STRATA SE1 je stambeni toranj u Londonu i u svoju strukturu ima ugrađene tri vjetroagregata instalirane snage 19 kW, zavidnu razinu toplinske izolacije fasade, ugrađeno kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju toplinske i električne energije te sustav za prikupljanje i iskorištavanje kišnice. Jedan od ciljeva zagovornika održive gradnje je i ostvarivanje energetske neovisnosti zgrada, odnosno proizvodnja električne i toplinske energije korištenjem održivih izvora energije, pri čemu se najčešće misli upravo na obnovljive izvore. Primjer takve gradnje je i stambeni neboder STRATA SE 1 podignut u Londonu gdje je također poznat i pod nazivom „The Razor" ili za ljubitelje Gospodara prstenova poznatijim imenom „Isengard". Toranj je visok 42 kata, a na njegovu vrhu su postavljene tri vjetroaregata snage 19 kW integrirane u samu fasadu nebodera, za razliku od dosadašnjih zgrada na kojima su u većini slučajeva vjetroagregati bili postavljeni na njih. Instalirana snaga vjetroelektrana dovoljna je za proizvodnju 50 MWh električne energije godišnje, što čini 8% ukupne električne energije koju zgrada troši. Specifičnost ugrađenih vjetroelektrana jest da imaju 5 lopatica umjesto uobičajenih 3, kako bi se smanjila buka koju proizvode, a opremljene su i posebnom masivnom izvedbom ležišta koje je izvedeno na način da značajno prigušuje vibracije. Zbog svoje visine postavljanja vjetroelektrane maksimalno iskorištavaju konstantniju pojavnost i veću brzinu vjetra, ali i Venturijev efekt kojeg proizvode okolne zgrade, a koji stvara ubrzano strujanje zraka kroz vjetroagregate. Osim ugrađenih vjetroagregata, od zelenih tehnologija toranj se može pohvaliti u potpunosti prirodnim sustavom ventilacije, fasadom koja se odlikuje zavidnom razinom toplinske izolacije, kogeneracijskim sustavom grijanja i proizvodnje električne energije te sustavom prikupljanja kišnice za njenu naknadno korištenje, a ukupni energetski troškovi trebali bi biti čak i do 40% manji nego što je stambeni prosjek u Velikoj Britaniji. Gradnja tornja započela je 2007., a dovršen je sredinom 2010. godine, a predstavlja značajan korak u smjeru zahtjeva da do 2019. godine sve nove zgrade u Velikoj Britaniji budu takve da neutraliziraju sve proizvedene emisije stakleničkih plinova.
www.zelenaenergija.org
