Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Vedran Špehar, u pratnji savjetnika predsjednika Vlade Zvonimira Savića, obišao je gradilište transportnog plinovoda Zabok - Lučko, koji predstavlja strateški važan projekt za jačanje energetske infrastrukture Republike Hrvatske. Obilazak je održan 22. srpnja, a prisutni su bili i predsjednik Uprave Plinacro-a Ivica Arar te član Uprave Dalibor Mikulić. Radovi na ovom infrastrukturnom projektu, koji se financira iz sredstava Dodatka Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), napreduju prema planu, s očekivanim završetkom sredinom 2026. godine.

Prema posljednjim podacima, od planiranih 36 kilometara cijevi postavljeno je više od 24 kilometra, a zavareno oko 24.000 metara. Plinovod Zabok - Lučko dio je šireg projekta jačanja plinske infrastrukture, koji uključuje već dovršenu dionicu Zlobin - Bosiljevo te buduće dionice Bosiljevo - Sisak - Kozarac. Ovaj projekt omogućit će godišnji transport do 3,5 milijardi kubnih metara plina prema središnjoj i zapadnoj Europi, što će značajno povećati kapacitete transporta, posebice prema Sloveniji i Mađarskoj.

"Projekt Zabok - Lučko ključan je za povezivanje s europskim energetskim tokovima i povećanje kapaciteta transporta plina, osobito prema Sloveniji i Mađarskoj", izjavio je državni tajnik Špehar tijekom obilaska. Dodao je kako Ministarstvo gospodarstva snažno podupire ulaganja u energetsku infrastrukturu koja jačaju otpornost i energetsku neovisnost Hrvatske.

Tehnički i financijski detalji projekta

Plinovod Zabok - Lučko predstavlja zatvoreni tehnološki sustav izgrađen od čeličnih cijevi nazivnog promjera DN 700, dimenzioniran za radni tlak od 75 bara. Trasa prolazi kroz Krapinsko-zagorsku županiju (gradovi Zabok i Oroslavje), Zagrebačku županiju (općine Jakovlje i Bistra, gradovi Zaprešić i Sveta Nedelja) te Grad Zagreb, uglavnom u koridoru postojećih plinovoda. Projekt uključuje podzemnu instalaciju, osim nadzemnih objekata na lokacijama blok stanica, srednjih stanica za čišćenje i plinskih čvorova. Dodatno, predviđena je postavka optičkog komunikacijskog sustava i katodne zaštite.

Financijski aspekt projekta je značajan: ukupna vrijednost izgradnje procjenjuje se na oko 78 milijuna eura, a financira se iz europskih fondova NextGenerationEU u sklopu Mehanizma za oporavak i otpornost. Ovaj plinovod dio je paketa od četiri projekta ukupne vrijednosti 533 milijuna eura, koji uključuju i plinovode Zlobin - Bosiljevo, Bosiljevo - Sisak i Kozarac - Sisak. Radovi su započeli u siječnju 2025. godine, nakon potpisivanja ugovora i raspisivanja natječaja, a očekuje se da će završetak u drugom kvartalu 2026. omogućiti punu integraciju s LNG terminalom na Krku, čime će Hrvatska ojačati svoju ulogu kao energetskog čvorišta u Europi.

Strateška važnost i budući utjecaj

Ovaj projekt nije samo infrastrukturni napredak, već i ključni korak prema energetskoj diverzifikaciji Hrvatske. Povećanjem kapaciteta transporta plina, Hrvatska će bolje iskoristiti svoj LNG terminal na Krku, koji je već ključan za opskrbu regije. Prema stručnjacima, završetak plinovoda omogućit će udvostručenje kapaciteta terminala, što je posebno važno u kontekstu globalnih energetskih kriza i tranzicije prema održivim izvorima energije.

Vlada Republike Hrvatske ističe da su ova ulaganja, financirana EU sredstvima, ključna za jačanje konkurentnosti i otpornosti nacionalnog gospodarstva. S obzirom na trenutni napredak, projekt se čini na dobrom putu da postigne zacrtane ciljeve, pridonoseći dugoročnoj energetskoj sigurnosti regije.

GEOPOLITIČKI UTJECAJ IZGRADNJE NOVIH TRANSPORTNIH PLINOVODA

Izgradnja novih transportnih plinovoda u Hrvatskoj, poput dionica Zabok - Lučko, Zlobin - Bosiljevo, Bosiljevo - Sisak i Kozarac - Sisak, predstavlja ključni dio šireg strateškog projekta jačanja energetske infrastrukture. Ovi plinovodi, financirani uglavnom iz EU fondova u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) i REPowerEU inicijative, povećavaju kapacitet transporta plina do 3,5 milijardi kubnih metara godišnje, omogućujući snabdijevanje ne samo Hrvatske, već i susjednih zemalja poput Slovenije, Mađarske, Bosne i Hercegovine te potencijalno Srbije i Albanije. Ukupna investicija u ove projekte iznosi oko 534 milijuna eura, a oni su izravno povezani s LNG terminalom na otoku Krku, koji je operativan od 2021. godine i čiji se kapacitet proširuje s 2,9 na 6,1 milijardi kubnih metara do kraja 2026. godine.

Geopolitički utjecaj ovih projekata je višeslojan i duboko povezan s globalnim energetskim krizama, posebice nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, time jača svoju ulogu u regiji Srednje i Jugoistočne Europe (CEE), postajući energetsko čvorište koje podržava diverzifikaciju izvora energije i smanjuje kolektivnu ovisnost o ruskim resursima. Ovi plinovodi nisu samo infrastrukturni, već i geopolitički alati koji mijenjaju dinamiku moći u Europi, podržavajući američko-europske napore za smanjenjem ruskog utjecaja kroz inicijative poput Three Seas Initiative (u koju je SAD uložio 300 milijuna dolara). Na široj razini, oni doprinose EU-ovoj strategiji REPowerEU, koja cilja na potpunu zamjenu ruskih uvoza plina do 2030. godine, čime se jača energetska otpornost kontinenta i smanjuje rizik od energetskog ucjenjivanja.

Smanjenje ovisnosti o plinu iz smjera Rusije

Ovi plinovodi direktno doprinose smanjenju ovisnosti o ruskom plinu na nekoliko načina, pri čemu je ključni mehanizam diverzifikacija izvora i ruta transporta. Prije 2022., Rusija je opskrbljivala oko 40-45% europskih potreba za plinom, uglavnom preko cjevovoda poput Nord Streama i tranzita kroz Ukrajinu. Do kraja 2023., taj udio je pao na manje od 15%, a do 2024. na oko 19% (uključujući LNG), zahvaljujući alternativnim rutama poput hrvatskih projekata. Evo ključnih mehanizama:

Diverzifikacija izvora plina preko LNG terminala na Krku:
Plinovodi omogućuju transport ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz globalnih izvora, poput SAD-a (koji čine do 70% kapaciteta Krka), Katara i Norveške, umjesto ruskog plina. Krk terminal je potpuno rezerviran do 2037., a njegova ekspanzija omogućuje uvoz do 6,1 milijardi kubnih metara godišnje, što zamjenjuje ruske isporuke za Hrvatsku i susjede. Na primjer, Hrvatska je smanjila uvoz ruskog plina s 74,3 milijuna eura u 2021. na samo 1,4 milijuna eura u prvih deset mjeseci 2022., koristeći Krk i domaću proizvodnju.

Povećani kapaciteti transporta prema susjednim zemljama:
Novi plinovodi, poput onih prema Sloveniji i Mađarskoj, omogućuju izvoz plina iz Krka u zemlje koje su bile visoko ovisne o Rusiji (npr. Mađarska je do 2021. ovisila o ruskom plinu za preko 80% potreba). Ovo stvara sjeverno-južni koridor koji zaobilazi ruske rute, uključujući i buduće veze s Bosnom i Hercegovinom preko Južne interkonekcije i Jadransko-jonskog plinovoda (511 km od Albanije do Splita). Time se smanjuje rizik od prekida tranzita kroz Ukrajinu, čiji je ugovor s Rusijom istekao 31. prosinca 2024., što je dodatno umanjilo ruske isporuke.

Integracija u europsku mrežu i sankcije protiv Rusije:
Plinovodi podržavaju EU-ove napore za sankcijama na ruski plin, uključujući izmjene pravila 2023. koje olakšavaju zabranu uvoza ruskog LNG-a i plina iz cjevovoda. Ovo je dovelo do 70-80% pada ruskih izvoza u EU, a hrvatski projekti su dio Sjeverno-južnog koridora koji povezuje Poljsku i Hrvatsku, jačajući alternativne rute. Geopolitički, ovo slabi ruski ekonomski utjecaj i podržava tranziciju na obnovljive izvore, iako kratkoročno povećava ovisnost o LNG-u, što može podići cijene.

Šire geopolitičke implikacije
Ovi projekti ne samo da smanjuju ovisnost o Rusiji, već i mijenjaju regionalnu dinamiku: Hrvatska dobiva veći utjecaj u CEE regiji, podržavajući energetsku neovisnost zemalja poput Mađarske i Slovenije, koje su ranije bile ranjive na ruske manipulacije. Međutim, postoje izazovi, poput ekoloških kritika (npr. od hrvatskih zelenih grupa) i potencijalne dugoročne ovisnosti o američkom LNG-u, što bi moglo utjecati na europsku tranziciju prema čistoj energiji. Ukupno, ovi plinovodi jačaju europsku otpornost, ali zahtijevaju balansiranje između kratkoročne sigurnosti i dugoročne održivosti, s Hrvatskom u središtu ove transformacije.