijeka? Skoro svi znanstvenici se slažu: klimatski rizik je ozbiljan; prema manje crnim procjenama, do 2050. godine nivo mora će se podići od 20 do 90cm, a neki veliki gradovi biti će više pogođeni od drugih. Oduvijek, arhitektura se suočavala sa urbanim problemima, bez obzira da li su društveni, ekološki problemi ili problemi vezani za životno okruženje. Ovog puta, međutim, trebalo bi da nađe nove forme koje ne samo što će poštedjeti stanovništvo klimatskog egzodusa, već i nastaviti da čuvaju krhku ravnotežu više gradova. Vlade su preokupirane ovim fenomenom više nego drugi, možda zato što su pod direktnijom opasnošću. Tako je sa Nizozemskom, zemljom u ravnici koja je već isušila veliku površinu oko velikih gradova kako bi odgovorila na potrebe svog stanovništva. Slučaj Amsterdama predstavlja poseban slučaj. Godine 1965, Johanes Henrik van der Bruk (Johannes Hendrik van den Broek) i Jakob Bakema (Jacob Bakema), dvojica nizozemskih arhitekata, pokušali su da ožive svoje urbanističke teorije predlažući plan uređenja kako bi se grad proširio. Projekt nazvan "Plan Pampus" predlagao je isušivanje dijela zemlje koja se nalazi oko ostrva Pampus i postavljanja tamo novog linearnog grada od 330.000 stanovnika čime se osigurava kontinuitet prestolnice prema istoku.

Trideset godina kasnije, 1997. godine, dugo zaboravljena ideja ove dvojice arhitekata ponovo je pokrenuta, ovog puta u obliku grada koji je danas još uvek u izgradnji. Ejburg (Ijburg) – koji je ime dobio po jezeru Eju (Ij), sastoji se od šest vještačkih ostrva podignutih u jezeru i međusobno povezanih. Neka od jezera imaju visoke zgrade, neka ne; postoje vrtovi i šetališta. Ovdje se radi o prvoj fazi jednog projekta koji je doživio da njegova druga faza bude odbačena od strane državnog savjeta i to zbog pitanja vezana za okruženje. Zbog toga, proširenje grada u drugoj fazi morati će da odgovara principima za koje je procijenjeno da su primjereniji po pitanju održivog razvoja. Danas, završetak prve faze predviđa se za 2012. godinu, kada će taj grad moći da primi nekih 45.000 stanovnika, dok bi do 2020. trebalo da broji nekih 18.000 stanova od kojih će neki biti plutajući. Naime, obično kada kupac kupi zemlju u Ejburgu, budući vlasnik dobija u vlasništvo parcelu na vodi gdje može da podigne, što će reći u ovom slučaju da porine, svoju kuću. Ovaj način stanovanja ima sve više pristalica. Mimo problema sa životnim okruženjem koji se predviđaju u nastupajućim desetljećima, ovaj način života odobrava veliki dieo stanovništva, a i znatiželja je neosporna.

Osvješćivanje ili praćenje mode? Teško je reći, tim prije što cijene ovih plutajućih domova manje-više prate cijene stanova koji se nalaze u okolnim naseljima. Ovdje je razlika u tome što se tehnička vještina kombinira sa originalnošću forme što daje rezultat koji je ocijenjen kao ekološki i održiv. Na taj način, plutajuće kuće – novi i suvremeni objekti sa svim mogućim komforom – postaju predmet cvjetajuće trgovine. Dok su ovi plutajući gradovi zamišljeni na periferiji, čak i u samom gradu, kao jedan od aspekata novog urbanizma XXI vijeka, postoje i drugi projekti, za sada eksperimentalni, koji bi, prema riječima njihovih projektanata, mogli da predstavljaju, u slučaju klimatskih promjena, alternativu tradicionalnom životu.

Japanska kompanija Shimizu Corporation razvila je jedinstveni prototip koji bi mogao da ugleda svjetlost dana poslije 2025. godine. Nazvan Green Float, ovaj grad, čiji bi svaki modul mogao da primi do 50.000 stanovnika, razvijati će se samostalno na oceanu. Module čine osnova od 2km u presjeku i kula nazvana City in the sky (Grad na nebu). Ovaj neboder, zasnovan na lakom metalu nastalom od magnezijuma koji se već nalazi u slanoj vodi, trebalo bi da bude u osnovi okružen vlastitim obradivim zemljištem kojim se stanovništvu garantira, zahvaljujući poljoprivredi, potpuna samodovoljnost. Predviđena je čak i reciklaža slane vode iz okruženja. Kula bi mogla da dostigne visinu do 1.000m iznad nivoa mora, a otok bi moga da koristi sve prirodne elemente kako bi postalo autonomno. U Kompaniji kažu da bi uskoro mogli da pokrenu tehnologiju otpornu na valove i druge prirodne nepogode koje, danas predstavljaju jedinu prepreku za razvoj ove vrste projekta.

Takođe, u Europi, arhitekta Vincent Callebaut obrađuje problematiku klimatskih izbeglica u okviru svog projekta Lilypad, ogromnog lokvanja koji može da pruži utočište za 50.000 stanovnika. Ovaj ekološki otok bilo bi ne samo autonoman, već bi bio i mobilan zahvaljujući preciznoj tehnologiji koja bi mu omogućila da prati morske struje. Njegov Ecopolis, prototip koji imitira oblik cvijeta lotosa, sastavljen je od tri planine koje okružuju tri luke oko kojih se odvija život. Njegova dvostruka školjka sastavljena je od poliesterskih vlakana presvučenih jednim slojem titana u obliku anatasa* koji reagira na sunčeve zrake i zarobljava atmosfersko zagađenje. Ovaj plutajući grad odgovara ne samo na probleme klimatske imigracije već bi bio, prema tvrdnjama arhitekta, primjer grada budućnosti koji će proizvoditi više energije nego što će je trošiti. Dok u zemljama Južne Amerike, Afrike i jugoistočne Azije stanovništvo prakticira gradnju plutajućih gradova na način svojih predaka, novi oblik plutajućih gradova, samodovoljnih i održivih, pokretnih i sa pozitivnim energetskim bilansom, možda bi mogao da se pojavi i da promijeni naše shvaćanje života. Budućnost će nam reći.
www.gradjevinarstvo.rs

 

HD LILYPADS 750 1

HD LILYPADS 750 2

HD LILYPADS 750 3

HD LILYPADS 750 4

HD LILYPADS 750 5

HD LILYPADS 750 6

HD LILYPADS 750 7

HD LILYPADS 750 8

Pročitano 30 puta

Energetski Projekti

hrastovic energetski projekti banner

Energetski Video

hrastovic energetski video banner

Energetski Članci

hrastovic energetski clanci banner

Random video

Udruga SOLAR

Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

Opširnije

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Kralja Tomislava 82
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
Fax: 031-815-006
Mobitel:099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive