Sustav gospodarenja otpadom
    Nedjelja, 03 Studeni 2013 08:28

    Sustav gospodarenja otpadom

    Dok se u Zagrebu spekulira sprivatizacijom "Čistoće", a jakuševačko brdo i dalje raste unatoč tome što nam se rokovi za ispunjavanje europskih direktiva o odvojenom prikupljanju otpadu opasno približavaju, Grad Čakovec već sad odvojeno prikuplja gotovo polovicu otpada. Tamošnje komunalno poduzeće posluje pozitivno, ali sa sviješću da je njihov zadatak pružanje kvalitetne i pristupačne usluge građanima, te da cilj komunalnih usluga ne smije biti profit, kako ističe Saša Avirović, tehnički rukovoditelj ČAKOM-a . Kako Čakovcu i okolnim općinama Nedelišće, Orehovica, Strahoninec i Šenkovec uspijeva ono što ostalim dijelovima zemlje, uz još poneku iznimku poput Krka, nikako ne uspijeva, Avirović govori za H-Alter.

    Čakovec uz Krk postiže najbolje rezultate u Hrvatskoj u odvojenom prikupljanju otpada i smanjenju komunalnog otpada koji dospijeva na odlagališta. Kako se GPK Čakom odlučio krenuti tim putem za razliku od većine ostalih komunalnih poduzeća u našoj zemlji?

    Ivica Perhoč je postao direktor GPK Čakom d.o.o. 2000. godine i s njegovimdolaskom zapuhali su vjetrovi promjena. U Čakovcu se, primjerice, glomazni otpad odvozio jednom mjesečno. Uočili smo da je to prečesto jer ne mijenjate svaki mjesec kauč ili hladnjak, pa smo pokušali iskoristiti nastalu prazninu i prvo zatražili od korisnika da odvoje metalni otpad na jednu stranu, a ostali glomazni na drugu. Sljedeći korak su bile automobilske gume i tako je sve pomalo krenulo. Velika prekretnica je bilo uvođenje vreća za odvojeno skupljanje, jer građani više nisu morali hodati do zelenih otoka. Uveli smo vreće za papir, plastiku, staklo, metal, tetrapak i biorazgradivi otpad. Vreće s odvojeno skupljenim otpadom odvozili smo u terminima odvoza glomaznog otpada. Kasnije smo dodali i vreću za tonere i cartridge. Cijelo vrijeme smo bombardirali korisnike lecima, spotovima, radio jingleovima, održavali radionice po školama i vrtićima. Uz mrkvu, koristimo i batinu, a najveća batina je trostruka cijena odlaganja nesortiranog otpada. Tako smo došli do sadašnjeg stanja, gdje izdvajamo oko 45 posto otpada s time da u toj matematici nema boca koje se skupljaju u sustavu povratne naknade, nema elektroničkog otpada, automobilskih guma i ulja. To su kategorije otpada koje ne prolaze kroz GPK Čakom d.o.o. pa nemamo uvid u brojke, ali kada bi se i to uzelo u obzir, vjerujem da se danas na području Grada Čakovca izdvaja oko polovice otpada. Tu nije kraj. Uz minimalna ulaganja, u gradu poput Čakovca, može se uz primarnu selekciju izdvojiti 80 posto otpada. Da imamo sortirnicu odgovarajuće veličine, Čakovec bi već danas bio na 70 posto.

    Koje su to prepreke koje stoje na putu do 80 posto odvojeno prikupljenog otpada?

    Prvenstveno je to nepostojanje objekata za obradu. Na primjer, izdvajamo biorazgradivi otpad, a nemamo kompostirnicu ni bioplinsko postrojenje. Protiv tvrtke i mene kao odgovorene osobe je podignuta prijava koja u postupku na prekršajnom sudu, jer obrađujemo organski otpad, a nemamo legalnu građevinu. Građevinu nemamo zbog spore i neučinkovite državne birokracije. Još od 2003. godine Grad Čakovec pokušava od države dobiti jednu česticu koja nam je neophodna za gradnju kompostirnice jer se nalazi uz cestu i onemogućava prilaz zemljištu kojem je GKP Čakom d.o.o, već vlasnik. Na toj smo lokaciji imali u vlasništvu 10,5 hektara, a razvoj projekta je kočila državna čestica veličine pola hektara. Tek 2011. godine Grad Čakovec došao je u posjed sporne čestice, a 2012. je česticu predao u vlasništvo GKP Čakom d.o.o. Naš idejni projekt je u tih deset godina tehnološki zastario, pa smo morali izraditi novi koji smo u ožujku 2013. godine predali Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i otada se projekt nije pomaknuo s mjesta. Da smo sami išli u izgradnju, od ožujka bismo već izabrali projekanta, izradili glavni projekt, predali zahtjev za građevinsku dozvolu i raspisali natječaj za izvođenje radova.

    Koliki su troškovi gradnje takvih postrojenja?

    Projektirali smo reciklažno dvorište, sortirnicu i kompostirnicu u nekoliko faza, s fotonaponskim elektranama na krovovima i vjetroelektranom. Čitav taj zahvat vrijedan je oko 70 milijuna kuna. Mali kapacitet sadašnje sortirnice uvjetuje nam da svu plastiku predajemo kao miješanu, iako postoji barem sedam vrsta plastike koje bi se mogle razdvajati. Sada plaćamo drugima da preuzmu od nas miješanu plastiku umjesto da drugi plaćaju nama sirovinu. Državni koncesionar Eko Velebit u jednom je trenutku naplaćivao 700 kuna po toni, plus PDV, za preuzimanje miješane plastike dok je kod nas na odlagalištu cijena odlaganja 710 kuna po toni u čemu je uračunat PDV, naknada za sanaciju odlagališta, naknada jedinicama lokalne samouprave i naknada stanovnicima u okolici odlagališta.

    Na izlaganju koje ste održali prošloga mjeseca za vrijeme "Kampiranja na Jakuševcu" izjavili ste kako odvojeno prikupljanje otpada povećava troškove, a smanjuje prihode komunalnih poduzeća. Što utječe na povećanje troškova?

    Mjesečna cijena jednog odvoza otpada tjedno za naše korisnike je 70 kuna. Trošak odvoza u smislu izlaska vozila na teren, vozača i goriva nije se promijenio, ali uz te stare imamo i nove troškove. To su nabava kombija kojima skupljamo i odvozimo vreće s odvojeno skupljenim otpadom, plaća tog vozača i dodatnih radnika, trošak rada postojeće male sortirnice gdje 15 do 20 ljudi sortira otpad te trošak plasmanaotpada. Manji dio odvojeno prikupljenog otpada može se plasirati na način da se za predani otpad dobije novac. Puno češće odvojeno skupljeni otpad predajemo besplatno ili čak plaćamo za njegovo preuzimanje. U bliskoj budućnosti, ukoliko ne bude rasla cijena nafte i naftnih derivata, zbog sve veće količine otpadne plastike koju ćemo uskoro skupljati uvjeti za plasman otpadne plastike će biti još nepovoljniji. Na tržištu će biti velika ponuda i mala potražnja jer će proizvođačima biti jeftinije proizvesti nove polimere iz nafte.

    Unatoč tome GPK Čakom posluje u plusu?

    Poslujemo pozitivno, ali je naša dobit u odnosu na ukupni promet i prihode relativno mala. Smisao osnivanja komunalnih poduzeća nije da donose dobit vlasniku. Naša misija je pružanje što kvalitetnije usluge korisnicima za najnižu moguću cijenu. Mi bismo ustvari trebali poslovati neutralno. Ako poslujemo s velikom dobiti, znači da su nam cijene previsoke.

    Ne vidite zadatak svoje tvrtke kao profitni. Koje je vaše mišljenje o ulasku privatnog kapitala u poslove javnih usluga kao što je gospodarenje otpadom što se najavljuje u primjerice Zagrebu?

    Indirektan odgovor na vaše pitanje je priča o pariškom vodovodu. U Parizu je vodovodom upravljalo komunalno poduzeće u vlasništvu grada. U jednom su ga trenutku dali u koncesiju privatnoj tvrtki. U mrežu se nije ulagalo jer je privatni vlasnik zadržavao dobit za sebe. Kada je sustav počeo propuštati na sve strane, Pariz je vratio vodovod natrag komunalnom poduzeću. Naravno, tada je već bilo neophodno daleko veće ulaganje da se sanira višegodišnje neodržavanje cjevovoda. Nakon duljeg vremena cijene su se ipak stabilizirale i vodovod opet funkcionira u interesu građana kako i treba biti. Eksperiment s privatnim koncesioniranjem komunalne usluge imali smo i u Varaždinu. Grad je u jednom trenutku povjerio skupljanje otpada Saubermacheru. Oni su počeli skupljati i odvoziti otpad s nekoliko kamiona s austrijskim tablicama. Dakle, čak ni osiguranje ni cestarinu nisu platili u Hrvatskoj, a tu sudjeluju u prometu i uništavaju ceste. Zar netko misli da će stranac doći kod nas zato što nam želi pomoći? Pa ne dolazi kao investitor ni udruga ni sportsko društvo već kapitalist koji u Hrvatsku dolazi jer očekuje da će ostvariti veću dobit na uloženi novac nego u svojoj domicilnoj državi.

    Kako ocjenjujete novi Zakon o otpadu? Smatrate li da je provediv u praksi?

    Ovo što se htjelo postići novim zakonom moglo se i sa starim koji je u članku 25. imao propisano da se sav otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora odvojeno skupljati. Dakle, odvojeno skupljanje je već s tim zakonom bilo propisano. Obaveze koje smo preuzeli prema EU direktivama su dobre, ali su za nas nedostižne u ovom trenutku. Prema tim obavezama, Hrvatska proizvodi oko 350 tisuća tona biorazgradivog otpada koji ne smijemo odlagati na odlagališta, a rok da to riješimo je 31. prosinca ove godine. Nema šanse da to dostignemo jer u Hrvatskoj postoji svega 7 ili 8 postrojenja za obradu biorazgradivog otpada koje imaju dozvolu za rad. Svi komunalci u Hrvatskoj će lako kupiti kante za odvojeno skupljanje otpada. Svaki će znati jednostavno i razumljivo obavijestiti korisnike koji će vrlo brzo prihvatiti novi sustav. Za šest mjeseci se sustav odvojenog prikupljanja uhoda. Međutim, kuda s tim otpadom nakon što dospije u naš kamion? Komunalci su se našli u zakonskim škarama, bit će kažnjeni i ako odlažu organski otpad na livadu i ako ga neizdvojenog trpaju na odlagalište. S obzirom da biorazgradivi otpad na odlagalištu proizvodi metan i druge stakleničke plinove, manja je šteta ako ga se kompostira na način kao što to majka priroda ionako oduvijek radi. Smatram da bi bilo potrebno kroz izmjene Zakona o održivom gospodarenju otpadom omogućiti davanje privremenih dozvola da se dozvoli postupanje s biorazgradivim otpadom koji ne ugrožava okoliš i izvan za to propisanih postrojenja. Naime, čak i ako imate riješenu prostorno plansku dokumentaciju i imovinsko-pravne odnose, još uvijek vam trebaju barem dvije godine za izradu studije utjecaja na okoliš, izradu projektne dokumentacije, ishođenje lokacijske i građevinske dozvole, raspisivanje natječaja za odabir izvođača radova i konačno, treba Vam neko vrijeme i za izvođenje građevinskih radova. Međutim kad građevinci završe svoj dio posla Vi još uvijek ne možete početi s radom. Morate provesti tehnički pregled i ishoditi uporabnu dozvolu. Tek kada raspolažete s legalno izgrađenom građevinom koja ima uporanu dozvolu možete se obratiti nadležnom tijelu za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom. Potrebno je prilično vremena samo za nabrajanje svih potrebnih postupaka, a zamislite koliko je tek vremena potrebno za njihovu provedbu uz poslovično sporu i nekooperativnu državnu administraciju.

    Znači li to da nam ne gine nekoliko godina plaćanja penala za nepoštivanje EU direktiva?

    To možemo izbjeći jedino nekakvim administrativnim manipulacijama. Naime, danas odlažemo oko 850 tisuća tona organskog otpada na odlagališta, a tu količinu moramo smanjiti na 500 tisuća tona do kraja godine. Moramo dakle zbrinuti 350 tisuća tona organskog-biorazgradivog otpada, a u Hrvatskoj nemamo postrojenja dovoljnog kapaciteta koja to mogu odraditi.

    Regionalne centre za gospodarenje otpadom koji su osnova sadašnje politike gospodarenja otpadom, nazvali ste "autoputevima za nigdje".

    Često koristim tu usporedbu. U današnjoj prezentaciji sam usporedio centre bez otpada sa autocestama bez vozila. Pogledajte primjer tvornice glinice u Obrovcu. I za taj je projekt netko napravio studiju isplativosti i potpisao se na nju, pa vidimo kako je to nesretno završilo. Isto će tako završiti svi ti centri za gospodarenje otpadom, ako se ne bude planiralo s realnim ulaznim količinama otpada. Najveća greška koja se radi kod planiranja centara je predviđanje rasta broja stanovnika i po tome predviđanje porasta količine otpada. U stvarnosti, međutim, brojna naselja odumiru. U Hrvatskoj broj stanovnika raste tek u nekoliko velikih gradova. Samo u posljednjih deset godina u Međimurskoj je županiji broj stanovnika pao pet posto. Pored toga, i ekonomska kriza je imala veliki utjecaj na smanjenje količine otpada. Ljudi koji ne kupuju, nemaju što baciti. Dakle, niti raste broj stanovnika, niti raste količina otpada. Tu treba uračunati i obaveze koje smo preuzeli vezano za smanjenje količine otpada koji dospijeva na odlagališta. Svi regionalni centri projektirani su na prevelike kapacitete, pa ćemo imati nepotrebno prevelike investicije.Dio novca za te centre doći će iz Europe, ali to je ionako vraćanje našeg novca koji uplaćujemo za članarinu u Uniji. Strahota je graditi ogromna postrojenja na koje ćemo potrošiti još veće novce, a kasnije nećemo imati za hladni pogon. Pametnije bi bilo da bez ičije pomoći, samo vlastitim novcem napravimo rentabilno postrojenje primjereno potrebama i jeftino za održavanje. Političari, međutim, žele što veće projekte, da te brojke zvuče dobro, i da što prije povučemo što više novca iz fondova EU. Bolje je da te novce uopće ne iskoristimo, nego da ih uložimo u megalomanske prijekte koji neće biti rentabilni i čije ćemo gubitke plaćati slijedećih 30-ak godina. Ili ćemo ih zatvoriti za primjer drugima, baš kao i tvornicu glinice u Obrovcu.

    U izlaganju na Jakuševcu rekli ste također kako je "u hijerarhiji gospodarenja otpadom piramida okrenuta naglavce". Zašto o izbjegavanju stvaranja samog otpada nitko ne razmišlja?

    Izbjegavanje bi trebalo doći prvo, ali o tome bi prvenstveno trebali voditi računa proizvođači koji, međutim, čine upravo suprotno. Kada kupite mobitel, dobijete ga u takvoj ambalaži da pomislite da je unutra barem mikser. Zašto tako mali proizvod dolazi u toliko velikoj ambalaži? Proizvođači sigurno neće voditi računa o količini otpada koju proizvode i stavljaju na tržište ako ih država na to ne prisili. Najjeftini način bio bi da se odrede troškovi skupljanja i zbrinjavanja proizvoda nakon upotrebe jednako kao i amabalaže u kojoj dolazi, te da se trošak uračuna u cijenu proizvoda kao što je već slučaj s elektroničkim proizvodima. Tada bi proizvodi u rinfuzi koštali manje od onih koji dolaze u amabalaži. Mi kao potrošači možemo izbjegavati proizvode koji su bespotrebno zapakirani, ali to možemo samo ako nam se ponudi izbor.

    Imate priliku svaki dan vidjeti na djelu suvremenu civilizaciju koja je i stvorila pojam smeća. S obzirom na to da se i dalje ne odstupa od ideje ekonomije bazirane na beskonačnom rastu, koliko su ove politike gospodarenja otpadom zapravo samo usporavanje gomilanja otpada?

    Potrošačko društvo je dugoročno neodrživo. Politika beskonačnog rasta je poput lanaca sreće na kojima smo se svi barem jednom opekli. Uplatim nekome deset kuna, i zatim nađem drugu dvojicu koji će meni uplatiti po deset kuna, pa sam na dobitku deset. Međutim, nekad, negdje i netko mora platiti račun. Tako je i s kontinuiranim rastom proizvodnje. Problem s potrošačkim društvom je stvaranje umjetnih potreba. Spremni smo baciti proizvode koji su još upotrebljivi da bismo kupili nove koje nam nudi tržište. Potrošačko društvo upravo proždire sirovine i pojačano odvajanje koje EU potiče je suvisli odgovor na iscrpljivanje sirovina u okolišu. Naglim razvojem industrijskog društva pojačano smo vadili i bacali sirovine. Sada bi odlagališta trebala postati novi rudnici, ali u njima su sirovine pomiješane. Po potrošnji energije, vode i po CO2 otisku puno je prihvatljivije proizvoditi papir iz starog papira nego iz drveta. Slično je i s drugim materijalima, poput čelika i aluminija. Potrošačko društvo će, u manje ili više pravilnim razmacima, uvijek imati periode rasta nakon kojih dolaze lomovi i ekonomske krize. Ponavljajući obrazac ekonomskog rasta i krize možemo lako pratiti u prošlom stoljeću i sa žaljenjem konstatirati da je svaki takav ciklus završio ratom. Iskreno se nadam da će ovaj ciklus biti iznimka i proći bez rata. Rješenje je okrenuti se zadovoljavanju stvarnih potreba, a to su zrak, voda, hrana, odjeća koja nas štiti od vremenskih prilika i sklonište. Sve ostalo su nametnute potrebe, a nametnula ih je kapitalistička industrija orijentirana isključivo stvaranju profita. Kao što nećemo riješiti problem ekonomske krize dok ne prepoznamo taj suštinski problem današnje ekonomije, nećemo riješiti ni problem otpada dok u njegovom stvaranju ne prepoznamo ozbiljan, suštinski problem - problem o kojem ovisi budućnost naše civilizacije i cijelog čovječanstva.

    www.h-alter.org
    Pročitano 2178 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive